USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1251

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o zahtjevu za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 28. trav­nja 2004. godine, donio je

ODLUKU

I. Ukida se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (»Narodne novine«, broj 170/03.).

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Općinsko vijeće Općine Stupnik iz Gornjeg Stupnika pod­nijelo je zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 1., 2., 3., 4., 5. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (»Narodne novine«, broj 170/03., u daljnjem tekstu: ZIDZT), temeljeći ga na članku 36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 20/02., 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

Podnositelj zahtjeva smatra da su osporenim odredbama ZIDZT-a povrijeđena ustavna jamstva propisana člankom 49. stav­cima 1. i 2. i člankom 50. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, te odredbe članka 137. Ustava.

U svom zahtjevu podnositelj navodi da je primjena osporenog ZIDZT-a negativno utjecala na financiranje jedinice lokalne samouprave, jer je tim zakonom onemogućeno ostvarivanje pri­hoda naplatom pripadajućih poreza. Također navodi da su stanovnici njihove jedinice lokalne samouprave dovedeni u neravnopravan položaj zbog nepostojanja dovoljnog broja dežurnih prodavaonica u njihovim naseljima.

Podnositelj na kraju ističe da će primjenom osporenog ZIDZT-a doći do favoriziranja određene skupine poduzetnika s obzirom na mjerila veličine prodavaonice, lokacije trgovine te vrste proizvoda koje poduzetnik prodaje, čime se vrijeđa načelo ravnopravnosti poduzetnika na tržištu.

2. Billa d.o.o. iz Zagreba, Fliba d.o.o. iz Donjeg Stupnika, Getro d.d. iz Sesveta, Hipermarketi Coop d.o.o. iz Zagreba, Kaufland d.d. iz Zagreba, Magma d.d. iz Zagreba i Mercator-H d.o.o. iz Velike Gorice, podnijeli su prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 1., 2., 3., 4., 5. i 6. ZIDZT-a.

Predlagatelji smatraju da su osporenim odredbama ZIDZT-a povrijeđena ustavna jamstva propisana člankom 14., člankom 41. stavkom 1., člankom 49. stavcima 1. i 2., te člankom 50. stavkom 2. Ustava.

Predlagatelji u prijedlogu navode da Zakon o trgovini (»Narodne novine«, broj 11/96., 101/98., 75/99., 76/99., 61/01., 109/01., 49/03. - pročišćeni tekst, 103/03.; u daljnjem tekstu: ZT) do donošenja osporenog ZIDZT-a nije ograničavao slobodu određivanja radnog vremena, nego je prepuštao poduzetničkoj inicijativi da putem zahtjeva utječe na radno vrijeme koje će jedinica lokalne samouprave odrediti. Slijedom navedenog, stajalište predlagatelja je da ZT u tom dijelu nije bio u koliziji s radnim zakonodavstvom koje predviđa sve oblike zaštite prava radnika. Stoga razlozi kojima se zakonodavno tijelo vodilo prilikom donošenja ZIDZT-a, smatraju predlagatelji, nisu oni koji bi doveli do učinkovitije zaštite prava radnika u trgovačkom poduzetništvu.

Predlagatelji navode da će »načelo poduzetničke i tržišne slobode biti trajno obezvrijeđeno jer će navedena Novela stvoriti klimu pravne nesigurnosti u gospodarskoj grani trgovačkog poduzetništva te će onemogućiti realizaciju investicija, pa time i ostvarenje poduzetničkih sloboda u njihovoj faktičnoj provedbi«. Također smatraju da se osporenim ZIDZT-om uvodi »model« koji određenim poduzetnicima-trgovcima omogućava povoljnije tržišne rezultate koji se ne temelje na uspješnosti u tržišnoj utakmici nego na neravnopravnim tržišnim pozicijama. Svoje navode potvrđuju podacima o trajnom gubitku potrošača na tržištu uslijed promjene potrošačkih navika, o prisiljenosti na otpuštanje određenog broja zaposlenih, te padu domaće proizvodnje.

Obrazlažući razloge zbog kojih smatraju da je povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, predlagatelji navode da se osporenim ZIDZT-om uvodi diskriminacija među radnicima u trgovini, jer se njime oni dijele u dvije skupine: oni kojima se omogućava da ne rade nedjeljom i one kojima zakon tu mogućnost uskraćuje zbog mjesta na kojem rad obavljaju (tržnice, kolodvori i sl.).

Osporenim ZIDZT-om predlagatelji smatraju povrijeđenim i ustavno jamstvo jednakosti svih vjerskih zajednica pred zakonom i njihove odvojenosti od države. Navode svoje mišljenje da je ZIDZT donesen pod utjecajem većinske vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj, pri čemu se nije vodilo računa o onim vjerskim zajednicama kojima su drugi dani u tjednu neradni.

3. Damir Šuper iz Osijeka i Goran Bosanac iz Osijeka podnijeli su prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 1. stav­ka 1. točaka 3., 5. i 6. ZIDZT-a, smatrajući da su osporenim zakonskim odredbama povrijeđene Izvorišne osnove, te članci 3., 5., 14., 49., 50. i 54. Ustava.

Predlagatelji navode da je Vlada Republike Hrvatske sklopila Ugovor s Evanđeoskom (Pentekosnom) crkvom u Republici Hrvatskoj, Kršćanskom adventističkom crkvom u Republici Hrvatskoj i Savezom baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa (»Narodne novine«, broj 196/03.), kojim je predviđeno da je za Kršćansku adventističku crkvu biblijski dan odmora u tjednu subota. Predlagatelji smatraju da odredbe Ugovora potvrđuje i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine, broj 114/03.), koji propisuje zabranu izravne ili neizravne diskriminacije radnika na temelju vjere, odnosno uvjerenja u odnosu na uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom. Ističu da su donošenjem osporenog ZIDZT-a povrijeđene odredbe navedenog Ugovora.

4. Ustavni sud napominje da nije posebno razmatrao hoće li prihvatiti prijedloge iz točaka 2. i 3. obrazloženja ove odluke i pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih odredbi ZIDZT-a, jer je po osnovi članka 36. Ustavnog zakona postupak pokrenut danom podnošenja zahtjeva ovlaštenog podnositelja iz točke 1. obrazloženja ove odluke.

Zahtjev i prijedlozi su osnovani.

5. Na temelju članka 88. Ustava predsjednik Republike Hrvatske donio je Odluku o proglašenju ZIDZT-a kojeg je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. listopada 2003. godine. ZIDZT je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 170 od 27. listopada 2003. godine, stupio je na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004. godine.

Predlagatelji su osporili sve odredbe ZIDZT-a. On u cijelosti glasi:

Članak 1.

U Zakonu o trgovini (»Narodne novine«, br. 101/98., 75/99., 76/99., 61/01., 109/01., 49/03. – pročišćeni tekst i 103/03.) članak 26. mijenja se i glasi:

»(1) Prodavaonice i drugi oblici trgovine na malo (u dalj­njem tekstu: prodavaonice) mogu raditi od ponedjeljka do subote i to:

– započeti radom najranije u 6.00 sati,

– završiti rad najkasnije u 21.00 sat.

(2) Na dan uoči Božića, Nove godine i Uskrsa prodavaonice mogu raditi do 18.00 sati.

(3) Nedjeljom, u dane državnih blagdana i neradnih dana određenih posebnim zakonom, prodavaonice ne rade.

(4) Iznimno, u dane iz stavka 3. ovoga članka, mogu raditi prodavaonice na graničnim prilazima, na kolodvorima, u zrakoplovnim lukama, lukama i pristaništima, benzinskim postajama, hotelima, kampovima i drugim vrstama ugostiteljskih objekata, lukama nautičkog turizma, u bolnicama, te kiosci za prodaju novina i cvijeća. Prodavaonice u koncertnim dvoranama i kinima, kongresnim dvoranama, sportskim objektima i igralištima mogu raditi jedan sat prije početka i za vrijeme trajanja priredbe, te na brodovima jedan sat prije početka i za vrijeme trajanja plovidbe.

(5) Osim prodavaonica iz stavka 4. ovoga članka u dane iz stavka 3. ovoga članka u skladu s odlukom o godišnjem rasporedu dežurstava koju donosi poglavarstvo Grada Zagreba, odnosno poglavarstvo grada ili općine mogu raditi prodavaonice:

– koje imaju do 200 četvornih metara neto prodajne površine,

– koje su podnijele zahtjev i dobile rješenje o dozvoli rada nedjeljom,

– koje prodaju pretežito prehrambene proizvode.

(6) Odlukom iz stavka 5. ovoga članka rad prodavaonica u dane iz stavka 3. ovoga članka može se utvrditi samo tako da u jednom naselju radi jedna prodavaonica, a u većim mjestima jedna prodavaonica na 5.000 stanovnika.

(7) Rješenje o dozvoli rada u dane iz stavka 3. ovoga članka donosi poglavarstvo Grada Zagreba, odnosno poglavarstvo grada ili općine na temelju zahtjeva trgovca i to tako da se svim prodavaonicama za koje je podnesen zahtjev i ako ispunjavaju propisane uvjete omogući rad ravnomjernim rasporedom (raspored dežurstva).

(8) U dane iz stavka 3. ovoga članka prodavaonice u sastavu tržnica mogu raditi prema radnom vremenu tržnice.

(9) Radnike zaposlene u prodavaonicama može se rasporediti na rad u dane iz stavka 3. ovoga članka samo jedan dan mjesečno, poštivajući odredbe članka 3. Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i Zakona o radu.

(10) Odluka o godišnjem rasporedu dežurstva prodavaonica dostavlja se podnositelju zahtjeva i svim trgovcima, a u svakoj prodavaonici zajedno s odlukom o radnom vremenu prodavaonice mora biti istaknuta na vidljivom mjestu.«

Članak 2.

Iza članka 25. dodaje se članak 26.a koji glasi:

»Članak 26.a

(1) Odluku o radnom vremenu za vrijeme turističke sezone donose poglavarstva lokalne samouprave i poglavarstvo Grada Zagreba sukladno turističkim potrebama na svojemu području uz prethodno mišljenje turističke zajednice područja.

(2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka pored radnog vremena utvrđuju se vrste prodavaonica i dani u tjednu kada te prodavaonice trebaju raditi.«

Članak 3.

(1) Odluke iz članka 1. stavka 5. i članka 2. ovoga Zakona poglavarstva su dužna donijeti najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za svaku narednu godinu.

(2) Odluke općinskih i gradskih poglavarstava donesene na temelju Pravilnika o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo (»Narodne novine«, br. 80/02.), prestaju važiti 31. prosinca 2003.

(3) Zahtjeve s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom za dozvolu rada prodavaonica u dane iz članka 1. stavka 3. ovoga Zakona, trgovci mogu podnositi do 15. prosinca tekuće godine za svaku narednu godinu.

Članak 4.

Odluke o godišnjem rasporedu dežurstva i odluku o radnom vremenu za vrijeme turističke sezone poglavarstva su dužna objaviti u jednim dnevnim novinama i svojem službenom listu, a dužna su te odluke dostaviti turističkim zajednicama na svojem području.

Članak 5.

Pravilnik o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo (»Narodne novine«, br. 80/02), prestaje važiti 31. prosinca 2003.

Članak 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004.

6. Na temelju članka 25. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je pisana očitovanja o podnesenim podnescima od Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Ministarstva financija Republike Hrvatske i Agencije za tržišno natjecanje. Ustavni sud zaprimio je pisana očitovanja od Vlade Republike Hrvatske i Agencije za tržišno natjecanje.

7. Ovlaštenje je Hrvatskog sabora da samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, u skladu s Ustavom i zakonom (članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava). Sukladno tome, Ustavni sud je u ovom ustavnosudskom postupku pošao od načelnog stajališta da pitanje radnog vremena u Republici Hrvatskoj ovisi o volji zakonodavca i samo po sebi nije predmet ocjene suglasnosti s Ustavom, ali je pri njegovom uređenju zakonodavac dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

Neposredno mjerodavni za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi ZIDZT-a su sljedeći članci Ustava:

Članak 3.

(...) vladavina prava (...) najviše se vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5. stavak 1.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom (...).

Članak 16. stavak 2.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno na­ra­vi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 49. stavak 2. (prva rečenica)

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.

Članak 55. stavak 3.

Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor (...) i ovih se prava ne može odreći.

8. Prema članku 6. stavku 1. ZT-a, trgovina u Republici Hrvatskoj može se obavljati kao trgovina na veliko, trgovina na malo i posredovanje u trgovini. Člankom 26. ZT-a, koji je izmijenjen ZIDZT-om, bilo je propisano:

Članak 26.

Radno vrijeme i raspored dnevnog i tjednog radnog vremena prodavaonica i drugih oblika trgovine, radno vrijeme u dane državnih blagdana i neradnih dana u kojem je trgovac dužan poslovati te radno vrijeme za tržnice propisuje poglavarstvo općine, odnosno grada, sukladno propisu koji donosi ministar.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka na jedinstven način uredit će se pitanja iz prethodnog stavka ovoga članka, te utvrditi kriteriji na temelju kojih nadležno tijelo grada, odnosno općine može ta pitanja urediti i na drukčiji način.

ZIDZT se odnosi isključivo na prodavaonice i druge oblike trgovine na malo, dok se članak 26. ZT-a, koji je izmijenjen ZIDZT-om, odnosio na sve oblike trgovine koje je sukladno članku 6. stavku 1. ZT-a dopušteno obavljati u Republici Hrvatskoj (to jest, na trgovinu na veliko, trgovinu na malo i posredovanje u trgovini).

9. ZIDZT-om je propisano dnevno i tjedno radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, pri čemu tjedno radno vrijeme traje od ponedjeljka do subote. Ujedno je propisano da trgovina na malo ne radi nedjeljom, u dane blagdana i u neradne dane određene posebnim zakonom, ali su istodobno određene i brojne iznimke od tog općeg pravila.

Nadalje, u članku 26. ZT-a, koji je izmijenjen ZIDZT-om, zakonodavac je razlikovao uređenje dnevnog i tjednog radnog vremena od uređenja onog radnog vremena koje treba biti na snazi u dane blagdana i u druge neradne dane propisane posebnim zakonom. ZIDZT-om je ta razlika u cijelosti brisana, pa je za rad nedjeljom, s jedne strane, odnosno za rad blagdanima i drugim neradnim danima određenim posebnim zakonom, s druge strane, propisano istovjetno i jedinstveno zakonsko uređenje.

10. Prema Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, s Konačnim prijedlogom zakona, klasa: 330-01/03-01/06, urbroj: 61-03-02 od 24. lipnja 2003. godine, koji je pred­sjedniku Hrvatskog sabora podnio Klub zastupnika Hrvatske seljačke stranke aktom od 24. lipnja 2003. godine (Prijedlog zakona br. 748), proizlazi da je cilj navedene zakonodavne intervencije bilo poboljšanje »zaštite radničkih prava i obitelji« onih koji rade u trgovini na malo, te uvođenje zakonskih mehanizama za »suzbijanje izrabljivanja radnika« zaposlenih u trgovini na malo, uz poseban naglasak na zaštitu žena i vjernika.

Predlagatelj zakona se nije pozvao na ustavnu osnovu za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava); pozvao se na odredbu članka 80. Ustava kojom je propisana nadležnost Hrvatskog sabora.

11. Pred Ustavnim sudom postavila su se sljedeća pitanja važna za ocjenu suglasnosti ZITDZ-a s Ustavom:

– ispunjava li ZIDZT zahtjeve koji moraju biti ispunjeni da bi zakon bio u skladu s načelom vladavine prava, zajamčenim člankom 3. Ustava, te

– može li se uređenje radnog vremena trgovine na malo, sadržano u ZIDZT-u, smatrati odgovarajućom i razumnom zakonskom mjerom u odnosu na vrednote koje se štite Ustavom, a osobito u odnosu na Ustavom zajamčenu jednakost pravnog položaja poduzetnika na tržištu, propisanu člankom 49. stavkom 2. (prvom rečenicom) Ustava?

12. S obzirom na, u točki 10. obrazloženja ove odluke navedeni cilj donošenja zakona, u ustavnosudskom postupku ocjene suglasnosti s Ustavom osporenog ZIDZT Ustavni sud je vodio računa o uređenju rada radnika, s jedne strane blagdanima i neradnim danima propisanim posebnim zakonom, te s druge strane nedjeljom (danom tjednog odmora).

12.1. Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02. – pročišćeni tekst), taksativno su propisani dani koji se smatraju blagdanima, a u koje se dane u Republici Hrvatskoj ne radi (Nova godina, Sveta Tri Kralja, Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, Praznik rada, Dan antifašističke borbe, Dan državnosti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Velika Gospa, Dan neovisnosti, Svi Sveti, božićni blagdani), te dani u koje pojedini građani Republike Hrvatske imaju pravo ne raditi. Mjerodavne odredbe navedenog Zakona glase:

Članak 1. stavak 2.

U dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi se.

Članak 3.

Građani Republike Hrvatske koji Božić slave na dan 7. siječnja u taj dan, islamske vjeroispovijedi u dane Ramazanskog bajrama i Kurban bajrama, te židovske vjeroispovijedi u dane Roš Hašane i Jom Kipura imaju pravo ne raditi.

Članak 4.

Ako je jedan od dana iz članka 1. i 3. ovoga Zakona nedjelja, blagdan, odnosno neradni dan, ne prenosi se u idući dan.

Članak 5.

Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće.

Članak 6.

Vlada Republike Hrvatske može odrediti koja su državna i druga javna tijela te druge pravne i fizičke osobe dužne raditi u dane blagdana u Republici Hrvatskoj.

12.2. S druge strane, kao što je naprijed navedeno, prema odredbi članka 55. stavka 3. Ustava, u Republici Hrvatskoj radnicima je zajamčeno pravo na tjedni odmor i tog se prava oni ne mogu odreći.

Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije 106 o tjednom odmoru u trgovini i uredima Međunarodne organizacije rada iz 1957. godine, objavljene u »Narodnim novinama – Međunarodni ugovori«, broj 3/02., koje je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 6/95.). Mjerodavne odredbe Konvencije koje se odnose na obvezu države-potpisnice da osigura tjedni odmor radnika glase:

Članak 6.

1. Sve osobe na koje se primjenjuje ova Konvencija imaju, osim ako nije drukčije uređeno sljedećim člancima, pravo na razdoblje tjednog odmora u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno tijekom svakog razdoblja od sedam dana.

2. Razdoblje tjednog odmora se, kad god je to moguće, odobrava istovremeno svim zainteresiranim osobama u svakom poduzeću.

3. Razdoblje tjednog odmora mora se, kad god je to moguće, podudarati s danom u tjednu koji je prema tradiciji ili običajima te zemlje ili okruga određen kao dan odmora.

4. Tradicije i običaji vjerskih manjina moraju se, koliko je to moguće, poštivati.

Članak 7.

1. U slučaju kada je narav posla, narav usluga koje pruža poduzeće, brojnost stanovništva koje se poslužuje ili broj zaposlenih osoba takav da se odredbe članka 6. ne mogu primijeniti, nadležna vlast ili odgovarajuće tijelo u svakoj zemlji mogu, gdje je to primjereno, poduzeti mjere kako bi se na određene kategorije osoba ili određene vrste poduzeća na koje se odnosi ova Konvencija primijenio poseban raspored tjednog odmora, s time da se vodi računa o svim odgovarajućim socijalnim i gospodarskim razlozima.

2. Sve osobe na koje se primjenjuju takvi posebni rasporedi imaju pravo, u odnosu na svako razdoblje od sedam dana, na odmor čije je trajanje barem jednako razdoblju predviđenom u članku 6. (...).

12.3. Zakonom o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04.), zajamčeno je pravo radnika na tjedni odmor nedjeljom:

Članak 38.

Radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom u trajanju najmanje 24 sata neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati jedan dan odmora, u razdoblju određenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Članak 84.

(...) za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12.4. Nadalje, Kolektivnim ugovorom za područje trgovine (»Narodne novine«, broj 41/98.) čija primjena je odlukom Ministra rada i socijalne skrbi proširena na sve poslodavce i radnike u djelatnosti trgovine, propisano je:

2. Tjedni odmor

Članak 20.

Tjedni odmor zaposlenik će koristiti nedjeljom, a ako je prijeko potrebno da zaposlenik radi u nedjelju, mora mu se u sljedećem tjednu osigurati dan tjednog odmora.

6. Pravo na povećanu plaću

Članak 35.

Osnovica iz stavka 1. članka 29. pomnožena koeficijentom složenosti poslova, povećava se:

(...)

* za rad nedjeljom ...................................................35 posto

(...).

Ako zaposlenik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%.

Ako zaposlenik radi na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu najmanje za 50%.

Ako je prisutno više uvjeta istovremeno, dodaci iz prethodnih stavaka se kumuliraju, osim ako je državni blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom, nedjelja.

12.5. Opće pravilo o nedjelji kao neradnom danu u Republici Hrvatskoj sadržano je i u Zakonu o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, potpisanim u Zagrebu 18. prosinca 1996. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 3/97.). Članak 9. Ugovora, sadržan u članku 2. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, glasi:

Članak 9.

1. Neradni dani su nedjelje i sljedeće svetkovine:

 a) 1. siječnja, Svetkovina Svete Marije Bogorodice, Nova godina;

b) 6. siječnja, Bogojavljenje ili Sveta Tri Kralja;

c) Vazmeni ponedjeljak;

d) 15. kolovoza, Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa;

e) 1. studenoga, Svi Sveti;

f) 25. prosinca, Božić;

g) 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

2. Ugovorne strane će se dogovoriti o mogućim promjenama neradnih dana.

12.6. Konačno, sklapanjem dvostranih ugovora s pojedinim vjerskim zajednicama o pitanjima od zajedničkog interesa, Republika Hrvatska ispunjava ustavnu obvezu o ravnopravnosti svih vjerskih zajednica pred zakonom i o odvojenosti države od crkve, propisanu člankom 41. stavkom 1. Ustava.

Tako je naprimjer u Ugovoru Vlade Republike Hrvatske s Evanđeoskom (Pentekosnom) crkvom u Republici Hrvatskoj, Kršćanskom adventističkom crkvom u Republici Hrvatskoj i Savezom baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa (»Narodne novine«, broj 196/03.), izrijekom određeno:

Članak 22.

Za Kršćansku adventističku crkvu biblijski dan odmora u tjednu je subota, u skladu s kojim se vjerniku pripadniku ove crkve priznaje pravo na izostanak s posla, s fakulteta i iz škole, te oslobađanje radnih obaveza u vojsci, policiji i kazneno odgojnim ustanovama, i to od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu.

Na zahtjev, koji podnosi vjernik, određuje mu se individualni raspored. Vjernik zaposlenik radne sate nadoknađuje radnim danom, nedjeljom ili blagdanom bez prava na posebnu naknadu. (...)

12.7. Na temelju svega izloženog Ustavni sud zaključuje da je u cilju zaštite radnika nedjelja kao dan tjednog odmora detaljno uređena međunarodim ugovorima, koji obvezuju Republiku Hrvatsku, zakonom i kolektivnim ugovorom koji se obvezno primjenjuje na sve zaposlene u trgovini.

13. U članku 1. ZIDZT-a, kojim se mijenja članak 26. ZT-a, te u članku 2. ZIDZT-a kojim se ZT dopunjava novim člankom 26.a, predviđene su brojne iznimke od općeg pravila da prodavaonice i drugi oblici trgovine na malo ne rade nedjeljom, u dane blagdana i u neradne dane propisane posebnim zakonom. One upućuju na zaključak da zakonodavac uvažava činjenicu o postojanju prijeke potrebe za radom u trgovini na malo u navedene (neradne) dane, jer je ta djelatnost po svojoj naravi namijenjena opskrbi potrošača.

Ustavni sud utvrđuje, međutim, da se načinom na koji su ZIDZT-om uređene iznimke od općeg pravila o neradnim danima trgovine na malo narušava jednakost poduzetnika unutar tog sektora trgovine, zajamčena člankom 49. stavkom 2. Ustava.

Mjerila koja su postavljena za određivanje prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo kojima se omogućava rad u navedene (neradne) dane suprotna su načelu pravne izvjesnosti i načelu legitimnih očekivanja stranaka, kao sastavnicama načela vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđenih u članku 3. Ustava.

Pri zakonskom uređenju određenog pravnog područja ili pojedinih pravnih pitanja zakonodavac je dužan uvažiti ustavnopravne standarde o tome kakvi zakoni trebaju biti da bi bili u skladu s načelom vladavine prava. U Odluci i rješenju, broj: U-I-659/1994 i dr. od 15. ožujka 2000. godine (»Narodne novine«, broj 31/00.), Ustavni sud je neke od tih standarda sažeo na sljedeći način:

11.1. U tom smislu Sud osobito ističe da u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Sud također napominje da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje.

14. Pravni položaj trgovca u Republici Hrvatskoj temelji se na zakonskom načelu sadržanom u članku 4. stavku 1. ZT-a, koji glasi:

Članak 4.

Trgovac se bavi trgovinom slobodno i uz jednake uvjete na tržištu.

U pitanju (iznimne) dopuštenosti rada nedjeljom, blagdanima i neradnim danima određenim posebnim zakonom ZIDZT-om su za trgovce propisani nejednaki uvjeti na tržištu s obzirom na smještaj trgovine na malo (članak 1. ZIDZT-a kojim je uređen novi članak 26. stavak 4. ZT-a). Trgovci koji trgovinu na malo obavljaju u mjestima, odnosno prostorima određenima u navedenoj zakonskoj odredbi, naime, oslobođeni su obveze ishođenja posebnih rješenja o dozvoli rada nedjeljom, pa im je u navedene (neradne) dane dopušteno raditi neovisno o veličini trgovine na malo, te neovisno o broju trgovina na malo na tom području i o vrstama proizvoda koje se u njima prodaju.

Nasuprot tome, rad trgovaca na malo u navedene (neradne) dane, koji se obavlja izvan mjesta, odnosno prostora određenih u (izmijenjenom) članku 26. stavku 4. ZT-a, uvjetovan je brojnim zakonskim pretpostavkama, ali je i dodatno zakonski ograničen brojem stanovnika na koji smije raditi jedna trgovina na malo.

Do nejednakog pravnog položaja pojedinih trgovaca na malo dovodi i zakonska odredba kojom se dopuštenost rada nedjeljom čini ovisnom o površini prodajnog prostora. Takvo ograničenje rada nedjeljom ne može se, u skladu s člankom 16. stavkom 2. Ustava, opravdati legitimnim ciljem i nije razmjerno sredstvo za ostvarenje naprijed navedenog cilja koji se donošenjem zakona želio postići.

ZIDZT ne razjašnjava što se ima smatrati trgovinom na malo koja »prodaje pretežito prehrambene proizvode«, pa ta odredba - kao jedna od zakonskih pretpostavki za dobivanje dozvole za rad nedjeljom – ne može biti ocijenjena sukladno zahtjevima koje pred zakonodavca postavlja načelo vladavine prava, osobito u pogledu jasnoće i određenosti zakonskih normi povezanih s načelom legitimnih očekivanja stranaka.

Ustavni sud smatra nesuglasnom načelu vladavine prava, zajamčenim člankom 3. Ustava, odredbu koja propisuje da se odlukom o godišnjem rasporedu dežurstava rad trgovina na malo u navedene (neradne) dane može utvrditi samo tako da u jednom naselju radi jedna trgovina na malo, a u većim mjestima jedna trgovina na malo na 5.000 stanovnika (članak 1. ZIDZT-a kojim je propisan novi članak 26. stavak 6. ZT-a). Takvo zakonsko rješenje izvor je mogućeg arbitrarnog postupanja nadležnih tijela u postupku izdavanja dozvola za rad nedjeljom izvan mjere koja bi se mogla smatrati razumno prihvatljivom. Budući da nisu propisana nikakva objektivna mjerila za odlučivanje o trgovini na malo koja - između svih koje ispunjavaju zakonske pretpostavke i imaju dozvolu za rad - jedina smije raditi u naselju, odnosno jedina smije raditi na području koje pokriva 5.000 stanovnika, navedena zakonska odredba dovodi u pravnu neizvjesnost sve trgovce na koje se ima primijeniti, a posredno pogađa i potrošače u mjeri koja se ne bi mogla smatrati objektivno i razumno opravdanom.

Konačno, ni zakonsko rješenje prema kojem se svim ovla­štenim prodavaonicama, odnosno drugim oblicima trgovine na malo mora omogućiti rad u navedene (neradne) dane ravnomjernim rasporedom, nazvanim »rasporedom dežurstava« (članak 1. ZIDZT-a kojim se uređuje novi članak 26. stavak 7. ZT-a), nije utemeljeno ni na kakvim razrađenim objektivnim (zakonskim) mjerilima niti su ZIDZT-om predviđeni bilo kakvi mehanizmi kontrole pri određivanju rasporeda dežurstava. Stoga i to zakonsko rješenje otvara mogućnost proizvoljnog postupanja nadležnih tijela izvan mjere koja bi se mogla ocijeniti razumno prihvatljivom.

15. U članku 2. ZIDZT-a, kojim se ZT dopunjava novim člankom 26.a, propisano je ovlaštenje nadležnih tijela jedinica lokalne samouprave, odnosno Gradskog poglavarstva Grada Zagreba da sukladno turističkim potrebama donesu odluku o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo za vrijeme turističke sezone uz prethodno mišljenje turističke zajednice područja.

Odredba članka 26.a ZIDZT-a također ne zadovoljava zahtjeve koje zakon mora ispunjavati da bi bio usklađen s načelom vladavine prava, jer ne sadrži jasne i određene pretpostavke pod kojima su nadležna tijela jedinica lokalne samouprave, odnosno Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba ovlašteni donositi odluke o (posebnom) radnom vremenu trgovine na malo u vezi s turističkim potrebama na njihovom području.

Ustavni sud napominje da dijelovi zakonske odredbe o »vremenu turističke sezone« i o »turističkim potrebama« jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba pripadaju kategoriji neodređenih pravnih pojmova za primjenu kojih u pravnom poretku Republike Hrvatske nisu izgrađeni nikakvi pravni standardi. Stoga je takva zakonska odredba podložna različitim tuma­če­njima, čime se istodobno otvara pravna mogućnost njezine različite primjene od jedne do druge jedinice lokalne samouprave, uključujući i primjenu suprotnu svrsi koja se njome željela postići. Takvim uređenjem zabrane rada nedjeljom ne osigurava se poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, a što je protivno odredbi članka 49. stavka 2. (prva rečenica) Ustava.

16. U skladu sa svim prethodnim navodima, Ustavni sud utvrđuje da članak 1. ZIDZT-a u dijelu u kojem se uređuje novi članak 26. stavci 4. do 8. ZT-a nije u suglasnosti s načelom vladavine prava propisanim člankom 3. Ustava, te jamstvom jednakosti pravnog položaja poduzetnika na tržištu propisanim člankom 49. stavkom 2. (prvom rečenicom) Ustava, a time ni s člankom 5. stavkom 1. Ustava, koji propisuje da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom.

U vezi s odredbom članka 1. ZIDZT-a koja postavlja načelno pravilo da nedjeljom, u dane blagdana i u neradne dane određene posebnim zakonom prodavaonice i drugi oblici trgovine na malo ne rade (stavak 3. izmijenjenog članka 26. ZT-a), Ustavni sud ističe da ta odredba, sama po sebi, nije u nesuglasnosti s Ustavom. Međutim, sve druge odredbe ZIDZT-a koje uređuju iznimke od navedenog pravila utvrđene su nesuglasnim Ustavu. Stoga je Ustavni sud ukinuo i tu odredbu ZIDZT-a, jer bi u protivnom zakonsko pravilo da trgovina na malo ne radi nedjeljom, blagdanima i neradnim danima ostalo na snazi kao apsolutno (bez ikakvih iznimaka), čime bi Ustavni sud, protivno volji zakonodavca, u pravni poredak uveo zabranu rada u navedene (neradne) dane svih trgovina na malo, a što je izvan ovlasti Ustavnog suda pri ocjeni suglasnosti zakona s Ustavom.

Ostale odredbe ZIDZT-a, koje u prethodnom tekstu nisu izrijekom spomenute, sadržajno su vezane uz naprijed navedene odredbe ZIDZT-a koje su utvrđene nesuglasnima Ustavu, pa dijele njihovu pravnu sudbinu.

15. Točka I. izrijeke temelji se na članku 55. stavku 1. u vezi s člankom 53. stavkom 1. Ustavnog zakona. Točka II. izrijeke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-3824/2003
       U-I-4094/2003
       U-I-418/2004
Zagreb, 28. travnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.