HRVATSKI SABOR

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POMILOVANJU

Proglašavam Zakon o pomilova­nju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 17. listopada 2003.

Broj: 01-081-03-3538/2
Zagreb, 24. listopada 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POMILOVANJU

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom određuje tijelo nadležno za davanje pomilovanja, propisuju se oblici pomilovanja, ovlaštene osobe za podnošenje molbe za pomilovanje, te postupak nadležnih tijela u svezi s pomilovanjem.

(2) Predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuđenim osobama za kaznenopravne sankcije koje su izrečene od strane sudova u Republici Hrvatskoj ili koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj i za njihove pravne posljedice.

Članak 2.

(1) Pomilovanjem se poimence određenoj osobi daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili se primjenjuje uvjetna osuda, daje se prijevremena rehabilitacija, ukida se ili određuje kraće trajanje pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili du­žno­sti ili protjerivanje stranca iz zemlje.

(2) Pomilovanjem se ne dira u prava trećih osoba koja se temelje na osudi.

Članak 3.

(1) Kad se pomilovanjem izrečena kazna zamjenjuje blažom kaznom ili uvjetnom osudom primijenit će se kaznenopravne sankcije propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.

(2) Prijevremena rehabilitacija pomilovanjem nije ogra­ničena ni visinom izrečene kazne niti vrstom kaznenog djela za koje je izrečena osuda.

(3) Pravni učinci prijevremene rehabilitacije pomilovanjem istovjetni su učincima rehabilitacije prema odredbama Kaznenog zakonika.

Članak 4.

(1) Postupak pomilovanja pokreće se molbom za pomilovanje (u daljnjem tekstu: molba) osuđene osobe.

(2) Molbu može podnijeti i osoba ovlaštena na podnošenje žalbe u korist optuženika.

Članak 5.

(1) Molba se može podnijeti nakon pravomoćnosti presude.

(2) Molba ne odgađa izvršenje kaznenopravne sankcije.

(3) Molba se može ponoviti nakon godine dana od dana posljednje odluke o pomilovanju ako je presudom izrečena kazna iznad tri godine zatvora. Ako je presudom izrečena kazna do tri godine zatvora ili blaža kazna, molba se može ponoviti nakon šest mjeseci.

(4) Molba osuđenika na kaznu doživotnog zatvora može se ponoviti nakon deset godina od dana donošenja odluke o pomilovanju.

(5) Molba osuđenika na kaznu doživotnog zatvora može se zatim ponoviti nakon tri godine od dana posljednje odluke o pomilovanju.

Članak 6.

(1) Molba se predaje ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Ako je molba predana drugom tijelu, kaznionici ili zatvoru, bez odgode se dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(2) Molbu osuđenik koji se nalazi na izvršavanju kazne zatvora upućuje ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa preko kaznionice ili zatvora u kojoj se izvršava kazna. Kaznionica ili zatvor je obvezna pri dostavljanju molbe priložiti i izvješće o ponašanju osuđenika, stanju njegova fizičkog i psihičkog zdravlja i drugim podacima relevantnim za rješavanje molbe.

Članak 7.

(1) Ako je molba podnesena od neovlaštene osobe ili je pod­nesena prije proteka roka predviđenog člankom 5. ovoga Zakona ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dostavit će pisanu obavijest o tome podnositelju molbe.

(2) Molbu zajedno s pisanom obavijesti iz stavka 1. ovoga članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dostavit će Predsjedniku Republike.

Članak 8.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će utvrditi da ne postoje uvjeti za vođenje postupka pomilovanja kad je nakon podnošenja molbe kazna ili sigurnosna mjera već izvršena u odnosu na osuđenu osobu, ako je osoba koja je ovlaštena na podnošenje molbe povukla podnesenu molbu, ako je osuđena osoba umrla ili ako je donesena odluka suda povodom izvanrednoga pravnog lijeka.

Članak 9.

(1) O molbi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obavijestit će kaznionicu ili zatvor, sud koji je izrekao presudu prvog stupnja, suca izvršenja, te zatražiti od njih podatke relevantne za sastavljanje izvješća o molbi.

(2) Tijela iz stavka 1. ovoga članka obvezna su bez odgode dostaviti podatke koje je zatražilo ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, a mogu dostaviti i druge podatke koji su od značaja za razmatranje molbe.

(3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može podat­ke potrebne za odluku o molbi zatražiti i od drugih državnih tijela, ustanova, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih subjekata.

Članak 10.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa sastavlja izvješće o molbi koje mora sadržavati sljedeće:

a) osobne podatke osuđenika,

b) podatke o radu, obrazovanju i ponašanju osuđenika,

c) podatke o zdravstvenom stanju osuđenika i njegovim obiteljskim prilikama (broj djece, posebno malodobne, obveze uzdržavanja),

d) činjenični opis kaznenog djela, zakonski naziv i članak Kaznenog zakonika, podatke o presudi (naziv suda prvog stupnja, broj i datum presude), podatke o pravomoćno izrečenoj kaznenopravnoj sankciji uz navođenje okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri izboru vrste i mjere kazne kao olakotne odnosno otegotne okolnosti,

e) podatke o izvršenju kazne (gdje izvršava kaznu i kada je započeto izvršavanje kazne), za osobu koja nije upućena na izvršavanje kazne podatke o razlozima zbog kojih osuđena osoba nije upućena na izvršavanje kazne i do kada joj je odgođeno izvršenje, je li osuđenik na uvjetnom otpustu i do kada,

f) podatke o smanjenju ili zamjeni kazne (izvanrednim ublažavanjem kazne, oprostom ili pomilovanjem),

g) podatak je li podnesen zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne,

h) podatke o ponašanju osuđenika (pridržavanju pravila i naredbi uprave zatvora i kaznionica, odnos prema drugim osuđenicima i zaposlenicima, pogodnostima i mjerama stegovnog kažnjavanja i sl.),

i) podatke o ranijoj osuđivanosti (za koja kaznena djela, na koju kaznu i je li kazna izvršena),

j) podatke o naknadi ili umanjenju štete prouzrokovane kaznenim djelom,

k) stručnu ocjenu o osobnim svojstvima osuđenika, stručnu procjenu o sklonosti ponavljanju počinjenja kaznenih djela i ocjenu o tome u kojoj je mjeri izvršeni dio kazne utjecao na osuđenika.

(2) Izvješće o molbi sadrži i obrazložen prijedlog ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

                               Članak 11.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dostavlja Pred­sjedniku Republike molbu sa svim izvješćima i podacima relevantnim za odluku.

                                           Članak 12.

(1) Odluku o pomilovanju Predsjednik Republike dostavlja osuđeniku putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(2) O odluci iz stavka 1. ovoga članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obvezno je izvijestiti podnositelja molbe, sud koji je donio odluku prvog stupnja, kaznionicu ili zatvor i suca izvršenja.

(3) Odluka o pomilovanju objavljuje se u službenom glasilu Republike Hrvatske.

Članak 13.

Na postupke pomilovanja koji su u tijeku primjenjivat će se odredbe Zakona o pomilovanju koji je važio u vrijeme podno­šenja molbe.

Članak 14.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pomilovanju (»Narodne novine«, br. 5/77., 47/90., 91/92. i 29/93. – pročišćeni tekst).

Članak 15.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. prosinca 2003.

Klasa: 703-01/03-01/01

Zagreb, 17. listopada 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.