1091
Na
temelju članka 16. stavka 1. podstavka 2. Zakona o hrani (»Narodne novine«, br.
117/03), ministar zdravstva i socijalne skrbi uz prethodnu suglasnost ministra poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva, donosi
I.
OPĆE ODREDBE
Članak
1.
Ovim se
Pravilnikom utvrđuju:
– opći
i posebni uvjeti koji se odnose na zdravstvenu ispravnost predmeta koji dolaze
ili mogu doći, direktno ili indirektno u neposredan dodir s hranom (u daljem
tekstu: »predmeti«)
– opći
i posebni uvjeti koji se odnose na zdravstvenu ispravnost materijala od kojih
su izrađeni predmeti (u daljem tekstu: »materijali«)
Članak
2.
Predmetima
se u smislu ovoga Pravilnika smatraju: posuđe, pribor, oprema, uređaji i
ambalaža koji se rabe u poslovanju s hranom.
Posebnu
grupu čine proizvodi namijenjeni dojenčadi i djeci mlađoj od 3 godine za
olakšavanje hranjenja i sisanja, umirivanja i spavanja.
Članak
3.
Materijalima
u smislu ovoga Pravilnika smatraju se: plastične mase uključujući lakove i
prevlake, celuloza, elastomeri, papir, keramika, porculan, staklo, metali i
njihove slitine, drvo, uključujući i pluto i tekstil.
Članak 4.
Predmeti
koji se stavljaju u promet kao i materijali od kojih se oni izrađuju moraju u
pogledu zdravstvene ispravnosti odgovarati uvjetima propisanim ovim
Pravilnikom.
Članak
5.
Odredbe
ovoga Pravilnika obvezne su za sve pravne i fizičke osobe koje materijale i
predmete proizvode, uvoze ili stavljaju u promet.
Članak
6.
Materijali
i predmeti moraju biti proizvedeni u skladu s dobrom proizvođačkom praksom i
ne smiju prenositi na hranu tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje
ljudi ili izazvati neprihvatljive promjene u sastavu hrane ili njenim
organoleptičkim svojstvima.
Članak
7.
Materijali
i predmeti koji se stavljaju na tržište Republike Hrvatske moraju sadržavati
deklaraciju na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
Deklaracija
podrazumijeva sve pisane oznake, trgovačku oznaku, naziv marke i/ili zaštitni
znak, naziv i adresu proizvođača i/ili pravne ili fizičke osobe koja proizvod
stavlja na tržište, naziv i adresu sjedišta uvoznika te zemlju podrijetla ako
se materijali i predmeti uvoze, propisane ekološke oznake, uputu za uporabu
gdje je to potrebno radi pravilnog korištenja i eventualno druge potrebne
oznake.
Deklaracija na posuđu, priboru, opremi i uređajima
stavlja se na ambalažu u koju su upakirani i to u obliku naljepnice ili privjesnice
odnosno na popratne dokumente ako drugačije nije moguće.
Na posuđu, priboru, opremi i uređajima iznimno od
odredbe u stavku 3. ovoga članka mora biti označen naziv odnosno utisnut znak
proizvođača i/ili robne marke koji se pri uporabi ne može skinuti.
Materijali i predmeti koji su namijenjeni za
neposredan dodir s hranom moraju imati i oznaku »Za hranu« i/ili mogu imati
slikovnu oznaku iz Priloga 1. koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i njegovim je
sastavnim dijelom. Ova odredba odnosi se na skupna originalna pakovanja
ambalaže koja se stavljaju u promet.
II.
POSUĐE, PRIBOR, OPREMA I UREĐAJI
Članak
8.
Posuđe,
pribor, oprema i uređaji koji se koriste u pripremi, proizvodnji, mjerenju, preradi,
doradi, prijevozu ili uporabi hrane ne smiju biti izrađeni od materijala koji
otpušta sastojke štetne za zdravlje, ili u količinama štetnim za zdravlje, ili
nepovoljno utječe na organoleptička, fizikalna ili kemijska svojstva hrane kao
i na njeno održavanje u zdravstveno ispravnom stanju. Oni ne smiju biti
izrađeni od materijala koji je propustljiv i porozan i koji ne štiti hranu od
nepovoljnog vanjskog utjecaja.
Članak
9.
Posuđe,
pribor, oprema i uređaji moraju imati glatke površine, bez udubljenja i
pukotina i moraju biti izrađeni tako da se mogu lako i uspješno čistiti, prati
i dezinficirati. Rubovi i druga mjesta na kojima se sastaju dvije površine
takvih predmeta moraju biti zaobljeni.
Posuđe,
pribor, oprema i uređaji namijenjeni za pripremu, izdavanje i prijevoz hrane
ili ako su namijenjeni za pohranu i prijevoz mlijeka moraju biti izrađeni tako
da se mogu sterilizirati zagrijavanjem ili drugim dopuštenim postupkom. Takvo
posuđe, pribor, oprema i uređaji ne smiju se koristiti u druge svrhe.
Zabranjeno
je stavljati u promet posuđe, pribor, opremu i uređaje koji su s unutarnje
strane toliko okrnjeni ili oštećeni, ili su nedovoljno obrađeni, da mogu
utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane odnosno na zdravlje ljudi, ili su zbog
nedorađenih dijelova opasni za uporabu.
Članak
10.
Posuđe
i pribor za jednokratnu uporabu koje se prije uporabe ne čisti, ne pere, ne
dezinficira, niti sterilizira ne smije sadržavati:
1.
Ukupan broj bakterija više od 10 u 1ml brisa ili na cm2 površine
2.
Enterobacteriaceae u 1 ml brisa ili na 10 cm2 površine
3.
Enterococcus spp. u 1 ml brisa ili na 10 cm2 površine
4.
Staphylococcus aureus u 1 ml brisa ili na 10 cm2 površine
5.
Pseudomonas aeruginosa u 1 ml brisa ili na 10 cm2 površine
Mikrobiološka
čistoća iz stavka 1. ovoga članka određuje se:
–
metodom brisa i to na način da se prebriše cijeli predmet (čaša, šalica, pribor
za jelo) ili površina ograničena sterilnom šablonom 5 x 5 cm ili
– metodom ispirka na način da se u ispitivanu posudu,
ambalažu i dr. doda 10 mL sterilne fiziološke otopine za ispitivanje 100 ml
volumena, posuda se dobro promućka i ispirak obradi.
Članak 11.
Bojila za bojenje posuđa i
pribora, opreme i uređaja čije obojene površine dolaze u neposredan dodir s
hranom ne smiju prelaziti u hranu niti smiju sadržavati, izraženo na 1 kg suhog
bojila, određeno u ekstraktu s 0,1 moldm-3 kloridnom kiselinom nakon kuhanja tijekom 15 minuta
uz povratno hlađenje (povratni kondenzator), više od:
1. 20 mg arsena
2. 100 mg olova
3. 10 mg kadmija*
4. 10 mg žive
5. 100 mg barija
6. 100 mg kroma
7. 100 mg antimona
8. 100 mg selena.
Organska bojila ne smiju
otpuštati više od 0,l mg/kg policikličkih aromatskih ugljikovodika.
Sadržaj primarnih aromatskih amina
topivih u 1 mol/L kloridnoj kiselini ne smije iznositi više od 0,05%, izraženo
kao anilin.
Ograničenje sadržaja
primarnih aromatskih amina iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na primarne
aromatske amine s karboksi- i sulfo-skupinama.
Naftilamin, benzidin ili
4-aminodifenil ne smiju se koristiti u proizvodnji bojila za bojenje predmeta
od umjetnih masa.
Članak 12.
Punila koja se koriste u
proizvodnji dijelova posuđa, pribora, opreme ili uređaja moraju odgovarati
zahtjevima iz stavka 1. članka 11. ovoga Pravilnika.
Čađa koja se koristi u
proizvodnji dijelova predmeta iz stavka 1. ovoga članka ne smije imati
toluenski ekstrakt veći od 0,15%, a što se tiče policikličkih aromatskih
ugljikovodika mora odgovarati zahtjevima iz stavka 2. članka 11. ovoga Pravilnika.
Čađa koja se koristi za
bojenje dijelova predmeta iz stavka 1. ovoga članka ne smije se primijeniti u
količinama većim od 2,5%, izraženo na obojeni dio gotovog predmeta, ako ovim
Pravilnikom nije drugačije određeno.
Članak 13.
Ljepila i sličan pomoćni
materijal koji se na posuđu, priboru, opremi ili uređajima nalaze na mjestima
koji dolaze u neposredan dodir s hranom, odnosno na mjestima na kojima postoji
mogućnost da dođu u neposredan dodir s hranom moraju odgovarati zahtjevima
predviđenim u članku 30. do 68. te u članku 91. ovoga Pravilnika.
Ljepila kojima se povezuju cijevi za provođenje
tekuće hrane moraju biti na bazi polimernog materijala od kojeg su izrađene
cijevi, a osim toga smiju sadržavati još samo otapalo koje ne smije zaostati u
cijevima.
Za
ljepljenje ambalaže, posebice višeslojnih folija, mogu se koristiti ljepila na
bazi poliuretana uz uvjet da odgovaraju zahtjevima u članku 59. do 61. ovoga
Pravilnika.
1.
Metalno posuđe, pribor, oprema i uređaji
Članak
14.
Metalno
posuđe, pribor, oprema i uređaji ne smiju biti izrađeni od olova ili slitina s
olovom, niti od metala ili njihovih slitina koje sadržavaju više od 0,03%
arsena.
Za
izradu metalnog posuđa i pribora, te opreme i uređaja mogu se koristiti
aluminijske slitine uz uvjet da ne sadrže više od 0,03% arsena, 0,05% kadmija,
0,25% bakra, 0,25% cinka i 0,02% olova.
Dijelovi
metalnog posuđa, pribora, opreme i uređaja koji ne dolaze u neposredan dodir s
hranom, mogu se izrađivati od slitina koje sadrže najviše 10% olova, uz uvjet,
da ti dijelovi budu potpuno pokriveni metalnim ili emajliranim prevlakama koje
ne sadrže sastojke štetne za zdravlje.
Članak
15.
Metalno
posuđe, pribor, oprema i uređaji ne smiju biti izrađeni od cinka, niti od
slitina koje sadrže više od 1% olova, više od 0,03% arsena odnosno više od 0,1%
kadmija i ne smiju biti pokriveni cinčanim, kadmijevim ili olovnim prevlakama
ili prevlakama od njihovih slitina.
Sukladno
odredbi stavka 1. ovoga članka gotovi proizvod ne smije stajanjem tijekom 1 do
24 sata pri temperaturi od 23oC odnosno 100oC u direktnom dodiru s destiliranom vodom ili
odgovarajućom model otopinom (sve ovisno o namjeni i načinu uporabe i ako ovim
Pravilnikom nije drukčije propisano) otpuštati više od: 0,6 mg/L olova, 0,05
mg/L kadmija, niti više od 0,01 mg/L arsena.
Članak
16.
Zabranjen
je promet i uporaba posuđa, pribora, opreme i uređaja proizvedenih od bakra ili
njegovih slitina ako su namijenjeni za tekuću ili kašastu hranu, osim ako je
unutarnja površina, koja dolazi u neposredan dodir sa spomenutom hranom, u
potpunosti prekrivena zdravstveno ispravnom zaštitnom prevlakom (npr. od
kositra).
Zabrana
iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na posuđe i pribor koji su namijenjeni
za kuhanje kave ako su ispravno kositreni, niti na bakrene kotlove namijenjene
za pečenje rakije ako je bakar od kojih su izrađeni čistoće najmanje 99,95%.
Članak
17.
Za
izradu pribora za jelo i pribora za pripremu i posluživanje jela ne smiju se
koristiti bakar ili cink, osim u slitinama od kojih se izrađuje takav pribor
(novo srebro, alpaka i sl.).
Pribor
za jelo i pribor za pripremu i posluživanje jela mora biti izrađen tako da nema
oštre rubove (osim oštrice noža i vrha vilice), a sve površine, osim površina
između zubaca vilice, moraju biti potpuno glatke odnosno polirane.
Završna
obrada površina posuđa, pribora, opreme i uređaja za pripremu, odnosno
posluživanje jela, izrađenih od nehrđajućeg čelika koji dolaze u dodir s hranom
mora biti tako izvedena da osigura kemijsku otpornost pri uporabi. Te se
površine, osim kod noževa, ne smiju promijeniti djelovanjem octene kiseline, 4%
(v/v) tijekom 24 sata pri temperaturi od 20 ± 2oC ako se gotovi proizvod
koristi pri niskim temperaturama, niti tijekom 30 minuta pri temperaturi od 100
oC ako se koristi za toplinsku
obradu hrane.
Kemijska
otpornost noževa iz stavka 3. ovoga članka provjerava se na način da se sječivo
noža uranja 2 – 3 puta u minuti u 2% otopinu natrijevog klorida pri temperaturi
od 60oC ± 2oC tijekom 6 sati. Volumen
otopine mora biti najmanje 1 L/dm2 površine od nehrđajućeg čelika. Nakon pranja i
ispiranja sječiva, promatra se nastala korozija pomoću povećala.
Specifična migracija kroma, nikla i mangana u
proizvodima iz stavka 3. ovoga članka određuje se u drugom ekstraktu (dva
uzastopna kuhanja) i ona ne smije iznositi za svaki pojedini metal više od
0,1mg/L.
Članak 18.
Metalne armature, spremnici i cijevi za spremnike te
sistemi za provođenje vode za piće ne smiju stajanjem u neposrednom dodiru s
vodom za piće tijekom 24 sata pri temperaturi od 20 ± 2oC, ili pri povišenoj
temperaturi, u skladu s načinom primjene, otpuštati u vodu metale u količinama
većim od onih, propisanih Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.
Članak 19.
Ako pri uporabi metalnog posuđa, pribora, opreme i
uređaja postoji mogućnost nastanka korozije na površinama, one moraju biti
zaštićene zdravstveno ispravnim organskim zaštitnim prevlakama ili metalnim
prevlakama (od kositra ili kroma).
Zaštitne prevlake iz stavka 1. ovoga članka moraju
ujednačeno pokrivati površinu koja dolazi u neposredan dodir s hranom i ne
smiju imati mjehurića, nadignutih mjesta i pukotina.
Na proizvodima iz stavka 1. ovoga članka, bez obzira
da li su zaštićeni prevlakama ili nisu, ne smije nastati vidljiva korozija
stajanjem u octenoj kiselini, 3% (v/v) tijekom 1 sat pri temperaturi od 23oC, odnosno pri temperaturi od
100oC, ovisno o namjeni gotovog
proizvoda.
Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na
metalno posuđe, pribor, opremu i uređaje za pečenje (roštilje, ražnjeve i
pržilice za kavu).
Organske zaštitne prevlake iz stavka 1. ovoga članka
mogu se izrađivati u obliku premaza od temperaturno postojanih polimernih
materijala (primjerice »teflon«) uz uvjet da odgovaraju odredbama članka 30. i
članka 41. ovoga Pravilnika.
Članak 20.
Metalno posuđe, pribor, oprema i uređaji mogu se
lemiti kositrom čistoće 97%, koji ne sadrži više od 0,03% arsena, više od 0,5%
olova, više od 0,005% cinka, više od 0,08% bakra, niti više od 0,05% antimona.
Vanjske površine mogu se lemiti i kositrenom slitinom i olovom, uz uvjet, da
olovna slitina ne prodire u unutrašnjost posuđa, pribora, opreme ili uređaja.
Članak 21.
Dijelovi posuđa, pribora i uređaja za usitnjavanje i
mljevenje hrane ne smiju biti izrađeni od cinka, kadmija, olova ili njihovih
slitina.
2.
Emajlirano posuđe, pribor, oprema i uređaji
Članak
22.
Za
izradu emajliranog posuđa, pribora, opreme i uređaja mora se koristiti čelični
lim ili lijevano željezo.
Emajl
kojim se prevlače površine posuđa, pribora, opreme i uređaja ne smije
sadržavati lako topljive tvari i mora biti takve kvalitete da se osigura
trajnost prevučenih površina pri predviđenom načinu uporabe.
Površine i rubovi emajliranog posuđa, pribora, opreme
i uređaja moraju biti glatki i sjajni, bez mjehurića i mjesta na kojima je
emajl ispucao ili otpao.
Članak 23.
Emajlirane površine posuđa,
pribora, opreme i uređaja moraju biti postojane spram octene kiseline, 4% (v/v)
tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2oC. One pritom ne smiju otpuštati više od 50 mg
emajla, računato na površinu od 1 dm2.
Emajlirane površine iz stavka
1. ovoga članka ne smiju stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata
pri temperaturi od 22 ± 2oC
otpuštati:
1. za stolno posuđe, opremu i
uređaje čija je unutarnja visina manja od 25 mm:
a) olova više od 0,8 mg/dm2;
b) kadmija više od 0,07 mg/dm2;
2. za stolno posuđe, opremu i
uređaje čija je unutarnja visina veća od 25mm:
a) olova više od 0,8 mg/L;
b) kadmija više od 0,07 mg/L;
3. za posuđe, opremu i
uređaje za kuhanje i pečenje te posuđe za čuvanje hrane, čija je unutarnja
visina manja od 25 mm:
a)
olova više od 0,1 mg/dm2;
b) kadmija više od 0,05
mg/dm2;
4. za posuđe, opremu i
uređaje za kuhanje i pečenje te posuđe za čuvanje hrane zapremine veće od 3 dm3:
a) olova više od 0,4 mg/L;
b) kadmija više od 0,07 mg/L.
Ispitni uzorci velikih
spremnika, dijelova aparata i grijača za vodu (vodogrijalice) emajliranom
površinom ne smiju otpuštati olovo i kadmij pod uvjetima u stavku 2. ovoga
članka u količinama većim od dopuštenih u točki 3. stavka 2. ovoga članka.
Otpuštanje boja, olova i
kadmija ispituje se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i u vanjskom rubu
koji pri uporabi dolazi u usta i to u visini od 20 mm, računato od gornjeg ruba
posuđa. Pritom u octenu kiselinu, 4% (v/v), ne smije prijeći, izraženo na uzorak
posuđa koje se ispituje:
a) olova više od 2,0 mg;
b)
kadmija više od 0,20 mg.
3.
Cementno posuđe, pribor i oprema
Članak
24.
Posuđe,
pribor i oprema od cementa ili sličnog poroznog materijala moraju s unutarnje
strane biti potpuno zaštićeni nepropustljivim prevlakama, postojanim i otpornim
na sastojke hrane.
Ako se unutarnja strana posuđa, pribora i opreme iz
stavka 1. ovoga članka zaštićuje nepropustljivim materijalom (porculanske
pločice, staklo, umjetne mase i sl.) sva njihova površina mora biti obložena na
način kojim se onemogućuje stvaranje pukotina i udubljenja.
4.
Glineno, keramičko, porculansko i stakleno posuđe, pribor i oprema
Članak
25.
Glineno posuđe, pribor i oprema smije se stavljati u
promet samo ako su izrađeni od lončarske gline. Gotovi proizvodi moraju nakon
sušenja biti premazani smjesom za dobivanje cakline i pečeni pri temperaturi
od najmanje 900o
C.
U promet se može iznimno stavljati nepocakljeno
glineno posuđe, ako služi za posebnu pripremu određenih jela s malim udjelom
vode i ako udovoljava ostalim uvjetima propisanim ovim Pravilnikom.
Pri stavljanju u promet nepocakljenoga glinenog
posuđa mora se priložiti uputa o postupku s posuđem prije uporabe, o jelima
koja se u njemu mogu pripremati i o načinu njegova pranja i čišćenja.
Posuđe i pribor (ukrasni tanjuri, vrčevi, šalice i
dr.) koji nisu proizvedeni u skladu s odredbama ovoga Pravilnika i nisu
namijenjeni za pripremu, čuvanje i promet hrane moraju biti vidljivo i trajno
označeni oznakom da nisu za pripremu, čuvanje i promet hrane.
Članak 26.
Nepocakljeno glineno posuđe ne smije imati pukotine,
neravnine i džepove. Pri pokusu obavljenom tri puta uzastopce kuhanjem tijekom
30 minuta u otopini octene kiseline, 3% (v/v) ono ne smije otpustiti:
1. više od 3 mg olova i 0,2 mg kadmija nakon trećeg
pokusa, izraženo na 1L otopine;
2. više od 60 mg ukupno otopljenih tvari nakon trećeg
pokusa, izraženo na 1 L otopine.
Članak 27.
Caklina na glinenom, keramičkom i porculanskom
posuđu, priboru i opremi ne smije biti oštećena i ne smije se ljuštiti s
površina na koje je nanesena. Površina glinenog, keramičkog i porculanskog
posuđa ne smije biti porozna.
Rubovi glinenog, keramičkog i porculanskog posuđa i
pribora koji se pri uporabi prinose ustima moraju biti zaobljeni i glatki.
Članak 28.
Glineno, keramičko i porculansko posuđe, pribor,
oprema i uređaji ne smiju stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24
sata pri temperaturi od 22 ± 2o C otpuštati boju, niti:
1. za stolno posuđe, opremu i
uređaje čija je unutarnja visina manja od 25 mm:
a) olova više od 0,8 mg/dm2;
b) kadmija više od 0,07 mg/dm2;
2 za stolno posuđe, opremu i
uređaje čija je unutarnja visina veća od 25 mm:
a.) olova više od 4,0 mg/L;
b) kadmija više od 0,3 mg/L;
3. za posuđe, opremu i uređaje
za kuhanje i pečenje te posuđe za čuvanje hrane čija je unutarnja visina manja
od 25 mm:
a) olova više od 0,4 mg/dm2;
b) kadmija više od 0,05 mg/dm2;
4. za posuđe, opremu i uređaje
za kuhanje i pečenje te posuđe za čuvanje hrane zapremine veće od 3L:
a) olova više od 1,5 mg/L;
b) kadmija više od 0,1 mg/L;
Za posuđe, opremu i uređaje
iz stavka 1. ovoga članka koji se u primjeni koriste zajedno s poklopcem
ispitivanje se obavlja u samoj posudi i posebno u unutarnjoj površini poklopca,
na način kako je određeno u stavku 1. ovoga članka, a dobivene migracijske
vrijednosti metala se zbrajaju. Njihov zbroj ne smije biti veći od dopuštenih
vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka.
Otpuštanje boja, olova i
kadmija ispituje se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i u vanjskom rubu
koji pri uporabi dolazi u usta u visini od 20 mm, računato od gornjeg ruba
posuđa. Dopuštene vrijednosti metala ne smiju biti veće od dopuštenih
vrijednosti iz stavka 4. članka 23. ovoga Pravilnika.
Članak 29.
Stakleno posuđe koje se
stavlja u promet ne smije imati oštre niti oštećene rubove.
Stakleno posuđe s unutarnjom
dekoriranom površinom ne smije stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom
24 sata pri temperaturi od 22 ± 2oC otpuštati olovo i kadmij u količinama većim od
dopuštenih u stavku 1. članka 28 ovoga Pravilnika.
Stakleno posuđe čija
unutarnja površina nema dekora ne smije stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v)
tijekom 24 sata pri temperaturi od 22 ± 2oC otpuštati, izraženo na 1 L:
a) olova više od 0,05 mg;
b) kadmija više od 0,05 mg.
Za kristalno staklo koje
sadrži olovo dopuštena količina olova iz stavka 3. ovog članka iznosi 0,5 mg/L.
Vanjska površina staklenog posuđa
visine 20 mm, računato od gornjeg ruba, ne smije otpuštati olovo i kadmij u
količinama većim od dopuštenih u stavku 4. članka 23. ovoga Pravilnika.
5.
Posuđe, pribor, oprema i uređaji od umjetnih masa, celuloze i elastomera
Umjetne mase (polimerni materijali)
a) Opći uvjeti
Članak 30.
Polimerni materijali za izradu posuđa, pribora,
opreme i uređaja ne smiju sadržavati sastojke koji pri njihovom korištenju mogu
štetno djelovati na zdravlje ili nepovoljno utjecati na sastav hrane i ne smiju
utjecati na organoleptička svojstva hrane s kojom su u neposrednom dodiru.
U proizvodnji i preradi
umjetnih masa iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti samo ovim Pravilnikom
propisane temeljne ulazne sirovine za najčešće korištene polimerne
materijale.
Za ostale polimerne
materijale, koji nisu pobliže određeni ovim Pravilnikom, mogu se koristiti samo
važećim propisima i normama dopuštene temeljne ulazne sirovine. Ista odredba
važi i za sve ostale sirovine, uključujući i aditive, koje se koriste u
proizvodnji i preradi umjetnih masa iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 31.
Polimerni materijali za izradu posuđa, pribora,
opreme i uređaja, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno, moraju
udovoljavati sljedećim uvjetima:
1.) pri uporabi predmeta koji su od njih izrađeni one
ne smiju otpuštati u hranu, njene model otopine, ako ovim Pravilnikom nije
drukčije određeno, više od:
1. 0,5 mg olova,
2. 0,05 mg kadmija,
3. 0,1 mg kroma,
4. 0,1 mg molibdena,
5. 0,1 mg arsena,
6. 0,01 mg žive,
7. 0,5 mg selena,
8. 0,5 mg barija,
9. 50 mg cinka,
10. 10 mg kositra,
11. 5 mg kobalta,
računato na 1 kg ili 1 L
hrane ili njene model otopine;
2.) u hranu, odnosno model
otopine ne smiju otpuštati više od 60 mg/kg (10 mg/dm2) ukupnih niskomolekularnih organskih
i anorganskih tvari (tzv. globalna migracija);
Globalna migracija izražava
se u mg/dm2
u
slučajevima kada je poznata površina koja dolazi u neposredan dodir s hranom.
Globalna migracija izražava
se u mg/kg hrane, odnosno model otopine u sljedećim slučajevima:
a) za spremnike i slične
predmete čija je zapremina 500 mL do 10 L;
b) za spremnike, bazene i sl.
kod kojih je nemoguće procijeniti površinu koja će biti u neposrednom dodiru s
hranom;
c) za poklopce, brtvila,
čepove i slične proizvode za zatvaranje ambalaže za hranu;
3.) u hranu, odnosno model otopine ne smiju otpuštati
primarne aromatske amine, izražene kao anilin, niti sekundarne aromatske amine,
izražene kao difenilamin, pojedinačno više od 0,1 mg/kg (0,02 mg/dm2), niti zaostale perokside više
od 3 mg/kg (0,5 mg/dm2),
izraženo kao aktivan kisik, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno;
4.) u hranu, odnosno model
otopine ne smiju otpuštati policikličke aromatske ugljikovodike (PAH) u
količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode, ako ovim Pravilnikom
nije drukčije određeno;
5.) u hranu, odnosno model
otopine ne smiju, ako su obojene, otpuštati boje; optička transmisija u
vidljivom dijelu spektra obojenog ekstrakta umjetne mase u model otopini mora
iznositi najmanje 95%.
Članak 32.
U proizvodnji polimernih
materijala koji u primjeni dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti
reciklati i to samo u slučajevima u kojima se može isključiti kontaminacija
hrane. Udio reciklata u smjesi s ostalim ulaznim sirovinama ne smije biti veći
od one količine koja osigurava gotovi proizvod zdravstveno ispravnim, tj.
štetne sastojke ne smije prenositi u količinama većim od dopuštenih u konačnom
gotovom proizvodu.
U slučaju primijenjenih
reciklata potrebno je češće kontrolirati propisanu organoleptičku, kemijsku i
mikrobiološku ispravnost materijala.
Članak 33.
Model otopine hrane i uvjeti
ispitivanja pod kojima se određuje globalna migracija navedeni su u tablici 1 i
tablici 2:
Tablica 1: Model otopine hrane
1. |
Destilirana
ili demineralizirana voda |
Za hranu s
visokim sadržajem vode ili hranu |
|
|
vlažnu na
površini koja ima pH-vrijednost 4,5 i više |
2. |
3% (v/v)
octena kiselina |
Za kiselu
hranu s visokim sadržajem vode ili |
|
|
hranu vlažnu
na površini koja ima pH-vrijednost manju od 4,5 |
3. |
10%(v/v)
etilni alkohol |
Za
vodeno-alkoholnu hranu |
4. |
standardizirana smjesa sintetskih
triglicerida ili prirodne |
Za jestiva ulja i masti, te hranu
koja sadrži mast ako one u |
|
masti i ulja ako se ne očekuju
problemi pri ispitivanju |
primjeni dolaze u neposredan dodir
s predmetima |
U određenim slučajevima, npr. kod alkoholno-kisele
hrane prikladno je ispitivanje provesti s više propisanih model otopina hrane. Za
hranu koja ima visoki sadržaj alkohola ili je jako kisela primjenjuju se model
otopine veće koncentracije etilnog alkohola, odnosno octene kiseline i to one
koje su predviđene u primjeni.
Kod krute hrane kod svakog
slučaja treba odlučiti da li treba provoditi test migracije. Kod hrane u prahu
čija površina može djelovati adsorbitivno migracija se može ispitati samo s
hranom, odnosno ne može se koristiti nikakva model otopina.
Kod određivanja migracije tvari u hranu ili model
otopinu treba voditi računa da li čitava površina predmeta dolazi u neposredan
dodir s hranom ili samo njezin dio. Npr. kod višeslojnih folija ili papira
ispituje se samo površina koja dolazi u neposredan dodir s hranom. Treba
izbjegavati plohe presjeka ispitivanoga predmeta koje ovisno o debljini i vrsti
materijala mogu utjecati na migraciju.
Da bi se povećala osjetljivost prisutnosti tvari u
model otopini treba dodirnu površinu ispitivanoga predmeta što je više moguće
povećati (optimalno 2 dm2),
a volumen model otopine što je više moguće smanjiti.
Tablica
2:
Uvjeti ispitivanja
UVJETI U PRIMJENI |
TEMPERATURA ISPITIVANJA |
TRAJANJE ISPITIVANJA |
Neposredan dodir pri sobnoj
temperaturi |
|
|
tijekom više mjeseci uključujući |
40oC |
10 dana |
prethodno vruće punjenje |
|
|
Kratkotrajni, neposredan dodir |
|
|
pri temperaturama do 70oC |
70oC |
2 h |
Kratkotrajni, neposredan dodir |
|
|
pri temperaturama između 70oC i 100oC |
100oC |
1 h |
Neposredan dodir pri temperaturi od
|
|
|
121oC (sterilizacija) i potom skladištenje |
121oC |
30 minuta |
kod sobne temperature |
|
|
Neposredan dodir u uvjetima |
|
|
hlađenja do više mjeseci |
10oC |
10 dana |
Članak
34.
Polimerni
materijali koji se koriste za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja koji
dolaze u neposredan dodir s vodom za piće, mlijekom, mliječnim proizvodima,
brašnom, parafiniranom ili navoštenom hranom, hranom koja sadržava eterična
ulja, alkoholnim pićima, mastima, uljima ili hranom čija je vanjska faza mast
ne smiju sadržavati omekšavala, ako posebnim propisom nije izričito drukčije
rečeno.
Članak 35.
Predmeti
izrađeni od polimernih materijala, a namijenjeni za neposredan dodir s vodom za
piće imaju četiri područja primjene: A. cijevi, B. spremnici i premazi za
spremnike, C. oprema i mase za popunjavanje žljebova i D. elastična brtvila i
ljepila.
Predmeti
izrađeni od elastomera (prirodnog i sintetskog kaučuka), a namijenjeni za
neposredan dodir s vodom za piće imaju pet područja primjene: A., B. i C. kao u
stavku 1. ovoga članka te D1. brtvila velike površine i mase za popunjavanje
žljebova (npr. brtvila na hidrantima) i D2. uobičajena brtvila i ljepila (npr.
brtvila za zatvaranje boca).
U
proizvodnji cijevi i brtvila iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se dodati
čađa, čiji sadržaj može biti najviše 2,5% za cijevi, odnosno 3% za brtvila, uz
uvjet da ona u vodu ne otpušta nikakve fluorescirajuće tvari, a u pogledu
policikličkih aromatskih ugljikovodika mora odgovarati zahtjevima iz stavka
2. članka 11. ovoga Pravilnika.
Predmeti
iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne smiju u neposrednom dodiru s vodom za piće
tijekom tri uzastopne ekstrakcije, svaka po 72 sata, s time da se ocjenjuju
rezultati trećeg ispitivanja i da se primjenjuju ovi odnosi površine predmeta i
volumena vode: za područje primjene A. 1:1 cm2/mL, za B. 1:4 cm2/mL, za C. 1:6 cm2/mL, za D. 1:50 cm2/mL, za D1. 1:25 cm2/mL, a za D2. 1:50 cm2/mL:
•
općenito štetno utjecati na vodu,
•
utjecati na bistrinu, boju, miris, okus i sklonost stvaranju pjene,
•
utjecati na sadržaj bakterija u vodi,
•
otpuštati organske spojeve, izraženo kao ugljik (TOC) više od vrijednosti iz
tablice 3.,
• trošiti
klor otopljen u vodi (0,6-0,7mg/L) u količinama većim od propisanih u tablici
3. (slobodni rezidualni klor) – kolona u tablici 3. s oznakom Cl,
•
otpuštati, ako je dodana čađa, policikličke aromatske ugljikovodike (PAH) u
količinama većim od propisanih u tablici 3.
Tablica 3. NajviŠe
dopuŠtene vrijednosti propisanih Štetnih tvari u vodi po podruČjima primjene
PODRUČJE |
TOC |
Cl |
Pb |
Fenol |
Formaldehid |
Amini, kao |
PAH |
|
|
|
|
|
|
anilinhidro- |
|
PRIMJENE |
(mg/m2/dan) |
(mg/m2/dan) |
(mg/m2/dan) |
(mg/m2/dan) |
(mg/m2/dan) |
klorid |
(mg/m2/dan) |
|
|
|
|
|
|
(mg/m2/dan) |
|
A |
2,5 |
2,0 |
0,3 |
0,25 |
1,0 |
0,005 |
0,0001 |
B |
10,0 |
8,0 |
0,3 |
1,0 |
4,0 |
0,02 |
0,0004 |
C |
15,0 |
12,0 |
0,3 |
1,5 |
6,0 |
0,03 |
0,0006 |
D |
125,0 |
100,0 |
0,3 |
12,5 |
- |
- |
0,005 |
D1 |
60,0 |
75,0 |
- |
6,25 |
25,0 |
0,12 |
- |
D2 |
125,0 |
150,0 |
- |
12,5 |
50,0 |
0,25 |
- |
Proizvodi
iz stavka 1. ovoga članka moraju odgovarati i zahtjevima propisanim ovim
Pravilnikom za polimerni materijal od kojeg su izrađeni.
b) Posebni uvjeti
Poli(vinil-klorid)
i ostali polimeri s omekšavalima
Članak
36.
1.
Transportne trake za hranu na bazi omekšanog poli(vinil-klorida), samoga ili u
smjesi s butadien-akrilonitril kopolimerima u kojima prevladava udio
poli(vinil-klorida), mogu sadržavati ova monomerna omekšavala: dibutilftalat,
di-2-etilheksilftalat, dibutilsebacat, acetiltributilcitrat, acetil-tri-2-etilheksilcitrat,
difenil-2-etilheksilfosfat i estere alkilsulfonskih kiselina (C12-C20) s fenolima,
di-izodecilftalat, di-izononilftalat, a od polimernih omekšavala: poliester
adipinske kiseline s 1,3-butandiolom i 1,6-heksandiolom, poliester adipinske
kiseline s 1,3- i/ili 1,4-butandiolom i/ili 1,2-propandiolom čije su slobodne
hidroksilne grupe acetilirane.
Količina monomernih omekšavala iz točke 1. ovoga
članka ne smije biti veća od 12%, izraženo na gotov proizvod ili na pokrovni
sloj koji dolazi u neposredan dodir s hranom ako trake sadrže tkanine i ako se
transportne trake koriste za hranu koja u vanjskoj fazi sadrži masti i ulja, za
navoštenu i parafiniranu hranu, mliječne proizvode i hranu koja sadrži eterična
ulja. Pritom nije dopuštena uporaba polietilenglikola i njegovih etera s masnim
alkoholima te estera laurinske kiseline i polietilenglikola kao antistatika.
Odredbe stavka 2. točke 1. ovoga članka vezane za
omekšavala vrijede i ako se trake koriste za brašnastu i krupičastu hranu, u
kom su slučaju dopuštena i antistatička sredstva iz stavka 2. točke 1. ovoga
članka.
Za
ostalu hranu, osobito za onu koja se prije uporabe pere, guli ili na drugi
način čisti, transportne trake mogu sadržavati do 40% monomernih omekšavala iz
stavka 1. ovoga članka, izraženo na gotov proizvod ili na pokrovni sloj koji
dolazi u neposredan dodir s hranom ako trake sadrže tkanine.
Udio
polimernih omekšavala iz točke 1. ovoga članka nije ograničen niti za jednu
primjenu.
Vrijeme
neposrednog dodira hrane s transportnom trakom iz točke 1. ovoga članka ne
smije biti duže od 1 sat.
2.
Transportne trake za hranu na bazi butadien-akrilonitril kopolimera, samih ili
u smjesi s poli(vinil-kloridom), (vinil-klorid)kopolimerima ili u smjesi (vinil-klorid)polimerizata,
s tim da u gotovom proizvodu prevladava udio butadien-akrilonitril kopolimera,
mogu od omekšavala sadržavati samo estere alkilsulfonskih kiselina (C12-C20) s fenolima i krezolima, i
to najviše do 10% izraženo na gotov proizvod.
Vrijeme
neposrednog dodira transportnih traka iz točke 2. ovoga članka s tekućom hranom
ne smije iznositi više od tri sata.
Članak
37.
Cijevi
izradene od (vinil-klorid)polimerizata, koje služe za dovod tekuće hrane,
izuzimajući vruće tekućine, mlijeko i alkoholna pića u kojima je udio etanola
veći od 13,0% (v/v), mogu sadržavati ova omekšavala: poliestere adipinske
kiseline i 1,3-butandiola, poliestere adipinske kiseline i 1,3- ili 1,3- i
1,4-butandiola čije su slobodne hidroksilne grupe acetilirane, poliestere
adipinske kiseline i 1,3-butandiola i 1,6-heksandiola, estere sulfonskih
kiselina s prevladavajućim ravnolančanim alkilsulfokloridima (C9-C18) i fenolom, diizononilftalat
i diizodecilftalat. Kao stabilizatori se pritom smiju koristiti samo kalcijev,
cinkov i magnezijev stearat, kalcijev oleat, epoksidirano sojino ulje, smjesa
cinkoktoata i diizooktilftalata (85:15), ester ß-amino-krotonske kiseline i
tiodietilenglikola, 2,6-ditercijarnibutil-4-metilfenol i maltitol. Kao klizna
sredstva mogu se koristiti samo organopolisiloksani s metil- i/ili fenil-
grupama na silicijevom atomu, ester montana kiseline s etandiolom i/ili
1,3-butandiolom i/ili glicerinom i smjesa ovih estera s neesterificiranom
montana kiselinom kao i njihove kalcijeve soli, ester glicerola s prirodnim
zasićenim i nezasićenim masnim kiselinama i polietilen s time da im ukupna
količina ne smije prijeći 3,0%.
Cijevi za dovod tekuće hrane mogu se izrađivati od
elastomera na bazi silikona bez dodatka omekšavala.
Prije prve uporabe cijevi za dovod tekuće hrane
moraju se propisno očistiti s dopuštenim sredstvom za tu namjenu i nakon toga
dobro isprati tekućom vodom za piće.
Članak
38.
Iznimno
od odredbe stavka 1. članka 37. ovoga Pravilnika, cijevi za odvod mlijeka u
strojevima za preradu mlijeka i cijevi koje se koriste u tehnološkom postupku
prerade mlijeka mogu sadržavati ova omekšavala: poliestere adipinske kiseline i
1,3-butandiola, poliestere adipinske kiseline i smjese 1,3-butandiola i
1,6-heksandiola, poliestere adipinske kiseline i smjese 1,3- i/ili
1,4-butandiola i/ili 1,2-propandiola čije su slobodne hidroksilne grupe
acetilirane, estere alkilsulfonskih kiselina (C10-C20) i fenola i
di-2-etilheksilftalat, i to u ukupnoj količini do najviše 50%, izraženo na
gotovi proizvod, s tim da posljednja dva omekšavala ne mogu biti iznad 20% od
ukupnog sadržaja omekšavala. Kao stabilizatori se mogu koristiti kalcijev i/li
magnezijev i/ili cinkov stearat, epoksidirano sojino ulje, smjesa cinkoktoata i
diizooktilftalata (85:15) i smjesa stearoilbenzoilmetana i
palmitoilbenzoilmetana. Kao klizna sredstva mogu se koristiti
organopolisiloksani s metil- i/ili fenil- grupama (silikonsko ulje), ester
montana kiseline i etandiola, odnosno 1,3-butandiola, ester glicerola i
prirodnih zasićenih i nezasićenih masnih kiselina i polietilen.
Kao temeljne ulazne sirovine za izradu cijevi iz
stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti polimerizati, kopolimeri i smjesa
polimerizata vinilklorida.
Cijevi
iz stavka 1 ovoga članka ne smiju otpuštati u mlijeko ili vodu više od 0,3 mg/L
N-fenil-Nž-(1,3-dimetilbutil)-p-fenilendiamina, niti više od 20 mg/L primarnih aromatskih
amina stajanjem tijekom 10 minuta pri temperaturi od 40oC.
Cijevi
iz stavka 1. ovoga članka moraju se prije prve uporabe dva puta napuniti s
2%-tnom otopinom natrijevog karbonata, koja se ostavi stajati tijekom 10 minuta
i zatim baca, a nakon toga se moraju tijekom 4 sata ispirati tekućom vodom za
piće. Prije svake ponovne uporabe moraju se očistiti s dopuštenim sredstvom za
čišćenje i dezinfekciju i nakon toga isprati vodom za piće. Isto vrijedi i za
sisne gume (muzilice).
Članak
39.
Polimerni
materijali na bazi poli(vinil-klorida) i kopolimera koje se koriste za izradu
cijevi, cisterni, slavina i drugih uređaja, premaza ili obloga, a dolaze u
neposredan dodir s vodom za piće mogu sadržavati:
1. od
temeljnih ulaznih sirovina sljedeće: vinil-klorid, vinilidenklorid,
transdikloretilen, vinil ester alifatskih karbonskih kiselina C2-C18, ester akrilne, metakrilne
i/ili maleinske odnosno fumarne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim
zasićenim alkoholima C1-C18 i monofunkcionalnim
alifatskim nezasićenim alkoholima C3-C18, vinil eter iz monofunkcionalnih alifatskih zasićenih
alkohola C1-C18, propilen, butadien,
maleinsku, zatim fumarnu, itakonsku, akrilnu, metakrilnu kiselinu (ukupno
kiselina najviše 8,0%) te N-cikloheksilmaleinimid u količini od najviše 7,0%.
2. uz polimerizate iz točke 1. ovog članka i sljedeće
polimerizate i/ili kopolimere: klorirane poliolefine s najviše 56,0% klora, kopolimere
stirena, butadien-akrilonitril kopolimere, kopolimere iz etilena, propilena,
butilena, vinil estera i nezasićenih alifatskih kiselina, njihovih soli i
estera, polimerizate iz estera metakrilne i akrilne kiseline s
monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima C1-C18 bez dodatka omekšavala, kao
i kopolimere navedenih estera metakrilne kiseline, butadiena i stirena, također
bez dodatka omekšavala; osim toga mogu se dodavati i kopolimeri iz butilnog
estera akrilne kiseline i vinilpirolidona (95:5) te poliuretan proizveden od
1,6-heksametilendiizocijanata, 1,4-butandiola i alifatskih poliestera iz
adipinske kiseline i glikola.
3. sljedeća omekšavala: dibutilftalat,
di-2-etilheksilftalat, estere alkilsulfonskih kiselina (C12 - C20) s fenolima, di-(fenoksietil)-formal
(najviše 25,0%), butilbenzilftalat, di-2-etilheksiladipat, diizononilftalat,
difenil-2-etilheksilfosfat, klorparafin C10-C35 (s 40-70% klora), poliester adipinske kiseline s
1,3-butandiolom, poliester adipinske kiseline s 1,3-butandiolom i
1,6-heksandiolom i poliester adipinske kiseline s 1,3- i/ili 1,4-butandiolom
i/ili 1,2-propandiolom, čije su slobodne hidroksilne grupe acetilirane. Količina
navedenih omekšavala u gotovom proizvodu, bilo pojedinačno ili u smjesi, ne
smije biti veća od 35%. Ako su navedena omekšavala prisutna, ne smiju se
dodavati stabilizatori na bazi olova i organski vezanog kositra (napr.
di-n-oktil kositreni spojevi i butiltiostanonska kiselina);
4. stabilizatore i klizna sredstva u ukupnoj količini
od najviše 8,0%; ako se dodaju organski stabilizatori na bazi kositra, onda
količina di-n-oktil kositrenih spojeva laurinske i maleinske kiseline, kao i
estera maleinske i tioglikolne kiseline ne smije biti ukupno veća od 1,5%; ako
se dodaje butiltiostanonska kiselina (tio-bis-n-butil kositreni sulfid) njezin
sadržaj ne smije biti veći od 0,5%; ako se dodaje smjesa navedenih di-n-oktil
kositrenih spojeva s butiltiostanonskom kiselinom sadržaj im ne smije prijeći
ukupno 1,2% pri čemu udio butiltiostanonske kiseline u polimernom materijalu ne
smije biti veći od 0,3%.
5. punila i pigmente-bojila, s time da ona moraju
odgovarati zahtjevima iz članka 11. i 12. ovoga Pravilnika.
6. pomoćne sirovine, potrebne u procesu proizvodnje,
u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. ovoga Pravilnika.
Ako ukupan sadržaj kliznih sredstava u polimernom
materijalu iznosi više od 1,5%, ne smiju se dodavati di-n-oktil kositreni
spojevi ili butiltiostanonska kiselina.
Članak
40.
Premazi
i lakovi za celofan izrađeni od celuloznog nitrata mogu se koristiti za
pakiranje hrane samo ako je utvrđeno da iz njih nijedna tvar ne prelazi u
hranu, osim onih koje ne utječu znatno na zdravstvenu ispravnost, niti bitno
utječu na miris i okus hrane, a tehnički su neizbježne. Količina premaza na
strani koja dolazi u neposredan dodir s hranom ne smije biti veća od 20 mg/dm2, a sadržaj dušika treba biti
između 10,8 i 12,2%. Dopuštena omekšavala su: acetiltributilcitrat,
acetil-tri-(2-etilheksil)citrat, di-izo-butil- i di-n-butil-adipat,
di-n-heksilazelat, butilbenzilftalat (najviše 2 mg/dm2 dodirne površine),
di-n-butilftalat (najviše 3 mg/dm2 dodirne površine), dicikloheksilftalat (najviše 4
mg/dm2 dodirne površine),
difenil-(2-etilheksil)fosfat (najviše 2,5 mg/dm2 dodirne površine), glicerin
mono-, di– i tri-acetat, dibutilsebacat, di-(2-etilheksil)sebacat te
di-n-butil– i di-izobutil-tartarat. Ako odredbama ovoga stavka nije drukčije
određeno, najviša dopuštena količina omekšavala u premazu na strani koja
dolazi u neposredan dodir s hranom ne smije iznositi više od 6 mg/dm2.
Folije,
tube, premazi i lakovi na bazi celuloznog acetata i propionata ne smiju
sadržavati više od 0,l% u vodi topljivih tvari. Gotovi proizvodi iz ovoga
stavka, ako su izrađeni od celuloznog acetata smiju sadržavati ova omekšavala:
dietilflalat, diizopropilftalat, di-2-etilheksilftalat i dibutilftalat, ukupno
najviše 22%, a ako su izrađeni od celuloznog propionata smiju sadržavati ova
omekšavala: di-2-etilheksilftalat, dibutiladipat, di-2-etilheksiladipat,
dibutilsebacat i dibutilazelat, ukupno najviše 12%. Gotovi proizvodi iz ovoga
stavka, izrađeni od omekšanog celuloznog acetata i propionata ne smiju doći u
neposredan dodir s brašnastom i krupičastom hranom, hranom koja u vanjskoj
fazi sadrži masti i ulja, navoštenom ili parafiniranom hranom, mlijekom i
mliječnim proizvodima, uključujući i sir, niti s hranom koja sadrži etanol i
eterična ulja.
Folije, tube, premazi i lakovi izrađeni od
polimerizata na bazi estera akrilne i/ili metakrilne kiseline ne smiju
sadržavati druga omekšavala osim dibutilftalata čiji sadržaj ne smije iznositi
više od 3%, izraženo na gotov proizvod (odnosno kod višeslojnih folija ili
viševrsnih premaza izraženo na površinski sloj koji dolazi u neposredan dodir s
hranom). Udio hlapljivih organskih tvari u neprerađenoj sirovini i u gotovom
proizvodu ne smije iznositi više od 0,5%. Monomerni akrilonitril i
metakrilonitril ne smiju prijeći u hranu u količini većoj od granice
osjetljivosti priznate metode.
Folije, tube, premazi i lakovi mogu se izrađivati i
od poli(vinil-klorida), (vinil-klorid) kopolimera i smjese tih polimerizata s
drugim hopolimerima i kloriranim poliolefinma, uz uvjet, da prevladava udio
vinil-klorida.
Folije, tube, premazi i lakovi mogu se izrađivati i
od viniliden kopolimera s prevladavajućim udjelom viniliden-klorida. Od
monomernih omekšavala smiju sadržavati acetiltributilcitrat i dibutilsebacat,
ukupno najviše 5,0%, a od polimernih omekšavala: poliestere adipinske kiseline
i 1,3- i 1,4-butandiola (srednje molekularne mase 1000), čije su slobodne hidroksilne
grupe acetilirane i poliestere adipinske kiseline i/ili azeleinske kiseline s
1,2-propandiolom, 1,3- i 1,4-butandiolom ili 1,6-heksandiolom (srednje
molekularne mase iznad 1000), ukupno najviše 10,0%.
Temperaturno
postojani polimerni premazi za aparate za prženje, kuhanje i pečenje, te
polimerni materijali za primjenu u mikrovalnim aparatima
Članak
41.
Za
izradu temperaturno postojanih premaza za aparate za prženje, kuhanje i pečenje
mogu se koristiti duroplasti, termoplasti i elastomeri, odnosno prvenstveno
kombinacija homopolimera i kopolimera tetraflouretilena s otopinama ili
disperzijama organskih umjetnih masa koje stvaraju film.
Kao
temeljne ulazne sirovine za izradu premaza iz stavka 1. ovoga članka – za
prženje i kuhanje (napr. za tave, kuhinjske lonce, friteze i sl.; pritom se
podrazumijeva primjena temperature do 230oC i kratkotrajno, najviše 15 minuta 250oC) mogu se koristiti:
•
fluorpolimeri (politetrafluoretilen te kopolimeri tetrafluoretilena i ovih
komonomera: perfluoralkil-vinileter s 1-3 C-atoma u alkil-grupi i
heksafluorpropilen u količini od najviše 5%, izraženo na težinu
tetrafluoretilen-kopolimera
• mase
za vezanje (poliamid-imidi, polifenilensulfid, polietersulfon, silikonske
smole i poliarilsulfon dobiven od 4,4ž-dihidroksi-difenilsulfona i
1,4-dihidroksi-benzola).
Kao
temeljne ulazne sirovine za izradu premaza iz stavka 1. ovoga članka – za
aparate za pečenje, male električne aparate s termičkim upravljanjem (do 140oC) i zaštitne prevlake na
aparatima za prženje i kuhanje (pri temperaturi do 140oC i najviše 15 minuta do 180oC) mogu se koristiti osim
onih iz stavka 2. ovoga članka i još sljedeće:
•
kopolimeri tetrafluoretilena s heksafluorpropilenom
• od
masa za vezanje: polisulfon (dobiven od di-natrijeve soli 2,2-bis-(4-hidroksifenil)propana
(bisfenol A) i 4,4ž-diklordifenilsulfona), epoksidne mase (dobivene od
glicidetera iz bisfenola A i epiklorhidrina uz dodatak melamin-, fenol-, urea-
ili benzoguanamin-formaldehidne mase) i poliarilsulfon (dobiven od
4,4ž-dihidroksi-difenilsulfona i 1,4-dihidroksi-benzola).
Gotovi
premazi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti tako osušeni i sinterirani ili
umreženi da iz njih na hranu mogu prijeći samo minimalne, tehnički neizbježive
količine niskomolekularnih tvari, točnije hlapljivi sastojci (posebice
otapala), uz uvjet da pritom ne utječu na organoleptička svojstva hrane s kojom
su u neposrednom dodiru, zbog čega moraju u uputi za uporabu imati navedeno, da
se prije prve uporabe moraju jednom iskuhati vodom i potom izribati masnoćom.
Članak
42.
Specifična
migracija iz premaza iz stavka 1. članka 41. ovoga Pravilnika određuje se u
destiliranoj vodi, 3% (v/v) octenoj kiselini i standardnoj masnoći (ili
prirodnim mastima i uljima) i to pod sljedećim uvjetima:
• za
premaze iz stavka 2. članka 41. ovoga Pravilnika ekstrakcija se provodi tijekom
60 minuta pri temperaturi od 95oC u vodenim model otopinama, odnosno 30 minuta pri
200oC u standardnoj masnoći;
uvjeti se mogu promijeniti, ovisno o uvjetima u praksi, ako se oni bitno
razlikuju;
• za
premaze iz stavka 3. članka 41. ovoga Pravilnika ekstrakcija se provodi tijekom
90 minuta pri 95oC
u vodenim model otopinama, odnosno 90 minuta pri 140oC u standardnoj masnoći (ili
prirodnim mastima i uljima); uvjeti se mogu promijeniti, kao i kod ispitivanja premaza
iz stavka 2. članka 41. ovoga Pravilnika.
Najviše
dopuštene vrijednosti za specifičnu migraciju su sljedeće:
•
ukupni fluor: 0,05 mg/dm2
•
fenolne tvari: 0,05 mg/dm2
•
organski vezan dušik: 0,02 mg/dm2
•
primarni aromatski amini: 0,01 mg/dm2
• formaldehid:
0,01 mg/dm2 i
od
nižemolekularnih sastojaka:
a) kod
premaza iz poliamid-imida s ili bez tetrafluoretilena:
•
izocijanat: 0,005 mg/dm2
•
anhidrid trimelitne kiseline: 0,05 mg/dm2
b) kod
premaza iz polifenilsulfida:
• p-diklorbenzol: 0,001 mg/dm2
c) kod premaza iz polietersulfona:
• 4,4ž-dihidroksi-difenil-sulfon: 0,05 mg/dm2
• difenilsulfon: 0,05 mg/dm2
• 4,4ž-diklor-difenilsulfon: 0,05 mg/dm2
• 4-klor-4ž-hidroksi-difenil-sulfon: 0,05 mg/dm2
d) kod premaza iz polisulfona:
• 4,4ž-diklor-difenilsulfon: 0,02 mg/dm2
• 2,2-bis-(4-hidroksifenil)-propan (bisfenol A): 0,02
mg/dm2
• monoklorbenzol: 0,08 mg/dm2
e) kod premaza iz epoksidnih smola:
• epiklorhidrin: 0,001 mg/dm2
f) kod premaza s učvršćivačima:
• ne smije biti pozitivna reakcija na Cr(VI)kation
• u ekstraktu ne smije biti više od 0,02 mg/dm2 3-valentnog kroma, niti
• više od 0,5 mg/dm2 litija
Debljina premaza iz stavka 1. ovoga članka iznosi u
pravilu najviše 60 mm.
Članak 43.
Omekšane poli(vinil-kloridne) folije, premazi i tube općenito
smiju sadržavati dopuštena monomerna i/ili polimerna omekšavala u količini do
najviše 35%, izraženo na gotov proizvod (odnosno kod višeslojnih folija ili
višestranih premaza izraženo na površinski sloj koji dolazi u neposredan dodir
s hranom) ako folija ne dolazi u izravan dodir s praškastom i finozrnatom
hranom, hranom koja u vanjskoj fazi sadržava masti i ulja, navoštenom i
parafiniranom hranom, mlijekom i mliječnim proizvodima, uključujući sir, i
hranom koja sadržava etanol ili eterična ulja. Ta se ograničenja ne odnose na
folije za pakiranje svježeg mesa.
Dopuštena monomerna omekšavala za te svrhe jesu:
dibutilftalat, di-2-etilheksilftalat, dicikloheksilftalat, butilbenzilftalat,
di-izodecilftalat, di-izononilftalat, di-n-heksil- azelat, dibutilsebacat,
di-2-etilheksiladipat, acetiltributilcitrat, acetil-tri-2-etilheksilcitrat,
difenil-2-etilheksilfosfat, esteri alkilsulfonskih kiselina (C12-C20) s fenolima i
di-izononilftalat.
Dopuštena polimerna omekšavala za te svrhe jesu:
poliesteri adipinske kiseline i 1,3-butandiola, poliesteri adipinske kiseline i
1,3-butandiola i 1,6-heksandiola i poliesteri adipinske kiseline i 1,3– i/ili
1,4-butandiola i/ili 1,2-propandiola čije su slobodne hidroksilne grupe
acetilirane.
Ako su u polimerima zastupljena navedena monomerna i
polimerna omekšavala, oni ne smiju sadržavati stabilizatore na bazi organski
vezanog kositra.
Omekšane poli(vinil-kloridne) folije s velikom
propustljivošću kisika, koje služe za pakiranje svježeg mesa, smiju
sadržavati ukupno najviše 22% ovih omekšavala: di-2-etilheksiladipat,
acetiltributilcitrat, esteri alkilsulfonskih kiselina (C12-C20) s fenolima i
di-n-heksilazelat. Ako ove folije služe isključivo za pakiranje svježeg mesa,
ne smiju biti deblje od 20 mm, a na 1kg pakiranog mesa ne smiju otpustiti više od 60mg omekšavala iz
ovog stavka.
Udio monomernog vinil-klorida u polimernom materijalu
na bazi poli(vinil-klorida), ili koji ga sadrži, ne smije biti veći od 1mg/kg,
a u hranu ne smije prijeći više od 0,01 mg/kg.
Članak
44.
Pod
polimernim materijalima za primjenu u mikrovalnim aparatima tj. pri temperaturi
do 150oC podrazumijevaju se
materijali prikladni za tu namjenu u obliku sljedećih gotovih proizvoda: posuđe
za višekratnu namjenu, ambalaža i folije za jednokratnu primjenu.
Predmeti
iz stavka 1. ovoga članka moraju odgovarati odredbama članka 30. do 68. ovoga
Pravilnika.
Na
predmetima mora biti označeno ako je namijenjen samo za jednokratnu uporabu.
Ako je namijenjen za višekratnu uporabu, mora imati razumljivo upozorenje s
ograničenjima primjenjivosti za određenu hranu i preciznu uputu o radnjama koje
je potrebno poduzeti pred primjenu.
Poli(vinil-klorid)
bez omekšavala
Članak
45.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poli(vinil-klorida) bez omekšavala za
izradu predmeta mogu se primijeniti:
•
vinil-klorid
•
viniliden-klorid
•
trans-dikloretilen
•
vinilester alifatskih karboksilnih kiselina C2-C18
• ester
akrilne i metakrilne i/ili maleinske odnosno fumarne kiseline s
monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima C3-C18
•
vinileter iz monofunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola C3-C18
•
propilen, butadien
•
maleinska, fumarna, itakonska, akrilna i metakrilna kiselina, ukupno najviše 8%
•
N-cikloheksilmaleinimid, najviše 7%
•
kopolimeri i njihove mješavine uz uvjet da udio poli(vinil-klorida) prevladava
u smjesi, i to:
1.
klorirani poliolefini sa sadržajem klora do 56%
2.
polimerizati i kopolimeri na bazi stirena
3.
kopolimeri butadiena i akrilonitrila
4.
kopolimeri etilena, propilena, butilena, vinilestera i nezasićenih alifatskih
kiselina, te njihovih soli i estera
5.
polimerizati estera metakrilne i akrilne kiseline s monofunkcionalnim
alifatskim zasićenim alkoholima C1-C18 bez omekšavala, kao i kopolimeri estera metakrilne
kiseline butadiena i stirena bez omekšavala
6.
kopolimeri butilnog estera akrilne kiseline i vinilpirolidona (95:5)
7.
poliuretani proizvedeni iz 1,6-heksametilendiizocijanata, 1,4-butandiola i
alifatskih poliestera iz adipinske kiseline i glikola
U proizvodnji
pjenastih polimerizata smije se koristiti:
•
azodikarbonamid, najviše 1%
•
citronska kiselina, te natrijeve, kalijeve i kalcijeve soli citronske i
ugljične kiseline, ukupno najviše 10%
Ako
gotovi proizvodi izrađeni od poli(vinil-klorida) bez omekšavala sadrže više od
1,5% kliznih sredstava ne smiju se dodavati stabilizatori na bazi organski
vezanog kositra.
Određivanje
globalne migracije u gotovim proizvodima izrađenim od poli(vinil-klorida) bez
omekšavala provodi se stajanjem tijekom 10 dana pri temperaturi od 40oC u vodenim model otopinama:
destiliranoj vodi, 3% v/v octenoj kiselini i 10% v/v etilnom alkoholu i u
standardnoj masnoći.
Sadržaj
kositra iz stabilizatora na bazi organski vezanog kositra u vodenim model
otopinama ne smije iznositi više od 5 mg/dm2, a u standardnoj masnoći više od 10 mg/dm2.
U
gotovom proizvodu sulfatni pepeo ne smije iznositi više od 4% izraženo na
polimerni materijal.
Sadržaj
monomernog akrilonitrila u gotovom proizvodu ne smije biti veći od 5 mg/kg, a u
namirnicu ne smije prijeći u količini većoj od granice osjetljivosti priznate
metode.
Polietilen
Članak
46.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji polietilena za izradu predmeta mogu se
primijeniti:
a)
monomeri: etilen
b)
komonomeri (s time da udio polietilena mora prevladavati):
§ viši a-olefini, kao: propilen, butilen, 1-okten – ukupno najviše 10% (ako je
1-okten jedini komonomer ne smije ga biti više od 21%),
§ vinil-acetat najviše 10% (osim ukoliko gotovi proizvod dolazi u
neposredan dodir s masnom hranom u kojem slučaju udio vinil-acetata ne smije
prijeći 5%),
§ n-butilester akrilne kiseline najviše 20%,
§ etilester akrilne kiseline najviše 10%
§ 4-metil-1-penten najviše 22%.
Polietilenu
se mogu dodavati i sljedeći polimerizati, odn. kopolimeri, uz uvjet da polietilen
prevladava u smjesi:
§ kopolimeri iz etilena, propilena, butilena, vinil estera i nezasićenih
alifatskih kiselina i njihovih soli i estera uz uvjet da gotovi proizvod ne
dolazi u neposredan dodir s mastima i uljima, kao i hranom koja u vanjskoj fazi
sadrži mast
§ polipropilen
§ poliizobutilen, izobutilen kopolimeri i smjese poliizobutilena s
polimerizatima
§ 1-polibuten, najviše 15,0%
§ polistiren koji je dobiven isključivo polimerizacijom stirena, najviše
10,0%
§ hidrirani policiklopentadien, najviše 3,0% – ako je u smjesi s
kopolimerom iz polietilena i vinil acetata i ako sadržaj vinil acetata iznosi
više od 5%, gotovi proizvod ne smije doći u neposredan dodir s masnom hranom.
Iznimno,
za proizvodnju brtvila za čepove za boce mogu se koristiti sljedeći polimeri:
§ butadien i stiren (butadien mora prevladavati u smjesi)
§ butadien, stiren i/ili divinilbenzen
§ izobutilen i izopren
§ etilen, propilen i/ili alkenil bornenen i
§ etilen i vinil acetat.
U gotovom
proizvodu izrađenom od polietilena s komonomerima iz stavka 1. ovoga članka
sadržaj monomera ne smije biti veći od:
§ za n-butilester akrilne kiseline 1,0 mg/kg, s time da debljina folije
ne smije prijeći 0,25 mm
§ za etilester akrilne kiseline 1,0 mg/kg
§ za 4-metil-1-penten 0,02 mg/kg, s time da
migracija u model otopinu ne smije biti veća od 10 mg/kg.
Za izradu polietilen-vinil-acetat-kopolimera ne smije
se primijeniti hidrirani poli(ciklopentadien) koji sadrži:
cinkdibutilditiokarbamat.
Polietilen i gotovi proizvod iz polietilena ne smije
sadržavati više od:
§ 0,1% oksida kalcija, magnezija, aluminija,
silicija, titana, kroma, vanadija i cirkonija, kao ostataka katalizatora. Gotov
proizvod ne smije sadržavati više od 10 mg/kg Cr, 20 mg/kg vanadija, kao niti
100 mg/kg cirkonija.
§ 0,1% stabilizatora.
Polietilen koji dolazi u dodir s masnom hranom ili s
hranom čija je vanjska faza mast ne smije sadržavati od stabilizatora:
§ 2,6-ditercijarni-butil-4-metilfenol u
količini većoj od 0,2%
§ 3,5-bis-(tercijarnibutil)heksadecil-4-hidroksibenzoat
u količini većoj od 0,5%, s time da ga u hranu ne smije prijeći više od
0,5mg/dm2 stajanjem u standardnoj
masnoći tijekom 10 dana pri temperaturi od 40oC.
§
4,4-tio-bis-(3-metil-6-tercijarnibutil-1-fenol) u količini većoj od 0,15%, s
time da ga u hranu ne smije prijeći više od 0,05 mg/dm2 stajanjem u masti tijekom 10
dana pri temperaturi od 40oC.
Polietilen ne smije sadržavati ukupno više od 0,2%
amida stearinske, palmitinske, oleinske, behenske i eruka kiseline.
Članak 47.
U proizvodnji predmeta od polietilena koji u primjeni
dolaze u neposredan dodir s vodom za piće kao komonomeri mogu se koristiti
samo:
• propilen,
• butilen i
• 4-metil-1-penten; ukupno a-olefina može biti najviše
10% i
• vinil acetat u količini do najviše 10%.
Polimerizatima iz etilena i komonomera iz stavka 1.
ovoga članka mogu se dodavati, uz uvjet da u smjesi prevladava polietilen,
polimerizati i kopolimeri iz stavka 2. članka 46. ovoga Pravilnika, osim
1-polibutena.
U gotovim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka
sadržaj krom(VI)kationa ne smije biti veći od 0,05 mg/kg, a vanadija, izraženo
kao V2O5, veći od 20 mg/kg.
Polipropilen
Članak
48.
Kao
ulazne sirovine pri proizvodnji polipropilena za izradu predmeta mogu se
primijeniti pojedinačno i u smjesi:
a) monomer: propilen
b) komonomeri: – etilen
– butilen, najviše 35% pri debljini sloja 10 mm ukoliko dolazi u neposredan
dodir s masnom hranom, a najviše 12% ukoliko je sloj deblji od 10 mm
– 4-metilpenten
–
3-metilbuten
c)
polimeri: – polietilen, s time da prevladava polipropilen
–
polistiren najviše 10%
–
poli(1-buten) 10 do 50% ovisno o indeksu topljivosti
–
poli(4-metil-1-penten) najviše 50%
–
nižemolekularni poliolefin najviše 5% s time da folija ne smije biti deblja od
15 mm ukoliko
dolazi u neposredan dodir s mastima, uljima ili masnom hranom čija je vanjska
faza mast, a za ostalu hranu debljina folije ne smije biti veća od 100 mm
d)
kopolimeri: – butadien odnosno izopren i stiren i to najviše 15% ako dolaze u
dodir s hranom čija je vanjska faza mast; u smjesi mora u svakom slučaju
prevladavati polipropilen
– etilenpropilen kaučuk najviše 20%
–
polipropilen i anhidrid maleinske kiseline najviše 6,5%.
Za
polipropilenske slojeve u folijama može se koristiti klorirani polipropilen s
manje od 26% klora i težine manje od 15 mg/dm2.
Polipropilen
i gotovi proizvod iz polipropilena ne smiju sadržavati više od:
§ 0,1% oksida kalcija, aluminija, silicija, titana, kroma i vanadija, kao
ostataka katalizatora.
§ 1,0% stabilizatora
Ako se
kao katalizator koristi cirkonijev oksid u polipropilenu ga ne smije biti više
od 0,1%, a u gotovom proizvodu više od 0,01% izraženo kao cirkonij.
Gotov
proizvod ne smije sadržavati više od 0,05 mg/kg krom(VI)kationa, kao niti više
od 20 mg/kg vanadija izraženo kao V2O5.
Gotov
proizvod ne smije sadržavati više od 0,032% p-etoksietilbenzoata.
Polipropilen
koji se koristi za izradu predmeta i dolazi u neposredan dodir s hranom čija je
vanjska faza mast ili ulje, ne smije sadržavati više od 0,2% 2,6-ditercijarnog-butil-4-metilfenola.
Specifična
migracija stabilizatora 3,5-bis
(tercijarni-butil)-heksadecilester-4-hidroksibenzojeve kiseline iz gotovoga
proizvoda u standardnu masnoću ne smije biti veća od 0,5 mg/dm2 nakon desetodnevnog kontakta
pri temperaturi od 40oC.
Stabilizator
4,4-tiobis-(3-metil-6-tercijarni-butilfenol-1) smije se dodavati do najviše
0,15%, a u standardnu masnoću ga ne smije prijeći više od 0,05 mg/dm2 nakon desetodnevnog kontakta
pri temperaturi od 40oC.
Polipropilen
ne smije sadržavati pojedinačno ili ukupno više od 0,2% amida stearinske,
oleinske ili eruka kiseline.
Članak
49.
U
proizvodnji predmeta od polipropilena koji u primjeni dolaze u neposredan dodir
s vodom za piće kao komonomeri mogu se koristiti:
•
etilen,
•
4-metilpenten,
• 3-metilbuten
i
•
butilen, ukupno najviše 10%, odnosno ako je dodan samo butilen kao monomer ne
smije ga biti više od 12%.
Polimerizatima
iz polipropilena i komonomera iz stavka 1. ovoga članka mogu se dodavati, uz
uvjet da u smjesi prevladava polipropilen, sljedeći polimerizati i/ili
kopolimeri:
• sam
polietilen i
•
polistiren, kojeg ne smije biti više od 10%.
Gotovi
proizvodi iz stavka 1. ovoga članka moraju u pogledu sadržaja krom(VI)kationa,
vanadija i stabilizatora odgovarati odredbama članka 48. ovoga Pravilnika.
Polistiren
Članak
50.
Kao
temeljna ulazna sirovina pri proizvodnji polistirena za izradu predmeta može se
primijeniti stiren.
Gotovi
proizvodi izrađeni od polistirena ne smiju sadržavati više od 500 mg/kg
monomernog stirena.
Kopolimeri
ne smiju sadržavati više od 5 mg/kg zaostalog akrilonitrila i metakrilonitrila,
a ako su namijenjeni za ambalažu za piće više od 1 mg/kg. U hranu ne smije
prijeći više od 0,02 mg/kg akrilonitrila iz kopolimera stirenakrilonitrila i
metakrilonitrila tijekom 10 dana pri temperaturi od 40oC.
Pjenasti
polistiren ne smije sadržavati više od 1,0 g/L heksabromciklododekana.
Stajanjem tijekom 14 dana pri temperaturi od 20 ± 2oC u kokosovoj masti ne smije
otpustiti broma više od 1 mg/kg.
Predmeti
od nepjenastog polistirena ne smiju otpustiti nakon 24 satnog zagrijavanja pri
90oC više od 15 mg/dm2 hlapljivih organskih
sastojaka. Predmeti od pjenastog polistirena smiju otpustiti pod istim
uvjetima 15 mg/dm2 hlapljivih
organskih sastojaka uvećano za 1 mg/kg, što potječe od broma iz dodanog
heksabromciklododekana.
Kopolimeri stirena
Članak 51.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji kopolimera stirena za izradu predmeta
mogu se primijeniti sljedeći monomeri:
§ stiren
§ a-metilstiren
§ viniltoluen
§ divinilbenzen
§ akrilonitril
§ etilenoksid
§ butadien
§ esteri fumarne i maleinske kiseline sa
zasićenim alifatskim alkoholima C1-C8 s jednom OH-skupinom
§ esteri akrilne kiseline sa zasićenim
alifatskim alkoholima C1-C8 s jednom OH-skupinom
§ esteri metakrilne kiseline sa zasićenim
alifatskim alkoholima C1-C8 s jednom OH-skupinom
§ ester di-metakrilne kiseline i 1,
3-butilenglikola, najviše 0,15%
§ akrilna kiselina
§ metakrilna kiselina
§ anhidrid maleinske kiseline
§ metakrilamid-metiloleter
§ vinilmetileter
§ vinilizobutileter
§ smjesa jednakih dijelova n-dodecilmetakrilata
i n-tetradecilmetakrilata, ukupno najviše 2,0%; zaostala količina oba monomera
u gotovom proizvodu može biti najviše 200 mg/kg.
Udio
polimerizata od stirena i/ili a-metilstirena i/ili viniltoluena mora u svakom slučaju prevladati u
smjesi.
Monomerni
akrilonitril ne smije prijeći u hranu u količini većoj od granice osjetljivosti
priznate metode.
Specifična
migracija stabilizatora 4,4ž-tiobis-(3-metil-6-tercijarnog butilfenola) iz
gotovog proizvoda stajanjem u standardnoj masnoći tijekom 10 dana pri
temperaturi od 40oC
ne smije biti veća od 50 mg/dm2.
Sadržaj
epoksidiranog sojinog ulja u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 2%.
Za
proizvodnju teško zapaljivih pjena kao zaštitno sredstvo protiv gorenja može se
primijeniti heksabromciklododekan u količini od najviše 1,0 g/L pjenastog
materijala. Gotov proizvod ne smije stajanjem tijekom 14 dana pri temperaturi
od 20 ± 2oC u kokosovoj masti otpustiti
broma više od 1 mg/kg.
Ukupan
udio cinka u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od l%.
Sadržaj
litija u gotovom proizvodu ne smije prijeći 185 mg/kg.
Disperzije od umjetnih masa bez omekšavala
Članak 52.
Kao
temeljne ulazne sirovine za proizvodnju disperzija od umjetnih masa bez
omekšavala, namijenjenih za premazivanje predmeta koji dolaze u neposredan
dodir s namirnicama mogu se koristiti sljedeći monomeri:
•
esteri akrilne i metakrilne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim
alkoholima i hidroksieterima dužine lanca C1-C18
•
vinilester alifatskih zasićenih karboksilnih kiselina dužine C1-C8
•
vinil-klorid i viniliden-klorid
•
akrilonitril i metakrilonitril
•
etilen, butadien, izopren, izobutilen, propilen, tetrafluoretilen i stiren
• ester
maleinske i fumarne kiseline s monofunkcionalnim alifatskim zasićenim
alkoholima dužine lanca C1-C18 ili monofunkcionalnim
alifatskim nezasićenim alkoholima dužine lanca C3-C18
• ester
alifatskih karboksilnih kiselina dužine lanca C3-C12 s nezasićenim alkoholima
dužine lanca C3-C18
• ester
nezasićenih alifatskih dikarboksilnih kiselina s polietilenglikolom i/ili
polipropilenglikolom
•
vinileter monofunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola dužine lanca C1-C18
• akrilna,
metakrilna, krotonska, maleinska, fumarna, itakonska, stirensulfonska kiselina,
vinilpirolidon, akrilamid, metakrilamid, N-metilolakrilamid,
N-metilolmetakrilamid, N-vinil-N-metilacetamid, vinilsulfonska kiselina,
najviše 8% ukoliko se umrežavanje postizava tijekom naknadne obrade, a svakako
je ne smije biti više od 12%.
• ester
maleinske odnosno fumarne kiseline i itakonske kiseline (u omjeru 1:1) s
monofunkcionalnim alifatskim zasićenim alkoholima dužine lanca C1-C18, najviše 8% ukoliko se umrežavanje
postizava tijekom naknadne obrade, a svakako ih ne smije biti više od 25%
• ester
metakrilne kiseline i dimetilaminoetanola
• ester
akrilne i metakrilne kiseline s difunkcionalnim alifatskim alkoholima dužine
lanca C2-C18
•
divinil- i dialilester zasićenih i nezasićenih alifatskih dikarboksilnih
kiselina dužine lanca C3-C18
•
vinil- i alilester akrilne i krotonske kiseline
•
trialilcijanurat
•
2-sulfoetilmetakrilat, najviše 1,5% (premazi s ovim monomerom ne smiju se primjenjivati
za ambalažu namijenjenu za tekuću hranu.
Premazi
iz stavka 1. ovoga članka u pogledu zdravstvene ispravnosti moraju odgovarati
odredbama članka 30. do 68. ovoga Pravilnika.
Polikarbonat
Članak
53.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji polikarbonata za izradu predmeta mogu
se primijeniti:
• 4,4ž-dioksi-difenil-2,2-propan
• 4,4ž-dioksi-difenil-1,1-cikloheksan
• 2,6-bis-(2ž-hidroksi-5ž-metilbenzil)-4-metilfenol,
najviše 1%
• 1,4-bis-(4ž,4”-dihidroksitrifenil-metil)benzol,
najviše 1%
• difenilkarbonat.
• fozgen
• dikloridtereftalne
kiseline
• dikloridizoftalne
kiseline
• 4,4ž-dioksi-difenil-3,3ž-oksindol,
najviše 1%
• 3,3ž-bis-(3-metil-4-hidroksifenil)-2-indolinon,
najviše 1%
• kopolimeri
stirena, butadiena i akrilonitrila uz uvjet da u smjesi prevladava
polikarbonat.
U
gotovom proizvodu iz stavka 1. ovoga članka sulfatni pepeo ne smije iznositi
više od 0,5% izraženo na polimerni materijal.
Poliesteri
tereftalne kiseline i diola
Članak
54.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poliestera tereftalne kiseline i diola
(npr. PET) za izradu predmeta mogu se primijeniti:
•
Etilenglikol
•
1,4-butandiol
• 1,4-dihidroksimetilcikloheksan
•
tereftalna kiselina
•
izoftalna kiselina, najviše 25%
•
adipinska kiselina
•
azelainska kiselina
• sebacinska
kiselina
•
dimetilester tereftalne kiseline
•
dimetilester azelainske kiseline
•
dimetilester sebacinske kiseline
•
oligomeri diglicid etera 4,4ž-dioksidifenil-2,2-propana (tzv. bisfenol
A-diglicideter) najviše 2,0%
•
n-dekan-1,10-dikarboksilna kiselina, najviše 15%
•
polietilenglikol, najviše 10%
•
polibutilenglikol
•
polietilen
•
polipropilen.
Sadržaj
cinka u gotovim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti veći od
1,0%.
Poliamidi
Članak 55.
Kao temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji
poliamida za izradu predmeta mogu se primijeniti pojedinačno i u smjesi:
§ ravnolančane w-aminokarbonske kiseline (C6-C12) i njihovi laktami
§ heksametilendiamin adipinske, azelainske,
sebacatne, dodekandikarbonske i heptadekandikarbonske kiseline
§ izoftalna kiselina
§ bis(4-aminocikloheksil)-metan
§ 2,2-bis(4ž-aminocikloheksil)-propan
§ 3,3ž dimetil-4,4ž-diaminodicikloheksil-metan
(čiji ostatak u gotovom proizvodu ne smije iznositi više od 0,2 mg/kg)
§ tereftalna kiselina ili njezin dimetilester
§ 1,6-diamino-2,2,4-trimetilheksan
§ 1,6-diamino-2,4,4-trimetilheksan
§ heksametilendiamin (čiji ostatak u gotovom
proizvodu ne smije iznositi više od 12 mg/kg)
§
1-amino-3-aminometil-3,5,5-trimetil-cikloheksan
§ polietilen
§ kopolimeri etilena, propilena, butilena,
vinilestera i nezasićenih alifatskih kiselina, kao i njihovih soli i estera,
uz uvjet da ne sadrže nedopuštene aditive ukoliko gotovi proizvod dolazi u
neposredan dodir s mastima, uljima ili hranom čija je vanjska faza mast
§ polivinilpirolidon, najviše 1,0%.
Udio poliamida u smjesi mora u svakom slučaju
prevladati.
Gotov proizvod izrađen od poliamida ne smije
sadržavati više od 1% cinka.
Poliamidi koji sadrže
N,N-bis-Š3-(3,5-ditercijarnibutil-4-hidroksifenil)-propionilš-heksametilen-
diamin kao stabilizator ne smiju se koristiti za izradu posuđa, pribora, opreme
i uređaja za hranu koja sadrži etanol.
Poliamidi ne smiju sadržavati zaostalih monomera i
niskomolekularnih razgradnih produkata više od 2%, izraženo na poliamid.
Slobodni aromatski amini iz dodanih aditiva ne smiju
prelaziti u hranu ili njezine model otopine.
Ako predmet izrađen od poliamida u primjeni dolazi u
neposredan dodir s hranom čija je vanjska faza voda, gotovi proizvod se zbog
mogućega negativnog utjecaja na organoleptička svojstva hrane mora podvrgnuti
dužoj toplinskoj obradi.
Melaminformaldehidne,
fenolformaldehidne i ureaformaldehidne mase
Članak
56.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji melaminformaldehidnih,
fenolformaldehidnih i ureaformaldehidnih masa za izradu predmeta mogu se
primijeniti:
§ melamin sam ili u smjesi s ureom ili formaldehidom
§ fenol, najviše 1%
Prešane
mase iz stavka 1. ovoga članka, ako sadrže fenol kao ulaznu sirovinu ne smiju
se primijeniti za izradu ambalaže za hranu, nego samo za izradu kućanskih i
kuhinjskih aparata. Takve mase ne smiju otpuštati više od 1,0 mg/dm2 fenola.
Gotovi
proizvodi izrađeni od melaminformaldehidne mase ne smiju otpuštati u model
otopinu više od 3 mg/mL (0,5 mg/dm2)
formaldehida. Ispitivanje se provodi u destiliranoj vodi, 3% (v/v) octenoj
kiselini i 15% (v/v) etilnom alkoholu nakon stajanja tijekom 30 minuta kod 80oC.
Ako se
urea-formaldehidna ili melamin-formaldehidna masa koriste za impregnaciju u
svrhu oplemenjivanja papira i kartonske ambalaže za hranu gotovi proizvodi ne
smiju otpuštati više od 1 mg/dm2 formaldehida.
Nezasićeni
poliesteri
Članak
57.
Kao
monomeri za proizvodnju nezasićenih poliestera za izradu predmeta koji dolaze u
neposredan dodir s namirnicama mogu se koristiti:
•
fumarna kiselina
•
maleinska kiselina
•
metakrilna kiselina
•
adipinska kiselina
•
ftalna kiselina
•
izoftalna kiselina
•
tereftalna kiselina
•
hidrirane odnosno halogenirane ftalne kiseline
•
smolne kiseline
•
alifatski i alifatski supstituirani mono i polifunkcionalni alkoholi do C18
• alkoksilirani
i hidrirani fenoli i bisfenoli
•
stiren
•
vinil-toluen
• ester
akrilne i metakrilne kiseline i alkohola C1-C4
•
triciklodekandimetanol.
U
proizvodnji predmeta od nezasićenih poliestera mogu se sa svrhom učvršćenja
koristiti staklene niti (»staklena vuna«) uz uvjet da ne zaostanu na površini
proizvoda.
Prije
nego se gotov proizvod iz stavka 1. ovoga članka stavi u promet potrebno ga je
dostatno grijati i potom 1 – 2 sata temeljito isprati vrućom vodom temperature
od 80oC ili podvrgnuti vrućoj pari.
Gotovi
proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju sadržavati više od 25 mg/dm2 hlapljivih organskih
sastojaka određenih sušenjem tijekom 24 sata pri temperaturi od 90oC, niti više od 5 mg/dm2 u vodi topljivih sastojaka,
računato na čistu smolu.
Gotovi
proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju otpuštati u hranu ili njene model
otopine više od 1 mg/kg dušika iz ubrzivača – tercijarnih amina na bazi anilina
ili toluidina.
Silikoni
(organopolisiloksani)
Članak
58.
a)
silikonska ulja
Kao
temeljne ulazne sirovine za proizvodnju silikonskih ulja koja se koriste u
proizvodnji predmeta mogu se koristiti:
1.
linearni ili razgranati i/ili ciklički1 organopolisiloksani koji sadrže samo metil-grupe,
ili n-alkil(C2-C4)-, fenil1- i /ili hidroksilne grupe na
atomu silicija, kao i njihovi kondenzacijski produkti s polietilen- i /ili
polipropilenglikolom i/ili polialkilen(C2-C4)glikolmonoalkil(C1-C4)eterom;
2.
linearni ili razgranati organopolisiloksani kao u točki 1. stavka 1. ovog
članka s dodatno najviše 5% vodika i/ili alkoksi(C2-C4)- i/ili karboalkoksialkil(CH2)2-17-C(O)-O-(CH2)1-17CH3)- i/ili hidroksialkil(C1-C3)-grupa na silicijevom atomu;
Emulzijama
silikonskih ulja iz stavka 1. ovoga članka može se dodati formaldehid kao konzervans
uz uvjet da specifična migracija formaldehida u ekstraktu gotovog proizvoda ne
iznosi više od 3m/mL.
b)
silikonske smole/mase
Kao
temeljne ulazne sirovine za proizvodnju silikonskih smola/masa koje se koriste
za izradu predmeta mogu se primijeniti:
•
linearni i razgranati organopolisiloksani koji sadrže samo metil-grupe i/ili
n-alkil(C2-C32)-, i/ili fenil1-, i/ili vinil-, i/ili
hidroksil- i/ili alkoksi(C1-C4)-, i/ili hidrogen- i/ili
karboalkoksialkil(CH2)2-17-C(O)-O-(CH2)1-17CH3)-, i/ili hidroksialkil(C1-C3)-grupe na silicijevom atomu,
kao i u kombinaciji s polikondenzacijskim produktima (esterima) od: izoftalne
ili tereftalne kiseline, etandiola, trimetilolpropana, 4,4m-dioksidifenil-2,2-propana
(bisfenol A), glicerina ili pentaeritrita
Silikonske
smole/mase moraju biti tako kondenzirane, da u hranu mogu prijeći samo tehnički
neizbježne količine.
c)
silikonski elastomeri
Kao
temeljne ulazne sirovine za proizvodnju silikonskih elastomera koji se koriste
za izradu predmeta mogu se koristiti:
• temeljne
ulazne sirovine iz stavka 1. ovog članka (za silikonska ulja)
•
organopolisiloksani s vinil-grupama na silicijevom atomu
•
produkti adicije od trivinilcikloheksana i a,w-dihidrogenpolihidrogen-metildimetil-siloksana,
najviše 10%
• 1-dodecen,
najviše 20%.
Ako se
u proizvodnji silikonskih elastomera za umrežavanje koriste aminski spojevi, u
gotovom proizvodu ne smiju biti prisutni cikloheksilamin, odnosno sekundarni
butilamin, odnosno butanonoksim niti njihovi produkti.
Silikonski
elastomeri ne smiju otpuštati više od 0,5% hlapivih organskih sastojaka, niti
više od 0,5% ekstraktivnih sastojaka.
Poliuretani
Članak
59.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji umreženog poliuretana koji se koristi
kao sloj ljepila u proizvodnji višeslojnih folija za pakiranje hrane, posebice
višeslojne folije izrađene od polimernih materijala i/ili papira i/ili
aluminijske folije, mogu se koristiti:
a)
Poliesterpolioli na bazi:
•
ugljične kiseline
•
adipinske kiseline
•
ftalne kiseline
•
trimelit kiseline(=benzol-1,2,4-trikarbonska kiselina)
•
sebacinske kiseline
•
maleinske kiseline
•
etandiola
•
1,2-propandiola
•
1,3-butandiola
•
1,4-butandiola
•
2,2-dimetil-1,3-propandiola
•
1,1,1-trimetilolpropana
•
dietilenglokola
•
1,6-heksandiola
•
glicerina
b) polieterpolioli
c)
polimeri i kopolimeri, uz uvjet da u smjesi prevladava poliuretan:
•
celuloza nitrat
•
kopolimeri iz vinil-klorida i vinil-acetata i/ili vinil-propionata
•
epoksidi na bazi (4,4ž-dioksi-2,2ž-difenil) propana i epiklorhidrina
• viniliden-klorid
kopolimeri.
U
proizvodnji gotovog proizvoda iz stavka 1. ovoga članka kao ubrzivač može se
koristiti kaprolaktam u količini od najviše 1,0%, a u smislu produljenja
polimernog lanca triizopropanolamin u količini od najviše 5,0%.
Triizopropanolamin
iz stavka 2. ovoga članka ne smije sadržavati više od 5% diizopropanolamina.
Sadržaj
poliuretanskog ljepila nakon odstranjenja otapala ne smije iznositi više od 10
g/m2.
U
hranu, s kojom ljepljena folija dolazi u neposredan dodir, ili njezine model
otopine ne smiju prijeći otapala, niti amini. Gotov sloj ljepila iz stavka 1.
ovoga članka u višeslojnoj ambalaži ne smije utjecati na organoleptička
svojstva hrane ili njezine model otopine.
Članak 60.
Predmeti
izrađeni od poliuretana dijele se prema uvjetima u primjeni u tri kategorije:
•
Kategorija 1 – obuhvaća predmete koji su duže od 24 sata u neposrednom dodiru s
hranom (npr. spremnici za skladištenje hrane, premazi za spremnike, brtvila
velike površine, ambalaža i sl.); uvjeti ispitivanja: kontakt s model otopinama
10 dana pri temperaturi od 40oC; globalna migracija: najviše 20 mg/dm2
•
Kategorija 2 – obuhvaća predmete koji su duže od 8 sati u neposrednom dodiru s
namirnicama (npr. cijevi i različiti premazi, npr. za transportne trake i sl.);
uvjeti ispitivanja: kontakt s model otopinama 24 sata pri temperaturi od 40oC; globalna migracija:
najviše 20 mg/dm2
•
Kategorija 3 – obuhvaća sljedeće predmete:
a) one koji su u neposrednom dodiru s hranom
najviše 10 minuta (npr. navlake za valjke, oblici za čokoladne i praline
bombone, lijevane stijenke i trake, dijelovi na punilicama boca i sl.); uvjeti
ispitivanja: kontakt s model otopinama 30 minuta pri temperaturi od 40oC; globalna migracija:
najviše 20 mg/dm2;
b) one koji su u neposrednom dodiru isključivo
sa suhom hranom (npr. premazi i »krov« u silosima za žitarice, premazi za
transportne trake za suhu hranu, strugalo za sito za brašno, industrijski
spremnici za skladištenje suhe hrane i sl.); uvjeti ispitivanja: kontakt s
model otopinama 30 minuta pri temperaturi od 40oC; specifična migracija:
sadržaj primarnih aromatskih amina, heksametilendiamina i diola u model
otopinama ne smije biti veći od granice osjetljivosti priznate metode, a
sadržaj fenola ne smije biti veći od 0,5 mg/dm2; globalna migracija se ne
određuje.
Uvjeti
ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i za određivanje
specifične migracije niskomolekularnih supstancija u model otopine.
Za
predmete koji nisu obuhvaćeni u stavku 1. ovoga članka koriste se uvjeti
ispitivanja prema tablici 2 članka 33. ovoga Pravilnika.
Članak 61.
Kao
temeljne ulazne sirovine pri proizvodnji poliuretana za izradu predmeta mogu se
koristiti:
a) za
predmete iz kategorije 1:
• adipinska kiselina
• ugljična kiselina (iz difenilkarbonata)
• 1,2-etandiol
• 1,2-propandiol
• glicerin
• 1,6-heksandiol
• 1,4-butandiol
• 2,2-dimetilpropandiol
• 2,3-butandiol
• dietilenglikol
• propoksilirani trimetilpropan
• dietoksihidrokinon
• poliesteri navedenih diola i kiselina
• polieter na bazi etilenoksida, propilenoksida i/ili
tetrahidrofurana sa slobodnim hidroksilnim grupama
• heksametilen-1,6-diizocijanat
• difenilmetan-2,4ž-diizocijanat i
difenilmetan-4,4ž-diizocijanat, 2,4-toluilendiizocijanat,
2,6-toluilendiizocijanat, 2,4-toluilendiizocijanatdimer
b) za predmete iz kategorije 2 mogu se koristiti osim
sirovina navedenih za kategoriju 1 i sljedeće sirovine:
• ulje ricinusa
• naftilen-1,5-diizocijanat
c) za predmete iz kategorije 3 mogu se koristiti osim
sirovina navedenih za kategorije 1 i 2 i sljedeće sirovine:
• difenilmetan-2,4ž-diizocijanat
• difenilmetan-4,4ž-diizocijanat kod kojeg oko 6%
NCO-grupa može biti prevedeno u uretonimin-grupe.
Predmeti izrađeni od poliuretana ne smiju sadržavati
slobodne diole, primarne aromatske amine, heksametilendiamin, monomerne
izocijanate, odnosno njihova migracija u hranu ili njene model otopine mora
biti manja od granice osjetljivosti priznatih metoda, a sadržaj fenola ne smije
biti veći od 0,5 mg/dm2.
Elastomeri
Članak
62.
Predmeti
izrađeni od elastomera dijele se prema uvjetima u primjeni u pet kategorija:
•
Kategorija 1 – obuhvaća predmete koji su duže od 24 sata do više mjeseci u
neposrednom dodiru s namirnicama (npr. spremnici za skladištenje hrane, premazi
za spremnike, brtvila velike površine, prstenasta brtvila za staklenke i boce);
uvjeti ispitivanja: kontakt s model otopinama 10 dana pri temperaturi od 40oC; globalna migracija:
a) za destiliranu vodu najviše 50 mg/dm2
b) za10% etilni alkohol najviše 50 mg/dm2
c) za 3% octenu kiselinu najviše 150 mg/dm2 od čega organskih
niskomolekularnih tvari smije biti najviše 50 mg/dm2
• Kategorija 2 – obuhvaća predmete koji su duže od 10
minuta do 24 sata u neposrednom dodiru s hranom (npr. cijevi za provođenje
namirnica, čepovi i kapice za boce, prstenasta brtvila za lonce pod pritiskom,
cijevi za aparate za kavu, brtvila za poklopce (kante za mlijeko), kuglasti
ventili); uvjeti ispitivanja: kontakt s model otopinama 24 sata pri temperaturi
od 40oC; globalna migracija:
a) za destiliranu vodu najviše 20 mg/dm2
b) za10% etilni alkohol najviše 20 mg/dm2
c) za 3% octenu kiselinu najviše 100 mg/dm2 od čega organskih
niskomolekularnih tvari smije biti najviše 20 mg/dm2
• Kategorija 3 – obuhvaća predmete koji su najviše 10
minuta u neposrednom dodiru s hranom (npr. muzilice (sisne gume), cijevi i
brtvila za strojeve u mljekarstvu, membrane, armature, statori za pumpe,
navlake za valjke1,
transportne trake1,
rukavice i pregače za prehrambenu industriju); uvjeti ispitivanja: kontakt s
model otopinama 10 minuta pri temperaturi od 40oC; globalna migracija:
a) za destiliranu vodu najviše 10mg/dm2
b) za10% etilni alkohol najviše 10mg/dm2
c) za 3% octenu kiselinu najviše 50mg/dm2 od čega organskih
niskomolekularnih tvari smije biti najviše 10mg/dm2
• Kategorija 4 – obuhvaća predmete koji u primjeni
dolaze vrlo kratko ili samo dijelom svoje površine u neposredan dodir s hranom,
a ne spadaju u kategorije 1 do 3 (npr.transportne trake za hranu i navlake za
valjke, provodni sistemi za punjenje i pražnjenje brodskih tankova i vagona,
brtvila za provodne sisteme, pumpe i sl. za vodu za piće); za ovu kategoriju se
ne zahtijeva određivanje globalne migracije.
• Posebna kategorija – obuhvaća predmete koji se
primjenjuju pri konzumiranju namirnica, odnosno za koje je predviđeno ili
moguće da dolaze u neposredan dodir s usnom šupljinom (npr. nastavci za bočice
za hranjenje – sisači, šeširići za dojenje, dude varalice); uvjeti ispitivanja
navedeni su u članku 74. ovoga Pravilnika.
Članak 63.
Predmeti izrađeni od elastomera mogu biti izrađeni od
kaučuka ili lateksa odnosno disperzija kaučuka.
Pod pojmom lateks podrazumijeva se izvorno mlijeko
prirodnog kaučuka od biljke Hevea brasiliensis odnosno danas
uobičajeno vodena koloidna disperzija prirodnoga ili sintetskoga kaučuka.
Članak 64.
Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju predmeta
od kaučuka mogu se koristiti – za elastomere Kategorije 1:
•
prirodni kaučuk (svijetle vrste)
•
umreženi prirodni kaučuk kao i kopolimeri prirodnog kaučuka s esterima akrilne
i metakrilne kiseline s monofunkcionalnim alkoholima C1-C4 (koji ne smiju sadržavati
p-nitrofenol, bornu kiselinu, kao niti pentaklorfenol natrij)
• polimerizati butadiena i izoprena
• polimerizati i kopolimeri mono-, di i tri-klorbutadiena
sa stirenom ili akrilonitrilom (kloropren kaučuk)
• kopolimeri butadiena, odnosno izoprena i stirena
i/ili akrilonitrila (nitril kaučuk) i/ili divinilbenzena i/ili 5-8% akrilne,
odnosno metakrilne kiseline
• smjesa polimera iz butadiena, odnosno izoprena i
stirena ili hidriranih polimera iz butadiena i stirena s najviše 50% tekućih
parafina i u kombinaciji s polimerima koji se mogu dodavati polietilenu (članak
46.), polistirenu (članak 50.), stirenkopolimerima (članak 51.) i polipropilenu
(članak 48.), najviše 20%
• kopolimeri izobutilena i izoprena (butil kaučuk)
• kopolimeri etilena i a-olefina C3-C4 i/ili acikličkih
(1,4-heksadien) ili cikličkih (diciklopentadien) monomera (etilen propilen
kaučuk)
• klorsulfonirani polietilen, te sljedeći polimerni
materijali:
– kopolimeri etilena, propilena, butilena, vinil
estera i nezasićenih alifatskih kiselina, njihovih soli i estera;
nitrilkaučuku mogu se dodavati poli(vinil-klorid) homopolimeri; udio kaučuka
mora u svakom slučaju prevladavati;
– kopolimeri butadiena odnosno izoprena i stirena
(sekvencpolimeri) ne smiju sami dolaziti u obliku predmeta Kategorije 1 u
neposredan dodir s hranom kod koje je vanjska faza mast, ali se mogu
primijeniti ukoliko su u kombinaciji s polimerima koji se mogu dodavati
polietilenu, kopolimerima stirena i polipropilenu uz uvjet da udio
sekvencpolimera ne iznosi više od 15%, ukoliko gotovi proizvod dolazi u
neposredan dodir s hranom čija je vanjska faza mast.
U proizvodnji elastomera iz stavka 1. ovoga članka
mogu se koristiti sljedeći ubrzivači vulkanizacije:
1. o-tolilbiguanid, najviše 1%
2. Zn-N-dialkil-ditiokarbamat (pod »alkil« se
podrazumijevaju metil-, etil-, butil– i pentametilen skupine) i/ili
3. Zn-N-etilfenilditiokarbamat, najviše 0,4%
4. tetrametil-tiurammonosulfid
5. Zn-dibenzilditiokarbamat, najviše 0,5%
6. tetrametil-tiuramdisulfid
7. tetraetil-tiuramdisulfid
8. dimetil-difenil-tiuramdisulfid
9. dipentametilentiuramtetrasulfid
10. kaprolaktamdisulfid, najviše 1%
Ukupna količina ubrzivača vulkanizacije 1-5 ne smije
iznositi više od 1,2%, a od 6-10 ne više od 3,0%
U proizvodnji elastomera iz stavka 1. ovoga članka
mogu se koristiti dopušteni organski i anorganski pigmenti, uz uvjet da
odgovaraju zahtjevima članka 11. ovoga Pravilnika i da ne prijelaze u hranu.
– za elastomere Kategorije 2:
temeljnim ulaznim sirovinama za Kategoriju 1 mogu se
dodavati i:
• čađa,
najviše 30,0%
• ester
alkilsulfonske kiseline C10-C20 i fenola, najviše 10,0% i to samo za kloropren
kaučuk, nitril kaučuk i etilen propilen kaučuk
– za
elastomere Kategorije 3:
mogu se
dodavati temeljne ulazne sirovine za Kategoriju 1 i 2, uz uvjet da se čađa može
dodavati samo ovim predmetima iz Kategorije 3: sisne gume, cijevi i brtvila za
strojeve u mljekarstvu, membrane, armature i statori za pumpe;
– za
elastomere Kategorije 4:
mogu se
dodavati temeljne ulazne sirovine za Kategoriju 1, 2 i 3 i osim toga sirovine
potrebne u proizvodnji tehničke gumene robe uz odgovarajuća ograničenja s
obzirom na namjenu;
– za
elastomere iz Posebne kategorije:
kao
temeljne ulazne sirovine mogu se koristiti:
•
prirodni kaučuk (svijetle i predumrežene vrste)
•
cis-1-4-poliizopren,
•
prirodni kaučuk – lateks
•
sekvencpolimeri iz butadiena, odnosno izoprena i stirena
•
smjese sekvencpolimera izobutadiena, odnosno izoprena i stirena ili hidriranih
sekvencpolimera iz butadiena i stirena s najviše 50% tekućih parafina i u
kombinaciji s polimerima koji se mogu dodavati polietilenu (članak 46.),
polistirenu (članak 50.), kopolimerima stirena (članak 51.) i polipropilenu
(članak 48.), najviše 20%
Lateks
konzerviran bornom kiselinom i pentaklorfenol natrijem ne smije se upotrijebiti
u proizvodnji elastomera Posebne kategorije.
Članak
65.
Kao temeljne ulazne sirovine za proizvodnju
predmeta od lateksa i disperzija kaučuka mogu se koristiti – za elastomere
Kategorije 1:
•
Lateks i disperzije iz vrsta kaučuka iz članka 63. za Kategoriju 1, kao i one
koje sadrže polimerizirano do 15% slobodnih karboksilnih grupa i ester akrilne
i/ili metakrilne kiseline s jednovaljanim alifatskim alkoholima.
U
proizvodnji predmeta iz stavka 1. ovoga članka ne smije se koristiti lateks
konzerviran bornom kiselinom i pentaklorfenol-natrijem.
Članak
66.
Predmeti
izrađeni od elastomera, koji pripadaju Kategorijama 1, 2 i 3 moraju ispunjavati
sljedeće uvjete:
•
sadržaj cinka ne smije biti veći od 3,0%;
•
sadržaj olova ne smije biti veći od 0,003%;
•
sadržaj N-nitrozamina ne smije prijeći 1,0 mg/dm2 u destiliranoj vodi, 3%(v/v) octenoj kiselini i 10% (v/v)
etilnom alkoholu; uvjeti pod kojima se provodi ispitivanje navedeni su u članku
62. ovoga Pravilnika;
•
sadržaj primarnih arilamina, izraženo kao anilinklorid ne smije biti veći od 20
mg/L, a sadržaj sekundarnih
N-alkil-arilamina, izraženo kao N-etilfenilamin, ne smije biti veći od 1 mg/L;
ispitivanja se provode u sve tri osnovne model otopine;
•
sadržaj sekundarnih alifatskih i cikloalifatskih amina ne smije biti veći od 5
mg/dm2;
•
sadržaj formaldehida u vodenim ekstraktima ne smije biti veći od 3 mg/mL;
•
sadržaj monomernog akrilonitrila ne smije biti veći od 1,0 mg/kg, a u hranu ga
ne smije prijeći u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode;
•
sadržaj slobodnog cinkdibenzilditiokarbamata, izraženo na udio elastomera, ne
smije biti veći od 0,1 mg/kg; isto vrijedi i za predmete Kategorije 4;
•
sadržaj e-kaprolaktama ne smije biti veći od 10 mg/kg izraženo na elastomer;
• u
model otopinu smiju prijeći samo tehnički neizbježne količine 2-
merkaptobenzotiazola;
•
elastomeri ne smiju otpuštati ditiokarbamate, tiurame i ksantogenate, računato
kao ugljik disulfid, pojedinačno više od 1 mg/kg;
• u
pogledu sadržaja ubrzivača vulkanizacije moraju odgovarati zahtjevima iz članka
64. ovoga Pravilnika.
Uvjete
koje moraju ispunjavati predmeti izrađeni od elastomera, a pripadaju Posebnoj
kategoriji, navedeni su u članku 74. ovoga Pravilnika.
U
proizvodnji predmeta od prirodnog lateksa ne smije se koristiti hidroksilamin.
U ostalim elastomerima može se koristiti uz uvjet da ga u gotovom proizvodu
nema u količini većoj od granice osjetljivosti priznate metode.
Za
stabilizaciju elastomera mogu se koristiti sredstva protiv starenja do 1,0%.
Elastomeri
koji dolaze u neposredan dodir s hranom, čija je vanjska faza mast ili ulje, ne
smiju sadržavati stirenizirani difenilamin kao sredstvo protiv starenja.
Etilenpropilenkaučuk ne smije sadržavati sredstva protiv starenja koja se inače
dodaju kaučuku.
Transportne
trake i cijevi za pneumatski prijevoz mogu sadržavati čađu, ukoliko se koriste
za prijenos povrća, voća i žitarica koje se prije uporabe peru, gule ili
temeljito čiste. Čađa se može dodavati u proizvodnji navlaka za valjke koji se
koriste za suhu, nemasnu hranu koja se prije uporabe pere, guli ili temeljito
čisti.
Čađa se može koristiti i u proizvodnji brtvila,
cijevi, pumpi, ventila i sl. koji se koriste u vodoopskrbi kao i za drugu
tekuću hranu uz uvjet da ne dolaze u neposredan dodir s hranom ili su s njom u
vrlo kratkom kontaktu ili su u kontaktu s malom površinom.
Sadržaj acetonskog ekstrakta u prirodnom kaučuku ne
smije biti veći od 3,5%, a sadržaj metanolnog ekstrakta u sintetskom kaučuku
veći od 8,0%.
Članak 67.
U proizvodnji predmeta od prirodnog i sintetskog
kaučuka koji u primjeni dolaze u neposredan dodir s vodom za piće kao temeljne
ulazne sirovine mogu se koristiti: svijetli prirodni kaučuk (tamne vrste se
mogu koristiti samo za proizvodnju brtvila iz D1 i D2 područja primjene),
umreženi prirodni kaučuk, kao i polimerizati od prirodnog kaučuka s esterima od
akrilne- i metakrilne kiseline i monofunkcionalnih alkohola C1-C4, polimerizati butadiena i
izoprena, polimerizati i kopolimeri mono-, di- i tri-klorbutadiena sa stirenom
ili akrilonitrilom (pri tom u gotovom proizvodu akrilonitrila ne smije biti
više od 1mg/kg), kopolimeri iz butadiena, odnosno izoprena i stirena i/ili
akrilonitrila (nitrilkaučuk) i/ili divinil-benzola i /ili 5-8% akrilne,
odnosno metakrilne kiseline, kopolimeri iz izobutilena i izoprena (butilkaučuk)
i njihovi halogenirani produkti, kopolimeri iz etilena i a-olefina s 3-4 C atoma i/ili
acikličkih (napr. 1,4-heksadien) ili cikličkih (napr. diciklopentadien,
alkilidennorbornen, ciklooktadien) monomera, klorsulfonirani polietilen,
klorirani polietilen (sadržaj klora najviše 56%), organopolisiloksani i
regenerati kaučuka.
Temeljne ulazne sirovine stavka 1. ovoga članka, osim
regenerata kaučuka, mogu se koristiti same ili u smjesi s kopolimerima iz
etilena, propilena, butilena, vinil-estera, kao i njihovih produkata
saponifikacije i nezasićenih alifatskih kiselina, njihovih soli i estera.
Nitrilkaučuk se može koristiti i u smjesi s
poli(vinil-klorid)-homopolimerizatom. Za izradu brtvila iz D1 i D2 područja
primjene osim poli(vinil-klorid)-homopolimerizata mogu se u smjesi dodavati i
drugi polimerizati, uz uvjet da u svakom slučaju udio kaučuka prevladava.
Sadržaj sredstava protiv starenja ne smije za
područje primjene A-C iznositi više od ukupno 1,0%.
Kao omekšavala u proizvodnji predmeta iz stavka 1.
ovog članka mogu se koristiti: ester alkilsulfonske kiseline i fenola dužine
lanca C10-C20 i to za područje primjene
A-C u količini od najviše 10,0%, di-(2-etilheksil)adipat ili
di-(2-etilheksil)ftalat (za područje primjene A-C najviše 10,0%); ukupan
sadržaj omekšavala ne smije biti veći od 20,0%. Preporučljivo je izbjegavati
uporabu di-(2-etilheksil)ftalata.
Klorkaučuk i ciklokaučuk koji se koriste za izradu
obojenih filmova za spremnike za vodu za piće smiju od omekšavala sadržavati
samo di-(fenoksietil)formal i to najviše 25,0%, izraženo na gotovi film, uz
uvjet da ga se ne smije dokazati u vodi za piće.
U proizvodnji proizvoda stavka 1. ovoga članka mogu
se koristiti i organska i anorganska pigmentna bojila, uz uvjet da odgovaraju
zahtjevima iz članka 11. ovoga Pravilnika.
U gotovim proizvodima stavka 1. ovoga članka za
područje primjene A-C sadržaj sekundarnih alifatskih i cikloalifatskih amina ne
smije biti veći od granice osjetljivosti priznate metode.
Članak 68.
Za izradu posuđa, pribora, opreme i uređaja od
umjetnih masa mogu se koristiti samo one umjetne mase koje imaju atest od
zdravstvene ili druge pravne osobe ovlaštene za laboratorijsko ispitivanje
zdravstvene ispravnosti predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom.
6.
Drveno posuđe, pribor i oprema
Članak
69.
Drveno
posuđe, pribor i oprema namijenjeni za čuvanje ili prijevoz pojedine hrane,
sirovina, odnosno poluproizvoda moraju biti izrađeni od potpuno zdrava drveta
koje ne odaje miris ili koje na drugi način ne utječe nepovoljno na
organoleptička svojstva hrane.
Zabranjeno
je stavljati u promet drveno posuđe, pribor i opremu koji su korišteni, koji su
obojeni, ili koji su zaštićeni kemijskim sredstvima da bi se spriječilo
truljenje i sušenje.
Proizvodi
iz stavka 1. ovoga članka ne smiju ekstrakcijom tijekom 1 ili 24 sata, ovisno o
uvjetima u primjeni, u destiliranoj vodi pri temperaturi od 23oC otpuštati više od:
• 0,5
mg/dm2 formaldehida
• 0,5
mg/L olova
• 0,05
mg/L kadmija
• 0,1
mg/L krom(VI) kationa
• 0,01
mg/L žive.
Drveni
pribor (grančice od vrijeska i/ili crnogorice i dr.) koji se koristi za
razvijanje dima za dimljenje hrane ne smije sadržavati, izraženo na kilogram
drveta, više od 0,05 mg pentaklorfenola i njegovih soli, izraženo ko
pentaklorfenol.
Članak
70.
Drveno
posuđe, pribor i oprema mogu se s unutarnje strane zaštititi glatkim i
ujednačenim prevlakama koje, što se tiče materijala od kojeg su izrađene,
moraju udovoljavati zahtjevima u članku 30. do 68. i 79. i 81. ovoga
Pravilnika.
U
proizvodnji proizvoda iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti ljepila i
sličan pomoćni materijal uz uvjet da udovoljavaju zahtjevima članka 13. ovoga
Pravilnika.
Za
ljepljenje drvenih iverica koje se koriste za izradu predmeta može se koristiti
umreženi poliuretan uz uvjet da se koristi samo za neposredan dodir sa suhom
hranom, odnosno hranom sa suhom površinom i da u hranu ne otpušta aromatske
amine.
7.
Tekstilni pribor
Članak
71.
Tekstilni
se pribor može stavljati u promet samo ako je izrađen od novoga prediva i od
tekstila koji nisu bojani niti zaštićeni insekticidima ili drugim sredstvima
koja zbog neugodnoga mirisa ili drugih svojstava mogu nepovoljno utjecati na
zdravstvenu ispravnost hrane.
8.
Ostali pribor
Članak
72.
Cjevčice
za usisavanje hrane mogu se izrađivati od umjetnih masa ili slame.
Cjevčice iz stavka 1. ovoga članka izrađene od
umjetnih masa moraju biti izrađene od materijala koji odgovara zahtjevima
propisanim u članku 30. do 68. ovoga Pravilnika.
Cjevčice iz stavka 1. ovoga članka izrađene od slame
ne smiju biti zagađene plijesnima i sporama te moraju odgovarati i drugim
higijenskim zahtjevima.
Cjevčice iz stavka 1. ovoga članka moraju biti tako
pakirane, da ne postoji mogućnost njihova zagađivanja.
Članak 73.
Sloj materijala koji služi za toplinsku izolaciju u
hladnjacima i rashladnim uređajima koji se koriste za prijevoz ohlađene i
duboko zamrznute hrane mora biti potpuno zaštićen nepropustljivom masom.
Umjetne mase kojima su s unutarnje strane obloženi
hladnjaci i rashladni uređaji iz stavka 1. ovog članka moraju biti bez mirisa i
moraju odgovarati zahtjevima propisanim odredbama članaka 30. do 68. ovoga
Pravilnika.
III.
PROIZVODI NAMIJENJENI DOJENČADI I DJECI MLAĐOJ OD 3 GODINE ZA OLAKŠAVANJE
HRANJENJA I SISANJA, UMIRIVANJA I SPAVANJA
Članak
74.
Proizvodi
namijenjeni dojenčadi ili djeci mlađoj od 3 godine izrađeni od elastomera iz
članka 62. i članka 64. ovoga Pravilnika koji pri predviđenoj uporabi dolaze u
dodir s usnom šupljinom radi sisanja ili žvakanja (»Posebna kategorija« kao
npr. dude varalice, nastavci za bočice za hranjenje, predmeti namjenjeni za
pospješivanje rasta zubi pri njihovom izbijanju – »grizalice«) moraju
odgovarati sljedećim zahtjevima:
a) udio cinka u gotovom proizvodu ne smije biti veći
od 1,0%, a olova od 0,001%
b.) globalna migracija za dječje dudice, grizalice,
šeširiće za dojenje i sl. (uvjeti ispitivanja: 24 sata u destiliranoj vodi pri
temperaturi od 40oC):
najviše 20 mg/dm2
c) specifična migracija:
Dječje dudice, nastavci za bočice (sisači) i
sl. ne smiju u model otopine otpuštati više od:
• 3 mg/kg formaldehida,
• 6 mg/kg cinka,
• 20 mg/L primarnih arilamina, izraženo kao anilinklorid
• 1 mg/L sekundarnih N-alkil-arilamina, izraženo kao
N-etilfenilamin
• 0,5 mg/L N-etilfenilamina – u vodenom ekstraktu
sisača i duda varalica proizvedenim od lateksa
• 0,01 mg ukupnih N-nitrozamina na kg uzorka, niti
više od 0,1mg prekursora N-nitrozamina na kg uzorka (kao npr. NDMA, NDEA i
NDBA); ispitivanje se provodi stajanjem tijekom 24 sata pri temperaturi od
40+/-2oC u model otopini sline
Model otopina sline priređuje se otapanjem 4,2 g
NaHCO3, 0,5 g NaCl, 0,2 g K2CO3 i 30,0 mg NaNO2 u jednoj litri destilirane
vode; pH vrijednost otopine mora biti 9,0.
Proizvodima iz stavka 1. ovoga članka, osim duda i
grizalica, mogu se dodavati organski i anorganski pigmenti, uz uvjet da ne
prelaze u model otopinu.
Ako su gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka
izrađeni od drugih polimernih materijala oni moraju udovoljavati uvjetima iz
članka 30. do 68. ovoga Pravilnika.
Za bočice za hranjenje izrađene od polikarbonata vrijede
zahtjevi navedeni u članku 53. ovoga Pravilnika.
Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka kao npr. dude
varalice ili nastavci za bočice za hranjenje ili grizalice, ako su izrađeni od
poli(vinil-klorida) ili sličnih polimernih materijala koji se moraju omekšavati,
ne smiju biti omekšani ftalatima, tj. njihov sadržaj ne smije iznositi više od
0,1%, izraženo na udio polimernog materijala.
Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka
namijenjeni dojenčadi moraju biti upakirani u posebno zatvorenu ambalažu.
IV.
AMBALAŽA KOJA SE RABI U POSLOVANJU S HRANOM
Članak
75.
Ambalaža
koja se koristi u poslovanju sa hranom (u daljem tekstu: »ambalaža«) mora biti
izrađena od materijala koji ne utječe nepovoljno na organoleptička, kemijska
ili fizikalna svojstva hrane i ne smije sadržavati, niti otpuštati tvari koje
mogu biti štetne za zdravlje više od količina određenih ovim Pravilnikom.
Članak
76.
Ambalaža
iz članka 75. ovoga Pravilnika u odnosu na teške metale ne smije sadržavati
olovo, kadmij, krom(VI)kation, i živu ukupno u količini većoj od 100 mg/kg, ako
ovim Pravilnikom nije drugačije određeno.
Članak
77.
Materijal
koji se koristi za lemljenje ambalaže koja dolazi u neposredan dodir s hranom
mora udovoljavati uvjetima propisanim člankom 20. ovoga Pravilnika.
Zaštitni
lakovi za spremnike i ambalažu za hranu
Članak
78.
Kao
temeljne ulazne sirovine (sredstva za vezanje) za proizvodnju lakova za
unutarnju zaštitu spremnika za čuvanje hrane zapremnine do 25 litara i za
folije (napr. lakovi za konzerve i tube) mogu se koristiti:
a) prirodni i djelomice izmijenjeni prirodni
produkti:
• šelak
• kopal – uz uvjet da ne sadrži više od 1 mg/kg
arsena i olova i više od 40 mg/kg ukupnih teških metala
• »damar«-smola
• celuloza acetat i – propionat
• celuloza nitrat
• etilceluloza
• ciklokaučuk
• hidrirani esteri kolofonija s alkoholima C3-C6 s 3 i više OH skupina
• sušiva nezasićena ulja i to: laneno i konopljino
• kolofonij modificiran fenol-formaldehidom
• kolofonij modificiran ksilol-formaldehidom
• kolofonij modificiran akrilnom – i/ili maleinskom
kiselinom i njihovi esteri s C3-C6 alkoholima s 3 i više OH skupina
b) polikondenzacijski-, polimerizacijski– i
poliadicijski produkti:
• alkidne smole (poliester polifunkcionalnih alkohola
i ftalne kiseline) i modificirane masnim kiselinama s C6 i više C-atoma
• kondenzacijski produkti, kao i eterificirani
kondenzacijski produkti iz čistih mono- i polifunkcionalnih alkiliranih fenola
s formaldehidom;
• ksilol-formaldehidne smole i njihovi kondenzacijski
produkti s fenolom ili alkiliranim fenolima
• keton-smole, keton-formaldehidne smole i
furfurol-smole
• fenol-formaldehidne smole modificirane masnim
kiselinama s više od 6 C-atoma
• s mono- i polifunkcionalnim alkoholima C2-C8 eterificirani kondenzacijski
produkti iz uree i melamina (odnosno njihove smjese) s formaldehidom i smolom
mokraćne kiseline
• epoksidni spojevi, umreženi s eterificiranim urea-,
melamin- ili fenol-formaldehidnim smolama, ili esterificirani s masnim
kiselinama s više od 6 C-atoma, ili umreženi s poliaminoamidima i/ili
poliaminoimidazolima iz di- i trimerizacijskih produkata nezasićenih masnih
kiselina i/ili alifatskim poliaminima i/ili izocijanatima
• poliamidi
• poliuretani iz poliizocijanata u spoju s alkidnim
smolama, poliesterima i polieterima koji sadrže hidroksilne grupe,
fenol-formaldehidnim smolama i ksilol-formaldehidnim smolama, kao i u
kombinaciji s celulozaacetobutiratom
•
polikarbonati
•
esteri poliakrilne- i polimetakrilne kiseline iz monofunkcionalnih alifatskih
zasićenih alkohola C1-C18, kao i iz di– ili
trifunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola
• poli(vinil-klorid) i njegovi kopolimeri s
poli(viniliden-kloridom) i drugim kopolimerima
• polimeri i kopolimeri stirena, butadiena, izoprena
i akrilonitrila
• poliklorbutadien (polikloropren)
• poli(vinil-eter) zasićenih alifatskih alkohola C1-C12
• poli(vinil-acetali) iz alifatskih zasićenih
aldehida C1-C6
• poli(vinil-ester) iz alifatskih zasićenih masnih
kiselina C2-C18
• ciklizirani polimerizati butadiena i izoprena.
Članak 79.
Gotovi proizvodi (lakovi) iz članka 78. ovoga
Pravilnika ne smiju otpuštati u hranu hlapljive sastojke, posebice otapala.
Zaštitni lak iz stavka 1. ovoga članka mora pri
ispitivanju (lak nanesen na odgovarajući nosač ili u sklopu originalnog predmeta)
udovoljavati sljedećim uvjetima:
1. ne smije bubriti, ljuštiti se ili pucati pri
savijanju lima, folija i sl.;
2. mora dobro i ujednačeno prijanjati za površinu
ambalaže;
3. mora biti otporan;
4. ne smije imati rezidualnih mirisa;
5. prema propisanim postupcima ekstrakcije ne smije
otpuštati u destiliranu vodu, 3%(v/v) octenu kiselinu i 10%(v/v) etilni alkohol
više od 5 mg topljivih sastojaka na 1 dm2 lakirane površine; ukoliko vrijednost iznosi više od
50 mg, izraženo na 1L zapremnine predmeta treba odrediti u kloroformu topljivi
dio suhog ostatka koji ne smije iznositi više od 2 mg na 1 dm2 lakirane površine;
6. sadržaj fenolnih tvari u ovim ekstraktima ne smije
iznositi više od 0,2 mg/dm2;
7. sadržaj formaldehida u vodenom ekstraktu ne smije
iznositi više od 0,3 mg/dm2;
8. udio cinka u vodenom ekstraktu ne smije iznositi
više od 1 mg/dm2
(6 mg/kg), a u ambalaži za kisele proizvode u ekstraktu s octenom kiselinom, 3%
(v/v) ne smije biti veći od 1 mg/dm2 (6 mg/kg);
9. sadržaj organski vezanog dušika u vodenim model
otopinama ne smije iznositi više od l mg/dm2;
10.
aromatski amini u laku ne smiju biti dokazani (<0,02 mg/dm2).
Članak
80.
Kao
temeljne ulazne sirovine (sredstva za vezanje) u proizvodnji lakova za zaštitu
predmeta zapremnine veće od 25 litara, kao i za aparate i strojeve koji pri
uporabi dolaze u neposredan dodir s hranom mogu se koristiti:
a)
prirodni i djelomice izmijenjeni prirodni produkti:
• šelak
b)
polikondenzacijski-, polimerizacijski- i poliadicijski produkti:
• kondenzacijski
produkti, kao i eterificirani kondenzacijski produkti iz čistih mono- i
polifunkcionalnih alkiliranih fenola s formaldehidom; ksilol-formaldehidne
smole i njihovi kondenzacijski produkti s fenolom ili alkiliranim fenolima
•
keton-smole, keton-formaldehidne smole i furfurol-smole
•
fenol-formaldehidne smole modificirane masnim kiselinama s više od 6 C-atoma
• s
monofunkcionalnim alkoholima C2-C8 eterificirani kondenzacijski produkti iz uree i
melamina (odnosno njihove smjese) s formaldehidom i smolom mokračne kiseline
•
eposidni spojevi, umreženi s eterificiranim urea-, melamin– ili
fenol-formaldehidnim smolama, ili esterificirani s masnim kiselinama s više od
6 C-atoma, ili umreženi s poliaminoamidima i/ili poliaminoimidazolima iz di- i
trimerizacijskih produkata nezasićenih masnih kiselina ili alifatskim
poliaminima ili aduktima iz epoksidnih spojeva i alifatskih poliamina ili
4,4ž-dicikloheksildiamina ili izocijanata
•
poliamidi
•
poliuretani iz poliizocijanata u spoju s alkidnim smolama, poliesterima i
polieterima koji sadrže hidroksilne grupe, fenol-formaldehidnim smolama i
ksilol-formaldehidnim smolama, kao i u kombinaciji s celulozaacetobutiratom
•
polikarbonati
•
esteri poliakrilne- i polimetakrilne kiseline iz monofunkcionalnih alifatskih
zasićenih alkohola C1-C18, kao i iz di- ili
trifunkcionalnih alifatskih zasićenih alkohola
•
alkidne smole (poliesteri polifunkcionalnih alkohola i polifunkcionalnih
karboksilnih kiselina), kao i modificirane masnim kiselinama s više od 6C atoma
•
poli(vinil-klorid) i njegovi kopolimeri s poli(viniliden-kloridom) i drugim
kopolimerima, kao i u kombinaciji s nezasićenim poliesterskim smolama
•
polimeri i kopolimeri stirena, butadiena, izoprena i akrilonitrila
•
poliklorbutadien (polikloropren)
•
poli(vinil-acetali) iz alifatskih zasićenih aldehida C1-C6
•
klorirani i ciklizirani polimerizati izoprena
•
silikonske smole/mase (organopolisiloksani).
Članak
81.
Lakovi
za zaštitu predmeta iz članka 80. ovoga Pravilnika ne smiju otpuštati u hranu
hlapljive sastojke, posebice otapala.
Zaštitni
lak iz stavka 1. ovoga članka mora pri ispitivanju (lak nanesen na odgovarajući
nosač ili u sklopu originalnog predmeta) udovoljavati sljedećim uvjetima:
1. ne
smije bubriti, ljuštiti se ili pucati pri savijanju lima, folija i sl.;
2. mora
dobro i ujednačeno prijanjati za površinu ambalaže;
3. mora
biti otporan;
4. ne
smije imati rezidualnih mirisa;
5.
prema propisanim postupcima ekstrakcije ne smije otpuštati u destiliranu vodu,
3% (v/v) octenu kiselinu i 10% (v/v) etilni alkohol više od 5 mg topljivih
sastojaka na 1 dm2 lakirane
površine;
6.
sadržaj fenolnih tvari u ovim ekstraktima ne smije iznositi više od 0,2 mg/dm2;
7.
sadržaj formaldehida u vodenom ekstraktu ne smije iznositi više od 0,3 mg/dm2;
8. sadržaj organski vezanog dušika u vodenim model
otopinama ne smije iznositi više od l mg/dm2;
9. aromatski amini u laku ne smiju biti dokazani
(<0,02 mg/dm2).
Zahtjevi iz točke 5. do 9. ovoga stavka odnose se kod
zaštitnog laka na unutarnjoj površini na sve slojeve laka, a kod vanjskog laka
samo na pokrovni sloj.
Članak 82.
Guma koja se pri zatvaranju ambalaže koristi za
brtvljenje mora udovoljavati uvjetima iz članka 66. ovoga Pravilnika.
Masa za brtvljenje dvostrukih šavova limenki i
metalnih tuba mora ujednačeno prijanjati za metalnu podlogu, mora biti elastična
te kemijski i toplinski otporna i mora udovoljavati uvjetima iz članka 30. do
68. ovoga Pravilnika.
Članak 83.
Za bojenje ambalaže čija obojena površina dolazi u
neposredan dodir s hranom mogu se koristiti samo bojila i punila koja
udovoljavaju uvjetima iz članka 11. i 12 ovoga Pravilnika.(za zaštitu predmeta
zapremine veće od 25 litara).
Članak 84.
Sredstva za podmazivanje koja se koriste pri izradi
limova, metalnih folija i metalne ambalaže, a ostavljaju ostatke koji mogu doći
u dodir s hranom, ne smiju sadržavati tvari koje mogu nepovoljno utjecati na
hranu.
1.
Metalna ambalaža
Članak
85.
Za
izradu limenki može se koristiti bijeli lim – elektrolitski i vruće
pokositreni, aluminijski lim čistoće 99,5%, aluminijske slitine, kromirani
čelični lim i druge vrste čeličnog lima.
Za limove iz stavka 1. ovoga članka obvezatna je
dopunska organska zaštita, ako nije ovim Pravilnikom drugačije određeno.
Materijal iz stavka 1. ovoga članka ne smije
sadržavati više od 0,02% olova, 0,02% arsena, 0,20% bakra i 0,20% cinka.
Kositar koji se koristi za izradu bijelog lima mora
biti čistoće 99,85% i ne smije sadržavati više od 0,02% olova ili kadmija –
pojedinačno ili ukupno – niti više od 0,01% arsena.
Bijeli lim koji se koristi za izradu limenki za
stavljanje u promet voća, povrća, mesa i druge hrane, čak i ako ima homogenu
kositrenu prevlaku, mora se lakirati ili na neki drugi način zaštititi od
agresivnih sastojaka.
Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka ambalaža za
umjereno korodirajuće voće (breskva, kruška, ananas, grejpfrut i drugo žuto
voće) izrađena od bijelog lima, ne zaštićuje se lakom.
Uzdužni šav limenki izveden zavarivanjem rubova
tijela limenke mora biti tako izrađen (obrađen), da u hranu s kojom je u
neposrednom dodiru ne otpušta metale i metaloide u količini većoj od dopuštene
za tu vrstu hrane.
Ako uzdužni šav na limenci iz stavka 7. ovoga
Pravilnika nije zaštićen lakom rok valjanosti proizvoda ne može biti duži od
godine dana.
Sadržaj kositra u proizvodu pritom ne smije biti veći
od dopuštene količine za tu vrstu hrane.
Ako je potrebno određivanje specifične migracije
metala koristi se model otopina sastavljena od 4% octene kiseline i 2%
natrijevog klorida.
Članak
86.
Vanjske
i unutarnje površine limenke moraju biti čiste i glatke, s ujednačenom i
neprekinutom kositrenom prevlakom, odnosno zaštitnim lakom i ne smiju imati
ogrebotine, brazde, mjehuriće, ulegnuća ili bilo kakva druga oštećenja na
prevlaci.
Uzdužni šav limenke mora biti ravnomjerno ispunjen
slojem od slitine za lemljenje odgovarajućeg sastava.
Slitina za lemljenje uzdužnih dvostrukih šavova
(lemljenje na vanjskoj strani) može sadržavati do 98% olova.
Slitina za lemljenje uzdužnih preklopnih šavova može
sadržavati do 70% olova, a unutarnja površina šavova mora biti dopunski
zaštićena prevlakom laka ili samoljepivom trakom.
Slitina za lemljenje limenki »decollage« može
sadržavati do 50% olova.
Članak
87.
Ljepila
koja se koriste za ljepljenje etiketa, naljepnica i traka na limenkama ne smiju
sadržavati tvari koje djeluju korozivno.
Ljepila
samoljepivih traka koja dolaze u dodir s hranom te ljepila koja se koriste pri
izradi laminata moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:
1. ne
smiju sadržavati tvari koje bi prodiranjem kroz foliju mogle zagaditi hranu;
2. ne
smiju vlažiti;
3
moraju biti kemijski i toplinski otporna;
4. ne
smiju gubiti ljepljiva svojstva tijekom skladištenja ambalaže.
Metalne tube
Članak
88.
Metalne
aluminijske tube moraju biti izrađene od aluminija čistoće najmanje 99,5% ili
od aluminijskih slitina i moraju biti prevučene zaštitnim lakom.
Zaštitni
lak kojim se prevlači unutarnja strana metalne tube mora udovoljavati
zahtjevima iz članka 30. do 68. i 79. ovoga Pravilnika.
Članak 89.
Brtvila
za poklopac metalne tube moraju biti izrađena od materijala koji se ne otapa u
sadržaju tube.
Brtvila
iz stavka 1. ovoga članka moraju biti nanesena tako da potpuno ispunjavaju i
pokrivaju dno poklopca, a pri otvaranju tube ne smiju se odvajati od dna
poklopca.
Poklopac
metalne tube, zajedno s brtvilom, mora hermetički zatvarati otvor tube.
Folije
i limovi od aluminija i njegovih slitina
Članak
90.
Aluminijske
folije koje se, u obliku omota ili poklopca, koriste za pakiranje hrane i
pritom dolaze s njima u neposredan dodir, mogu se izrađivati od aluminija
čistoće najmanje 99,5%.
Folije i limovi za izradu oblikovane ambalaže mogu se
izrađivati od aluminija čistoće 99,5% ili iz njegovih slitina.
Folije i limovi iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji
se koriste za pakiranje hrane moraju se kaširati specijalnim vrstama papira i
prevlačiti umjetnim masama koje udovoljavaju zahtjevima propisanim člankom 30.
do 68. ovoga Pravilnika ili zdravstveno ispravnim lakovima za zaštitu limova.
Nekaširane
i nelakirane aluminijske folije i limovi mogu se koristiti za izradu ambalaže
za kratkotrajno čuvanje (do najviše 48 sati) gotovih jela koja se poslužuju u
društvenoj prehrani i zamrznutih jela, za omotavanje i pečenje hrane u
kućanstvu, za pakiranje hrane koja nije bogata mastima (do 50%), a iznimno i
hrana čija je pH vrijednost veća od 5.
Na originalnoj ambalaži folija iz stavka 4. ovoga
članka mora biti navedeno da najduži mogući kontakt folije s hranom može
iznositi 48 sati.
Aluminijske folije i limovi iz stavka 4. ovoga članka
ne mogu se koristiti za izradu ambalaže za gotova jela koja se steriliziraju u
toj ambalaži.
Članak 91.
Ljepila koja se koriste pri izradi kaširanih metalnih
folija moraju biti bez mirisa, ne smiju vlažiti folije i moraju odgovarati
zahtjevima u članku 30. do 68. ovoga Pravilnika.
Ljepila iz stavka 1. ovoga članka ne smiju gubiti
ljepljiva svojstva pri obradi folija vrelom vodenom parom, osim folija koje se
ne obrađuju toplinskim putem.
Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na
prirodni vosak koji se koristi pri kaširanju metalnih folija namijenjenih za
pakiranje hrane koja nakon pakiranja ne podliježe toplinskoj obradi.
Članak 92.
Pri izradi metalnih tuba, aluminijskih i drugih metalnih
folija i traka zabranjeno je za premazivanje koristiti tvari koje mogu
nepovoljno utjecati na hranu.
Ostale
vrste metalne ambalaže
Članak
93.
Mljekarske
kante i cisterne mogu se izrađivati od nehrđajućeg čelika ili od odgovarajućih
plastičnih masa koje odgovaraju zahtjevima iz članka 30. do 68. ovoga
Pravilnika, a moraju biti izrađene tako da se mogu lako čistiti, prati i
dezinficirati.
Gotovi proizvodi iz stavka 1. ovoga članka mogu se
zatvarati samo poklopcima s brtvilima koji odgovaraju zahtjevima iz članka 30.
do 68. ovoga Pravilnika.
Članak 94.
Ostala metalna ambalaža (cisterne, kontejneri,
sanduci, košare, kutije, boce, bačve i dr.) koja dolazi u neposredan dodir s
hranom na unutarnjim površinama mora biti zaštićena zdravstveno ispravnom
metalnom prevlakom ili polimernim materijalom koji ne utječe nepovoljno na
organoleptička svojstva i kemijski sastav hrane i ne povećava drugim propisima
dopuštenu količinu teških metala.
2.
Ambalaža od umjetnih masa
Članak
95.
Umjetne
mase koje se koriste za izradu ambalaže koja dolazi u neposredan dodir s hranom
moraju odgovarati zahtjevima iz članka 30. do 68. ovoga Pravilnika.
Članak 96.
Ambalaža od umjetnih masa u obliku vrećica
namijenjenih za pakiranje aromatične hrane (kave, papra, čaja, vanilije i sl.)
mora se nakon pakiranja hermetički zatvoriti (zavarivanjem i sličnim
postupkom).
Aromatična
hrana ne smije se pakirati u vrećice od propusnih polimernih materijala,
posebno polietilena niske gustoće, ako vrećice nisu kaširane nepropusnim
materijalom. Vrsta polimernog materijala i redoslijed slojeva kod vrećica od
višeslojnih folija odabire se prema vrsti hrane i tehnološkim uvjetima uz uvjet
da korišteni polimerni materijali odgovaraju zahtjevima članaka 30. do 68.
ovoga Pravilnika.
Pod
nepropusnošću iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva se nepropusnost za kisik,
ako se radi o aromatičnoj hrani kojoj je rok uporabe do 30 dana, odnosno,
nepropusnost za kisik i svijetlo ako je rok uporabe hrane duži od 30 dana.
Dopušteni stupanj propusnosti vrećice (folije) ovisi o vrsti aromatične hrane
koja se u nju pakira.
Kaširanje
vrećica (folija) iz stavka 2. ovoga članka može se izvesti celofanskim
laminatom ili laminatom odnosno premazom od polimernog materijala niske
propusnosti uz uvjet da on odgovara zahtjevima iz članka 30. do 68. ovoga
Pravilnika, nepropusnim papirom i/ili aluminijskom folijom koja mora odgovarati
zahtjevima članka 90. ovoga Pravilnika. Ljepila koja se pri tom koriste moraju
odgovarati zahtjevima članka 91. ovoga Pravilnika. Nepropusnost za svijetlo
može se postići i premazom bojila (tiskom) zu uvjet da je bojilom premazana
čitava površina vrećice (s obje strane) i da primijenjena bojila odgovaraju
zahtjevima iz članka 11. ovoga Pravilnika
3.
Papirna ambalaža
Članak
97.
U
proizvodnji i obradi papirne ambalaže mogu se koristiti samo sirovine dopuštene
priznatim propisima i normama.
Članak
98.
Papirna
ambalaža koja pri pakiranju dolazi u neposredan dodir s hranom može biti
impregnirana parafinom, voskom, prevučena zaštitnim lakom ili polimernim
materijalom koji odgovaraju zahtjevima propisanim u članku 30. do. 68. i članku
79. ovoga Pravilnika.
Papirna ambalaža koja pri pakiranju dolazi u
neposredan dodir s hranom, osim sredstvima iz stavka 1. ovoga članka može biti
impregnirana amonij-bis (N-etil-2-perfluoroalkilsulfonamidoetil)-fosfatom koji
sadrži najviše 15%
amonij-mono-(N-etil-2-perfluoroalkilsulfonamidoetil)-fosfata. Ako dolazi u
dodir s hranom na temperaturi do 66 oC smije otpuštati najviše 8,3 mg/dm2 ovog spoja
(odnosno 4,4 mg/dm2
fluora), a ako je temperatura iznad 66 oC smije otpuštati najviše 4,3 mg/dm2 ovog spoja (odnosno 2,2
mg/dm2 fluora).
Odredba iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na
papirnu ambalažu koja se koristi za pakiranje hrane koja sadrži alkohol ili
hrane koja se pakira zagrijana pri temperaturi višoj od 220oC.
Članak
99.
Pergamentni
papir, pergaminski papir i druge specijalne vrste papira koje sadrže najviše 1
g benzojeve kiseline, odnosno 1,2 g natrijevog benzoata, računato na 1 m2 papira, mogu se koristiti za
pakiranje hrane kojoj se, prema propisima o njenoj kvaliteti, smiju dodavati
konzervansi.
Papiri
iz. stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti za pakiranje hrane kojoj se ne
smiju dodavati benzojeva kiselina ili natrijev benzoat, uz uvjet, da se dokaže
da navedeni konzervansi ne prelaze u hranu koja dolazi u neposredan dodir s
takvim papirima.
Članak 100.
Papirna ambalaža ne smije biti obojena ako se koristi
za neposredno pakiranje masti, maslaca, margarina, skorupa i drugih mliječnih
proizvoda bogatih mastima te za pakiranje čokolade, kakao-proizvoda, mlijeka u
prahu, jaja u prahu, mesnih proizvoda, bureka, masnoga peciva i kuhinjske soli.
Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka može imati na
vanjskoj strani obojene oznake, uz uvjet da bojilo ne prelazi na hranu.
Papirna ambalaža koja se koristi za pakiranje ostale
hrane, odnosno oznake takve ambalaže, mogu se bojiti bojilima koja odgovaraju
zahtjevima iz članka 11. ovoga Pravilnika, uz uvjet da se bojila ne otapaju u
vodi i u mastima.
Članak 101.
Papirna ambalaža (filterski papir, pergamentni papir,
pergaminski papir, ostale vrste papira za pakiranje, karton i dr.) koja pri
pakiranju dolazi u neposredan dodir s hranom u ekstrakt s hladnom vodom ne
smije otpuštati krom(VI)kation u količini većoj od granice osjetljivosti
priznate metode, 3-valentnog kroma više od 0,004 mg/dm2, olova više od 3 mg/kg,
kadmija više od 0,5 mg/kg, žive više od 0,3 mg/kg, niti više od 2 mg/kg
polikloriranih bifenila.
Suhi papir ne smije sadržavati više od 30 mg/kg
antrakinona.
U gotovom proizvodu ne smije biti dokazana enzimatska
aktivnost.
Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka ne smije otpuštati
u ekstrakt primarne aromatske amine, tetrametiltiuramdisulfid,
3.5-dimetil-tetrahidro-1.3.5-tiadiazin-2-tion, bromhidroksiacetofenon, dinatrijcijanoditioimidokarbonat
i/ili kalij-N-metilditiokarbamat, kalij-N-hidroksimetil-N´-metil-ditiokarbamat,
natrij-2-merkaptobenzotiazol, 2-okso-2(4-hidroksi-fenil)acethidroksim-klorid,
2-brom-2-nitro(1,3)propandiol, 2,2-dibrom-3-nitril-propionamid, fenil-(2-klor-2-cijan-vinil)sulfon,
fenil-(1,2-dilklor-2-cijan-vinil) sulfon, 2-fenil-sulfonilpropionitril,
fenilsulfonilacetonitril, 1.2-benzizotiazolin-3-on (ispod granice detekcije: 5mg/dm2),
1.2-dibrom-2,4-dicijanobutan (ispod granice detekcije: 0,6mg/dm2), b-brom-b-nitrostiren (ispod granice
detekcije: 0,06 mg/kg ),
hipoklorit, hipobromit, niti metilen-bis-tiocijanat.
Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka mora biti bez
mirisa i ne smije sadržavati konzervanse, osim ako ovim Pravilnikom nije
drukčije određeno.
Ambalaža iz stavka 1. ovoga članka ne smije otpuštati
u ekstrakt više od 1 mg/dm2
formaldehida.
Članak 102.
Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi
2-amino-2-metil-1-propanol ne smije ga biti u ekstraktu više od 0,25 mg/dm2.
Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi
N-(2-p-klorbenzoiletil)-heksaminoklorid, metanolni ekstrakt ne smije sadržavati
2-(p-klorbenzol)-etil-amin.
Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi
1.4-bis(bromacetoksi)buten u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije biti više od
0,01 mg/dm2 broma.
Ako se u proizvodnji papirne ambalaže koristi smjesa
5-klor-2-metil-4-izotiazolin-3-on i 2-metil-4-izotiazolin-3-on, ili smjesa
N,Nž-dihidroksimetilenuree, 1.6-dihidroksi-2,5dioksaheksana,
5-klor-2-metil-4-izotiozalin-3-ona i 2-metil-4-izotiazolin-3-ona, u ekstraktu
gotovog proizvoda ne smije biti više od 1,0mg/dm2 formaldehida i više od 0,005
mg/dm2 izotiazolinona.
Ako se
u proizvodnji papirne ambalaže koristi 4,5-diklor-(3H)-1,2-ditiol-3-on u
ekstraktu gotovog proizvoda ne smije ga biti više od 2,0 mg/kg izraženo na suha
vlakna.
Ako se
u proizvodnji papirne ambalaže koristi glutaraldehid, u gotovom proizvodu ne
smije ga biti više od 2 mg/kg.
Ako se
u proizvodnji papirne ambalaže koristi tetrakis(hidroksimetil)fosfoniumsulfat
u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije ga biti više od 0,15 ppm.
Ako se
u proizvodnji papirne ambalaže koristi 4,5diklor-2-n-oktil-2H-izotiazol-3-on, u
gotovom proizvodu ga ne smije biti više od 5 mg/m2.
Ako se
u proizvodnji papirne ambalaže koristi terpolimer iz akrilamida,
dialildimetilamonijum klorid i glioksal, u ekstraktu gotovog proizvoda ne smije
biti više od 1,5 mg/m2
glioksala.
Članak
103.
Papirna
ambalaža koja se koristi za pakiranje agruma (limuna, naranči, mandarina,
grejpfruta i sl.) smije sadržavati najviše 0,6 g difenila, računato na 1 m2 ambalaže.
Članak
104.
Pergamentni
i pergaminski papir koji pri pakiranju dolaze u neposredan dodir s mastima
životinjskog ili biljnog podrijetla, drugom hranom koja sadrži veliki postotak
masti, mesom i mesnim proizvodima, mliječnim proizvodima i jajima u prahu ne
smiju sadržavati magnezij klorid, a ostalih klorida mogu sadržavati najviše 2%,
izraženo kao natrij klorid.
Članak
105.
Za
pakiranje hrane zabranjeno je koristiti:
1.
vlažni, zamašćeni ili zamazani papir,
2.
papirne tapete,
3.
papir koji ima miris ili koji otpušta sastojke.
Za
pakiranje hrane koja se troši u neprerađenom stanju, ili se s nje ne
odstranjuje vanjski sloj, zabranjeno je koristiti stari papir (novine i sl.) i
upotrebljavan papir, ako takav papir dolazi u neposredan dodir s namirnicama.
4.
Staklena ambalaža
Članak
106.
Staklena
ambalaža (boce, staklenke i sl.) moraju biti izrađene od homogene staklene
mase.
Površina
unutarnje strane staklene ambalaže mora biti glatka, a gornji rub otvora grla
takve ambalaže ne smije biti oštar niti oštećen.
Staklena
ambalaža ne smije stajanjem u octenoj kiselini, 4% (v/v) tijekom 24 sata pri
temperaturi od 22 ± 2oC
otpuštati, izraženo na 1 L:
a)
olova više od 0,05 mg:
b)
kadmija više od 0,005 mg.
Članak
107.
Zatvarači
za boce koji su s unutarnje strane prevučeni plutom ili drugim dopuštenim
materijalom predviđenim ovim Pravilnikom, a ne dolaze u neposredan dodir s
hranom, mogu biti izrađeni od aluminija čistoće najmanje 98 %.
Zatvarači za boce iz stavka 1. ovog članka izrađeni
od aluminija ne smiju sadržavati silicija, mangana, magnezija i titana više od
0,7%, željeza više od 0,8%, bakra više od 0,1%, niti cinka više od 0,l%
Kapica kojom se ukrašava grlo boce s plutenim čepom
smije se izrađivati od kositrene i olovne slitine koja ne sadrži više od 50%
olova.
Članak 108.
Staklena ambalaža (butelje itd.) može se zatvarati
čepovima izrađenim od pluta koje nije korišteno. Ispitivanje plutenih čepova se
provodi tijekom 10 dana pri temperaturi od 23oC u direktnom dodiru s model
otopinom sastavljenom od 15% etilnog alkohola i 3% octene kiseline na način da
se začepljena boca okrene naopako, a nivo model otopine bude 1 cm od dna boce.
U slučaju boca zapremnine veće od 500 mL ispitivanje se provodi s 500 mL model
otopine. Isparni ostatak ne smije biti veći od 50 mg/L.
U dobivenom ekstraktu iz stavka 1. ovoga Pravilnika
određuju se olovo, kadmij, arsen, bakar, cink, kositar i željezo prema
zahtjevima za vino u skladu s dopuštenim količinama navedenih metala u vinu.
Članak 109.
Za izradu staklene ambalaže ne smije se koristiti
staklena vuna.
Zabranjena je uporaba staklene ambalaže čija je
staklena masa postala mutna (mat) nakon pokusa steriliziranjem pri temperaturi
od 121oC tijekom 1 sata.
Članak 110.
Staklena ambalaža koja služi za pakiranje vina i
raznih napitaka s ugljik dioksidom mora izdržati unutarnji tlak od najmanje 500
kPa, a sifonske boce – unutarnji tlak od najmanje 1000 kPa.
Članak 111.
Glave sifonskih boca mogu biti izrađene, osim od
materijala predviđenog propisima o kvaliteti alkoholnih pića, piva,
bezalkoholnih pića i sirupa, mineralnih voda i soda-vode, i od specijalnih
aluminijskih slitina otpornih na ugljik dioksid.
5. Drvena ambalaža
Članak
112.
Drvena
ambalaža (sanduci, letvarice, bačve, kace i dr.) mora biti izrađena od zdravog
drveta (jelovine, smrekovine, topolovine, bukovine, hrastovine i dr.) i
obrađena tako da se hrana mehanički ne oštećuje.
Okovi
na drvenoj ambalaži moraju biti tako izrađeni da ne nanose oštećenja, a
hvataljke se moraju tako postaviti da se pri rukovanju ambalažom hrana ne
dodiruje rukama.
Proizvodi
iz stavka 1. ovoga članka ne smiju ekstrakcijom u destiliranoj vodi pri
temperaturi od 23oC
tijekom 1 ili 24 sata, ovisno o uvjetima u primjeni, otpustiti više od:
• 0,5
mg/dm2 formaldehida
• 0,5
mg/L olova
• 0,0
5mg/L kadmija
• 0,1
mg/L krom(VI) kationa
• 0,01
mg/L žive
Članak
113.
Bačve i
kace moraju biti sa svih strana glatke, bez pukotina i neravnina koje bi
sprječavale uobičajeni način čišćenja i održavanja takve ambalaže u higijenski
ispravnom stanju.
Brtvila između duga, dna i poklopaca bačava i kaca
moraju biti dobro ugrađena i ne smiju propuštati nikakvu tekućinu.
Bačve za pivo ne smiju propuštati tekućinu niti pod
unutarnjim tlakom od 200 kPa.
Članak 114.
Ljepila koja se koriste pri izradi drvene ambalaže ne
smiju štetno djelovati na organoleptička svojstva niti na kemijski sastav
hrane.
Članak 115.
Drvena se ambalaža ne smije bojiti, osim oznaka na
ambalaži.
Bojila kojima su obojene oznake na drvenoj ambalaži
ne smiju se otapati u vodi i moraju odgovarati zahtjevima propisanim u članku
11. i 12. ovoga Pravilnika.
Oznake na drvenoj ambalaži mogu se nalaziti samo na
vanjskoj strani ambalaže.
Članak 116.
Drvena se ambalaža može impregnirati parafinom,
voskom, smolom ili njihovim smjesama, lakom, prevlakama od umjetnih masa i
drugim materijalima koji ne utječu na organoleptička svojstva hrane i nisu
štetni za zdravlje ljudi.
Članak 117.
Drvena
se ambalaža mora prije i poslije uporabe dobro očistiti, oprati i
dezinficirati.
6.
Tekstilna ambalaža
Članak
118.
Tekstilna
ambalaža koja pri pakiranju dolazi u neposredan dodir s hranom mora biti
izrađena od materijala koji se može lako prati i dezinficirati.
Ambalaža
iz stavka 1. ovoga članka ne smije sadržavati sredstva za bijeljenje i
impregniranje, niti druge tvari koje mogu štetno djelovati na organoleptička
svojstva i kemijski sastav hrane.
Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju
ekstrakcijom u destiliranoj vodi pri temperaturi od 40oC tijekom 24 sata otpustiti
više od:
• 0,5 mg/dm2 formaldehida
• 0,5 mg/L olova
• 0,05 mg/L kadmija
• 0,1 mg/L krom(VI) kationa
• 0,01 mg/L žive.
Članak 119.
Tekstilna ambalaža koja služi za pakiranje hrane ne
smije se bojiti, osim oznaka na ambalaži.
Bojila koja se koriste za bojenje oznaka na
tekstilnoj ambalaži ne smiju se otapati u vodi, niti prelaziti na hranu i
moraju odgovarati zahtjevima iz članka 11. ovoga Pravilnika. Oznake na
tekstilnoj ambalaži mogu se nalaziti samo na vanjskoj strani ambalaže.
7.
Ambalaža od ostalih materijala
Članak
120.
Slama i
drugi materijali koji se koriste kao zaštitni materijali pri pakiranju ne smiju
biti truli, zagađeni ili vlažni te ne smiju nepovoljno utjecati na
organoleptička svojstva hrane.
V.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
121.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje
važiti Pravilnik o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće
uporabe koji se mogu stavljati u promet, u dijelu koji se odnosi na predmete
opće uporabe koji dolaze u neposredan dodir s namirnicama (»Narodne novine« br.
46/94, 103/00, 117/00 i
40/01).
Članak 122.
Pravne i fizičke osobe koje proizvode ili stavljaju u
promet predmete iz članka 1. ovoga Pravilnika, obvezne su postupiti sukladno
članku 7. ovoga Pravilnika u roku 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga
Pravilnika.
Članak 123.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/03-04/36
Urbroj: 534-06-01-02/1-03-1
Zagreb, 1. travnja 2004.
Potpredsjednik Vlade
ministar zdravstva i socijalne skrbi
prof. dr. sc. Andrija Hebrang, v. r.
PRILOG 1