2554
Na temelju članka 88. Ustava
Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o primjeni
Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progona za kaznena djela protiv
međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava, koji je donio Hrvatski sabor na
sjednici 17. listopada 2003.
Broj: 01-081-03-3537/2
Zagreb, 24. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I.
OPĆE ODREDBE
Predmet normiranja
Članak 1.
Ovim
se Zakonom uređuje primjena Statuta Međunarodnoga kaznenog suda koji je
Republika Hrvatska ratificirala Zakonom o potvrđivanju Rimskog statuta
Međunarodnoga kaznenog suda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, br.
5/2001.), suradnja Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom te
posebnosti progona za kaznena djela predviđena člankom 5. Statuta, kaznena
djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz članka 156. - 168.,
187., 187.a i 187.b Kaznenog zakonika (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98.,
129/00., 51/01. i 111/03.), te druga kaznena djela iz nadležnosti međunarodnih
kaznenih sudova, kao i progon za kaznena djela protiv međunarodnog pravosuđa.
Pojmovi
koji se koriste u Zakonu
Članak 2.
U
ovom se Zakonu koriste sljedeći pojmovi koji znače:
– Međunarodni kazneni sud: sud osnovan Statutom Međunarodnoga
kaznenog suda donesen u Rimu, 17. srpnja 1998.,
– Statut: Statut Međunarodnoga kaznenog suda koji je
Republika Hrvatska ratificirala Zakonom o potvrđivanju Rimskog statuta
Međunarodnoga kaznenog suda,
– Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju: sud
osnovan Rezolucijom 827. (1993) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
– Tužitelj: Tužitelj Međunarodnoga kaznenog suda
predviđen člankom 42. Statuta.
NadleŽnost
za obavljanje poslova suradnje i izvrŠenje odluka MeĐunarodnoga kaznenog suda
Članak 3.
(1)
Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, poslove suradnje i izvršenja odluka
Međunarodnoga kaznenog suda provodi i koordinira Vlada Republike Hrvatske (u
daljnjem tekstu: Vlada).
(2) Ako prema Ustavu i zakonu za
obavljanje određenih poslova postoji isključiva nadležnost nekog državnog
tijela ili ako je očito da će neko državno tijelo lakše obaviti određene
poslove suradnje, Vlada će tom tijelu proslijediti zahtjev za suradnju, odnosno
odluku Međunarodnoga kaznenog suda radi izvršenja.
(3) Nadležna državna tijela će
postupajući u poslovima suradnje i izvršenja odluka Međunarodnoga kaznenog suda
postupati žurno i bez odlaganja, te o tim poslovima izvijestiti Vladu. Zahtjev
Međunarodnoga kaznenog suda za obavljanjem određenih poslova suradnje može se
odbiti samo iz razloga predviđenih Statutom (članak 93. stavak 3., članak 94.
stavak 4. i članak 98. stavak 1. Statuta).
(4) Vlada može uredbom osnovati
tijela za obavljanje poslova suradnje i izvršenja odluka iz svoje nadležnosti
ili pojedine radnje u postupku suradnje ili izvršenja odluka poduzimati putem
državnog odvjetništva.
(5) Stvarna i mjesna nadležnost
sudova i drugih državnih tijela koja postupaju u poslovima suradnje i izvršenja
odluka Međunarodnoga kaznenog suda određuje se prema pravilima koja vrijede za
određivanje nadležnosti u kaznenom postupku, odnosno u drugom postupku u kojem
se obavlja radnja, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
Zastupanje pred MeĐunarodnim
kaznenim sudom
Članak 4.
Glavni državni odvjetnik ili
druga osoba koja ima potrebna stručna znanja i iskustvo, prema odluci Vlade,
zastupa Republiku Hrvatsku pred Međunarodnim kaznenim sudom radi zaštite prava
i interesa Republike Hrvatske ili interesa državljana Republike Hrvatske.
Komunikacija s MeĐunarodnim
kaznenim sudom
Članak 5.
(1) Ako Vlada ne odluči
drukčije, državna tijela komuniciraju s Međunarodnim kaznenim sudom putem Vlade
na hrvatskom jeziku ili na jednom od službenih jezika Međunarodnoga kaznenog
suda.
(2)
Komunikacija Vlade i Međunarodnoga kaznenog suda odvija se diplomatskim putem.
U slučaju hitnosti ili kada za to postoje drugi opravdani razlozi komunikacija
se može odvijati i neposredno.
(3)
Ako to nije u suprotnosti sa zakonom i svrhom postupanja prema stavku 1. i 2.
ovoga članka, komunikacija u pogledu određenih pitanja može se ostvariti i
putem Interpola, o čemu će se bez odlaganja izvijestiti Vlada.
(4)
Vlada može u svakom slučaju tražiti da se komunikacija odvija na način
predviđen stavkom 2. ovoga članka.
Primjena domaĆeg
zakonodavstva
Članak 6.
(1) Državna tijela nadležna za
postupanje u poslovima suradnje i izvršenja odluka Međunarodnoga kaznenog
suda, radnje obavljaju na način propisan zakonom Republike Hrvatske.
(2) Zakon i drugi propis
Republike Hrvatske koji se primjenjuje u obavljanju poslova suradnje tumačit će
se i primjenjivati u skladu s pravnim poretkom Republike Hrvatske a na način
koji odgovara ciljevima i smislu Statuta Međunarodnoga kaznenog suda.
(3) Propisi o imunitetima i
povlasticama predviđeni zakonom neće se primjenjivati u postupku za kaznena
djela iz članka 1. ovoga Zakona.
Podaci od vaŽnosti za
otkrivanje i progon kaznenih djela iz Članka 1. ovoga Zakona te podaci od
povijesnog znaČaja
Članak 7.
(1) Pravne i fizičke osobe dužne
su nadležnim državnim tijelima dostaviti podatke, isprave, snimke i predmete od
važnosti za otkrivanje i progon kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona.
(2) Osim toga, pravne i fizičke
osobe dužne su dostaviti i odgovarajuće podatke, isprave, snimke i predmete od
važnosti za utvrđivanje povijesne istine o ratu i ratnim stradanjima nadležnim
ustanovama ili drugim institucijama koje se bave prikupljanjem povijesne građe
o ratu i ratnim stradanjima.
(3) Ako zakonom nije određeno
kojoj se ustanovi ili drugoj instituciji dostavljaju podaci, isprave, snimke i
predmeti iz stavka 2. ovoga članka, Vlada može uredbom odrediti nadležnu
ustanovu ili drugu instituciju.
ZaŠtita svjedoka, Žrtava i
drugih osoba
Članak 8.
(1) U postupku protiv
počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i tijekom obavljanja
poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom primjenjivat će se najviši
standardi zaštite i poštivanja dostojanstva svjedoka, žrtava i njihovih
obitelji sukladno posebnom zakonu.
(2) U slučaju potrebe posebnu
zaštitu uživaju suci, državni odvjetnici i druge osobe koje sudjeluju u
postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i
obavljanju poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom na način kako je to
propisano za najviše dužnosnike u pravosuđu.
Žurnost postupanja
Članak 9.
Sudovi i druga državna tijela
postupat će u postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga
Zakona i suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom s posebnom žurnošću, pazeći da
time ne ugroze zakonitost i ispravnost postupanja.
II. KAZNENI PROGON U
REPUBLICI HRVATSKOJ
NadleŽnost hrvatskih sudova i
drugih tijela
Članak 10.
(1) Počinitelje kaznenih djela
iz članka 1. ovoga Zakona počinjenih u Republici Hrvatskoj,
počinitelje koji su državljani Republike Hrvatske i počinitelje čije su žrtve
državljani Republike Hrvatske progonit će se u Republici Hrvatskoj te će im
suditi nadležni hrvatski sud.
(2) Osim počinitelja iz stavka
1. ovoga članka, u Republici Hrvatskoj progonit će se i drugi počinitelji
kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona, bez obzira na mjesto počinjenja i
državljanstvo počinitelja ako je počinitelj uhićen u Republici Hrvatskoj ili
joj je izručen, a kazneni progon nije proveden pred Međunarodnim kaznenim sudom
ili pred sudom druge države, ili ne postoje uvjeti da se počinitelju sudi pred
Međunarodnim kaznenim sudom, sudom države u kojoj je kazneno djelo počinjeno,
sudom države čiji je počinitelj državljanin ili drugim sudom koji je nadležan
za suđenje i pred kojim se može očekivati provođenje pravična postupka.
(3) U slučajevima iz stavka 2.
ovoga članka ili ako je postupak proveden u drugoj državi suprotno međunarodno
priznatim standardima pravičnog suđenja protiv počinitelja može se pokrenuti
kazneni postupak uz odobrenje Glavnoga državnog odvjetnika.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga
članka u Republici Hrvatskoj neće se poduzimati kazneni progon kada se postupak
već vodi pred Međunarodnim kaznim sudom. U tom slučaju Republika Hrvatska će
ustupiti kazneni progon Međunarodnom kaznenom sudu sukladno Statutu i ovom
Zakonu.
Primjena propisa o kaznenom
postupku
Članak 11.
Ako ovim Zakonom nije određeno
drukčije, u kaznenom postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1.
ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku i
drugi propisi koji se odnose na kazneni postupak.
NadleŽnost sudova za voĐenje
kaznenog postupka
Članak 12.
(1) Za vođenje kaznenog postupka
za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona, uz sudove mjesno nadležne prema
općim propisima, mjesno su nadležni i županijski sudovi u Osijeku, Rijeci,
Splitu i Zagrebu.
(2) Postupak se vodi pred onim
stvarno i mjesno nadležnim sudom iz stavka 1. ovoga članka pred kojim državni
odvjetnik pokrene postupak. Prije pokretanja postupka pred županijskim sudom iz
stavka 1. ovoga članka koji nije mjesno nadležan prema općim propisima, Glavni
državni odvjetnik zatražit će suglasnost predsjednika Vrhovnog suda Republike
Hrvatske. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dat će takvu suglasnost
kada je to primjereno okolnostima kaznenog djela i potrebama vođenja postupka.
(3) Na obrazloženi prijedlog
Glavnoga državnog odvjetnika, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može
odobriti da se vođenje postupka, kada je to primjereno okolnostima kaznenog
djela i potrebama vođenja postupka, premjesti s jednog u drugi stvarno nadležni
sud.
Posebne odredbe o unutarnjem
ustroju sudova
Članak 13.
(1) U županijskim sudovima u
Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu istragu za kaznena djela iz članka 2. ovoga
Zakona provode posebni istražni odjeli. Istražni odjel čine suci koji se
odlikuju iskustvom i izraženim sposobnostima za istraživanje najtežih i
najsloženijih kaznenih djela, te diplomirani kriminalisti (članak 192. stavak
4. Zakona o kaznenom postupku). Ako broj i složenost predmeta to dozvoljava,
suci posebnoga istražnog odjela mogu, prema odluci predsjednika suda, voditi
istrage i u drugim predmetima.
(2) Vijeća županijskog suda pred
kojim se provodi suđenje zbog kaznenih djela iz članka 1. ovoga
Zakona čine po tri suca iz redova sudaca koji se odlikuju iskustvom na radu u
najsloženijim predmetima.
(3) Suce iz stavka 1. i 2. ovoga
članka na vrijeme od četiri godine u istražni odjel, odnosno u
grupu sudaca za suđenje osobama optuženim za kaznena djela iz članka 1. ovoga
Zakona raspoređuje predsjednik suda. Kriminaliste iz stavka 1. ovoga članka
predsjednik suda raspoređuje na prijedlog voditelja istražnog odjela na vrijeme
od četiri godine.
(4) U slučaju kada u mjesno
nadležnom sudu nema dovoljan broj sudaca koji udovoljavaju kriterijima iz
stavka 2. ovoga članka, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za
potrebe suđenja u određenom predmetu odrediti suca drugoga županijskog suda.
NadleŽnost drŽavnog
odvjetnika
Članak 14.
(1) Glavni državni odvjetnik
Republike Hrvatske uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove
pravosuđa te kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske imenuje jednog
od svojih zamjenika na dužnost Državnog odvjetnika za progon kaznenih djela iz
članka 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: Državni odvjetnik za progon ratnih
zločina) na vrijeme od četiri godine koji koordinira i usmjerava kazneni progon
počinitelja te rad nadležnih državnih odvjetnika i odjela nadležnog za ratne
zločine Ministarstva unutarnjih poslova.
(2) U postupku za kaznena djela
iz članka 1. ovoga Zakona nadležan je državni odvjetnik koji prema općim
propisima postupa pred mjesno nadležnim županijskim sudom, ako Glavni državni
odvjetnik Republike Hrvatske ili Državni odvjetnik za progon ranih zločina za
postupanje ne odredi drugoga državnog odvjetnika.
(3) Državni odvjetnik za progon
ratnih zločina može u svakom slučaju za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona
sam poduzeti sve potrebne radnje koje poduzima državni odvjetnik prema Zakonu o
kaznenom postupku.
(4) Nadležni državni odvjetnik
usmjerava rad redarstvenih vlasti koje rade na predmetima koji prema ovom
Zakonu spadaju u njegovu nadležnost.
Ustroj policije
Članak 15.
(1) U Ministarstvu unutarnjih
poslova poslove otkrivanja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i
njihovih počinitelja te obavljanje poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim
sudom iz nadležnosti policije obavlja odjel nadležan za ratne zločine. Odjel se
sastoji od policijskih službenika s odgovarajućim iskustvom u otkrivanju
najtežih kaznenih djela.
(2) Policijski službenici odjela
nadležnog za ratne zločine neposredno provode izvide i druge potrebne radnje te
koordiniraju i usmjeravaju rad drugih redarstvenih vlasti koje rade na
otkrivanju kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i hvatanju
počinitelja ili obavljanju poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom.
Primjena posebnih odredbi
Članak 16.
U otkrivanju i kaznenom progonu
za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona na odgovarajući će se način
primijeniti sljedeće odredbe Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine«, br. 88/01. i 12/02.):
1. članak 28. u odnosu na
trajanje zadržavanja i pritvor,
2. članak 29. - 38. u odnosu na
ispitivanje sudionika kaznenog djela koji se ispituje kao svjedok,
3. članak 39. u odnosu na
pozivanje i uzimanje izjava građana koje poduzima nadležni državni odvjetnik.
III. PRIJAVA TUŽITELJU I
POSTUPANJE POVODOM OBAVIJESTI TUŽITELJA
Prijava TuŽitelju
Članak 17.
(1) Kada državna tijela, pravne
i fizičke osobe imaju saznanja da je počinjeno kazneno djelo iz
nadležnosti Međunarodnoga kaznenog suda, bez obzira gdje je kazneno djelo
počinjeno, a ne radi se o kaznenom djelu zbog kojega se već vodi postupak
u Republici Hrvatskoj, pred Međunarodnim kaznenim sudom ili nadležnim sudom
druge države, obavijestit će o tome nadležnoga državnog odvjetnika.
(2)
Nadležni državni odvjetnik će, ako za to postoje uvjeti predviđeni Zakonom o
kaznenom postupku, poduzeti potrebne mjere i pokrenuti kazneni progon.
(3)
Ako se kazneni progon iz stvarnih ili pravnih razloga ne može poduzeti u
Republici Hrvatskoj, Glavni državni odvjetnik će o tome obavijestiti Vladu koja
može sukladno članku 14. Statuta izvijestiti Tužitelja.
Obavijest TuŽitelja
Članak 18.
(1) Kada Tužitelj obavijesti
Republiku Hrvatsku da postoje razlozi da se pokrene istraga za kazneno djelo iz
članka 5. Statuta i da bi nadležna tijela Republike Hrvatske mogla biti
nadležna za poduzimanje kaznenog progona, Vlada će o tome izvijestiti Glavnog
državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
(2) Ako je obavijest iz stavka
1. ovoga članka dana kao povjerljiva, njen se sadržaj smatra službenom tajnom
za sva državna tijela i osobe koje saznaju njen sadržaj.
Postupanje drŽavnog
odvjetnika i drugih nadleŽnih drŽavnih tijela
Članak 19.
(1) Po primitku obavijesti iz
članka 18. stavka 1. ovoga Zakona Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske
te druga nadležna državna tijela žurno će, ako se u Republici Hrvatskoj već ne
vodi postupak, sukladno zakonu, poduzeti mjere potrebne da ustanove postoji li
osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo iz članka 5.
Statuta te poduzeti potrebne izvide, te o poduzetom bez odlaganja izvijestiti
Vladu.
(2) Vlada će izvijestiti
Tužitelja u roku od mjesec dana od dana primitka obavijesti da li se u
Republici Hrvatskoj provodi kazneni progon.
(3) Ako je u Republici Hrvatskoj
započeo kazneni progon, Vlada može od Međunarodnoga kaznenog suda zatražiti da
joj ustupi istragu.
(4) U slučaju ako Predraspravno
vijeće Međunarodnoga kaznenog suda, unatoč spremnosti da se kazneni progon
provede u Republici Hrvatskoj odobri istragu Tužitelja, Republika Hrvatska
može, sukladno Statutu i Pravilima o postupku i dokazima, podnijeti žalbu.
(5) Glavni državni odvjetnik
redovito će izvještavati Vladu o poduzetim radnjama i postupcima koji se vode,
a ona će po potrebi ili na njegov zahtjev o tome obavijestiti Tužitelja.
IV. PRAVNE POSLJEDICE
POSTUPKA PRED MEĐUNARODNIM KAZNENIM SUDOM
Ne bis in idem
Članak 20.
(1) Okrivljeniku o čijoj je
krivnji odlučio Međunarodni kazneni sud, ne može se za isto kazneno djelo
suditi u Republici Hrvatskoj, niti se može izvršiti prijašnja domaća
presuda koja se odnosi na isto kazneno djelo.
(2) Na zahtjev državnog
odvjetnika ili okrivljenika kojemu je sudio Međunarodni kazneni sud, preinačit
će se presuda suda u Republici Hrvatskoj za isto kazneno djelo, odgovarajućom
primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na izmjenu presude
prema pravilima o obnovi postupka.
NemoguĆnost istovremenog
postupanja
Članak 21.
(1) Protiv istog okrivljenika ne
može se za isto kazneno djelo voditi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj
istovremeno s postupkom pred Međunarodnim kaznenim sudom.
(2)
U slučaju kada je protiv okrivljenika u tijeku postupak pred domaćim sudom, a
Međunarodni kazneni sud protiv istog okrivljenika započne kazneni postupak zbog
istoga kaznenog djela, postupak pred domaćim sudom će se prekinuti danom
njegove predaje Međunarodnom kaznenom sudu, odnosno njegovim pojavljivanjem
pred tim Sudom na drugi način.
(3)
Nakon što Međunarodni kazneni sud započne postupak, neće se protiv okrivljenika
za isto kazneno djelo pokretati postupak u Republici Hrvatskoj.
(4)
Ako je presuda suda u Republici Hrvatskoj postala pravomoćna, neće se izvršiti,
a ako je izvršenje u tijeku, bit će prekinuto danom kada okrivljenik bude
predan Međunarodnom kaznenom sudu, sukladno odredbama Statuta.
(5)
Za vrijeme prekida postupka pred domaćim sudom ili prekida postupka izvršenja
kazne ne teče zastara kao ni rokovi za poduzimanje pojedinih procesnih radnji.
Nastavak postupka u Republici
Hrvatskoj
Članak 22.
(1) Kazneni postupak koji se
vodio pred sudom u Republici Hrvatskoj, a prekinut je radi vođenja postupka
pred Međunarodnim kaznenim sudom, može se nastaviti pred nadležnim sudom
Republike Hrvatske, ako Međunarodni kazneni sud nije svojom presudom odlučio o
krivnji okrivljenika za jedno ili više kaznenih djela za koja se u Republici
Hrvatskoj vodio kazneni postupak. U tom slučaju može se izvršiti pravomoćna
presuda suda u Republici Hrvatskoj ili nastaviti izvršenje presude koje je
prekinuto, kao i započeti kazneni progon u slučaju kada do njegova pokretanja
nije došlo zbog toga što je postupak vođen pred Međunarodnim kaznenim sudom.
(2) Kada su presudom
Međunarodnoga kaznenog suda obuhvaćena samo neka kaznena djela za koja postoji
pravomoćna presuda suda u Republici Hrvatskoj, sud Republike Hrvatske izmijenit
će presudu glede kazne, primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o
kaznenom postupku koje se odnose na izmjenu presude prema pravilima o obnovi
postupka.
V. SURADNJA S MEĐUNARODNIM
KAZNENIM SUDOM
NaČela suradnje
Članak 23.
(1) Republika Hrvatska surađivat
će u potpunosti s Međunarodnim kaznenim sudom sukladno članku 93. Statuta u
istragama i kaznenom progonu kaznenih djela iz njegove nadležnosti postupajući
na način predviđen člankom 3. ovoga Zakona.
(2) Zahtjev za suradnjom koji
uputi Međunarodni kazneni sud povjerljive je naravi i njegov se sadržaj može
objaviti kada je otkrivanje potrebno radi njegova izvršenja ili iz drugih
posebno važnih razloga.
(3) Sva državna tijela Republike
Hrvatske u postupku suradnje postupati će žurno i u dobroj vjeri, vodeći se
ciljevima Statuta i svrhom pojedine radnje koju provode.
(4) Nadležna državna tijela
poduzet će i radnje koje Međunarodni kazneni sud nije posebno tražio ako je
očito da je provođenje tih radnji nužno radi otkrivanja počinitelja i prikupljanja
dokaza za postupak pred Međunarodnim kaznenim sudom.
NazoČnost predstavnika
MeĐunarodnoga kaznenog suda
Članak 24.
Predstavnicima Međunarodnoga
kaznenog suda može se na njihov zahtjev omogućiti nazočnost pri obavljanju
radnji kojima se udovoljava zahtjevu za suradnju. Tom prilikom će im se omogućiti
da postavljaju pitanja, daju prijedloge te, ako to ne bi štetno utjecalo na
obavljanje radnje, snimaju njeno odvijanje uređajima za zvučno i optičko
snimanje.
Odgoda izvrŠenja zahtjeva
MeĐunarodnoga kaznenog suda
Članak 25.
Vlada može odgoditi izvršenje
zahtjeva za suradnjom zbog potreba kaznenog postupka koji se vodi u Republici
Hrvatskoj ili prigovora dopuštenosti pokretanja ili vođenja postupka pred
Međunarodnim kaznenim sudom (članak 94. i 95. Statuta).
Obavljanje radnji na podruČju
Republike Hrvatske
Članak 26.
(1) Međunarodni kazneni sud i
Tužitelj mogu obavljati pojedine radnje na području Republike Hrvatske uz
prethodnu suglasnost Vlade.
(2) Međunarodni kazneni sud ne
može prilikom obavljanja radnji iz stavka 1. ovoga članka koristiti prisilne mjere
niti ograničavati ustavna prava građana.
Konzultacije
Članak
27.
U slučaju kada postoje stvarni ili
pravni razlozi koji bi mogli spriječiti ili otežati izvršenje zahtjeva za
suradnju, posebice oni navedeni u članku 97. Statuta, nadležno državno tijelo izvijestit
će o tome bez odlaganja Vladu koja će se posavjetovati s Međunarodnim kaznenim
sudom o načinu rješenja problema.
Preuzimanje postupka od MeĐunarodnoga kaznenog suda
Članak 28.
(1) U slučaju kada Međunarodni
kazneni sud, sukladno svom Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima ustupi u
određenom slučaju Republici Hrvatskoj kazneni progon, državni odvjetnik će pred
nadležnim sudom poduzeti kazneni progon uzimajući kao temelj za optužbu
činjenice na kojima se temeljila optužba pred Međunarodnim kaznenim sudom.
(2)
Postupak u Republici Hrvatskoj provest će se uz primjenu domaćega kaznenoga
materijalnog i postupovnog prava.
(3)
Iznimno, državni odvjetnik na temelju dokaza pribavljenih od Međunarodnoga
kaznenog suda može pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj podići optužnicu
bez provođenja istrage i suglasnosti istražnog suca.
(4)
Dokazi koje su prikupila tijela Međunarodnoga kaznenog suda mogu se koristiti u
kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj pod uvjetima da su ti dokazi izvedeni
na način predviđen Statutom i Pravilima o postupku i dokazima Međunarodnoga
kaznenog suda i da se mogu koristiti pred tim Sudom. Postojanje ili
nepostojanje činjenica koje se dokazuju tim dokazima hrvatski sud cijeni prema
članku 8. Zakona o kaznenom postupku.
(5)
Vlada može s Međunarodnim kaznenim sudom zaključiti poseban sporazum kojim će
urediti pojedina pitanja iz svoje nadležnosti kod preuzimanja postupka.
(6) Predstavnicima Međunarodnoga
kaznenog suda omogućit će se nazočnost postupku u svim njegovim stadijima te će
im se pružiti svaka potrebna obavijest o tijeku postupka.
VI. UHIĆENJE I PREDAJA OKRIVLJENIKA
Zahtjev za predaju okrivljenika
Članak 29.
(1) Uhićenje i predaja
okrivljenika obavlja se na temelju zahtjeva za predaju okrivljenika
Međunarodnom kaznenom sudu i provodi se prema odredbama Statuta i ovoga Zakona.
(2)
Obrazloženi zahtjev za predaju okrivljenika Međunarodni kazneni sud zajedno s
podacima potrebnim za utvrđenje istovjetnosti okrivljenika dostavlja Vladi koja
ga prosljeđuje nadležnom državnom odvjetniku i, kada je to potrebno, policiji.
(3) U postupku predaje na smislen će se
način primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku.
Stranke i obavezna obrana
Članak 30.
(1) U postupku predaje stranke
su okrivljenik – osoba čiju predaju traži Međunarodni kazneni sud i državni
odvjetnik koji zastupa zahtjev za predaju.
(2) Tijekom cijelog postupka
predaje, okrivljenik mora imati branitelja.
UhiĆenje
Članak 31.
(1) Vlada će dostaviti policiji
bez odlaganja uhidbeni nalog Međunarodnoga kaznenog suda.
(2) Policija će, postupajući po
zahtjevu Međunarodnoga kaznenog suda uhititi okrivljenika - osobu čije uhićenje
i predaju ili privremeno uhićenje traži Međunarodni kazneni sud i bez odgode je
odvesti pred istražnog suca suda nadležnog za provođenje postupka predaje. Ako
je okrivljenik u bijegu, policija će poduzeti potrebne mjere iz svoje
nadležnosti da se on pronađe i uhiti.
(3) Ako je okrivljenik u bijegu,
na prijedlog državnog odvjetnika istražni sudac, uz ostale mjere potrebne da se
okrivljenik pronađe i uhiti, može protiv okrivljenika ili osobe iz članka 180.
stavka 2. Zakona o kaznenom postupku odrediti mjere iz članka 180. stavka 1.
točke 1. - 4. toga Zakona.
Postupak pred istraŽnim sucem
Članak 32.
(1) Nadležni istražni sudac
ispitat će okrivljenika o predmetu te ako ustanovi da je riječ o osobi čije je
uhićenje, privremeno uhićenje ili predaju zatražio Međunarodni kazneni sud,
protiv njega će odrediti pritvor.
(2) Pritvor koji je odredio
istražni sudac može trajati najdulje koliko i pritvor u istrazi sukladno članku
16. ovoga Zakona.
(3) Istražni će sudac, prilikom
ispitivanja ustanoviti želi li se okrivljenik predati Međunarodnom kaznenom
sudu i bez provođenja postupka predaje. U tom će se slučaju sastaviti posebna
isprava u kojoj potvrđuje da se želi predati Međunarodnom kaznenom sudu bez
provođenja postupka predaje i da se odriče svih pravnih lijekova koji se mogu
koristiti u tom postupku. U tom će slučaju istražni sudac odlučiti o potrebi
pritvora sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku.
(4) Iznimno, okrivljenik i prije
uhićenja može pred nadležnim državnim odvjetnikom dati izjavu, o čemu će se
sastaviti isprava iz stavka 3. ovoga članka, da se dobrovoljno želi predati
Međunarodnom kaznenom sudu i bez provođenja postupka predaje. U tom slučaju
državni odvjetnik može od istražnog suca tražiti da se protiv okrivljenika
odredi pritvor sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku.
(5) Izjava iz stavka 3. i 4.
ovoga članka ne može se opozvati.
Postupak pred sudskim vijeĆem
Članak 33.
(1) Za odlučivanje o predaji
okrivljenika Međunarodnom kaznenom sudu nadležni su županijski sudovi u
Osijeku, Rijeci i Splitu i Zagrebu.
(2) O predaji odlučuje vijeće iz
članka 13. stavka 2. ovoga Zakona.
Ispitivanje okrivljenika
Članak 34.
U postupku odlučivanja o
zahtjevu Međunarodnoga kaznenog suda za predaju okrivljenika, sud će upoznati
okrivljenika sa zahtjevom i optužbama koje mu se stavljaju na teret, ispitati
ga o djelima koja mu se stavljaju na teret te o drugim okolnostima važnim za
odlučivanje o zahtjevu Međunarodnoga kaznenog suda.
Dobrovoljna predaja
Članak 35.
(1) Tijekom postupka okrivljenik
može na zapisnik dati izjavu da se želi dobrovoljno predati Međunarodnom
kaznenom sudu i da se odriče svih pravnih lijekova u postupku predaje. Takva se
izjava ne može opozvati.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga
članka, sud će donijeti rješenje kojim obustavlja postupak za predaju, te će
rješenjem odrediti pritvor protiv okrivljenika i o tome obavijestiti nadležno
tijelo Ministarstva unutarnjih poslova radi provedbe predaje.
Odluka o zahtjevu za predaju
Članak 36.
(1) Vijeće će donijeti rješenje
kojim udovoljava zahtjevu za predaju okrivljenika Međunarodnom kaznenom sudu
ako utvrdi da se zahtjev odnosi na osobu protiv koje se vodi postupak za
predaju i da se radi o kaznenom djelu za koje je Međunarodni kazneni sud
nadležan prema Statutu, a ne postoje zapreke za predaju prema Statutu
Međunarodnoga kaznenog suda.
(2) U suprotnom, vijeće će
rješenjem odbiti zahtjev Međunarodnoga kaznenog suda. Nakon što je zahtjev za
predajom pravomoćno odbijen, postupak predaje može se obnoviti
smislenom primjenom odredbi
Zakona o kaznenom postupku o obnovi postupka ili na temelju novog zahtjeva
Međunarodnoga kaznenog suda.
(3) Nakon donošenja rješenja o
predaji, pritvor može trajati do same predaje.
Kontrola rjeŠenja o predaji
Članak 37.
Rješenje kojim se zahtjev
Međunarodnoga kaznenog suda za predaju okrivljenika odbija, po službenoj se
dužnosti zajedno sa spisom predmeta dostavlja Vrhovnom sudu Republike Hrvatske
koji u vijeću od pet sudaca razmatra zahtjev i prvostupanjsko rješenje te
svojim rješenjem potvrđuje, ukida ili preinačuje rješenje županijskog suda.
Žalba na rjeŠenje o predaji
Članak 38.
(1) Na rješenje županijskog suda
kojim se udovoljava zahtjevu Međunarodnoga kaznenog suda da mu se preda okrivljenik,
državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj imaju pravo žalbe u roku od
osam dana. Žalba zadržava izvršenje rješenja, a o njoj odlučuje vijeće Vrhovnog
suda Republike Hrvatske u vijeću od pet sudaca.
(2) Na postupak odlučivanja
vijeća Vrhovnoga suda Republike Hrvatske o žalbi iz stavka 1. ovoga članka na
odgovarajući će se način primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se
odnose na odlučivanje o žalbi na presudu.
IzvrŠnost rjeŠenja
Članak 39.
(1) Pravomoćno sudsko rješenje
kojim se dopušta predaja okrivljenika Međunarodnom kaznenom sudu konačno je.
(2) Protiv pravomoćnoga sudskog
rješenja kojim se dopušta predaja okrivljenika Međunarodnom kaznenom sudu može
se podnijeti ustavna tužba Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
(3)
Ministar nadležan za poslove pravosuđa može privremeno odgoditi predaju
okrivljenika zbog bolesti okrivljenika ili drugog naročito opravdanog razloga.
Dostava rjeŠenja
Članak 40.
Pravomoćno i izvršno rješenje kojim je odlučeno o
zahtjevu Međunarodnoga kaznenog suda da mu se okrivljenik preda dostavlja se
putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa Vladi koja ga prosljeđuje
Međunarodnom kaznenom sudu. Rješenje će se dostaviti i nadležnom tijelu
Ministarstva unutarnjih poslova radi izvršenja.
Predaja
okrivljenika
Članak 41.
Predaju okrivljenika na temelju
izjave o dobrovoljnoj predaji ili na temelju pravomoćnog i konačnog rješenja o
predaji obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova.
VII. IZVRŠENJE PRESUDE I
DRUGIH ODLUKA MEĐUNARODNOGA KAZNENOG SUDA
IzvrŠenje presuda i drugih
odluka MeĐunarodnoga kaznenog suda
Članak 42.
(1)
Republika Hrvatska izvršit će presudu i drugu odluku Međunarodnoga kaznenog
suda primjenjujući Statut i druge propise Međunarodnoga kaznenog suda, te
odgovarajuće odredbe domaćeg prava.
(2)
Republika Hrvatska izvijestit će bez odlaganja Međunarodni kazneni sud o
stvarnim ili pravnim razlozima koji onemogućavaju ili ograničavaju izvršenje
presude ili druge odluke te se posavjetovati sa Sudom o načinu daljnjeg
postupanja.
Prihvat osuĐenika
Članak 43.
Republika Hrvatska prihvatit će
na izdržavanje kazne osuđenike sukladno posebnom sporazumu koji se zaključuje
za svaki slučaj posebno.
VIII. SUDJELOVANJE REPUBLIKE
HRVATSKE U RADU MEĐUNARODNOGA KAZNENOG
SUDA
Sudjelovanje u radu SkupŠtine
drŽava stranaka i drugih tijela Suda
Članak 44.
(1) Predstavnika Republike
Hrvatske u Skupštini država stranaka određuje Vlada.
(2)
Uz predstavnika iz stavka 1. ovoga članka u radu Skupštine mogu sudjelovati
jedan ili više zamjenika predstavnika te stručnjaci za međunarodno kazneno
pravo.
(3)
Vlada će osigurati, sukladno Statutu i drugim aktima Međunarodnoga kaznenog
suda odgovarajuće sudjelovanje predstavnika Republike Hrvatske u radu drugih
tijela Međunarodnoga kaznenog suda.
Izbori
i imenovanja u MeĐunarodnom kaznenom sudu
Članak 45.
(1) U postupku za izbor ili
imenovanje sudaca ili drugih dužnosnika ili namještenika Suda, Vlada će, ako se
izbor ili imenovanje obavlja na prijedlog država članica i ako smatra da Republika
Hrvatska treba predložiti kandidata, javnim oglasom pozvati osobe koje
ispunjavaju uvjete da se u određenom roku prijave na oglas.
(2)
Oglasom će Vlada, ako to smatra primjerenim, izvijestiti i o predstojećem
izboru ili imenovanju u Međunarodnom kaznenom sudu i u slučaju kada se
kandidati sami neposredno prijavljuju Međunarodnom kaznenom sudu.
(3)
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Vlada će provesti postupak na način da se
osigura njegova transparentnost, mogućnost izjašnjavanja vladinih i nevladinih
stručnih i humanitarnih tijela i organizacija kao i primjena najviših stručnih
i moralnih kriterija.
(4)
U slučaju kada je Statutom ili drugim aktom Suda predviđen poseban postupak za
izbor ili imenovanje, Vlada će provesti postupak na taj način, smisleno
primjenjujući odgovarajuće odredbe domaćeg prava.
Financiranje MeĐunarodnoga
kaznenog suda
Članak 46.
(1) Republika Hrvatska sredstva
za financiranje Međunarodnoga kaznenog suda osigurava u svom proračunu prema
odredbama Statuta i drugih općih akata Međunarodnoga kaznenog suda.
(2) Troškove pravne pomoći i
suradnje Republike Hrvatske i Međunarodnoga kaznenog suda podmirit će svaka od
strana sukladno članku 100. Statuta.
(3) O izvršavanju financijskih
obveza prema Međunarodnom kaznenom sudu brine Vlada.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Primjena odredbi Zakona koje
se odnose na MeĐunarodni kazneni sud
Članak 47.
Odredbe ovoga Zakona koje se
odnose na Međunarodni kazneni sud i suradnju s njim te na uhićenje i predaju
okrivljenika primjenjuju se u odnosu na kaznena djela iz članka 5. Statuta
počinjena nakon stupanja Statuta na snagu (1. srpanj 2002.).
Primjena odredbi ovoga Zakona
na kaznena djela iz Članka 1. ovoga Zakona
Članak 48.
(1) Odredbe ovoga Zakona koje se
odnose na otkrivanje i progon kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona u
Republici Hrvatskoj i ustroj državnih tijela (članak 7. - 16.) primjenjuju se
od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, bez obzira kada je kazneno djelo
počinjeno i je li već započeo kazneni postupak pred nadležnim sudom.
(2) Ako je na dan stupanja na
snagu ovoga Zakona započela istraga, ona će se dovršiti prema odredbama Zakona
o kaznenom postupku.
(3)
Ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona glavna rasprava nije započela ili je
viši sud povodom pravnog lijeka ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio
na ponovno suđenje, glavna će se rasprava, a i daljnji postupak provesti prema
odredbama ovoga Zakona i to pred sudovima nadležnim i sastavljenim prema ovom
Zakonu.
Primjena propisa
MeĐunarodnoga kaznenog suda za bivŠu Jugoslaviju i domaĆih propisa u vezi s
njim
Članak 49.
(1) Stupanje na snagu ovoga
Zakona nema utjecaja na primjenu propisa međunarodnog prava koji se odnose na
rad Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Ustavnog zakona o
suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom i na njemu
utemeljenih propisa.
(2) Odredba članka 28. ovoga
Zakona primijenit će se i u odnosu na Međunarodni kazneni sud za bivšu
Jugoslaviju.
Stupanje na snagu ovoga Zakona
Članak 50.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga
dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 004-01/03-01/04
Zagreb, 17. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.