VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

936

Na teme­lju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98, 15/2000, 117/2001 i 199/2003), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. siječ­nja 2004. godine donijela

ZAKLJUČAK

1. Vlada Republike Hrvatske donosi Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživa­nje Europskoj uniji – 2004. godina, u tekstu koji je Vladi Republike Hrvatske dostavilo Ministarstvo europskih inte­gracija, aktom od 14. siječ­nja 2004. godine.

2. Nacionalni program iz stavka 1. ove točke dostavit će se, radi upoznava­nja zastupnika, Hrvatskome saboru.

3. Hrvatskome saboru dostavit će se, radi donoše­nja, Prijedlog plana usklađiva­nja zakonodavstva Republike Hrvatske s aquis communautaireom za 2004. godinu – Dodatak A Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživa­nje Europskoj uniji – 2004. godina.

4. Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživa­nje Europskoj uniji – 2004. godina, s Planom usklađiva­nja zako­nodav­stva Republike Hrvatske s aquis communautaireom za 2004. godinu – Dodatak A Nacionalnom programu, objavit će se u Narodnim novinama.

5. Obvezuju se tijela državne uprave da, sukladno mehanizmima predviđenima Nacionalnim programom iz točke 1. ovog Zak­ljučka redovito prate provedbu mjera iz svoje nadležnosti, te u predviđenim rokovima dostav­ljaju tražene podatke Ministarstvu europskih inte­gracija.

6. Zadužuju se Ministarstvo europskih inte­gracija i Ministarstvo va­njskih poslova da, na odgovarajući način, upoznaju Europske zajednice i ­njihove države članice s Nacionalnim programom Republike Hrvatske za pridruživa­nje Europskoj uniji – 2004. godina.

7. Zadužuje se Ministarstvo europskih inte­gracija da, suklad­no rokovima predviđenim Nacionalnim programom iz točke 1. ovog Zak­ljučka, izvješćuje Vladu Republike Hrvatske o provedbi Nacionalnog programa.

Klasa: 910-04/02-02/02
Urbroj: 5030109-04-1
Zagreb, 15. siječ­nja 2004.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.

 

Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživa­nje Europskoj uniji – 2004. godina

 

POPIS KRATICA[1]

MINISTARSTVA

MVP               -           Ministarstvo vanjskih poslova

MFIN             -           Ministarstvo financija

MORH           -           Ministarstvo obrane

MUP               -           Ministarstvo unutarnjih poslova

MP                  -           Ministarstvo pravosuđa

MGRIP          -           Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

MMTPR        -           Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka

MPŠIVG        -           Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva

MZOPUIG     -           Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

MZSS             -           Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

MZOŠ             -           Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

MINK             -           Ministarstvo kulture

MOBIMS       -           Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

MEI                -           Ministarstvo europskih integracija

 

DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE

DGU               -           Državna geodetska uprava

DHZ                -           Državni hidrometeorološki zavod

DZIV              -           Državni zavod za intelektualno vlasništvo

DZS                 -           Državni zavod za statistiku

DI                    -           Državni inspektorat

DZNM            -           Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo

 

 

SREDIŠNJI DRŽAVNI UREDI

SDUU             -           Središnji državni ured za upravu

SDUeH           -           Središnji državni ured za e-Hrvatsku

SDUUDI         -           Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom

SDURZ           -           Središnji državni ured za razvojnu strategiju

 

AGENCIJE

APN                -           Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama

AZTN              -           Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

HAGENA       -           Agencija za nadzor mirovinskih fondova

DAB                -           Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

 

OPĆENITO

EK                   -           Europska komisija

EMU               -           Europska gospodarska i monetarna unija

EP                   -           Europski parlament

EU                   -           Europska unija

EV                   -           Europsko vijeće

EZ                   -           Europska zajednica

HNB               -           Hrvatska narodna banka

OSP                 -           Odbor za stabilizaciju i pridruživanje

PO                   -           Privremeni odbor

POSP              -           Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje

PS                    -           Privremeni sporazum s EU

PSP                 -           Proces stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji

SSP                 -           Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU

UN                  -           Ujedinjeni narodi

VE                   -           Vijeće Europe

VSP                 -           Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje

ZVSP               -           Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU (tzv. CFSP)

WTO               -           Svjetska trgovinska organizacija

 

KRATICE NOVIH MINISTARSTAVA I IMENA BIVŠIH MINISTARSTAVA U NJIHOVOM SASTAVU

MVP               -           Ministarstvo vanjskih poslova

MFIN             -           Ministarstvo financija

MORH           -           Ministarstvo obrane

MUP               -           Ministarstvo unutarnjih poslova

MP                  -           Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave

MGRIP          -           Ministarstvo gospodarstva; Ministarstvo rada i socijalne skrbi; Ministarstvo

                                    za obrt,  malo i srednje poduzetništvo

MMTPR        -           Ministarstvo pomorstva, prometa i veza; Ministarstvo turizma; Ministarstvo za

                                    javne radove, obnovu i graditeljstvo

MPŠIVG        -           Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva; Državna uprava za vode

MZOPUIG     -           Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja; Ministarstvo za       

                                     javne radove, obnovu i graditeljstvo

MZSS             -           Ministarstvo zdravstva; Ministarstvo rada i socijalne skrbi

MZOŠ             -           Ministarstvo znanosti i tehnologije; Ministarstvo prosvjete i športa

MINK             -           Ministarstvo kulture

MOBIMS       -           Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata; Ministarstvo rada i

                                     socijalne skrbi; Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži;

                                     Ministarstvo  za javne radove, obnovu i graditeljstvo

MEI                     -               Ministarstvo za europske integracije

 

UVOD

1. ODNOSI REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE

Događaj koji je obilježio odnose Republike Hrvatske i Europske unije u 2003. godini nesumnjivo je podnošenje zahtjeva za punopravno članstvo. Podnošenjem zahtjeva za punopravno članstvo, 21. veljače 2003. godine, Republika Hrvatska formalno je započela s procesom pristupanja Europskoj uniji. Vijeće ministara za opće poslove i vanjske odnose EU već je 14. travnja 2003. godine donijelo odluku o pokretanju postupka predviđenog člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji i pozvalo Europsku komisiju da izradi mišljenje (avis) o zahtjevu Republike Hrvatske. Europska komisija je pripremila Upitnik za izradu mišljenja o zahtjevu Republike Hrvatske koji je predsjednik Europske komisije, Romano Prodi, službeno predao predsjedniku Vlade Repub­like, Ivici Račanu, 10. srpnja 2003. godine. Vlada Republike Hrvatske je 2. listopada 2003. usvojila Odgovore na Upitnik te ih je predsjednik Vlade Republike Hrvatske 9. listopada 2003. predao predsjedniku Europske komisije.

Dovršetak mišljenja očekuje se do travnja 2004. godine, nakon čega će ga Europska komisija, zajedno s preporukama o otvaranju pregovora o punopravnom članstvu, uputiti Vijeću ministara za opće poslove i vanjske odnose na usvajanje. Očekuje se da Europsko vijeće, na sastanku u lipnju 2004. godine, potvrdi status Republike Hrvatske kao države kandidatkinje za članstvo te donese odluku o otvaranju pregovora o punopravnom članstvu.

Time će Republika Hrvatska postati prva država Procesa stabilizacije i pridruživanja, politike Europske unije prema pet država Jugoistočne Europe, Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Makedoniji i Srbiji i Crnoj Gori, koja će potvrditi europsku perspektivu koju Proces pruža.

Četiri godine nakon usvajanja Procesa stabilizacije i pridruživanja, a imajući u vidu promjene do kojih je došlo u državama Procesa kao i potrebe za osnaživanjem njegove europske perspektive, Europsko vijeće, održano 19. - 20. lipnja 2003. godine, usvojilo je dokument »Solunska agenda za Zapadni Balkan: Prema europskim integracijama«. Proces stabilizacije i pridruživanja je ojačan i obogaćen elementima iz procesa proširenja: pokretanjem europskih partnerstava, unaprjeđenjem suradnje u području političkog dijaloga i Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, jačom parlamentarnom suradnjom, podrškom gospodarskom razvoju, podrškom jačanju institucija te otvaranjem različitih programa pomoći Zajednice. Na taj način Proces postaje okvir za daljnji napredak odnosa država Procesa sve do njihova ulaska u punopravno članstvo. Na sastanku na vrhu predsjednika država ili vlada država članica Europske unije, pristupajućih država, država kandidatkinja i država Procesa stabilizacije i pridruživanja, u Solunu, 21. lipnja 2003. godine, Solunska agenda prihvaćena je kao zajednički dokument Europske unije i država Procesa stabilizacije i pridruživanja.

2. NACIONALNI INTERES REPUBLIKE HRVATSKE

Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007. godina određuje ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju kao prioritet državne i vanjske politike. Pri tome su unutarnje reforme, opća konsolidacija sustava, snažniji gospodarski razvoj i intenzivnije vanjskopolitičko djelovanje u područjima koja utječu na dinamiku odnosa Republike Hrvatske i Europske unije ključni preduvjet ubrzanog i individualno vrednovanog institucionalnog ulaska u punopravno članstvo Europske unije do 2007/2008. godine.

Ispunjavanje većine uvjeta za punopravno članstvo u Europskoj uniji može se osigurati samo putem neometane provedbe SSP-a i promatranju članstva u Europskoj uniji kao nacionalnog interesa prihvaćenog od strane cjelokupnog hrvatskog društva. Ovaj široki nacionalni konsenzus ne može biti samo rezultat težnji ključnih faktora hrvatske vanjske i unutarnje politike, već rezultat informiranja i obrazovanja za proces europskih integracija kao i participativnog, otvorenog dijaloga na svim razinama hrvatskog društva, polazeći od vlastitih vrijednosti i interesa promatranih kroz prizmu europskih standarda.

Slijedom toga, imajući u vidu ispunjavanje obveza iz SSP-a, strateški cilj ostvarivanja članstva u Europskoj uniji i odgovornost koju taj cilj nosi sa sobom, društvene, gospodarske i pravne reforme koje su započele ili su pred početkom, Republika Hrvat­ska treba usvojiti strateški pristup koji usklađuje preuzete obveze, vlastite mogućnosti, ali i nacionalne interese. Kako bi se to postiglo, Vlada Republike Hrvatske poticat će otvoreni dijalog sa svim interesnim skupinama u hrvatskom društvu kako bi osigurala jasnoću, konzistentnost postupanja i razumijevanja u definiranju nacionalnih interesa. Ovo se smatra ključnim u procesu pristupanja Europskoj uniji.

Kako cijeli proces ovisi o spremnosti svih ključnih sektora, započelo se s osposobljavanjem svih državnih resora za proces prilagodbe standardima Europske unije, kao i s obrazovanjem ljud­skih potencijala u državnoj upravi i pravosuđu te su izvršene nužne pripreme za prihvat tehničke pomoći koja pritječe iz Europske unije.

3. ODREĐIVANJE PRIORITETA ZA 2004. GODINU

Određivanje prioriteta navedenih u Nacionalnom programu temelji se na nekoliko izvora uključujući Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007. godina, SSP, Plan provedbe Sporazuma, ocjene napretka Republike Hrvatske iz Izvješća Europske komisije i suradnje s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj i dr. Na taj način Nacionalni program odražava spremnost Republike Hrvatske da, putem provedbe konkretnih mjera, ostvari kratkoročne i srednjoročne prioritete u procesu približavanja Europskoj uniji, s naglaskom na 2004. godinu. Polazeći od strukture Izvješća Europske komisije, Nacionalni program usmjeren je na nekoliko tema koje predstavljaju izazov na putu približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji:

•  Ispunjavanje politički uvjetovanih kriterija;

•  Gospodarske prilagodbe;

•  Usklađivanje zakonodavstva RH;

•  Jačanje administrativne sposobnosti za provedbu reformi;

•  Komunikacijska strategija RH za informiranje hrvatske javnosti o približavanju RH europskim integracijama.

Novost u određivanju prioriteta u Nacionalnom programu za 2004. godinu bit će uključivanje i priroriteta koji će biti postavljeni u Europskom partnerstvu za Republiku Hrvatsku, a čije se usvajanje očekuje u lipnju 2004. godine. Nakon usvajanja Europskog partnerstva, pristupit će se reviziji Nacionalnog programa za 2004. godinu i izradi osnova Nacionalnog programa za 2005. godinu.

4. STRUKTURA NACIONALNOG PROGRAMA

Polazeći od Izvješća o Procesu stabilizacije i pridruživanja, ocjena postignutog napretka Republike Hrvatske, kao i obveza preuzetih SSP-om te od činjenice da će daljnja ocjena napretka Republike Hrvatske biti donesena na temelju razrađenih strateških ciljeva RH, Nacionalni program usmjeren je na objedinjavanje svih ciljeva i zadaća Republike Hrvatske u provedbi SSP-a, ali i u procesu daljnjeg približavanja Europskoj uniji: usklađivanje zakonodavstva, učinkovito djelovanje relevantnih institucija zaduženih za primjenu prava, gospodarske reforme kao i visoka razina zaštite ljudskih prava i emancipirana regionalna politika.

Nacionalni program predstavlja ujedno i središnji upravljački mehanizam Vladinih aktivnosti u području europskih integracija iz godine u godinu. On polazi od aktivnosti pojedinih tijela državne uprave, njihovih prioriteta, prioriteta postavljenih Sporazumom, mjera definiranih Planom provedbe i Plana normativnih aktivnosti Vlade RH, međusobno ih povezuje te identificira njihove regulatorne i gospodarske učinke kao i procjenu sredstava potrebnih za provođenje planiranih mjera.

Politički kriteriji

U poglavlju »Politički kriteriji« Nacionalni program razrađuje prioritete kao što su demokracija i vladavina prava, slobodu medija, regionalna suradnja, pravosuđe, ljudska prava i zaštitu manjina, sukladno kriterijima iz Kopenhagena. U cilju potvrđivanja namjere da pridonese političkoj i gospodarskoj stabilnosti u Jugoistočnoj Europi, RH se u provedbi obaveza preuzetih u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja posvećuje i ispunjavanju političkih preduvjeta koje je EU istaknula kao mjerilo političke spremnosti i želje Hrvatske da postane dijelom europske obitelji.

Gospodarske prilagodbe

Poglavlje »Gospodarske prilagodbe« opisuje napore koji se ulažu za daljnji gospodarski rast, polazeći od kriterija iz Kopenhagena, te ostvarenje prioriteta kao što su daljnja konsolidacija fiskalnog sektora opće države s ciljem smanjenja ukupne javne potrošnje te smanjenje deficita proračuna, stabilnost financijsko-bankarskog sustava, usklađenost politike plaća s rastom produktivnosti i BDP-a, privatizacija javnih poduzeća, podrška poduzetništvu, povećanje investicija, potpora izvozu i programima konkurentnosti izvoza, jačanje pravne sigurnosti, strukturne reforme u području zdravstva, mirovinskog sustava, uprave, obrambenog sektora, obrazovanja, znanosti i radnog zakonodavstva.

Usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s acquis communautaireom sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju

U ovom poglavlju, na koje se izravno odnosi i Dodaci A, sukladno pravnoj stečevini Europske zajednice, opisan je pravni i institucionalni okvir pojedinih poglavlja acquisa te prioriteti u usklađivanju zakonodavstva za 2004. godinu.

Jačanje administrativne sposobnosti

Poglavlje »Jačanje administrativne sposobnosti«, polazeći od kriterija iz Madrida, naglašava važnost moderne i učinkovite državne uprave u kontekstu europskih integracija te opisuje konkretne korake, ali i potrebe za uspješnu provedbu institucionalnih i administrativnih mjera kao podlogu cjelokupne pravno-
-gospodarske reforme.

Komunikacijska strategija Republike Hrvatske za informiranje hrvatske javnosti o približavanju RH europskim integracijama                                                             

Slijedom Programa rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje 2000. – 2004. usvojena je Komunikacijska strategija kojom je započeo proces sustavnog informiranja javnosti o svim aspektima pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji i njegovim posljedicama za građane Republike Hrvatske.

Provedba opredjeljenja za Europsku uniju podrazumijeva političke i ekonomske odluke koje će se značajno odraziti na sve aspekte života građana naše zemlje. S obzirom na složenost promjena, u proces donošenja tih odluka neophodno je uključiti domaću javnost koja, u duhu demokratskih načela i ustavnih prava, mora biti cjelovito informirana o postupcima Vlade, kao i o koristima i troškovima pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji.

5. PRAĆENJE I OSTVARIVANJE PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA

Unutarnja koordinacija

Koordinacija izrade Nacionalnog programa Republike Hrvat­ske za pridruživanje Europskoj uniji povjerena je Ministarstvu europskih integracija. Budući da se radi o sveobuhvatnom i zahtjevnom projektu, Ministarstvo europskih integracija osnovalo je posebnu radnu skupinu na razini MEI (Management Unit) za potrebe, između ostalog, koordinacije izrade Nacionalnog programa. Na taj način osigurava se cjelovitost obrade pojedinih područja i razmjena relevantnih informacija i podataka o aktivnostima i mjerama unutar njih te povezuje rad na razini dvaju najvažnijih dokumenata: Planu provedbe Sporazuma i Nacionalnog programa.

Vanjska koordinacija

Izrada Nacionalnog programa sadržajno ovisi o doprinosu svakog pojedinog tijela državne uprave, u suradnji s Ministarstvom europskih integracija, prema prioritetima definiranim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Pritom je međusobna koordiniranost i povezanost ključ uspješnog vođenja projekta izrade Nacionalnog programa.

Praćenje i ostvarivanje na razini Vlade Republike Hrvatske

Odgovornost za praćenje i ostvarivanje provedbe Nacionalnog programa povjerena je svakom tijelu državne uprave u njegovoj nadležnosti. Kao središnji upravljački mehanizam rada Vlade u provedbi obveza iz Sporazuma, odgovornost za njegovo praćenje i provedbu leži na Vladi Republike Hrvatske i njenim radnim tijelima, Koordinaciji tijela državne uprave u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obveza, svakom pojedinom članu Vlade, tijelu kojem je na čelu, svim institucijama uključenima u izradu Nacionalnog programa, službi vanjskih poslova Republike Hrvat­ske te tijelima osnovanim u okviru Privremenog sporazuma, a po stupanju na snagu Sporazuma, i tijelima osnovanim u njegovom okviru. Pritom važnu ulogu ima i razvoj dijaloga s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj o pitanjima vezanim za Nacionalni program.

Provedba Nacionalnog programa ovisi o kvaliteti dnevne koordinacije na razini ministarstava i ostalih tijela državne uprave uključenih u proces. Koordinacija je, na razini svakog tijela državne uprave, povjerena »europskim koordinatorima« zaduženima za organizaciju poslova za potrebe europskih integracija, koordinaciju i kontrolu njihove provedbe. Vezano za Nacionalni program, zadaća je svakog koordinatora praćenja pravovremenog ispunjavanja zadaća opisanih Nacionalnim programom na razini svog tijela državne uprave i trajno izvješćivanje Ministarstva europskih integracija o svim pitanjima vezanim za Nacionalni program. »Europski koordinator« odgovoran je za redovito prikupljanje informacija o provedbi Nacionalnog programa na razini svog tijela državne uprave i priprema izvješća o stanju provedbe aktivnosti iz Nacionalnog programa iz svog djelokruga.

Ministarstvo europskih integracija koordinira provedbu Nacionalnog programa na razini Vlade Republike Hrvatske. Budući da se radi o sadržajno zahtjevnom dokumentu, isti je podijeljen na pojedinačne odgovornosti službenika Ministarstva europskih integracija zaduženih za pojedini sektor iz Nacionalnog programa. Prateći pojedini sektor, službenici MEI zaduženi su za redovito praćenje provedbe Nacionalnog programa na operativnoj razini pri čemu ostvaruju redovite kontakte sa službenicima iz sektora tijela državne uprave kojeg prate. Ovim sustavom ostvaruje se praćenje provedbe na operativnoj razini i to kako međuresornoj, tako i na razini svakog tijela državne uprave.

Radi olakšanog tehničkog praćenja provedbe Nacionalnog programa, u Ministarstvu za europske integracije uspostavljena je i interaktivna baza podataka (Management Reporting Information System). Kako bi se izbjeglo pisano podnošenje izvješća, svakom tijelu državne uprave osiguran je pristup interaktivnoj bazi podataka (MRIS). Prva revizija Nacionalnog programa za 2003. godinu uspješno je izvršena u lipnju 2003. godine.

I. faza praćenja – Državni proračun

Načelo izrade Nacionalnog programa je načelo koherentnosti planiranih aktivnosti koje svoje mjesto nalaze u Državnom prora­čunu u okviru stavki svakog tijela državne uprave. Usklađenost Nacionalnog programa i Državnog proračuna mora biti potpuna. U tom smislu, prva faza praćenja provedbe Nacionalnog programa poklapa se s izradom državnog proračuna i izravno se veže za sljedeće proračunsko razdoblje u pogledu:

a) mjera čija će se provedba prebaciti na sljedeći Nacionalni program;

b) mjera koje se predviđaju za sljedeći Nacionalni program.

Na taj način povezuje se Nacionalni program s državnim proračunom, a ujedno i započinje priprema izrade Nacionalnog programa za sljedeću godinu.

II. faza praćenja – godišnja revizija

U ovoj fazi praćenja provedbe Nacionalnog programa, na kraju godine istodobno se ocjenjuje ostvarivanje Nacionalnog programa i završna priprema Nacionalnog programa za sljedeću godinu.

Redovita izvješća o Procesu stabilizacije i pridruživanja Europske komisije

Po primitku Izvješća Europske komisije o Procesu stabilizacije i pridruživanja, na operativnoj razini svako tijelo državne uprave razmatra dio Izvješća iz svoje nadležnosti u kontekstu mjera zadanih Nacionalnim programom.

Sve preporuke izražene u Izvješću Europske komisije izrađenog u 2003. godini, na odgovarajući su način ugrađene u Nacionalni program za 2004. godinu.

U ožujku 2003. g. Europska komisija očitovala se na NPPEU 2003 te je uz niz iznimno pozitivnih ocjena iznijela i neke preporuke koje su na odgovarajući način unesene u prijedlog sadržaja NPPEU 2004. U tom smislu, prilikom izrade sadržaja pojedinih poglavlja NPPEU 2004 kao polazište bilo je nužno prethodno konzultirati očitovanje EK uručeno 4. travnja 2003. godine svim TDU.

Mehanizmi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

Učinkovitost provedbe Nacionalnog programa ocjenjivat će se za potrebe sastanka Privremenog odbora, a nakon stupanja SSP-a na snagu i za potrebe sastanaka Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje.

6. ŠTO SMO PROMIJENILI U NACIONALNOM PROGRAMU ZA 2004. GODINU?

Analizom provedbe Nacionalnog programa za 2003. godinu, kao i Plana provedbe SSP-a, uočena je potreba objedinjavanja ova dva strateško-operativna dokumenta. Plan provedbe SSP-a svoje mjesto našao je u svakom poglavlju Nacionalnog programa za 2004. godinu, kao i svakom poglavlju acquisa koja se obrađuju u NPPEU 2004. - Poglavlju »Usklađivanje zakonodavstva RH s pravnom stečevinom Europske unije (acquis communautaire) sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju«.

Plan provedbe SSP-a, ugradnjom u Nacionalni program za 2004. godinu ne sadrži više zakonodavne mjere već isključivo mjere drugog karaktera, primjerice analitičke, institucionalne i dr.

Za razliku od Nacionalnog programa za 2003. godinu, Pog­lav­lje »Usklađivanje zakonodavstva RH s pravnom stečevinom Eu­ropske unije (acquis communautaire) sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju« obuhvaća sva poglavlja acquisa. Ujedno, objedinjavanjem s Planom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, nastoji se ostvariti sustavno praćenje svih obveza preuzetih SSP-om. Zakonodavne mjere za koje se ocijeni da će stručni nositelji izraditi tijekom 2004. godine, a njima se ujedno i vrši usklađivanje s propisima Europske unije, isključivo su predmet Dodatka A.

Slijedom navedenog, obvezna struktura svakog poglavlja obuhvaća slijedeće:

a) Pravni okvir

b) Institucionalni okvir

c) Sadržaj sektora (individualan za svako poglavlje)

d) Plan provedbe SSP-a

Nacionalni program za 2004. godinu ima samo jedan dodatak i to Dodatak A:

A) Usklađivanje zakonodavstva RH 2003. – 2004.

Ovaj dodatak prikazuje plan usklađivanja zakonodavstva RH s relevantnom pravnom stečevinom (acquisem) Europske unije po pojedinim poglavljima (29) i unutar njih planiranim zakonodavnim mjerama do kraja 2004. godine, a sastoji se od sljedećih elemenata:

1. Opis prioriteta

U ovom dijelu prikazan je cilj koji se želi postići usklađiva­njem zakonodavstva u pojedinom poglavlju. Novost u odnosu na raniju strukturu Dodatka A, jest referenca na NPPEU 2003 kao logične povezanosti mjere s Programom kojim je ista utvrđena kao obveza.

2. Ostvareni rezultati u 2003. godini

U ovom dijelu navedene su zakonodavne mjere iz odgovara­jućeg poglavlja koje su upućene u proceduru VRH, u tom trenutku su na raspravi u HS ili koje su tijekom 2003. godine usvojene i stupile su na snagu.

3. Zakonodavne mjere

U cilju organiziranja procesa usklađivanja zakonodavstva kao i godišnje revizije Nacionalnog programa, pored navođenja nadležne institucije za pojedinu mjeru, navedeni su podaci o osobi kojoj je povjerena koordinacija izrade pojedine zakonodavne mjere, kao i u NPPEU 2003.

Novost u odnosu na raniju strukturu Dodatka A, jest ispuš­tanje reference na Plan provedbe SSP-a, obzirom da isti više neće sadržavati zakonodavne mjere a ujedno je i dio svakog poglavlja NPPEU 2004.

4. Usvajanje acquis communautairea

Predmetni dio obrasca je ujedno i najvažniji jer jasno prikazuje ne samo vremenski okvir u kojem stručni nositelj namjerava usvojiti relevantne odredbe acquisa Europske unije, već pruža i uvid u razinu usvajanja predmetnog acquisa. Uz pojedine zakonodavne mjere, polazeći od nacionalnih interesa, stvarnih mogućnosti i potreba kao i planiranog normativnog sadržaja mjere čije donošenje predviđa u 2004. godini, stručni nositelji naveli su samo onaj acquis s kojim objektivno namjeravaju uskladiti predmetnu mjeru. Tako su stručni nositelji, uz naziv pravnog akta Europske unije, naveli i CELEX broj propisa Europske unije, naznačili kvartal u kojem namjeravaju uputiti mjeru u proceduru VRH kao i planirano stupanje zakonodavne mjere na snagu. Ove obrasce popunjavaju tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti, u bazu podataka NPPEU 2004 putem svojih korisnič­kih imena.

Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

 

 

I. POLITIČKI KRITERIJI

1.1. UVOD

Nacionalni interes i strateški cilj Vlade Republike Hrvatske je punopravno članstvo u Europskoj uniji. Ispunjavanje uvjeta za punopravno članstvo u Europskoj uniji – stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava i poštivanje demokratskih načela i ljudskih prava, međunarodnog prava te tržišnog gospodarstva – čini temelje unutarnje i vanjske politike Republike Hrvatske.

Vlada RH je tijekom 2003. godine provodila, a nastavit će i u 2004. godini, provoditi opsežan niz reformi, koje će pripremiti zemlju za buduće članstvo u EU. Hrvatska je odlučna nastaviti sa započetim procesom ostvarivanja članstva u EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EZ i njezinih država članica daje okvir za reforme, koje Hrvatska želi provesti do kraja 2006. godine.

U cilju potvrđivanja namjere da doprinese ukupnoj, a posebice političkoj stabilnosti u Jugoistočnoj Europi, RH se u sklopu provedbe obveza preuzetih u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja posvećuje i ispunjavanju političkih preduvjeta koje je EU istaknula kao mjerilo političke spremnosti i želje Hrvatske da postane dijelom europske obitelji.

Sukladno svojim programskim prioritetima, te u svjetlu podnošenja zahtjeva RH za punopravno članstvo u EU, Vlada RH je uspostavila sustav koordinacije tijela državne uprave u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obveza. Slijedom Zaključaka od 30. srpnja 2003., Ministarstvo vanjskih poslova u suradnji s Ministarstvom europskih integracija kao i s drugim tijelima državne uprave – zaduženo je pravovremeno predlagati Vladi RH odgovarajuće mjere, kojima će se ubrzati ispunjavanje preostalih obveza iz političkih kriterija – suradnja s MKSJ, povratak izbjeglica, zaštita manjinskih prava, reforma pravosuđa, reforma medija – i pripremati podloge za dogovoreni dijalog s Europskom komisijom o navedenim pitanjima.

1.2. DEMOKRACIJA I VLADAVINA PRAVA

Ustavom Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. Hrvat­ska je uspostavljena kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i soci­jalna država čije su najviše ustavne vrednote: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

Glavnina reformskih procesa u Hrvatskoj usmjerena je na ispunjavanje i jačanje tih vrednota, koje proizlaze iz, i prilagođeni su standardima Europske unije.

1.2.1. Reforma pravosuđa

Ostvarenje načela vladavine prava i pravne sigurnosti gra­đana, kao i funkcioniranje tržišnog gospodarstva, ne može se postići bez učinkovitog i neovisnog djelovanja hrvatskog pravo­su­đa. Učinkovito pravosuđe od strateške je važnosti i za ostvare­nje interesa i ciljeva Republike Hrvatske u procesu pridruživanja EU, a postizanje njegove učinkovitosti i nepristranosti, u skladu s europskim standardima glavni je cilj koji treba postići reformom pravosudnog sustava.

U cilju daljnjeg unaprjeđivanja i razvoja pravosudnog sustava, Vlada RH je u 2003. godini nastavila sa započetim reformama, utemeljenim u dokumentu »Strategija reforme pravosuđa« (2002.).

Zakonodavna djelatnost

Tijekom 2003. godine, od novih zakona iz nadležnosti Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) i to iz područja pravosuđa doneseno je 13 zakona i 3 izmjene i dopune postojećih zakona. Od zakona odnosno izmjena i dopuna zakona koji neposredno utječu na povećanje učinkovitosti pravosuđa treba istaknuti:

• Zakon o sudskim pristojbama (NN br. 26/03) kojim je usklađena visina sudskih pristojbi vrijednostima predmeta spora i drugim kriterijima čime je obeshrabreno obijesno parničenje s jedne strane i omogućen lakši pristup sudu u opravdanim slučajevima, s druge strane;

• Zakon o nasljeđivanju (NN br. 48/03) kojim su ostavinski postupci preneseni u nadležnost javnih bilježnika čime su rasterećeni sudovi;

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br.117/03) kojim su uvedene mjere ubrzanja postupka skraćivanjem rokova, onemogućavanjem namjernog otezanja postupka kroz povećanje broja prekluzivnih rokova, ukinućem prava na beneficio novorum u žalbenom postupku itd.;

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju (NN br. 123/03) koji je također uveo brojne promjene u stečajnom postupku u cilju njegovog pojednostavljenja i ubrzanja;

• Zakona o mirenju (NN br.163/03), kojim je otvorena mogućnost alternativnog rješavanja sporova u RH putem postupka mirenja među strankama u sporu;

• Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih duž­nosti (NN br.163/03) kao instrument onemogućavanja korup­cije u političkoj sferi, sferi javne uprave i pravosuđa;

• Zakon o zaštiti svjedoka (NN br.163/03) koji omogućava provođenje programa zaštite svjedoka kao jednog od najučin­ko­vitijih metoda u razotkrivanju i procesuiranju počinitelja organiziranog kriminala;

• Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, usvojen 15. listopada 2003. godine, (NN br. 173/03) će u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti zlouporabe procesnih prava, posebno one kojima je svrha odugovlačenje postupka, te će povećati učinkovitost postupka putem komisione prodaje pokretnina, prijenosom procesnih radnji iz nadležnosti sudova u nadležnost javnih bilježnika kao i omogućavanjem da zapljenu i prodaju pokretnina u ovršnom postupku obavljaju ovlašteni privatni poduzetnici (komisiona prodaja). Odredbe o sudjelovanju javnih bilježnika u ovršnom postupku primjenjivat će se od 1. listopada 2004. godine.

Jačanje ljudskih potencijala

Veliki pomak u 2003. godini učinjen je u popuni upražnjenih sudačkih mjesta. Imenovana su 62 nova suca i 25 novih državnih odvjetnika u sudovima i državnim odvjetništvima različitog ranga u Republici Hrvatskoj, 86 službenika i namještenika u sudovima i državnim odvjetništvima i 450 zemljišnoknjižnih referenata u okviru programa uređenja zemljišnih knjiga temeljem zajma Svjetske banke.

Izobrazba sudaca

Pri Ministarstvu pravosuđa djeluje kao samostalna služba Centar za stručno usavršavanje sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika koji je zadužen za stalno stručno usavršavanje dužnosnika u pravosudnim tijelima. Centar surađuje sa sudovima, državnim odvjetništvima, pravnim fakultetima, strukovnim organizacijama i tijelima kao i međunarodnim institucijama i tijelima u izradi i izvođenju programa stručnog usavršavanja. Tijekom 2003. organizirana su različita predavanja i radionice: radionica o sprječavanju trgovine ljudima, u suradnji sa ABA CEELI; radionica o edukaciji iz Europskog prava u okviru TEMPUS projekta »European Space of Justice«; radionica za suce prekršajnih sudova; radionice za suce trgovačkih sudova – Zakon o stečaju; radionica »učenje učitelja«, u suradnji s Državnom školom za suce Republike Francuske; radionica »upravljanje glavnom raspravom u kaznenim predmetima« (izrada presuda); radionica »upravljanje glavnom raspravom u građanskim predmetima« (izrada presuda); okrugli stol o učinkovitosti presuda Europskog suda za ljudska prava; seminar o izmjenama kaznenog zakonodavstva u području gospodarskog kriminaliteta, te o promjenama koje će se odraziti na Zakon o trgovačkim društvima, te godišnje savjetovanje državnih odvjetnika.

Informatizacija pravosuđa

Uspješnost reforme pravosuđa velikim dijelom ovisi i o informatizaciji pravosuđa unutar kojeg postoje sljedeći projekti: informatizacija zemljišnih knjiga, informatizacija pravosuđa, informatizacija trgovačkih sudova – registara, katastra i zemljišnih knjiga na otocima. Iz sredstava državnog proračuna, temeljem međunarodnog natječaja organiziranog od Vladinog ureda za internetizaciju, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) kupilo je 1700 kompleta kompjuterske opreme za sudove u Republici Hrvatskoj. Informatička oprema uvodi se zasebno i u trgovačke sudove kroz projekt unaprjeđenja rada trgovačkih sudova u okviru financijske pomoći USAID programa.

Uređenje prostora

Početkom 2003. godine dodijeljeni kompleks zgrada u Zagrebu koje je koristio UNPROFOR, u postupku je adaptacije, nakon čega bi trebao biti dodijeljen na uporabu Državnom odvjetništvu na svim razinama.

Programi pomoći Europske unije provode se u odnosu na programe:

• OBNOVA 99 (objavljivanje presuda Vrhovnog suda na Internetu) koji je u završnoj fazi skeniranja i anonimiziranja presuda u razdoblju od 1990. godine do danas;

• CARDS 2001. koji se odnosi na pomoć u provođenju edukacije sudaca i

• CARDS 2002. koji se odnosi na povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava i poboljšanje upravljanjem predmetima kroz sustav »twinning« partnerstva, pri čemu je kao zemlja partner Hrvatskoj na natječaju izabrana Finska (vidi Poglavlje 4.2.).

Prioriteti u 2004. godini

Hrvatska će nastaviti provoditi reformu pravosuđa:

• reformom kaznenog i civilnog zakonodavstva u cilju usklađivanja s pravnom stečevinom EU;

• jačanjem izvansudskih načina rješavanja sporova tj. provedba Zakona o mirenju.

1.2.2. Protukorupcijske mjere

Republika Hrvatska je kao dio međunarodne zajednice prepoznala opasnost od korupcije te je, potaknuta odlučnim naporima svjetske zajednice, poduzela odgovarajuće mjere kako bi se na normativnom i provedbenom planu suprotstavila ovom društve­nom problemu, koji može bitno utjecati, pa čak i potkopati demokratski, socijalni i ekonomski razvoj kao i vladavinu prava.

Pravni okvir

Pravni okvir nacionalnog zakonodavstva za suzbijanje ko­rup­cije nalazi se u kaznenom zakonodavstvu usklađenom s među­narodnim standardima.

U Kaznenom zakonu Republike Hrvatske korupcijskim kaznenim djelima smatraju se kaznena djela primanja i davanja mita, protuzakonitog posredovanja (tzv. »trgovanje utjecajem«), zloporabe obavljanja dužnosti državne vlasti, nelojalne konkurencije u vanjsko-trgovinskom poslovanju i zloporabe u postupku stečaja.

Pored toga, 12. rujna 2003. godine donesen je i Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN br. 151/03). Tim Zakonom predviđena je odgovornost pravnih osoba za kaznena djela koja počine njihove odgovorne osobe i to ne samo za korupcijska kaznena djela, već i za veliki broj ostalih kaznenih djela ako je njima povrijeđena neka dužnost pravne osobe ili je pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist počinjanjem tih kaznenih djela.

Hrvatski sabor usvojio je 1. listopada 2003. godine i Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (NN br. 163/03). Zakon pored ostalog predviđa da dužnosnici u obnašanju javnih dužnosti moraju postupati časno, nepristrano i učinkovito, te se moraju pridržavati i načela odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti. Dužnosnici ne smiju koristiti javnu službu za osobni probitak ili probitak osobe koja je s njima povezana. Ne smiju biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost. Nakon izbora ili imenovanja na javnu dužnost dužni su urediti svoje privatne poslove kako bi se spriječio predvidljivi sukob interesa, a ako se takav sukob pojavi dužnosnik je dužan razriješiti ga tako da zaštiti javni interes. Zakon obvezuje dužnosnike da u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost moraju podnijeti izvještaj s podacima o svojoj imovini, stalnim prihodima, te imovini svog bračnog druga i svoje djece sa stanjem na taj dan.

Hrvatski sabor usvojio je također 1. listopada 2003. i Zakon o zaštiti svjedoka (NN br. 163/03), kojim se uređuju uvjeti i postupci za pružanje zaštite i pomoći ugroženim i njima bliskim osobama, koje su izložene ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega zbog iskazivanja u kaznenim postupcima za kaznena djela predviđena u ovom Zakonu.

Nacionalni program za borbu protiv korupcije s akcijskim planom za borbu protiv korupcije iz travnja 2002. (NN br. 34/02) navodi kako je transparentnost, otvorenost, dobra vladavina te odgovorna i poštena javna uprava značajan faktor u sprječavanju korupcije, koja, kao veliko društveno zlo u Hrvatskoj, ima trend koji može postati kočnica demokratskom i gospodarskom razvoju. Akcijskim planom utvrđeno je razrađivanje pravila koja će garantirati transparentnost funkcioniranja tijela državne vlasti i dostupnost podataka od javnog interesa, a u skladu s tim i donošenja zakonskih rješenja, s ciljem unaprjeđenja postojeće prakse preglednosti svih podataka i informacija relevantnih za građane. Hrvatski sabor usvojio je 15. listopada 2003. Zakon o pravu na pristup informacijama (NN br. 172/03), koji uređuje osnovna pitanja, načela i načine, kao i postupak za ostvarivanje općeg prava na dostupnost informacijama koje su od interesa za javnost odnosno građane, a čija je svrha osigurati javnost i otvorenost djelovanja tijela javne vlasti.

Primjenjujući članak 9. Građanskopravne konvencije o korupciji, Republike Hrvatska je 14. srpnja 2003. godine usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN br. 114/03). Dopunjen je članak 108. Zakona o radu na način da ne postoji opravdani razlog za otkaz onom radniku koji zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnese prijavu odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti (institut »zviždanja« – whistleblowing).

Republika Hrvatska je implementirala u svoje nacionalno zakonodavstvo i nekoliko međunarodnih i europskih konvencija vezanih uz suzbijanje korupcije. Od ranije su već u Republici Hrvatskoj ratificirane i na snazi Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju prihoda stečenih kaznenim djelom kao i Kaznenopravna konvencija o korupciji. Građanskopravna konvencija o korupciji, koju je RH ratificirala 27. veljače 2003. godine, stupila je na snagu 1. studenoga 2003. godine s obzirom da je prikupljen dovoljan broj ratifikacija država članica Vijeća Europe.

Institucionalni okvir

U Republici Hrvatskoj donesen je 2001. godine Zakon o Uredu za suzbijanju korupcije i organiziranog kriminaliteta, koji je stupio na snagu 19. listopada 2001. godine (NN 88/01 i 12/02).

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u svom sastavu ima: Odjel za istraživanje i dokumentaciju, Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću, Odjel tužitelja, Tajništvo i prateće službe.

Zbog nedostatka radnog prostora tijekom 2002. godine, Odjel za istraživanje i dokumentaciju i Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću nije bio ustrojen, niti kadrovski popunjen. Odjel tužitelja, također kadrovski neekipiran, obavljao je svoje redovne poslove u posve neprimjerenom radnom prostoru.

Zbog nedostatka prostora Ured nije bio ekipiran savjetnicima i stručnim suradnicima drugih struka (računovodstveno-financijske, informatičke, novinarske, porezne i dr.), a u Ured nisu bila raspoređena na rad ni najmanje dva policijska službenika, kako je to predviđeno Zakonom.

U prvoj polovini 2003. godine Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustupilo je sjedištu Ureda u Zagrebu radni prostor od 24 prostorije ukupne površine 578,80 m². Nakon preuređenja tijekom srpnja 2003. došlo je do preseljenja osoblja i raspoložive opreme u navedeni prostor. Te su okolnosti omogućile da se Ured u sjedištu i kadrovski popuni pa su tako u Odjelu tužitelja raspoređena dva nova zamjenika ravnatelja. Trenutno je samo jedno mjesto zamjenika ravnatelja u sjedištu Ureda u Zagrebu ostalo upražnjeno. Popunjena su i određena službenička i namještenička radna mjesta. Uskoro se očekuje i popunjavanje radnog mjesta tajnika. Na dinamiku odlučivanja o prijemu službenika i namještenika utječu rezultati i vrijeme potrebno da se provedu nužne sigurnosne provjere kandidata. Usprkos nedovoljnom interesu ljudi koji ispunjavaju uvjete za rad u Uredu, uložit će se dodatni napori kako bi se Ured ekipirao stručnim, predanim i mlađim osobama do kraja 2003. godine, a u cijelosti najkasnije u prvoj polovini 2004. godine.

U lipnju 2003., Uredu su od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) Republike Hrvatske ustupljena na korištenje i službena vozila. Time je Ured uključujući i odsjeke u Osijeku, Rijeci i Splitu znatno povećao operativnu mobilnost u radu. To se posebno odnosi na odsjeke Ureda koji u svom djelokrugu rada pokrivaju područja dviju i više županija.

Problem prostora nije riješen u odsjecima Ureda u Rijeci i Splitu. Tijekom 2004. godine i odsjeci Ureda u Rijeci i Splitu trebali bi dobiti neophodan prostor za rad, ekipirati se potrebnim brojem službenika te biti opremljeni odgovarajućom uredskom i informatičkom opremom.

Prioriteti u 2004. godini

• U cilju provedbe Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije nužno je u Hrvatskom saboru ustrojiti Povjerenstvo za provedbu Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije.

 

Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

1.3. LJUDSKA PRAVA I ZAŠTITA MANJINA

1.3.1. Građanska, politička, gospodarska i socijalna prava

Pravni sustav RH osigurava visok stupanj zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Temeljne odredbe Ustava RH deklariraju ljudska prava kao »najvišu vrednotu«. Hrvatska je stranka svih temeljnih međunarodnih ugovora na području ljudskih prava. Prema 140. članku Ustava, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni (u »Narodnim novinama«), a koji su na snazi, čine unutarnji dio pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su iznad zakona. U praksi, zaštita ljudskih prava najčešće se ostvaruje putem provedbe i primjene nacionalnog zakonodavstva koje se usklađuje s međunarodnim ugovorima kojih je RH stranka, a u slučaju Europske konvencije o ljudskim pravima i putem Europskog suda za ljudska prava.

Vlada RH je, na zasjedanju Komisije UN za ljudska prava 2003. godine, uputila otvoreni poziv svim tematskim procedurama Komisije. Taj će poziv produbiti postojeći dijalog te pridonijeti unutarnjim procesima čiji je cilj jačanje nacionalnog zakonodavstva s relevantnim standardima na području ljudskih prava.

1.3.1.1. Sloboda udruživanja

Prema podacima Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) od 25. srpnja 2003., u Hrvatskoj je registrirano 23.744 udruge. Tom broju se treba pribrojiti i 120 stranih udruga, 70 zaklada i 5 fondacija koje djeluju u RH.

Vlada RH obvezala se u svom Programu rada za razdoblje 2000. – 2004. godina da će »predložiti Hrvatskom saboru načine financiranja i poboljšanja materijalne osnovice institucija civilnoga društva«. U cilju operacionalizacije ove zadaće Ured za udruge predložio je Vladi RH novi, decentralizirani model organizacijske strukture za daljnje poticanje razvoja civilnoga društva. U tom modelu strateške pozicije imaju Savjet za razvoj civilnoga društva i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.

Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (Zakon o osnivanju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva donesen je 16. listopada 2003., NN br. 173/03), Hrvatska će se pridružiti zapadnoeuropskim zemljama kao i tranzicijskim zemljama u Europi koje kroz zaklade kao izraz organizirane filantropije i građanske svijesti o odgovornosti prema zajednici potiču razvoj aktivnog civilnog društva. Time će se i započeti s procesom izgradnje domaće infrastrukture za razvoj civilnoga društva koja će svoje organizacijske oblike imati izvan državne uprave čime će omogućiti dotok sredstava i iz drugih izvora, a ne samo iz državnoga proračuna.

Savjet za razvoj civilnoga društva, koji djeluje od 14. ožujka 2002. kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade RH, fokusirao je svoje aktivnosti na provedbu Programa suradnje Vlade RH i nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj, izradu Strategije razvoja civilnoga društva, usklađivanje financijske potpore koja se iz državnoga proračuna odobrava za financiranje programa/projekata udruga sukladno odredbama Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga. Sastav članova Savjeta za razvoj civilnoga društva (10 predstavnika ministarstava i 14 predstavnika civilnoga društva izabranih od samih udruga) jamči primjenu participativne demokracije u našoj zemlji.

Donošenjem Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga (Vlada ga je usvojila 10. srpnja 2003., te poslala u saborsku proceduru), osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, strateškim pozicioniranjem Savjeta za razvoj civilnoga društva uz logističku potporu Ureda za udruge stvoreni su preduvjeti da vizija preraste u promjenu koju objedinjava novi model organizacijske strukture za poticanje razvoja civilnoga društva.

Prioriteti u 2004. godini

• Usvajanje u Hrvatskom saboru Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga

• Daljnja primjena Programa suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj (Savjet, Zaklada, lokalna samouprava)

• Izrada Strategije za razvoj civilnoga društva u Republici Hrvatskoj (Savjet i Vlada RH)

• Priprema nacrta prijedloga Zakona o dobrovoljnom (volonterskom) radu (Savjet, Ured za udruge, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Središnji državni ured za upravu)

• Priprema nacrta prijedloga izmjena Zakona o zakladama i fondacijama (Savjet, Ured za udruge, Središnji državni ured za upravu)

• Izrada novih zakonodavnih rješenja koja će omogućiti veću samoodrživost nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj (Zaklada)

• Priprema nacrta prijedloga Zakona o djelatnosti od općeg dobra (PBO Law).

Sindikati

Novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN br. 114/03), koji je stupio na snagu 19. srpnja 2003. godine, osnažuje se sloboda udruživanja. Naime, sindikalne podružnice ili drugi oblici organiziranja stječu ovlaštenja u pravnom prometu danom koji je utvrđen odlukom o osnivanju u skladu sa statutom udruge. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva više ne donosi rje­šenje kojim bi se u registar udruga upisivale sindikalne podružnice ili drugi oblik unutarnjeg organiziranja, kao niti promjene u vezi s time. Također će se u skladu s navedenim izmjenama uskladiti i Pravilnik o registraciji udruga (NN br. 14/96).

Tijekom 2003. godine došlo je do promjene broja sindikalnih središnjica. Naime, osim već postojećih pet središnjica (Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata javnih službi, Nezavisni hrvatski sindikati, Hrvatska udruga sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske) osnovana je i šesta sindi­kalna središnjica – UNI-CRO.

Postoje određene inicijative za izmjenu Zakona o načinu određivanja zastupljenosti udruga sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini, čime bi se omogućilo ujedinjavanje sindikata.

1.3.1.2. Pravo na informaciju

Hrvatski sabor donio je na sjednici 15. listopada 2003. Zakon o pravu na pristup informacijama (NN br. 172/03), kojim je, uz Zakon o medijima, Zakon o zaštiti tajnosti podataka i Zakon o zaštiti tajnosti osobnih podataka, zaokruženo donošenje pravnih pretpostavki za ostvarivanje općeg prava na pristup informacijama. Pravo na dostupnost informacijama kojima raspolažu tijela javne vlasti jedno je od temeljnih ljudskih prava koje je zaštićeno i odredbama Ustava RH, međunarodnim ugovorima, posebno Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao i Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998.

Pravo na pristup informacijama o poslovima koji mogu utjecati na interese i poslove fizičkih i pravnih osoba dobiva dodatno na važnosti ako se uzmu u obzir suvremene tendencije stvaranja otvorene, građanima dostupne i od građana nadzirane javne uprave, koja i sama ima sve više i više interesa da građanima približi svoj rad. Treba napomenuti kako je pravo pristupa informacijama temeljno i opće pravo, a posebna prava javnosti definirana su Zakonom o javnom priopćavanju i Zakonom o medijima.

Zakonom o pravu na pristup informacijama uređuje se pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, propisuju načela prava na pristup informacijama, izuzeci od prava na pristup informacijama i postupak za ostvarivanje i zaštitu prava na pristup informacijama. Cilj ovoga Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, sukladno ovom i drugim zakonima. Definiran je i prizivni, odnosno žalbeni postupak, kao i kaznene sankcije u slučaju kršenje odredbi ovog Zakona.

1.3.1.3. Sloboda medija

Tijekom 2003. godine Republika Hrvatska je donijela medijsko zakonodavstvo kojim se osigurava pravni okvir za slobodan i nezavisan rad medija, pluralizam medija, te su u tom dijelu ostvarene zadaće iz Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji – 2003. godine. Donijeti su Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN br. 25/03), Zakon o elektroničkim medijima NN br. 122/03) i Zakon o medijima (NN br. 163/03).

Zakonom o medijima uređena su opća načela medija, prava i obveze nakladnika i novinara, način ostvarivanja javnosti i transparentnosti vlasništva nad medijima, kao i poslovanja medija, obveze i ograničenja u obavljanju distribucijske djelatnosti tiskanih medija, te način osiguravanja zaštite tržišnog natjecanja u području medija. Zakonom o elektroničkim medijima uređuju se pak prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost proizvodnje i objavljivanja programskih sadržaja i programskih usluga putem elektroničkih medija.

Navedenim je posebnim propisima razrađeno i ostvareno ustavno jamstvo slobode i izražavanja misli navedeno u odredbi članka 38. Ustava RH (NN br. 41/01). Na ovaj način posebnim propisima uređeno je posebno jamstvo slobode tiska i drugih sred­stava priopćavanja, slobode govora i javnog nastupa i slobodnog osnivanja svih pravnih osoba javnog priopćavanja. Zabranjena je cenzura, kao i ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristup informacijama. Zajamčeno je pravo na ispravak svakome tko smat­ra da mu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Tako je člankom 3. Zakona o elektroničkim medijima propisano da se jamči sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija. Nijedna odredba ovoga Zakona ne može se tumačiti na način da se daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli. Člankom 7. Zakona propisano je da nakladnik samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programskih sadržaja.

Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji zajamčena je samostalnost Hrvatske radiotelevizije, kao javne televizije, koja se ostvaruje kroz samostalno obavljanje djelatnosti i programsku i uredničku samostalnost Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, a naročito u planiranju i proizvodnji programa, utvrđivanju programske sheme, uređivanju i prezentiranju vijesti i informativnog programa (članak 15. stavak 1.).

Zakonom o medijima također je zajamčena sloboda izraža­vanja i sloboda medija. Ovim Zakonom posebno je predviđeno da sloboda medija obuhvaća slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacija, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i ras­pačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

Također je radi zaštite raznovrsnosti i pluralizma medija predviđeno ograničenje koncentracije u području tiskanih i elek­troničkih medija, te javnost vlasništva. Zakonom o elektroničkim medijima uspostavljen je Fond za poticanje pluralizma i raznovrs­nosti elektroničkih medija. Sredstvima Fonda poticat će se tijekom 2004. godine proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja elektroničkih medija na lokalnoj i regionalnoj razini koji su od javnog interesa, a osobito važni za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, poticanje posebnih programa na područjima od posebne državne skrbi, poticanje kulturnog stvaralaštva, te razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti.

Svi zakoni iz područja medija usklađeni su sa standardima EU-a, što znači da su usklađeni s pravnim aktima EU, direktivama, te aktima Vijeća Europe, preporukama, kao i s Europskom konvencijom o prekograničnoj televiziji.

Prethodno navedene zakonske odredbe provode se u praksi, a osigurani su mehanizmi zaštite slobode izražavanja.

Zakonom o elektroničkim medijima utvrđena načela i obveze koje proizlaze iz europskih propisa nadzire Vijeće za elektroničke medije kao nezavisno i samostalno regulatorno tijelo u području elektroničkih medija. Vijeće za elektroničke medije je regulatorno tijelo koje je nadležno za javni radio i televiziju (Hrvatsku radioteleviziju) i privatne radijske i televizijske postaje, te ima cjelovit nadzor na području djelatnosti radija i televizije.

Zakonom o medijima osigurana je sudska zaštita u slučaju povrede slobode izražavanja i slobode medija.

Rad Hrvatske radiotelevizije kao javne televizije također prati i nadzire Programsko vijeće Hrvatske radiotelevizije, kao tijelo HRT-a, čime se zastupa i štiti interes javnosti, te slobode izražavanja i medija. Hrvatski sabor donio je na svojoj sjednici 17. listopada 2003. Odluku o imenovanju članova Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije (NN br. 167/03). Među 145 prijav­ljenih kandidata na javni poziv izabrano je 11 članova, koji će, između ostalog, na temelju javnog natječaja imenovati glavnog ravnatelja HRT-a, a na njegov prijedlog, imenovati ravnatelje HR i HT odnosno Glazbene proizvodnje. Na prijedlog ravnatelja HR i HT, Vijeće će također imenovati direktore programa HTV i HR i glavne urednike Informativnog programa HR i HT.

Vijeće za radio i televiziju donijelo je 16. rujna 2003. odluku o dodjeli koncesije za treći program HTV-a. Pobjednik natječaja izabran je sukladno odredbama Poslovnika Vijeća, prema kojim pobjednik mora dobiti podršku većine vijećnika, odnosno najmanje 5 od ukupno 9 glasova. Glasovalo se u dva kruga. U drugom krugu izabrana je tvrtka HRTL, u čijem su sastavu njemačka televizijska kuća RTL (suvlasništvo njemačke medijske grupacije Bertelsman i WAZ-a), te hrvatske tvrtke Agrokor, Podravka, Atlantic grupa, HVB/Splitska banka i Pinta TV3. Televizijska koncesija na državnoj razini dodijeljena je na 10 godina (uz godišnju naknadu od 300.000 Kn i 100.000 kn za korištenje frekvencije). Koncesiju za emitiranje televizijskog programa na nacionalnoj razini imala je prije toga, osim javnog HTV-a, samo Nova TV.

Prioriteti u 2004. godini

• Posebna će se pozornost usmjeriti na provedbu gore navedenih zakonskih propisa. Posebno će biti važan rad regulatornog tijela Vijeća za elektroničke medije, te Programskog vijeća HRT-a koje kao tijelo HRT-a štiti i zastupa interes javnosti u ovoj javnoj televiziji.

• Ostvarit će se profesionalizacija i stručna ekipiranost Vijeća za elektroničke medije, za što su osigurana potrebna sredstva.

• Vijeće za elektroničke medije ostvarivat će odlučujuću ulogu u obavljanju nadzora nad provedbom Zakona o elektroničkim medijima, s obzirom da su ovom regulatornom tijelu dane široke ovlasti, kojima se osigurava realizacija načela slobode i nezavisnosti medija. Ovo Vijeće odlučuje i o raspodjeli sredstava Fonda za poticanje i raznovrsnost medija, čija će sredstva, očekuje se, tijekom 2004. godine značajno doprinijeti ostvarenju pluralizma i raznovrsnosti medija.

• Pluralizmu i raznovrsnosti televizijskog programa doprinijet će i djelovanje HRTL-a kao novog koncesionara, koji je dobio koncesiju za treću mrežu, dakle još jednog koncesionara televizijskog programa na nacionalnoj razini.

1.3.1.4. Ravnopravnost spolova

U Republici Hrvatskoj donesen je niz materijalnih propisa, kao i procesnih odredbi kojima se utječe na uklanjanje diskriminacije protiv žena. Iako te odredbe zadiru u sva životna područja, najveće su promjene u području nasilja u obitelji i osiguranju jednakih mogućnosti pri zaposlenju. Donesen je novi zakonski propis u području obiteljskog prava te je uspostavljen novi zakonski okvir za zabranu diskriminacije u područjima zapošljavanja i rada. Uz jačanje sustava za pravosudnu zaštitu i provedbu ovih prava, osnovana su i odgovarajuća tijela za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova. Nadalje, Republika Hrvatska je po prvi put pristupila izradi specijalnih zakona koji su isključivo namijenjeni sprječavanju diskriminacije na osnovi spola, i to: Zakon o ravnopravnosti spolova (NN br. 116/03), Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 116/03), te Zakon o istospolnim zajednicama (NN br. 116/03).

Zakonom o ravnopravnosti spolova štiti se i promiče ravnopravnost spolova kao temeljna vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, uređuje zaštita od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce u političkom, gospodarskom, socijalnom, obrazovnom i svim drugim područjima društvenog života. Definira se diskriminacija na osnovu spola kao naličje ravnopravnosti u svim pojavnim oblicima – kao izravna, neizravna i kao uznemiravanje, te spolno uznemiravanje. Utvrđuju se državni mehanizmi postizanja jednakosti i ravnopravnosti, te obveza uvođenja načela ravnopravnosti spolova (gender mainstreaming-a). Nadalje, utvrđuju se i mehanizmi zaštite načela ravnopravnosti spolova.

Navedeni Zakon po prvi put uvodi u hrvatsko zakonodavstvo i zabranu spolnog uznemiravanja – ono se definira kao diskriminacija na osnovu spola.

Na temelju Zakona o ravnopravnosti spolova, Hrvatski sabor donio je na sjednici 1. listopada 2003. Odluku o imenovanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koja će, djelujući neovisno i samostalno, pratiti provedbu ovog Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova, te o tome najmanje jednom godišnje izvješćivati Hrvatski sabor.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iz srpnja 2003. godine ima za cilj efikasnu i trajnu zaštitu ugroženih osoba, s naglaskom na prevenciju, a zatim i na potpunu zaštitu žrtava nasilja. Zakon uvodi i instituciju »zabrane pristupa«, te propisuje zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji. Zakon predviđa kaznu za nasilje u obitelji – novčanu kaznu ili kaznu zatvora.

U srpnju 2003. godine stupio je na snagu Zakon o istospolnim zajednicama, kojim se uređuju pitanja strukture istospolne zajednice, pravo na uzdržavanje te imovinsko-pravna pitanja.

1.3.1.5. Zaštita prava djeteta

Pravni okvir

Poštivanje prava djeteta, bitna je karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj temeljna prava i interesi djece zaštićeni su Ustavom (NN br. 28/01), na način da se djeci osigurava posebna skrb i zaštita od strane države i društva. Uz navedeno, nužno je istaknuti, da Hrvatsku u posljednje vrijeme karakteriziraju zakonodavne reforme, između ostalih i obiteljska, a što je rezultiralo i napretkom na ovom području. Brojnim novim zakonima kontinuirano se usklađuje zaštita prava djeteta s međunarodnim standardima.

U cilju sustavnije zaštite prava i interesa djeteta, tijekom 2003. usvojen je niz novih zakona: Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o pravobranitelju za djecu, Zakon o nagradi za promicanje prava djeteta, Zakon o sprječavanju nasilja na sportskim natjecanjima.

Nacionalnim programom djelovanja za djecu predloženo je uvođenje posebne nagrade za promicanje prava djeteta, te je u svibnju 2003. donesen Zakon. Zakonom se, na dan prihvaćanja Konvencije o pravima djeteta, uređuje dodjela Nagrade (za životno djelo i godišnja) za iznimna postignuća u zaštiti dobrobiti, prava i interesa djece. Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim pojedincima zbog trajnog doprinosa promicanju prava djeteta, a tri godišnje nagrade pojedincima/grupi za dostignuća tijekom protekle godine. Ove godine po prvi će se dodijeliti Nagrade, čime će se hrvatskoj javnosti, ali i mlađem naraštaju na vrlo popularan i neposredan način približiti sadržaj Konvencije.

Zakon o pravobranitelju za djecu

Pravobranitelj za djecu, kao samostalna neovisna i nestranač­ka institucija štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava RH, međunarodnih ugovora i domaćih zakona, tako što: prati usklađenost nacionalne legislative s međunarodnim standardima kao i izvršavanje obveza koje proizlaze za RH; prati primjenu svih propisa; predlaže nadležnim tijelima poduzimanje mjera radi unaprjeđenja stanja i sprječavanja štetnih djelovanja na ovom području; reagira na povrede pojedinačnih prava djece; te se osobito zalaže za zaštitu djece s posebnim potrebama; kao i za upoznavanje javnosti i Hrvatskoga sabora o stvarnom stanju.

Temeljem Zakona, u rujnu ove godine, imenovan je dječji pravobranitelj, te se očekuje i dovršetak ustrojstva njegova ureda. Također je podnesen zahtjev za članstvo u Europskoj mreži ombudsmana za djecu (ENOC).

Institucionalni okvir

Zaštita prava i interesa djeteta vrlo je široka te je obuhvaćena nizom pojedinačnih propisa, a što za posljedicu ima provedbu i praćenje istih od brojnih tijela državne vlasti. Sukladno postojećoj trodiobi vlasti, dajemo kraći pregled nadležnosti:

• zakonodavstvo: nadležni su različiti saborski odbori, od kojih je Odbor za obitelj, mladež i šport matično tijelo u postupku donošenja propisa vezanih uz brak, obitelj, skrbništvo, materinstvo, zaštitu djece i mladeži od ovisnosti, itd.;

• sudstvo: pri redovnim općinskim sudovima, županijskim sudovima i Vrhovnom sudu RH postoje posebni odjeli ili suci za mladež; državni odvjetnici su specijalizirani u odjelima za mladež pri općinskim i županijskim državnim odvjetništvima, dok je jedan od zamjenika pri Državnom odvjetništvu Republike Hrvat­ske zadužen za mladež;

• državna uprava: veći broj tijela, kao što su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa prati ovo područje.

Navedenom je, uz Ured dječjeg pravobranitelja (vidi u tekstu ranije), potrebno pribrojiti i dva savjetodavna tijela Vlade RH: Vijeće za djecu i Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poreme­ćaja u ponašanju djece i mladih.

Vijeće za djecu zaduženo je za trajno praćenje ostvarivanja Nacionalnog programa djelovanja za djecu, kao i za koordiniranje i usklađivanje aktivnosti državnih i ostalih tijela pri ostvarivanju planiranih mjera i aktivnosti iz istog. Nacionalni program donesen je 1998. temeljem preuzetih obveza iz Svjetske deklaracije o opstanku, zaštiti i razvoju djece i Plana djelovanja. Njime su obuhvaćena djeca do 18 godine, te se do 2005. traži: poboljšanje kvalitete života djece (zdravlje, izobrazba, stanovanje, zaštita od nasilja i zanemarivanja), osiguravanje uvjeta za rast i razvoj djece u iznimno teškim okolnostima i poticanje darovite djece. Analiza njegove provedbe pokazala je potrebu jasnijeg definiranja aktivnosti i dinamike izvršavanja, te je 10. srpnja 2003. Vlada RH, u smislu nadopune, prihvatila Prioritetne aktivnosti za dobrobit djece 2003. – 2005. Posebice se nastoji pomoći najugroženijim skupinama djece, kao što su siromašni, zanemareni ili s teškoća­ma u razvoju. Područja Prioritetnih aktivnosti (odgoj i obrazovanje, zdravlje, prehrana, uloga obitelji, socijalna skrb, djeca u iznimno teškim okolnostima) proizlaze iz Plana djelovanja za primjenu Svjetske deklaracije o opstanku, zaštiti i razvoju djece, dok su područja slobodnog vremena, kulture i medija dodana.

Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremećaja u pona­ša­nju djece i mladih proučava uzroke te prati kretanje malo­ljetničke delikvencije, pruža stručnu pomoć vezanu uz pravovremeno po­du­zimanje mjera u interesu zaštite djece i mladeži, posebice onih koji žive u rizičnim uvjetima, te radi na otklanjanju i ublažavanju negativnih čimbenika na razvoj, mentalno zdravlje i ponašanje djece i mladeži. Isto je započelo s izradom Nacionalne strategije prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih, te je prema Nacionalnom programu djelovanja za djecu sredina 2004. određena kao rok izrade.

Prioriteti/mjere

• dosljedna provedba Prioritetnih aktivnosti iz Nacionalnog programa djelovanja za djecu (rok: kontinuirano, koordinatori: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Vijeće za djecu);

• osnivanje Nacionalnog dječjeg parlamenta (rok: listopad 2004., nositelji: Ministarstvo obitelji, branitelja i među­gene­racijske solidarnosti i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa);

• donošenje Nacionalne strategije u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladih (rok: sredina 2004., nositelji: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih)

• proglašenje Dana Konvencije o pravima djeteta u Hrvat­skoj.

1.3.2. Prava manjina i zaštita manjina

Donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (NN br. 155/02), te provedbenih propisa stvoreni su uvjeti za sustavno ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Svi spomenuti propisi doneseni su sukladno odredbama Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina, te drugih međunarodnih dokumenata. Osnovna novina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina omogućavanje je pripadnicima nacionalnih manjina sudjelovanje u procesu odlučivanja. U provedbi Ustavnog zakona donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN br. 155/02) kojim je određen način izbora vijeća nacionalnih manjina, te omogućeno provođenje zastupljenosti nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave.

Sukladno Zakonu, općine i gradovi dužni su izmijeniti svoje statute kako bi bila osigurana zastupljenost manjina u pred­stavnič­kim tijelima.

Vlada Republike Hrvatske raspisala je 16. travnja 2003. godine izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, koji su održani 18. svibnja 2003. godine i na kojima je izabrano 207 od 209 vijeća i 42 predstavnika nacionalnih manjina. Budući da nije izabran predviđeni broj vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, Vlada RH je 5. siječnja 2004. donijela Odluku o raspisivanju ponovljenih izbora za predstavnika nacionalne manjine u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave i Odluku o raspisivanju dopunskih odnosno ponovljenih izbora za članove vijeća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji će se održati 15. veljače 2004. godine. Već započeti postupci edukacije kako lokalnih i regionalnih vlasti, tako i izabranih članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina o načinu rada i modalitetima suradnje bit će prošireni i nastavljeni u 2004. uz potporu i suradnju s OESS-om.

Savjet za nacionalne manjine će ubuduće, umjesto Vlade RH i Ureda za nacionalne manjine, raspoređivati i doznačivati sredstva za programe nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Time se odlučivanje i o tom bitnom segmentu ostvarivanja prava manjina u potpunosti prenijelo na predstavnike manjina. U 2003. godini u državnom je proračunu osigurano 20 milijuna kuna za programe udruga nacionalnih manjina, što je oko 10 % više od prethodne godine. Ta sredstva samostalno raspoređuje Savjet za nacionalne manjine.

Sukladno Ustavnom zakonu, članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada RH i sastoji se isključivo od pripadnika manjina i to: sedam članova iz reda osoba koje predlože vijeća nacionalnih manjina, pet članova iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih djelatnika iz reda osoba koje pred­lože manjinske udruge i druge organizacije manjina, pravne osobe, vjerske zajednice i građani pripadnici nacionalnih manjina. Članovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru. Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Jedan od njih je obvezno član Savjeta iz redova nacionalne manjine koja u ukupnom stanovništvu Hrvatske sudjeluje s više od 1,5%. Što se tiče datuma imenovanja članova Savjeta za nacionalne manjine, koji se biraju na prijedlog Vijeća nacionalnih manjina, čekaju se rezultati nacionalnih izbora kada će biti poznati zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru kako bi se osigurala zastupljenost svih nacionalnih manjina u Savjetu.

Vlada RH je 27. ožujka 2003. godine donijela Rješenje o imenovanju članova Savjeta za nacionalne manjine i imenovanju pet članova na prijedlog udruga nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, te pripadnika nacionalnih manjina. Za članove Savjeta za nacionalne manjine iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih djelatnika imenovani su predstavnici židovske, srpske, bošnjačke, crnogorske i albanske nacionalne manjine. Zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru po funkciji su članovi Savjeta. Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Za predsjednika Savjeta imenovan je predstavnik židovske, a za potpredsjednika Savjeta predstavnik srpske nacionalne manjine. Vlada RH je 29. listopada 2003. godine donijela rješenje o imenovanju još tri člana Savjeta iz reda osoba koje su predložila vijeća makedonske, njemačke i slovačke nacionalne manjine. Za drugog potpredsjednika Savjeta imenovan je predstavnik, kojeg je predložilo vijeće njemačke nacionalne manjine. Do sada su održane četiri sjednice Savjeta. Savjet je donio Odluku o rasporedu sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvat­ske za 2003. godinu za programe udruga i ustanova nacionalnih manjina, te proveo raspravu o izvješću Ministarstva prosvjete i športa o provedbi Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor (NN br. 53/03) povećan je broj zastupnika nacionalnih manjina i to: za srpsku nacionalnu manjinu na tri, a za ostale manjine na pet, tako da će zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru ubuduće imati osam zajamčenih mjesta, umjesto dosadašnjih pet mjesta. Pored toga, pripadnici nacionalnih manjina mogu biti birani i na listama pojedinih stranaka. Nova Vlada Republike Hrvatske potaknula je promicanje prava nacionalnih manjina, te sklopila sporazume i postigla dogovore s predstavnicima nacionalnih manjina.

Uzimajući u obzir specifični položaj i probleme romske populacije, Vlada RH je 16. listopada 2003. donijela Nacionalni program za Rome, koji je izrađen u suradnji s nadležnim ministarstvima i drugim organizacijama, te u suradnji s romskim udrugama.

Program ukazuje na osnovne probleme s kojima se susreće romska populacija i sadrži niz kratkoročnih i dugoročnih mjera u područjima zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zapošljavanja, stanovanja i rješavanja statusnih pitanja koje trebaju doprinijeti otklanjanju dugo nerješavanih problema i uspješnoj integraciji Roma, kao i poboljšavanju općeg stanja u romskoj zajednici. Za sve predviđene mjere utvrđeni su nositelji i planirana sredstva, a za mjere koje će se izvršavati u 2004. godini sredstva su predložena u državnom proračunu za 2004. godinu (20.000.000 kuna).

Nacionalni program za Rome predviđa sljedeće mjere:

• uključivanje Roma u društveni i politički život;

• očuvanje tradicijske kulture Roma;

• poticanje izdavaštva i informiranja te romske kulture i stvaralaštva putem medija;

• rješavanje statusnih pitanja Roma (državljanstvo);

• suzbijanje diskriminacije i pravna pomoć (besplatna pravna pomoć);

• odgoj i obrazovanje (obavezna predškola za romsku djecu, osiguranje pohađanja dječjeg vrtića, posebne mjere za veće uključivanje romske djece u obvezni osnovno školski sustav, povećanje broja Roma koji pohađaju srednje škole i fakultete);

• zdravstvena zaštita (posebne mjere za zdravstveni odgoj i prosvjećivanje Roma, cijepljenje romske djece, poboljšanje rada patronažne skrbi, borba protiv alkoholizma, pušenja i drugih ovisnosti, praćenje ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu);

• zapošljavanje (posebne mjere za veće zapošljavanje i samo-zapošljavanje Roma);

• socijalna skrb (smanjenje siromaštva Roma, poboljšanje uvjeta življenja osoba s invaliditetom, zaštita romskih obitelji a posebice djece, pružanje humanitarne pomoći);

• prostorno uređenje (legalizacija i uređenje romskih naselja).

Već se započelo s provedbom pojedinih mjera posebno u području odgoja i obrazovanja. Održana su također četiri temat­ska seminara sa širokim brojem sudionika Roma, te domaćih i stranih eksperata.

Prioriteti u 2004. godini

• Nastavit će se pratiti provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te drugih provedbenih propisa.

• Dopunski odnosno ponovljeni izbori za predstavnike nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u onim jedinicama u kojima nije ostvarena njihova zastupljenost sukladno zakonu održat će se 15. veljače 2004. Dopunski odnosno ponovljeni izbori za vijeća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samouprave koja nisu izabrana također će se održati 15. veljače 2004. godine.

• Vlada RH pripremit će Izvješće o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u veljači 2004. godine. Koordinator za izradu Izvješća je Ured za nacionalne manjine.

1.4. PUČKI PRAVOBRANITELJ

I tijekom 2003. godine, pučki pravobranitelj je razmatrao pojedinačne slučajeve ugroženosti prava građana, koja su im prilikom izvršavanja poslova iz svoje nadležnosti počinila tijela državne uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnici u tim tijelima. Izvješće o svojem radu za 2002. godinu, te o stupnju poštivanja ustavnih i zakonskih prava građana, pučki pravobranitelj podnio je predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 31. ožujka 2003. godine.

Izvješće pokazuje značajno ukupno smanjenje pritužbi građana. Sam sadržaj pritužbi je različit u odnosu na prethodne godine, pa se uglavnom radi o oblicima povreda prava u područjima upravnog djelovanja kojima se bave i ombudsmani u drugim zemljama.

Iz Izvješća je vidljiva bolja suradnja upravnih tijela i tijela s javnim ovlastima s pučkim pravobraniteljem, što je doprinijelo i većoj efikasnosti rada pučkog pravobranitelja.

Tijekom 2002. godine, pučki pravobranitelj primio je ukupno 1558 pritužbi, što u odnosu na prethodne dvije godine predstavlja značajnije smanjenje (za 16,8% u odnosu na 2000. i 11,2% u odnosu na 2001. godinu), ali predstavlja relativno malo (5,6%) smanjenje u odnosu na višegodišnji prosjek od 1650 novih predmeta. Osim novo-primljenih pritužbi, u radu je bilo i 1031 pritužbi iz ranijih godina. Dakle, u 2002. godini radilo se na 455 predmeta, uglavnom iz 2001. godine, što znači da se u 2002. godini, ukupno radilo na 2013 predmeta. Od 455 prenesenih predmeta dovršeno je 260 (57,1%).

Najveći broj pritužbi u 2002. godini, od ukupno 1558 pristiglih pritužbi, odnosio se na rad tijela s javnim ovlastima i upravnih tijela u području socijalne sigurnosti tj. na području prava iz mirovinsko-invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, socijalne skrbi, te prava iz radnog odnosa državnih i javnih službenika.

 

Osnovna struktura primljenih prituŽbi vidljiva je iz sljedeĆe tablice:

           

 

Tijekom 2003. godine, mjerodavne vlasti provele su preporuke Pučkog pravobranitelja u sljedećim slučajevima povrede prava – stjecanje/priznavanje prava na mirovinu – odugovlačenje postupka, ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi – susreti djeteta s roditeljem kojemu nije povjereno na čuvanje i odgoj, prava iz radnog odnosa državnog službenika, ograničenje prava vlasništva obiteljske kuće (pravo stanovanja), povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine – odugovlačenje postupka (povreda prava na obnovu), pravo na lokacijsku i građevnu dozvolu, pravo na zdrav okoliš (buka, onečišćenje zraka), statusna prava građana. Potrebno je istaknuti da je pučki pravobranitelj uvažavan u tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave u znatno većem broju slučajeva nego kod središnjih tijela državne uprave (ministarstva).

Prioriteti u 2004. godini

Vlada RH će nastaviti jačati suradnju s pučkim pravobraniteljem, te u potpunosti uzeti u obzir činjenice iz njegovog godišnjeg izvješća i provoditi njegove preporuke. Konkretno, slijedom zaključaka Hrvatskoga sabora od 26. lipnja 2003. Vlada je obvezana da preispita i popravi uvjete života u odjelima za maloljetnike ustanova u kojima se ograničava sloboda kretanja u Republici Hrvatskoj, da u primjerenom roku osigura dodatna sred­stva kako bi se omogućilo učinkovito funkcioniranje Pučkog pravobranitelja RH, te da se očituje o poticaju Pučkog pravobranitelja RH za priznavanje prava na naknadu djeci bivših političkih zatvorenika za dane koje su njihovi roditelji proveli u zatvoru ili pritvoru.

1.5. POVRATAK IZBJEGLICA

1.5.1. Pravni i institucionalni okvir

Pitanja vezana uz povratak prognanika i izbjeglica u RH regulirana su najvećim dijelom sljedećim zakonskim i podzakonskim propisima: Zakon o statusu prognanika i izbjeglica (NN br. 96/93, 39/95 i 128/99); Zakon o područjima posebne državne skrbi (NN br. 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01 i 88/02), Uredba o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na područjima posebne državne skrbi (NN br. 10/01), Pravilnik o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi (NN br. 116/02), Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (NN br. 92/98), Zakon o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i uprav­ljanju određenom imovinom (NN br. 101/98); Zakon o obnovi (NN br. 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00); Sporazum radne skupine o operativnim postupcima povratka (NN br. 92/98), te međunarodni propisi i konvencije o statusu izbjeglica.

Nadležno tijelo zaduženo za provedbu većine navedenih propisa bilo je Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo (MJROG), odnosno temeljem novog Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija (»Narodne novine«, br. 199/03), od 22. prosinca 2003. godine Ministarstvo obi­telji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (nadalje: MOBMS) koje daje prijedloge i inicijative Vladi za poduzimanje potrebnih mjera i aktivnosti za unaprjeđenje procesa povratka te operativno provodi i koordinira Vladine programe povratka s drugim nadležnim tijelima koje sudjeluju u procesu povratka prognanika i izbjeglica. Za podršku programima povratka u dijelu koji se odnosi na obnovu stambenog fonda i infrastrukture te građevin­sku podršku i operativu koja sudjeluje u programima stambenog zbrinjavanja, zaduženo je prema novom ustrojstvu ministarstava Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (nadalje: MMTPR). Kroz navedena tijela osigurana je suradnja s glavnim među­narodnim institucijama – UNHCR, EK, OESS koja se, iz­me­đu ostalog, bave povratkom izbjeglica u Hrvatsku, i savjetodavna uloga njihovih eksperata za pitanja povratka.

1.5.2. Ostvareno u 2003. godini

Prioritet u svom djelovanju Vlada je usmjerila na ubrzavanje sljedećih aktivnosti: povrat imovine i stambeno zbrinjavanje, obnova ratom oštećenog stambenog fonda i osnovne infrastrukture, te osnovne aktivnosti za ubrzanje dinamike povratka i stvaranje održivih uvjeta povratka.

Povrat zauzete privatne imovine

Osobito velik pomak napravljen je na području povrata imovine koje je jedan od ključnih elemenata povratka i zaštite osnov­nih ljudskih prava osobito prava na raspolaganje vlastitom imovinom, kao i normalizacije života u multietničkim lokalnim zajednicama na područjima povratka.

Na kraju 2003. godine u Hrvatskoj je preostalo zauzetih 3.509 stambenih jedinica koje se trebaju vratiti njihovim vlasnicima, a zauzimaju ih privremeni korisnici većinom izbjeglice iz BiH. Ukupno je do sada vlasnicima vraćeno 15.770 stambenih jedinica. Propisani zakonski rok za povrat privatne imovine u Hrvatskoj utvrđen je za kraj 2002. godine. Vlasnicima kojima imovina nije vraćena u posjed u zakonskim rokovima do kraja 2002. godine, isplaćuje se svaki mjesec naknada štete do povrata imovine u posjed.

U tijeku je intenzivna provedba postupaka povrata imovine prema zadnjim izmjenama Zakona o područjima posebne državne skrbi: protiv protupravnih korisnika 523 kuća pokrenuti su administrativni i sudski postupci iseljenja; za 873 korisnika u tijeku je gradnja objekata alternativnog smještaja i po završetku oni će napustiti zauzetu imovine; za 2.113 korisnika u tijeku je osiguravanje stambenog zbrinjavanja odnosno alternativnog smještaja budući nemaju druge useljive imovine u RH ili BiH. Zbog sporije provedbe programa stambenog zbrinjavanja od predviđene, do čega je došlo iz tehničkih razloga, svim privremenim korisnicima nije osigurano stambeno zbrinjavanje do kraja 2003. godine zbog čega je hrvatska Vlada u listopadu 2003. donijela posebne mjere za ubrzanje povrata imovine.

Za potrebe stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika osigurano je ukupno 782 milijuna kuna i to: 62,5% iz hrvatskog proračuna i 37,5% iz novog kredita Razvojne banke Vijeća Europe koji je Vladi odobren u ožujku 2003. (40 milijuna eura). Za realizaciju programa su u 2003. godini korištena isključivo proračunska sredstva, jer će sredstva iz ovog novog kredita biti povučena 2004. godine.

Obnova stambenog fonda i osnovne infrastrukture

Obnova kako stambenog fonda i infrastrukture intenzivirana je, jer je osigurano dodatno financiranje iz državnog proračuna i iz kreditnih sredstava koje je uzela hrvatska Vlada. Većina korisnika obnove u 2003. godini bili su povratnici srpske nacionalnosti - oko 75%. U 2003. izdano je ukupno 29.000 rješenja o pravu na obnovu – mjesečni prosjek od oko 2.400 rješenja. Preostalo je za riješiti još oko 12.000 zahtjeva za obnovu, od čega su većina zahtjevi podneseni od izbjeglica i povratnika srpske nacionalnosti.

Potpora povratku i obnovi u BiH

Značajno je pokretanje procesa povratka Hrvata u područja BiH gdje je manjinski povratak ranije bio vrlo spor – bosansku Posavinu i banjalučku regiju. Hrvatska je u 2003. godini poduzela niz mjera za iniciranje povratka u susjednu BiH, u prvom redu kroz program direktne potpore Vlade RH povratnicima u BiH u obnovi njihovih oštećenih ili razorenih domova u što su uložena i značajna proračunska sredstva – isporuke građevinskog materijala su u tijeku za 1.328 obitelji povratnika u BiH (4.874 osoba).

Suradnja sa susjednim državama u povratku izbjeglica

Kroz financiranje različitih programa povratka u BiH i njihovu provedbu u suradnji s nadležnim ministarstvom u BiH, u 2003. godini intenzivirana je značajno suradnja dviju država vezano za poticanje procesa povratka u BiH kao i iz BiH u Hrvatsku.

Suradnja je uspostavljena i kroz razmjenu podataka o stanju obnove i povratu imovine BiH izbjeglica koji još borave u Hrvat­skoj, a zahvaljujući inicijativi hrvatske strane i korištenju alternativnih izvora podataka osim službenih, podaci međunarodnih organizacija u BiH koje su uz lokalne vlasti u posjedu većine podataka o povratku i izbjeglicama. Međutim, podaci o izbjeglicama iz Hrvatske koje borave u BiH na području Republike Srpske još nisu dostavljeni hrvatskoj strani u svrhu provjere o kojim se osobama radi i njihovim mogućnostima za povratak.

Daljnji napredak suradnje RH i BiH u pogledu rješavanja svih preostalih izbjeglica u BiH i u Hrvatskoj, a osobito u pogledu razmjene podataka, očekuje se uspostavom zajedničke komisije dvaju nadležnih ministarstava BiH i RH, dogovorene na ministarskoj razini u srpnju 2003. godine u Zagrebu. Ta zajednička komisija trebala bi operativno rješavati konkretna pitanja povrat­ka u Hrvatsku i u BiH.

Hrvatska je u 2003. godini inicirala suradnju i sa Srbijom i Crnom Gorom s ciljem konačnog rješavanja preostalih izbjeglica iz Hrvatske kroz njihov povratak u Hrvatsku ili lokalnu integraciju. Suradnja je započeta kroz razmjenu podataka o izbjeglicama koje još borave u SiCG.

Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava

Provedba programa već je započela dodjelom prava na stambeno zbrinjavanje bivšim nositeljima stanarskog prava, koji su se vratili na područja posebne državne skrbi i to najmom državnih stanova i državnih APN kuća prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi. Kako bivši nositelji stanarskog prava nisu trenutno razdvojeni od ostalih korisnika stambenog zbrinjavanja, točni podaci o broju korisnika bit će naknadno poznati.

Kako je većina bivših nositelja stanarskog prava živjela izvan područja posebne državne skrbi, Vlada je u lipnju 2003. godine prihvatila novi program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji se vraćaju u mjesta izvan područja posebne državne skrbi. Pod uvjetom da nemaju druge imovine i da žele živjeti u Hrvatskoj njihovo stambeno zbrinjavanje definirano je kroz modele (i) najam stana u državnom vlasništvu sa zaštićenom najamninom, ili (ii) kupovina stana koji će osigurati država uz povoljne kreditne uvjete. Krajem 2003. godine započela je medijska kampanja u Hrvatskoj te podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava, što će se u 2004. godini nastaviti i u inozemstvu gdje boravi veći broj potencijalnih korisnika.

Upravljanje državnim stambenim fondom

Zadnjim izmjenama Zakona o područjima posebne državne skrbi predviđene su mjere za učinkovitije upravljanje i kontrolu korištenja državnog stambenog fonda. U 2003. godini, MJROG je ponovilo reviziju državne imovine kupljene od APN-a, uglavnom obiteljskih kuća, kao osnovu za uspostavu sustava upravljanja državnim stambenim fondom. Na osnovu te revizije pokreću se postupci za iseljavanje i raskidanje ugovora o najmu s korisnicima kojima je završena obnova vlastitih domova.

Također je nastavljen postupak registracije i revizije korištenja državnih stanova. Revizija državnih stanova provodi se u suradnji s Državnim odvjetništvom i Hrvatskim fondom za privatizaciju koje utvrđuje koja je imovina u državnom vlasništvu, dok Vlada RH utvrđuje pravo trenutnih korisnika na stambeno zbrinjavanje kroz najam državne imovine. Poseban problem pred­stavlja neutvrđeno i neproknjiženo vlasništvo nad velikim brojem stanova na područjima posebne državne skrbi te postupak tek treba provesti.

Utvrđivanje titulara vlasništva nad stanovima na područjima posebne državne skrbi i uknjižbu stanova u državnom vlasništvu provodi se u suradnji s Hrvatskim fondom za privatizaciju i Državnim odvjetništvom. Postupak uknjižbe je trenutno u završnoj fazi za 3.600 stanova na području grada Vukovara koji provodi Fond za privatizaciju nakon što je utvrdio da se radi o državnoj imovini. Aktivnosti pripreme stanova za uknjižbu provode se trenutno i na području Sisačko-moslavačke županije kroz program CARDS 2001 u čijoj provedbi surađuju VRH i nevladina organizacija ASB kao provedbeni partner Europske komisije. Taj će projekt biti završen do ožujka 2004. godine i dat će model za nastavak aktivnosti na ostalim područjima posebne državne skrbi.

Iz fonda te državne imovine osigurava se dodatan stambeni fond za stambeno zbrinjavanje privremenih korisnika zauzete imovine i bivših nositelja stanarskog prava.

Osim spomenutih mjera, Vlada je definirala i poduzela druge mjere koje se odnose na poticanje rješavanja ostalih pitanja vezanih za povratak izbjeglica u Hrvatsku, što uključuje obnovu i poticanje gospodarskog oporavka, te ukupni ekonomski razvitak područja povratka, deminiranje i sređivanje zemljišnih knjiga kao osnove za uvođenje reda u sustav vlasničkih odnosa. U tijeku je i revizija korištenja državne imovine na područjima posebne državne skrbi.

U 2003. godini registrirano je ukupno 12.871 povratnika – 24% prognanika uglavnom hrvatske nacionalnosti i 76% manjinskih povratnika većinom građana srpske nacionalnosti.

Ukupno se od 1995. godine do kraja 2003. godine vratilo 318.249 prognanika i izbjeglica, i to: 210.396 povratnika – bivših prognanika, uglavnom Hrvata, koji su tijekom progonstva boravili u drugim područjima Hrvatske koja nisu bila zahvaćena ratom (66% od ukupnog broja povratnika), te 107.853 manjinskih povratnika hrvatskih građana srpske nacionalnosti, koji su u izbjeglištvu većim dijelom boravili u SRJ i BiH (34% ukupnog broja povratnika).

Osim kroz broj povratnika, rezultati Vladine politike i poduzetih mjera tijekom 2003. godine mjerljivi su kroz sljedeće konkretne indikatore:

• 8.000 obnovljenih stambenih jedinica i prateće osnovne ko­munalne i socijalne infrastrukture u mjestima povratka u 2003. godini, čime je omogućen povratak za 20.000 povratnika (ulože­no ukupno 1,23 milijardi kn),

• 6.082 vraćene privatne imovine (od rujna 2002. godine ka­da su implementirane zadnje zakonske promjene vezane za procedure povrata imovine, od čega se najveći dio odnosi na imovinu vraćenu u 2003. godini),

• 3.741 stambeno zbrinuta obitelj privremenih korisnika zauzete imovine uglavnom izbjeglice iz BiH i SiCG, te drugi povratnici u potrebi, a koji su tijekom 2003. godine dobili u najam državnu imovinu ili građevinski materijal za gradnju kuća u kojim su trajno stambeno zbrinuti nakon napuštanja zauzete imovine,

• za 1.328 obitelji izbjeglica (4.874 osoba) osiguran je i isporučuje se građevinski materijal za obnovu njihovih razorenih kuća u BiH kroz Vladin program potpore povratku u BiH.

1.5.3. Prioritetna područja djelovanja i mjere u 2004. godini

Za povratak njihovim domovima u Hrvatskoj ili BiH ili za konačno rješenje kroz lokalnu integraciju u Hrvatskoj preostalo je danas ukupno 49.426 prognanika i izbjeglica, i to:

• 10.851 prognanika uglavnom hrvatske nacionalnosti i 1.715 raseljenih osoba srpske nacionalnosti u hrvatskom Podunavlju,

• 4.196 izbjeglica iz BiH i Kosova,

• najmanje 12.949 izbjeglica srpske nacionalnosti u SiCG i BiH, koji su podnijeli zahtjeve za povratak u Hrvatsku,

• oko 12.989 izbjeglih iz BiH i SiCG te drugih povratnika koji zauzimaju tuđu imovinu u Hrvatskoj i moraju je napustiti zbog povrata vlasnicima

• 6.726 povratnika koji su se vratili u Hrvatsku u zadnjih šest mjeseci i u potrebi su za potporom kod lokalne reintegracije.

Uvjeti za održivi povratak ili lokalnu integraciju preostalih prognanika i izbjeglica u Hrvatskoj, te potencijalnih povratnika koji još borave u SiCG i BiH, osiguravaju se kroz programe Vlade RH koji su navedeni u nastavku.

Povrat zauzete privatne imovine

Prioritet je završiti povrat preostale zauzete imovine – ukupno 3.509, koja nije vraćena vlasnicima do kraja 2003. Iseljavanje preostale zauzete imovine osigurat će se kroz završetak administrativnih i sudskih postupaka za iseljenje korisnika te imovine, te kroz ubrzanu provedbu programa stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika koji nemaju druge useljive imovine u Hrvatskoj ili BiH dodjelom alternativnog smještaja do sredine 2004. godine.

Vlada RH donijela je 16. listopada 2003. godine mjere za ubrzanje povrata imovine, kojima je predviđeno ubrzati kupovinu kuća kroz APN i gradnju alternativnog smještaja zbog iseljavanja privremenih korisnika iz zauzete privatne imovine, te korištenje drugih alternativnih oblika smještaja tih korisnika. Tim mjerama osigurat će se i ubrzati povrat imovine vlasnicima 2.281 zauzetih kuća, koji su podnijeli zahtjeve za povrat imovine, a za 1.228 zauzetih objekata čiji vlasnici nisu zatražili povrat imenovat će se privremeni zastupnici te potom osigurati povrat imovine u 2004. godini.

Obnova stambenog fonda i osnovne infrastrukture

Prioritetne aktivnosti su nastavak obnove preostalog stambenog fonda te intenziviranje obnove objekata komunalne i socijalne infrastrukture.

U 2004. godini predviđena je obnova ukupno 11.500 u ratu oštećenih ili uništenih obiteljskih kuća i stanova, od čega 4.000 obiteljskih kuća IV. – VI. stupnja oštećenja, 1.600 stanova u oštećenim višestambenim zgradama i oko 5.400 kuća I. – III. stupnja oštećenja čiji će vlasnici dobiti novčane potpore za popravak ili će dobiti povrat vlastito uloženih sredstava za obnovu. Tim programom će biti u najvećoj mjeri priveden kraju program obnove u ratu oštećenih stambenih jedinica, a mogući preostali broj oštećenih kuća i stanova završit će se u 2005. godini. Realizacija ovih aktivnosti ovisit će o raspoloživim sredstvima proračuna i drugim izvorima financiranja programa obnove.

Većina korisnika obnove u 2004. godini su povratnici srpske nacionalnosti – oko 80%. Za utvrđivanje prava na obnovu ili povratak preostalo je još ukupno oko 12.000 zahtjeva za obnovu, podnesenih uglavnom od izbjeglica koje još borave u SICG i BiH. Svim ovim podnositeljima zahtjeva su poslani pozivi i pojašnjenja za dopunu zahtjeva, jer nisu priložili potrebne dokaze ili izjave. U posredovanje i komunikaciju s podnositeljima zah­tjeva koji borave u SiCG uključeni su i uredi SDF-a i UNHCR-a. S postignutim ubrzanjem rješavanja zahtjeva za obnovu, do polovice 2004. godine očekuje se rješavanje svih preostalih zahtjeva, izuzev onih gdje se postupak ne može završiti odmah zbog drugih imovinskih postupaka koji su u tijeku.

Odobrenim kreditom Europske investicijske banke (EIB-a) osigurana su dodatna sredstva za obnovu komunalne i socijalne infrastrukture – oko 100 milijuna eura (50% kredit i 50% sredstva hrvatskog proračuna) – koja će se do kraja 2005. godine realizirati u 90 općina i gradova na područjima posebne državne skrbi (područjima povratka). U istom razdoblju realizirat će se projekt obnove 142 školska objekta za koji su sredstva osigurana u jednakom omjeru iz kredita Razvojne banke Vijeća Europe i iz hr­vat­skog proračuna.

Program stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi

Namijenjen je svim povratnicima, izbjeglicama u potrebi za lokalnom integracijom i drugim naseljenicima na tim područjima koji nemaju vlastite imovine, a prioritet je trenutno dan korisnicima privremeno zauzete privatne imovine koju moraju napustiti zbog povrata vlasnicima (uglavnom srpski povratnici i SICG i BiH). Do sredine 2004. godine namjerava se završiti stambeno zbrinjavanje privremenih korisnika zauzete imovine, a potom nastaviti s programom stambenog zbrinjavanja za druge povratnike i stanovnike tih područja. Kroz ovaj program nastavit će se stambeno rješavati i bivši korisnici društvene imovine koji se vraćaju na područja posebne državne skrbi.

Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava koji se vraćaju na područja Hrvatske izvan područja posebne državne skrbi

U 2004. godini započet će provedba programa stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji su živjeli izvan područja posebne državne skrbi, a prema programu Vlade iz lipnja 2003. godine. Za te potrebe u proračunu za 2004. godinu osigurat će se 60 milijuna kuna potrebnih za gradnju oko 1.500 stanova. Do kraja 2004. godine podnosit će se zamolbe za stambeno zbrinjavanje i nastaviti medijska kampanja u Hrvatskoj te inozemstvu.

Upravljanje državnim stambenim fondom

U 2004. godini izdat će se ugovori o najmu za državnu imovinu – državne kuće i stanovi na područjima posebne državne skrbi za korisnike kojima se utvrdi pravo na stambeno zbrinjavanje, a prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi. Također će se nastaviti postupak utvrđivanja titulara vlasništva nad stanovima u državnom vlasništvu budući za većinu imovine taj postupak nije do sada proveden. Na osnovu toga uspostavit će se sustav upravljanja državnom imovinom.

Povratak i obnova u BiH

U 2004. nastavit će se s programom direktne potpore hrvat­ske Vlade povratku izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu kroz potporu u obnovi njihovih oštećenih i razorenih kuća u BiH. Predviđen je završetak obnove kuća za 1.328 obitelji povratnika u BiH za koje su trenutno u tijeku isporuke građevinskog materijala. Također će se u hrvatskom proračunu osigurati dodatna sredstva za nastavak programa obnove kroz dodjelu građevinskog materijala za nove korisnike.

Suradnja sa susjednim državama u povratku izbjeglica

Očekuje se daljnji napredak u suradnji sa susjednim zemljama, između ostalog kroz pripremu donatorske konferencije koja se organizira slijedom predsjedničke inicijative triju država – RH, SiCG, BiH.

S BiH nastavit će se intenzivna suradnja kroz financiranje započetih programa povratka i obnove u BiH, te intenziviranje razmjene podataka s nadležnim ministarstvom u BiH, čime će se dodatno potaknuti procesi povratka.

Predviđa se uspostava pune suradnje sa SiCG, osobito vezano za razmjenu podataka o izbjeglicama koje još borave u SiCG, kako bi se ubrzao povratak i što prije pronašla konačna rješenja za sve hrvatske građane koji su preostali u SiCG.

Namjera je hrvatske Vlade da tražeći alternativne načine i modele financiranja razriješi što prije pitanje povrata imovine, potom da do kraja 2004. godine završi program stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika trenutno zauzete imovine, te u bližoj perspektivi i ukupnu obnovu stambenog fonda i pripada­juće infrastrukture – tijekom 2005. godine.

 

Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

 

 

1.6. SURADNJA S MKSJ

Republika Hrvatska je bila prva država koja je još krajem 1991. predložila UN osnivanje suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) shvaća ne samo kao svoju međunarodnu i pravnu obvezu, već i kao moralnu obvezu kažnjavanja svih počinitelja ratnih zločina i stvaranje preduvjeta za pomirbu naroda koji žive na području djelovanja Suda. U brojnim prilikama, pa tako i tijekom 2003. godine, Vlada Republike Hrvatske dokazala je podršku radu Suda, posebice kontinuiranom suradnjom u pristupu dokumentima i dokazima, saslušanju svjedoka i osumnjičenika, kao i pružanja pomoći u radu istražnim timovima Suda.

Vezano uz određena pitanja pristupa arhivima i dostave dokumentacije, čestim dogovorima s predstavnikom Tužiteljstva u Zagrebu iznađene su formule za uspješno rješavanje svih spornih momenata. Na inicijativu hrvatske strane, Tužiteljstvo MKSJ-a obavilo je reviziju zahtjeva Tužiteljstva kojima hrvatska strana nije u potpunosti udovoljila do tog trenutka. Prema rezultatima revizije, od 519 do tada podnijetih zahtjeva, nije bilo niti jednog zahtijeva na koji uopće nije odgovoreno, a djelomično je ostalo otvoreno 14 zahtjeva. Svi ti zahtjevi riješeni su do sredine rujna 2003. godine. Novi zahtjevi Tužiteljstva promptno se dostavljaju na postupanje nadležnim državnim tijelima koja ih ispunjavaju u zadanim rokovima.

Tijekom suradnje s MKSJ, hrvatska strana dostavila je više tisuća dokumenata sadržanih u više desetaka tisuća stranica, desetaka video i audio kazeta, disketa i CD-a, omogućeno je posje­ćivanje svih zatraženih lokacija od interesa haških istražitelja, pružena je logistička podrška svim ekspertnim ili istražiteljskim grupama, posredovano je u svim zatraženim slučajevima ugovaranja razgovora svjedoka s istražiteljima (preko 200 slučajeva) ili saslušanja putem videolinka, udovoljeno je i svim specifičnim zahtjevima za realiziranje sastanaka predstavnika Tužiteljstva MKSJ s djelatnicima hrvatskih državnih tijela te obavještajnih i sigurnosnih službi itd.

Uhićenjem haškog optuženika i bjegunca Ivice Rajića u travnju 2003. godine, pruženi su dodatni dokazi o političkoj volji za punom suradnjom hrvatske strane s MKSJ na temelju preuzetih obveza. Temeljem odluke Županijskog suda u Zagrebu, potvr­đene i od strane Vrhovnog suda RH povodom žalbe Ivice Rajića, imenovani je predan MKSJ-u 24. lipnja 2003.

Jedini otvoreni zahtjev Suda prema Republici Hrvatskoj je Nalog za uhićenje i predaju optuženog umirovljenog generala Hrvatske vojske Ante Gotovine. Hrvatska vlada je, između ostalog, za odbjeglim generalom Gotovinom raspisala međunarodnu tjeralicu i odredila novčanu nagradu za informacije o njegovom kretanju, a tijekom 2003. godine u tri navrata Tajniku MKSJ-a podnijela odgovarajuća izvješća, sukladno pravilu 59. Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a, o poduzimanju svih raspoloživih radnji i mjera u cilju utvrđivanja njegovog mjesta boravka i uhićenja. Istovremeno je o tome obavještavana i Glavna tužiteljica MKSJ-a Carla Del Ponte.

Vlada RH u više navrata je izražavala spremnost kako će primijeniti odluke MKSJ-a, te nastaviti dosadašnju suradnju. Presuda tzv. »Gospićkoj skupini« kao i sve uspješnija operativna suradnja Državnog odvjetništva RH i Tužiteljstva MKSJ-a te usklađivanje nacionalnog zakonodavstva donošenjem potrebnih propisa kao što su to npr. Zakon o zaštiti svjedoka (NN br. 163/03) i Zakon o primjeni Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progona za kaznena djela protiv međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava (NN br. 175/03), stvoreni su preduvjeti za ustupanje jednog broja optužnica, odnosno kaznenih postupaka hrvatskom pravosuđu od strane haškog Tužiteljstva.

Aktivnosti Vlade kao i suđenja za ratne zločine pred do­maćim sudovima su pozitivno utjecali na svijest javnosti da svaki zločin, bez obzira na nacionalnost njegova počinitelja, mora biti kažnjen. Stoga će nadležna državna tijela na području Republike Hrvatske uhititi svaku osobu optuženu za ratni zločin.

Prioritet u 2004. godini

Republika Hrvatska će nastaviti s punom suradnjom s MKSJ-om u svim područjima (predaja dokumenata, uvid u pojedine dokumente i registre, dostava podataka o svjedocima i osumnjičenicima, ekshumacije, pružanje tehničke pomoći i sl.), te poduzimati sve raspoložive mjere u cilju uhićenja i predaje odbjeglog generala Ante Gotovine Sudu. U slučaju eventualnog podizanja novih optužnica, Vlada RH je spremna promptno postupiti po zahtjevima Suda.

1.7. REGIONALNA SURADNJA

1.7.1. Bilateralna suradnja

ODNOSI SA SUSJEDNIM DRŽAVAMA

Talijanska Republika

Bilateralni odnosi. Talijanska Republika je jedina susjedna država koja je članica EU pa su stoga dobri bilateralni odnosi za RH od velike važnosti. Ti odnosi su vrlo razvijeni, poglavito na gospodarskom polju. RH je veoma zainteresirana za svestranu suradnju na Jadranu, osobito u pitanjima zaštite okoliša, zatim u pitanjima sigurnosti, borbe protiv organiziranog kriminala i ilegalnih migracija. Dvije zemlje intenzivno surađuju i u okviru regionalnih inicijativa i foruma. Većih otvorenih pitanja u bilateralnim odnosima nema.

Bilateralni ugovori. RH je do sada sklopila s TR 30-tak bilateralnih sporazuma uključujući memorandume i protokole, od čega je 15 ugovora stupilo na snagu. U tijeku je potpisivanje i/ili ratifikacija 6 ugovora. Tijekom 2003. godine na snagu je stupio Ugovor o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji i Sporazum o surad­nji na području obrane, potpisan je Protokol o suradnji na području kulture i obrazovanja za razdoblje 2003. – 2007. i Memorandum o suradnji na području malih i srednjih poduzeća, a razmijenjene su i ratifikacijske isprave za stupanje na snagu Ugovora o socijalnom osiguranju.

U 2004. očekuje se ratifikacija Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i postupak sklapanja već parafiranih sporazuma (Ugovor o cestovnom prometu roba i putnika, Sporazum o pravodobnoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti i razmjeni tehničkih informacija s područja nuklearne i radiološke opasnosti i razmjeni tehničkih informacija s područja nuklearne i radiološke sigurnosti, Sporazum o prijateljstvu, surad­nji i partnerstvu).

Gospodarska suradnja ima veliko strateško značenje za obje zemlje, kao i za stabilizaciju cijele regije. U 2002. godini, kao i u protekle četiri godine, Italija je prvi vanjskotrgovinski partner RH. U 2002 godini Italija je na drugom mjestu po ukupnim ulaganjima u RH. Četvrto zasjedanje Mješovitog odbora za gospodarsku suradnju trebalo bi se održati tijekom 2004. godine. Operativni program Jadranske prekogranične suradnje talijanskih jadranskih regija s istočno-jadranskim zemljama pokrenut je u okviru inicijative EU Interreg IIIA u travnju 2003.

Otvorena pitanja. Drugi sastanak Mješovitog hrvatsko-talijanskog povjerenstva koje bi na temelju izmijenjenog Zakona o denacionalizaciji, koji i strancima omogućuje nadoknadu za nacionaliziranu imovinu u RH, trebalo pokušati pronaći rješenje za uključivanje talijanskih državljana u postupak denacionalizacije u RH, održan je u Zagrebu u travnju 2003. godine. Nastavljena je rasprava i razmjena mišljenja o kategorijama osoba koje bi mogle ostvariti pravo na naknadu. Hrvatskoj strani su potvrđena uvjeravanja da TR snažno podupire ulazak RH u EU, te da davanje podrške nije uvjetovano radom Mješovitog povjerenstva za pitanje povrata oduzete imovine.

Iako je Senat talijanskog Parlamenta ratificirao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju RH s EZ u srpnju 2003. još se očekuje njegovo potvrđivanje u Zastupničkom domu.

Tijekom 2004. godine rješavat će se i pitanja nastala proglašenjem Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP), kroz subregionalnu konferenciju jadranskih država, koju je inicirala RH, i kroz pregovore s EK o sklapanju Ugovora između RH i EK o partnerstvu u ribarstvu.

Očekuje se i nastavak rada Mješovitog povjerenstva za pitanje povrata imovine.

Tehničko pitanje. RH kao sukcesor SFRJ duguje Italiji 35.369.233 USD na ime odštete za nacionaliziranu i optantsku imovinu s područja Zone B Slobodnog teritorija Trsta koji je pripao SFRJ, čime se zatvaraju obveze proistekle iz Osimskih sporazuma iz 1975. i Rimskog ugovora iz 1983. Vlada RH je spremna otplatiti taj dug u nekoliko rata, međutim, unatoč višekratnim obećanjima Italija još nije dostavila broj računa na koji bi se taj dug isplaćivao.

Manjine. Talijanska manjina u RH uživa sva prava prema europskim standardima, a ima i svog zastupnika u Hrvatskome saboru. Talijanski jezik je službeni jezik u općinama s većinskim talijanskim stanovništvom gdje postoje osnovne i srednje škole na talijanskom jeziku koje mogu pohađati i hrvatska djeca. Talijanska Vlada financijski pomaže svoju manjinu, a to isto čini i hrvat­ska Vlada. Hrvatska manjina u Italiji nije tako dobro organizirana iako je u ožujku 2001. osnovan Savez hrvatskih zajednica kao krovna organizacija hrvatskih udruga. RH očekuje da talijanska Vlada znatnije pomaže kulturne aktivnosti hrvatske manjine.

Prioriteti. U sljedećem razdoblju očekuje se intenziviranje bilateralnih kontakta na svim razinama uključujući i intenziviranje komunikacija između različitih resora.

U postupku je ratifikacija nekoliko potpisanih ugovora, u kolovozu 2003. izvršena je razmjena ratifikacijskih isprava za stupanje na snagu Ugovora o socijalnom osiguranju. Očekuje se i ubrzanje potpisivanja niza bilateralnih ugovora, među kojima je značajno spomenuti Sporazum o praktičnim mjerama povjerenja za izbjegavanje incidenata na moru u kojega bi trebalo ugraditi i elemente o ribarskoj politici, poglavito aspekte koji se odnose na zaštitu okoliša sukladno reformi zajedničke ribarske politike EU.

Na području gospodarstva očekuje se intenziviranje suradnje u infrastrukturnoj izgradnji s naglaskom na koridoru V, a također je dogovoreno osnivanje zajedničkog radne skupine za izgradnju industrijskih okruga (uz tal. »know how« pripremljena su četiri područja za stvaranje industrijskih okruga: drvna i metalo-prerađivačka industrija, industrija kože i obuće; u srpnju 2003. u Rimu je održan sastanak o operativnom provođenju projekta).

Republika Slovenija

Bilateralni odnosi. Bilateralni odnosi dviju država su intenziv­ni, raznovrsni i razvijeni na svim razinama. Postizanje izvrsnih političkih odnosa za sada priječe otvorena pitanja naslijeđena iz bivše zajedničke države, posebice u svezi s razgraničenjem na moru i neriješenim dugovanjima Ljubljanske banke hrvatskim štedišama. Ipak, te činjenice nisu onemogućile razvijanje dobrih susjedskih odnosa, naročito u području kulture, znanosti, obrazovanja i gospodarstva.

Bilateralni ugovori. Sklopljeno je 59 bilateralnih ugovora i akata u proteklih jedanaest godina, od čega je aktualno na snazi 39 ugovora. Od novijih, značajni su Protokol o suradnji dvaju MVP-a te usuglašena Zajednička izjava kojom se potvrđuje značaj opće strateške suradnje dviju država. Slovenska strana je na sastanku u travnju 2003. godine, nakon uspješno provedenih referenduma o prijemu u EU i NATO, ponudila svekoliku pomoć i suradnju RH na njenom putu ka članstvu u euroatlantske integracije, budući da je skori ulazak RH u EU i NATO interes i RS.

Granična pitanja. Sporazum o pograničnom prometu i surad­nji između dviju država, potpisan 1997. godine, stupio je na snagu 2001. godine i njime se u potpunosti regulira režim na granici u pograničnom pojasu. Dogovoreno je otvaranje 27 malogra­ničnih prijelaza do kraja 2003. godine. Produžena je provedba privremenog ribolovnog režima u području obuhvaćenom tim Sporazumom. Ministri obrane dviju država potpisali su 14. ožujka 2003. godine u Ljubljani Sporazum o suradnji na području obrane, kao poticaj širenju bilateralne vojne suradnje. Ugovor o prekograničnoj policijskoj suradnji stupio je na snagu 16. travnja 2003. godine. Provedba tog Ugovora trebala bi povećati sigurnost na granici. Ministri vanjskih poslova Tonino Picula i Dimitrij Rupel potpisali su Sporazum između Vlada RH i RS o jednostav­nijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu na zajedničkim graničnim prijelazima.

Otvorena pitanja. Predsjednik RH Stjepan Mesić je, na poziv predsjednika RS dr. Janeza Drnovšeka, boravio od 13. do 15. svibnja 2003. godine u službenom posjetu Sloveniji, prilikom kojeg je slovenska strana pokazala određenu spremnost za rješavanje otvorenog pitanja dugovanja Ljubljanske banke na bilateralnoj i sukcesijskoj razini. U pitanja dugovanja Ljubljanske banke, Slovenija nastoji depozite hrvatskih štediša uključiti u postupak sukcesije, dok Hrvatska i dalje stoji na stajalištu da ta dugovanja nisu dio sukcesijske mase, budući da se radi o privatnom pravnom odnosu između banke i štediša. Tražeći načine kako bi od Ljubljanske banke povratili svoje depozite hrvatski građani - štediše Ljubljanske banke uputili su tužbe Sudu za ljud­ska prava Vijeća Europe, a to pitanje raspravlja se i u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško potpisan u prosincu 2001. godine je nakon obostrane ratifikacije stupio na snagu 11. ožujka 2003. godine. Preostalo je još riješiti dugovanje slovenske strane za neisporučenu električnu energiju od 1. srpnja 2002. godine do stupanja na snagu Ugovora.

Prioriteti. Među otvorenim pitanjima, za očekivati je da će implementacija Ugovora o NE Krško ići prema dogovoru i redovito te da će se otvoriti mogućnosti za nalaženje zajedničkih rješenja u pitanju dugovanja Ljubljanske banke, a moguće je i sklapanje Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Najznačajniji problem koji Hrvatska i Slovenija trebaju riješiti u međusobnim odnosima jest razgraničenje teritorijalnog mora i nakon toga sklapanje konačnog sporazuma o državnoj granici.

U predstojećem razdoblju, posebno u 2004. godini kada u svibnju Republika Slovenija postaje članicom EU, očekuje se konkretniji nastavak suradnje dviju država u vezi s uključivanjem RH u EU i NATO, kao i nastavak konzultacija o uvođenju schengenskog režima na slovensko-hrvatskoj granici.

Republika Mađarska

Bilateralni odnosi. Hrvatsko-mađarski odnosi se mogu okarakterizirati kao strateško partnerstvo koje krasi dobra politička suradnja, gospodarska razmjena u usponu, kao i izvrsna suradnja u području zaštite manjina. Nema otvorenih pitanja.

Tijekom prošle godine ubrzano se radilo na mnogobrojnim infrastrukturnim projektima kako bi se prometno što bolje povezale dvije zemlje te je dogovorena izgradnja mosta na Muri po uzoru na most Marije Valerija između Mađarske i Slovačke (sufinanciran zajedno s EU), kao i izgradnja graničnog prijelaza na zajedničkoj lokaciji na mađarskom teritoriju na trasi novog auto-puta Rijeka – Zagreb – Budimpešta.

Održana je 2. sjednica Mješovitog odbora za suradnju između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske. Razmatrane su teme iz prometne infrastrukture, prosvjetno-znanstvene suradnje i zaštite okoliša te su doneseni zaključci temeljem kojih se suradnja u navedenim područjima daljnje konkretizira i produbljuje.

U službenom posjetu Republici Mađarskoj boravili su premijer Račan i predsjednik HS Tomčić te predsjednik Mesić, a u posjetu RH bili su ministar vanjskih poslova Republike Mađarske Laszlo Kovacs, ministar obrane RM Ferenc Juhasz te ministrica unutarnjih poslova Monica Lamperth.

Bilateralni ugovori. Do danas je s RM potpisano 40 Ugovora i akata, a 34 je preuzeto sukcesijom. Tijekom posjeta predsjednika Mesića RM u rujnu 2003. potpisan je Ugovor o kontroli graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, te Protokol o njegovoj primjeni.

Prioriteti. U sljedećem razdoblju očekuje se nastavak rada Mješovitog odbora za suradnju između Vlada RH i RM, koji će razmatrati suradnju u svim resorima. Očekuje se i potpisivanje Sporazuma o vidljivosti zajedničke granice, te Sporazuma o socijalnom osiguranju. Jednako tako, očekuje se ubrzan nastavak radova na infrastrukturnim projektima koji su u tijeku kao i početak radova na prometnom koridoru Vc, nastavak rada mješovitog odbora za zaštitu manjina, te rješavanje pitanja vezanih uz zabranu uvoza mađarskog mesa.

Bosna i Hercegovina

Bilateralni odnosi. RH i BiH imaju stabilnije odnose gotovo na svim područjima u odnosu na poslijeratno vrijeme. Među­državni susreti su česti, a susreti na razini predsjednika odvijaju se kroz rad Međudržavnog vijeća za suradnju koje se sastaje dva puta godišnje. Značajan pomak učinjen je na uređenju državne granice. Program podrške Vlade RH Hrvatima u BiH postao je transparentan i učinkovit, posebno na području obnove kuća.

Bilateralni ugovori. RH i BiH potpisale su do sada više od 80 sporazuma i akata, od kojih je na snazi više od 30, a privremeno se primjenjuje dodatnih 20. U 2004. godini moguće je potvr­đivanje Sporazuma o državnoj granici, kojem prethodi opsežan rad i izrada dokumentacije koja omogućava provedbu sporazuma. RH i BiH dijele najdužu kopnenu granicu od 1000 km.

U 2003. godini potpisan je Sporazum o pograničnoj suradnji i prometu, čija puna implementacija tek predstoji, a potpisivanjem Aneksa Ugovora o određivanju zajedničkih lokacija na graničnim prijelazima moguć je takav režim na pet graničnih prijelaza. Ugovor o ukidanju viza, potpisan koncem 2003. omogućuje prelazak državne granice s osobnim iskaznicama. Dvije strane nisu završile pregovore oko izmjene članka 9. Ugovora o slobodnom tranzitu kroz teritorij RH u i iz luke Ploče i kroz BiH u Neumu što je preduvjet za potvrđivanje s hrvatske strane, Ugovora o dvostrukom državljanstvu, Ugovora o imovinsko-pravnim pitanjima i sl.

Gospodarstvo. RH je glavni bh. gospodarski partner; prvi izvoznik na bh. tržište i jedan od najvećih stranih ulagača. Ukupna razmjena u prvih 9 mjeseci 2003. prelazila je 800 mil. USD, a hrvatski izvoz prelazio je 650 mil. USD. RH je prva zemlja koja je s BiH potpisala i počela primjenjivati Ugovor o slobodnoj trgovini od 2001. godine. Ugovor je asimetričan u korist BiH. Zbog unutarnjih gospodarskih problema, BiH je najavila RH suspenziju slobodne trgovine za poljoprivredne i prehrambene proizvode na 3 mjeseca. Konzultacije nadležnih ministarstava RH i BiH o navedenom problemu predviđene su za 12. siječnja 2004.

Vlada RH je iskazala interes za sudjelovanje u izgradnji dionice koridora Vc kroz BiH, a surađuje se na brojnim infrastrukturnim projektima i inicijativama.

Multilateralna suradnja. RH i BiH surađuju u okviru regionalnih inicijativa; Paktu o stabilnosti, SEI, Jadransko-jonskoj inicijativi i Savskoj inicijativi. RH se snažno zalagala za ulazak BiH u VE, a podupire i njezino približavanje EU.

Otvorena pitanja najvećim dijelom su nastala kao posljedica raspada bivše zajedničke države i rata – uređenje imovinsko-pravnih odnosa, povratak izbjeglica, ostvarivanje punoga nacionalnog suvereniteta Hrvata u BiH.

Prioriteti. Pomoć Hrvatima u BiH u povratku i zalaganje za njihovu punu afirmaciju kao jednog od tri ravnopravna naroda u BiH, nastavak razvijanja dobrosusjedske suradnje, rješavanje imovinsko-pravnih pitanja, suradnja u infrastrukturnim projektima, suradnja u regionalnim projektima, potvrđivanje u parlamentima Ugovora o državnoj granici, rješenje pitanja dvostrukog državljanstva.

Srbija i Crna Gora

Bilateralni odnosi. Nakon dugogodišnje faze normalizacije odnosa, u kojoj su se prvenstveno rješavala otvorena pitanja naslijeđena raspadom bivše zajedničke države, ušlo se u fazu us­postave svih vidova suradnje s najvećim naglaskom na surad­nju u gospodarstvu. Prvi službeni posjet predsjednika RH Stjepana Mesića SiCG u rujnu 2003. godine, na simboličkoj je razini zaključio proces normalizacije i obje zemlje naglašavaju važnost uspostave novih međudržavnih odnosa za budućnost.

Bilateralni ugovori. RH i SCG potpisale su u prosincu 2002. godine Ugovor o slobodnoj trgovini, čime su se stekli daljnji uvjeti za obimniju i sadržajniju gospodarsku suradnju. Robna razmjena u 2002. godini iznosila je 225 milijuna dolara, s tim da je i dalje prisutna značajna razlika u korist izvoza RH u SCG (172 milijuna dolara). Sve su veća i ulaganja tvrtki iz RH u SCG.

RH i SCG potpisale su 10. prosinca 2002. godine Protokol o privremenom režimu uzduž južne granice između dviju država (»Protokol o Prevlaci«), čime su stvoreni preduvjeti okončanju dugogodišnjeg mandata UN vojne promatračke misije na Prevlaci (mandat je okončan 15. prosinca 2002. godine). Protokol je većim dijelom proveden, uspostavljen je pogranični promet, otvoreni su granični prijelazi na južnoj granici, izvršena je demilitarizacija, a jedan dio akvatorija uz Prevlaku nadzire zajednička hrvatsko-srpsko-crnogorska policijska posada. Obje strane su se izjasnile za suradnju i glavna perspektiva susjednih općina uz granicu je razvoj turističke ponude.

Nakon izvršene liberalizacije viznog režima proteklih godina, kada je pojednostavljena i ubrzana procedura izdavanja viza za državljane SiCG (posebno u gospodarske svrhe) RH je odlučila privremeno suspendirati vizni režim za državljane SiCG. Vizni režim suspendiran je do 31. siječnja 2004. godine, a eventualno stalno ukidanje viznog režima zavisiti će od sveukupnog rješavanja još uvijek otvorenih pitanja. Ovim potezom, kao i potpisivanjem Ugovora o slobodnoj trgovini omogućena je nesmetana komunikacija roba, ljudi i ideja preko zajedničke granice.

Prioriteti. U sljedećem razdoblju RH očekuje nastavak pregovora o identifikaciji i obilježavanju granice na kopnu i razgraničenju na moru, što znači nastavak rada Mješovite diplomatske komisije za granice koja je do sada održala četiri sastanka. Očekuje se također i nastavak rada mješovitih povjerenstava za provedbu Sporazuma o određivanju graničnih prijelaza i Sporazuma o pograničnom prometu, čime bi se riješila još uvijek otvorena granična pitanja.

Od preostalih otvorenih pitanja, prije svih pitanja izbjeglih i nestalih, za povratak izbjeglih državljana RH koji se nalaze u SiCG ne postoje nikakve prepreke povratku, a predsjednik Vlade RH Račan upito je javni poziv svim izbjeglim državljanima RH da se vrate u RH. Pitanje nestalih osoba rješava se izuzetno polako i unatoč čestim sastancima Komisije za nestale osobe RH i dalje potražuje 1.233 osoba nestalih u oružanim sukobima.

Očekuje se i nastavak pregovora o Sporazumu o zaštiti srpske i crnogorske manjine u RH i hrvatske u SiCG. Održano je pet kruga pregovora, veći dio teksta je usuglašen, te bi tekst mogao biti uskoro spreman za potpisivanje.

Razlog trenutnog zastoja u pregovorima o rješavanju preostalih otvorenih pitanja između RH i SiCG, kao i poboljšanja daljnje suradnje je prije svega u očekivanju formiranja nove vlade u Srbiji i sukladno tome redefiniranja odnosa u državnoj zajednici SiCG. RH smatra vitalnim daljnji razvitak procesa normalizacije odnosa sa SiCG kao i jačanje sveobuhvatnih bilateralnih odnosa na političkom i gospodarskom planu.

ODNOSI S OSTALIM ZEMLJAMA PROCESA STABILIZACIJE I PRIDRUŽIVANJA

Republika Makedonija

Bilateralni odnosi. Politički odnosi između RH i Makedonije razvijaju se vrlo dobro na svim razinama. U protekle tri godine ostvaren je niz bilateralnih posjeta najviših dužnosnika dviju zemalja. RH i Makedonija teže ostvarivanju što bolje suradnje sa susjedima, a posebno su zainteresirane za kvalitetnu suradnju u okviru euroatlantskih integracija. Obje države podupiru napore EU za stabilizaciju jugoistoka Europe.

Bilateralni ugovori. RH i Makedonija su potpisale 24 bilateralna ugovora. U skladu s obvezom iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odlukom Vlade RH 2001. godine započeo je postupak pregovora za sklapanje Sporazuma o regionalnoj bilateralnoj suradnji RH i Republike Makedonije u okviru približavanja i pristupanja EU. Ovim Sporazumom bi se stvorile dodatne pretpos­tav­ke za unaprjeđivanje suradnje u okviru individualnog približavanja i pristupanja EU. Od važnijih ugovora ističemo da su RH i Makedonija potpisale 1997. godine Ugovor o slobodnoj trgovini te 2001. godine i Ugovor o readmisiji.

Gospodarska suradnja. Suradnja u gospodarstvu je dobra, a robna razmjena zadnjih nekoliko godina iznosi oko 115 milijuna USD. U 2002. godini robna razmjena ima trend rasta i iznosila je 125 milijuna USD. RH i Makedonija potpisale su Ugovor o slobodnoj trgovini još 1997. godine i on se uz manje teškoće provodi. Kao i ostale zemlje zainteresirane za sudjelovanje na makedonskom tržištu, RH se zalaže za ukidanje monopola makedonske naftne kompanije OKTA-e i za slobodan ulazak, odnosno povratak naše naftne kompanije INA na makedonsko tržište (sukladno bilateralnom dogovoru, to bi se trebalo ostvariti od 1. siječnja 2004. godine).

Multilateralna suradnja. RH podupire napore RM da se što prije pridruži europskim integracijama, a također je spremna surađivati s Albanijom i Makedonijom u pristupu NATO. U tom smislu je 2. svibnja 2003. godine potpisan »US-Adriatic charter«.

Prioriteti. Sklopiti Ugovor o regionalnoj bilateralnoj suradnji RH i Republike Makedonije u okviru približavanja i pristupanja EU.

Republika Albanija

Bilateralni odnosi. RH i Albanija imaju dobre političke odnose, koji se razvijaju na svim razinama, što potvrđuje i posjet predsjednika RH S. Mesića Albaniji 27. – 28. listopada 2003. Dobra suradnja ostvarena je i na području europskih integracijskih procesa i regionalne suradnje.

Bilateralni ugovori. RH i Albanija potpisale su 23 bilateralna ugovora. U siječnju 2003. godine potpisale su Ugovor o readmisiji.

Gospodarska suradnja. RH i Albanija žele, u svjetlu potpisanog Ugovora o slobodnoj trgovini (rujan 2002. godine), unaprijediti gospodarsku suradnju. U studenom 2002. godine dvije su zemlje liberalizirale vizni režim (uglavnom u svrhu olakšanja poslovnih kontakata), a 1. lipnja 2003. godine Vlada Republike Albanije ukinula je vize za putovanje državljana RH u Albaniju. To će doprinijeti lakšem protoku roba i usluga između dviju zemalja. Zajednički je interes obiju država izgradnja Jadransko – Jonske autoceste.

Multilateralna suradnja. Dvije zemlje imaju intenzivne bilateralne kontakte na svim razinama. Također postoji želja za zajedničkim usklađivanja napora Albanije, Makedonije i Hrvat­ske oko pristupa NATO-u (»US-Adriatic charter« potpisan 2. svibnja 2003. godine).

1.7.2. Multilateralna suradnja

Kroz bilateralnu suradnju u regiji, kao i kroz sudjelovanje u multilateralnim regionalnim forumima, Republika Hrvatska pridonosi jačanju dobrosusjedstva i stvaranju općeg pozitivnog ozračja u regiji, te konkretnoj programskoj suradnji kroz koju se ostvaruju hrvatski politički, gospodarski, sigurnosni i drugi interesi. Suradnja u okviru regionalnih inicijativa i u predstojećem razdoblju bit će u funkciji jačanja međusobnih odnosa, te izgrad­nje sposobnosti država članica za sudjelovanje u europskim pro­ce­sima i članstvu u EU.

Republika Hrvatska aktivna je sudionica Pakta o stabilnosti JIE (PS), Srednjoeuropske inicijative (SEI), Jadransko-jonske inicijative (JJI), Inicijative za suradnju u Jugoistočnoj Europi (SECI), Kvadrilaterale RH – Mađarska – Italija – Slovenija, Riga inicijative, Radne zajednice Alpe – Jadran (RZAJ), Radne zajednice Podunavskih regija (RZPR), Procesa suradnje u Podunavlju (DCP), Dunavske komisije (DC), Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), NATO inicijative za Jugoistočnu Europu (SEEI) i Obrambenog ministarskog procesa jugoistočne Europe (SEDM) i Koordinacijske skupine za sigurnosnu suradnju u jugoistočnoj Europi (South East Europe Security Co-operation Steering Group - SEEGROUP). RH je aktivna i u okviru Procesa suradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECP) u kojoj ima status promatrača.

Hrvatska aktivno sudjeluje u aktivnostima Pakta o stabilnosti za Jugoistočnu Europu (PS) i time se potvrđuje kao važan čimbenik stabilnosti Jugoistočne Europe. Od 1. listopada 2002. do srpnja 2003. predsjedavala je II. Radnim stolom, o gospodarskoj obnovi i razvitku. Ujedno, predstavnik RH je predsjedavao III Radnim stolom o sigurnosti Pakta o stabilnosti. U Cavtatu je, 26. – 27. svibnja 2003. godine održan peti sastanak Regionalnog stola, te svih triju Radnih stolova Pakta o stabilnosti.

Republika Hrvatska je također na redovitom godišnjem sastanku ministara gospodarstva zemalja potpisnica Memoranduma o razumijevanju o liberalizaciji i olakšavanju trgovine Pakta o stabilnosti, pod pokroviteljstvom talijanskog predsjedništva EU, održanom u Rimu, 13. studenog 2003. godine, potpisala Ministarsku izjavu o liberalizaciji trgovine u Jugoistočnoj Europi. U Ministarskoj izjavi utvrđuje se redoslijed daljnjih koraka u kratkom i srednjem roku na dovršetku i harmonizaciji postojeće mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini u regiji, te se zalaže za to da se na sljedećem ministarskom sastanku razmotre modaliteti postupnog prerastanja bilateralne mreže ugovora u području slobodne trgovine.

Kao dio suradnje u okviru Pakta o stabilnosti Hrvatska je sklopila ugovore o slobodnoj trgovini sa svim zemljama u regiji (osim s Moldovom), te time ispunila sve obveze iz Memoranduma o razumijevanju o liberalizaciji i olakšanju trgovine u JIE. Nadalje, sklapanje Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Srbija i Crna Gora 3. prosinca 2002). doprinos je integralnom upravljanju Savom, te uspostavi međunarodnog režima plovidbe rijekom Savom i njenim plovnim pritokama. U predstojećem razdoblju RH očekuje intenziviranje suradnje i kroz djelovanje Sjedišta Savske komisije u Zagrebu.

Aktivnosti South East Europe Co-operation Initiative (SECI) usmjerene su borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala (SECI Centar u Bukureštu), olakšavanju trgovine i otklanjanju prepreka na graničnim prijelazima (TTFSE projekt), suradnji burzi i arbitražnih tijela na području JIE. U okviru TTFSE projekta RH je tijekom 2003. godine sudjelovala u projektu učenja na daljinu s ciljem osposobljavanja cestovnih prijevoznika, oblikovanju hrvatskih stranica u Regionalnom projektu WEB stranica i c) izradi ankete o ocijeni stanja rada službi na graničnim prijelazima i provedbi zakonske regulative. Carinska uprava MF RH sudjelovala je i u aktivnostima SECI Centra za borbu protiv prekograničnog kriminala u zemljama regije, te otkrivanju i prosljeđivanju podataka o krijumčarenju. U predstojećem razdob­lju očekuje se nastavak aktivnosti na započetim programima surad­nje.

Kroz članstvo u Srednjoeuropskoj inicijativi (SEI) Republika Hrvatska ostvaruje politički dijalog s državama članicama, te surađuje u aktivnostima pokrivenim specijaliziranim radnim skupinama. U predstojećem razdoblju očekuje se intenziviranje suradnje o političkim temama u svezi s proširenjem EU. Pritom će aktivnosti SEI biti usmjerene provedbi programa kroz koje će države u paralelnom članstvu EU i SEI, pružati stručnu potporu u pripremama i prilagodbi država Procesa stabilizacije i pridru­živanja za buduće članstvo u EU. Nadalje, suradnja se predviđa i u provedbi koncepta »Wider Europe – New Neighbourhood Policy«. Programske suradnje u područjima kao što su borba protiv organiziranog kriminala, civilna zaštita, gospodarstvo, malo i srednje poduzetništvo, turizam, poljoprivreda, zaštita okoliša, promet, kultura i prekogranična suradnja i u predsto­jećem razdoblju provodit će se kroz aktivnosti 17 radnih skupina i sufinancirati iz financijskih izvora SEI.

Kroz Jadransko-jonsku inicijativu (JJI) Hrvatska potvrđuje svoju Sredozemnu dimenziju. Pritom su područja od prioritetnog interesa RH pokrivena specijaliziranim Okruglim stolovima JJI; ostvarivanje Jadransko-jonskog koridora, uključujući i Jadransku auto-cestu; borba protiv organiziranog kriminala i ilegalnih migracija; regionalna stabilnost i sigurnost; gospodarska suradnja, naročito na području turizma i SME; programi zaštite okoliša; suradnja u kulturi, znanosti i obrazovanju. U Zadru je od 4. – 8. lipnja 2003. godine održan Sastanak ministara zaštite okoliša država članica JJI na kojem je usvojen i dokument pod nazivom »Zadar Initiative – Adriatic Action Plan«. U predstojećem razdoblju predviđa se nastavak programske suradnje o temama pojedinih Okruglih stolova, pri čemu se kao teme od posebnog interesa ističu zaštita okoliša i zaštita Jadrana, prometna infrastruktura, borba protiv ilegalnih migracija, gospodarstvo, kultura, turizam i prekogranična suradnja.

Kroz Proces suradnje u Podunavlju (Danube Co-operation Process – DCP) kao politički proces pod pokroviteljstvom EK i Pakta o stabilnosti Hrvatska nastoji dati doprinos regionalnoj suradnji u dunavskom bazenu. Hrvatska sudjeluje u projektu DCPBASE - DCP Electronic Database (lead-partner: Austrija). U studenom 2003. sudjelovala je na pripremnom sastanku, a u 2004. sudjelovat će na 2. ministarskoj konferenciji DCP-a u Bukureštu.

Kroz članstvo u Međunarodnoj komisiji za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR) i Dunavskoj komisiji (DC), kojom RH predsjeda od 2002. do 2005. godine, Hrvatska sudjeluje u aktivnostima u svezi s ekološkom zaštitom i prometnim aspektima rijeke Dunav. U prioritete svog trogodišnjeg predsjedanja DK, RH je uvrstila raščišćavanje plovnog puta Dunavom i harmonizaciju normi i standarda na Dunavu sa standardima EU. U slijedećem razdoblju nastaviti će se i sa započetim pripremama za Diplomatsku konferenciju o reviziji Konvencije o režimu plovidbe Dunavom.

Hrvatska od 2000. sudjeluje u Procesu suradnje ministara obrane jugoistočne Europe (SEDM - South Eastern Defence Ministerial), konzultacijskom procesu uspostavljenom 1996. između Ministarstava obrane zemalja Jugoistočne Europe sa ciljem intenziviranja regionalne suradnje u pitanjima sigurnosti i stabilnosti regije.

RH ima aktivnu ulogu u NATO-ovoj Inicijativi za Jugo­istočnu Europu (South East Europe Initiative - SEEI) kojoj je svrha pomoći u provođenju ciljeva Pakta o stabilnosti i promicati suradnju u Jugoistočnoj Europi. RH aktivna je i u okviru Koordinacijske skupine za sigurnosnu suradnju u Jugoistočnoj Europi (South East Europe Security Co-operation Steering Group - SEEGROUP), te u Koordinacijskom odboru za suradnju Srednjoeuropskih naroda (Central Euriopean Nationsž Co-operation in Peace Support – CENCOOP). U predstojećem razdoblju očekuje se nastavak suradnje u programima usmjerenim pripremama za sudjelovanje u budućim mirovnim operacijama NATO/PfP.

Republika Hrvatska članica je Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA) od 1. ožujka 2003. godine. Sudjelovanjem u Srednjoeuropskoj zoni slobodne trgovine obuhvaća sudjelovanje na sastancima operativnih stručnih skupina i odbora, te sastancima na vrhu predsjednika vlada država članica, kao i praktičnu implementaciju ugovora o slobodnoj trgovini sklopljenih temeljem CEFTA ugovora. Od članstva u CEFTA-i očekuju se direktne gospodarske u smislu povećanja izvoza radi poboljšanog pristupa i veće konkurentnosti hrvatskih roba i proizvoda na tržištu država članica CEFTA-e, te posredno utjecaj i na gospodarski rast.

Kroz Radnu zajednicu Alpe-Jadran (RZAJ) Hrvatska surađuje sa Slovenijom i nizom srednjoeuropskih regija, među kojima su i susjedne talijanske i mađarske. Stoga je, i s obzirom na ulazak susjedne Slovenije i Mađarske u EU 2004. g., poseban interes Hrvatske u 2004. pojačana suradnja u projektima RZAJ koji su u skladu s politikom jačanja gospodarske i socijalne kohezije na vanjskim granicama EU-a i onima koji su u vezi s programom Interreg III B Cadses.

Radna zajednica Podunavskih regija (RZPR) predstavlja okvir za međuregionalnu suradnju podunavskog prostora na području kulture, znanosti, gospodarstva, turizma, ekologije, prometa. U predstojećem razdoblju razmotrit će se spuštanje razine sudjelovanja u ovoj radnoj zajednici s državne na županijsku.

RH je u statusu promatrača u 2003. aktivno sudjelovala u svim aktivnostima Procesa suradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECP) te će i u 2004. jačati regionalnu suradnju sa članicama SEECP-a kroz prioritetne aktivnosti predsjedavajućeg, kao što su borba protiv organiziranog kriminala, liberalizacija trgovine i viznih režima te pitanja obrazovanja. Od RH se očekuje pristupanje Procesu na razini punopravnog članstva.

U okviru Kvadrilaterale Hrvatska – Mađarska – Italija – Slo­ve­nija suradnja je usmjerena jačanju dobrosusjedskih odnosa i međusobnoj potpori u pitanjima u svezi s EU i NATO. U okviru Kvadrilaterale inicirane su zajedničke aktivnosti u područjima kao što su infrastruktura i prometni koridori, gospodarska suradnja, malo i srednje poduzetništvo, vojna suradnja, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala, migracije, okoliš, informacijska tehnologija, sport i obrazovanje. U 2004. godini Hrvatska očekuje podizanje statusa promatrača u Multinacionalnoj vojnoj postrojbi Kvadrilaterale u status punopravnog sudionika.

Hrvatska sudjeluje u raznim programima i projektima u okviru inicijative Interreg III (linije A, B i C), gdje su vodeći partneri članice EU, uglavnom Italija, Austrija i Njemačka, a od 2004. i Slovenija te Mađarska. Hrvatska sudjeluje u 12 projekata odobrenih 2003. godine u okviru Interreg III Cadses. Hrvatska se uključila i u Program Jadranske prekogranične suradnje, u okviru Interreg III A programa prekogranične suradnje Italija – Jadran, odobrenog od Europske komisije u prosincu 2002. godine. Program uključuje i BiH, SiCG i Albaniju. U 2003. g., Mađarska i Hrvatska strana usuglasile su manje Pilot projekte suradnje Mađarska – Hrvatska u okviru Phare CBC (od 1. siječnja 2004. – Interreg IIIA), koji su odobreni i od Izaslanstva EK u Budimpešti. Tijekom ljeta 2003. godine odobren je Operativni program prekogranične suradnje Slovenije, Mađarske i Hrvatske. Izaslanstvo EK preliminarno je odobrilo program. Hrvatska također sudjeluje u EU regiji budućnosti, inicijativi Štajerske, o kojoj je u travnju 2002. godine potpisana zajednička deklaracija austrijskih, talijanskih i mađarskih regija sudionica, te dviju država Hrvatske i Slovenije, čije će regije također sudjelovati u toj suradnji.

 

Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

 

II. GOSPODARSKI KRITERIJI

 

2.1. UVOD

Ovaj dio Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji 2004. sadrži (i) procjenu napretka RH u provođenju gospodarskih reformi koje predstavljaju osnovu za ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena te (ii) prioritete koje je u narednom razdoblju potrebno ostvariti na planu uspostavljanja tržišnog gospodarstva odnosno jačanja konkurentnosti. Iskustva srednjoeuropskih država pokazuju da samo one države koje su poduzele potrebne gospodarske, političke i institucionalne reforme mogu uživati koristi od EU integracija kao što su povećani trgovinski tokovi i izravna strana ulaganja.

S obzirom da priključivanje Europskoj uniji kao strateški cilj RH podrazumijeva efikasnu pripremu i prilagodbu hrvatskog gospodarstva, nužno je prilikom operativne razrade i provedbe gospodarske, socijalne i ostalih relevantnih segmenata razvojne strategije imati u vidu ciljeve zacrtane u jednom od izuzetno važnih strateških dokumenata Europske unije, a to je Agenda iz Lisabona. RH je prepoznala da je ulaganje u ljudske potencijale nužan preduvjet za stvaranje suvremenog gospodarstva utemeljenog na znanju. Osposobljene, inovativne i kreativne osobe primaran su razvojni resurs današnjice. Provedba reformi obrazovnog i znanstvenog sustava, njihovo povezivanje s gospodarstvom i usklađivanje s međunarodnim kriterijima uspješnosti, poticanje poduzetništva i inovativnosti trebali bi ubrzati gospodarski rast i razvoj, pri čemu oslanjanje na vrijednosti i principe EU zacrtane Lisabonskom strategijom mogu doprinijeti izgradnji nove kvalitete.

2.2. SREDNJOROČNI CILJEVI GOSPODARSKE POLITIKE RH

Kako bi se proces tranzicije RH prema modernom tržišnom gospodarstvu uspješno privodio kraju jedan od najvažnijih zadataka je održavanje stabilnog makroekonomskog i institucionalnog okruženja koje će omogućiti jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Hrvatska konkurentnost u mnogome ovisi o daljnjoj liberalizaciji trgovine, stranim i domaćim ulaganjima, završetku procesa privatizacije, podizanju standarda i kvalitete roba i usluga uključujući i turizam, uvođenju novih tehnologija, povećanju produktivnosti, stvaranju povoljne klime za ulaganja, reformi pravosuđa, reformi državne uprave, rastu udjela visokoobrazovane i kvalificirane radne snage, stvaranju i produbljivanju učinkovitih financijskih tržišta te o visokokvalitetnoj i rentabilnoj infrastrukturi. Bez obzira na činjenicu da je RH učinila dosta napora te postigla značajan napredak na ovim područjima, potreban je daljnji napredak u provođenju reformi kako bi se težnja RH, da se uspješno integrira u unutarnje europsko tržište, i ostvarila.

Visokokonkurentno europsko tržište zahtijeva dobro usredo­to­čene programe izobrazbe i visokog obrazovanja koje tvrtkama nude kvalificirano osoblje s odgovarajućim vještinama za ekonomiju zasnovanu na znanju u kojoj je rast potaknut inovacijama. Ako pođemo od činjenice da je u suvremenom tržišnom gospodarstvu najvredniji ljudski kapital, pred RH se između ostalih postavlja nužnost reforme visokog obrazovanja.

Osnovni strateški izazovi i odgovori ekonomske politike u slijedećih desetak godina utvrđeni su u Strategiji razvitka »Hrvatska u 21. stoljeću«, koju je usvojio Hrvatski sabor (»Narodne novine«, 145/2002). VRH je u skladu sa Strategijom razvitka utvrdila zadatke, smjernice i mjere ekonomske politike koje su sadržane u Memorandumu o ekonomskoj i fiskalnoj politici između Vlade Republike Hrvatske i Međunarodnog monetarnog fonda iz prosinca 2002. godine, te Fiskalnim projekcijama za razdoblje 2003. – 2005. godine prihvaćenim od Hrvatskoga sabora povodom donošenja proračuna Republike Hrvatske za 2003. godinu. Na području makroekonomske politike poduzimat će se mjere u skla­du s dugoročnim ciljevima utvrđenim u dugoročnoj strategiji gospodarskog razvitka »Hrvatska u 21. stoljeću« i zadacima razvojne etape u 2004. godini.

Strateški gospodarski ciljevi Vlade RH u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju su:

1. porast zapošljavanja

2. porast životnog standarda

3. održivi gospodarski rast i razvoj

4. jačanje konkurentnosti gospodarstva

U cilju ubrzavanja razvoja, smanjenja nezaposlenosti te približavanja standardima razvijenih zemalja osim uloge države u stvaranju tržišnog gospodarstva gospodarski rast i razvoj zemlje uvelike ovisi i o aktivnosti velikih i malih poduzetnika te o povjerenju potrošača. Zadatak i uloga države svodi se na stvaranje povoljnih uvjeta za poslovanje poduzetnika kao i na uklanjanje svih prepreka za normalni i nesmetani razvoj gospodarstva. S time da bi sve mjere gospodarske politike trebali uzimati u obzir doprinos jačanju opće konkurentnosti gospodarstva i rastu produktivnosti.

2.3. GOSPODARSKI KRITERIJI IZ KOPENHAGENA

Proces integriranja Hrvatske u Europsku uniju trebao bi se u srednjoročnom razdoblju pozitivno odraziti na jačanje konkurentnosti Hrvatske. To bi trebala biti posljedica prilagodbi u odnosu na gospodarske i pravne kriterije iz Kopenhagena a proizlazi iz uspješnog provođenja reformi. Gospodarski kriteriji za integriranje u EU uključuju dva aspekta: (i) djelotvorno tržišno gospodarstvo i (ii) sposobnost suočavanja s konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama unutar Unije. Spomenuti kriteriji za Hrvatsku znače nužnost podizanje razine konkurentnosti kako bi se gospodarstvo moglo suočiti i nositi s tržišnim snagama EU.

Mjere gospodarske politike koje su poduzimane u Republici Hrvatskoj na početku procesa tranzicije s ciljem razvoja otvorenog tržišnog gospodarstva, primarno su se odnosile na liberalizaciju cijena i vanjskotrgovinskog sustava, uspostavu valutne konvertibilnosti, financijsku stabilnost, ubrzanje procesa privatizacije, prvenstveno malih i srednjih poduzeća, bankarskog sustava i telekomunikacija, dogradnju tržišta rada s ciljem snižavanja jedi­nič­nih troškova rada i smanjivanja nezaposlenosti, efikasnu politiku zaštite tržišnog natjecanja, razvitak ukupnog makroekonomskog i institucionalnog okruženja za tržišno orijentirano gospodarstvo. U sadašnjem trenutku izazovi jačanja konkurentnosti postavljaju pred ekonomsku i ukupnu razvojnu politiku zahtjev za kvalitetnom razradom instrumentarija i mjera, koje će se mijenjati i prilagođavati prema uvjetima i promjenama na domaćem i inozemnom tržištu. Nadalje, pred hrvatsku se Vladu, pored provo­đenja mjera ekonomske politike u cilju podizanja konkurentnosti, postavlja i nužnost reforme javne uprave i pravosuđa.

2.3.1. Postojanje djelotvornoga tržišnog gospodarstva i strukturne reforme

Djelotvorno tržišno gospodarstvo predstavlja prvi gospodarski kriterij iz Kopenhagena, a on obuhvaća sljedeće:

• postignuta makroekonomska stabilnost uključujući ade­kvat­nu stabilnost cijena, održive javne financije i bilancu plaćanja s inozemstvom

• postojanje ravnoteže ponude i potražnje utemeljene na slobodnom djelovanju tržišnih snaga te liberalizacija cijena i trgovine,

• uklanjanje značajnih zapreka za ulazak i izlazak s tržišta (u smislu otvaranja novih poduzeća ili stečaja postojećih),

• postojanje zakonodavnog sustava, uključujući regulaciju prava vlasništva, primjenjivi zakoni i ugovori,

• konsenzus o ključnim pitanjima gospodarske politike, i

• dovoljno razvijeni financijski sektor za usmjeravanje šted­nje u produktivna ulaganja.

Makroekonomsko stanje karakteriziraju visoke stope rasta BDP-a uz istovremeni porast zaposlenosti i makroekonomsku stabilnost. Neočekivano snažan rast domaće potražnje dao je značajan poticaj rastu realnog BDP-a u 2002. godini koji je dosegnuo 5,2%. Takav rast domaće potražnje bio je potaknut većom potrošnjom stanovništva pod utjecajem kreditne ekspanzije i rastućom investicijskom potrošnjom zbog ulaganja u izgradnju prometne infrastrukture, što je istovremeno uzrokovalo porast uvoza i širenje deficita tekućeg računa platne bilance. Tijekom 2003. ekonomska aktivnost hrvatskog gospodarstva unatoč slabostima zabilježenim u svjetskim gospodarstvima ostala je snažna tako da se predviđa rast realnog BDP-a od 5%.

BDP po glavi stanovnika²  u 2002. godini iznosi 5099 USD (5411 EUR), a u 2003. se predviđa da će porasti na 6228 USD (5709 EUR), što je više nego u nekim državama pristupnicama EU.

Stabilnost cijena, koja predstavlja glavni cilj djelovanja Hrvatske narodne banke (HNB), nastavljena je u 2002. i prva tri tromjesečja 2003. godine. Prosječna godišnja stopa rasta cijena na malo je u 2002. godini iznosila 2,2%, da bi u prvih osam mjeseci 2003. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine bila smanjena na 1,4%. Na kretanje cijena utječe stabilan tečaj kune prema euru, koji je tijekom 2002. godine, kao i u prva tri tro­mjesečja 2003. godine zabilježio tek manje oscilacije, te još uvijek prisutni učinci jačanja konkurencije u domaćoj maloprodaji zbog otvaranja trgovinskih centara i liberalizacije vanjske trgovine.

Unatoč ostvarenoj stabilnosti cijena, u 2002. godini stvorila se vanjska neravnoteža koja se očitovala u visokom deficitu tekućeg računa platne bilance na razini od 7,1% BDP-a. Pove­ćanju ukupnog uvoza najviše je doprinio rast uvoza cestovnih vozila, ali je značajan bio i doprinos uvoza različitih industrijskih strojeva, što odražava utjecaj porasta investicija. Uzrok neravnoteže predstavljalo je ubrzanje kreditne aktivnosti banaka u toj godini. Plasmani banaka su u 2002. godini porasli 30,0%, pri čemu su krediti stanovništvu povećani 42,8% a krediti podu­zećima 22,7%. Kreditna aktivnost poslovnih banaka u početku je bila potaknuta priljevom strane efektive u poslovne banke potkraj 2001. godine zbog uvođenja eura, ali su u drugoj polovici 2002. godine domaći izvori bili nedostatni za financiranje tako snažne kreditne ekspanzije pa banke sve više pribjegavaju zaduživanju u inozemstvu radi domaćeg financiranja. To se zaduživanje odrazilo i u porastu ukupnog inozemnog duga koji je na kraju 2002. godine premašio iznos od 15 milijardi USD, što je predstavljalo 68% bruto domaćeg proizvoda i odgovara porastu od 10 postotnih bodova u odnosu prema udjelu zabilježenom krajem 2001. godine.

Snažnom kapitalnom priljevu doprinijelo je i restrukturiranje bankarskog sustava i ulazak stranih banaka. Strano vlasništvo poslovnim bankama omogućuje lakše pribavljanje jeftinijeg inozemnog kapitala pogodnog za plasiranje na hrvatskom tržištu. Strano je vlasništvo donijelo porast konkurentnosti i efikasnosti banaka, kao i poboljšanje kvalitete bankovnih proizvoda i usluga. Također, strane banke koje su osnovane de novo imaju bolju kvalitetu aktive, ali je njihova aktiva rasla brže od aktive ostalih banaka što je doprinijelo kreditnoj ekspanziji. Budući da je slična kreditna ekspanzija već bila zabilježena sredinom devedesetih, i također je bila uzrokovana povećanjem ponude, to ukazuje da su na kretanje kredita utjecali prvenstveno faktori na strani ponude. Pritom je, nakon desetljeća ograničenog pristupa kreditima, kod sektora stanovništva prisutna relativna cjenovna neelastičnost potražnje za kreditima.

Privatizacija bankovnog sektora u Hrvatskoj uglavnom je završena još 2000. godine. Početkom 2002. privatizirana je još jedna od tri državne banke, a planovi za privatizaciju Hrvatske poštanske banke i Croatia banke su u izradi.

Produbljivanje deficita platne bilance i rast inozemne zaduženosti mogli bi u srednjem roku negativno utjecati na makroekonomsku stabilnost, pa je središnja banka na početku 2003. godine donijela odluke koje bi trebale doprinijeti usporenju kreditne ekspanzije i manjem inozemnom zaduženju poslovnih banaka. S druge strane, kreditna je ekspanzija nesumnjivo doprinijela i produbljivanju financijskog sektora.

S ciljem dugoročnog smanjenja inozemne zaduženosti drža­ve, zaustavlja se rast udjela inozemnog javnog duga u BDP-u, koji je u prosincu 2003. godine iznosio oko 31% BDP-a. Stvorit će se uvjeti za smanjivanje tog udjela u idućim godinama, tako da će 2007. godine iznositi 25% BDP-a.

Mjere monetarne politike s početka 2003. godine, koje su spomenute, odnose se na penaliziranje prekomjernog rasta kreditne aktivnosti i na propisivanje minimalne potrebne devizne likvidnosti. Te su administrativne mjere dale određene rezultate. Poslovne banke, na koje su mjere HNB-a bile izravno usmjerene, prilagodile su svoju poslovnu politiku, restrukturirale aktivu, te usporile rast plasmana. Tako su plasmani banaka nebankovnom sektoru u prvih 8 mjeseci 2003. godine povećani za 9,5%, čime je godišnja stopa rasta plasmana smanjena s 30,0%, koliko je iznosila na kraju 2002. godine, na 19,8% krajem kolovoza 2003. godine. Usporenje kreditne aktivnosti banaka nadomjestile su djelomično leasing kompanije, koje su u 2003. godini, uz vanjsko zaduživanje, ubrzale odobravanje zajmova u Hrvatskoj (prvenstveno za automobile). Tako je nastavljeno produbljivanje vanjskotrgovinskog deficita koji je u prvih 7 mjeseci 2003. godine povećan 18,7%, po stalnom tečaju, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Snažan priljev inozemnog kapitala, koji potiče domaću potrošnju i uvoz, posljedica je snažnijeg ekonomskog rasta i viših kamatnih stopa u Hrvatskoj nego u inozemstvu (prvenstveno državama Europske unije odakle dolazi većina kapitala). Kapitalni priljevi direktno utječu na rast inozemnog duga koji je u prvih sedam mjeseci povećan za gotovo četvrtinu.

HNB je u rujnu dodatno zaoštrila monetarnu politiku povećanjem kunskog udjela izdvajanja obvezne pričuve na devizne izvore, čime je nastavljena politika povlačenja viškova likvidnosti koja traje kroz cijelu 2003. godinu. Smanjivanje strukturnog viška likvidnosti doveo je do povećanja kamatnih stopa na tržištu novca u kolovozu i rujnu. HNB će imati složene zadaće zbog još uvijek relativno visokog deficita proračuna opće države i visokog deficita tekućeg računa bilance plaćanja praćenog istovremenim snažnim kapitalnim priljevima.

Udio javnog duga u BDP porast će od 52%, koliko će iznositi u prosincu 2003. g. na 53 – 54% u prosincu 2004. g³. U na­rednim godinama radi smanjivanja proračunskog deficita, smanjivat će se taj udjel, tako da će u 2007. g. iznositi 47% BDP-a.

U cilju rješavanja gospodarskih pitanja u sklopu priprema RH za pridruživanje EU Ministarstvo financija izradilo je Fiskalne projekcije za razdoblje 2004. – 2007. Osim toga izrađene su Smjernice za proračun 2004. godine, u skladu s višegodišnjim fiskalnim projekcijama, a predlažu rješenja aktualnih zadaća u 2004. godini.

Smjernice su u potpunom suglasju s novim Zakonom o proračunu usvojenim u travnju 2003. godine. Slijedom odredbi Zakona po prvi put će državni proračun konsolidirati agencije kao što su Hrvatske auto-ceste, Hrvatske ceste, Hrvatski fond za privatizaciju i DAB.

Prema planu proračuna za 2004. godinu, prosječne plaće državne uprave trebaju rasti kao i u privredi, tj. oko 4 – 4.5%. Međutim, zahvaljujući prvenstveno daljnjem smanjivanju brojnog stanja u MORH-u, masa plaća za državnu upravu i javne službe ostat će neizmijenjena u usporedbi s 2003. g. U državnoj upravi, bez MORH-a, za porast prosječnih plaća 4 – 4.5%, osnovna je pretpostavka smanjiti broj zaposlenih za 1%, što implicira temeljitu reformu državne uprave. U sladu s obvezama preuzetim u SAL programu (Svjetska banka) ukupni iznos subvencija neće se povećavati. Transferi građanima, mirovine i drugi socijalni rashodi trebaju rasti 4,5%. Kapitalni rashodi rastu 1,4%, s time da će rashodi za razvojne projekte imati prioritet, a rashodi za neproduktivne investicije biti reducirani.

Vlada je osobito posvećena financijskoj konsolidaciji javnog sektora. U državnim se financijama nastavlja smanjivanje udjela rashoda opće države u BDP-u i to s 56,2% u 1999. na 49,7% u 2003. godini. U 2004. godini udio opće države u BDP-u trebao bi se smanjiti na 48,7%. To je još uvijek previsok udio. Za jače smanjivanje rashoda opće države otežavajuća je okolnost visina otplate javnog duga, kako inozemnog, tako i domaćeg. Radi toga, udio konsolidirane središnje države (zajedno s izvanproračunskim fondovima) smanjit će se neznatno s 41,0% u 2003. na 40,4% u 2004. godini.

Osim na racionalizaciji državne potrošnje, naglasak je stav­ljen i na učinkovitost ubiranja prihoda države i borbu protiv sive ekonomije. Uključivanje aktivnosti na sivom tržištu u porezni sustav planira se novim zakonima o poreznom obuhvaćanju svih vrsta rada (npr. ugovora o djelu), reduciranjem gotovinskih transakcija, uvođenjem imovinskih kartica, efikasnijom organizacijom, jačanjem odgovornosti i pojačanim djelovanjem inspekcijskih službi.

Privatizacija velikih industrijskih poduzeća provodi se na način da se neka od njih restrukturiraju prije privatizacije (INA, HEP, Končar-elektroindustrija, TLM, Đuro Đaković), a neka se privatiziraju u cjelini s tim da se očekuje njihovo restrukturiranje kroz proces privatizacije (Željezara Split).

Dvije najveće energetske tvrtke su dionička društva u državnom vlasništvu (INA – Industrija nafte i HEP d.d.). Distribucija prirodnog plina, čiji su vlasnici lokalne zadruge i maloprodaja naftnih prerađevina, kao i distribucija tekućeg plina dijelom su u privatnom vlasništvu. VRH i mađarski MOL su u srpnju 2003. potpisali ugovor o kupoprodaji 25% plus jedne dionice INA u skladu sa Zakonom o privatizaciji INE u iznosu od 505 milijuna USD. U tijeku je i restrukturiranje HEP d.d. u cilju djelomične privatizacije. Vlada namjerava započeti njegovu privatizaciju u 2004. sukladno Zakonu o privatizaciji Hrvatske elektroprivrede d.d. (NN 32/2002) iako će mreža za prijenos električne energije (kao i JANAF) ostati u vlasništvu države.

Najveću prepreku privatizaciji velikih industrijskih poduzeća i dalje predstavlja njihova visoka zaduženost, kumulirani gubici i vrlo često višak zaposlenika. Privatizacijom se pokušavaju naći rješenja ovih problema, no budući da je država najveći vlasnik u ovim društvima, a najčešće i najveći vjerovnik, otvoren je prostor za dogovore s investitorima koji mogu ubrzati i poboljšati privatizaciju.

VRH je protekle tri godine donijela programe restrukturiranja u dva sektora i to u brodogradnji i agroindustrijskom kompleksu, ocjenjujući da su ova dva sektora od posebnog interesa za nacionalnu ekonomiju, zbog broja zaposlenih u tim sektorima, multiplikativnih efekata na ukupno gospodarstvo kao i na izvoz. Također, VRH je dijelom konsolidirala i metalski kompleks ocjenjujući njihovo značenje na ukupno gospodarstvo i njihove izvozne potencijale uz uvjet modernizacije.

Trenutno se u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) vodi ukupno 1.133 društava, pri čemu se u njegovom većinskom vlasništvu nalazi svega 162 društva dok je 971 društvo praktično privatizirano obzirom da HFP raspolaže s manje od 50% udjela u tim društvima.

U tijeku je i proces privatizacije poljoprivrednog zemljišta.⁴  U RH je raspoloživo 3,3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je 34% u vlasništvu države. Proces privatizacije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države odvija se usporeno zbog nesređenog i neažuriranog zemljišnoknjižnog stanja i neusklađenosti gruntovnice i katastra sa stvarnim stanjem. Proces sređivanja zemljišnoknjižnog stanja zahtjeva dulje vremensko razdoblje i znatna financijska sredstva.

Denacionalizacija državnog zemljišta je kompleksan proces te se odvija vrlo sporo. Veliki problem u procesu privatizacije, ali i u korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta, jesu velike površine najplodnijeg poljoprivrednog zemljišta koje se još uvijek nalaze pod minama, naročito u Hrvatskom podunavlju.

Jedan od najvažnijih ciljeva gospodarske politike ostaje rast zapošljavanja. Trend opadanja broja nezaposlenih osoba s kraja 2002. nastavljen je i tijekom 2003. godine. Između ostaloga, na pad nezaposlenosti svakako je utjecala primjena novog Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti donesenog u srpnju 2003. godine te pravilnika koji iz tog zakona proizlaze.

Hrvatski zavod za zapošljavanje od siječnja 2003. godine izrađuje prvi Nacionalni akcijski plan zapošljavanja (NAPZ), koristeći smjernice Europske strategije zapošljavanja kao podlogu, kojim će se pokušati odgovoriti na svaki od identificiranih problema. Izrada NAPZ-a je u završnoj fazi. Osim toga, tijekom 2003. godine nastavljeno je i s provodbom Programa⁵  poticanja zapošljavanja usvojenog 2002. godine. Do 31. kolovoza 2003. godine u okviru Programa zaposleno je 33.748 osoba.⁶ 

Cilj je da se krajem 2004. godine broj nezaposlenih smanji ispod 300.000.

Cijene roba i usluga u Republici Hrvatskoj formiraju se slobodno prema uvjetima tržišta. Međutim, postoje izuzeća za pojedine gospodarske djelatnosti u kojima formiranje cijena još uvijek, u cilju sprječavanja pojave monopola i zaštite potrošača, posebno onih s niskim dohotkom, kontroliraju državna tijela, na nacionalnoj ili lokalnoj razini. Jednako tako, na cijene proizvoda i usluga koje se, u svrhu zaštite potrošača još uvijek kontroliraju, više će nego do sada moći utjecati potrošači primjenom novog Zakona o zaštiti potrošača od 8. rujna 2003., koji sadrži pravila i odredbe koje se odnose na zaštitu gospodarskih interesa potrošača kada se radi o javnim uslugama koje se pružaju potrošačima (električna energija, plin, javne telekomunikacijske usluge, poštanske usluge, itd.).

Vanjskotgovinska politika RH temelji se na načelima slobod­ne trgovine. To se odražava članstvom u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, SSP-om, odnosno Privremenim sporazumom o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima i nizom ugovora o slobod­noj trgovini. Najveći dio vanjske trgovine RH odvija se sukladno načelima slobodne trgovine. Republika Hrvatska primjenjuje preferencijalne ugovore u trgovini s ukupno 31 europskom zemljom (bilateralno, EFTA, CEFTA, EU). Ugovor o slobodnoj trgovini sa Srbijom i Crnom Gorom potpisan je u prosincu 2002. godine i ratificiran 7. svibnja 2003. godine u Hrvatskome saboru, no međutim još se ne primjenjuje budući da ga nije ratificirala Srbija i Crna Gora. Pregovori o ugovoru o slobodnoj trgovini s Republikom Moldovom su u tijeku. Liberalizacija trgovine s Češkom, Slovačkom, Mađarskom i Bugarskom slijedi model CEFTA lista, sa Slovenijom se primjenjuje modificirani CEFTA model, dok je s Poljskom i Rumunjskom dogovoren razmjerno mali stupanj liberalizacije trgovine kroz bilateralne liste koncesija. Udio vanjskotrgovinske robne razmjene RH iznosi oko 75% njenog BDP-a.

Tržište kapitala u RH nedovoljno je razvijeno iz više razloga. Naime, model privatizacije nije dao dovoljan poticaj razvoju tržišta, a tendencija povećanja kapitala na dug i bankovni zajmovi još uvijek su dio mentaliteta. Nedostatak domaće štednje i ograničena količina slobodnih sredstava nije išla u prilog živosti i likvidnosti tržišta kapitala. Također, izdavanje vlastitih dionica se u praksi nije prepoznalo kao alternativan izvor financiranja poduzeća. Zbog nedostatka postojanja kvalitetnih dionica (I kotacija), institucionalni ulagači su uglavnom bili ograničeni na ulaganje u državne obveznice te bi uvrštavanje velikih poduzeća kao što su INA i Hrvatske telekomunikacije bilo od velike koristi.

Zakon o tržištu vrijednosnih papira (NN 84/02.) obvezao je sva dionička društva koja imaju više od 100 dioničara te temeljni kapital veći od 30.000.000,00 kuna na uvrštenje svih svojih dionica u kotaciju javnih dioničkih društava i to najkasnije do 25. srpnja 2003. godine. 16. siječnja 2002. Komisija za vrijednosne papire donijela je odluku kojom potvrđuje Pravila uvrštenja u Kotaciju javna dionička društva Zagrebačke burze. U Kotaciji javnih dioničkih društava na Varaždinskoj burzi na dan 3. 11. 2003. g uvršteno je ukupno 121 društvo.

Na dan 30. lipnja 2003. u Hrvatskoj je poslovalo sedam obveznih mirovinskih fondova čija vrijednost ukupne imovine iznosila 3,3 milijarde kuna i jedan dobrovoljni fond čija vrijednost imovine iznosi 7,6 milijuna kuna. Od dana 19. rujna 2003. obvezna mirovinska društva Erste i Helios pripojena su Adriatic Investu te su osobni računi i imovina osiguranika ovih mirovinskih fondova preneseni u Plavi fond. Slijedom navedenih izmjena u RH trenutno posluje pet obveznih mirovinskih fondova.

Unatoč zakonskim ograničenjima glavni razlog ulaganja 79% imovine obveznih mirovinskih fondova u obveznice Republike Hrvatske je nedovoljno razvijen korporativni segment tržišta kapitala, što se posebice odnosi na tržište dionicama.⁷  Domaće tržište korporativnim obveznica također je nerazvijeno, no nadziru se određeni pozitivni trendovi.⁸ 

Tržište osiguranja u RH dobro je strukturirano, kako po broju tako i po ponudi usluga. Na tržištu osiguranja danas djeluju 23 društva⁹ . Udio pet najvećih odnosno deset najvećih u fakturiranoj premiji u stalnom je opadanju, a disperzija ukupno fakturirane premije na veći broj društava pozitivno se održava na tržišno natjecanje. Ulazak novih društava za osiguranje na tržište, i s gle­dišta pogodnosti za korisnike usluga, stvara uvjete za poboljšanje izbora i kvalitete usluga te snižavanje cijena usluga na razinu koja postaje prihvatljiva većem broju potencijalnih korisnika usluga.

Politika osobnih dohodaka trebala bi osigurati da njihov rast bude manji od rasta BDP-a i proizvodnosti rada. Time će se poboljšati konkurentnost gospodarstva i ujedno ojačati investicijski potencijal. Dosadašnji trendovi upućuju na rast nominalne prosječne bruto plaće u ekonomiji 4,5%, a realne 3,0%, što je ispod nominalnog rasta BDP-a (6,5%).

Stvaranje povoljnog okruženja za strana ulaganja jedan je od prioriteta VRH što se između ostaloga odražava i u aktivnostima usmjerenim na uklanjanje administrativnih prepreka¹⁰ . Također, ovome će uvelike doprinijeti unaprjeđenje sudstva usmjereno na efikasniju zaštitu vlasničkih i vjerovničkih prava te na omogu­ćivanje brže uknjižbe u zemljišne knjige. Osnovana je Agencija za poticanje ulaganja i izvoza koja će potencijalnim ulagačima na jednom mjestu moći dati sve potrebne informacije i tehničku podršku za ulaganja u RH.

Do sada je većina stranih izravnih ulaganja bila usmjerena u nekoliko velikih privatizacijskih projekata posebice u sektorima telekomunikacija, farmaceutske industrije i bankarstva.

U prva dva tromjesečja 2003. godine izravna strana ulaganja od 990,65 mil USD su prešla ukupna izravna strana ulaganja u 2002. od 980,51 mil USD te se očekuje njihov oporavak i dostizanje razine iz 2001. godine, odnosno daljnji značajan rast. Premda je na ovom području RH bolja od nekih država srednjoistočne Europe, izravna strana ulaganja još uvijek nisu zadovoljavajuća te je potrebno i nastaviti s ubrzanim donošenjem mjera za njihov poticaj.

2.3.2. Prioriteti na području dostizanja djelotvornog tržišnog gospodarstva

Radi što učinkovitijeg ostvarivanja srednjoročnih i dugo­roč­nih gospodarskih ciljeva, te uspostave djelotvornog tržišnog gospodarstva, potrebno je da mjere koje će se u narednom razdoblju donositi budu usmjerene na:

• zadržavanje stabilnog makroekonomskog okvira uz osiguravanje preduvjeta za nastavak održivog rasta i razvoja privrede kako bi se u sljedećih desetak godina BDP po glavi stanovnika udvostručio u odnosu na 2003. godinu, a nezaposlenost prepolovila u odnosu na 2003. godinu,

• unaprjeđenje održivosti javnih financija,

• daljnju liberalizaciju cijena,

• daljnju liberalizaciju trgovine uz jačanje poticanja ulaganja i izvoza,

• uklanjanje administrativnih prepreka za poduzetništvo i ulaganja,

• nastavljanje i pojačavanje restrukturiranja, privatizacije i reforme privrede i neprivrede s naglaskom na izvoznu orijentaciju,

• jačanje efikasnosti pravne države,

• snažnije poticanje razvoja financijskog sektora.

To zahtijeva osiguravanje dosljednog ostvarivanja sljedećih prioriteta:

• Očuvanje stabilnosti cijena i tečaja. Niski rast cijena (oko 2%) i dalje će biti pod utjecajem stabilnog tečaja kune prema euru i niskog rasta cijena u glavnim industrijskim državama koje su ujedno i najvažniji trgovački i financijski partneri Hrvatske.

• Obuzdavanje rasta vanjskog duga ograničavanjem preko­mjernog zaduživanja bankarskog sektora u inozemstvu, uvaža­vajući pritom maksimalno potrebe realnog sektora za kreditiranje razvoja i posebice izvoznih poslova.

• Rasterećivanje gospodarstva smanjivanjem udjela opće države u BDP-u (na 48,7% u 2004.). Do 2010. godine udio države u BDP-u trebao spustiti na oko 40%.

• Zaustavljanje trenda rasta i smanjivanje javnog duga, kako inozemnog, tako i domaćeg, što se najučinkovitije postiže nastav­kom politike smanjivanja udjela državnih rashoda u BDP-u i rezultirajućim smanjenjem proračunskog deficita.

• Preusmjeravanje na veće zaduživanje države na domaćem tržištu radi razvijanja domaćeg financijskog tržišta i smanjivanja vanjske izloženosti usprkos većem trošku zaduživanja.

• Zaustavljanje rasta deficita tekućeg računa bilance plaćanja, odnosno uspostavljanje vanjske ravnoteže te posljedično smanjenje potrebe za daljnjim zaduživanjem.

• Uravnoteženje proračuna opće države s ciljem spuštanje deficita ispod 3% BDP-a do kraja 2006. (cilj je u 2004. godini deficit opće države smanjiti na 2.9% BDP-a, a deficit središnje države na 0,7%). Radi neophodnosti zatvaranja konstrukcije financiranja proračunskog deficita, predviđena je privatizacija nekih značajnijih javnih poduzeća, s time da bi bilo prijeko potrebno po toj osnovi ostvariti i veće prihode od planiranih 3 milijarde kuna. Alternativno, trebalo bi razmotriti mogućnost ostvarivanja većih prihoda temeljem koncesija za značajnije cestovne projekte.

Daljnja racionalizacija i smanjivanje državne potrošnje

• Ograničavanje volumena ukupnih izdataka za plaće iz državnog proračuna koji ne bi smio premašiti razinu iz 2003. godine. Mogućnost porasta nominalne prosječne mjesečne plaće treba potražiti u smanjenu broja zaposlenih i uštedama rashoda na materijale, usluge i neproduktivne investicije.

• Podizanje učinkovitosti ubiranja prihoda države i borbu protiv sive ekonomije

• Intenziviranje restrukturiranja privrede i ubrzan nastavak pripreme, odnosno realizacije, privatizacije državnog portfelja. Privatizacijske prihode usmjeriti isključivo u infrastrukturne investicije, investicije u znanje i tehnologiju i podršku poduzetništvu. Privatizirati: preostala neprivatizirana 24 društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju; restrukturirana poduzeća u brodogradnji te sektorima agroindustrije i metalske industrije; Hrvatsku poštansku banku i Croatia banku.

• Ubrzano nastavljanje sređivanja i ažuriranja zemljišno-knjižnog stanja i usklađivanja gruntovnice i katastra sa stvarnim stanjem; pospješiti proces privlačenja stranih i domaćih investicija te privatizacije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

• Nastavak provedbe reforme pravosuđa radi ostvarivanja efikasnije zaštite vlasničkih i vjerovničkih prava, ubrzavanje rje­ša­vanja privrednih sporova, jačanje zakonskog okvira za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala te omogućavanje brže uknjižbe u zemljišne knjige.

• Jačanje poslovnog upravljanja i zaštita prava manjinskih dioničara

• Pojednostavljivanje administrativnih postupaka vezanih za ulazak na i izlazak s tržišta, s posebnim naglaskom na ubrzavanje stečajnih postupaka i jačanje položaja vjerovnika, bržu registraciju poduzeća, pomoć pri nabavljanju poslovnih prostorija i zemljišta te brže dobivanje građevinskih dozvola.

• Donošenje fiskalnih mjera za poticanje stranih i domaćih ulaganja radi čim većeg rasterećivanja gospodarstva i oslobađanja dodatnog kapitala za ulaganja.

• Ubrzano nastavljanje s razminiravanjem plodnog poljoprivrednog zemljišta radi njegovog čim skorijeg korištenja u gospodarske svrhe.

• Postupno napuštanje postojećeg sustava kontrole cijena u skladu sa zakonima koji reguliraju posebna područja (pošta, željeznice, i sl.).

• Daljnja liberalizacija vanjskotrgovinskih odnosa sukladno međunarodnim obvezama (WTO, SSP, CEFTA, EFTA, bilateralni ugovori).

Poticanje veće akumulacije domaće štednje

• Nastavak reforme financijskog sustava s posebnim naglaskom na utvrđivanje mjera za daljnje jačanje tržišta kapitala radi što većeg i učinkovitijeg usmjeravanja štednje u produktivna ulaganja.

• Nastavak suradnje s međunarodnim financijskim institucijama i kreditnim agencijama radi održavanja povoljnog kreditnog rejtinga na tržištu.

2.3.3. Sposobnost suočavanja s konkurentskim pritiscima i tržišnim snagama unutar EU

Sposobnost suočavanja s konkurentskim pritiscima i tržišnim snagama unutar EU predstavlja drugi gospodarski kriterij iz Kopenhagena, koji podrazumijeva sljedeće:

• postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva, s dovoljnim stupnjem makroekonomske stabilnosti koji omogućava donošenje odluka u stabilnim uvjetima, s mogućnošću realnog predviđanja

• dovoljni raspoloživi resursi, uz prihvatljive troškove ljud­skog i fizičkog kapitala, uključujući infrastrukturu (energija, telekomunikacije, transport) te obrazovanje i istraživanje

• stupanj do kojega vladina politika i zakonodavstvo utječu na konkurentnost putem trgovinske politike, politike konkurencije, državnih potpora, podrške malim i srednjim poduzećima

• stupanj trgovinske integriranosti zemlje s EU prije proši­renja (obujam i struktura trgovinske uspostavljene razmjene)

• povećanja udjela malih i srednjih poduzeća u razmjeni s EU

Jačanje sveukupne konkurentnosti gospodarstva RH¹¹  je od presudne važnosti za uspješno pristupanje RH Europskoj uniji te u konačnosti njeno vlastito pozicioniranje na proširenom unutarnjem tržištu EU. Stoga, RH mora intenzivirati napore u poduzimanju mjera i aktivnosti kojima će se unaprijediti stupanj gospodarske integracije sa svojim ciljnim tržištima; razvijati bankarski sustav i financijsko tržište s ciljem njegovoga postupnog integriranja u šira, regionalna tržišta; poticati ulaganja u infrastrukturu; razvijati ljudske resurse kroz poboljšanje njihovih kvalifikacija, promjene mentaliteta, povećanja mobilnosti radne snage, nastaviti reformu poljoprivredne politike i njeno postupno usklađivanje sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom itd.

Nacionalno vijeće za konkurentnost je u rujnu 2003. godine izradilo prvo Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske - 2002. Ono upozorava da je dosadašnji gospodarski rast koji se temelji na domaćoj potrošnji i oporavku turizma neodrživ, te je stoga potreban snažan zaokret temeljen na investicijama u izvozno konkurentne djelatnosti te, u širem smislu, poboljšanju svih činitelja nacionalne konkurentnosti.

Trenutno su glavne konkurentske prednosti RH makroekonomska stabilnost, jednostavan i transparentan porezni sustav, konsolidiran bankarski sustav, povećan kapacitet prometne infrastrukture, jednostavno osnivanje poduzeća te relativna nezaga­đenost okoliša. S druge strane, među glavnim konkurentskim slabostima su neučinkovitost pravne regulative, javne uprave i pravosuđa; tehnološko zaostajanje, posebno u novim tehnologijama i standardima kvalitete; nedovoljno ulaganje u istraživanje i razvoj, posebno u poslovnom sektoru; neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama gospodarstva; nedovoljno prisutno cjelo­život­no učenje; nedovoljna osposobljenost menadžmenta za globalnu utakmicu; spori rast malih i srednjih poduzeća; nedovoljno razvijen socijalni dijalog te slabo razvijeno tržište kapitala.

EU je najvažniji vanjskotrgovinski partner RH, pri čemu je udio EU u ukupnom izvozu RH iznosi od 50 – 54%, a pri uvozu od 55 – 57% (od stjecanja neovisnosti do danas). Iako je udio EU u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni RH stabilan, nije i zadovoljavajući¹² . Među državama članicama EU najznačajniji trgovinski partneri RH tradicionalno su: Italija, Njemačka, Aus­trija, Francuska, Velika Britanija, Grčka, Nizozemska i Belgija.

 

Tablica 1: Izvoz roba

Izvor: Državni zavod za statistiku

 

Tablica 2: Uvoz roba

Izvor: Državni zavod za statistiku

 

Iz navedenih podataka proizlazi da unatoč liberalizaciji trgovine, RH još uvijek nije dostigla zadovoljavajući stupanj integriranosti s tržištem EU. Nizak rast izvoza u proteklom razdoblju rezultat je prije svega sporih promjena strukture hrvatske prerađivačke industrije u kojoj dominiraju proizvodi radno intenzivne industrije odnosno proizvodi s velikim udjelom uvozne komponente i proizvodi s vrlo malim udjelom novododane vrijednosti. Glavni razlog tome je kašnjenje s učinkovitim mjerama gospodarske politike usmjerenim na restrukturiranje gospodarstva te se njihova primjena još uvijek nije značajnije odrazila na rezultate izvoza.

Značajnija promjena strukture hrvatskog izvoza u EU može se očekivati tek nakon što se u strukturi hrvatske prerađivačke industrije dogode promjene koje će rezultirati većim udjelom proizvoda kapitalno i tehnološki intenzivne industrije odnosno proizvoda s većim udjelom novododane vrijednosti.

Ohrabrujući je oporavak hrvatskog turizma kao jednog od glavnih izvoznih sektora gospodarstva¹³ . RH se opredijelila za razvoj kvalitetnog turizma na principima održivog razvoja, što podrazumijeva iznad svega očuvanje i zaštitu prirodnih i drugih resursa od značenja za razvoj turizma te daljnjeg razvoja i modernizacije infrastrukture i razvoja ljudskog kapitala u skladu s potrebama i ciljevima turizma. S tim je ciljem izrađena i Strategija razvoja hrvatskog turizma kojom su zacrtani prioriteti njegovog budućeg razvoja i u čijoj će realizaciji biti uključeni svi relevantni nacionalni i lokalni subjekti. Do 2004. očekuje se daljnje povećanje turističkog prometa za 3 - 5%.

Primjenom novog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (ZZTN) od 1. listopada 2003. kroz djelovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja želi se unaprijediti zaštita slobodnog tržišnog natjecanja te ostvariti sudjelovanje u razmjeni i natjecanju svih poduzetnika neovisno o njihovoj veličini i gospodarskoj snazi; osigurati odgovarajuća ponuda roba i usluga po konkurentnim cijenama; pospješiti racionalnost ulaganja, smanjiti troškove proizvodnje i prodaje uz poticanje inovacija razvoja proizvoda i usluga; te uspostaviti tržišni red koji doprinosi gospodarskom napretku i socijalnom blagostanju.

ZZTN štiti i potiče konkurenciju jer se primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja na području RH - ili izvan nje ako imaju učinak u RH. ZZTN također regulira postupak za ocjenu pojedinog sporazuma, utvrđivanje zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika na mje­ro­­davnom tržištu, te nastanak i upis koncentracije poduzetnika.

Također, donošenjem Zakona o državnim potporama u ožuj­ku 2003. započelo je postupno usklađivanje sustava državnih potpora sukladno obvezama iz SSP-a odnosno propisima EU. Na taj će se način postići potpuna transparentnost sustava, unaprijediti slobodno tržišno natjecanje te potaknuti rast konkurentnosti dijelova gospodarstva u kojima su trenutno prisutne državne potpore. RH već duže vrijeme vodi politiku ograničavanja državnih potpora, no država i dalje u neprimjerenoj mjeri sudjeluje u transakcijama u gospodarstvu putem subvencija i poreza, pogodovanih ugovora i pružanja brojnih državnih jamstava. Najznačaj­nije državne potpore nalaze su u sektoru poljoprivrede, ribarstva i šumarstva te u brodogradnji. Od 1. siječnja 2003. godine primje­njuje se Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu¹⁴ . Ustrojavanje Upisnika poljoprivrednih gospodarstava u uskoj je vezi s provedbom reforme sustava potpore u poljopriv­redi, ribarstvu i šumarstvu.

Nadalje, državne potpore na području srednjih i malih poduzeća potrebno je uskladiti s onima iz EU. Hrvatska je za sada kao regionalnu komponentu poticanja razvoja srednjih i malih poduzeća u nerazvijenim krajevima, uključila samo područja od posebne državne skrbi¹⁵ . Osim usklađivanja sustava propisima EU, ukidanje ili prenamjena, dugoročni cilj RH u ovom segmentu je njihovo smanjivanje.

Tranzicijom hrvatskog gospodarstva u tržišno gospodarstvo, poduzetništvo, odnosno razvoj malog i srednjeg gospodarstva, postalo je jedan od ključnih temelja i pokretača cjelokupnog razvoja društva te je prilagodbom tržištu održalo razvoj i dokazalo sposobnost za transformaciju svjetskim tržišnim kretanjima. Stoga se razvoju malog i srednjeg gospodarstva¹⁶  pridaje velika pažnja u razvojnim planovima i programima VRH. Tako se pojed­nostavljenjem i ubrzanjem registracije malih i srednjih podu­zeća, njihovim povoljnijim financiranjem¹⁷ , te poreznim olakšicama za samozapošljavanje i ulazak u poduzetništvo potiče se jačanje malog i srednjeg poduzetništva¹⁸ . Kao posljedica uvođenja poticajnih mjera, u malom i srednjem poduzetništvu i obrtu je otvoreno oko 40.000 novih radnih mjesta.

Malo i srednje gospodarstvo trenutno čini 99,6% svih gospodarskih subjekata i zapošljava 66% svih zaposlenih u gospodarstvu te sudjeluje sa 45 - 50% u BDP i oko 60% u izvozu RH.

 

              Tablica 3: Udio malih i srednjih poduzeća

Izvori:  DZS, FINA, HGK, HZZO, Obrtni registar i MOMSP. Podaci se odnose na stanje utvrđeno 30. lipnja 2003.

 

Kako će otvaranje i liberalizacija hrvatskog tržišta upravo najviše utjecati na malo gospodarstvo potrebno je stvoriti uvjete za što bezbolniju transformaciju subjekata malog gospodarstva novim uvjetima na tržištu, odnosno njegov čim veći izlazak na unutarnje tržište EU i regionalna tržišta. Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo provodilo je programe usmjerene na ostvarivanje tog cilja te je u svibnju 2003. VRH usvojila Program razvoja malog gospodarstva 2003. - 2006. kojim je utvrđen čitav niz poticajnih mjera. Program je najvećim dijelom usklađen s područjima razvoja malog gospodarstva definiranim u Europskoj povelji za malo gospodarstvo. Među identificiranim prioritetima su potpisivanje Povelje o malom gospodarstvu sa Europskom unijom i usklađenost strateških dokumenata o malom gospodarstvu s Europskom poveljom o malom gospodarstvu¹⁹ .

Također, potrebno je poboljšanje on-line pristupa podu­zetničkim informacijama i komunikacije sa sektorom malog gospodarstva, s ciljem postizanja brzog i efikasnog načina distribucije informacija vezanih za poduzetništvo²⁰ .

Pored veće gospodarske aktivnosti, daljnje smanjivanje nezaposlenosti i prilagodbe na području tržišta rada prvenstveno će ovisiti o povećanju prilagodljivosti tržišta rada i mobilnosti radne snage, efikasnijem posredovanju pri zapošljavanju, lakšem pristupu informacijama te suzbijanju sive ekonomije. Ostvarene promjene u radnom zakonodavstvu usmjerene su na fleksibilizaciju tržišta rada, što je i jedno od područja djelovanja Nacionalnog akcijskog plana zapošljavanja, dok se od reforme obrazovanja i znanosti očekuje da dugoročno poveća vrijednosti ljud­skog kapitala.

S gledišta malog i srednjeg gospodarstva, područja u koja je potrebno uložiti puno veće napore su uvođenje nastavnih programa s tematikom poduzetništva u osnovno i srednjoškolsko obrazovanje kako bi se poduzetnička kultura isticala od najranije dobi te razvijanje specijalizirane školske programe za srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje iz područja poduzetništva.

RH je započela s ubrzanom izgradnjom i modernizacijom infrastrukture koja u prethodnom razdoblju nije bila dostatna za ostvarivanje željenog stupnja razvitka, odnosno gospodarskog rasta, pogotovo imajući u vidu ujednačen regionalni razvitak. Na području liberalizacije cijena, otpočela je njihova liberalizacija osnivanjem posebnoga regulatornog tijela, Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti koje je zaduženo za regulaciju cijena. Deregulacija, privatizacija te daljnji razvoj energetike, prijevoza i komunikacija na tržišnim principima presudni su za jačanje kon­kurentnosti gospodarstva i poticanje njegove integracije s unutarnjim tržištem EU, ali i regionalnih tržišta, stvarajući preduvjete za brži razvoj privatnog sektora i privlačenje stranih izravnih ulaganja. Međutim, restrukturiranje ovih sektora vjerojatno će dovesti i do negativnih učinaka na zaposlenost te je potrebno utvrditi kompenzacijske mjere.

U sklopu liberalizacije energetskih tržišta i pripreme Hrvat­ske za sudjelovanje u EU energetskom tržištu, u veljači 2003. potpisan je Memorandum o razumijevanju o uspostavi regionalnog tržišta električne energije u jugoistočnoj Europi (REM). Time su prihvaćene obveze liberalizacije energetskog tržišta te se procjenjuje da će potpuno otvaranje tržišta biti moguće do 2007. godine.

Pojedinačni ciljevi identificirani su u Strategiji energetskog razvitka RH²¹  i usklađeni su s ciljevima EU na području energetike. Iskustvo u uspostavi jedinstvenog energetskog tržišta u EU pokazuje da uspostava tržišnih odnosa u sektoru povećava njegovu učinkovitost. U 2003. godini je osnovan Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost²² .

Strategija prometnog razvitka RH predstavlja dugoročni raz­vojni dokument prometnog sustava za razdoblje od 1998. do 2010. g. s ciljem uključivanja u prometne tokove Europe. Za ostvarenje ciljeva prometnog razvitka u cestovnom prometu, VRH, na temelju ovlaštenja iz Zakona o javnim cestama, donijela je Program građenja i održavanja javnih cesta za razdoblje od 2001. do 2004. godine koji se realizira godišnjim planovima građenja i održavanja Hrvatskih autocesta d.o.o. za ceste visoke razine usluga, Hrvatskih cesta d.o.o. za ostale državne ceste i županijskih uprava za ceste kad se radi o županijskim i lokalnim cestama. Strategijom i navedenim Programom predviđena su godišnja izdvajanja od 5% BDP-a za razvitak svih vidova prometa, od čega na izdatke cestovne infrastrukture otpada 40% ili 2% BDP-a.

Tijekom 2003. nastavilo se, ali i na određenim dionicama i zavr­šilo, s izgradnjom ključnih cestovnih prometnih pravaca na dio­ni­cama Zagreb – Goričan, Rupa – Rijeka – Žuta Lokva i Zagreb – Split.

    Pomorsko brodarstvo potpuno je privatno, izuzev putničkog brodara »Jadrolinija« čiji je primarni zadatak povezivanje otoka s obalom, te je izloženo konkurenciji na svjetskom tržištu.

Osnivanjem četiri Lučke uprave razdvojena je funkcija uprav­ljanja od funkcije bavljenja komercijalnim djelatnostima u lukama unutarnjih voda čime su stvoreni preduvjeti za obavljanje lučkih djelatnosti na principu tržišnog gospodarstva i jednak tretman svih korisnika lučkih usluga. Osnovana je Agencija za gospodarenje plovnim putovima.

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza je ulagalo u obnovu flote radi poboljšanja tehnoloških uvjeta u cilju prilagodbe društva i poboljšane konkurentnosti unutar EU. Izvršena je privatizacija brodarstva.

Croatia Airlines, zračne luke i Hrvatska kontrola zračne plovidbe (HKZP) u djelomičnom su odnosno potpunom vlasništvu države. Uz prethodno ispunjavanje zakonskih pretpostavki omo­gu­ćeno je svim budućim pravnim subjektima ravnopravno sudjelovanje u tržišnom natjecanju.

Na prometne učinke i poslovni rezultat hrvatskog nacionalnog prijevoznika Croatia Airlines uvelike su utjecali i izrazito nepovoljni efekti svjetske zrakoplovne krize. Unatoč tomu, 2002. godina završena s četverostruko manjim gubitkom u odnosu na 2001. godinu, zabilježena je i veća operativna dobit, a financijski troškovi i dalje su se najvećim dijelom odnosili na planirane rashode oko projekta obnove flote²³ . Kako je i predviđeno planom poslovanja, nastavljeno je ulaganje u flotu i razvoj kompanije, gradnja cjelovitoga informatičkoga i telekomunikacijskoga povezivanja, poboljšana je iskoristivost zrakoplova i proizvodnost rada, a uz dodatnu racionalizaciju poslovanja ostvareni su visoki tržišni zahtjevi zadržavanjem svih postojećih odredišta redovitog prometa.

Za 2003. godinu Croatia Airlines je ponovno postavila visoki cilj na području rasta prometa s planiranim povećanjem broja putnika za 11 posto i tereta za 3 posto uz angažiranje na više područja razvoja unutarnjih sustava i paralelno promišljanje bliže budućnosti te zahtjevnih razvojnih programa. Planske smjernice poslovanja teže ostvarenju visokih tržišnih ciljeva, zadržavanjem svih postojećih odredišta redovitog prometa uz povećanje udjela na tržištu te zadovoljavanjem pojačane turističke potražnje.

Hrvatsko gospodarstvo na području informacijske i komunikacijske tehnologije u potpunosti je privatizirano i posluje uspješno, a nekoliko većih, te više srednjih i manjih tvrtki njeguje inovativnost, što je bitna pretpostavka za razvoj novih proizvoda i usluga. Tom gospodarstvu nisu potrebni posebni uvjeti niti sredstva, već snažne opće mjere za poticanje poduzetništva, te omogućavanje povoljnih i stabilnih uvjeta poslovanja u što kraćem roku.

Nositelj koncesije za telekomunikacijske usluge u nepokretnoj mreži su Hrvatske telekomunikacije d.d. koje su obvezne najkasnije do 1. siječnja 2005. godine omogućiti drugim operatorima i davateljima usluga pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji, te pružiti usluge prenosivosti broja i predodabira operatora. U pokretnoj telekomunikacijskoj mreži na hrvatskom su tržištu trenutačno prisutna dva operatora HT mobilne komunikacije d.o.o. i VIPnet d.o.o. Nacionalno regulatorno tijelo za telekomunikacije je Hrvatska agencija za telekomunikacije, koja je samostalna²⁴ , neprofitna i neovisna pravna osoba s javnim ovlastima.

Hrvatsko telekomunikacijsko tržište sposobno je za liberalizaciju i dinamičan razvoj bez opterećenja državnog proračuna. To dokazuju tehnološka razina telekomunikacijske mreže i razina stručnog znanja u trenutku privatizacije, dinamičan razvoj pokretne mreže u konkurenciji dva operatora s više od 600 novozaposlenih te brzina difuzije Interneta u akademskoj zajednici.

Iako korištenje Interneta raste dnevno, ono još uvijek nije zadovoljavajuće. Razlozi su prvenstveno u cijeni računalne i telekomunikacijske opreme i usluga, ali i u još uvijek neriješenom sustavnom povezivanju osnovnih i srednjih škola te nedostatku nacionalnih sadržaja koji bi potaknuli uporabu Interneta.

U mnogim državnim institucijama i javnim službama izvedeni su informacijski sustavi sa bazama podataka čije bi povezivanje, umrežavanje i odgovarajućom legislativom poduprta uporaba značajno unaprijedilo poslove uprave i rad javnih službi, te omogućilo postupnu izgradnju elektroničke uprave.

Konkurentnost gospodarstva je u neposrednoj vezi s znanstvenom i inovacijskom politikom. Nacionalna znanstvena politika se zasniva na ciljevima i mjerama iz Strategije razvitka RH »Hrvatska u 21. stoljeću« - Znanost koja je usvojena u srpnju 2003. i u kojoj su naznačene mogućnosti za integriranje znanosti i tehnologije RH u Europski istraživački prostor.

Tehnologijska politika je utvrđena Programom hrvatskoga inovacijskoga tehnologijskog razvitka (HITRA) kojega je VRH usvojila još u travnju 2001. Svrha Programa HITRA je stvaranje učinkovitoga nacionalnoga inovacijskog sustava stalnim promicanjem utvrđenih strateških ciljeva.

Uključivanje sustava znanosti i tehnologije RH u Europski istraživački prostor odvija se u sklopu tehničke pomoći CARDS, programa TEMPUS, EUREKA, COST i dr. te u okviru bilateralnih i multilateralnih suradnji s državama EU i srednjoistočne Europe.

Kako bi se do 2006. dostigla razina ulaganja u razvijenim europskim zemljama, ciljevi znanstvene politike RH, u srednjo­ročnom razdoblju, usmjerit će se na postupno povećavanje godišnjih proračunskih i izvanproračunskih ulaganja u znanost, informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu te za potporu organiziranju/osnivanju institucija koje promiču istraživanje i tehno­loški razvoj u industriji. Također, potrebno je ukloniti nedovoljnu povezanost realnog gospodarstva i znanosti stvaranjem strateškog partnerstva između sveučilišta, javnih instituta i gospodarstva, te poticati stvaranje istraživačkih i razvojnih jedinica u gospodarstvu.

Visoko obrazovanje nije dostatno učinkovito i usklađeno s potrebama budućeg tržišta informatičke dobi čiji se razvoj zasniva na znanju. Isto se odnosi i na područje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

2.3.4. Prioriteti na području podizanja razine sposobnosti suočavanja s konkurentskim pritiscima i tržišnim snagama unutar EU

Jačanje konkurentnosti gospodarstva jedan je od glavnih strateških ciljeva gospodarske politike čiji je značaj porastao napretkom RH u procesu pridruživanja Europskoj uniji, odnosno postupnom integracijom s njenim unutarnjim tržištem. Strateško pozicioniranje hrvatskog gospodarstva kao konkurentnog gospodarstva, u okvirima unutarnjeg tržišta EU, ali i u regionalnim i globalnim okvirima, presudno je ne samo za budući prosperitet kroz gospodarski rast i razvoj već i za općenito uspješno članstvo u Europskoj uniji.

Stoga, je izuzetno važno da se gospodarske mjere koje će se u narednom razdoblju donositi radi podizanja razine sposobnosti suočavanja s konkurentskim pritiscima i tržišnim snagama unutar EU, odnosno općenitog podizanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, proizlaze iz provedbe sljedećih prioriteta:

• Diversifikacija izvozne ponude i daljnje poticanje izvoza kao izvora rasta BDP-a te postupno smanjenje osobne potrošnje posebice u dijelu u kojem se zadovoljava iz uvoza.

• Ubrzanje strukturnih promjena prerađivačke industrije koje bi trebale rezultirati većim udjelom proizvoda kapitalno i tehnološki intenzivne industrije odnosno proizvoda s većim udjelom novododane vrijednosti te time pozitivno utjecati na rast izvoza.

• Promicanje aktivne politike i prava zaštite tržišnog natjecanja kako bi se spriječila, odnosno otklonila, zlouporaba monopolističkog položaja te potaknula konkurencija na tržištu te jačanje institucionalne sposobnosti i operativne djelotvornosti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

• Temeljenje državnih potpora na jasno utvrđenoj politici razvoja usvojenoj u obliku višegodišnjeg programa koja se provodi putem godišnjih državnih proračuna. Stoga, bitno je daljnje smanjenje i preoblikovanje²⁵  državnih potpora uz daljnje insistiranje na njihovoj transparentnosti što je potrebno zbog nenaru­šavanja slobodnog tržišnog natjecanja i obuzdavanja rasta državne potrošnje, a time i fiskalnog opterećenja hrvatskog gospodarstva.

• Smanjivanje državnih potpora u poljoprivredi sukladno preuzetim WTO obvezama prema kojima se u razdoblju od 2000. do 2004. godine moraju smanjiti za 20% u odnosu na ishodišno razdoblje tako da 2004. godine one ne prelaze 134 milijuna EUR.

• Promicanje i stvaranje povoljnog okruženja za otvaranje novih poduzeća, posebno mikro, malih i srednjih poduzeća kako bi se povećao udio malog gospodarstva u ukupnom BDP-u.

• Potpisivanje Povelje o malom gospodarstvu s Europskom unijom radi preuzimanja načela Europske unije za stvaranje povoljnog okruženja za razvoj malog poduzetništva edukaciju postojećih poduzetnika i poticanje poduzetničke kulture među mladima.

• Dosljedna provedba Programa razvoja malog gospodarstva 2003. - 2006. sukladno sa u njemu utvrđenim srednjoročnim stra­teškim ciljevima i s ciljem povećanja sposobnosti segmenta malog gospodarstva da izdrži konkurentni pritisak i iskoristi prednosti i mogućnosti koje će nastati daljnjom liberalizacijom trgovine i integracije u unutarnje tržište EU. Iskustva u EU su pokazala da je u cilju što bolje prilagodbe razvoja malog gospodarstva te uspješnosti provedbe navedenog Programa potrebno kontinuirano analizirati i prilagođavati poticajne mjere.

• Daljnja izgradnja zakonskih okvira za efikasnu deregulaciju i privatizaciju infrastrukture. U skladu s potrebama gospodarskog razvitka, a imajući u vidu ujednačen regionalni razvitak, treba nastaviti izgradnju i modernizaciju infrastrukture.

• Operacionalizacija Strategije razvoja hrvatskog turizma uz uključivanje svih relevantnih sudionika.

• Operacionaliziranje Strategije energetskog razvitka RH s posebnim naglaskom na utvrđivanje energetske politike na podru­čjima kao što su: utvrđivanje jasnih rokova za restrukturiranje sektora te uklanjanja negativnih posljedica, priprema za sudjelovanje u jedinstvenom energetskom tržištu (usvajajući novi acquis EU), unaprjeđenje energetskih mreža radi stvaranja energetskog tržišta, povećanje učinkovitosti te poticanje uporabe obnovljivih izvora.

• Dovršenje provedbe prve faze liberalizacije energetskog tržišta u 2004. usvajanjem provedbenih propisa, izdvajanjem Hrvatskog neovisnog operatora sustava i tržišta iz grupe Hrvatska elektroprivreda d.d. te utvrđivanjem i osiguravanjem transparentnog načina financiranja. U 2005. i 2006. godini prioriteti su utvrđivanje dinamike otvaranja tržišta, prelazak na normirani napon 230/400 V +6%,-10% te analiza učinaka provedbe paketa energetskih zakona i provedbenih akata uz prijedlog njihove revizije.

• Operacionaliziranje Strategije prometnog razvitka pri čemu je važno da ulaganje proračunskih sredstava u prometni sektor bude usmjereno na infrastrukturne sadržaje koji će potaknuti gospodarski rast i osigurati povrat uloženih sredstava te dugoročnu pro­fitabilnost izgrađenog sadržaja. U prometnoj strategiji predvi­đena su ulaganja u promet od 5% BDP-a.

• Operacionalizacija nacionalnoga strateškog plana razvitka do 2010. godine Hrvatske kontrole zračne plovidbe koji predviđa daljnji razvoj raspoloživih kapaciteta sukladno potrebama zra­č­nog prometa i obvezujućim propisima o sigurnosti.

• Utvrđivanje snažnih mjera za poticaj razvoja na području informacijske i komunikacijske tehnologije omogućavanjem povoljnih i stabilnih uvjeta poslovanja. Potrebno je povezivati i umrežavati informacijske sustave državnih institucija i javnih službi čime bi se značajno unaprijedili poslovi uprave i rad javnih službi te omogućila postupna izgradnja elektroničke uprave. U obrazovnom sustavu, nužno je povećati dostupnost Interneta sustavnim povezivanjem osnovnih i srednjih škola.

• Uspostavljanje liberaliziranog telekomunikacijskog tržišta sukladno europskom modelu, za koje će se dio proizvoda i usluga istraživati, razvijati i proizvoditi u zemlji. Treba izgrađivati jeftinu, brzu i sigurnu infrastrukturu stvaranjem informacijskog i telekomunikacijskog tržišta na načelima konkurencije, poticanja istraživanja, razvoja i proizvodnje informacijske i komunikacijske opreme i usluga, te privlačenja novih poduzeća s područja visokih tehnologija.

• Nastavak provedbe Programa hrvatskoga inovacijskog teh­no­lo­gijskog razvitka HITRA sa svrhom stvaranja učinkovitoga na­cio­nalnoga inovacijskog sustava stalnim promicanjem utvrđe­nih strateških i dugoročnih ciljeva.

• Usmjeravanje i postupno povećavanje godišnjih prora­čun­skih i izvanproračunskih ulaganja u znanost, informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu kako bi se do 2006. dostigla razina ulaganja u razvijenim europskim zemljama. S obzirom na nedovoljnu povezanost realnog gospodarstva i znanosti u okviru ovog cilja prvenstveno će se dati prednost znanstvenoistraživačkim projektima čiji se rezultati primjenjuju u gospodarstvu.

• Poticanje stvaranje strateškog partnerstva između sveu­či­lišta, javnih instituta i gospodarstva te stvaranje istraživačkih i razvojnih jedinica u gospodarstvu.

• Jačanje učinkovitosti visokog obrazovanja te usmjeriti obrazovanja prema informatičkom društvu kroz povećanje ulaganja u razvijanje informatičke i digitalne pismenosti.

• Inoviranje nastavnih planova i programa na području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

• Usklađenost politike plaća s rastom BDP-a i proizvodnosti rada s ciljem poboljšanja konkurentnost gospodarstva i jačanja ulagačkog potencijala.

• Provedba Nacionalnog akcijskog plana zapošljavanja s posebnim naglaskom na promoviranje prilagodljivosti i mobilnosti na tržištu rada, promoviranje razvoja ljudskog kapitala i cjelo­život­nog učenja, pretvorba rada u sivoj ekonomiji u legalno zaposlenje te suočavanje s nejednakostima u zapošljavanju na regionalnom nivou.

• Smanjenje poreznog opterećenja gospodarstva, a posebice novih poduzeća.

• Smanjivanje troškova prilagođavanja zaposlenih zahtjevima proizvodnje.

2.4. KRITERIJI IZ MAASTRICHTA

Unatoč činjenici da ispunjavanje kriterija iz Maastrichta ne predstavlja uvjet ulasku RH u EU ne treba zaboraviti da sve nove članice imaju obvezu ispuniti navedene kriterije u roku od dvije godine nakon ulaska. Cilj ispunjavanja ovih kriterija je stvoriti stabilne makroekonomske uvijete za prihvaćanje zajedničke valute te ostvarivanje realne konvergencije tj. postupnog približavanja razine dohotka po stanovniku države. Budući da kriterije iz Maastrichta nije moguće postići u kratkom vremenu te kako uvijek postoji opasnost neočekivanih i naglih šokova i preokreta posebnu pozornost treba pridodati i ovim kriterijima te ih, sukladno njihovoj važnosti za gospodarstvo i pratiti.

Prema fiskalnim projekcijama za razdoblje 2003 - 2007. g., ciljani proračunski deficit opće države od 3% BDP-a projiciran je za 2004. godinu.

U tablici 4 prikazana je projekcija deficita državnog prora­čuna u skladu s metodologijom koju propisuje MMF (GFS 1986).

 

                            Tablica 4: Deficit državnog proračuna prema metodologiji GFS 1986

* plan; ** projekcija; izvor: Ministarstvo financija

 

Iz tablice je evidentna tendencija smanjenja proračunskog deficita u srednjoročnom razdoblju, što je u skladu s nastavkom procesa fiskalne discipline i smanjenja udjela države u BDP-u.

Važno je naglasiti da je Stand-by aranžman s MMF-om iznimno doprinio jačanju fiskalne odlučnosti i vjerodostojnosti u provedbi razborite fiskalne politike. U okviru spomenutog aranžmana s MMF-om, procjenjuje se nastavak smanjenja fiskalnog deficita na 4,6% BDP-a u 2003. g., odnosno 2,9% BDP-a u 2004. g. Zadovoljavanje Maastricht-kriterija u pogledu budžetskog deficita od 3% BDP-a, prema projekcijama Ministarstva financija, očekuje se već 2004. g.

Sukladno kriterijima iz Maastrichta, maksimalno dopušteni udio javnog duga u BDP-u jest 60%. U tablici 10 dajemo pregled stanja duga države, uključujući izdane državne garancije te dug HBOR-a.

 

               Tablica 5: Ukupni javni dug u milijunima kuna

 

izvor: Ministarstvo financija

 

Udio hrvatskoga javnog duga u BDP-u pokazuje relativno velik otklon od graničnih 60%, i to usprkos Vladinim ambicioznim kapitalnim programima ulaganja u stanogradnju i cestovnu infrastrukturu koja se na takav način financirala tijekom protekle dvije godine.

Može se zaključiti da će nastavak fiskalne konsolidacije i politika smanjenja državnog deficita direktno utjecati i na smanjenje udjela duga u BDP-u, u smislu pokrivanja fiskalnog manjka.

Temeljni cilj Hrvatske narodne banke je postizanje i održa­v­anje stabilnosti cijena, te podupiranje gospodarske politike Republike Hrvatske ne dovodeći u pitanje ostvarivanje osnovnog cilja. Stopa inflacije, koja predstavlja temeljni cilj monetarne politike, bila je kontinuirano niska od listopada 1993. godine. U 2002. godini prosječna godišnja stopa rasta cijena na malo u Hrvatskoj je iznosila 2,2%, što je jednako prosječnoj inflaciji na području euro-zone. Zemlje članice EU s najnižom inflacijom u 2002. godini su bile Njemačka (1,3%), Belgija (1,6%) te Austrija (1,7%), Finska (2%), Švedska (2%) i Ujedinjeno Kraljevstvo (1,3%), što znači da je stopa inflacije u Hrvatskoj bila unutar granice dopuštene kriterijima konvergencije, koja iznosi 1,5 postotnih bodova iznad prosjeka tri zemlje članice EU s najnižom inflacijom (što u ovom slučaju iznosi 1,4%+1,5%=2,9%). Godišnja kumulativna stopa rasta cijena na malo u Hrvatskoj je u prvih osam mjeseci 2003. godine u odnosu na prvih osam mjeseci 2002. godine iznosila 1,4%, što je niže od inflacije na području euro-zone koja je iznosila 1,8%. Zemlje članice EU koje su imale najnižu inflaciju u tom razdoblju bile su Njemačka (0,9%), Austrija (1,0%) i Ujedinjeno Kraljevstvo (1,1%), što znači da je stopa inflacije u Hrvatskoj ponovo bila unutar dopuštene granice (što u ovom slučaju iznosi 1,0%+1,5%=2,5%). Valja također napomenuti kako je razina cijena u Hrvatskoj u 2002. godini iznosila 56% prosjeka EU-15²⁶ , što je više nego u bilo kojoj drugoj tranzicijskoj zemlji (osim Slovenije u kojoj je razina cijena iznosila 65% prosjeka EU-15). Stoga se u budućnosti mogu očekivati relativno slabi cjenovni pritisci uzrokovani realnom konvergencijom.

Hrvatska narodna banka vodi tečajnu politiku upravljano plutajućeg tečaja, ograničavajući prekomjerne fluktuacije tečaja kune prema euru, ali bez ikakvih unaprijed određenih eksplicitnih granica. Međutim, promotri li se ex post kretanje tečaja kune prema euru od njegova uvođenja (početka 1999. godine), vidljivo je kako se on kreće u uskome rasponu u odnosu na prosječan tečaj tijekom tog razdoblja od –5,5% do +2,8%, što je unutar normalnih granica fluktuacije zadanih u ERM2. Uzevši u obzir dosa­da­šnju tečajnu politiku, okvir za vođenje monetarne politike u Hrvatskoj kao i ukupno ekonomsko okruženje i perspektive, participiranje u tečajnom mehanizmu ERM2 za Hrvatsku ne bi trebalo u budućnosti predstavljati problem.

Hrvatsko tržište kapitala je još u ranoj fazi razvitka i teško je pronaći dugoročnu kamatnu stopu koja bi služila kao referentna veličina za praćenje konvergencije dugoročnih kamatnih stopa. Državne obveznice izdaju se na domaćem tržištu od 2001. godine, a postoji tek nekoliko izdanja korporativnih obveznica. Ipak, od 28. svibnja 2003. godine kunske državne obveznice s rokom dospijeća od 5 godina uvrštene su u prvu kotaciju Zagrebačke burze. Njihov je prinos u početku iznosio 6,1%, da bi do kraja srpnja pao na 5,8%, što je za otprilike 1,5% više od prosječne razine dugoročnih kamatnih stopa u Njemačkoj (4,1%), Austriji (4,2%) i Ujedinjenom Kraljevstvu (4,5%), zemljama članicama EU s najnižom stopom inflacije u 2003. godini. Takva razina dugoročnih kamatnih stopa u Hrvatskoj nalazi se na granici zadovoljenja kriterija konvergencije.

 

Prilog 1

1) Mjera temeljne inflacije se dobiva tako da se iz košarice za izračunavanje indeksa cijena na malo isključe cijene poljoprivrednih proizvoda i administrativno regulirane cijene (koje među ostalim uključuju naftne derivate i električnu struju), metodom nultog pondera.

* Izračunato na temelju vrijednosti u američkim dolarima; Izvor: Hrvatska narodna banka

 

III. SPOSOBNOST PREUZIMANJA OBVEZA

 

3.1. SLOBODA KRETANJA ROBA

3.1.1. Pravni okvir

Pravni okvir koji uređuje slobodu kretanja roba u Republici Hrvatskoj tijekom 2003. g. u znatnoj je mjeri usklađen s propisima Europske unije. To se odnosi na područje tehničkog zakonodavstva, razmjenu podataka, javne nabave i slobodu kretanja kulturnih dobara. U nastavku je dan prikaz svih zakonodavnih aktivnosti iz 2003. g. kao i daljnjih aktivnosti planiranih za 2004. godinu.

3.1.2. Institucionalni okvir

Područje slobode kretanje roba ulazi u nadležnost više insti­tu­cija. Područje tehničkog zakonodavstvo, s obzirom na dono­šenje tehnički propisa, prije svega u nadležnosti je Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. U tom smislu za 2004. g. predviđa se i osnivanje posebne Uprave za unutarnje tržište u sklopu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Nadalje, za donošenje tehničkih propisa iz svog područja zaduženo je svako pojedino ministarstvo.

Usklađivanjem tehničkog zakonodavstva predviđa se i uskla­đivanje institucionalne strukture, što će utjecati i na dosa­dašnju organizaciju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, normizaciju i mjeriteljstvo.

Novi zakonodavni okvir predviđa osnivanje nezavisnih tijela za normizaciju i akreditaciju, koji moraju postati operativni do početka 2005.g.

Za provođenje nadzora nad tržištem nadležan je Državni inspektorat.

Područje javnih nabava u nadležnosti je Ministarstva financija, dok je u postupku osnivanje Ureda za javne nabave, te je oformljena Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave.

Sloboda kretanja kulturnih dobara u nadležnosti je Ministarstva kulture.

3.1.3. Horizontalna pitanja

Aktivnosti vezane za usklađivanje tehničkog zakonodavstva određene su zakonima koje je Sabor Republike Hrvatske donio 25. rujna odnosno 1. listopada 2003. godine.

Zakoni koji su doneseni u skladu s Nacionalnim programom Republike Hrvatske u 2003. godini su:

• Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti

   o Zakon o općoj sigurnosti proizvoda

   o  Zakon o normizaciji

   o  Zakon o akreditaciji i

   o  Zakon o mjeriteljstvu.

• Zakonom tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti uređuju se sljedeća pitanja:

   o  način utvrđivanja tehničkih zahtjeva za proizvode radi zaštite života, zdravlja i sigurnosti ljudi, domaćih životinja, imovine i okoliša

   o  donošenje tehničkih propisa i primjena norma u vezi s tehničkim propisima

   o  prava i obveze pravnih i fizičkih osoba koja proizvode, uvoze ili ih stavljaju na tržište,

   o  postupci ocjenjivanja sukladnosti i znakovi sukladnosti

   o  prava i obveze pravnih i fizičkih osoba za provođenje aktivnosti povezanih s ocjenjivanjem sukladnosti

   o  valjanost dokumenata i znakova sukladnosti izdanih u inozemstvu

   o  nadzor nad provođenjem propisa

   o  kaznene, prijelazne i završne odredbe

• Ovaj je zakon temelj za implementaciju direktiva Novoga pristupa koje se odnose na skupine srodnih proizvoda i vrste rizika, i to:

   o  niskonaponska oprema (73/23/EEC)

   o  jednostavne tlačne posude (87/404/EEC)

   o  sigurnost igračaka (88/378/EEC)

   o  elektromagnetska kompatibilnost (89/336/EEC)

   o  građevni proizvodi (89/106/EEC)

   o  strojevi (98/37/EC)

   o  dizala (95/16/EC)

   o  osobna zaštitna oprema (89/686/EEC)

   o  neautomatske vage (90/384/EEC)

   o  medicinski uređaji, općenito (93/42/EEC)

   o  medicinski uređaji, aktivni inplantati (90/385/EEC)

   o  medicinski uređaji, in vitro dijagnostika (98/79/EC)

   o  plinski uređaji, na plinovita goriva (90/396/EEC)

   o  novi toplovodni kotlovi na tekuća i plinovita goriva, zahtjevi za učinkovitost (92/42/EEC)

   o  eksplozivi za civilnu uporabu (93/15/EEC)

   o  oprema i zaštitni sustavi za potencijalno eksplozivne atmosfere (94/9/EC)

   o  rekreacijska plovila (94/25/EC)

   o  pakiranje i ambalažni otpad (94/62/EC)

   o  radijski i telekomunikacijski krajnji uređaji (99/5/EC)

   o  tlačna oprema (97/23/EC)

   o  žičare za prijevoz ljudi (2000/9/EC).

Zakon je osnova i za uvođenje u nacionalno zakonodavstvo općeg pristupa, odnosno odluke Vijeća 93/465/EEC koja se odnosi na različite faze ocjene sukladnosti i pravila za stavljanje i uporabu oznake CE.

Čelnici tijela državne uprave implementirat će europske direktive Novoga pristupa posebnim propisima, a u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske.

Prema tome podzakonske akte kojim se implementiraju direktive Novog i Općeg pristupa tijela državne uprave trebaju donijeti do kraja 2004. godine.

Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda uređuju se sljedeća pitanja:

• opća sigurnost proizvoda koji se stavljaju na tržište

• zakon se primjenjuje na sve proizvode kad poseban propis ne uređuje područje sigurnosti određenoga proizvoda

• pojmovi koji se upotrebljavaju u zakonu, kao što su proiz­vod, sigurni proizvod, opasni proizvod, proizvođač, raspačavač, povlačenje i sprječavanje raspačavanja

• obveze proizvođača i raspačavača proizvoda prilikom stav­ljanja sigurnih proizvoda na tržište

• opći sigurnosni zahtjevi i kriteriji ocjene sukladnosti

• nadzor

• određivanje sadržaja i postupka obavješćivanja tijela državne uprave, međunarodnih subjekata i javnosti

• kaznene odredbe i

• prijelazne i završne odredbe.

Ovim se zakonom implementira Direktiva 2001/95/EC Europskog Parlamenta i Vijeća koja se odnosi na opću sigurnost proizvoda, a kojom se postiže usklađivanje mjera zemalja članica u cilju nametanja općih obveza kako bi se na tržište stavljali samo sigurni proizvodi, kako bi se osigurala dosljedna i visoka razina zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača u EZ-u i prikladno funkcioniranje unutarnjega tržišta.

3.1.3.1. Normizacija

Zakonom o normizaciji uređuju se sljedeća pitanja: načela i ciljevi hrvatske normizacije, osnivanje, organizacija i djelovanje tijela koje obavlja poslove nacionalnoga normirnog tijela, pripremanje i izdavanje hrvatskih norma i njihova uporaba.

Zakonom se osniva neovisno tijelo koje obavlja poslove nacionalne normizacije te se u radu toga tijela uvodi institut dobrovoljnog članstva, čime će se postići da budu jače zastupljeni interesi svih zainteresiranih strana u aktivnostima normirnoga tijela i upravljanju tim tijelom (industrije, potrošača, ispitnih i potvrdbenih laboratorija, udruga itd.), a ne samo državne uprave.

U skladu sa člankom 15. tog Zakona Vlada Republike Hrvat­ske donijet će akt o osnivanju hrvatskog normirnog tijela i imenovati privremenog ravnatelja najkasnije do 30. rujna 2004. godine, a hrvatsko normirno tijelo počinje s radom 1. siječnja 2005. godine.

Da bi se to ostvarilo potrebno je poduzeti pripremne radnje kao što su:

osiguranje sredstava za rad hrvatskog normirnog tijela, radni prostor, provesti postupak upisa u sudski registar te osigurati ljude koji će obavljati taj posao.

3.1.3.2. Akreditacija

Zakonom o akreditaciji uređuju se sljedeća pitanja:

• osnivanje, organizacija i djelovanje tijela koje obavlja poslove nacionalne

• službe za akreditaciju

• određivanje područja u kojemu se provodi akreditacija

• akreditacija u vezi s propisima o ocjenjivanju sukladnosti

• pojmovi koji su upotrijebljeni u zakonu

• način financiranja hrvatske akreditacije.

Vlada Republike Hrvatske donijet će akt o osnivanju akreditacijskog tijela i imenovati privremenog ravnatelja najkasnije do 30. rujna 2004., a akreditacijsko tijelo počinje s radom 1. siječnja 2005. godine.

Da bi se to ostvarilo potrebno je poduzeti pripremne radnje kao što su:

osiguranje sredstava za rad akreditacijskog tijela, radni prostor, provesti postupak upisa u sudski registar te osigurati ljude koji će obavljati taj posao.

3.1.3.3. Mjeriteljstvo

Zakonom o mjeriteljstvu uređuju se sljedeća pitanja:

• uporaba zakonitih mjernih jedinica

• osnivanje, organizacija i djelovanje tijela koja obavljaju poslove zakonskog mjeriteljstva

• način razvoja, održavanja i uporabe državnih etalona, prava i obveze nacionalnih umjernih laboratorija, umjeravanje etalona i potvrđivanje referencijskih tvari

• vrste i uporabu zakonitih mjerila

• ispitivanje sukladnosti mjerila s mjeriteljskim propisima i ovjeravanje mjerila

• stavljanje mjerila u promet i uporabu

• ispitivanje sukladnosti zapakiranih proizvoda

• prava i obveze ovlaštenih servisa za pripremu mjerila za ovjeravanje

• priznavanje potvrda i oznaka sukladnosti izdanih u inozemstvu

• provođenje službenih mjerenja

• prijenos ovlasti u području zakonskog mjeriteljstva

• djelovanje mjeriteljske inspekcije

• način financiranja djelatnosti i naknade.

Podzakonskim aktima za provedbu ovih zakona implementirati će se direktive iz starog pristupa.

3.1.3.4. Nadzor tržišta

Nadzor nad tržištem posebno je uređen Zakonom o Državnom inspektoratu (»Narodne novine 76/99«). Nadležnost za obav­ljanje inspekcijskih poslova koji se odnose na tržište dana je inspektorima Državnog inspektorata.

Državni inspektorat između ostalog nadzire obavljanje dje­lat­nosti trgovine na domaćem tržištu, s inozemstvom, zaštitne mjere pri izvozu i uvozu, mjere ograničavanja obavljanja trgovine, nepošteno tržišno natjecanje, trgovačko posredovanje, zaštitu potrošača, temeljne zahtjeve, odnosno kakvoću, norme čija je primjena obvezna sustav i ocjenjivanja sukladnosti proizvoda s temeljnom zahtjevima i normama, isprave koje moraju imati proiz­vodi, deklariranje, označavanje, obilježavanje i pakiranje proizvoda, usluge u trgovini i ostale usluge, valjanost žigova i isprava o ispravnosti mjerila, te ispunjenje mjeriteljskih zahtjeva za pakovine, zatim zaštitu industrijskog obličja, žigova i korištenje oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda te promet predmeta od plemenitih kovina i drugo.

Inspektorima Državnog inspektorata osigurana je mogućnost provjere sukladnosti proizvoda u ovlaštenim ustanovama za ispitivanje. Metodologija rada (uzimanje uzoraka, postupanje s uzorcima, obavješćivanje vlasnika robe i drugih zainteresiranih stranaka, troškovi ispitivanja i drugo) propisano je odredbama Zakona o državnom inspektoratu.

Za pojedine grupe proizvoda, posebnim su provedenim propisima donesenim temeljem starog Zakona o normizaciji, točno propisane metode uzimanja prosječnog uzorka i metode ispitivanja i parametri u svezi provjere sukladnosti proizvoda s propisima i deklariranom kakvoćom.

Državni inspektorat nadležan je i prema novom horizontalnom zakonodavnom okviru za provedbu nadzora tržišta, no u tom kontekstu biti će potrebno dodatno jačanje administrativnih sposobnosti Državnog inspektorata, posebno u pogledu edukacije inspektora o operacionalizaciji novog sustava tehničkog zakonodavstva.

3.1.3.5. Razmjena podataka

Pravni okvir

Pravni okvir iz ovog područja tijekom 2003. uspostavljen je donošenjem Zakona o zaštiti osobnih podataka (»Narodne novine« br.103/03).

Zakon je uspostavio regulativu u odnosu na: način i uvjete obrade osobnih podataka, obrade posebnih kategorija osobnih podataka, obvezu informiranja ispitanika, povjeravanje poslova obrade osobnih podataka, iznošenje osobnih podataka iz Republike Hrvatske, zaštite rada ispitanika, obrade podataka u novinarske svrhe, te nadzor nad djelovanjem sustava obrade osobnih podataka.

Zakonom je također izvršeno usklađivanje s relevantnim propisom EU (Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i slobodnog kretanja tih podataka).

S obzirom da je Zakon stupio na snagu po prvi puta u RH, njegovu uspješnu primjenu nužno je osigurati i donošenjem odgo­va­rajućih podzakonskih akata.

Od planiranih zakonodavnih aktivnosti u 2004. iz ovog područja predviđa se donošenje Uredbe VRH kojom se propisuje način pohranjivanja i posebne mjere tehničke zaštite posebnih kategorija osobnih podataka (uz prethodno mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka), te Uredbe VRH kojom se propisuje način vođenja evidencije o zbirkama osobnih podataka i obrazac evidencije (uz prethodno mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka).

Institucionalni okvir

Zakonom o zaštiti osobnih podataka (»Narodne novine« br. 103/03), predviđeno je osnivanje Agencije za zaštitu osobnih podataka, kao novog tijela koje će temeljem javnih ovlasti nadzirati provođenje zaštite osobnih podataka, te ukazivati na uočene zlouporabe u prikupljanju osobnih podataka.

Stupanjem Zakona na snagu, Agencija je formalno osnovana, ali do sada još nije započela s efektivnim radom.

S radom će Agencija započeti imenovanjem Ravnatelja i Zamjenika ravnatelja koje je upravo u tijeku.

3.1.4. Direktive novog pristupa

Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 16. siječnja 2003. godine prihvaćena je Nacionalna strategija za usklađivanje hrvat­skoga tehničkog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Taj strateški dokument određuje odgovornosti za prijenos i primjenu pojedinih direktiva Novog pristupa. Vlada Republike Hrvatske osnovala je Stalnu radnu skupinu za koordinaciju aktivnosti čiji je cilj provedba navedene Nacionalne strategije.

Kao osnovni preduvjet za tehničko usklađivanje sa EU i prenošenje direktiva Novog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo donesen je horizontalni zakon, Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti. Uz njega doneseni su Zakon o normizaciji, Zakon o akreditaciji i Zakon o općoj sigurnosti proiz­­voda, provedbom koji će se uspostaviti cjelokupna infrastruktura i sustav kompatibilni europskim.

Prema Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za gospodarstvo mora u roku od 6 mjeseci od dan stupanja na snagu zakona utvrditi provedbeni program u kojem će utvrditi nadležnosti za prenošenje Direktiva Novog pristupa. Nadležnost pojedinih ministarstava za usklađivanje zakonodavstva odnosno implementaciju europskih direktiva Novog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo već je preliminarno utvrđena Nacionalnom strategijom usklađivanja tehničkog zakonodavstva Republike Hrvatske s tehničkim zakonodavstvom Europske unije. U prvoj fazi tog procesa ocjenjuje se pripremljenost i osposobljenost zaduženih ministarstava za provođenje procesa implementacije i njegove koordinacije, što će biti osnova za pripremu detaljnijeg plana implementacije.

U tom smislu u svakom ministarstvu zaduženom za preuzimanje određene direktive Novog pristupa određene su odgovorne osobe, te osnovane radne skupine za prenošenje pojedinih direktiva odnosno pripremu tehničkih propisa za pojedina područja.

Nadalje u okviru Stalne radne skupine donesen je Operativni plan provedbe Nacionalne strategije kojim se predviđa institucionalno jačanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva kao tijela nadležnog za tehničko zakonodavstvo, a napose osnivanje posebne Uprave za unutarnje tržište.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva za sada ne­ma dovoljan broj osposobljenih zaposlenika za provedbu uskla­đivanja tehničkog zakonodavstva. Stoga je prioritetno potrebno provesti organizacijske promjene i uključivanjem u CARDS program provesti specijalističko osposobljavanje postojećih kao i zapošljavanje novih stručnjaka za tehničko zakonodavstvo.

Trenutno su, temeljem starog Zakona o normizaciji (»Narod­ne novine« 55/96) za gotovo sva područja koja su u EU uređena direktivama Novog pristupa, na snazi tehnički propisi koji određuju tehničke uvjete proizvoda koji nisu u skladu s europskim zahtjevima.

Tijekom 2004. g. predviđa se donošenje novih tehničkih propisa usklađenih s direktivama Novog pristupa.

3.1.4.1. Niskonaponska oprema

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za preuzimanje Direktive 73/23/EEZ o niskonaponskoj opremi u hrvatsko zakonodavstvo zaduženo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Za ovo područje u Republici Hrvatskoj trenutno su na snazi tehnički propisi doneseni na temelju starog Zakona o normizaciji, koji nisu u skladu s europskim zahtjevima. To su: Naredba o obvezatnom atestiranju elektroničkih kućanskih aparata i elektro­ničkih aparata za sličnu upotrebu (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obvezatnom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obvezatnom atestiranju ručnih alata s elektromotorima (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obvezatnom atestiranju transformatora za razdvajanje i sigurnosnih transformatora za razdvajanje (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obveznom atestiranju elektroenergetskih izoliranih vodiča i kabela (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obvezatnom atestiranju sklopki za naprave (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obveznom atestiranju grla za žarulje sa navojem (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00).

U tom smislu tijekom 2004. godine predviđa se izrada Nacrta Pravilnika o niskonaponskoj opremi, čije se donošenje pred­viđa za prosinac 2004. godine.

3.1.4.2. Jednostavne tlačne posude

Temeljem starog Zakona o normizaciji (NN 55/96) najveći dio tehničke regulative preuzet je iz zakonodavstva bivše države SFRJ, koja se koncepcijski temelji na starom pristupu i normama koje su danas tehnički zastarjele. Postojeća tehnička regulativa za područje tlačnih posuda (Pravilnik o tehničkim normativima za stabilne tlačne posude iz 1983. i Pravilnik za pokretne tlačne posude iz 1980.) ne odgovara današnjim zahtjevima i moguć­nostima proizvodnje, a niti gospodarskim potrebama primjene.

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za preuzimanje Direktive 87/404/EEZ za jednostavne tlačne posude u hrvatsko zakonodavstvo zaduženo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. U tom smislu tijekom 2004. godine predviđa se izrada Nacrta Pravilnika za jednostavne tlačne posude, čije se donošenje predviđa za prosinac 2004. godine.

3.1.4.3. Igračke

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva do konca 2004. god. potrebno je izvršiti usklađivanje ovog područja sa direktivom 88/378/EEZ za sigurnost igračaka, za što je zaduženo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzet­ništva.

Važeći propis kojim je regulirano područje sigurnosti igračaka je Pravilnik o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet (NN 197/03).

3.1.4.4. Građevni proizvodi

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zaduženo je do konca 2004. god. izvršiti usklađivanje ovog područja sa direktivoo 89/106/EEZ koja se odnosi na građevne proizvode.

Tijekom 2003. g. pripremljene su izmjene i dopune odredbi Zakona o gradnji (1999.) u vezi s građevnim proizvodima, a vezano na Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti. Izmjene se odnose na tehničke propise, propise o temeljnim zahtjevima za pojedine građevne proizvode, detaljnije propisivanje tehničkog dopuštenja za građevne proizvode, detaljnije propisivanje vezano na potvrđivanje sukladnosti građevnih proiz­voda (modeli i CE označavanje), osim u odnosu na do sad propisanu uporabljivost propisivanje stavljanja u promet građevnih proizvoda, razvoj infrastrukture potrebne za provedbu potvrđi­vanja sukladnosti i nadzora tržišta građevnih proizvoda.

Tijekom 2003. g. izrađen je Nacrt Pravilnika o uporabljivosti građevnih proizvoda s popisom proizvoda za koje dobavljač mora imati dokaz uporabljivosti i popisom građevnih proizvoda čiju kakvoću nadzire građevni inspektor – sastavljeni popisi. Izrađen tekst pravilnika prošao je prvi krug usaglašavanja s DZNM. Isto tako izrađen je Nacrt Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje ovlaštenja pravnoj osobi za davanje tehničkog dopuštenja za građevne proizvode.

Nadalje, izrađen je Nacrt temeljnih zahtjeva za građevinski cement (zajedno s prvom europskom harmoniziranom normom umjesto dosadašnje Naredbe o obveznom atestiranju – model za sve ostale građevne proizvode), utvrđen je popis građevnih proizvoda za koje će biti potrebno izraditi temeljne zahtjeve, odnosno ukoliko je moguće prije toga, preuzimanje harmonizirane europske norme za takve proizvode.

Kao daljnji korak, pokrenuta je inicijativa prema Vladi RH da se Uprava za graditeljstvo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva nominira kao predstavnika tijela vlasti za područje graditeljstva u RH u svojstvu promatrača (»observer«) pri EOTA-i (Europskoj organizaciji za tehnička dopu­šte­nja),

Uspostavljena je suradnja s Institutom za prozorsku tehniku (IFT) iz Rosenheima (Njemačka) preko Euroinspekt-drvokontrole iz Zagreba u području potvrđivanja sukladnosti građevnih proiz­voda. Taj njemački institut je inače »Notified Body« za to područje za Njemačku i Austriju.

U sklopu Međuvladinog hrvatsko-slovačkog odbora za trgovinsko-gospodarsku suradnju u području potvrđivanja sukladnosti građevnih proizvoda obavljeni su pregovori te izvršene sve pripremne radnje za mogućnost sklapanja MRA (»ugovora o među­sobnom prepoznavanju«) u području potvrđivanja sukladnosti građevnih proizvoda, nužnog za slobodnu trgovinu istim.

3.1.4.5. Elektromagnetska kompatibilnost

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje elektromagnetske kompatibilnosti nadležno je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (MMTPR).

Za ovo područje u Republici Hrvatskoj trenutno su na snazi tehnički propisi doneseni na temelju starog Zakona o normizaciji, koji nisu u skladu s europskim zahtjevima. To je Pravilnik o obvezatnom atestiranju proizvoda koji prouzrokuju radio-frekvencijske smetnje te o uvjetima kojima moraju udovoljavati poduzeća i druge pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda »(Narodne novine« br. 55/96; 131/00).

Na temelju Zakona o telekomunikacijama planira se uz primjenu tehničke pomoći CARDS programa tijekom 2004. g. donijeti Pravilnik o elektromagnetskoj kompatibilnosti kojim bi se trebali zadovoljiti svi temeljni zahtjevi Direktive 89/336/EEZ koja se odnosi na elektromagnetsku kompatibilnost. Uz to planira se izraditi sveobuhvatna studija o postojećem stanju i istražiti mo­guć­nost osnivanja europski priznatog laboratorija za odgovara­juća EMC ispitivanja.

3.1.4.6. Strojevi

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za preuzimanje Direktive 98/37/EEZ o strojevima u hrvat­sko zakonodavstvo zaduženo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. U tom smislu tijekom 2004. godine predviđa se izrada Nacrta Pravilnika o sigurnosti strojeva, čije se donošenje predviđa za prosinac 2004. godine.

3.1.4.7. Osobna zaštitna oprema

Trenutno je u Hrvatskoj područje proizvodnje, ispitivanja i stavljanja u promet osobnih zaštitnih sredstava i osobne zaštitne opreme djelomično uređeno s više zakonskih i podzakonskih akata. To su prije svega Zakon o zaštiti na radu (»Narodne novine«, br. 59/96, 94/96 i 114/03) i Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu (»Narodne novine«, br. 52/84).

U području osobne zaštitne opreme trenutno su na snazi sljedeći tehnički propisi: Naredba o obveznom atestiranju šljemova za zaštitu u industriji (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Naredba o obvezatnom atestiranju ručnih i prijevoznih aparata za gašenje požara (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01), Naredba o obveznom atestiranju vatrogasnih šljemova (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01), Pravilnik o obveznom atestiranju zaštitnih opasača te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Pravilnik o obveznom atestiranju penjalica za drvene stupove te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01) i Naredba o obveznom atestiranju aparata za zaštitu organa za disanje (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00).

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za preuzimanje Direktive 89/686/EEZ koja se odnosi na osobnu zaštitnu opremu (izmjene 93/68/EEZ, 93/95/EEZ, 96/58/EZ) u hrvatsko zakonodavstvo zaduženo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. U tom smislu tijekom 2004. godine predviđa se izrada Nacrta Pravilnika o stavljanju na tržište osobnih zaštitnih sredstava i opreme, čije se donošenje predviđa za prosinac 2004. godine.

3.1.4.8. Neautomatske vage

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva određeno je da će Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM) prenijeti u hrvatsko zakonodavstvo Direktivu 90/384/EZ koja se odnosi na neautomatske vage. Temeljem Zakona o mjeriteljstvu za 2004. godinu predviđa se donošenje Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za neautomatske vage i načinu ocjene sukladnosti.

3.1.4.9. Plinski uređaji

Temeljem starog Zakona o normizaciji (NN55/96) najveći dio tehničke regulative za ovo područje preuzet je iz zakonodavstva bivše države SFRJ, koji su se temeljili na tada primjenjivanim normama, koje su danas tehnički zastarjele. U zadnjih nekoliko godina doneseno je više pravilnika i naredbi vezanih za obvezatno atesiranje plinskih peći i uređaja, kao što su Naredba o obvezatnom atestiranju pokretnih plinskih peći za grijanje bez priključka na dimnjak (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Pravil­nik o obveznom atestiranju plinskih kuhinjskih štednjaka, kuhala, pećnica, roštilja i stolnih štednjaka te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), Pravilnik o obveznom atestiranju plinskih uređaja za velike kuhinje i za kampiranje te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 79/95; 131/00), Naredba o obvezatnom atestiranju čeličnih boca s ventilom za plinove propan-butan (»Narodne novine« br. 55/96; 131/00), te Naredba o obvezatnom atestiranju regulatora tlaka za tekuće plinove propan-butan (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01).

Međutim, postojeća tehnička regulativa za područje plinskih uređaja je nepotpuna i ne obuhvaća sve aspekte sigurnosti proizvoda, koji su uređeni europskim direktivama Novog pristupa.

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva predviđeno je da se do konca 2004. godine izradi pri­jedlog podzakonskog akta za plinske uređaje (Pravilnik za plinske uređaje), u skladu s Direktivom Novog pristupa 90/396/EEZ za uređaje na plinovita goriva. Nadležno tijelo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

3.1.4.10. Toplovodni kotlovi

Temeljem starog Zakona o normizaciji (NN55/96) najveći dio tehničkih propisa za ovo područje preuzet je iz zakonodavstva bivše države SFRJ, koja se koncepcijski temelji na »starom pristupu« i normama, koje su danas tehnički zastarjele. Postojeća tehnička regulativa za područje kotlova u Republici Hrvatskoj
(Pravilnik o tehničkim propisima za izradu i upotrebu parnih kotlova, parnih sudova, pregrijača pare i zagrijača vode iz 1957. godine), ne obuhvaća sve aspekte sigurnosti proizvoda, koji su uređeni europskim direktivama Novog pristupa, niti odgovara zahtjevima i mogućnostima današnje proizvodnje i potrebama primjene.

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva predviđeno je da se do konca 2004. godine izradi prijedlog Pravilnika o zahtjevima za djelotvornost novih toplovodnih kotlova na plinovita ili kapljevita goriva u skladu s Direktivom Novog pristupa 92/42/EEZ o zahtjevima za djelotvornost novih vrelovodnih kotlova na plinovita ili kapljevita goriva. Nadležno tijelo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

3.1.4.11. Eksploziv za civilnu uporabu

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje eksploziva za civilnu uporabu nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova. Odlukom ministra unutarnjih poslova od 28. srpnja 2003. godine osnovana je radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona o eksplozivnim tvarima za gospodarsku uporabu, koju uz predstavnike Ministarstva unutarnjih poslova čine predstavnici Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, normizaciju i mjeriteljstvo i Državnog inspektorata. Navedenim zakonom u hrvatsko zakonodavstvo prenijet će se Direktiva 93/15/EEZ koja se odnosi na stavljanje na tržište eksploziva za civil­nu uporabu.

3.1.4.12. Potecijalne eksplozivne atmosfere

Važeći tehnički propis u Republici Hrvatskoj za ovo područje, Pravilnik o temeljnim zahtjevima za opremu, zaštitne sustave i komponente namijenjene eksplozivnoj atmosferi plinova, para, maglica i prašina (N.N. 69/98, izmjene i dopune u N.N. 148/99, 04/00, 01/01 i 112/03) je usklađen s Direktivom 94/9/EZ o opremi i zaštitnim sustavima u potencijalno eksplozivnim atmosferama.

3.1.4.13. Dizala

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje dizala nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Za ovo područje u Republici Hrvatskoj trenutno su na snazi tehnički propisi doneseni na temelju starog Zakona o normizaciji, koji nisu u skladu s europskim zahtjevima. To su: Pravilnik o obveznom atestiranju dizala na električni pogon za vertikalni prijevoz osoba i tereta te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 116/00; 126/00), Pravilnik o obveznom atestiranju dizala na električni pogon za vertikalni prijevoz tereta s kabinom u koju nije moguć pristup ljudi te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01), Pravil­nik o obveznom atestiranju zahvatnog uređaja za dizala te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01), Pravil­nik o obveznom atestiranju graničnika brzina za dizala te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01), Pravilnik o obveznom atestiranju zabrave vrata voznog okna za dizala te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01), Pravilnik o obveznom atestiranju odbojnika koji se upotrebljavaju za dizala te o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01) i Naredba o obveznom atestiranju čeličnih užadi za opću namjenu (»Narodne novine« br. 55/96; 1/01).

Za 2004. godinu predviđeno je donošenje Pravilnika o dizalima kojim će se u hrvatsko zakonodavstvo preuzeti Direktiva 95/16/EZ koja se odnosi na dizala.

3.1.4.14. Energetska djelotvornost električne opreme

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje energetske djelotvornosti nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Za 2004. godinu predviđeno je donošenje Pravilnika o zahtjevima za energetsku djelotvornost kućanskih električnih hladnjaka, zamrzivača i njihovih kombinacija kojim će se u hrvatsko zakonodavstvo preuzeti Direktiva 96/57/EZ o zahtjevima za energetsku djelotvornost kućanskih električnih hladnjaka, zamrzivača i njihovih kombinacija.

Nadalje, potrebno je izvršiti i usklađivanje s regulativom koja se odnosi na energetsku djelotvornost kućanskih aparata i uredske električne opreme, premda te direktive ne spadaju u direktive Novoga pristupa, ali utvrđuju dodatne zahtjeve s obzirom na energetsku djelotvornost za dio električnih uređaja koji su pod direktivom 73/23 EEZ. To područje treba biti obuhvaćeno u postupku usklađivanja, ali tako da se usklađuje u cjelini s EU direktivama o energetskoj djelotvornosti: 92/75/EEC, 94/2/EC, 95/12/EC, 95/13/EC, 97/17/EC, 98/11/EC, 2002/31/EC, 2002/40/EC, 2003/66/EC, te se implementacija tih direktiva planira u 2004. godini.

3.1.4.15. Oprema pod tlakom

Temeljem starog Zakona o normizaciji (NN55/96) najveći dio tehničke regulative za ovo područje preuzet je iz zakonodavstva bivše države SFRJ, koja se koncepcijski temelji na starom pristupu i normama koje su danas tehnički zastarjele. Postojeća tehnička regulativa za područje tlačnih posuda (Pravilnik o tehničkim normativima za stabilne tlačne posude iz 1983. i Pravilnik za pokretne tlačne posude iz 1980.) ne obuhvaća sve aspekte sigurnosti proizvoda, koji su uređeni europskim direktivama Novog pristupa, niti zahtjevima i mogućnostima današnje proizvodnje.

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva predviđeno je da se do konca 2004. godine prenese u hrvatsko zakonodavstvo Direktiva Novog pristupa 97/23/EEZ koja se odnosi na tlačnu opremu. U tom smislu Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva zaduženo je za izradu i dono­šenje Pravilnika o opremi pod tlakom.

3.1.4.16. Radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme nadležno je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (MMTPR).

Do kraja 2004. planira se napraviti studija o postojećem stanju infrastrukture koja je potrebna za potpunu primjenu Direktive 1999/5/EZ. U tu svrhu potrebno je istražiti mogućnost osnivanja europski priznatog laboratorija za ispitivanje R i TT opreme, osposobiti odgovarajuće službe inspekcijskog nadzora tržišta R i TT opreme kao i mogućnost sklapanja PECCA sporazuma s Europskom unijom. Ovo bi se ostvarilo uz tehničku pomoć CARDS programa. Rezultat ove druge faze bio bi novi Pravilnik o stavljanju na tržište, u pogon i u uporabu radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme uz potpuni prijenos odredbi Direktive 1999/5/EZ u nacionalno zakonodavstvo. Ovime bi se omogućilo, uz ostalo, da se proizvodi hrvatske industrije elektro­ničkih komunikacija jednakopravno pojavljuju na EU tržištu.

3.1.4.17. Rekreacijska plovila

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje rekreacijskih plovila nadležno je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (MMTPR).

U smislu obveza koje se odnose na izjednačavanje tehničkog zakonodavstva s acquis communautaire-om iz područja Uprave pomorstva do sada smo se upoznali sa sadržajem propisa Europske unije i usporedili ih s nacionalnim zakonodavstvom te definirali pravne okvire za implementaciju odredbi iz područja tehničkog zakonodavstva.

U tom smislu će se odredbe Direktive 94/25/EEZ koja se odnosi na rekreacijska plovila, implementirati u podzakonske akte nacionalnog zakonodavstva kako se predviđa Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika, prije svega donošenjem Pravilnika o brodicama i jahtama.

3.1.4.18. Pomorska oprema

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje pomorske opreme nadležno je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (MMTPR).

U pogledu Direktive 96/98/EEZ o pomorskoj opremi, kojom se određuje pomorska oprema broda, njezina se implementacija predviđa za 2004. godinu, i to na način da će biti primijenjena kroz Tehnička pravila Hrvatskog registra broda.

3.1.4.19. Željeznički sustav velikih brzina

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje željezničkog sustava velikih brzina nadležno je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (MMTPR).

U smislu obaveza koje donosi usklađivanje tehničkog zakonodavstva s acquis communautaire - om nameće se obaveza implementacije EU Direktive 96/48/EC o funkcionalnoj spojivosti transeuropskih željezničkih sustava velikih brzina. Istu će bit moguće djelomično implementirati tj. izradom pravilnika na osnovu novog Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (»Narodne novine« br. 158/03), usvojenim u Saboru 25. rujna 2003.g., a kojim se određuje da će Vlada RH urediti uredbom koje tijelo državne uprave donosi pojedini tehnički propis.

Ista direktiva će se djelomično implementirati i u Nacrt prijedloga Zakona o sigurnosti željezničkog prometa, čija se izrada predviđa za 4. kvartal 2004. g., što je uvjetovano i drugim direktivama EU iz područja sigurnosti željezničkog prometa koje tek trebaju biti usvojene od strane Europske unije.

3.1.4.20. Pakiranje i ambalažni otpad

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje pakiranja i ambalažnog otpada nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUIG).

Gospodarenje otpadom prepoznato je kao prioritetno pod­ručje zaštite okoliša. Prema novom Zakonu o otpadu predviđeno je donošenje niza podzakonskih propisa kojima se detaljnije reguliraju odredbe Zakona. Jedna od mjera je Pravilnik o postupanju s ambalažnim otpadom kojim će se u hrvatsko zakonodavstvo preuzeti Direktiva 94/62/EEZ o pakiranju i ambalažnom otpadu.

3.1.4.21. Medicinska oprema i medicinski proizvodi

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi utvrđeno je kao tijelo nadležno za preuzimanje u hrvatsko zakonodavstvo Direktive 90/385/EZ koja se odnosi na medicinske aktivne implantabilne uređaje, Direktive 93/42EEZ koja se odnosi na medicinske uređaje i Direktive 98/79/EEZ o in vitro dijagnostičkim medicinskim uređajima.

Zakonom o lijekovima i medicinskim proizvodima koji je stupio na snagu 6. kolovoza 2003. godine, osniva se Agencija za lijekove s početkom rada 1. listopada 2003. godine, s tim da nadležnosti vezane uz postupanje s medicinskim proizvodima preuzima 1. siječnja 2004. godine. Tijekom 2004. godine predviđa se donošenje podzakonskih propisa za provedbu Zakona među kojima je i podzakonski propis kojim se preuzima Direktiva 93/42EEZ.

3.1.5. Direktive starog pristupa

Nacionalnom strategijom za usklađivanje tehničkog zakonodavstva predviđeno je usklađivanje tehničkog zakonodavstva Republike Hrvatske i s direktivama Starog pristupa za ona područja u kojima on još ostaje na snazi, kao što su npr. proizvodi automobilske, farmaceutske, prehrambene i zrakoplovne industrije.

Za izradu zakona odnosno provedbu mjera na prenošenju u hrvatsko zakonodavstvo direktiva Staroga pristupa zadužena su u skladu sa svojim djelokrugom pojedina ministarstva odnosno državne upravne organizacije.

S obzirom na navedeno i u ovom segmentu pristupilo se osnivanju radnih skupina za prenošenje pojedinih direktiva odnosno pripremu tehničkih propisa za pojedina područja.

3.1.5.1. Prehrambeni proizvodi

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje prehrambenih proizvoda nadležno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (MPŠIVG).

Postojeći tehnički propisi za hranu – pravilnici o temeljnim zahtjevima kakvoće hrane, preuzeti su 1991. godine iz pravnog sustava SFRJ i u nadležnosti su Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, normizaciju i mjeriteljstvo. Tijekom proteklih godina dio tih propisa je zamijenjen novim, donesenim na temelju starog Zakona o normizaciji (»Narodne novine« br. 55/96).

Stupanjem na snagu Zakona o hrani (»Narodne novine« 117/03 i 130/03), stvoren je novi pravni okvir za donošenje novih pravilnika o temeljnim zahtjevima kakvoće hrane, deklariranju hrane i dr., te je na taj način nadležnost nad ovim propisima prenesena iz Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.

U Republici Hrvatskoj je na snazi oko 30-ak vertikalnih (sektorskih) propisa o temeljnim zahtjevima kakvoće hrane.

Zakonom o hrani dan je rok od dvije godine u kojem će se donijeti novi pravilnici o temeljnim zahtjevima kakvoće hrane. Pri izradi novih pravilnika posebna pozornost obratit će se usklađivanju s propisima EU koji se odnose na ovo područje. U tom procesu prvenstveno će doći do smanjenja broja postojećih vertikalnih propisa, a također će doći do izmjene sadržaja postojećih propisa u smislu izdvajanja zahtjeva koji će se odnositi na sve grupe proizvoda u takozvane horizontalne pravilnike – primjerice pravilnik o deklariranju hrane koji će biti donesen do konca 2003. godine.

Nadalje, Projekt CARDS 2002 za jačanje infrastrukture u području poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, čiji su nositelji Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo, ima za cilj osnažiti zakonodavni i institucionalni okvir za razvoj politike i zakonodavstva u području poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, u skladu s acquis-om. U okviru navedenog projekta planirano je da se prema već utvrđenim prioritetima napravi detaljna usporedna analiza pravilnika o temeljnim zahtjevima kakvoće hrane s EU propisima, utvrdi njihova usklađenost s EU propisima te odrede rokovi izrade i implementacije novih pravilnika.

Kao prioriteti za izradu uzeti su pravilnici koji kao vertikalni propisi postoje i u EU, te je stoga planirano da se u 2004. godinu izrade i donesu sljedeći propisi:

• pravilnik o temeljnim zahtjevima za jaka alkoholna pića;

• pravilnik o temeljnim zahtjevima za šećere;

• pravilnik o temeljnim zahtjevima za kavu;

• pravilnik o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne vode.

3.1.5.2. Motorna vozila

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje motornih vozila nadležan je Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM).

Sadašnji pravni okvir u ovom području stvoren je Uspostavljanjem nacionalnog sustava homologacije cestovnih vozila kao cjeline vozila, koje je započelo je 1994. godine donošenjem Odluke Vlade Republike Hrvatske o sukcesiji Ženevskog sporazuma iz 1958. godine (zajedno s pridodanih četrdeset i devet ECE pravilnika) (»Narodne novine - Međunarodni ugovori« broj 8/94).

Uspostavljeni sustav temelji se na odredbama toga sporazuma i uređen je sljedećim nacionalnim propisima donesenim na temelju starog Zakona o normizaciji (»Narodne novine« broj 55/96): Pravilnikom o homologaciji vozila (»Narodne novine« broj 15/02, 88/02 i 28/03), Naputkom za provođenje postupka homologacije vozila (»Narodne novine« broj 15/02), Pravilnikom o utvrđivanju visine i načina plaćanja naknada za pokriće troškova u postupku homologacije vozila (»Narodne novine« broj 107/96 i 97/97) i Naredbama o homologaciji opreme i dijelova vozila.

Funkcioniranje nacionalnog sustava homologacije vozila kao cjeline počelo je 15. rujna 1997. godine.

Zahtjevi za sustave, opremu i dijelove vozila su definirani naredbama o homologaciji (pojedinačni propisi o homologaciji). Te naredbe (doneseno 87 naredaba) su sukladne zahtjevima odgovarajućih ECE pravilnika na koje upućuju te naredbe. U provedbi, prihvaćaju se homologacije izdane prema odgovarajućim ECE pravilnicima kao i smjernicama Europske unije (EU smjernice) koje odgovaraju ECE pravilnicima.

Nacionalnim propisom, Pravilnik o temeljnim zahtjevima za traktore za poljoprivredu i šumarstvo (»Narodne novine« 75/01 i 4/02) koji je u skladu s međunarodnim propisima i normama (OECD kodovi, HRN ISO norme i određeni zahtjevi EU-smjernica), određeni su uvjeti koje moraju zadovoljavati predmetni traktori prije stavljanja u promet. U je tom smislu uspostavljen odgovarajući sustav za ocjenu sukladnosti traktora s propisanim zahtjevima.

U 2004. godini predviđeno je usklađivanje u području motornih vozila kategorije M, N i O (vozila koja imaju najmanje četiri kotača) i kategorije L (vozila koja imaju dva ili tri kotača) donošenjem nacionalnih propisa.

To usklađivanje će se provesti na način da će se dvije osnovne direktive implementirati kroz dva osnovna pravilnika, (1) za motorna vozila na najmanje četiri kotača i (2) za vozila na dva ili tri kotača, a pojedinačne direktive će se implementirati kroz odgovarajuće pojedinačne propise (tehničke specifikacije) koji se odnose na sustave, opremu i dijelove vozila. Stupanje na snagu tih propisa bi bilo do kraja 2004. godine, a početak njihove primjene od dana pristupanja Europskoj uniji.

Ti propisi bi u pogledu zahtjeva i postupaka ispitivanja bili u potpunosti usklađeni s odgovarajućim EU direktivama. Nadležno tijelo za donošenje tih propisa je Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo.

3.1.5.3. Staklo

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje stakla nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Važeći tehnički propis kojim je regulirano područje kristalnog stakla je Pravilnik o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet (»Narodne novine« 197/03).

Za 2004. g. predviđa se donošenjem Pravilnika za proizvode od kristalnog stakla preuzimanje u hrvatsko zakonodavstvo Direktive 69/493/EEZ, a koja se odnosi na proizvode od kristalnog stakla.

3.1.5.4. Tekstil

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje tekstila nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Važeći tehnički propis za ovo područje je Pravilnik o primjeni hrvatskih normi pri obilježavanju, označivanju i pakiranju tekstilnih proizvoda te pri označivanju, deklariranju i pakiranju gotove kože, krzna i proizvoda od prirodne i umjetne kože ( Narodne novine 31/97)

Direktive Starog pristupa za područja iz Ružičaste knjige Opće uprave za poduzetništvo Europske komisije točka 8.2.10. Tekstilni proizvodi:

• Direktiva 97/74/ EZ o označivanju sastava tekstilnih proi­zvoda

• Direktiva 97/37/ EZ je prilagodba Direktive 97/74/ EZ tehničkom napretku

• Direktiva 96/73/ EZ o određenim metodama kvantitativne analize binarnih mješavina tekstilnih vlakana

• Direktiva 73/44/ EEZ o kvantitativnoj analizi trinarnih mješavina tekstilnih vlakana

Kako ne postoji zakonska ili podzakonska regulativa sukladna ovim direktivama, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzet­ništva je pristupilo osnivanju Radne skupine za usklađivanje spomenutih direktiva i njihovo implementiranje u hrvatsko zakonodavstvo, vezano uz Nacionalnu strategiju usklađivanja tehničkog zakonodavstva Republike Hrvatske s tehničkim zakonodavstvom Europske unije.

Osnivanje Radne skupine je u tijeku a implementiranje direktiva Starog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo se očekuje do prosinca 2004. godine, kada se planira izrada Pravilnika o nazivima tekstila, Pravilnika o određenim metodama kvantitativne analize binarnih mješavina tekstilnih vlakana i Pravilnika o kvantitativnoj analizi trinarnih mješavina tekstilnih vlakana, a njihova najvjerojatnija primjena očekuje s danom stupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.

3.1.5.5. Obuća

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje obuće nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Direktiva Starog pristupa za područja iz Ružičaste knjige Opće uprave za poduzetništvo Europskog povjerenstva točka 8.2.11. Obuća, s kojom je potrebno izvršiti usklađivanje je Direktiva 94/11/ EZ o oznakama glavnih materijala kod proizvodnje cipele.

Kako ne postoji zakonska ili podzakonska regulativa sukladna ovoj direktivi, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva je pristupilo osnivanju Radne skupine za usklađivanje spomenute direktive i njeno implementiranje u hrvatsko zakonodavstvo,

Osnivanje Radne skupine je u tijeku a implementiranje navedene direktive Starog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo se očekuje do prosinca 2004. godine, donošenjem Pravilnika o oznakama glavnih materijala kod proizvodnje obuće dok se njena najvjerojatnija primjena očekuje s danom stupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.

3.1.5.6. Drvo

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje drva nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Direktiva Starog pristupa za područja iz Ružičaste knjige Opće uprave za poduzetništvo Europskog povjerenstva točka 8.2.13. Drvo, s kojom je potrebno izvršiti usklađivanje je Direktiva 68/89 EEZ za usklađivanje zakonskih odredbi država članica u svezi klasiranja oblog drva (wood in the rough)

U svezi ove problematike kod nas još ne postoji određena zakonska regulativa, koja bi se bazirala na predmetnoj direktivi.

Do sada su samo izrađene i prihvaćane norme i to samo za neke vrste drva, koje su usklađene s europskim normama. Norme za ostale vrste drva će se izraditi kada budu definirane europske norme.

U tijeku je osnivanje Radne skupine za drvo koja bi trebala do kraja 2004. dati prijedloge za implementiranje navedene direktive Starog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo, te se predviđa izrada Nacrta Zakona o trgovačkim klasama u prometu oblim drvom.

3.1.5.7. Kemijski proizvodi

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje kemijskih proizvoda nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Do sada je u Hrvatskoj područje kemijskih proizvoda ure­đeno s više zakonskih i podzakonskih akata.

• Zakon o mjeriteljskoj djelatnosti (»Narodne novine« br. 11/94)

• Zakon o otrovima (»Narodne novine«, br. 27/99 i 55/99)

• Zakon o prijevozu opasnih tvari (»Narodne novine« br. 97/93)

• Zakon o eksplozivnim tvarima za gospodarsku uporabu (»Naro­dne novine«, br. 12/94)

• Zakon o lijekovima i medicinskim proizvodima (»Narodne novine« br. 121/03)

• Zakon o zaštiti bilja (»Narodne novine« br. 10/94 i 117/03)

• Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima (»Narodne novi­ne« br. 108/95)

• Zakon o eksplozivnim tvarima za gospodarsku uporabu (»Narodne novine« br. 12/94)

• Zakon o kvaliteti, kontroli kvalitete i prometu mineralnih gnojiva (»Narodne novine«, br. 43/92)

• Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 1/97)

• Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima (»Narodne novine«, br. 79/98)

Cjelovito područje klasifikacije, pakiranja, etiketiranja kemikalija, razvrstanih prema direktivama EU, te zabrane stavljanja na tržište, odnosno uporabe, uredit će se podzakonskim aktima temeljenim na Zakonu o kemikalijama (»Narodne novine« 173/03).

Zakon je usklađen s Direktivom Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. godine o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih uredbi koje se odnose na klasifikaciju, pakiranje i označavanje opasnih supstanci i Direktivom vijeća 2001/59/EZ (izmjena direktive 67/548/EEZ), te Direktivom 1995/45/EZ koja se odnosi na označavanje opasnih proizvoda.

Direktiva 76/769/EEC koja se odnosi na ograničavanje i zabranu stavljanja na tržište i uporabe određenih proizvoda i direktive koje iz nje proizlaze (Direktiva 79/663/EEZ, Direktiva 82/806/EEZ, Direktiva 82/828/EEZ, Direktiva 83/264/EEZ, Direktiva 83/478/EEZ, Direktiva 85/467/EEZ, Direktiva 85/610/EEZ, Direktiva 89/677/EEZ, Direktiva 89/678/EEZ, Direktiva 91/157/EEZ) temelj su za usklađivanje podzakonskih akata, koji će se temeljiti na Zakonu o kemikalijama.

Ti podzakonski propisi su Pravilnik o ograničavanju stavlja­nja na tržište i uporabe određenih proizvoda i Pravilnik o klasificiranju, pakiranju i označavanju opasnih proizvoda.

3.1.5.8. Deterdženti

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje deterdženata nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Plasiranje deterdženata na tržište regulirano je Pravilnikom o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet (»Narodne novine« br.197/03), Naredbom o obveznom donošenju proizvođačkih specifikacija za deterdžente za strojno i ručno pranje tekstilnih predmeta (»Narodne novine« br. 53/91/Sl. list 53/83) i Naredbom o obaveznom donošenju proizvođačkih specifikacija za tekuće deterdžente za ručno pranje posuđa (»Narodne novine« br. 53/91/Sl. list 67/85).

Direktive koje se odnose na usklađivanje metoda za testiranje deterdženata (odnosno anionskih i ne-ionskih površinski aktivnih tvari su direktive s kojima treba provesti usklađivanje: Direktiva 73/405/EEZ, Direktiva 82/242/EEZ, Direktiva 73/404/EEZ i Direktiva 82/243/EEZ.

Do kraja 2004. g. planira se donošenje Pravilnika o metodama testiranja biorazgradljivosti anionskih površinski aktivnih tvari, koji će biti usklađen s navedenim dirketivama.

3.1.5.9. Umjetno gnojivo

Do sada je u Hrvatskoj područje gnojiva bilo uređeno s više zakonskih i podzakonskih akata. Trenutni propisi koji su na snazi, koriste i zakonodavstvo iz prijašnje države preuzeto na osnovi Zakona o normizaciji (»Narodne novine« 53/91.)

Glavne neusklađenosti važećeg Zakona u odnosu na pravne odredbe EU su sljedeći:

• postojećim propisima kvaliteta gnojiva veže se uz bivše JUS norme, koje su tehnički zastarjele, i ne odgovaraju današnjim mogućnostima proizvodnje, a ni potrebama primjene u poljodjel­stvu.

• nema sustavnog niti jedinstvenog Zakona koji uređuje po­dru­čje gnojiva,

• ove norme ne odgovaraju tzv. »NOVOM PRISTUPU« u europskoj normizaciji.

Nacionalnim programom za 2003. godinu bilo je predviđeno da se do srpnja 2003. godine izradi prijedlog Zakona o gnojivima koji bi zamijenio dosadašnji zakonski okvir koji je regulirao samo pitanje mineralnih gnojiva (Zakon o kvaliteti i kontroli kvalitete i prometu mineralnim gnojivima (»Narodne novine« 43/92)).

Tijekom 2003. godine izrađen je novi nacrt Zakona o gnojivima i poboljšivačima tla, odnosno prošireno je područje koje uređuje ovaj Zakon s tvarima kao što su poboljšivači tla čime je cjelovito uređeno pitanje prometa i proizvodnje gnojiva i poboljšivača tla u Hrvatskoj. Prijedlog Zakona gnojivima i poboljšivačima tla u rujnu 2003. godine upućen je u Hrvatski sabor. Ovim aktom usklađuje se hrvatsko zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU. Osnovna podloga za izradu ovog Nacrta Zakona bila je osnovna direktiva 76/116/EEC i njezine dopune. Zakon je stupio na snagu i objavljen je u »Narodnim novinama« 163/03.

Podzakonskim aktima na temelju Zakona o gnojivima i poboljšivačima tla, koji će se donijeti tijekom 2004. godine, ugradit će se europski standardi kakvoće i označavanja gnojiva i poboljšivača tla u prometu, odnosno po usvajanju Zakona uslije­dit će izrada podzakonskih akata kojima će se urediti pitanje kvalitete i kontrole kvalitete mineralnih gnojiva i poboljšivača tla, njihovo označavanje, registracija gnojiva i poboljšivača tla te evidencija prometa i proizvodnje gnojiva i poboljšivača tla.

3.1.5.10. Farmaceutski i kozmetički proizvodi

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda nadležno je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

U području farmaceutskih proizvoda (lijekovi za ljudsku uporabu) donesen je Zakon o lijekovima i medicinskim proizvodima (NN 121/03) koji je predvidio osnivanje Agencije za lijekove, u čijoj je nadležnosti postupanje s lijekovima (davanje odobrenja za stavljanje u promet, laboratorijsko ispitivanje, provjera kakvoće i dr.

Temeljem Zakona o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru na namirnicama i predmetima opće uporaba (NN 1/97) donijet je Pravilnik o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet (NN 197/03), kroz čije se odredbe regulira i zdravstveni nadzor nad ko­zme­tičkim proizvodima.

3.1.5.11. Veterinarski i medicinski proizvodi

Prema Nacionalnoj strategiji za usklađivanje tehničkog zakonodavstva za područje veterinarskih medicinskih proizvoda nadležno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima (»Narodne novine« br. 79/98) određuje pravni okvir za veterinarske lijekove.

Temeljem tog zakona doneseni su provedbeni propisi:

• Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe u obavljanju djelatnosti prometa na veliko i malo veterinarskim lijekovima, ljekovitim dodacima i veterinarsko-medicinskim proizvodima (»Narodne novine« br. 73/99)

• Pravilnik o načinu provjere kakvoće veterinarskog lijeka, lje­kovitog dodatka i veterinarsko-medicinskog proizvoda, te o na­činu njihova čuvanja i vođenja očevida o provedenoj provjeri kakvoće (»Narodne novine« br. 148/99)

• Pravilnik o postupku i načinu davanja odobrenja za stav­ljanje u promet veterinarskog, lijeka, ljekovitog dodatka i veterinarsko-medicinskog proizvoda (»Narodne novine« br. 142/03).

3.1.6. Javne nabave

Pravni okvir

Sustav javnih nabava u Republici Hrvatskoj uređen je Zakonom o javnoj nabavi (»Narodne novine« broj 117/01), Zakonom o Dr­žavnoj komisiji za kontrolu postupka javne nabave (»Narodne novine« broj 117/03), Uredbom o postupku nabave roba, radova i usluga male vrijednosti (»Narodne novine« broj 14/02) i Uredbom o evidencijama i objavama javne nabave (»Narodne novine« broj 14/02).

Ured za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske u suradnji s Državnom komisijom izradit će prijedlog Nacrta izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi kako bi se postigao potpuni stupanj usklađenosti sa EU legislativom iz područja javnih nabava odnosno sa sljedećim direktivama EU:

• 92/50/EEC - o usklađivanju postupka dodjele ugovora o javnim uslugama

• 93/36EEC - o usklađivanju postupaka za dodjelu ugovora o javnim nabavkama

• 93/37/EEC - o usklađivanju postupka za dodjelu ugovora o javnim radovima

• 93/38/EEC - o koordiniranju postupaka nabave od strane subjekata koji djeluju u sektorima vodoprivrede, energetike, prije­voza i telekomunikacija.

Sustav pravne zaštite zasniva se na direktivama EU:

• 89/665/EEC - koordinacija revizijskog postupka javne nabave

• 92/13/EEC - koordinacija revizijskog postupka javne nabave u postupcima subjekata koji djeluju u sektoru vode, energije, prometa i telekomunikacija.

Ministarstvu financija, Uprava za nabavu u suradnji s konzultantima iz SIGME i uz pomoć Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj u fazi je izrade navedenog nacrta, a daljnje radove po istom preuzeti će Ured za javnu nabavu VRH-a.

Navedene direktive EU u svezi javnog i uslužnog sektora do kraja 2004. godine će se znakovito promijeniti te će biti nužno prilagoditi hrvatski Zakon kada/ako novi zakonodavstveni paket bude prihvaćen očekujemo da će neki elementi novih direktiva (uključujući i fleksibilnost u svezi okvirnih dogovora i uporabe pregovaračkog postupka) neće moći tako jednostavno uklopiti u preskriptivni pristup hrvatskog Zakona o javnoj nabavi. Budući da će EU direktive koje reguliraju područja javne nabave do kraja 2004. godine doživjeti korjenite promjene Ured za javnu nabavu pristupiti će izmjeni Zakona o javnoj nabavi poslije stupanja na snagu novih direktiva EU, kako se Zakon o javnoj nabavi ne bi morao mijenjati dva puta

Pristupit će se i izradi potrebnih podzakonskih akata i provedbenih propisa koji detaljnije razrađuju pojedine odredbe Zakona o javnoj nabavi, a pred završetkom je i Nacrt uredbe za pripremu, ocjenu i izvedbu investicijskih projekata koja je visokostručnog ekonomskog sadržaja, te slijedi upućivanje Nacrta uredbe Vladi RH.

Institucionalni okvir

Ured za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske svojim je aktom sukladno odredbi članka 75. Zakona o javnoj nabavi, osnovala Ured za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske, što je bilo predviđeno paralelno s početkom rada Državne komisije.

Osnivanjem Ureda za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave izvršen je preustroj sadašnjeg sustava javne nabave.

Ured za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske ovlašten je za provedbu, nadzor i primjenu Zakona o javnoj nabavi i podzakonskih propisa u području javne nabave. Ured daje, sukladno Zakonu o javnoj nabavi, propisane prethodne suglasnosti, upute i mišljenja korisnicima glede primjene Zakona te prikuplja, evidentira, obrađuje i analizira podatke o nabavi, podnosi kaznene prijave Državnom odvjetništvu, sudjeluje u izradi nacrta prijedloga zakona i podzakonskih akata koji se odnose na nabavu te obavlja i druge poslove iz svog djelokruga.

CARDS projektom »Strengthening the Croatian Public Procurement System« po osnivanju Ureda za javnu nabavu pristupit će se stručnom usavršavanju djelatnika Ureda te informatizaciji Ureda za javnu nabavu. U stručnom usavršavanja djelatnika Ureda javne nabave bit će omogućeno i stručno usavršavanje djelatnika Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave.

Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave

Zakonom o Državnoj komisija za kontrolu postupka javne nabave (»Narodne novine« 117/03) određeno je da će Komisija početi sa radom danom potvrđivanja statuta od strane Vlade Republike Hrvatske. Komisija se sastoji od 5 članova koje je na prijedlog Vlade RH potvrdio Sabor RH i stručnih službi.

Državna komisija preuzela je od Uprave za nabavu, Ministarstva financija žalbene postupke, a njenim osnivanjem uskla­đen je sustav zaštite prava sudionika javnih nabava Republike Hrvatske s EU direktivama.

Osnivanjem Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave i Ureda za javnu nabavu Vlade RH uspostavljen je novi transparentni sustav javne nabave budući da su oba nova tijela nezavisna a temeljni cilj Komisije je reguliranje pravne zaštite sudionika javne nabave i zaštita javnog interesa, te osiguravanje odgovarajuće pravne zaštite utemeljene na načelima zakonitosti, materijalne istine, samostalnosti u rješavanju, efikasnosti i eko­nomičnosti. Dostupnost i provedba učinkovite pravne zaštite ovisi o postupovnim odredbama koje potiču ili otežavaju pravnu zaštitu. Neodgovarajuća pravna zaštita predstavlja opasnost od nezakonitih radnji i postupaka sudionika javne nabave i visoki stupanj rizika zbog korupcije te povlačenje ponuditelja s tržišta zbog njihove nezainteresiranosti.

Osnivanje Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave predstavlja uvjet za II fazu reforme sustava javne nabave i pravne zaštite sudionika javne nabave. Usklađuju se uvjeti, i postupci sa zahtjevima, načelima i pravilima međunarodnih institucija i modelima primijenjenim u zakonodavstvima zapadnoeuropskih zemalja i vodećih tranzicijskih zemalja, a i potpuna usklađenost s direktivama.

Postupak javne nabave zahtijeva transparentnost i nediskriminaciju. U tom cilju postupci kontrole i pravni lijekovi moraju biti dostupni svim stranama u slučaju kršenja prava. Nedostatak pravnih lijekova smanjuje broj potencijalnih ponuditelja. Postupak kontrole i postupak povodom pravnih lijekova mora biti učinkovit i brz da bi se zadovoljili zahtjevi za učinkovitost, efikasnost i ekonomičnost nabave a u svrhu djelotvornog korištenja proračunskih i drugih sredstava te poticanja slobodnog tržišnog nadmetanja.

3.1.7. Slobodno kretanje kulturnih dobara

U Republici Hrvatskoj uređeno je pitanje zaštite nacionalnog blaga umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti putem zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili provoza roba. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz rujna 2003. godine (»Narodne novine«, br. 151/03), ostvarene su u tom dijelu zadaće iz Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji -2003. godine, te je u potpunosti usklađeno zakonodavstvo Republike Hrvatske s propisima EU koji uređuju kulturna dobra. Posebno su uređena pitanja povrata nezakonito odnesenih kulturnih predmeta iz država članica EU i izvoza kulturnih predmeta navedenih u Uredbi Vijeća EEZ broj 3911/92 od 9. prosinca 1992. o izvozu kulturnih dobara (»Službeni list« broj L 395, 31/12/1992, str. 001-005).

Tako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uređeno pitanje povrata nezakonito odnesenih kulturnih predmeta iz država članica EU, sukladno Direktivi 93/7/EEZ o povratu kulturnih predmeta nezakonito odnesenih s područja države članice. Pitanje povrata nezakonito odnesenih kulturnih predmeta u Republici Hrvatskoj također je uređeno UNESCO - vom Konvencijom o mjerama zabrane i sprječavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, Pariz, 14. studenoga 1970. (NN Međunarodni ugovori 12/93) i UNIDROIT-ovom Konvencijom o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima (NN Međunarodni ugovori 5/2000). Za slučaj ratnog sukoba ova pitanja su uređena Konvencijom o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i Protokolom u vezi sa zabranom izvoza kulturnih dobara s okupiranih teritorija, Haag, 14. svibnja 1954. godine (NN Međunarodni ugovori 12/93;6). Kazneni zakon Republike Hrvat­ske (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01) propisuje u članku 325. kazneno djelo oštećenja, uništenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog ili prirodnog dobra.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara posebno je propisano da ministar kulture pravilnikom utvrđuje popis grupe kulturnih predmeta, čiji povrat, u slučaju nezakonitog odnošenja, mogu ostvariti države članice EU sukladno odredbama ovoga Zakona. Prema ovom Zakonu ministar kulture treba donijeti ovaj pravilnik u roku narednih šest mjeseci.

U Republici Hrvatskoj detaljno je uređen postupak izdavanja odobrenja za iznošenje ili uvoz kulturnih dobara. Člankom 67. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da se kulturna dobra, kao i sva dobra pod preventivnom zaštitom ne mogu iznositi u inozemstvo. Iznimno je člankom 68. Zakona dopušteno da se kulturno dobro može privremeno iznijeti iz Republike Hrvatske u inozemstvo radi izlaganja, ekspertiza, obav­ljanja radova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ili drugih opravdanih razloga uz odobrenje nadležnog tijela, Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture ili za područje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu.

Nadležno tijelo vodi evidenciju zahtjeva i danih odobrenja za iznošenje kulturnih dobara, te provjerava je li kulturno dobro vraćeno u zemlju u roku utvrđenom u rješenju kojim se daje odobrenje za iznošenje.

Postupak iznošenja kulturnih dobara iz Republike Hrvatske detaljno je uređen Pravilnikom o uvjetima za davanje odobrenja radi iznošenja kulturnih dobara iz Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 104/02), čiji je sastavni dio obrazac zahtjeva za odobrenje iznošenja kulturnoga dobra/umjetnine iz Republike Hrvatske, koji je sukladan obrazcu propisanom Uredbom Komisije (EEZ) br. 752/93 od 30. ožujka 1993. kojom se utvrđuju odredbe za provedbu Uredbe Vijeća EEZ broj 3911/92 od 9. prosinca 1992. godine o izvozu kulturnih dobara (Službeni list broj L 007, 1/03/1993, str. 0024-0032).

Kulturna dobra mogu se uvoziti i unositi u Republiku Hrvat­sku uz odobrenje zemlje iz koje se uvoze ili unose. Uvoznik kulturnog dobra, ili osoba koja unosi kulturno dobro, dužna je bez odgađanja prijaviti kulturno dobro nadležnom tijelu, odgova­rajućem Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture (članak 70. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da će se danom ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije propisani postupak izdavanja odobrenja za iznošenje ili uvoz kulturnih dobara primjenjivati odgovarajuće i na predmete navedene u Ured­bi Vijeća EEZ broj 3911/92 od 9. prosinca 1992. o izvozu kulturnih dobara (Službeni list broj L 395, 31/12/1992, str. 001-005).

Do kraja prvog kvartala 2004. godine potrebno je donijeti provedbene propise na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, i to pravilnik:

• Pravilnik kojim se utvrđuje popis grupe predmeta koji se mogu smatrati nacionalnim blagom država članica Europske unije u pogledu kojega mogu ostvarivati povrat zbog nezakonitog odnošenja (Dodatak A).

• Pravilnik kojim se utvrđuje popis grupe predmeta koji se mogu smatrati nacionalnim blagom država članica Europske unije u pogledu kojega mogu ostvarivati povrat zbog nezakonitog odnošenja, treba sadržavati kulturne predmete iz Dodatka Direktivi 93/7/EEZ o povratu kulturnih dobara nezakonito odnesenih s područja države članice i Direktive 96/100/EZ kojom se mijenja Dodatak Direktivi 93/7/EEZ.

3.2. SLOBODA KRETANJA OSOBA

3.2.1. Uzajamno priznavanje kvalifikacija

Pravni okvir

Donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe (Lisabon, 11. travnja 1997. godine, u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija), od 3. srpnja 2002. godine, utvrđen je opći okvir za donošenje novog zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Republika Hrvatska ratificirala je Lisabonsku konvenciju u listopadu 2002. godine, a Konvencija je stupila na snagu 1. prosinca 2002. godine i na taj način postala dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Obzirom da su konvencije po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona, trenutno stanje, dakle, nalaže potrebu donošenja novog zakona kojim bi se usvojila osnovna načela Lisabonske konvencije.

Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 158/03) je izglasan u Hrvatskom saboru u rujnu 2003. te je stupio na snagu 15. listopada 2003. godine. Njegova je primjena odgođena do 1. srpnja 2004. godine Uredbom Vlade RH o izmjeni Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (»Narodne novine«, br. 198/03).

Tim Zakonom uređeno je područje priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj, a njegova svrha je:

• olakšati pristup tržištu rada priznavanjem inozemnih obrazovnih kvalifikacija,

• olakšati mobilnost studenata radi nastavka svakog oblika studija priznavanjem stranih školskih kvalifikacija, razdoblja studija, ili položenih ispita,

• priznati pravo nositeljima stranih kvalifikacija na priznavanje njihovih kvalifikacija,

• osigurati jasan, smislen i pouzdan postupak za ostvarivanje ovog prava i razumne rokove za rješavanje o zahtjevima,

• osigurati stranci pravo na žalbu ili drugi pravni lijek, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom,

• poći od polazišta da se zahtjevi trebaju usvojiti, osim ako ne postoji bitna razlika između stranih i domaćih kvalifikacija.

Zakonom se propisuje brži postupak i utvrđuju uvjeti priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, kao i dijelova obrazovanja, razdoblja studija ili položenih ispita, radi usvajanja načela Lisabonske konvencije.

Zakon prepoznaje razliku između stručnog i akademskog priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije. Stručno priznavanje podrazumijeva priznavanje jednake pravne valjanosti inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji s odgovarajućom doma­ćom visokoškolskom kvalifikacijom, kojim se omogućuje zapo­šljavanje i pristup daljnjem obrazovanju u Republici Hrvatskoj. Akademsko priznavanje podrazumijeva izjednačavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije s odgovarajućom domaćom visoko­školskom kvalifikacijom radi ostvarivanja prava na nastavak obra­zovanja u Republici Hrvatskoj.

Sljedeći korak u provedbi Zakona je izrada pojedinih podzakonskih propisa u ovom području koji određuju sadržaj i način vođenja evidencije i čuvanja dokumentacije o provedenim postupcima te visinu naknade za troškove postupka priznavanja, načina raspodjele naknade, oslobođenja od plaćanja i druga pitanja.

Institucionalni okvir

Obzirom da ključnu zadaću u donošenju brzih i ispravnih odluka u postupcima priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija ima Nacionalni ENIC/NARIC ured, te da njegovo osnivanje uvjetuje Lisabonska konvencija, ovim zakonom određuje se i obveza Vlade Republike Hrvatske da Uredbom osnuje ovaj ured. Nacionalni ENIC/NARIC ured zaprimati će zahtjeve za priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, te ih, putem upute, prosljeđivati na vrednovanje ovlaštenim stručnim tijelima. Nakon dostave vrednovanja, odnosno proteka roka za dostavu vrednovanja, Ured dostavlja dokumentaciju za priznavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.

Samim Zakonom predviđeno je da će formalno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija obavljati Agencija za znanost i visoko obrazovanje donošenjem rješenja o priznavanju na temelju vrednovanja stručnih tijela sveučilišta, veleučilišta ili visokih škola, te preporuke Nacionalnog ENIC/NARIC ureda. Osnivanje Agencije obveza je Vlade RH prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/03) koji je stupio na snagu 15. kolovoza 2003. godine.

U drugom stupnju protiv žalbe na rješenje o priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija odlučuje ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje.

                                 Plan provedbe SSP-a

                                                           

3.2.2. Vize

Način izdavanja viza sukladno odredbama Zakona o strancima detaljno je opisano u poglavlju 3.24. Pravosuđe i unutarnji poslovi, 3.24.3.Vize.

3.2.3. Socijalna sigurnost

Pravni okvir

U hrvatskom zakonodavstvu o socijalnom osiguranju, koje obuhvaća sve grane socijalnog osiguranja navedene Uredbom 1408/71 i kojim se regulira područje socijalne sigurnosti, nema primjera nepovoljnijeg postupanja s osobama koje nisu hrvatski državljani od postupanja prema hrvatskim državljanima. Stranci koji su uključeni u mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Repub­lici Hrvatskoj imaju sva prava i obveze kao i hrvatski državljani, s tim da se isplata mirovinskih davanja strancima izvan Republike Hrvatske obavlja u skladu s međunarodnim ugovorima ili na temelju uzajamnosti, ukoliko ugovor o socijalnom osiguranju nije sklopljen. Jednako tako stranci ostvaruju osiguranje u slučaju nezaposlenosti pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani, ako im je odobren stalni boravak prema Zakonu o strancima.

U području socijalnog osiguranja ne očekuju se posebne poteškoće u primjeni Uredbe 1408/71, ali se može očekivati porast broja slučajeva ostvarenih prava na naknade iz sustava socijalnog osiguranja, zbog povećanog broja država s kojima Repub­lika Hrvatska do sada nije zaključila ugovor o socijalnom osiguranju. S druge strane, može se očekivati potpunija sigurnost u ostvarivanju prava korisnika zbog multilateralne primjene načela zbrajanja razdoblja osiguranja, rada i prebivanja u svim zemljama članicama Europske unije.

Tijekom 2004. godine potrebno je izraditi Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doplatku za djecu (mjera 292) radi usklađivanja jednokratnih obiteljskih davanja sa odredbama navedene Uredbe u odnosu na uvjete prebivanja.

Institucionalni okvir

Za područje socijalne sigurnosti nadležna tijela su Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, te Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

3.2.4. Sloboda kretanja radnika

Pravni okvir

Važećim Zakonom o kretanju i boravku stranaca nisu dovoljno razrađena pitanja migracija, i druga pitanja koja se odnose na boravak i status stranaca u Republici Hrvatskoj.

Budući je Republika Hrvatska potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u obvezi je prilagoditi svoje zakonodavstvo sa EU acquis communautaireom, te stvoriti pretpostavke za kompatibilnost domaćeg zakonodavstva koje obrađuje migracijsku politiku sa zakonodavstvom zapadnoeuropskih zemalja.

Sukladno navedenom, izrađen je Zakon o strancima koji je 17. srpnja 2003. godine stupio na snagu koji se primjenjuje od 1. 1. 2004. godine.

Zakon o strancima između ostalog uređuje problematiku viza, boravak stranaca, te materiju zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj što je sada regulirano odredbama Zakona o zapošljavanju stranaca (»Narodne novine« broj 19/92, 33/92, 89/92, 26/93 i 53/94), te Naputkom za izdavanje radnih dozvola strancima (»Narodne novine« broj 82/969), a izdavanje radnih dozvola je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Središnje službe Zagreb.

Posebice ističemo, da Zakon o strancima predviđa godišnju kvotu radnih dozvola, koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za rad, u skladu s migracijskom politikom i uz uvažavanje stanja na tržištu rada, do 31. listopada tekuće godine za sljedeću godinu. Migracijsku politiku utvrđuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, svake dvije godine.

Ministarstvo nadležno za rad izradit će prijedlog godišnje kvote radnih dozvola na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o potrebi zapošljavanja stranaca. Radne dozvole utvrđene godišnjom kvotom izdaju se za produženje već izdanih radnih dozvola i za novo zapošljavanje.

Napominjemo, da se u kvotu neće uračunavati radne dozvole koje se izdaju za radnike-strance dnevne migrante koji su u Repub­lici Hrvatskoj zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme pod uvjetom uzajamnosti; za radnike-strance i članove njihovih obitelji, čiji je status reguliran Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske; za strance koji obavljaju ključne poslove u trgovačkim društvima i predstavništvima stranih trgovačkih društava, a nisu stranci kojima uz primjenu odredbi koji se odnose na privremeni boravak ne treba radna dozvola.

Također, ista odredba odnosi se na strance koji su premje­šteni u okviru internog transfera osoblja unutar trgovačkih druš­tava, kako je definirano Zakonom o potvrđivanju protokola o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, za učitelje i nastavnike koji izvode nastavu u školskim ustanovama, na jeziku i pismu nacionalnih manjina; na temelju međunarodnih ugovora; profesionalnim sportašima ili sportskim djelatnicima, koji na temelju valjano zaključenog ugovora rade u Republici Hrvatskoj, te za strance supružnike i djecu stranaca kojima je odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

Radnu dozvolu izdaje nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja prema sjedištu poslodavca u roku 15 dana na njegov zahtjev. Ista se izdaje na određeno vrijeme s rokom važenja koji je jednak vremenu za koji se sklapa govor o radu ili drugi odgovarajući ugovor, ali najduže na dvije godine.

Također, uvedene su kategorije stranaca koji uz primjenu odredaba Zakona koje se odnose na privremeni boravak neće trebati radnu dozvolu kao što su npr. ključno osoblje trgovačkih društava koje je definirano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske; osnivači, prokuristi, članovi uprava i članovi nadzornog odbora trgovačkog društva, koji u trgovačkom društvu obavljaju poslove, a to obavljanje poslova nema karakter radnog odnosa i ne traje duže od tri mjeseca godišnje, sveučilišni profesori na poziv hrvatskih sveučilišta, znanstvenici, znanstvenici-predstavnici međunarodnih organizacija koji će sudjelovati u provedbi znanstveno-istraživačkih projekata važnih za Republiku Hrvatsku; upravno osoblje, stručnjaci nastavnici i predavači stranih kulturnih i obrazovnih institucija, koji u Republiku Hrvatsku dolaze u okviru programa kulturne i obrazovne suradnje; civilni i vojni dužnosnici vlada drugih država, koji dolaze u Republiku Hrvatsku temeljem ugovora o suradnji s Vladom Republike Hrvat­ske; članovi znanstvenih međunarodnih misija, koji obavljaju posao istraživanja koji je odobrila Vlada Republike Hrvatske; strani dopisnici, akreditirani u Republici Hrvatskoj ili izvjestitelji stranih medija; predstavnici vjerskih zajednica dok obavljaju posao isključivo vezan za vjersku službu; umjetnici i tehničko osoblje za operne, baletne, kazališne, koncertne, likovne i druge kulturne priredbe, autori i izvođači na području glazbene, glazbeno-scenske, plesne i baletne umjetnosti, kao i prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje koje sudjeluje u kulturnim radionicama, susretima i kolonijama, ako zbog toga u Republici Hrvatskoj ne borave duže od 30 dana odnosno tri mjeseca godišnje s prekidima; supružnici i djeca hrvatskih državljana koji imaju boravak u Republici Hrvatskoj, stranci koje je uputio inozemni poslodavac, koji omogućavaju stručno usavršavanje i obuku osobama zaposlenim kod pravnih ili fizičkih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj do tri mjeseca neprekidno, strancima koji obavljaju poslove montaže, isporuke ili servis strojeva ili opreme, stranci kojima je priznat status azilanta, kojima je odobren stalni boravak itd.

Napominjemo, da se odredbe Zakona o strancima koje se odnose na rad stranaca ne primjenjuju na stranca koji je član diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda strane države ili član misije koja ima diplomatski status i kojemu je izdana posebna iskaznica sukladno odredbi Zakona o strancima, strancu koji na temelju međunarodnog ugovora ima privilegije i imunitete, stranca koji u Republici Hrvatskoj obavlja poslove na temelju međunarodnih ugovora koje Republika Hrvatska sklopi s drugom državom, međunarodnom organizacijom ili Europskom unijom, o stručno-tehničkoj pomoći ili provodi projekte u skladu s tim međunarodnim ugovorima.

Kao novi institut uvedena je poslovna dozvola, koja omo­gućava lakšu i fleksibilniju slobodu kretanja radnika, posebice onom strancu koji ima u Republici Hrvatskoj registrirani obrt ili s obrtom izjednačenu djelatnost ili slobodno zanimanje, vodi poslove u registriranom vlastitom trgovačkom društvu ili u pravnoj osobi u kojoj ima većinski udio ili strancu koji pruža usluge u ime inozemnog poslodavca, a ispunjava ostale uvjete za izdavanje odobrenja za privremeni boravak. Poslovna dozvola istovremeno važi kao dozvola za rad i odobrenje za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Poslovnu dozvolu izdaje nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Zahtjev za izdavanje poslovne dozvole stranac podnosi nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji u mjestu svog boravka, a iznimno samo stranci koji pružaju usluge u ime inozemnog poslodavca, zahtjev za izdavanje poslovne dozvole mogu podnijeti i u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

Obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva, registraciju obrta ili s obrtom izjednačene djelatnosti ili slobodnog zanimanja, ne smatra se radom, te stranici navedene radnje mogu obavljati bez obveze pribavljanja radne ili poslovne dozvole.

U posljednjem kvartalu 2003. godine predviđa se stupanje na snagu provedbenog propisa vezanog uz Zakon o strancima, kojim se detaljnije uređuje status stranaca, izdavanje osobnih iskaznica za strance i rad stranaca. Navedeni provedbeni propis donosi ministar unutarnjih poslova, a on će se također primjenjivati od 1. siječnja 2004. godine.

Institucionalni okvir

Za provođenje Zakona o strancima i podzakonskog propisa kojim se detaljnije uređuje status stranaca, izdavanje osobnih is­ka­znica za strance i rad stranaca nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova.

Godišnju kvotu radnih dozvola utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za rad.

3.3. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA

3.3.1. Pravni okvir

Pravni okvir slobode pružanja usluga u Republici Hrvatskoj determiniran je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske, s jedne strane, i Europskih zajednica i njihovih država članica, s druge strane u okviru Glave V. Kretanje radnika, poslovni nastan, pružanje usluga, kapital, posebice u Poglavlju II. Poslovni nastan, člancima 48. – 55., te Poglavlju III. Pružanje usluga, člancima 56. – 57.

Za one zemlje koje su već članice Europske zajednice ovaj je isti, pravni okvir slobode pružanja usluga, određen u Trećem dijelu Ugovora o osnivanju Europske zajednice (u nastavku teksta: Ugovor) koji govori o Politici Zajednice, a odnosi se na: Glavu III. Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala, Poglavlje 2. Pravo osnivanja, članak 44. i 47. (bivši članak 54. i 57.), Poglav­lje 3. Usluge, članak 52. i 55. (bivši članak 63. i 66.), te Glavu VI. Zajednička pravila o tržišnom natjecanju, oporezivanju i ujed­načavanju zakona, Poglavlje 3. Ujednačavanje zakona, članak 94. i 95. (bivši članak 100. i 100a.).

3.3.2. Institucionalni okvir

Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija su institucije u čijoj je nadležnosti područje slobode pružanja usluga u onom dijelu koji se odnosi na banke, štedno-kreditne zadruge i stambene štedionice. Dio koji se odnosi na usluge osiguravajućih društava u nadležnosti je Direkcije za nadzor društava za osiguranje, dok je, u okviru Zakona o tržištu vrijednosnih papira (»Narodne novine«, broj 84/02), Zakona o preuzimanju dioničkih društava (»Narodne novine«, broj 84/02, 87/02, 120/02), Zakona o investicijskim fondovima (»Narodne novine« broj 107/95, 12/96, 114/01), Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima (»Narodne novine«, broj 109/97, 114/01), kao i propisima donesenim temeljem navedenih zakona, Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske nadležna u području trgovanja vrijednosnim papirima.

S obzirom da područje slobode pružanja usluga obuhvaća ne samo slobodu pružanja financijskih usluga, pod čime se podrazumijevaju usluge u bankarstvu, usluge osiguravajućih društava i društava za trgovanje vrijednosnim papirima, nego i slobodu pružanja ostalih usluga, posebice trgovinskog zastupanja koje je obrađeno u potpoglavlju 3.3.7. i usluga u informatičkom društvu koje su obrađene u potpoglavlju 3.3.8., institucionalni okvir za ovo potpoglavlje obuhvaća nadležnost više različitih institucija.

3.3.3. Financijske usluge

Pravni okvir

U okviru svojih nadležnosti, temeljem Zakona o bankama (»Narodne novine«, broj 84/02), Hrvatska narodna banka izdaje bankama odobrenje za rad koje sadrži odobrenje za pružanje bankovnih usluga i odobrenje za pružanje ostalih financijskih usluga.

Osnovne bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca (članak 3. Zakona o bankama).

Ostale financijske usluge (članak 6. stavak 2. Zakona o bankama) su:

• izdavanje garancija ili drugih jamstava;

• factoring;

• financijski najam (leasing);

• kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova (uključujući forfeiting);

• trgovanje u svoje ime i za svoj račun ili u svoje ime i za račun klijenta:

   o  instrumentima tržišta novca i ostalim prenosivim vrijed­nosnim papirima;

   o  stranim sredstvima plaćanja uključujući mjenjačke poslove;

   o  financijskim terminskim ugovorima i opcijama;

   o  valutnim i kamatnim instrumentima;

• obavljanje platnog prometa u zemlji i s inozemstvom sukladno posebnim zakonima;

• prikupljanje, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost;

• posredovanje i zastupanje u prodaji polica osiguranja, u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, posredovanje i zastupanje u osiguranju;

• izdavanje i upravljanje instrumentima plaćanja;

• iznajmljivanje sefova;

• posredovanje pri sklapanju financijskih poslova;

• usluge vezane uz vrijednosne papire, u skladu sa zakonom koji uređuje izdavanje vrijednosnih papira i trgovanje tim papirima;

• upravljanje mirovinskim ili investicijskim fondovima, u skladu sa zakonom koji uređuje mirovinske odnosno investicijske fondove;

• savjetovanje u pogledu strukture kapitala, poslovne strategije i sličnih pitanja kao i pružanje usluga koje se odnose na stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim društvima;

• druge slične usluge koje su navedene u odobrenju za rad banke.

Na temelju Zakona o štedno-kreditnim zadrugama (»Narodne novine«, broj 84/02) i ovlaštenja za rad dobivenog od Ministarstva financija, financijske usluge, isključivo svojim zadrugarima, mogu pružati i štedno-kreditne zadruge.

U okviru Zakona o osiguranju (»Narodne novine«, broj 9/94, 20/97, 46/97, 116/99, 11/02) i Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju (»Narodne novine«, broj 27/99), društva za osiguranje, osim posredovanja i zastupanja u prodaji polica osiguranja, mogu pružati i određene financijske usluge vezane prije svega na ulaganje u vrijednosne papire, kao i davanje zajmova osiguranicima, vodeći pri tom računa o zakonom propisanoj, strogo određenoj visini sredstava koja se na ovaj način mogu plasirati.

Institucionalni okvir

Hrvatska narodna banka je nadležna institucija koja bankama izdaje odobrenja za rad pa time i za pružanje financijskih usluga, dok je Ministarstvo financija Republike Hrvatske nadležno tijelo za izdavanje odobrenja za rad i obavljanje nadzora nad poslovanjem štedno-kreditnih zadruga, te za stambene štedionice kod isplate i korištenja državnih poticajnih sredstava na stambenu šted­nju. Direkcija za nadzor društava za osiguranje je institucija koja izdaje odobrenja za rad društvima za osiguranje.

3.3.4. Bankarstvo

Pravni okvir

U Republici Hrvatskoj ovo je područje uređeno prvenstveno Zakonom o bankama iz 2002. godine (»Narodne novine«, broj 84/02), kojim se pridonijelo daljnjem uređenju bankarskog poslovanja u Republici Hrvatskoj prema suvremenim svjetskim i europskim standardima bankarskog poslovanja.

Guverner Hrvatske narodne banke, ministar financija i ministar europskih integracija potpisali su Izjavu o usklađenosti Zakona o bankama s acquis communautaireom, a kao prilog uz Izjavu, napravljen je usporedni prikaz usklađenosti odredbi propisa EU sa Zakonom o bankama.

Zakonom o bankama uvedena su i pobliže razrađena pitanja koja se odnose na suradnju s ostalim nadzornim tijelima u zemlji i inozemstvu s posebnim naglaskom na suradnju s nadzornim tijelima banaka iz zemalja članica Europske unije; odredbe o nad­zoru nad bankama na temelju konsolidiranih financijskih izvješća; pitanja vezana na zaštitu potrošača i zaštiti tržišnog natjecanja unutar bankarskog sektora, te je uveden institut posebne uprave. Ovime se željelo na sveobuhvatan način uređivati poslovanje banaka uz što manji utjecaj Hrvatske narodne banke te prepustiti bankama da posluju slobodno, sukladno tržišnim uvjetima i pravilima bankarske struke.

Zakon o bankama usklađen je sa sljedećim Direktivama Europske unije:

• osnovna Direktiva 2000/12/EC vezana uz započinjanje i obavljanje poslovanja kreditnih institucija. Ova Direktiva je dopunjena Direktivom 2000/28/EC;

• Direktiva 2001/24/EC o sanaciji i likvidaciji kreditnih institucija;

• Direktiva 86/635/EEC o godišnjim i konsolidiranim financijskim izvješćima banaka i ostalih financijskih institucija;

• Direktiva 89/117/EEC koja se odnosi na podružnice stranih banaka;

• Direktiva 93/6/EEC koja uređuje područje adekvatnosti kapitala;

• Direktiva 94/19/EC za područje osiguranja depozita;

• Četvrta Direktiva Vijeća 78/660/EEC na temelju članka 54(3)(g) Ugovora o godišnjim izvješćima određenih tipova društava;

• Sedma Direktiva Vijeća 83/349/EEC na temelju članka 54(3)(g) Ugovora o konsolidiranim izvješćima;

• Direktiva 87/102/EEC za usklađivanje zakona, uredbi i upravnih propisa zemalja članica koje se odnose na potrošačke kredite;

• Osma Direktiva Vijeća 84/253/EEC na temelju članka 54(3) (g) Ugovora o potvrđivanju osoba odgovornih za obavljanje revizije računovodstvenih dokumenata.

Pored odredbi navedenih Direktiva korištene su i neke odred­be Direktiva koje se odnose na investicijske fondove, osigu­ravajuća društva i poslovanje revizijskih tvrtki u onim dijelovima koji se odnose na poslovanje banaka i to su: Direktiva 85/611/EEC, Direktiva 93/22/EEC, Direktiva 93/13/EEC.

Djelomična usklađenost je u dijelu koji se odnosi na obrazloženje vezano za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje usluga. Naime, Zakon o bankama u članku 37. ne propisuje da odbijanje zahtjeva bude obrazloženo za razliku od Direktive 2000/12/EC koja tu obvezu predviđa člankom 10.

Zakon o bankama pravi razliku između uvjeta pod kojima se osniva i posluje podružnica banke države članice Europske unije i podružnica strane banke na području Republike Hrvatske.

Međutim, potrebno je istaknuti da će se odredbe Zakona koje definiraju poslovanje podružnica i pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga od strane banaka država članica Europske unije početi primjenjivati od dana punopravnog članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Do tada se na njih primjenjuju odredbe koje propisuju osnivanje i rad podružnica stranih banaka, a za njih je propisano da strana banka može osnovati podružnicu na području Republike Hrvatske ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za rad podružnice.

Nacionalnim programom Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2003. godinu bilo je predviđeno donošenje sljedećih podzakonskih akata na temelju Zakona o bankama:

• donošenje Odluke o adekvatnosti kapitala banaka;

• donošenje Odluke o ograničenju izloženosti banaka valutnom riziku;

• donošenje Odluke o klasifikaciji plasmana i potencijalnih obveza banaka, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• donošenje Odluke o konsolidiranim financijskim izvje­š­ćima grupe banaka, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• donošenje Odluke o reviziji financijskih izvješća i poslovnih funkcija banke, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• donošenje Odluke o zaštiti tržnog natjecanja unutar bankarskog sektora, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 48/03;

• donošenje Odluke o primjeni odredaba zakona i drugih propisa iz nadležnosti Hrvatske narodne banke na banke u likvi­­daciji;

• donošenje Odluke o načinu primjene odredbi Zakona o bankama na podružnicu strane banke.

Od navedenoga, u 2003. godini ostvareno je sljedeće:

• Odluka o adekvatnosti kapitala banaka, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• Odluka o ograničenju izloženosti banaka valutnom riziku, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• Odluka o klasifikaciji plasmana i potencijalnih obveza banaka, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• Odluka o konsolidiranim financijskim izvješćima grupe banaka, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• Odluka o reviziji financijskih izvješća i poslovnih funkcija banke, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 17/03;

• Odluka o zaštiti tržnog natjecanja unutar bankarskog sektora, objavljena u »Narodnim      novinama«, broj 48/03;

Odluka o načinu primjene odredbi Zakona o bankama na podružnicu strane banke, čije donošenje je bilo predviđeno do kraja 2003. godine, nalazi se u procesu izrade. Do sada je izrađen nacrt te Odluke, a samo donošenje se predviđa za II. kvartal 2004. godine.

Za područje bankarstva, osim Zakona od bankama, još je jedan iznimno važan zakon, a to je Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, broj 36/01) iz 2001. godine. Ovim Zakonom uređuje se položaj, poslovi, vlasnički status, ovlaštenja i ustroj Hrvatske narodne banke te njen odnos s Republikom Hrvatskom, poslovnim bankama te međunarodnim institucijama i organizacijama.

Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvat­ske i u obavljanju svojih poslova je samostalna i neovisna i odgovorna Hrvatskome saboru.

U izradi Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci korištena su iskustva iz rada Europskog sustava centralnih banaka, a u ožujku 2001. godine, prije donošenja samog Zakona, stručnjaci za središnje bankarstvo Europske komisije su dali mišljenje o tadašnjem Prijedlogu Zakona o bankama. Određene primjedbe istaknute u navedenom mišljenju su, s obzirom na stupanj razvoja financijskog sustava i poziciju Republike Hrvatske u procesu približavanja Europskoj uniji, ugrađene su u odredbe Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci.

Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (u nastavku teksta ovog potpoglavlja: Agencija) osnovana je na temelju Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (»Narodne novine«, broj 44/94, 79/98, 19/99 i 35/00) kao specijalizirana financijska institucija koja osigurava štedne uloge u bankama i štedionicama i provodi postupak sanacije banaka.

Osnivač Agencije je Republika Hrvatska koja jamči za obveze Agencije. Sredstva za poslovanje Agencije čine premije osiguranja što ih banke i štedionice plaćaju za osiguranje štednih uloga te sredstva ostvarena plasiranjem tih sredstava i prihodi što ih Agencija ostvari svojim poslovanjem. Odredbe ovog Zakona djelomično su u skladu sa Direktivom 94/19/EC o osiguranju depozita.

Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (»Narodne novine«, broj 33/92, 76/93 i 108/95) osnovana je Hrvatska banka za obnovu i razvitak (u nastavku teksta ovog potpoglavlja: HBOR) koja prvenstveno obavlja sljedeće poslove:

• kreditiranje projekata obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva;

• kreditiranje obnove i izgradnje stanova i obiteljskih kuća, te objekata infrastrukture;

• kreditiranje izvoznih poslova pravnih i fizičkih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske (domaći izvoznici) koji proizlaze iz njihovih izvoznih poslova;

• osiguranje izvoznih poslova od nekomercijalnih rizika.

U izvršenju svojih zadataka HBOR odobrava kredite, daje jamstva, obavlja ulaganja i izdaje police osiguranja za nekomercijalne rizike. Kredite odobrava preko poslovnih banaka i drugih financijskih organizacija, a po odluci Nadzornog odbora može i direktno krajnjim korisnicima.

Kod pisanja ovoga Zakona korištena su njemačka iskustva koja su primijenjena u organizaciji HBOR-a i području njegova djelovanja te je dobivena tehnička i savjetodavna pomoć Kreditanstalt fur Wiederaufbau iz Frankfurta.

Zakon o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje (»Narodne novine«, broj 109/97 i 76/99) stupio je na snagu 1. siječnja 1998. godine, a danas u Republici Hrvatskoj djeluju četiri stambene štedionice.

Odobrenje za rad stambenih štedionica daje Hrvatska narodna banka uz prethodnu suglasnost Ministarstva financija. Hrvat­ska narodna banka odobrava i opće uvjete poslovanja koje su temeljni i obvezni akt kojim se uređuje poslovanje stambenih štedionica.

Temeljni kapital stambenih štedionica uređen je Zakonom o bankama.

Sukladno Zakonu o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje, pod stambenom štednjom se smatra organizirano prikupljanje depozita od domaćih fizičkih i pravnih (samo općine i gradovi) osoba, radi rješavanja stambenih potreba građana odobravanjem stambenih kredita uz državno poticanje ušteđenih sredstava u iznosu od 25% godišnje po stambenom štediši, ali na štedne uloge maksimalno do 5.000,00 HRK.

Kod izrade Zakona kao predložak je korišten austrijski zakon (»Bausparkassengesetz«) koji uređuje područje poslovanja stambenih štedionica, a koji je sastavni dio acquisa Europske unije.

Zakonom o štedno-kreditnim zadrugama (»Narodne novine«, broj 84/02) iz 2002. godine uređen je status štedno-kreditnih zadruga kao financijskih institucija zadrugara u čijem poslovanju sudjeluju svi zadrugari prema načelu uzajamne pomoći, unaprjeđujući i zaštićujući svoj gospodarski i drugi profesionalni interes. Pri donošenju ovoga Zakona željelo se eliminirati uočene negativnosti, podići razinu profesionalnosti i poslovnosti sustava štedno-kreditnih zadruga.

Odredbe ovoga Zakona usklađene su s Glavom VIII. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica, a u njegovoj izradi su korištene pojedine odredbe iz direktiva Europske unije koje se mogu primijeniti na rad štedno-kreditnih zadruga i njihov nad­zor, a to su Direktive 2000/12/EC i 2000/28/EC koje se odnose na započinjanje i obavljanje poslovanja kreditnih institucija.

Sadržaj aktivnosti za 2004. godinu

U 2004. godini do kraja II. kvartala planira se donošenje Zakona o osiguranju štednih uloga koji će biti usklađen sa Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća br. 94/19/EC od 30. 5. 1994. o shemama osiguranja depozita, te nacionalnim zakonodavstvima zemalja Europske unije iz tog područja.

Zbog uočenih pojava primjene različitih načina obračuna kamate, zaštite od lihvarskih kamatnih stopa, te daljnjeg usklađivanja s propisima Europske unije, tijekom 2003. godine izrađen je Prijedlog zakona o kamatama.

Donošenje ovog Zakona planira se do kraja II. kvartala 2004. godine, a u Prijedlog zakonskog teksta uključene su i odredbe koje predstavljaju usklađivanje i primjenu odredbi Direktive Vijeća br. 93/13/EEC od 5. 4. 1993. o nepoštenim odredbama ugovora o zaštiti potrošača, te iskustva i rješenja iz nacionalnih zakonodavstava Europske unije.

U 2004. godini do kraja II. kvartala također se planira donošenje Odluke o načinu primjene odredbi Zakona o bankama na podružnicu strane banke. Treba napomenuti da se ovdje radi o aktivnosti koja se trebala ostvariti do kraja 2003. godine. Budući da aktivnost nije u potpunosti realizirana sada se za njeno izvršenje planira novi rok.

Za provođenje Zakona o osiguranju štednih uloga i Zakona o kamatama, čije se donošenje predviđa tijekom 2004. godine, neće biti potrebno angažiranje sredstava državnog proračuna.

Institucionalni okvir

Nadležna institucija koja izdaje odobrenje za rad banaka i koja vrši nadzor nad njihovim poslovanjem je Hrvatska narodna banka, koja je ujedno i središnja banka u Republici Hrvatskoj. Nadležnosti Hrvatske narodne banke za izdavanje odobrenja i nadzor proizlaze iz Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci i Zakona o bankama.

Funkcija izdavanja odobrenja za rad banaka, unutar Hrvatske narodne banke u nadležnosti je Savjeta Hrvatske narodne banke temeljem prijedloga stručnog radnog tijela osnovanog unutar Hrvatske narodne banke koje stručno obrađuje sve zahtjeve.

Funkcija nadzora banaka organizirana je kroz organizacijski dio Sektora nadzora i kontrole koji je organizacijski podijeljen u tri direkcije sa sljedećim nadležnostima:

• Direkcija za nadzor banaka i štedionica analizom financijskih izvješća - Temeljna funkcija ove Direkcije je permanentna analiza financijskog stanja pojedine banke odnosno štedionice kao i cijelog sustava, a na osnovi primljenih podataka. Te analize            predstavljaju putokaz za izravni nadzor i preventivno sredstvo u obliku korektivnih mjera prema određenoj banci.

• Direkcija za izravni nadzor banaka i štedionica - Osnovna funkcija ove direkcije jest izravni nadzor banaka i štedionica, kojom djelatnici HNB-a u samoj banci provjeravaju poslovanje banaka ispitujući da li postoje i primjenjuju se procedure koje osiguravaju točnost i istinitost podataka u poslovnim knjigama banke odnosno štedionice u skladu s propisima te ocjenjuju način upravljanja poslovnim procesima u cilju minimiziranja svih rizika koji mogu proizići iz poslovanja.

• Direkcija za unaprjeđenje nadzora banaka i štedionica - Osnovna funkcija ove direkcije je praćenje primjene i predlaganje bonitetne regulative, izrada i unaprjeđenje internih metodologija rada, te praćenje međunarodnih trendova i suradnja s drugim in­sti­­tucijama.

Ostale nadležnosti Hrvatske narodne banke koje su definirani Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci (članak 4.) jesu:

• utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike;

• držanje i upravljanje s međunarodnim pričuvama Repub­like Hrvatske;

• izdavanje novčanica i kovanica;

• vođenje računa banaka i obavljanje platnog prometa po tim računima, davanje kredita bankama i primanje u depozit sredstava banaka;

• reguliranje, unaprjeđenje i nadziranje platnog sustava;

• obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvat­sku;

• donošenje podzakonskih propisa u poslovima u nadležnosti HNB;

• obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.

Hrvatska narodna banka temeljem odredbi članka 57. Zakona o bankama surađuje u postupku nadzora s ostalim nadzornim tijelima odgovornim za nadzor ostalih financijskih institucija u Republici Hrvatskoj. Načela međusobne suradnje nadzornih tijela određuju ministar financija i guverner Hrvatske narodne banke na temelju prethodnoga mišljenja nadzornih tijela. Temeljem zak­ljučka Hrvatskoga sabora od 12. lipnja 2003. godine prihvaćen je »Program nadzora financijskih institucija i financijskog tržišta na konsolidiranoj osnovi« te je Vlada u obvezi što prije osnovati stalni Odbor za koordinaciju regulacije financijskih usluga. Odbor će biti sastavljan od predstavnika nadzornih institucija - Hrvatske narodne banke, Komisije za vrijednosne papire Repub­like Hrvatske, Direkcije za nadzor društava za osiguranje, Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Agencije za nadzor mirovinskih fondova i Ministarstva financija. Odbor ima zadatak: detaljno razraditi razmjenu podataka i drugih informacija između nadzornih institucija, odrediti koordinatora za nadzor financijskih institucija koje sada podliježu regulaciji koju provodi više nadzornih institucija, te izraditi Pravilnik o radu u kojem bi se naveli ostali zadaci Odbora.

Osim navedenog, u postupku nadzora Hrvatska narodna banka surađuje i s nadzornim tijelima stranih država, kao i s nad­zornim tijelima država članica EU, a načela međusobne suradnje utvrđuju se sporazumom između Hrvatske narodne banke i pojedinog nadzornog tijela. Hrvatska narodna banka se nalazi u postupku potpisivanja memoranduma o sporazumijevanju i suradnji (Memorandum of Understanding) sa supervizijama Italije i Austrije, dok je isti već potpisan sa supervizijom Bosne i Hercegovine.

3.3.5. Osiguranje

Pravni okvir

Pravni okvir sustava osiguranja u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o osiguranju (»Narodne novine«, broj 9/94, 20/97, 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99, 11/02) i Zakonom o posredovanju i zastupanju u osiguranju (»Narodne novine«, broj 27/99). Sadržaj navedenom pravnom okviru daju propisi koji uređuju ugovor o osiguranju, prvenstveno Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96).

Postoji još niz propisa koji uređuju određene oblike djelatnosti osiguranja, kao što su Pomorski zakonik – odredbe o pomorskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 17/94), Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu – odredbe o ugovoru o osiguranju u zračnom prometu (»Narodne novine«, broj 132/98). Navedeni propisi uređuju ugovor o osiguranju u smislu uvjeta, te prava i obveza koje proizlaze iz ugovora o osiguranju.

Zakon o osiguranju je organizacijsko-pravni propis koji uređuje uvjete i način obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba, te nadzor nad njihovim poslovanjem. Zakon o osiguranju u svom tekstu definira pojmove poslova osiguranja (članak 2.) i drugih poslova osiguranja (članak 3.), pravne oblike društava koja obavljaju poslove osiguranja i reosiguranja, kao i načela njihovog poslovanja.

Odredbe koje propisuju materiju nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje uređuju obavljanje poslova nadzora, te njihova načela kroz osnivanje nadzorne institucije. Zakonom o osiguranju uređeno je područje obveznih osiguranja u cestovnom, pomorskom i zračnom prometu. Odrednicama Zakona o osiguranju uređeno je osnivanje i poslovanje nacionalnog ureda za osiguranje koji predstavlja hrvatska društva za osiguranje u međunarodnim institucijama osiguranja. Navedenom uredu povjerena je i uloga vođenja Garancijskog fonda za isplatu određenih šteta iz područja obveznih osiguranja.

Kod pisanja ovoga Zakona kao predložak korišten je njemački zakon o osiguranju koji je dio acquis-a Europske unije, a sam Zakon je djelomično usklađen sa pojedinim odredbama iz Direktiva Europske unije koje određuju područja: životnog, neživotnog i auto-osiguranja.

Neke od tih Direktiva jesu:

• Prva Direktiva Vijeća 73/239/EEC o usklađivanju zakona i upravnih propisa na području obavljanja djelatnosti direktnog neživotnog osiguranja;

• Direktiva Vijeća 91/674/EEC o završnom računu i konsolidiranom računu osiguravajućih društava;

• Direktiva Vijeća 92/96/EEC o usklađivanju zakona, uredbi i upravnih propisa na području direktnog životnog osiguranja koja donosi izmjene Direktiva 79/267/EEC i 90/619/EEC.

Imovina i osobe osiguravaju se kod društava koja imaju sjedište u Republici Hrvatskoj i podružnica stranih društava za osiguranje. Vlada Republike Hrvatske propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili su-osigurati kod stranog osiguratelja.

Iznimno, Zakonom o osiguranju propisane su neke skupine osiguranja kao obvezne, i to osiguranja rizika koji ugrožavaju veće skupine osoba ili imovine, odnosno osiguranje od odgovornosti osoba. Kod obveznih osiguranja propisanih Zakonom o osiguranju, sukladno odredbama samog Zakona minimalne visine osiguranih svota utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje. Prema Direktivama Europske unije premije osiguranja od auto-odgovornosti formiraju se slobodno, ovisno od tehničkog rezultata ove skupine osiguranja. Zakon o osiguranju propisuje da iznose premije osiguranja određuju društva za osiguranje kao članovi Hrvatskog ureda za osiguranje donošenjem Temeljnog premijskog sustava, na koji suglasnost daje Direkcija za nadzor društava za osiguranje.

Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju uređuje poslove posredovanja i zastupanja u osiguranju, uvjete za obavljanje tih poslova, te nadzor nad njihovim obavljanjem. Odredbama navedenoga Zakona definirani su poslovi posredovanja i zastupanja u osiguranju, pravni uvjeti za obavljanje navedenih poslova. Prema Zakonu o posredovanju i zastupanju u osiguranju, poslove posredovanja u osiguranju mogu kao jedinu djelatnosti obavljati samo trgovačka društva osnovana kao dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te podružnice stranih društava za posredovanje u osiguranju u Republici Hrvatskoj. Poslove zastupanja u osiguranju mogu kao jedinu djelatnost obavljati trgovačka društva sa sjedištem u Repub­lici Hrvatskoj, fizičke osobe - poduzetnici, te podružnice stranih društava za zastupanje u osiguranju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Zakon ne pravi nikakvu razliku s obzirom na osobu osnivača.

Područje osiguranja djelomično je obrađeno i u potpoglavlju 3.4.1.2. Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Sadržaj aktivnosti za 2004. godinu

Tijekom 2004. godine predviđena je izrada Nacrta prijedloga Zakona o osiguranju koji će se izraditi sukladno odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, propisima Europske unije koje uređuju područje osiguranja, te rješenjima iz nacionalnih zakonodavstava zemalja Europske unije.

Obzirom na dosadašnju razinu usklađenosti postojećeg Za­kona o osiguranju s propisima Europske unije, izrada novog zakona predstavlja značajan korak u usklađivanju s propisima Europske unije koje uređuju ovo područje.

Novim Zakonom o osiguranju izvršit će se usklađivanje s direktivama Europske unije iz područja životnog, ne-životnog osiguranja, osiguranja motornih vozila, nadzora društava za osiguranje, godišnjim financijskim izvješćima društava za osiguranje i drugim područjima osiguranja, čime se planira postići vrlo visok stupanj usklađenosti našeg Zakona o osiguranju s propisima Europske unije.

Institucionalni okvir

Temeljem odredbi Zakona o osiguranju osnovana je Direkcija za nadzor društava za osiguranje i Hrvatski ured za osiguranje.

Direkcija za nadzor društava za osiguranje obavlja poslove izdavanja odobrenja za rad društava za osiguranje, izdavanja suglasnosti za imenovanje uprave društava za osiguranje, te izdavanja suglasnosti za poslovne akte društva. Direkcija za nadzor društava za osiguranje propisuje mjerila za financijsko poslovanje društava, utvrđuje vrste osiguranja i raspoređivanje rizika u skupine i vrste osiguranja. Osnovna uloga Direkcije je provođenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje u cilju zaštite interesa ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika. Osnovni ciljevi provođenja nadzora su: kontrola zakonitosti poslovanja društava za osiguranje, praćenje poslovanja društava za osiguranje temeljem financijskih izvješća, nadzor nad ulaganjem sredstava osiguravatelja, te otkrivanje osiguravatelja koji su u financijskim poteškoćama.

Prema Zakonu o osiguranju sredstva za pokriće troškova financiranja Direkcije u visini 10% osiguravaju se u Državnom proračunu, a 90% sredstava izdvajaju društva za osiguranje. Direkcija za nadzor u dosadašnjem pokriću troškova nije koristila sredstva iz Državnog proračuna, te ona nisu predviđena niti za 2004. godinu.

Poslovanje i ustroj Hrvatskog ureda za osiguranje, koji je osnovan temeljem Zakona o osiguranju, uređeno je Statutom. Poslove Hrvatskog ureda za osiguranje možemo definirati kao poslove predstavljanja društava za osiguranje u međunarodnom institucijama, zaštita žrtava prometa, rješavanje inozemnih šteta i upravljanje garancijskom fondom.

Kako su uočeni problemi u nedovoljnoj koordinaciji svih nadzornih tijela u području financijskog sektora, a u koje se ubraja i Direkcija za nadzor društava za osiguranje, kroz Odbor za koordinaciju nadzora financijskih institucija i financijskog tržišta planira se poboljšanje suradnje i koordinacije nadzornih institucija, a time i kvalitetniji nadzor na ovom području.

3.3.6. Vrijednosni papiri

Pravni okvir

Osnovni zakon koji uređuje područje vrijednosnih papira je Zakon o tržištu vrijednosnih papira (»Narodne novine«, broj 84/02) iz 2002. godine.

Sadržaj ovoga Zakona odnosi se na uređenje ponude vrijednosnih papira, uvjete usluga prodaje i kupnje vrijednosnih papira, poslovanje burzi i uređenih javnih tržišta, poslovanje Središnje depozitarne agencije, kao i prava, obveze i odgovornosti izdavatelja i investitora, pravnih osoba i podružnica stranih pravnih osoba koje obavljaju investicijske usluge i komplementarne investicijske usluge u Republici Hrvatskoj, te zadatke, raspon značenja i postupke Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske (u nastavku teksta ovog potpoglavlja: Komisija). Strani investicijski fondovi da bi mogli djelovati u Republici Hrvatskoj moraju osnovati društvo i fond sukladno Zakonu o investicijskim fondovima uz dozvolu Komisije.

U izradi ovoga Zakona korištene su odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju iz Glava V., IV. i VIII. te sljedeće Direktive Europske unije koje uređuju područje vrijednosnih papira, a s kojima je ovaj Zakon djelomično usklađen:

• Direktiva 93/22/EEC o investicijskim uslugama na pod­ručju vrijednosnih papira;

• Direktiva 93/6/EEC za adekvatnost kapitala investicijskih poduzeća i kreditnih institucija;

• Direktiva 89/592/EEC o usklađivanju propisa o zloporabi povlaštenih informacija u trgovanju vrijednosnim papirima;

• Direktiva 2001/34/EC o primanju vrijednosnih papira na službene burzovne liste i o podacima o tim vrijednosnim papirima koji se moraju objaviti;

• Direktiva 90/434/EEC o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanje, podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica u trgovačkim društvima iz različitih država članica.

Drugi važan zakon koji uređuje područje vrijednosnih papira je Zakon o preuzimanju dioničkih društava (»Narodne novine«, broj 84/02 i 87/02 i 120/02) iz 2002. godine. Ovaj Zakon definira uvjete i postupke kod stjecanja dionica iznad određenog iznosa, zajedničko djelovanje pravnih i fizičkih osoba u cilju zaštite interesa dioničara, sankcije u slučaju neobjavljivanja ponuda za preuzimanje, te uvođenje pojma konkurentske ponude čime se daje mogućnost da svaka pravna ili fizička osoba u vrijeme trajanja osnovne ponude za preuzimanje podnese konkurentsku ponudu.

Ovaj je Zakon izrađen prema odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju iz Glave V., IV. i VIII., te su slijeđene glavne zamisli iz Prijedloga za 13. Direktivu o trgovačkim društvima (COM (2002) 0534) koja se odnosi na javne ponude o preuzimanju. Slijedom toga možemo reći da je Republika Hrvat­ska u ovom području u određenoj mjeri unaprijed postavila svoja zakonska rješenja sukladno navedenom prijedlogu.

Investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj osnivaju se u skladu sa Zakonom o investicijskim fondovima (»Narodne novine«, broj 107/95, 12/96 i 114/01). Sukladno odredbama ovoga Zakona, Komisija izdaje odobrenja za rad fondovima koji se osnivaju isključivo radi javnog prikupljanja novčanih i imovinskih sredstava javnom prodajom, odnosno izdavanjem dokumenta o udjelu u fondu ili dionica, čija se sredstva, uz primjereno uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika, ulažu u prenosive vrijednosne papire i/ili nekretnine te u depozite u financijskim institucijama. Investicijskim fondom na temelju statuta fonda i Zakona upravlja društvo za upravljanje fondovima.

Zakon o privatizacijskim investicijskim fondovima (»Narodne novine«, broj 109/97 i 114/01) uređuje način osnivanja i poslovanja privatizacijskih investicijskih fondova, financiranje troš­kova njihova upravljanja, obvezu stalne ponude dionica iznad 25% odnosno 10% kapitala, ograničenja ulaganja sredstava, obvezu trgovanja dionicama privatizacijskih investicijskih fondova na burzi ili uređenom javnom tržištu, te postupak povlačenja odobrenja za poslovanje društvima za upravljanje od strane Komisije. S obzirom na činjenicu da je ovaj Zakon imao vremensko ograničenje važenja, što znači da se primjenjivao dok se i zadnji privatizacijski investicijski ne pretvori u zatvoreni investicijski fond, možemo reći da se ovaj Zakon eventualno samo primjenjuje u službi pojedinih sporova koji se vode pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, općinskim i drugim sudovima.

Područje vrijednosnih papira djelomično je obrađeno i u potpoglavlju 3.4.1.3. Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Institucionalni okvir

Ustrojstvo i djelokrug Komisije za vrijednosne papire Repub­like Hrvatske propisano je Zakonom o tržištu vrijednosnih papira. Komisija je pravna osoba s javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih Zakonom, za što odgovara Hrvatskome saboru. Unutarnje ustrojstvo i poslovanje Komisije uređeni su Statutom, na koji suglasnost daje Vlada Republike Hrvatske. Komisija se sastoji od pet članova, od kojih je jedan predsjednik Komisije. Komisija je dužna jednom godišnje za proteklu kalendarsku godinu podnijeti Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskome saboru iz­vješće o svom radu i o stanju na tržištu vrijednosnih papira u Republici Hrvatskoj.

Djelokrug rada i nadležnosti Komisije jesu:

1. Donosi propise o provedbi ovog i drugih zakona kada je zakonom za to ovlaštena;

2. Nadgleda poštivanje pravila uobičajene trgovine i lojalne utakmice u trgovini vrijednosnim papirima;

3. Obavlja nadzor poslovanja burzi, uređenih javnih tržišta, ovlaštenih društava, izdavatelja vrijednosnih papira, investicijskih i privatizacijskih investicijskih fondova, društva za upravljanje investicijskim i privatizacijskim investicijskim fondovima, brokera, investicijskih savjetnika, institucionalnih ulagača, središnje depozitarne agencije, sukladno ovom Zakonu, Zakonu o postupku preuzimanju dioničkih društava, Zakonu o investicijskim fondovima, Zakonu o privatizacijskim investicijskim fondovima, propisa donesenim temeljem navedenih zakona, kao i drugih zakonskih propisa koji uređuju predmetnu materiju;

4. Nalaže mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti;

5. Izdaje i oduzima dozvole, odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena zakonom;

6. Organizira, poduzima i nadgleda mjere kojima se osigurava učinkovito funkcioniranje tržišta vrijednosnih papira i zaštitu ulagača;

7. Vodi knjige i registre u skladu sa odredbama ovoga Zakona;

8. Pokreće inicijativu za donošenje zakona i drugih propisa iz područja izdavanja vrijednosnih papira i trgovanja vrijednosnim papirima, primjedbe i prijedloge zakona i drugih propisa iz ovog područja, sudjeluje u pripremanju drugih zakona i propisa koji su od interesa za sudionike tržišta vrijednosnih papira, informira javnost o načelima na kojima djeluje tržište vrijednosnih papira;

9. Propisuje obvezni sadržaj informacija koje su izdavatelji prilikom izdavanja vrijednosnih papira javnom ponudom dužni objaviti;

10. Propisuje opće uvjete koje moraju zadovoljiti svi koji se profesionalno bave trgovanjem vrijednosnim papirima;

11. Poduzima ostale mjere i obavlja druge poslove u skladu sa zakonskim ovlaštenjima;

12. Daje mišljenja u svezi provedbe ovoga Zakona, Zakona o preuzimanju dioničkih društava, Zakona o investicijskim fondovima, Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima, kao i propisima donesenim temeljem navedenih zakona, a na zahtjev stranaka u postupku, ili osoba koje dokažu svoj pravni interes.

Komisija se financira iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske i vlastitih prihoda od naknada koje Komisija naplaćuje. Prihodi od administrativnih pristojbi koje Komisija naplaćuje prihod su Državnog proračuna Republike Hrvatske. U Državnom proračunu Republike Hrvatske svake se proračunske godine osiguravaju sredstva za zapošljavanje, rad i obrazovanje, te ispunjenje tehničkih i drugih uvjeta neophodnih za rad Komisije. Za obveze Komisije odgovara Republika Hrvatska.

U cjelokupnom financijskom sektoru Komisija nadzire poslovanje burzi, uređenih javnih tržišta, ovlaštenih društava, izdavatelja vrijednosnih papira, investicijskih i privatizacijskih investicijskih fondova, društava za upravljanje investicijskim i privatizacijskim investicijskim fondovima, brokera, investicijskih savjetnika, institucionalnih ulagača, te Središnje depozitarne agencije.

U određenoj mjeri primijećeni su problemi u nedovoljnoj koordinaciji svih nadzornih tijela u području financijskog sektora, a u koje se ubraja i Komisija, pa se tijekom 2004. godine planira nastavak rada na jačanju kvalitete nadzora na ovom području kroz Odbor za koordinaciju nadzora financijskih institucija i financijskog tržišta.

Također s obzirom na važnost ali i na nedovoljno razvijeno tržište kapitala u Republici Hrvatskoj, a u cilju daljnjeg sveobuhvatnog promicanja istog, u sljedećoj godini je potrebno definirati mjere koje će promicati njegov daljnji razvoj. Definiranje mjera potrebno je izraditi u suradnji sa svim relevantnim institucijama koje su zadužene za nadzor financijskih institucija i financijskog tržišta.

Plan provedbe SSP-a

3.3.7. Trgovinsko zastupanje

Pravni okvir

Područje trgovinskog zastupanja uređeno je prvenstveno odredbama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001), u člancima 790. - 812. Navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima nisu izmijenjene od 1978. godine. Usprkos činjenici da predmetne odredbe Zakona nisu mijenjane, iste su u većoj mjeri usklađene s odredbama Direktive 86/653/EEZ o trgovinskim zastupnicima, iako su odredbe Zakona nešto općenitije naravi od odredbi citirane Direktive.

Odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na definiciju pojma trgovačkog zastupanja su, kao i odredbe o pravima i obvezama stranaka, sukladne odredbama navedene Direktive 86/653/EEZ.

Odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na pravo na nagradu i proviziju, te naknadu štete, temeljene na istim načelima kao i odredbe Direktive 86/653/EEZ, ostavljaju mjesta slobodnom tumačenju, te će ih biti potrebno detaljnije urediti.

Institucionalni okvir

Područje trgovinskog zastupanja spada u krug nadležnosti nekoliko tijela državne uprave. S jedne strane ovo područje je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva a s druge strane je u nadležnosti Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo.

3.3.8. Usluge u informatičkom društvu

Pravni okvir

Pravni okvir kojim se omogućuje djelovanje sustava pruža­nja usluga informacijskog društva određen je donošenjem Zakona o elektroničkoj trgovini (»Narodne novine«, broj 173/03), koji se sustavno povezuje s pravnim okvirom Zakona o zaštiti osobnih podataka (»Narodne novine«, broj 103/03), Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 122/03, 158/03) i Zakona o elektroničkom potpisu (»Narodne novine«, broj 10/02).

Sustav propisa kojima se uređuju usluge u informatičkom društvu u Republici Hrvatskoj, pored navedenih zakona, upot­punjen je ratifikacijom Konvencije o kibernetičkom kriminalu (»Narodne novine, Međunarodni ugovori«, broj 9/02) od strane Hrvatskoga sabora, čime je Republika Hrvatska napravila još jedan korak u zaštiti tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih sustava, mreža i računalnih podataka.

Navedeni zakonski propisi, kao i Konvencija o kiber­neti­čkom kriminalu, koji predstavljaju pravni okvir sustava pru­žanja usluga informacijskog društva detaljnije su obrađeni u potpoglavlju 3.19. Telekomunikacije i informacijska tehnologija, Nacio­nal­nog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Institucionalni okvir

Institucionalni okvir područja pružanja usluga u infor­matič­kom društvu pruža nekoliko nadležnih ministarstva.

Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija (»Narodne novine«, broj 48/99, 15/00, 20/00, 199/03), u nadležnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske stavljeno je: planiranje, usklađivanje i provođenje razvitka informatičke djelatnosti i njezino povezivanje u cjeloviti informacijski sustav u Republici Hrvatskoj i informatizaciju tijela državne uprave.

Osim navedenog ministarstva, institucionalni okvir područja pružanja usluga u informatičkom društvu pružaju i Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske s posebno ustrojenom Upravom pošte i telekomunikacija kao osnovnom informatičkom infrastrukturom i posebno ustrojenim Odjelom za razvoj informacijskog društva.

U okviru Uprave za poticanje ulaganja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske, pripremaju se nacrti prijedloga zakona i drugih propisa iz područja informacijskog društva koje se odnose na primjenu u gospodarstvu Republike Hrvatske.

Uprava za poslove opće uprave Ministarstva pravosuđa priprema i izrađuje nove propise o uredskom poslovanju u cilju prilagodbe sustava uredskog poslovanja potrebama elektroničke uprave, sukladno odgovarajućim propisima Europske unije.

Institucionalni okvir za pružanje usluga u informacijskom društvu, te unutarnje ustrojstvo nadležnih tijela, detaljnije je obrađen u potpoglavlju 3.19. Telekomunikacije i informacijska tehnologija, Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

U cilju intenziviranja djelovanja sustava pružanja usluga informacijskog društva nužno je izvršiti dodatne napore kroz sustav Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Hrvatske gospodarske komore u cilju promicanja i edukacije o osnovnim pojavnim oblicima usluga informacijskog društva, o osnovnim načelima na kojima se temelji pružanje tih usluga te pravima korisnika usluga informacijskog društva. Također će biti nužno stvoriti sigurnosni mehanizam nadzora i kontrole, kako kvalitete pružanja usluga informacijskog društva, tako i pridružene zahtjeve zaštite osobnih podataka, kao i zaštite subjekata u smislu tržišnog natjecanja.

Za brže širenje upotrebe informacijskih tehnologija u svim segmentima društva nužno je osigurati učinkovite mehanizme za ostvarivanje sigurnosti i pouzdanosti računalnih mreža, identifikacije i autorizacije korisnika, zaštite računala i mreže od neovlaštenog pristupa i računalnih virusa, te neželjenih komunikacijskih priopćenja.

Mjere plana provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za 2004. godinu detaljnije su obrađeni u potpoglavlju 3.19. Telekomunikacije i informacijska tehnologija, Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

3.3.9. Investicijske usluge

Pravni okvir

U Republici Hrvatskoj investicijske usluge pružaju trgo­vačka društva u okviru bankarskog sektora, te društva i institucije koje djeluju na tržištu kapitala.

Pravni okvir u kojem djeluju društva uređen je zakonskim propisima za svaku vrstu djelatnosti. To su prije svega Zakon o tržištu vrijednosnih papira (»Narodne novine«, broj 84/02), Zakon o investicijskim fondovima (»Narodne novine«, broj 107/95, 12/96 i 114/01), Zakon o privatizacijskim investicijskim fondovima (»Narodne novine«, broj 109/97 i 114/01), Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (»Narodne novine«, broj 49/99, 63/00, 103/03), kao i Zakon o bankama (»Narodne novine«, broj 84/02) i Zakon o deviznom poslovanju (»Narodne novine«, broj 96/03).

Načelno, zakoni uređuju ravnopravni položaj svih ulagatelja bez obzira da li se radi o domaćem ili stranom ulagatelju, rezidentu ili nerezidentu, dok su podzakonskim aktima, u okviru svakog zakona posebice, precizno utvrđena eventualna ograničenja, jednom u odnosu na domaće ulagatelje, drugi put u odnosu na strane ulagatelje. Pravno se ne može govoriti o slobodnom tijeku kapitala za sve, niti o jednakom načinu na koji se pojedine usluge pružaju ulagateljima s obzirom na njihov status rezidenta odnosno nerezidenta.

Institucionalni okvir

Institucija nadležna za za donošenje većine zakona iz ovog područja je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, dok je za podzakonske akte nadležnost podijeljena između Hrvatske narodne banke za dio koji je vezan uz Zakon o bankama i Zakon o deviznom poslovanju, te Komisije za vrijednosne papire Repub­like Hrvatske vezano uz Zakon o tržištu vrijednosnih papira i Zakon o investicijskim fondovima, odnosno Agencije za nadzor mirovinskih fondova (dalje u tekstu ovog potpoglavlja: HAGENA) vezano uz Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Jednako tako i nadzor nad sudionicima na tržištu kapitala podijeljen je između Hrvatske narodne banke, Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske i HAGENE, a nadzor se, jednim dijelom, preklapa između više nadzornih tijela.

Infrastruktura pružatelja investicijskih usluga uobičajena je za srednje razvijena tržišta kapitala. Može se čak i ustvrditi da je bolja nego što bi se moglo očekivati s obzirom na opseg usluga koji se očituje u vrijednosti zaključenih poslova.

Burze, ovlaštena društva za trgovanje vrijednosnim papirima, društva za upravljanje investicijskim fondovima i Središnja depozitarna agencija pružaju usluge na način propisan zakonima koji uređuju ovo područje. To su trgovanje vrijednosnim papirima na burzama, upravljanje portfeljem vrijednosnih papira za račun nalogodavatelja, poslovi agenta izdanja i pokrovitelja izdanja za nove emisije vrijednosnih papira, investicijsko savjetovanje, te poslovi skrbništva. Skrbništvo je odlukama Hrvatske narodne banke određeno kao obvezno za ulaganje nerezidenata u vrijednosne papire, ako se ne radi o izravnim ulaganjima.

Osnovni preduvjet za osnivanje investicijskog fonda u Repub­lici Hrvatskoj je osnivanje Društva za upravljanje investicijskim fondovima, koje se osniva kao trgovačko društvo u smislu Zakona o trgovačkim društvima i to kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću. Jedno društvo može upravljati s više investicijskih fondova. Društvo dobiva odobrenje za rad od Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske, a dužno je poslovati isključivo u interesu vlasnika udjela ili dioničara fonda.

Investicijski fondovi mogu biti otvoreni i zatvoreni, a na hrvatskom tržištu kapitala djeluje preko trideset investicijskih fondova od kojih je većina otvorenog tipa. Zakonski su propisana brojna ograničenja u pogledu ulaganja fondova da bi se osigurala disperzija ulaganja i smanjio rizik. Ograničenja se odnose na vrste vrijednosnih papira u koje fondovi mogu ulagati, opsega ulaganja, tržišta na kojima mogu kupovati vrijednosne papire, pa sve do toga tko može kupiti udjele u fondu i u kojem postotku.

Središnja depozitarna agencija je institucija u kojoj su pohranjeni gotovo svi nematerijalizirani vrijednosni papiri i kroz koju se obavlja prijeboj i namira svih pravnih poslova zaključenih na tržištu za nematerijalizirane vrijednosne papire (bilo na burzi ili izvan burze) koji su u pohrani u Agenciji. Zakon je odredio da se tek upisom vrijednosnog papira na računu vrijednosnih papira u Agenciji stječe njegovo vlasništvo.

U narednoj 2004. godini za daljnji razvoj usluga tržišta kapitala Središnja depozitarna agencija treba raditi na usuglašavanju pravnog sustava Republike Hrvatske sa pravnom regulativom EU, posebno u dijelu koji se odnosi na skraćivanje roka namire sa T+4 na T+3.

U tom smislu potrebno promijeniti status Središnje depozitarne agencije kod Hrvatske narodne banke u pogledu pristupa Hrvatskom sustavu velikih plaćanja (HSVP).

Daljnjem razvoju tržišta kapitala doprinijelo bi i prihvaćanje kratkoročnih vrijednosnih papira koje izdaje Ministarstvo financija Republike Hrvatske (trezorskih zapisa), u pohranu u sustav Središnje depozitarne agencije, za što je još jedino potrebna suglasnost Ministarstva financija.

No najviše bi daljnjem razvoju doprinijelo daljnje prihvaća­nje prakse razvijenih tržišta kapitala i primjena svjetskih standarda koji snažno određuju praksu na globaliziranom tržištu.

Osnovna infrastruktura u pogledu tehnoloških rješenja nije tome prepreka, jer s njom sudionici tržišta kapitala koji pružaju investicijske usluge ulagateljima na domaćem tržištu već raspolažu.

3.3.10. Poslovni nastan

Pravni okvir

Područje poslovnog nastana, na način kako je ovo područje definirano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica, u odred­bama Glave V., Poglavlja II., člancima 48-55 Sporazuma, u Republici Hrvatskoj je sadržano u nekoliko različitih zakonskih propisa. Odredbe o poslovnom nastanu sadržane su prvenstveno u Zakonu o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003), ali i drugim zakonskim propisima.

Mogućnost zapošljavanja državljana članica Europske unije i državljana Republike Hrvatske u trgovačkim društvima Zajednice, ili hrvatskim trgovačkim društvima osnovanim na teritoriju RH, ili Zajednice, definirana je člankom 54. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Odredbe se odnose i na zapošljavanje preko trgovačkih društava kćeri i podružnica trgovačkih društava i to u prvom redu na zaposlenike - državljane neke od zemalja članica Europske unije i državljane Republike Hrvatske, te na ključno osoblje trgovačkih društava.

Pitanje reguliranja radnih i poslovnih dozvola za strane državljane propisano je Zakonom o strancima (»Narodne novine«, broj 109/2003), s time da spomenute dozvole nisu uvjet za osnivanje i registraciju trgovačkog društva. Zakon o strancima određuje niz izuzetaka od potrebe za izdavanjem radne i poslovne dozvole (članak 95. Zakona).

Ovaj Zakon je usvojen u Hrvatskome saboru 17. srpnja 2003. godine, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004. godine, kada su prestale važiti odredbe Zakona o kretanju i boravku stranaca i Zakona o zapošljavanju stranaca.

Zakon o kretanju i boravku stranaca i Zakon o zapošljavanju stranaca nisu regulirali posebno pitanje ulaska i zapošljavanja stranih državljana kao »ključnog osoblja« u smislu definicije »ključnog osoblja« koja je sadržana u članku 54. stavak 2. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Iz toga proizlazi da je navedenim zakonima pitanje ulaska i zapošljavanja stranaca bilo riješeno jedinstveno bez obzira na njihovo državljanstvo i vrstu posla koje bi obavljali u Republici Hrvatskoj.

Novi Zakon o strancima, po prvi put regulira pitanje zapošljavanja »ključnog osoblja« u smislu definicije iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U člancima 85. i 87. navedenog Zakona predviđeno je da »ključno osoblje« u trgovačkim društvima i predstavništvima stranih trgovačkih društava iz trećih zemalja može raditi u Republici Hrvatskoj na temelju radne, ili poslovne dozvole. Člankom 95. istog zakona predviđeno je, za razliku od toga, da »ključno osoblje« trgovačkih društava koje je definirano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju može raditi u Republici Hrvatskoj bez posebne radne dozvole.

»Ključno osoblje« trgovačkih društava koje je definirano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, iako ne mora imati radnu dozvolu, mora imati reguliran privremeni boravak, sukladno odredbama Zakona o strancima.

U odnosu na odredbe Rezolucije Vijeća Europe o ogra­ni­čenju pristupa državljana trećih zemalja teritoriju država članica radi zapošljavanja od 20. 6. 1994. koje se odnose na »ključno osoblje« trećih zemalja, odredbe Zakona o strancima predviđaju sljedeće:

• Zakon kao i Rezolucija propisuju da državljani trećih zemalja ne mogu započeti radom bez valjane radne dozvole;

• za razliku od odredbe navedene Rezolucije, Zakon o strancima predviđa kraći rok trajanja prve radne dozvole, u trajanju od dvije godine;

• Zakon o strancima kao i spomenuta Rezolucija predviđa mogućnost produljenja roka trajanja radne dozvole.

Pitanja relevantna za osnivanje trgovačkih društava, zastupanje, te pravo članstva u upravi i nadzornom odboru trgovačkih društava regulirana su prije svega Zakonom o trgovačkim društvima, dok je postupak osnivanja trgovačkih društava reguliran i Zakonom o sudskom registru.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima koji je usvojen 2003. godine, ne mijenja bitno odredbe koje se odnose na poslovni nastan. Pod uvjetima propisanim zakonom, s domaćim osobama su u poslovanju na području Republike Hrvatske izjednačena inozemna trgovačka društva i trgov­ci pojedinci.

Poslovni nastan društava kćeri, odnosno pravo započinjanja gospodarskih djelatnosti osnivanjem društava kćeri reguliran je odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

Strano trgovačko društvo koje želi u Republici Hrvatskoj započeti obavljanje gospodarske djelatnosti, mora osnovati podružnicu odnosno društvo kćer. Zakon o trgovačkim društvima ne poznaje nikakva dodatna ograničenja u smislu slobode osnivanja društava kćeri i pružanja usluga na području Republike Hrvatske i ne pravi razliku u tretmanu poslovnog nastana društava kćeri trećih zemalja i država članica Europske unije.

Sudskom registru trgovačkog suda je za osnivanje podružnice potrebno u izvorniku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik, dostaviti sljedeće dokumente:

1. izvod iz registra u kojem je upisan osnivač iz kojeg se vidi njegov pravni oblik i vrijeme kad je upisan u taj registar ili, ako je osnovan u zemlji gdje se ne upisuje u takav registar, valjane isprave o osnivanju javno ovjerene po propisima zemlje u kojoj           osnivač ima registrirano sjedište iz kojeg su vidljivi njegov pravni oblik i vrijeme osnivanja;

2. odluka osnivača o osnivanju podružnice;

3. prijepis izjave o osnivanju, društvenog ugovora ili statuta osnivača, javno ovjerenih po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište;

4. javno ovjereno skraćeno posljednje godišnje izvješće osnivača.

Postojanje uzajamnosti u odnosu na mogućnost osnivanja podružnice od strane hrvatskih trgovačkih društava, ili trgovaca pojedinaca u stranoj zemlji, je opći uvjet, s time da se ova odred­ba ne primjenjuje na osnivača koji ima sjedište u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije. Osnivanje podružnice upisuje se u sudski registar trgovačkog suda.

Da bi strano poduzeće osnovalo trgovačko društvo u Repub­lici Hrvatskoj društvo kćer mora pridonijeti registarskom sudu:

1. izvod iz registra stranog poduzeća iz kojeg se može vidjeti tko je osnivač toga poduzeća, njegov pravni oblik, vrijeme upisa, sjedišta, djelatnost te tko je ovlašteni      zastupnik;

2. skraćeno godišnje posljednje financijsko izvješće;

3. izjavu osnivača na području Republike Hrvatske da nema nepodmirenih dugova (sve prevedeno na hrvatski jezik od strane ovlaštenog tumača).

Osnivač trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj može biti i strana fizička osoba u kojem slučaju nisu potrebni gornji dokumenti nego samo osobni dokumenti osnivača.

Za samo obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva, nisu potrebne posebne radne ili poslovne dozvole (članak 85. Zakona o strancima).

U oba slučaja (kada je osnivač strano poduzeće ili strana fizička osoba), za registarski sud su potrebni sljedeći dokumenti:

• prijava;

• odluka o imenovanju direktora;

• izjava direktora da prihvaća imenovanje;

• ovjereni potpis ovlaštene osobe za zastupanje;

• izjava (ako je jedan osnivač) ili društveni ugovor (ako je više osnivača) o osnivanju društva, u kojoj se osim najvažnijih po­­da­­taka kao što su naziv, sjedište tvrtke i sl., moraju navesti i djelatnosti poslovanja prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti;

• dokaz o uplati temeljnog kapitala

   o od 1. 1. 2004. primjenjuje se pravilo da za društvo s ograničenom odgovornošću minimalni propisani temeljni kapital iznosi 20.000 kuna, ili 2.676,98 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 3. 9. 2003. (do tada se primjenjuje odredba prema kojoj je najniži iznos temeljnog kapitala u valuti Republike Hrvatske izražena protuvrijednost od 5.000 DEM, ili 2.556,45 EUR);

   o  od 01. 01. 2004. primjenjuje se pravilo prema kojem je za dioničko društvo najniži iznos temeljnog kapitala 200.000,00 kuna, ili 26.769,81 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 3. 9. 2003. (do tada se primjenjuje odredba prema kojoj je najniži iznos temeljnog kapitala u valuti Republike Hrvatske izražena protuvrijednost od 30.000 DEM, ili 15.338,75 EUR).

U dijelu koji se odnosi na specifične djelatnosti trgovačkih društava (banke, društva za osiguranje), postoje posebni propisi koji reguliraju postupak dobivanja posebnih dozvola, odnosno udovoljavanju posebnim uvjetima potrebnim za gospodarsko djelovanje takvih trgovačkih društava na teritoriju Republike Hrvatske.

Zakon o bankama propisuje kako strana banka može pružati bankovne i ostale financijske usluge na području Republike Hrvat­ske samo preko podružnice. Za dobivanje odobrenja za rad podružnica strane banke dužna je uz zahtjev priložiti Hrvatskoj narodnoj banci određene dokumente (članak 52. Zakona o bankama). Hrvatska narodna banka može zahtijevati da strana banka položi na području Republike Hrvatske određeni novčani iznos ili drugi vid osiguranja kao jamstvo za namiru obveza po poslovima zaključenim na području Republike Hrvatske.

Za osnivanje banke kćeri (subsidiary) strane banke ne postoje nikakva ograničenja u smislu slobode osnivanja i pružanja usluga na području Republike Hrvatske.

Odredbe koje se odnose na pravo započinjanja gospodarske djelatnosti sadržane su, osim u odredbama Zakona o trgovačkim društvima, primjerice i u odredbama Zakona o trgovini, Zakona o obrtu (članak 4. - 9.) i drugim propisima.

Postupak za dobivanje dozvole za obavljanje obrta kao samostalnog i trajnog obavljanja dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti, koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom, ili pružanjem usluga na tržištu, te od strane trgovačkih društava koja obavljaju jednu, ili više obrtničkih djelatnosti, ako to ne čine na industrijski način, uređen je odredbama Zakona o obrtu.

Institucionalni okvir

U dijelu koji se odnosi na članak 54. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kako je naprijed navedeno, od 1. siječnja 2004. godine primjenjuje se novi Zakon o strancima, iz područja nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, te se u tom pravcu se očekuje daljnje stručno osposobljavanje državnih službenika u cilju pojednostavljenja postupka i olakšavanja primjene novih zakonskih propisa koji se odnose na zapošljavanja ključnog osob­lja, što je detaljnije obrađeno u Poglavlju IV. »Administrativni kapacitet« NPPEU za 2004. godinu.

U dijelu koji se odnosi na osnivanje trgovačkih društava, nadležna tijela državne uprave: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, u dijelu koji se odnosi na Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obrtu i Zakon o trgovini; Ministarstvo pravosuđa u svom dijelu nadležnosti; te trgovački sudovi kao sudovi nadležni za upis trgovačkih društava u sudski registar; nastavit će pratiti regulativu koja se odnosi na pravo poslovnog nastana u Europskoj uniji.

Potrebno je istaknuti da je u posljednje vrijeme, u dijelu koji se odnosi na ubrzanje postupka registracije trgovačkih društava, postignut vidan napredak.

Daljnje jačanje navedenih tijela državne uprave i drugih institucija, koje obuhvaća odgovarajuće stručno osposobljavanje službenika, te sagledavanje mogućnosti za eventualno daljnje unaprjeđenje i pojednostavljenje administrativnih postupaka potrebnih za započinjanje gospodarskih djelatnosti, predstavlja prioritet institucionalnog razvoja u 2004. godini.

Obzirom na kontinuitet procesa usklađivanja našeg zakonodavstva s propisima Europske unije u cjelini, pa tako uključujući i područje prava poslovnog nastana, nadležna tijela državne uprave će tijekom 2004. godine pristupiti izradi:

• analize razlike između tretmana u pogledu poslovnog nastana društava kćeri trgovačkih društava u pravu RH i prava poslovnog nastana unutar Zajednice, te

• analize razlike između tretmana u pogledu poslovnog nastana društava kćeri stranih trgovačkih društava s poslovnim nastanom na teritoriju Republike Hrvatske i tretmana kojeg Zajednica daje društvima kćerima stranih trgovačkih društava s poslovnim nastanom na njenom teritoriju.

Plan provedbe SSP-a

Izradom ovih analiza bit će omogućeno potpunije sagledavanje stupnja usklađenosti našeg zakonodavstva s pravom Europske unije u pogledu prava poslovnog nastana društava kćeri trgovačkih društava.

3.4. SLOBODA KRETANJA KAPITALA

Ovo potpoglavlje u kojem se obrađuje sloboda kretanja kapitala, obuhvaća pitanja koja se odnose na kretanje kapitala i tekuća plaćanja, osiguranje i vrijednosne papire, sprječavanje pranja nov­ca te plaćanja i podmirenja.

3.4.1. Pravni okvir

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Repub­like Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica, područje slobode kretanja kapitala uređeno je u sljedećim dijelovima: Glava V. Kretanje radnika, poslovni nastan, pružanje usluga, kapital, Poglavlje IV. Tekuća plaćanja i kretanje kapitala, članci 59. – 61.; Glava VI., članak 69.; Glava VIII., članak 84. Bankarstvo, osiguranje i ostale financijske usluge i članak 85. Poticanje i zaštita ulaganja.

Pravni okvir područja kretanja kapitala i tekućih plaćanja Europske unije određen je u Trećem dijelu UEZ-a koji govori o Politici Zajednice, a odnosi se na: Glavu III. Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala, Poglavlje 4. Kapital i plaćanje, članci 56. – 60. (bivši članci 73b. – 73g.); te Glavu VI. Zajednička pravila o tržišnom natjecanju, oporezivanju i ujednačavanju zakona, Poglavlje 3. Ujednačavanje zakona, članak 95. (bivši članak 100a.).

3.4.1.1. Kretanje kapitala i tekuća plaćanja

Osim Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u Republici Hrvatskoj su u primjeni Ugovori o slobodnoj trgovini između Republike Hrvatske i zemalja EFTA-e (Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska), CEFTA-e, Bosne i Hercegovine, Repub­like Albanije, Srbije i Crne Gore, Republike Litve, Republike Makedonije, Republike Moldove (pregovori u tijeku), te Repub­like Turske. Ovi Ugovori sadrže odredbe koje se odnose na slobodu tekućih plaćanja u skladu s člankom VIII. Statuta Međunarodnog monetarnog fonda.

Na snagu su stupili i Ugovori o uzajamnom poticanju i zaštiti ulaganja koje je Republika Hrvatska potpisala s: Republikom Albanijom, Rumunjskom, Republikom Čile, Argentinskom Republikom, Republikom Poljskom, Portugalskom Republikom, Slovačkom Republikom, Republikom Turskom, Bosnom i Hercegovinom, Republikom Mađarskom, Francuskom Republikom, Republikom Bugarskom, SAD-om, Helenskom Republikom, Talijanskom Republikom, Kanadom, Republikom Austrijom, Državom Kuvajt, Ujedinjenim Kraljevstvom Velike Britanije i Sjeverne Irske, SR Njemačkom, Kraljevinom Španjolskom, Arapskom Republikom Egipat, Kraljevinom Nizozemskom, SR Jugoslavijom, Republikom Finskom, Hašemitskom Kraljevinom Jordan, Kraljevinom Danskom. Navedeni Ugovori sadrže i odredbe koje se odnose na prijenose sredstava kod izravnih ulaganja.

Osim ovih izvora, područje slobode kretanja kapitala, uklju­čujući i tekuća plaćanja, razrađena su i u Statutu Međunarodnog monetarnog fonda koji je Republika Hrvatska prihvatila Zakonom o prihvaćanju članstva Republike Hrvatske u Međunarodnom monetarnom fondu i drugim međunarodnim financijskim organizacijama na temelju sukcesije (»Narodne novine«, broj 89/92). Statut Međunarodnog monetarnog fonda (»Narodne novine, Međunarodni ugovori«, broj 3/92) u članku VIII. govori o izbjegavanju ograničenja na tekuća plaćanja država članica Među­narodnog monetarnog fonda.

Platni promet u zemlji uređen je Zakonom o platnom prometu u zemlji (»Narodne novine«, broj 117/01), te podzakonskom regulativom koja proizlazi iz odredbi ovoga Zakona. Sukladno navedenom Zakonu nositelji poslova platnog prometa u zemlji jesu Hrvatska narodna banka i banke, odnosno depozitne institucije te jedino one mogu obavljati poslove platnog prometa definirane Zakonom. Propisano je da su računi za obavljanje platnog prometa transakcijski te da se na njima evidentiraju novčani primitci i izdatci te saldo. Račune svih pravnih i fizičkih osoba otvaraju i vode banke, a račune banaka i račune Republike Hrvatske otvara i vodi Hrvatska narodna banka. Sukladno Zakonu sudionik mora imati najmanje jedan račun za redovno poslovanje, jer je obvezan novčana sredstva voditi na računu i plaćati preko računa, ali može, prema svom izboru, imati otvorene račune i kod više banaka. Zastupljeni su svi oblici plaćanja: bezgotovinski, gotovinski i obračunski, a Zakonom su propisani uvjeti, rokovi i načini izvršenja plaćanja. Hrvatska narodna banka, sukladno odredbama Zakona, regulira i nadzire sustav platnog prometa u zemlji. Za provođenje Zakona o platnom prometu u zemlji nije bilo potrebno angažiranje sredstava državnog proračuna.

Platni promet s inozemstvom uređen je Zakonom o deviznom poslovanju (»Narodne novine«, broj 96/03 – u nastavku teksta Zakon) koji je stupio na snagu 18. lipnja 2003. godine. Stupanjem na snagu Zakona prestali su važiti: Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata (»Narodne novine«, broj 91A/93, 36/98 i 32/01), Zakon o kreditnim poslovima s inozemstvom (»Narodne novine«, broj 43/96), Uredba o utvrđivanju roka iz članka 3. stavka 1. Zakona o kreditnim poslovima s inozemstvom (»Narodne novine«, broj 62/01), te podzakonski propisi donijeti na temelju tih zakona. Također, stupanjem na snagu Zakona, prestaju važiti i članak 41., članak 64. i članak 73. stavak 2. Zakona o trgovini (»Narodne novine«, broj 11/96, 75/99, 76/99, 62/01, 109/01 i 49/03. – pročišćeni tekst), te podzakonski propisi doneseni na temelju članka 41. Zakona o trgovini (Odluka o obavljanju kompenzacijskih poslova s inozemstvom, »Narodne novine«, broj 54/97).

Osnovni cilj Zakona o deviznom poslovanju jest omo­gu­ćavanje boljih uvjeta poslovanja gospodarskim subjektima, te prilagođavanje propisa i prakse kriterijima Europske unije.

Osnovne novine Zakona o deviznom poslovanju su:

• Liberalizacija pojedinih segmenata kapitalnog računa sukladno čl. 59., 60. i 61. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju;

• Podjela poslova na: tekuće (sukladno čl. VIII. Statuta MMF-a) i kapitalne (sukladno Direktivi 88/361/EEC);

• Izostavljanje područja prometa zlata;

• Reguliranje statusa podružnica stranih društava registriranih u Republici Hrvatskoj (podružnice) kao rezidenata te predstavništva stranih društava u Republici Hrvatskoj kao nerezidenta;

• Definiranje i razrada kapitalnih poslova koji obuhvaćaju: izravna ulaganja, ulaganja u          nekretnine, poslove s vrijednosnim papirima na tržištu kapitala, poslove s      vrijednosnim papirima na tržištu novca, poslove s udjelima u investicijskim fondovima, kreditne poslove, depozitne poslove, plaćanja na osnovi ugovora o osiguranju i jednostrane prijenose imovine;

• Definiranje i razrada izravnih ulaganja;

• Liberalizacija transfera kapitala rezidenata u inozemstvo radi stjecanja nekretnina ukoliko su podmirene zakonom propisane obveze u Republici Hrvatskoj, što je do sada bilo zabranjeno;

• Liberalizacija ulaganja rezidenata u vrijednosne papire u inozemstvu na tržištu kapitala;

• Podjela poslova s vrijednosnim papirima na tržište kapitala i tržište novca;

• Definiranje i razrada kreditnih poslova, statusa ugovornih osoba, uvjeta njihova sklapanja i obveza izvješćivanja;

• Ukidanje obveze pravnih osoba da devize stečene vanjskotrgovinskim poslom naplate i unesu u zemlju u roku od 150 dana, uz mogućnost jednokratnog produljenja tog roka za 60 dana;

• Omogućavanje Hrvatskoj narodnoj banci da obavlja platni promet s inozemstvom za potrebe Republike Hrvatske kao što je to praksa u većini razvijenih europskih zemalja;

• Obvezivanje ovlaštenih mjenjača da u svom radu koriste zaštićeni računalni program za obavljanje mjenjačkih poslova kako bi se suzbila uočena porezna evazija;

• Obveza međusobnog izvješćivanja tijela ovlaštenih za nadzor deviznog poslovanja čime se želi doprinijeti pravodobnoj i efikasnijoj kontroli;

Direktive Europske unije koje su korištene pri izradi Zakona jesu:

• Direktiva broj 88/361/EEC o primjeni članka 67. Sporazuma o osnivanju Europske zajednice;

• Direktiva broj 97/5/EC o prekograničnim kreditnim transferima;

• Direktive broj 91/308/EEC i 01/97/EC o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca.

Za donošenje i provođenje Zakona o deviznom poslovanju nije bilo potrebno angažirati sredstva iz državnog proračuna.

3.4.1.2. Osiguranje

Pravni okvir sustava osiguranja u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o osiguranju (»Narodne novine«, broj 09/94, 20/97, 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99, 11/02) i Zakonom o posredovanju i zastupanju u osiguranju (»Narodne novine«, broj 27/99).

Područje osiguranja detaljno je obrađeno u potpoglavlju 3.3.5. Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridru­živanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

3.4.1.3. Vrijednosni papiri

Osnovni zakon koji regulira područje vrijednosnih papira je Zakon o tržištu vrijednosnih papira (»Narodne novine«, broj 84/02).

Investiranjem u vrijednosne papire mogu se baviti sva dionička društva koja u tom pogledu mogu ulagati u vrijednosne papire u skladu sa svojom poslovnom politikom. Kada govorimo o onim trgovačkim društvima koja isključivo i jedino kao predmet svoga poslovanja mogu imati ulaganje u vrijednosne papire tu razlikujemo investicijske fondove, mirovinske fondove, osigu­ravajuća društva i dijelom banke. Kada govorimo o ograniče­njima koja vrijede za investicijske fondove a koja su određena Zakonom o investicijskim fondovima, razlikujemo otvorene od zatvorenih investicijskih fondova kojima upravljaju društva za upravljanje fondovima.

Tako je odredbama članka 10. Zakona o investicijskim fondovima propisano:

1. U vrijednosne papire jednog izdavatelja ne smije se uložiti više od 5% vrijednosti investicijskog fonda, ali se izuzetno može u vrijednosne papire jednog izdavatelja uložiti do 10% vrijednosti investicijskog fonda, pod uvjetom da ukupna vrijednost takvih vrijednosnih papira drugih izdavatelja ne prelazi 40% vrijednosti investicijskog fonda. Obveznice država članica Europske unije i drugih država članica OECD-a, glede tih ograničenja, računaju se samo s polovicom vrijednosti.

2. Obveznice istog izdavatelja otvoreni investicijski fond može stjecati samo ako njihov ukupni nominalni iznos ne prelazi 10 % od ukupnog nominalnog iznosa svih obveznica istog izdavatelja, ako su u optjecaju.

3. Dionice istog izdavatelja mogu se stjecati za otvoreni investicijski fond samo ako pravo glasa društva iz dionica istog izdavatelja ne prelaze 10% od svih prava glasa iz dionica tog izdavatelja. To ne važi u slučajevima iz članka 8. stavka 3. točke 2. ovoga Zakona.

4. Depoziti u financijskim institucijama i druga novčana sred­stva investicijskog fonda smiju iznositi najviše do 49% vrijednosti investicijskog fonda.

5. U depozitnoj banci dopušteno je držati najviše do 50% novčanih sredstava.

6. Dužničke vrijednosne papire koje izdaje Republika Hrvat­ska ili za koje garantira Republika Hrvatska fond smije stjecati bez ograničenja.

7. Ograničenja iz stavka 4. ne odnose se na investicijski fond čija je djelatnost raspolaganje novčanim depozitima.

Temeljem članka 27a. Zakona, otvoreni investicijski fond ne smije stjecati nekretnine. Što se tiče adekvatnosti kapitala, napominjemo da se ulagati može u vrijednosne papire koji su uvršteni u službenu kotaciju burzi ili na uređenim tržištima otvorenim za javnost, pri čemu se ta adekvatnost kapitala određuje Zakonom koji reguliraju tržište vrijednosnih papira i pravilima burze i drugih uređenih tržišta otvorenim za javnost. Što se tiče adekvatnosti kapitala fonda, napominjemo da je fond, odnosno društvo za upravljanje fondom, dužno dostavljati financijska izvješća suklad­no Međunarodnim računovodstvenim standardima i članku 5. Zakona o investicijskim fondovima.

Ostala pitanja koja se odnose na područje vrijednosnih papira razrađena su u potpoglavljima 3.3.6., a manjim dijelom i u potpoglavlju 3.5.1. Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

3.4.2. Institucionalni okvir

Regulativa i nadzor nad sustavom platnog prometa u zemlji u nadležnosti je Hrvatske narodne banke. Zakonom o platnom prometu u zemlji uređuju se temeljna pitanja, a Hrvatska narodna banka donosi podzakonske propise kojima se regulira njihova provedba.

Hrvatska narodna banka propisuje i nadzire sustave za obračun međubankovnih platnih transakcija, te načine namire na računima banaka na osnovi plaćanja izvršenih preko među­bankovnih sustava.

Kod platnog prometa s inozemstvom, Hrvatska narodna banka, sukladno Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, broj 36/01), prati kretanja kapitala i tekuća plaćanja, odnosno vodi statistiku platnog prometa s inozemstvom i statistiku platne bilance.

Nadzor nad poslovanjem u skladu s Zakonom o deviznom poslovanju obavljaju Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija - Devizni inspektorat Republike Hrvatske i Carinska uprava Republike Hrvatske, svatko u svojoj nadležnosti, a suklad­no zakonima kojima su ove institucije osnovane i koji određuju njihove poslove, odnosno Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Zakon o Deviznom inspektoratu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 33/92) i Carinski zakon (»Narodne novine«, broj 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03).

3.4.3. Sprječavanje pranja novca

3.4.3.1. Pravni okvir

Zakon o sprječavanju pranja novca (»Narodne novine«, broj 69/97) koji je stupio na snagu 1. studenoga 1997., postavio je temelje za razvoj preventivnog sustava u području sprječavanja i otkrivanja pranja novca.

Na području sprječavanja pranja novca, u Europskoj uniji je prihvaćena 4. prosinca 2001. nova Direktiva 2001/97/EC o sprječavanju upotrebe financijskog sektora u svrhu pranja novca (u nastavku teksta: Direktiva 2001/97/EC), koja je dopunila do tada važeću Direktivu 91/308/EEC.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca (»Narodne novine«, broj 117/03) stupio je na snagu 1. kolovoza 2003. godine, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004. godine.

Pravilnik o provedbi Zakona o sprječavanju pranja novca stupio je na snagu 9. prosinca 2003.godine, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004. godine.

Potreba za usklađenjem odredaba Zakona o sprječavanju pranja novca (dalje u tekstu: ZSPN) s Direktivom 2001/97/EC, imala je za cilj cjelovito usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s područja sprječavanja pranja novca s europskim zakonodavstvom.

Zakonom o izmjenama i dopunama ZSPN-a dodatno su prav­no uređena određena pitanja u području prevencije pranja novca, odnosno aktivnije uključivanje i drugih obveznika i profesija u poduzimanju mjera za sprječavanje pranja novca, koji bi mogli biti korišteni za pranje novca, kao što su:

• obveznici koji imaju podružnice u inozemstvu, ili koji imaju u većinskom vlasništvu, ili pod kontrolom financijske institucije u inozemstvu;

• drugi subjekti koji u okviru svojih djelatnosti provode određene financijske aktivnosti – transakcije, kao što su odvjetnici, odvjetnička društva, javni bilježnici, odnosno drugi subjekti koji imaju uvid u određene transakcije (revizorske tvrtke, ovlaštene revizore i pravne ili fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene poslove, ili poslove poreznog savjetovanja);

• proširen je i krug obveznika na stambene štedionice, mirovinske fondove i društva za upravljanje mirovinskim fondovima, zatim pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove u svezi s organiziranjem i provođenjem dražbi.

Osim navedenog, Zakonom o izmjenama i dopunama ZSPN-a uređena su i pitanja:

• identifikacije domaćih i stranih pravnih osoba, odnosno stvarnih vlasnika i članova Uprave trgovačkih društava (beneficial owner);

• povećan je limit od 105.000,00 kuna na 200.000,00 kuna kod prijave Uredu gotovinskih i povezanih gotovinskih transakcija od strane obveznika;

• nadzora nad primjenom ZSPN-a, na način da su izričito određena nadzorna tijela po pojedinim sektorima, koja će preuzeti odgovornost za provedbu ZSPN-a, svaka u svom sektoru.

Obveznici su Uredu dužni, na Zakonom propisani način, dostavljati obavijesti o:

• transakcijama koje se obavljaju gotovim novcem, stranom valutom, vrijednosnim papirima, plemenitim kovinama i draguljima ako je vrijednost transakcije 200.000,00 kuna, ili veća;

• povezanim gotovinskim transakcijama koje ukupno dosežu vrijednost 200.000,00 kuna, ili veću;

• transakcijama kada se radi o poslovima životnog osiguranja ako godišnji zbroj premija za životno osiguranje prelazi 40.000,00 kuna;

• svim drugim gotovinskim, ili negotovinskim transakcijama, ako postoji sumnja da se radi o pranju novca;

• Carinska uprava RH obvezna je Ured obavijestiti o prekograničnom prijenosu gotovine ili čekova, u domaćoj ili stranoj valuti, u vrijednosti od 40.000,00 kuna, ili većoj.

3.4.3.2. Institucionalni okvir

Ured za sprječavanje pranja novca ustrojen je u okviru Ministarstva financija kao samostalna unutarnja ustrojstvena jedinica, odnosno kao financijsko-obavještajna jedinica (FIU-Financial Intelligence Unit) administrativnog tipa koja obavlja poslove utvrđene ZSPN-om. Organizacijski i funkcionalno Ured je sastav­ljen je od dva odjela: Odjela za analitiku i Odjela za prevenciju.

Sadržaj aktivnosti za 2004. godinu

Prioritet u sljedećoj godini svakako predstavlja on-line povezivanje Ureda i obveznika, radi brže dostave i obrade podataka o transakcijama i njihove sigurnosti, a sve u cilju što učinkovitije borbe u sprječavanju i otkrivanju pranja novca odnosno sprječavanje financiranja terorizma. Troškovi uvođenja on-line povezivanja između Ureda i obveznika te cjelokupne programske podrške, iznose cca 1.500.000,00 kuna, a osigurat će se kroz CARDS Program.

3.4.4. Plaćanja i podmirenja

3.4.4.1. Pravni okvir

Pravni okvir za područje plaćanja i namirenja već je detaljno obrađen u potpoglavlju 3.4.1. Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Platni promet u zemlji uređen je Zakonom o platnom prometu u zemlji (»Narodne novine«, broj 117/01), te podzakonskom regulativom koja proizlazi iz odredbi ovoga Zakona.

Platni promet s inozemstvom uređen Zakonom o deviznom poslovanju (»Narodne novine«, broj 96/03) koji je stupio na snagu 18. lipnja 2003. godine.

Na temelju Zakona o deviznom poslovanju donesene su:

• Odluka o uvjetima i načinu obavljanja platnog prometa s inozemstvom (primjenjivat će se od 1. siječnja 2005. godine, a donesena je na temelju čl. 32. Zakona, »Narodne novine«, broj 146/03),

• Odluka o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (čl. 15. Zakona, »Narodne novine«, broj 146/03),

• Odluka o načinu i uvjetima pod kojima rezidenti u poslovanju s nerezidentima mogu primiti naplatu ili izvršiti plaćanja u gotovini u kunama, stranoj gotovini i čekovima (čl. 34. Zakona, »Narodne novine«, broj 146/03),

Odlukom o uvjetima i načinu obavljanja platnog prometa s inozemstvom, određuju se uvjeti i način obavljanja platnog prometa između rezidenata i nerezidenata, platnog prometa preko računa nerezidenata u bankama sa sjedištem u RH, bez obzira na to obavlja li se plaćanje ili prijenos u stranoj valuti ili u kunama, te plaćanja i prijenosa stranih sredstava plaćanja između računa rezidenata. Uputu za provedbu ove Odluke, s detaljno reguliranom tehnikom obavljanja platnog prometa s inozemstvom po tekućim i kapitalnim poslovima, izradit će i donijeti Hrvatska narodna banka do kraja 2004. godine.

Odlukom o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji, određeni su poslovi u kojima su dopušteni plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u RH.

Odlukom o načinu i uvjetima pod kojima rezidenti u poslovanju s nerezidentima mogu primiti naplatu ili izvršiti plaćanja u gotovini u kunama, stranoj gotovini i čekovima, određeni su način i uvjeti pod kojima rezidenti u poslovanju s nerezidentima mogu primiti naplatu, ili izvršiti plaćanje u gotovini u kunama, stranoj gotovini i čekovima.

Sadržaj aktivnosti za 2004. godinu

Tijekom 2003. godine donesena je Odluka o načinu obav­ljanja platnog prometa s inozemstvom, koja će se početi primjenjivati 1. siječnja 2005. godine.

U cilju daljnje razrade odredbi ove Odluke, tijekom 2004. godine planira se donošenje Upute o provedbi Odluke o uvjetima i načinu obavljanja platnog prometa s inozemstvom.

Ovom Uputom bit će izvršeno daljnje usklađivanje s propisima Europske unije i to:

• daljnje usklađivanje s odredbama Direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 97/5/EC od 27. 1. 1997. o prekograničnim kreditnim transferima;

• daljnje, potpuno, usklađivanje s odredbama Direktive Vijeća br. 91/308/EEC o sprječavanju korištenja financijskog sustava za pranje novca od 10. 7. 1991. i njenim izmjenama i nadopunama u Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća br. 01/97/EEC od 4. 12. 2001.

 3.4.4.2. Institucionalni okvir

Hrvatska narodna banka nadležna je za nadzor i regulativu sustava platnog prometa u zemlji.

Hrvatska narodna banka nadležna je također za donošenje propisa i nadzor sustava za obračun međubankovnih platnih transakcija, te načina namirenja na računima banaka na osnovi plaćanja izvršenih preko međubankovnih sustava.

U okviru svojih posebnih nadležnosti, nadzor nad poslovanjem u skladu s Zakonom o deviznom poslovanju obavljaju Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija - Devizni inspektorat Republike Hrvatske i Carinska uprava Republike Hrvat­ske.

Institucionalni okvir za plaćanja i namirenja obrađen je detaljnije u potpoglavlju 3.4.2. Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Plan provedbe SSP-a

Zakon o deviznom poslovanju djelomično je usklađen s acquis communautaireom, a ograničenja određenih kapitalnih poslova, koja su ostala na snazi, će se u skladu s rokovima iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ukinuti u roku četiri godine nakon njegova stupanja na snagu, a potpuna liberalizacija kapitalnih transakcija mora se omogućiti do postizanja punopravnog članstva Republike Hrvatske Europskoj uniji. Također, po isteku roka od četiri godine, Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje utvrdit će načine potpune primjene pravila Zajednice o kretanju kapitala.

Zakon o deviznom poslovanju je usklađen s direktivama Europske unije kojima se određuje zakonodavni okvir liberalizacije kapitalnih transfera te s odredbama SSP-a koje se odnose na liberalizaciju pojedinih segmenata kapitalnog računa, pri čemu se vodilo računa da se postigne i zadrži makroekonomska stabilnost u Republici Hrvatskoj.

U odnosu na kretanje kapitala s obzirom na stjecanje prava vlasništva, potrebno je istaknuti da Zakon o trgovačkim društvi­ma (»Narodne novine«, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03) ne razlikuje pravne osobe prema sjedištu osnivača, pa tako već sada postoji mogućnost da društva kćeri trgovačkih društava Zajednice osnovana u Republici Hrvatskoj, stječu vlasništvo bez ograničenja postavljenih stranim osobama Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01). Sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske uz suglasnost ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribav­ljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske.

U 2004. godini Hrvatska narodna banka utvrdit će dinamiku daljnje liberalizacije kapitalnih transakcija.

Tijekom 2004. godine će se na temelju makroekonomskih pokazatelja nastaviti analiza utjecaja ukidanja pojedinih kapitalnih ograničenja na makroekonomsku stabilnost Republike Hrvat­ske, te će se na temelju rezultata analize donositi odluke o daljnjoj liberalizaciji kapitalnog računa.

Plan provedbe SSP-a

 

3.5. PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

Ovo potpoglavlje obuhvaća pravo trgovačkih društava, računovodstva i revizije, te intelektualno, industrijsko i trgovačko vlasništvo.

3.5.1. Pravo trgovačkih društava

Pravni okvir

Područje prava trgovačkih društava je između Republike Hrvatske i Europskih Zajednica i njihovih država članica uređeno odredbama Glave V., Poglavlja II. (članci 48. - 55.) Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica.

Obveza usklađivanja prava proizlazi iz Glave VI., članka 69. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Zakon o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03), koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 1995. godine predstavlja temeljni zakon kojim se u Republici Hrvatskoj uređuje područje prava trgovačkih društava.

Na svojoj sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, Hrvat­ski sabor je usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 118/03). Zakon je stupio na snagu 1. kolovoza 2003. godine, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004. godine.

Ovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgo­vačkim društvima izvršeno je daljnje usklađivanje područja prava trgovačkih društava s acquis communautaireom Europske unije koji regulira ovu materiju, sukladno obvezama preuzetim iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te Privremenog sporazuma o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima između Republike Hrvatske i Europske zajednice.

Na taj način područje prava trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj u velikoj je mjeri usklađeno sa sljedećim propisima Europske unije:

• Prvom direktivom Vijeća 68/151/EEC od 9. ožujka 1968. o koordinaciji zaštitnih mehanizama koje, u svrhu zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahtijevaju od društava u smislu stavka 2. članka 58. Ugovora, s ciljem ujednačavanja takvih zaštitnih mehanizama u Zajednici;

• Drugom direktivom Vijeća 77/91/EEC od 13. prosinca 1976. o koordinaciji zaštitnih mehanizama koje, u svrhu zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahtijevaju od društava u smislu stavka 2. članka 58. Ugovora, s obzirom na osnivanje »jav­nih društava s ograničenom odgovornošću« i održavanje i promjenu njihovog kapitala, a s ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mehanizama;

• Trećom direktivom Vijeća 78/855/EEC od 9. listopada 1978. koja se temelji na članku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na spajanja »javnih društava s ograničenom odgovornošću«;

• Šestom direktivom Vijeća 82/891/EEC od 17. prosinca 1982. koja se temelji na članku 54. (3) (g) Ugovora, a odnosi se na spajanja »javnih društava s ograničenom odgovornošću«;

• Jedanaestom direktivom Vijeća 89/666/EEC od 21. prosinca 1989. koja se odnosi na zahtjeve za otkrivanje podataka u svezi podružnica koje su otvorile neke vrste društava u državama članicama u skladu sa zakonima druge države;

• Dvanaestom direktivom Vijeća 89/667/EEC od 21. prosinca 1989. u svezi s »privatnim društvima s ograničenom odgo­vornošću sastavljenim od jednog člana« i

• Uredbom Vijeća (EEZ) 2137/85 od 25. srpnja 1985. o Europskoj ekonomskoj interesnoj grupaciji (EEIG).

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima ostale su neusklađene odredbe našeg Zakona s onim odredbama navedenih propisa Europske unije, koje se odnose isključivo na države članice, pa u ovom trenutku nisu mogle ni biti predmet usklađivanja, tako da će se potpuno usklađivanje i s tim odredbama provesti trenutkom pristupanja Republike Hrvat­ske Europskoj uniji.

S manjim dijelom navedenih propisa provedeno je djelo­mično usklađivanje, tako da su primjerice djelomično usklađene odredbe članka 5. Druge direktive Vijeća 77/91/EEC (nije bilo potrebno potpuno usklađivanje jer po našem pravu društvo može osnovati i jedan osnivač), kao i odredbe članka 28. Druge direktive Vijeća 77/91/EEC (odredba nije u potpunosti preuzeta, ali našim Zakonom o trgovačkim društvima nije zabranjena njena primjena koja se može provesti u praksi). Navedene djelomično usklađene odredbe Zakona, bit će u potpunosti usklađene pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima u velikoj je mjeri izvršeno usklađivanje s odredbama Šeste direktive Vijeća 82/891/EEC, na način da je u Zakon o trgovačkim društvima unesena čitava nova glava VII. a., pod nazivom Podjela društva kapitala.

U svezi Uredbe Vijeća 2137/85 o europskoj interesnoj grupaciji (EEIG) i Statuta Europskog trgovačkog društva (SE), potrebno je istaknuti da se radi o pravno ustrojbenim oblicima trgovačkih društava koja su u pravu Europske unije uređena Ured­bama, pa i nema potrebe za unošenjem odredbi o takvim društvima u nacionalno zakonodavstvo država članica.

Ipak, najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o trgo­vač­kim društvima u velikoj mjeri je izvršeno usklađivanje našeg prava trgovačkih društava s odredbama Uredbe o europskoj interesnoj grupaciji. Tako je u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo uvedeno gospodarsko interesno udruženje kao zaseban oblik trgovačkog društva, čime se ono ustrojava na način kako je europska interesna grupacija ustrojena Uredbom Vijeća 2137/85 od 25. srpnja 1985. Predmetnim izmjenama i dopunama, Zakon o trgovačkim društvima ostao je neusklađen samo s manjim dijelom odredbi Uredbe Vijeća 2137/85, i to odredbom članka 3. stavak 2. točke c) i d) Uredbe, te odredbama članka 10. - 14. Ured­be, koje će se pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji neposredno primjenjivati.

Osim Zakona o trgovačkim društvima kao temeljnog propisa kojim se uređuje pravo trgovačkih društava u Republici Hrvat­skoj, ovo područje je uređeno i posebnim propisima kojim se uređuju pojedini dijelovi predmetne materije, kao što su ustroj i vođenje sudskog registra za trgovačka društva, postupak izdavanja vrijednosnih papira i preuzimanje dioničkih društava.

Zakon o sudskom registru (»Narodne novine«, broj 01/95, 57/96, 01/98, 30/99, 45/99) je nakon Zakona o trgovačkim društvima najznačajniji propis kojim se uređuje područje prava trgovačkih društava. Ovim zakonom uređuje se osnivanje, ustroj i vođenje sudskog registra za trgovačka društva i trgovce pojedince, ustanove, zajednice ustanova i druge osobe za koje je upis propisan zakonom, te postupak u registarskim stvarima.

Zakonom o tržištu vrijednosnih papira (»Narodne novine«, broj 84/02) uređuju se ustrojstvo, djelokrug i nadležnost Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske, postupak izdavanja vrijednosnih papira, poslovi s vrijednosnim papirima, položaj osoba ovlaštenih za obavljanje poslova s vrijednosnim papirima, uvjeti za organizirano javno trgova­nje vrijednosnim papirima, zaštita ulagatelja i nositelja prava iz vri­jednosnih papira, nematerijalizirani vrijednosni papiri te ustrojstvo i ovlaštenja Središnje depozitarne agencije, burzi i uređenih javnih tržišta. Ovo područje je detaljnije opisano u Poglavlju 3.3.6. Nacionalnog programa za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Zakonom o preuzimanju dioničkih društava (»Narodne novine«, broj 84/02, 87/02, 120/02), uređuju se i definiraju uvjeti za davanje ponude za preuzimanje dioničkih druš­tava – izdavatelja, postupci kod stjecanja dionica iznad određenog iznosa, prava i obveze sudionika u postupku preuzimanja dioničkih društava, zajedničko djelovanje pravnih i fizičkih osoba u cilju zaštite interesa dioničara, sankcije u slučaju neobjavljivanja ponuda za preuzimanje, te nadzor nad provođenjem postupka preuzimanja dioničkih društava. Predmetnim zakonom se uvodi i pojam konkurentske ponude čime se daje mogućnost da svaka pravna ili fizička osoba u vrijeme trajanja osnovne ponude za preuzimanje podnese konkurentsku ponudu. Pri izradi ovog Zakona korištene su glavne zamisli iz Prijedloga za 13. Direktivu o trgovačkim društvima (»Proposal for a Thirteenth Directive on company law concerning takeover bids« / »Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on takeover bids«). Ovo područje opisano je i u potpoglavlju 3.3.6. Nacionalnog programa za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. godinu.

Institucionalni okvir

Tijekom 2003. godine Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske kao nadležno ministarstvo, odnosno njegova Uprava za industriju i privatizaciju, bila je stručni nositelj Zakona o izmje­nama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 118/03), kao najznačajnijeg akta kojim je u okviru područja prava trgovačkih društava izvršeno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s propisima Europske unije.

Za dio područja prava trgovačkih društava koji se odnosi na donošenje propisa kojima se uređuje osnivanje, ustroj i vođenje sudskog registra, nadležno je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo.

Za dio područja prava trgovačkih društava koji se odnosi na donošenje propisa kojima se uređuje područje vrijednosnih papira i preuzimanje dioničkih društava nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Uprava za financijski sustav.

Upis trgovačkih društava u sudski registar provode trgovački sudovi (registarski sudovi) koji vode sudski registar trgovačkih društava, a mjesno je nadležan onaj trgovački sud na čijem području trgovačko društvo koje se upisuje u sudski registar ima sjedište.

Tijekom 2004. godine ne predviđaju se posebne zakonodavne aktivnosti u oblasti prava trgovačkih društava.

Nadležna tijela državne uprave će sustavno pratiti efekte primjene odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima koji se primjenjuje od 1. siječnja 2004. godine, posebno efekte njegove primjene u odnosu na ostale zakonske i podzakonske propise kojima se regulira područje prava trgovačkih društava.

Također, nadležna tijela državne uprave će i nadalje pratiti dinamičan razvoj i moguće promjene propisa Europske unije iz područja prava trgovačkih društava, te u slučaju da se ukaže potreba, ocijeniti dinamiku daljnjeg usklađivanja s propisima Europske unije.

Plan provedbe SSP

3.5.2. Računovodstvo i revizija

3.5.2.1. Računovodstvo

Pravni okvir

U Republici Hrvatskoj na snazi je Zakon o računovodstvu (NN 90/92) kao osnovni propis koji regulira područje računovodstva, te niz zakona kojima se uređuju posebne poslovne djelatnosti kao što su poslovanje trgovačkih društava, bankarstvo, investicijski fondovi, mirovinska društva, mirovinski fondovi i neprofitne organizacije. Zakon o računovodstvu odnosi se na sve poduzetnike, odnosno pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost s ciljem postizanja dobiti – trgovačka društva, banke, osiguravajuća društva i dr.

Člankom 15. Zakona o računovodstvu propisana je primjena Međunarodnih računovodstvenih standarda, koji se objavljuju u »Narodnim novinama«.

Hrvatski sabor usvojio je Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji – 2003. godina (Službeni list br. 30/03), u kojem je predviđena mjera - izrada novog Zakona o računovodstvu. Sukladno navedenom u postupku pred Hrvatskim saborom je Nacrt Prijedloga Zakona o računo­vodstvu, pa je predmetna mjera time provedena.

Pri izradi Prijedloga Zakona o računovodstvu, sudjelovali su stručnjaci Svjetske banke i stručnjaci Europske unije, a novi Zakon o računovodstvu u potpunosti udovoljava zahtjevima Europske unije, uključujući i vrlo recentne zahtjeve.

Prijedlog novog Zakona o računovodstvu uzeo je u obzir i direktivu Europskog Parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktive Vijeća 78/660/EEZ, 83/349/EEZ i 91/674/EEZ o godišnjim i konsolidiranim financijskim izvješćima nekih tipova trgovačkih društava, banaka, te ostalih financijskih institucija i osiguravajućih društava (PE-CONS 3622/03)

Institucionalni okvir

Sukladno odredbama Zakona o računovodstvu, Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde (HORRS) prati, usklađuje i objašnjava primjenu MRS-ova, a sukladno Prijedlogu novog Zakona ulogu HORRS-a obavljat će Vijeće za financijsko izvješćivanje. To stručno tijelo imenovat će Vlada Republike Hrvatske koja će ujedno i propisati broj članova.

Paralelno s donošenjem Zakona o računovodstvu bit će razvidno i jesu li i kolika su financijska sredstva potrebna za provedbu Zakona, a također i hoće li biti potrebno organizirati dopunsku obuku kadrova i na koji način.

Hrvatska računovodstvena udruga 2002. izdala je IFAC-ov Kodeks etike za profesionalne računovođe (Code of Etichs for professional accounts).

Nadležne institucije u Republici Hrvatskoj i u 2004. godini nastavit će s kontinuiranim praćenjem dinamike razvoja propisa Europske unije iz tog područja, te daljnji razvoj međunarodnih standarda, odnosno pristupiti daljnjem usklađivanju s propisima Europske unije sukladno dinamici utvrđenoj Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

Nastavno na spomenuti Kodeks etike za profesionalne ra­čuno­vođe, jedan od prioriteta u sljedećoj godini jest svakako izrada programa mjera koje se odnose na etiku računovođa sukladno Kodeksu, kao dijela obveze koja proizlazi i iz članka 69., odnosno članka 84. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

 

Plan provedbe SSP

                                                           

3.5.2.2. Revizija

Pravni okvir

Revizija (komercijalna) je u Republici Hrvatskoj uređena posebnim Zakonom o reviziji (»Narodne novine«, 90/92). Zakonom je propisana primjena Međunarodnih revizijskih standarda (International Auditing and Assurance Standards Board), koje izdaje IFAC.

Certifikate za ovlaštene revizore izdaje Hrvatska udruga revizora, na osnovu posebnog programa kojega odobrava Ministarstvo financija.

Reviziju mogu obavljati samo pravne osobe registrirane za obavljanje revizije – »revizorske tvrtke« koje moraju imati zaposlenog najmanje jednog ovlaštenog revizora. Fizičke osobe – ovlašteni revizori ne mogu sami obavljati reviziju, ako za to nisu registrirani. Reviziju mogu obavljati samo domaće revizorske tvrtke registrirane u Hrvatskoj. Strane revizorske tvrtke i revizori mogu samo obavljati zajedničku reviziju s domaćim revizorskim trvrtkama (joint audit).

Vlada Republike Hrvatske donijela je plan vezan za pravnu stečevinu Europske unije, te se to odnosi i na strogo udovoljavanje svim zahtjevima EU o reviziji koje će regulirati Novi zakon o reviziji koji bi trebao biti usvojen u Hrvatskome saboru do kraja 2004. godine.

Iako zakonska revizija udovoljava većini načela i uvjeta postavljenih u Preporukama Komisije od 16. svibnja 2002. (Neovisnost ovlaštenih revizora u EU: Skupina temeljnih načela), te je osiguranje kvalitete zakonske revizije u Europskoj uniji tj. većina minimalnih zahtjeva i IFAC zahtjeva koji osiguravaju kvalitetu profesionalne usluge već i sada dio naše svakodnevne prakse, razmatra se njihovo potpuno uključivanje u zakonsku regulativu.

Novi Zakon o reviziji uskladit će se sa Međunarodnim revizijskim standardima (ISAs), te s odredbama Osme direktive 84/253/EEC od 10. travnja 1984. baziranih na članku 54(3) (g) /koje se odnose na davanje ovlaštenja osobama odgovornim za obnašanje državne revizije računovodstvenih dokumenata/. Zakon je, isto tako, potrebno uskladiti i sa »Zelenom knjigom« o državnoj reviziji od 24. srpnja 1996., te preporukom kojom se osigurava kvaliteta zakonske revizije 2000/257/EC Sl. list 91., od 31. ožujka 2001.

Institucionalni okvir

Institucionalni okvir obuhvatit će i urediti licenciranje, ovlasti profesionalnih organizacija i uređenje kontrole kvalitete revizije i provjere sigurnosti kvalitete koju trebaju provoditi odgo­varajući organi države i utemeljiti ih.

Paralelno s donošenjem Zakona o reviziji bit će razvidno jesu li i kolika financijska sredstva potrebna za provedbu Zakona, a također i da li će biti potrebno organizirati dopunsku obuku kadrova i na koji način. Što se tiče donacija stranih partnera, potrebno je osmisliti način na koji bi se mogla provesti donacija, budući da za sada u postojeći program CARDS 2004 nije više moguće ukalkulirati dodatne potrebe, a predviđeni Zakon nije bio uzet u obzir, kada su se radili planovi za CARDS 2004.

Osim niže navedenih prioritetnih mjera za provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, svakako je kao prioritet za sljedeću godinu potrebno navesti još neke mjere koje proizlaze iz obveza preuzetih člankom 69. i 84. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Prioritet za sljedeću godinu primjerice predstavlja izrada programa mjera kojima moraju udovoljavati ovlaštene revizorske tvrtke.

Na odgovarajući način potrebno je osnažiti i internu reviziju, ali i nadzor (superreviziju) revizorskih tvrtki, pa u tom smislu jedan od prioriteta za sljedeću godinu je donošenje mjera kojima će se regulirati nadzor (superrevizija) revizorskih tvrtki, sukladno odredbi članka 69. i 84. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Jedan od prioritetnih ciljeva za sljedeću 2004. godinu je i izrada programa mjera koje se odnose na etiku revizora, nastavno na već spomenuti Kodeks etike IFAC.

Plan provedbe SSP

 

3.5.3. Intelektualno, industrijsko i trgovačko vlasništvo

Pravni okvir

Općenito

Nacionalnim programom Republike Hrvatske za pridruži­va­nje Europskoj uniji za 2003. godinu bile su predviđene sljedeće zakonodavne aktivnosti u području prava intelektualnog vlasniš­tva:

• Donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, usklađenog s Direktivama 91/250/EEC, 92/100/EEC, 93/83/EEC, 93/98/EEC/, 96/9/EC, 2001/29/EC i 2001/84/EC;

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije o surad­nji na području patenata (EPO Extension);

• Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o patentima kojim će se implementirati EPO Extension;

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Protokola koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (Madridski protokol);

• Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o žigu kojim će se implementirati Madridski protokol;

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna;

• Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o industrijskom obličju kojim će se implementirati Haški sporazum;

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Ugovora o patentnom pravu (PLT, Ženeva, 2000.)

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Ugovora o pravu žiga (TLT, Ženeva 1994.);

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Bečkog sporazuma o utvrđivanju međunarodne klasifikacije figurativnih elemenata žigova (Beč 1973.);

• Donošenje Zakona o potvrđivanju Ugovora iz Nairobija o zaštiti olimpijskog simbola (Nairobi 1981.);

• Izrada Nacrta prijedloga Zakona o industrijskom vlas­ništvu;

• Izrada Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti planova rasporeda poluvodičkih proizvoda;

• Donošenje Uredbe o provedbi carinskih mjera za zaštitu intelektualnog vlasništva.

Od navedenoga, u 2003. godini ostvareno je slijedeće:

• Izrađen je Nacrt prijedloga i donesen je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima;

• Izrađen je Nacrt prijedloga i donesen je Zakon o patentima u koji su implementirane odredbe Konvencije o izdavanju europskog patenta i Direktiva EU;

• Izrađen je Nacrt prijedloga i donesen je Zakon o žigu u koji su implementirane odredbe Madridskog protokola i Direktiva EU;

• Izrađen je Nacrt prijedloga i donesen je Zakon o industrijskom dizajnu u koji su implementirane odredbe Haškog sporazuma i Direktive 98/71/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o pravnoj zaštiti dizajna;

• Izrađen je Nacrt prijedloga i donesen je Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga u koji su implementirane odredbe Direktiva EU;

Iz navedenoga vidljivo je da su ostvareni rezultati djelomice različiti od planiranih, prije svega zbog činjenice što je izrađeno pet nacrta zakona u području industrijskog vlasništva umjesto predviđena dva (umjesto Zakona o industrijskom vlasništvu, izrađeni su nacrti prijedloga Zakona o patentu, Zakona o žigu, Zakona o industrijskom dizajnu, Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga i Zakon o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda), a iz razloga što se radi o vrlo specifičnim područjima koja je trebalo uskladiti s Direktivama i Uredbama EU i koja je gotovo nemoguće bilo objediniti u jedan zakon u zadanom vremenskom roku. S druge strane potrebno je istaknuti da je na ovaj način izbjegnuto donošenje planiranih zakona o izmjenama i dopunama zakona u području patenata, žiga i industrijskog dizajna budući da su odredbe Konvencije o izdavanju europskog patenta, Madridskog protokola i Haškog sporazuma implementirane u nove zakone.

Nositelj izrade navedenih zakona prema Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskome saboru bilo je Ministarstvo znanosti i tehnologije. U postupku izrade navedenih nacrta prijedloga zakona kao recenzenti su sudjelovali i strani eksperti koji su pružili stručnu pomoć djelatnicima Zavoda u okviru programa CARDS 2001. Svi navedeni zakoni prošli su zakonodavnu proceduru, stupili su na snagu i primjenjuju se od 1. siječnja 2004. godine.

Carinska uprava Ministarstva financija izradila je Uredbu o provedbi carinskih mjera u vezi s robom kojom se povređuje pravo intelektualnog vlasništva i koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 26. lipnja 2003. godine i koja se primjenjuje od 1. listopada 2003. godine. Navedena Uredba usklađena je s Uredbama broj 3295/94, 1367/95 i 241/1999 Europske unije.

Tijekom 2003. godine doneseni su i zakoni o potvrđivanju sljedećih međunarodnih ugovora i sporazuma što je bio preduvjet za donošenje seta zakona o industrijskom vlasništvu:

• Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije o suradnji na području patenata (Sporazum o suradnji i proširenju – »EPO extension«), čime je Republici Hrvatskoj otvoren put za članstvo u Europskoj patentnoj organizaciji i kojim je u Republici Hrvatskoj osiguran standard patentne zaštite kakav postoji u državama članicama ove organizacije. U skladu s ovim Sporazumom, europska prijava patenta u kojoj je naznačena Republika Hrvatska i europski patenti čiji su učinci prošireni na Republiku Hrvatsku imaju isti učinak i podložni su istim uvjetima kao i nacionalna prijava i nacionalni patent prema predloženom Zakonu. Stoga se predviđa veliki broj prijava inozemnih podnositelja koji će koristiti ovaj sustav proširenja radi osiguravanja svojih ekonomskih interesa i sigurnosti.

• Zakon o potvrđivanju Protokola koji se odnosi na Madrid­ski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (Madridski protokol, Madrid 1989.), kojim je u Republici Hrvatskoj postignuta daljnje usklađivanje u području prava žiga.

• Zakon o potvrđivanju Haškog sporazuma o međunarodnoj pohrani industrijskog dizajna, od 6. studenoga 1925., revidiranog u Hagu, 28. studenoga 1960. (Haški akt 1960.), i dopunjenog u Stockholmu, 14. srpnja 1967., s izmjenama od 28. rujna 1979. (Stockholmski Dopunski akt 1967.), te Ženevskog akta Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna, usvojenog u Ženevi, 2. srpnja 1999. (Ženevski akt 1999.), kojim je u Republici Hrvatskoj postignuta daljnje usklađivanje u području prava industrijskog dizajna.

Nacrti Pravilnika za primjenu navedenih Zakona izrađeni su i upućeni su Ministarstvu znanosti i tehnologije u prvoj polovici prosinca 2003. godine. Navedenim pravilnicima detaljno će se regulirati pitanja postupka za priznanje patenta, žiga, industrijskog dizajna, oznake zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga, topografija poluvodičkih proizvoda.

U 2004. godini planira se donošenje zakona o potvrđivanju sljedećih međunarodnih ugovora i sporazuma čime će se još više doprinijeti pravnoj sigurnosti i usklađenosti RH u području zaštite patenata i žigova:

• Ugovora o patentnom pravu (PLT, Ženeva, 2000.), u cilju postizanja harmonizacije formalnih uvjeta u postupku za priznanje patenta;

• Ugovora o pravu žiga (TLT, Ženeva 1994.), u cilju postizanja harmonizacije formalnih uvjeta u postupku za priznanje žiga;

• Bečkog sporazuma o utvrđivanju međunarodne klasifikacije figurativnih elemenata žigova (Beč 1973.), u cilju primjene jedinstvenih kriterija za utvrđivanje figurativnih elemenata žigova;

• Ugovora iz Nairobija o zaštiti olimpijskog simbola (Nairobi 1981.), u cilju pružanja jednake razine i opsega zaštite olimpijskom simbolu kao u ostalim državama potpisnicama ovoga Ugovora.

Nakon izrade komparativne analize propisa država članica koji se odnose na zastupanje u području prava industirjskog vlasništva, moći ćemo pristupiti izradi nacta zakona o zastupanju u području industrijskog prava vlasništva kao i provedbenih propisa kojima bi se reguliralo polaganje stručnog ispita za zastupnike pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo i kojima bi se propisali ostali uvjeti za upis u registar zastupnika.

Autorsko pravo i srodna prava

Stupanjem na snagu dva tzv. Internet ugovora Svjetske organi­zacije za intelektualno vlasništvo (Ugovora o autorskom pravu i Ugovora o izvedbama i fonogramima), a koje je Republika Hrvatska ratificirala te obveze koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju upućivale su na potrebu donošenja novog zakona u području autorskog prava i srodnih prava.

Novi Zakon o autorskom pravu usklađen je s pravnom stečevinom EZ-a, koju čini ukupno sedam Direktiva kako je to i predviđeno Nacionalnim programom za 2003. godinu.

Usklađivanjem s navedenim međunarodnim ugovorima i Direktivama EZ-a, u ovom se Zakonu, uz prava autora na njihovim djelima u području književnosti, znanosti i umjetnosti, prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama, prava proiz­vođača fonograma na njihovim fonogramima i prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima, posebno uređuju i prava filmskih producenata na njihovim videogramima, prava nakladnika na njihovim izdanjima te prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka. Navedeni Zakon stupio je na snagu 30. listopada 2003. godine.

Industrijsko vlasništvo

Patenti

Novi Zakon o patentu usklađen je s pravnom stečevinom EZ čim su obuhvaćeno pružanje pravne zaštite izumima s područja biotehnologije, uvođenje svjedodžbe za dodatnu zaštitu medicinskih proizvoda te uvođenje certifikata za dodatnu zaštitu sredstava za zaštitu biljaka.

Nadalje, uvođenjem poglavlja o Europskoj prijavi patenta i europskom patentu u novi Zakon o patentu, omogućena je neposredna primjena Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije o suradnji na području patenata.

Žigovi

Novi Zakon o žigu usklađen je s Direktivom Vijeća 89/104/EEC od 21. prosinca 1988. za ujednačavanje zakona država članica koji se odnose na žigove, čime je omogućena usklađenost sa odnosnim zakonima država članica Europske unije.

Industrijski dizajn

Novi Zakon o industrijskom dizajnu usklađen je s Direktivom 98/71/EC Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna, čime je omogućena usklađenost sa odnosnim zakonima država članica Europske unije.

Oznake zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga

Novi Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga usklađen je s pravnom stečevinom EZ koju čine tri Direktive kojima je na nivou EU regulirana zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Novim Zakonom o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga postignuta je usklađenost s odnosnim zakonima država članica Europske unije.

Topografije poluvodičkih proizvoda

Novi Zakon o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda usklađen je s Direktivom 87/54/EEC od 16. prosinca 1997. o prav­noj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda, čime je omo­gu­ćena usklađenost s odnosnim zakonima država članica Europske unije.

Institucionalni okvir

Državni zavod za intelektualno vlasništvo, tijelo je državne uprave nadležno između ostalog za:

• izradu nacrta zakona i drugih propisa u području prava intelektualnog vlasništva;

• poslove koji se odnose na pripremu, sklapanje i izvršavanje međunarodnih ugovora u području prava intelektualnog vlasniš­tva;

• obavljanje upravnih i stručnih poslova koji se odnose na provođenje postupka za zaštitu izuma, robnih i uslužnih žigova, industrijskog dizajna, oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga te topografija poluvodičkih proizvoda;

• izdavanje odobrenja za kolektivno ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava te za provođenje inspekcijskog nadzora na udrugama kojima je takvo odobrenje izdano;

• informacijsko-dokumentacijske poslove koji se odnose na prikupljanje, sređivanje i stavljanje na uvid patentne dokumentacije zainteresiranim osobama te druge oblike diseminacije informacija u području intelektualnog vlasništva.

Danas u Republici Hrvatskoj ne postoji razlika između patentnih zastupnika i zastupnika za žigove i dizajn kao niti obavezno polaganje stručnog ispita za osobe koje se namjeravaju baviti zastupanjem u području prava industrijskog vlasništva, što je dugogodišnja praksa u državama članicama Europske unije. Stoga je potrebno izgraditi cjelovit sustav zastupanja u području prava industrijskog vlasništva koji će biti u skladu s europskim standardima zastupanja u ovome području. Prije svega potrebno je izraditi komparativnu analizu propisa država članica EU koji se odnose na zastupanje u području prava industrijskog vlasništva nakon čega je potrebno pristupiti izradi Nacrta Zakona o zastupanju u području industrijskog vlasništva kao i provedbenog propisa, kojima bi se reguliralo polaganje stručnog ispita za zastupnike pred Zavodom i propisali ostali uvjeti za upis u registar zastupnika.

Za sporove u području prava intelektualnog vlasništva nadležni su u prvom stupnju trgovački sudovi sa sjedištem u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. O žalbama protiv odluka sudova donesenih u prvom stupnju odlučuje Visoki trgovački sud Repub­like Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. O izvanrednim pravnim lijekovima odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Građanski postupak provodi se prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

Prekršaji za povrede prava intelektualnog vlasništva propisani su navedenim zakonima u području prava industrijskog vlasništva. U prekršajnom postupku u prvom stupnju rješavaju prekršajni sudovi, u drugom stupnju Visoki prekršajni sud. Prekršajni postupak provodi se prema Zakonu o prekršajnom postupku.

Kaznena djela koja nastaju povredom prava intelektualnog vlasništva propisana su odredbama Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Za kaznena djela počinjena povredom prava intelektualnog vlasništva nadležni su u prvom stupnju općinski sudovi. O žalbama protiv presuda općinskih sudova odlučuju županijski sudovi. O izvanrednim pravnim lijekovima odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Kazneni postupak se provodi prema odredbama Zakona o kaznenom postupku. U otkrivanju kaznenih djela počinjenih povredama prava intelektualnog vlasništva, policija – Odjel za gospodarski kriminalitet koji djeluje u okviru Uprave kriminalističke policije Ravnateljstva policije – postupa prema odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Carinska uprava nadležna je za provođenje postupaka s robom za koju postoji osnovana sumnja da se njenim uvozom ili izvozom čini povreda prava intelektualnog vlasništva. Stoga je Carinska uprava Ministarstva financija izradila Uredbu o provedbi carinskih mjera u vezi s robom kojom se povređuje pravo intelektualnog vlasništva i koju je donijela Vlada Republike Hrvat­ske na sjednici održanoj 26. lipnja 2003. godine i koja se primjenjuje od 1. listopada 2003. godine.

Državni inspektorat, u području prava intelektualnog vlasniš­tva nadzire primjenu zakona i drugih propisa koji uređuju: promet, umnožavanje i reproduciranje glazbenih i kinematografskih djela snimljenih na nosačima zvuka i slike te računalnih programa; zaštitu industrijskog dizajna, žigova i korištenje oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga; izradu, nuđenje na prodaju, prodaju, upotrebu, uvoz i skladištenje proizvoda izrađenih prema izumu, odnosno koji su dobiveni postupkom koji je predmet zaštite izumom, bez odobrenja nositelja patenta.

 

Plan provedbe SSP

 

3.6. TRŽIŠNO NATJECANJE I DRŽAVNE POTPORE

3.6.1. Tržišno natjecanje

Pravni okvir

Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2003. godinu kao prioritet u području tržišnog natjecanja predvidio je donošenje novog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Temeljni pravni okvir za područje tržišnoga natjecanja u Hrvatskoj jest Zakon o zaštiti tržišnoga natjecanja, koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2003., a primjenjuje se od 1. listopada 2003. (NN br. 122/2003). Ovim propisom provedeno je usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske sa acquis communautaireom.

Za tržišno natjecanje također su značajne i odredbe drugih propisa koje uređuju to područje u nekim posebnim djelatnostima, primjerice Zakon o telekomunikacijama (NN 122/2003, 158/2003, 177/2003), Zakon o bankama (NN 84/2002), zakoni u području energetskih djelatnosti (Zakon o energiji, NN 68/2001, Zakon o tržištu električne energije, NN 68/2001, Zakon o tržištu plina, NN 68/2001, Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, NN 68/2001). Zakon o elektroničkim medijima (NN, 122/2003), koji je stupio na snagu u srpnju 2003., sadrži odredbe o tržišnom natjecanju u području televizijskih i radijskih programa, te elektroničkih publikacija. No, ti propisi nisu posvećeni tržišnom natjecanju, nego samo nekim svojim odredbama, posebno ili dodatno, rješavaju određena pitanja tržišnoga natjecanja specifična za dotične sektore. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja je ujedno glavni izvor prava tržišnog natjecanja za djelatnosti koje ti propisi uređuju.

Pravila sadržana u drugim propisima također su značajna u ostvarivanju učinkovitoga tržišnog natjecanja, no uloga tih pravila u tržišnom natjecanju je samo posredna. Ta pravila sadržana su primjerice u Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o koncesijama, Zakonu o osiguranju, Zakonu o posredovanju i zastupanju u osiguranju. Ti su propisi važni jer predviđaju uvjete koji se moraju ispuniti da bi se neka posebna djelatnost mogla obav­ljati, a postavljaju i određena specifična pravila kako se to treba činiti. Pravila značajna u ostvarivanju učinkovitoga tržišnog natjecanja, koja se izravnije tiču potrošača, sadržana su prije svega u Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/2003), te u Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o trgovini.

Novi Zakon o zaštiti tržišnoga natjecanja (»Narodne novine«  br. 122/2003), stupio je na snagu 7. kolovoza 2003., a primjenjuje se od 1. listopada 2003.. U najvećoj je mjeri usklađen s relevantnom pravnom stečevinom EU. Zbog specifičnosti prava i politike tržišnog natjecanja kao i zbog kompleksnosti ove materije, potpuno usklađivanje s pravnom stečevinom EU ne može biti provedeno samim Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja. Stoga Zakon propisuje da će pojedini dijelovi materije, koji nisu regulirani Zakonom, biti regulirani podzakonskim aktima, te određuje da ti akti trebaju biti doneseni u roku od tri, odnosno šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Ovim će se aktima s jedne strane, detaljnije regulirati pojedine materijalne i postupovne odredbe iz područja tržišnog natjecanja i time u potpunosti izvršiti uskla­đivanje s acquis-em, a s druge strane izvršiti preustroj Agencije s obzirom na novo tijelo koje njome upravlja kao i na nove djelatnosti u njezinoj nadležnosti.

Tako će podzakonskim aktima, koji trebaju biti doneseni u roku od tri mjeseca od stupanja Zakona na snagu, biti definirano mjerodavno tržište (Uredbom o mjerodavnom tržištu), detaljno propisati uvjeti kojima moraju udovoljavati sporazumi kako bi bili obuhvaćeni skupnim izuzećem (vertikalni sporazumi, a posebno sporazumi o isključivoj i selektivnoj distribuciji, isključivoj kupnji i franchisingu; (Uredbom o skupnim izuzećima za vertikalne sporazume), propisati uvjete za sporazume male vrijednosti (Uredbom o sporazumima male vrijednosti), te urediti pitanja podnošenja prijave i ocjene dopuštenosti koncentracija (Uredbom o koncentracijama). Propisi kojima će biti regulirana skupna izuzeća za horizontalne sporazume, posebno za sporazume o istraživanju i razvoju te o specijalizaciji, zatim za sporazume o transferu tehnologije, licenci i know-howu, o distribuciji i servisiranju motornih vozila te za sporazume o osiguranju, trebaju biti doneseni u roku od šest mjeseci od stupanja Zakona na snagu. Novi Statut Agencije treba biti podnesen na potvrdu Hrvatskom saboru u roku od tri mjeseca od stupanja Zakona na snagu.

Institucionalni okvir

Agencija za zaštitu tržišnoga natjecanja mjerodavna je za obavljanje upravnih i stručnih poslova u vezi sa zaštitom tržiš­noga natjecanja kao tijelo opće nadležnosti. Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja upravlja radom Agencije a imenuje ga Hrvat­ski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, na vrijeme od pet godina, uz mogućnost ponovnog izbora. Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja ima pet članova, od kojih je jedan predsjednik Vijeća. Vijeće može osnovati stručna savjetodavna tijela koja mu pomažu u donošenju odluka iz djelokruga Agencije.

U odnosu na 2002. godinu, institucionalni kapaciteti Agencije znatno su ojačani u 2003. Zaposleno je novo, stručno i tehničko osoblje, i to troje diplomiranih ekonomista i četvoro diplomiranih pravnika. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja trenutno zapošljava 24 osobe. Uz zapošljavanje članova Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja, do kraja 2003. i u 2004. godini pred­viđeno je zapošljavanje novog osoblja prvenstveno struč­njaka u području državnih potpora.

Također pojedine djelatnosti imaju i posebna regulatorna tijela nadležna, između ostaloga, i za uređenje tržišnog natjecanja u tim područjima. Tako je u području telekomunikacija za tržišno natjecanje zaduženo Vijeće za telekomunikacije, na području energetskih djelatnosti Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti, dok područje elektroničkih medija regulira Vijeće za elektro­ničke medije. U djelatnosti bankarstva, sukladno Zakonu o bankama, za pitanja tržišnog natjecanja nadležna je Hrvatska narodna banka. Navedena regulatorna tijela u pitanjima vezanim uz tržiš­no natjecanje, surađuju s Agencijom, kao tijelom opće nadležnosti u ovom području.

Važnu ulogu u provedbi propisa tržišnoga natjecanja imaju i nadležni sudovi, pri čemu je uloga Upravnog suda ocjenjivanje odluke Agencije i specijaliziranih tijela u posebnim djelatnostima povodom pokrenutoga upravnog spora, dok bi prekršajni sudovi trebali provoditi odluke Agencije i specijaliziranih tijela sankcioniranjem poduzetnika za koje su ta tijela utvrdila da su određenim postupanjem narušili pravila tržišnoga natjecanja.

3.6.2. Državne potpore

Pravni okvir

Temeljni pravni okvir za područje državnih potpora u Hrvat­skoj čine Zakon o državnim potporama (»Narodne novine« 47/1003), i Uredba o državnim potporama (»Narodne novine« 121/2003) koju je Vlada donijela 24. srpnja 2003., kao propis kojim se uređuje primjena Zakona o državnim potporama. Donošenje ovih propisa bilo je predviđeno Nacionalnim program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2003. godinu.

Zakon o državnim potporama sadrži odredbe koje su utemeljene na starom Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, a odnose se na tijelo koje je upravljalo Agencijom, odnosno na savjeto-
davno tijelo. Potrebno je stoga izmijeniti navedene odredbe i uskladiti ih s novim Zakonom.

Potrebno je nadalje izraditi popis svih postojećih programa državnih potpora, te izraditi program dinamike usklađivanja postojećih programa državnih potpora s kriterijima iz čl. 70. st. 2. SSP-a.

Institucionalni okvir

Agencija za zaštitu tržišnoga natjecanja mjerodavna je za obavljanje poslova odobravanja, nadzora provedbe i povrata općih i pojedinačnih državnih potpora, osim državnih potpora poljoprivredi i ribarstvu.

U tom smislu Agencija obavlja sljedeće poslove: nadzire provedbu i učinke dodijeljenih državnih potpora te nalaže povrat državnih potpora koje su dane ili korištene protivno propisima; prikuplja, obrađuje i evidentira podatke o državnim potporama; prikuplja podatke o korištenju i učincima dodijeljenih držav­nih potpora; vodi evidenciju o državnim potporama; sastavlja godišnje izvješće o svom radu i podnosi ga Hrvat­skom saboru; surađuje s tijelom nadležnim za državne potpore poljoprivredi i ribarstvu prilikom pripreme godišnjeg izvješća o državnim potporama; surađuje s tijelima nadležnima za pripremu proračuna, sukladno posebnom zakonu, države, jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave prilikom pripreme proračuna; podnosi godišnje izvješće o državnim potporama Hrvat­skom saboru; surađuje s međunarodnim tijelima, u skladu s među­narodno preuzetim obvezama Republike Hrvatske; sudjeluje u pripremi nacrta prijedloga zakona i drugih propisa koji se odnose na državne potpore, te daje poticaje i prijedloge za unaprjeđenje sustava državnih potpora, te obavlja ostale poslove vezane uz provedbu ovoga Zakona. Pri obavljanju navedenih poslova Agencija ima javne ovlasti i surađuje s tijelima koja u Republici Hrvat­skoj nadziru financijsko poslovanje vezano za državne potpore.

Slijedom navedenog, potrebno je izvršiti preustroj Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kako bi ista bila sposobna obavljati opisane poslove iz područja državnih potpora.

Plan provedbe SSP

3.6.3. Trgovačka društva s posebnim ili isključivim pravima i državni monopoli

Pravni okvir

Nakon osamostaljivanja i stjecanja neovisnosti u Republici Hrvatskoj sljedeća su javna poduzeća prešla u izravno vlasništvo države: »Narodne novine« d.d., »Hrvatske šume«, »Jadrolinija«, »Hrvatska vodoprivreda«, »Hrvatske ceste«, »Hrvatska elektroprivreda«, »Hrvatska radio-televizija«, »INA« i »Hrvatske željeznice«.

S obzirom na to, možemo reći da ova poduzeća u nekim aspektima svog djelovanja imaju isključiva ili posebna prava.

Posebna ili isključiva prava dodjeljuju se temeljem važećih zakona koje je donio Hrvatski sabor i to na način da se pojedinim odredbama zakona propisuju određene iznimke od pravila, odnosno, samo i isključivo temeljem zakona se pojedina ili posebna prava mogu dodijeliti. Iznimno, isključiva ili posebna prava mogu se dodijeliti i/ili drugim propisom (odlukom, uredbom ili zak­ljučkom) Vlade Republike Hrvatske, kada je Vlada za to ov­laš­tena temeljem zakona.

Predmet, opseg i trajanje isključivih ili posebnih prava, propisani su određenim zakonima. Tako npr. Zakon o javnoj nabavi (»Narodne novine« broj 117/01) u članku 2. definira posebna ili isključiva prava (ovlasti) kao prava dodijeljena od mjerodavnog tijela jednoj ili više pravnih ili fizičkih osoba za obavljanje djelatnosti vodoopskrbe, energetike, prometa i telekomunikacija ako u svrhu izgradnje mreže ili objekta može koristiti izvlaštenje ili imovinu, ili ako opremu mreže može staviti na, ispod ili preko javne prometnice, te ako pravna osoba opskrbljuje pitkom vodom, strujom, plinom ili toplinskom energijom mrežu kojom upravlja korisnik posebnih ili isključivih prava.

Komunalni sektor u RH reguliran je na način da komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo, javna ustanova ili vlastiti pogon-služba - svi u pretežitom vlasništvu jedinice lokalne samouprave (vlasništvo - 50+1% dionica) kako je propisano Zakonom o komunalnoj djelatnosti (»Narodne novine« br. 26/03) i određenim podzakonskim propisima.

Zakonom je propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, te je dana mogućnost jedinicama lokalne samouprave da za određene komunalne djelatnosti može pravnim osobama, kada obavljaju komunalnu djelatnost, prenijeti javne ovlasti.

Kada komunalnu djelatnost obavlja trgovačko društvo, javna ustanova ili vlastiti pogon, tada vrijeme obavljanja predmetne djelatnosti nije određeno i ono ovisi isključivo o volji dotične jedinice lokalne samouprave. U slučajevima koncesioniranja ili ugovaranja, vrijeme obavljanja komunalne djelatnosti određeno je u samom ugovoru o koncesiji ili ugovoru o povjeravanju. Ugovor o koncesiji može se sklopiti najdulje na 30 godina, a ugovor o povjeravanju do 4 godine.

Temeljem Zakona o Jadroliniji i Zakona o javnom prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu (»Narodne novine« br. 131/97) dodijeljena su neka posebna prava.

Na plovnim linijama od državnog interesa prava na održa­vanje većine trajektnih linija ima »Jadrolinija« Rijeka, dok za ostale i novouvedene linije se odobrenje za održavanje linija daje i privatnim poduzetnicima temeljem javnog nadmetanja.

Predmet tih prava je održavanje linija kopno - otoci među­sobno, dok se opseg povezivanja odnosi na sva plovna područja unutar hrvatskog teritorijalnog mora. Trajanje prava nije za sve linije ograničeno, ali za sve novouspostavljene linije odobrenje se daje na pet godina.

Isključiva prava su trgovačkom društvu »HŽ - Hrvatske že­ljez­nice« d.o.o. dodijeljena temeljem Zakona o željeznici (»Na­rod­ne novine« broj 123/03.).

»HŽ - Hrvatske željeznice« d.o.o. je trgovačko društvo kojemu je dodijeljeno isključivo pravo prijevoza putnika i robe u unutarnjem i međunarodnom željezničkom prijevozu te izgradnja i održavanje željezničke infrastrukture.

Zakonom o preoblikovanju javnog poduzeća Narodne novine d.d. (»Narodne novine« broj 128/99), dioničko društvo Narodne novine osnovano je radi izdavanja »Narodnih novina«, službenog lista RH, te radi obavljanja i drugih djelatnosti utvrđenih statutom društva, a čiji dioničar je Republika Hrvatska.

Tako je Vlada Republike Hrvatske donijela Zaključak, kojim je u točki 1. navedeno da su državna i druga tijela, sukladno članku 6. točka 1. Zakona o javnoj nabavi, koja su korisnici državnog proračuna obvezna za vlastite potrebe nabavljati službene tiskanice koje tiska trgovačko društvo »Narodne novine« d.d., Zagreb.

Dakle, Javno poduzeće Narodne novine d.d. ima posebna ili isključiva prava tiskanja službenih tiskanica za potrebe korisnika državnog proračuna. Isto tako, postoji obveza korisnika državnog proračuna za nabavu službenih tiskanica od javnog poduzeća Narodne novine d.d.

Također, isključiva ili posebna prava koja su dodijeljena »Hrvatskim šumama«, odnosno, pravo gospodarenja šumama i šumskim zemljištima »Hrvatskim šumama« društvu s ograni­čenom odgovornošću dodijeljeno je temeljem Zakona o šumama – pročišćeni tekst (»Narodne novine« br. 52/90,5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 76/99, 8/00 i 13/02).

»Hrvatskim šumama« društvu s ograničenom odgovornošću dodijeljeno je pravo gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske.

Gospodarenja šumama i šumskim zemljištima djelatnost je od posebnoga društvenog interesa, te obuhvaća osobito jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma; iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta, nasada, sporednih šumskih proizvoda, vađenje pijeska, kamena i šljunka te transport šumskih proizvoda; korištenje općekorisnih funkcija šuma te izgradnju i korištenje šumskih prometnica i drugih objekata u svrhu gospodarenja šumama. Naprijed navedena posebna prava nemaju ograničen rok trajanja, odnosno, ista nisu dodijeljena na određeni rok.

U ovom trenutku možemo reći da u poštanskom sektoru postoji monopol Hrvatske pošte. Međutim, važno je napomenuti da je Zakonom o pošti (NN br.172/03) predviđeno ukinuti monopole Hrvatske pošte, osim određenih usluga, a to su prijam, prijenos i uručenje poštanskih pošiljaka mase do 100 grama u unutrašnjem i međunarodnom dolaznom prometu. No, i ta vrsta poštanskih usluga neće se smatrati rezerviranom poštanskom uslugom, ukoliko je cijena jednaka ili viša od trostruke cijene prve stope mase najbrže kategorije.

Naime, navedenim zakonskim prijedlogom uskladit će se normativna rješenja u području pošte i poštanskog prometa sa zahtjevima Europske unije, u svrhu uspostave postupne liberalizacije tržišta poštanskih usluga, uz određivanje poštanskih usluga i uvjeta uz koje će se te usluge obavljati na slobodnom tržištu, ali i određivanje rezerviranih poštanskih usluga nad kojima će Hrvatska pošta imati posebna ili isključiva prava, a sve s ciljem osiguranja nužnog opsega poštanskih usluga određene kakvoće za sve korisnike na cijelom području Republike Hrvatske.

Iako ne postoje zakonska ograničenja pristupa tržištu nepokretne telefonske mreže, napominjemo da Hrvatske telekomunikacije d.d. zadržavaju monopol na izdvojenu lokalnu petlju koji će prestati 1. siječnja 2005. god. Nakon toga datuma, Hrvatske telekomunikacije dužne su omogućiti pristup po tržišnim uvjetima ostalim zainteresiranim davateljima telekomunikacijskih usluga, te pružiti usluge prenosivosti broja i predodabira operatora.

Institucionalni okvir

Regulatorne i poslovne funkcije povjerene su međusobno neovisnim tijelima, i to: Agenciji za telekomunikacije, Vijeću za regulaciju energetske djelatnosti, Programskom vijeću Hrvatske televizije, Vijeću za zaštitu potrošača.

Ono što je zajedničko svim gore navedenim regulatornim tijelima je da su to neovisna tijela, koja za svoj rad odgovaraju Hrvatskom saboru, a čiji su članovi i predsjednici stručnjaci koji su se istaknuli znanstvenim ili stručnim radom na odgovarajućim područjima.

Sljedeća zajednička točka je nemogućnost da predsjednici i članovi regulatornih tijela budu državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političke stranke, članovi uprava, nadzornog odbora ili biti u članstvima bilo kojih drugih oblika udruživanja pravnih ili fizičkih osoba, koji bi mogli dovesti do sukoba interesa.

Naglašavamo da je zabranjen svaki oblik utjecaja na rad regulatornih tijela, a koji bi mogao dovesti u pitanje njihovu neovisnost, čime se isključuje mogućnost da se utječe na rad i nepristranost djelovanja tih tijela.