3111
Na
temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na
sjednici održanoj 18. lipnja 2003. godine, donijela
1. Prihvaća
se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Evangeličke crkve u Republici
Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, a koji je sastavni dio ovog
Zaključka.
2.
Prihvaća se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Evanđeoske (Pentekostne)
crkve u Republici Hrvatskoj, Kršćanske adventističke crkve u Republici
Hrvatskoj i Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj o pitanjima od
zajedničkog interesa, a koji je sastavni dio ovog Zaključka.
3.
Ugovore iz točke 1. i 2. ovog Zaključka potpisat će, Ivica Račan, predsjednik
Vlade Republike Hrvatske.
Klasa:
070–01/03–03/03
Urbroj: 5030109–03–1
Zagreb, 18. lipnja 2003.
Predsjednik
Ivica Račan, v. r.
Vlada
Republike Hrvatske, na temelju članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju
vjerskih zajednica (»Narodne novine« broj 83/02, u daljnjem tekstu: Zakon)
i
Evangelička
crkva u Republici Hrvatskoj i Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj (u
daljnjem tekstu: Crkve), sklapaju
(u daljnjem tekstu: ugovorne strane)
– želeći urediti odnose na području odgoja,
obrazovanja i kulture, te dušobrižničku skrb za vjernike u kaznionicama,
zatvorima i odgojnim zavodima, bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama
za socijalnu skrb,
– u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za
vjersko djelovanje,
– imajući u vidu njihove uloge u vjerskom,
kulturnom i obrazovnom području,
– u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta
vjerskog djelovanja,
– u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih
građana bez obzira na vjersko uvjerenje,
– pozivajući se na odredbe Ustava Republike
Hrvatske, te međunarodne konvencije i standarde,
sporazumjele
su se kako slijedi:
Članak
1.
U ovom
Ugovoru u uporabi su sljedeći pojmovi sa značenjem:
»Sinoda« je crkveni sabor.
»Sinodalno
vijeće« je upravno
tijelo između dvije sinode.
»Biskupski
ured« je
administrativno i upravno tijelo.
»Seniorat« je sastavljen od više župa
na određenom području.
»Župa
(crkvena općina)« označava zajednicu vjernika na određenom području.
»Biskup« je visoki dostojanstvenik u
crkvi.
»Svećenik« je starješina koji obavlja
bogoslužje.
Ugovorne
strane surađivat će u brizi za promicanje cjelovitog duhovnog i materijalnog
razvoja čovjeka i općeg dobra.
Članak
2.
Ugovorne
strane suglasne su da je Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj i Reformirana
kršćanska crkva u Hrvatskoj imala pravnu osobnost i prije stupanja na snagu
Zakona i to svaka od njih pojedinačno.
Biskupski
ured Crkava obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa
Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj i Reformirane kršćanske crkve u
Hrvatskoj i svojih ustrojstvenih oblika u Evidenciju, u skladu sa Zakonom.
Članak
3.
Uređivanje
unutarnjeg ustrojstva crkava, osnivanje, mijenjanje i ukidanje seniorata i
župa (crkvena općina), te drugih pravnih osoba je u nadležnosti Sinode odnosno
Sinodalnog vijeća pojedine crkve.
Članak
4.
Crkve
odnosno njihova nadležna tijela obavljaju sve vlastite vjerske izbore,
imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa.
Izbor i
imenovanje, premještaj i smjena biskupa u isključivoj su nadležnosti Sinode.
Vlada
Republike Hrvatske će na prikladan način biti obaviještena nakon izbora
biskupa, a prije posvećenja odnosno rukopoloženja.
Članak
5.
O
pokrenutom kaznenom postupku protiv svećenika ili drugoga vjerskog službenika
pojedine crkve za kaznena djela za koja se poduzima progon po službenoj
dužnosti Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave će obavijestiti
nadležnog biskupa.
Članak 6.
Crkve
imaju pravo graditi crkve i crkvene zgrade, te povećavati ili preuređivati već
postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.
Biskup
crkve odluku o potrebi izgradnje crkve ili crkvene zgrade dostavlja nadležnim
tijelima Republike Hrvatske i izabire lokaciju u dogovoru s tim nadležnim
tijelima, a u skladu s provedbenim urbanističkim planom.
Članak
7.
Crkvama
je zajamčena sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te
druge djelatnosti povezane s njihovim djelovanjem.
Članak
8.
Brak
koji se u vjerskom obliku sklopi pred ovlaštenim službenikom crkve imat će
učinke građanskog braka, ako su ispunjeni uvjeti koje u tom pogledu propisuje
zakon.
Članak
9.
Crkve
mogu slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i
društvenu skrb, u skladu sa zakonom.
Članak
10.
Evangelički
ili reformirani kršćanski vjerski odgoj (u daljnjem tekstu: vjerski odgoj) u
javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj odnosno skrbnik
o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.
Evangelički
ili reformirani kršćanski vjeronauk (u daljnjem tekstu: vjeronauk) u javnim
osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za one učenike koji
ga izaberu, te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava
ostalih obaveznih predmeta.
O
izboru vjeronauka kao obaveznog predmeta daje se pisana izjava ravnatelju
škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje roditelj odnosno
skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju zajednički
roditelj odnosno skrbnik i učenik.
Za
formiranje odgojno-obrazovne skupine za izvođenje nastave vjeronauka u
redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7) učenika.
Ako se
nastava vjeronauka održava izvan škole podliježe istim pedagoškim obavezama kao
i nastava koja se odvija u školi u pogledu planiranja i programiranja, vođenja
pedagoške dokumentacije, vrednovanja postignuća vjeroučenika i nadzora
kvalitete nastave.
Godišnji
plan i program predaje se na početku školske godine ravnatelju škole, a
dokumentacija o ostvarivanju tog programa i postignućima vjeroučenika predaje
se tijekom i na kraju odgojno-obrazovnog razdoblja.
Škole
će obavijestiti nadležno tijelo Crkve o broju prijavljenih kandidata za učenje
vjeronauka.
Članak
11.
Vjerski
odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja i
prema programu vjerskog odgoja predškolske djece pojedine Crkve.
U
javnim osnovnim i srednjim školama nastava vjeronauka izvodi se u okviru
nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.
Nastavne
planove i programe vjeronauka za javne osnovne i srednje škole, te program
vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje i odobrava Biskupski
ured, a donosi ih odnosno na njih daje suglasnost ministar nadležan za
predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo, u skladu sa Zakonom.
Vjeronaučni
udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim
udžbenicima za obavezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Biskupskog
ureda, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika.
Članak
12.
Vjeronauk
odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je biskup izdao ispravu o kanonskom
mandatu i koje ispunjavaju potrebne uvjete u skladu s važećim propisima
Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji).
Biskup
ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat za izvođenje vjeronauka
odnosno vjerskog odgoja zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s
obzirom na osobno ćudoređe.
Članak
13.
Nastavu
vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi vjeroučitelji s
visokom stručnom spremom (VII/I) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i
pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.
U svim
razredima osnovne škole nastavu vjeronauka mogu izvoditi i vjeroučitelji s
višom stručnom spremom (VI) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško-psihološku
i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.
Vjerski
odgoj u javnim predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji predškolske
djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu propisima Republike Hrvatske
za rad u predškolskoj ustanovi imaju i dovoljnu teološku i pedagoško-psihološku
spremu u vjerskom odgoju.
Kad se
za izvođenje nastave vjeronauka u javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno
vjerskog odgoja u javnoj predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća
osoba u smislu stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, nastavu vjeronauka odnosno
vjerski odgoj može izvoditi i druga osoba ako joj biskup izda ispravu o
kanonskom mandatu.
Vjeroučitelji
su članovi odgojiteljskog vijeća u predškolskim ustanovama, te učiteljskog
odnosno nastavničkog vijeća u osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom.
Članak.
14.
Biskupski
ured dostavlja ministarstvu nadležnom za predškolski odgoj, osnovno i srednje
školstvo popis crkvenih učilišta na kojima se stječu stručni nazivi, te
izvješćuje o svim promjenama u svezi s tim.
Biskupski
ured u suradnji s ministarstvom nadležnim za predškolski odgoj, osnovno i
srednje školstvo brine se o trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja, o
kvaliteti nastave vjeronauka, o pripravničkom stažu i stručnim ispitima
vjeroučitelja te o njihovom napredovanju u zvanje vjeroučitelja mentora i
vjero-učitelja savjetnika.
Biskup
će odrediti stručnu osobu za razmjenu informacija o vjeronauku između
Biskupskog ureda i ministarstva nadležnog za predškolski odgoj, osnovno i srednje
školstvo.
Članak
15.
Crkvene škole s pravom
javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno
zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Članak 16.
Kulturna
i umjetnička baština Crkava, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i
knjižnicama crkava sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne hrvatske kulturne
baštine. Crkve žele nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom
baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime
koriste i da ga proučavaju.
Ugovorne
strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stavka 1. ovoga članka i
brinuti se da ona bude dostupna građanima sukladno propisima o zaštiti i
očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske.
Republika
Hrvatska se obavezuje da će Crkvama dati u vlasništvo, ali ne i u posjed, sve
njihove matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike
Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te se
smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posjedu
u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja.
Članak 17.
Dušobrižništvo
vjernika pojedine crkve u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te bolničkim
zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb obavlja svećenik
pojedine crkve.
Članak 18.
Svećenik
će u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima dušobrižništvo obavljati u
skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti, uz prethodni dogovor s upravom o
vremenu i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika.
Članak 19.
Bolničke
zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika
Hrvatska, osigurat će prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u
okviru raspoloživog prostora.
Dušobrižnička
pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s Pravilnikom o kućnom
redu ustanove.
Pritužbe
na rad svećenika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovoga članka će riješiti s
nadležnim biskupom.
Bolničko
osoblje dužno je nadležnom svećeniku žurno priopćiti zahtjev bolesnika za
duhovnu pomoć.
Svećenik
može posjećivati bolesnika u svako doba kada to okolnosti zahtijevaju, a
poštujući Pravilnik o kućnom redu ustanove.
Članak
20.
Da bi
Crkve mogle na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega
dobra, Republika Hrvatska će godišnje dati iz državnog proračuna iznos koji
odgovara:
Evangeličkoj
crkvi u Republici Hrvatskoj 180
Reformiranoj
kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj 190
bruto
osnovica za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika.
Sredstva
utvrđena prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi
članka 17. stavka 2. Zakona.
U
novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, uključeni su
troškovi za uzdržavanje svećenika i drugih vjerskih službenika, pastoralno
djelovanje i dušobrižničku skrb, troškovi izgradnje i uzdržavanja crkava,
crkvenih zgrada i vjerskih središta, koja nisu u popisu kulturnih dobara, te
doprinos za karitativnu djelatnost Crkava.
Iznos
iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se na račun pojedine Crkve.
Ustanove
iz ovoga članka dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom
poslovanju.
Odredbe
ovoga članka počet će se primjenjivati prve proračunske godine nakon sklapanja
ovoga Ugovora.
Članak 21.
Mješovito
povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika obiju strana pripremat
će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona
o pravnom položaju vjerskih zajednica i to:
a) za
rješavanje pravnih pitanja
b) za rješavanje
pitanja odgoja i obrazovanja
c) za
očuvanje kulturne i umjetničke baštine crkava
d) za
rješavanje gospodarskih pitanja.
U
Mješovito povjerenstvo svaka Crkva imenuje jednak broj predstavnika koji za
svoju Crkvu pripremaju prijedloge iz stavka 1. ovoga članka.
Povjerenstvo
iz ovoga članka će jedanput godišnje izvještavati biskupske urede i Komisiju
za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske o provođenju ovoga
Ugovora.
Članak 22.
Ugovorne
strane u međusobnom će dogovoru tražeći pravedno rješenje, rješavati dvojbe ili
teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga
Ugovora.
Članak 23.
Ovaj
Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.
U
slučaju da jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile
prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj
promjeni sukladno novim okolnostima.
Novonastale
okolnosti mogu se regulirati aneksom ugovora s onom Crkvom na koju se te
okolnosti odnose.
Zagreb, 4. srpnja 2003.
ZA EVANGELIČKU CRKVU ZA VLADU
U REPUBLICI HRVATSKOJ REPUBLIKE HRVATSKE
Branko Berić, v. r. Ivica Račan, v. r.,
predstavnik
predsjednik Vlade
Evangeličke crkve u Republike Hrvatske
Republici Hrvatskoj
ZA REFORMIRANU KRŠĆANSKU
CRKVU U HRVATSKOJ
Endre Langh, v. r.,
biskup Reformirane kršćanske
crkve u Hrvatskoj