Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIB-1112/2003 od 12. ožujka 2004.

NN 43/2004 (5.4.2004.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIB-1112/2003 od 12. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1033

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom H. I. s., kojeg zastupa S. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 12. ožujka 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv Odluke o uvođenju radne obveze zdravstvenim djelatnicima visoke stručne spreme, klasa: 113-06/02-01/04, urbroj: 5030104-03-3 od 13. veljače 2003. godine (»Narodne novine«, broj 23/03). Tužba je podnesena temeljem odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, propisano je da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

3. Tijekom ustavnosudskog postupka ocijenjeno je da osporena Odluka o uvođenju radne obveze zdravstvenim djelatnicima visoke stručne spreme, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu. Budući da su podnositelji u svezi s osporenom Odlukom podnijeli i prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom o tom prijedlogu Ustavni sud je odlučio rješenjem, broj: U-II-865/2003 od 25. veljače 2004. godine.

4. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 72., u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao pod točkom I. izreke, dok se rješenje pod točkom II. izreke temelji na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIB-1112/2003

Zagreb, 12. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.