Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2477/2002 od 12. ožujka 2004.

NN 43/2004 (5.4.2004.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2477/2002 od 12. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1027

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M.A. iz Z., kojega zastupa punomoćnik K.V., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 12. ožujka 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba, podnesena 28. listopada 2002. godine protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-1404/2001-5 od 11. travnja 2002. godine, ne uzima se u razmatranje.

II. Dopuna ustavne tužbe iz točke I. ove izreke, podnesena 13. svibnja 2003. godine, odbacuje se.

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-1404/2001-5 od 11. travnja 2002. godine.

Osporavanom presudom odbijena je tužba podnositelja us­tav­ne tužbe protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-62-75121/1-00 od 3. siječnja 2001. godine, kojim je podnositelju prestala državna služba 11. studenoga 1999. godine.

2. Podnositelj navodi da se osporavana presuda temelji na neodgovarajućoj normi materijalnog prava, zbog čega smatra da je njome povrijeđena odredba članka 19. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske.

Predlaže ustavnu tužbu usvojiti, ukinuti osporavanu presudu i predmet vratiti Upravnom sudu na ponovni postupak.

U ustavnoj tužbi nije istaknuta povreda ustavnog prava.

3. U odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 –pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojima je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona ljudska prava i temeljne slobode koje su zajamčene u pojedinim odredbama Ustava Republike Hrvatske smatraju se ustavnim pravima.

4. Prema odredbi članka 71. stavka 1. Ustavnog zakona, Vijeće Ustavnog suda ispituje samo one povrede ustavnog prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.

Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu odredbe članka 19. stavka 1. Ustava, koja propisuje da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Odredba članka 19. stavka 1. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, nego utvrđuje načelo zakonitosti u djelovanju uprave.

Budući da članak 71. stavak 2. Ustavnog zakona propisuje da se ustavna tužba neće uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava, Ustavni sud nije prihvatio razmatranje ustavne tužbe podnositelja, jer u njoj nije istaknuta povreda nijednog ustavnog prava.

5. Podnositelj je 13. svibnja 2003. godine dostavio Ustavnom sudu podnesak kojim dopunjuje ustavnu tužbu. Dopuna je podnesena nakon isteka roka od 30 dana propisanog člankom 64. Ustavnog zakona. Rok za podnošenje ustavne tužbe istekao je 3. studenoga 2002. godine, pa je dopunu ustavne tužbe trebalo odbaciti zbog nepravodobnosti.

6. Temeljem članka 71. stavka 2. i članka 72. Ustavnog zakona riješeno je kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

Točka III. izreke ovog rješenja temelji se na članku 29. stav­ku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2477/2002

Zagreb, 12. ožujka 2004.   

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.