Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4053/2003 od 26. ožujka 2004.

NN 43/2004 (5.4.2004.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4053/2003 od 26. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1031

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. U. iz D., koju zastupa M. K., odvjetnica u Da. na sjednici održanoj 26. ožujka 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-2488/02 od 11. rujna 2003. godine, kojim je odbijena kao neosnovana njezina žalba i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-311/02 od 19. rujna 2002. godine. Navedenim prvostupanjskim rje­šenjem, u pravnoj stvari radi isplate, određen je prekid postupka do okončanja postupka povodom žalbe na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, koji se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu ili dok sud ne ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak postupka.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest po­jedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

3. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da osporavano rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-2488/02 od 11. rujna 2003. godine, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.

4. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

5. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4053/2003

Zagreb, 26. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.