3110
Na
temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na
sjednici održanoj 12. prosinca 2002. godine, donijela
1.
Prihvaća se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u
Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, a koji je sastavni dio ovog
Zaključka.
2.
Ugovor iz točke 1. ovog Zaključka potpisat će, u ime Vlade Republike Hrvatske,
Ivica Račan, predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Klasa: 070-03/02-03/01
Urbroj: 5030109-02-5
Zagreb, 12. prosinca 2002.
Predsjednik
Ivica Račan, v. r.
Vlada Republike Hrvatske i Islamska zajednica u Hrvatskoj (u
daljnjem tekstu: ugovorne strane)
– želeći urediti odnose na području odgoja, obrazovanja i kulture,
te dušobrižničku skrb za vjernike u kaznionicama, zatvorima i odgojnim
zavodima, bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb, kao
i za vjernike pripadnike oružanih snaga i policije, te druge osobe stalno
zaposlene u oružanim snagama i policiji i članove njihovih obitelji,
– u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za vjersko
djelovanje,
– imajući u vidu povijesnu i sadašnju ulogu Islamske zsjednice u
Hrvatskoj,
– u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta vjerskog
djelovanja,
– u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na
vjersko uvjerenje,
– na temelju članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih
zajednica (»Narodne novine« broj 83/02. u daljnjem tekstu: Zakon)
– pozivajući se na odredbe Ustava Republike Hrvatske, te na
međunarodne konvencije i standarde,
sporazumjele su se kako slijedi:
Članak
1.
U ovom
Ugovoru u uporabi su slijedeći pojmovi:
Mešihat,
muftija, imam, džemat, medžlis, džamija, mesdžid i murasela.
Ugovorne
strane surađivat će u brizi za promicanje cjelovitog duhovnog i materijalnog
razvoja čovjeka i općeg dobra.
Članak
2.
Ugovorne
strane suglasne su da je Islamska zajednica u u Hrvatskoj imala pravnu osobnost
i prije stupanja na snagu Zakona.
Mešihat Islamske zajednice u
Hrvatskoj obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa
Islamske zajednice u Hrvatskoj i svojih ustrojstvenih oblika u Evidenciju u
skladu sa Zakonom.
Članak 3.
Slobodno uređivanje
unutarnjeg ustrojstva Islamske zajednice u Hrvatskoj, osnivanje, mijenjanje i
ukidanje džemata, medžlisa, te drugih pravnih osoba pripada isključivo Mešihatu
Islamske zajednice.
Članak 4.
Islamska
zajednica u Hrvatskoj je nadležna za sva vlastita vjerska imenovanja i dodjelu
službi, prema odredbama svojih propisa.
Imenovanje,
premještaj i smjena muftije u isključivoj su nadležnosti Islamske zajednice u
Hrvatskoj.
Islamska
zajednica u Hrvatskoj će prije objavljivanja imenovanja muftije o tome, na
povjerljiv način, obavijestiti Vladu Republike Hrvatske.
Članak 5.
O
pokrenutom kaznenom postupku za kaznena djela za koja se poduzima progon po
službenoj dužnosti protiv imama ili drugog vjerskog službenika sud će
obavijestiti Mešihat.
Članak
6.
Islamska
zajednica u Hrvatskoj ima pravo graditi džamije i džamijske zgrade, te
povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike
Hrvatske.
Mešihat
odlučuje o potrebi izgradnje džamijskog objekta ili mesdžida i izabire lokaciju
u dogovoru i u skladu s odlukama nadležnih tijela Republike Hrvatske.
Članak
7.
Islamska
zajednica u Hrvatskoj zajamčena je sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga,
novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim djelovanjem.
U
ustanovama iz članka 10. stavka 1. i 2., članka 19. stavka 1. kao i u Oružanim
snagama i policiji, te drugim javnim i državnim ustanovama i tijelima poštivat
će se pravo vjernika na izbor prehrane u skladu s vjerskim potrebama.
Islamska
zajednica u Hrvatskoj ima pravo na vjerski ukop umrlih vjernika.
Članak
8.
Vjersko
vjenčanje od trenutka sklapanja ima učinke građanskog braka prema odredbama
zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju građanske zapreke
i ako su ispunjeni zahtjevi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike
Hrvatske.
Članak
9.
Islamska
zajednica u Hrvatskoj može slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati
karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom.
Članak 10.
Islamski
vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj
odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.
Islamski
vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za
one učenike koji ga izaberu, te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se
izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.
O
izboru islamskog vjeronauka kao obvezatnog predmeta daje se pisana izjava
ravnatelju škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje
roditelj odnosno skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju
zajednički roditelj odnosno skrbnik i učenik.
Za
formiranje razrednog odjela odnosno odgojno-obrazovne skupine za izvođenje
nastave islamskog vjeronauka u redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7)
učenika.
Nastava
islamskog vjeronauka koji se održava izvan škole, podliježe istim pedagoškim
obvezama kao i nastava koja se odvija u školi u pogledu planiranja i
programiranja, vođenja pedagoške dokumentacije, vrednovanja postignuća
vjeroučenika i nadzora kvalitete nastave.
Godišnji
plan i program predaje se na početku školske godine ravnatelju škole, a
dokumentacija o ostvarivanju tog programa i postignućima vjeroučenika predaje
se tijekom i na kraju odgojno obrazovnog razdoblja.
Školske
ustanove će obavijestit nadležni džemat o broju prijavljenih kandidata za
učenje pravoslavnog vjeronauka.
Članak 11.
Islamski
vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog
odgoja prema programu islamskog vjerskog odgoja predškolske djece.
U
javnim osnovnim i srednjim školama nastava islamskog vjeronauka izvodi se u
okviru nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.
Nastavne
planove i programe islamskog vjeronauka za javne osnovne i srednje škole, te
program islamskog vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje i
odobrava Mešihat, a donosi ih odnosno na njih daje suglasnost ministar
prosvjete i športa, u skladu sa Zakonom.
Vjeronaučni
udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim
udžbenicima za obvezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Mešihata, što
mora biti navedeno u impresumu udžbenika.
Članak
12.
Islamski
vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je Mešihat izdao ispravu o
mandatu (Muraselu) i koje ispunjavaju potrebne uvjete u skladu s važećim
propisima Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji).
Mešihat
ima pravo svojim dekretom opozvati mandat za izvođenje islamskog vjeronauka
odnosno vjerskog odgoje zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s
obzirom na osobno ćudoređe.
Članak
13.
Nastavu
islamskog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi
vjeroučitelji s visokom stručnom spremom (VII/I) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća
i pedagoško psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.
U svim
razredima osnovne škole nastavu islamskog vjeronauka mogu izvoditi i
vjeroučitelji s višom stručnom spremom (VI) koja osim teoloških sadržaja
obuhvaća i pedagoško psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost
vjeroučitelja.
Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi
odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu
propisima Republike Hrvatske za rad u predškolskoj ustanovi imaju i dovoljnu
teološku i pedagoško-psihološku spremu u vjerskom odgoju.
Kad se za izvođenje nastave islamskog vjeronauka u
javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno vjerskog odgoja u javnoj
predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća osoba u smislu stavka 1.,
2. i 3. ovoga članka, nastavu vjeronauka odnosno vjerski odgoj može izvoditi i
druga osoba ako joj Mešihat izda ispravu o mandatu (muraselu).
Vjeroučitelji
su članovi odgojiteljskog vijeća u predškolskim ustanovama, te učiteljskog
odnosno nastavničkog vijeća u osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom.
Članak.
14.
Mešihat
dostavlja Ministarstvu prosvjete i športa popis učilišta na kojima se stječu
stručni nazivi te izvješćuje o svim promjenama u svezi s tim.
Mešihat
u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa brine se o trajnom stručnom
usavršavanju vjeroučitelja, o kvaliteti nastave vjeronauka, o pripravničkom
stažu i stručnim ispitima vjeroučitelja te o njihovom napredovanju u zvanje
vjeroučitelja mentora i vjeroučitelja savjetnika.
Mešihat
odredit će stručnu osobu za razmjenu informacija o islamskom vjeronauku između
Mešihata i Ministarstva prosvjete i športa.
Članak
15.
Islamske
škole s pravom javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je
predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Članak
16.
Kulturna
i umjetnička baština islama u Republici Hrvatskoj, te brojni dokumenti
pohranjeni u arhivima i knjižnicama Islamske zajednice sačinjavaju dragocjeni
dio cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Islamska zajednica želi nastaviti
služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima
koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.
Ugovorne
strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stavka 1. ovoga članka i
brinuti se da ona bude dostupna građanima sukladno propisima o zaštiti i
očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske.
Republika
Hrvatska se obvezuje da će Islamskoj zajednici u Hrvatskoj dati u vlasništvo,
ali ne i u posjed, sve matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u
vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke
vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo
ostaju u posjedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i
korištenja.
Članak 17.
Dušobrižništvo
islamskih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Policije, te drugih osoba
stalno zaposlenih u Oružanim snagama i Policiji, i članova njihovih obitelji,
kao i dušobrižništvo u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te
bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb obavlja
dušobrižnik.
Mešihat
Islamske zajednice u Hrvatskoj odredit će jednog imama za dušobrižnički rad iz
stavka 1. ovoga članka.
Po
potrebi dušobrižnika može mijenjati ili mu pripomoći i drugi dušobrižnik, koji
ima pismeno odobrenje Mešihata, uz prethodnu obavijest državnog tijela iz
stavka 1. ovoga članka.
U
žurnim slučajevima duhovnu pomoć može pružiti svaki imam.
Članak 18.
Osobe
zadužene za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu
unutarnjih poslova, u koordinaciji s dušobrižnikom, osigurat će prostor i
vrijeme za dušobrižničku skrb za vjernike islamske vjere.
Članak
19.
Kaznionice,
zatvori i odgojni zavodi osigurat će prostorije prikladne za obavljanje
dušobrižništva.
Dušobrižnik
će dušobrižništvo obavljati u skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti
kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda uz prethodni dogovor s upravom o vremenu
i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika.
Osobni
duhovni razgovor s osobama na izvršavanju kazne zatvora ili odgojne mjere
dušobrižnik obavlja bez nadzora u posebno određenoj prostoriji, a iznimno u
opravdanim slučajevima, može se dopustiti duhovni razgovor u zatvorskoj ćeliji.
Osobni
duhovni razgovor s pritvorenicima odvija se po odobrenju nadležnog suda
sukladno članku 115. Zakona o kaznenom postupku.
Članak
20.
Vjerski
obred i dušobrižnički posjet zatvorenicima i odgajanicima ostvaruje se najmanje
jednom tjedno, u skladu s ovim Ugovorom i Pravilnikom o kućnom redu kaznionice,
zatvora i odgojnog zavoda.
Istražni
sudac ili predsjednik sudskog vijeća može zatvoreniku ili odgajaniku privremeno
iz opravdanih razloga zabraniti sudjelovanje u vjerskim obredima ili ga
isključiti iz sudjelovanja.
Upravitelj
kaznionice, zatvora ili odgojnog zavoda može, ako je to potrebno radi
održavanja sigurnosti i reda, privremeno isključiti zatvorenika i odgajanika iz
sudjelovanja u vjerskom obredu, o čemu će izvijestiti dušobrižnika.
Osobni
duhovni razgovor ne smije se zatvoreniku ili odgajaniku uskratiti na duže
vrijeme od vremena trajanja razloga zbog kojih mu je zabranjeno pravo
sudjelovanja u vjerskim obredima odnosno zbog kojih je isključen iz
sudjelovanja.
Članak
21.
Bolničke
zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika
Hrvatska, osigurat će prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u
okviru raspoloživog prostora.
Dušobrižnička
pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s Pravilnikom o kućnom
redu ustanove.
Pritužbe
na rad dušobrižnika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovoga članka će riješiti s
njegovim poglavarom.
Bolničko
osoblje dužno je nadležnom dušobrižniku žurno priopćiti zahtjev bolesnika za
duhovnu pomoć.
Dušobrižnik
može posjećivati bolesnike u svako doba poštujući Pravilnik o kućnom redu
ustanove, kada to okolnosti zahtijevaju.
Članak
22.
Kako bi
Islamska zajednica u Hrvatskoj mogla obavljati dušobrižništvo navedeno u članku
17. ovoga Ugovora, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg
državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća
javnih i državnih službenika i namještenika.
Članak
23.
Da bi
Islamske zajednice u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti svoje
djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati
iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za
izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem
džemata, koliko postoji u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga
Ugovora u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
Mešihat
će svake godine do 1. studenog dostaviti ovlaštenom državnom uredu popis novih
ili ukinutih džemata. U taj popis neće ulaziti džemati koje nemaju stalnog
imama, kao i novoosnovani džemati koji u gradu broje manje od 300 vjernika, a
na selu manje od 100.
Sredstva
obračunata prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi
članka 17. stavka 2. Zakona. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1.
ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje duhovnika i drugih vjerskih
službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje džamija, mesdžida i
vjerskih središta koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za
karitativnu djelatnost Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Iznos iz
stavka 1. ovoga članka i članka 22. ovoga Ugovora dostavljat će se Mešihatu.
Ustanove
iz ovoga članka dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom
poslovanju.
Odredbe
ovoga članka i članka 22. počet će se primjenjivati prve proračunske godine
nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora.
Članak
24.
Mješovito
povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika obiju strana pripremat
će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona
o pravnom položaju vjerskih zajednica i to:
e) za
rješavanje pravnih pitanja
f) za
rješavanje pitanja odgoja i obrazovanja
g) za
očuvanje kulturne i umjetničke baštine Islamske zajednice
h) za
rješavanje gospodarskih pitanja
Povjerenstvo
iz ovoga članka jedanput će godišnje izvještavati nadležna tijela o provođenju
ovoga Ugovora.
Članak
25.
Ugovorne
strane u međusobnom će dogovoru tražeći pravedno rješenje, rješavati dvojbe ili
teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga
Ugovora.
Članak
26.
Ovaj
Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.
U
slučaju da jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile
prilike u kojime je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj promjeni
sukladno novim okolnostima.
Članak
27.
Ovaj
Ugovor stupa na snagu danom potpisa.
Zagreb, 20. prosinca 2002.
ZA ISLAMSKU
ZAJEDNICU ZA
VLADU REPUBLIKE
U HRVATSKOJ HRVATSKE
Muftija
Ševko ef. Omerbašić, v.
r. Ivica Račan, v. r.
predsjednik
Mešihata
predsjednik
Islamske zajednice u Hrvatskoj Vlade Republike Hrvatske