USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1386

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. G., V. R., S. Š., M. B. i Ž. A., svi iz Zagreba, koje zastupa Z. Z. B., odvjetnica u Zagrebu, na sjednici održanoj 5. svibnja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-8729/00 od 27. ožujka 2003. godine, kojom je odbijena tužba podnositelja, u upravnom sporu radi naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Upravni spor je pokrenut protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/99-01/0683, urbroj: 514-02-03/03-1-00-2 od 25. travnja 2000. godine.

Tim rješenjem odbijena je žalba podnositelja podnijeta protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Središnji odsjek, klasa: UP/I-942-01/97-01/1090, urbroj: 251-18-31-03-99-7 od 21. svibnja 1999. godine, kojim je odbijen zahtjev podnositelja za povrat odnosno naknadu za oduzetu imovinu.

2. Podnositelji smatraju da su im osporenom presudom i rješenjima tijela uprave povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 19. stavka 2. i 48. Ustava Republike Hrvatske te ustavne odredbe članaka 5., 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava.

U ustavnoj tužbi navode da su osporeni akti donijeti protivno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine«, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) koji propisuje da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o naslje­đi­va­nju (»Narodne novine«, broj 47/78 i 56/00), ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Smatraju da imaju pravo na povrat jer je to bila volja bivših vlasnika, a što proizlazi iz oporuke pok. M. B.. Ističu da je pogrešno Upravni sud naveo da su B. i M. B. u trenutku nacionalizacije bili vlasnici predmetnih nekretnina, jer da to ne proizlazi iz zemljišnih knjiga, a da su stvarni vlasnici bili roditelji B. B.. Navode da je činjenica da zemljišne knjige u Hrvatskoj nisu sređene.

Predlažu usvajanje ustavne tužbe, ukidanje presude Upravnog suda Republike Hrvatske i akata upravnih tijela te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlas­ti­ma, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Tijekom upravnog postupka utvrđeno je da podnositelji nisu zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza prijašnjih vlasnika, pa stoga nisu niti ovlaštenici naknade iz članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi.

Članak 9. Zakona o naknadi glasi:

»Prava iz ovoga Zakona priznaju se fizičkoj osobi – prijaš­njem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljnjem tekstu: prijašnji vlasnik), ko­ji na dan donošenja ovoga Zakona imaju hrvatsko držav­ljanstvo.

U pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).«

Prema odredbi članka 10. Zakona o nasljeđivanju zakonski nasljednici prvog nasljednog reda su potomci umrlog i njegov bračni drug.

Upravna tijela su utvrdila da su podnositelji nećaci prijašnje suvlasnice u 1/2 dijela nekretnine te da su oporučni nasljednici njezinog supruga, prijašnjeg suvlasnika, u 1/2 dijela nekrenine.

Upravni sud je ocijenio pravilnim utvrđenja upravnih tijela, obrazloživši da je iz dokumentacije predočene tijekom postupka vidljivo da su predmetne nekretnine nacionalizirane M. i B. B., rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Črnomerec, broj: 61/60 od 19. travnja 1960. godine. Iz zemljišno-knjižnog izvatka utvrđen je podatak o suvlasništvu B. i M. B. na predmetnim nekretninama. Upravni sud je prihvatio stajalište upravnog tijela da se u konkretnom slučaju ne radi o prethodnom pitanju, a radi kojeg bi trebalo prekinuti postupak.

5. Analizom navoda iz ustavne tužbe, prvostupanjskog spisa i osporene presude, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su upravni postupak i upravni spor provedeni u skladu s odgo­varajućim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96) i Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), da je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te da podnositeljima nisu povrijeđena ustavna prava.

6. U ustavnoj tužbi podnositelji su istaknuli povredu članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

Člankom 19. stavkom 2. zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Tijekom ustavnosudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima, u konkretnom slučaju, nije povrijeđeno to ustavno pravo. Naime, u konkretnom slučaju podnositelji su, nezadovoljni rješenjem upravnog tijela, pokrenuli upravni spor pred nad­ležnim sudom, a Upravni sud Republike Hrvatske je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, o tužbi podnositelja meritorno odlučio. Ocijenivši da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te da nema povreda odredbi materijalnog prava, Upravni sud Republike Hrvatske je, odbijajući tužbu podnositelja, za svoja utvrđenja dao jasne razloge, očitovavši se pritom o svim navodima tužbe.

7. Budući da podnositelji, u postupku koji je prethodio ustav­nosudskom, nisu dokazali valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, to im osporenom presudom Upravnog suda i rješenjima upravnih tijela nije niti moglo biti povrijeđeno pravo vlasništva, zajamčeno člankom 48. Ustava.

8. Podnositelji ističu i povrede ustavnih odredbi članaka 5., 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava. Međutim, te odredbe ne sadrže ustavna prava u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Us­tav­nog zakona.

9. Stoga je, na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2228/2003

Zagreb, 5. svibnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.