Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3994/2003 od 5. svibnja 2004.

NN 65/2004 (21.5.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3994/2003 od 5. svibnja 2004.

Ustavni sud Republike Hrvatske

1413

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi L. T. iz Z., na sjednici održanoj 5. svibnja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Otočcu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: R1-46/86, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, L. T. iz Z., odre­đuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je 5. prosinca 2003. godine, na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela ustavnu tužbu.

U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da Općinski sud u Otočcu nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima i obvezama i to u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: R1-46/86, a radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina. Smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku, u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« – pročišćeni tekst, broj 41/01 i 55/01 – ispravak, u daljnjem tekstu: Ustav).

U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Otočcu rok od šest mjeseci za dono­šenje meritornog rješenja u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: R1-46/86. Ujedno od suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u iznosu od 20.000,00 kuna zbog povrede naznačenog ustavnog prava, a koje je Općinski sud u Otočcu prouzročio kada o njezinim pravima i obvezama nije odlučio u razumnom roku.

Ovosudnim dopisom od 2. veljače 2004. godine ustavna tužba podnositeljice dostavljena je na očitovanje predsjedniku Općinskog suda u Otočcu. Traženo očitovanje zaprimljeno je u Sudu 4. ožujka 2004. godine. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Otočcu, broj: R1-46/86.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositeljice:

– 7. srpnja 1986. godine, na temelju prijedloga podnositeljice pokrenut je izvanparnični postupak radi diobe nekretnina;

– u konkretnom slučaju održano je ukupno šest ročišta i to:

1. 27. listopada 1987. godine,

2. 13. ožujka 1989. godine,

3. 24. veljače 2000. godine,

4. 28. rujna 2000. godine,

5. 13. listopada 2000. godine,

6. 5. listopada 2001. godine;

– podnositeljica je podnescima od 2. siječnja 2003. godine i 19. svibnja 2003. godine požurnicama zahtijevala od nadležnog suda zakazivanje novog ročišta;

– prema trenutnom stanju spisa predviđa se potreba pro­vođenja vještačenja radi nesuglasnosti stranaka o načinu provo­đenja diobe.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U OTOČCU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je od predsjednika Općinskog suda u Otočcu izjasniti se o navodima ustavne tužbe u roku 30 dana od dana primitka zahtjeva.

U zaprimljenom očitovanju navodi se:

– da se u konkretnom slučaju radi o izvanparničnom postupku koji ima specifične postupovne institute;

– da su od pokretanja postupka do danas umrla dva predlagatelja i protustranka, te da je bilo nužno pričekati njihove procesne nasljednike u postupku;

– da rješenje postupka otežava neslaganje između stranaka o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, koje bitno pridonose duljini postupka;

– da su na duljinu postupka svakako utjecala i ratna doga­đanja na području Otočca.

Zaključno, u izvješću se navodi da duljina trajanja postupka nije u bitnom dijelu posljedica neažurnosti suda, već spleta objektivnih okolnosti na koje sud nije mogao utjecati. Ustavna tužba podnositeljice cijeni se neosnovanom, te se predlaže njezino odbijanje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postojanja povrede ustavnih prava podnositeljice u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odredbom propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...)

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Otočcu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, pokrenut je 7. srpnja 1986. godine, podnošenjem prijedloga Općinskom sudu u Otočcu. Budući da je ustavna tužba podnesena 5. prosinca 2003. godine, a do tog dana prvostupanjsko rješenje nije doneseno, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe izvanparnični postupak pred Općinskim sudom u Otočcu trajao ukupno sedamnaest (17) godina, četiri (4) mjeseca i dvadesetosam (28) dana.

Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97 i 6/99 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 5. prosinca 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi šest (6) godina i jedan (1) mjesec.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Otočcu imao dva razdoblja potpune neaktivnosti suda i to od 5. studenoga 1997. godine, pa do 24. veljače 2000. godine i od 5. listopada 2001. godine pa do 5. prosinca 2003. godine, a što ukupno iznosi četri (4) godine, pet (5) mjeseci i devetnaest (19) dana.

Iako ne ulazi u pravno relevantno razdoblje za odlučivanje u konkretnom slučaju, sud je donoseći svoju odluku imao u vidu i potpunu neaktivnost suda u trajanju od osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i dvadesetri (23) dana, nastalu prije 5. studenoga 1997. godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

Prema ocjeni ovog suda podnositeljica ustavne tužbe, kao predlagatelj u izvanparničnom postupku, svojim ponašanjem nije bitno pridonijela duljini cjelokupnog sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom postupku radi se o izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice. Neovisno o činjenici posto­ja­nja specifičnih instituta izvanparničnog procesnog prava, ovaj Sud ocjenjuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

U povodu tvrdnje da su duljini postupka pridonijele i ratne okolnosti na području rada suda, a što bi trebalo predstavljati objektivnu okolnost koja opravdava neažurnost u radu, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske prob­leme suda ili sudstva u pravilu ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje sudova u sudskim postupcima.

Navedeno pravno stajalište Ustavnog suda sukladno je pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, koji je u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981. godine, Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984. godine, Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989. godine, Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. godine i dr.).

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nera­zum­­no dugim nepostupanjem Općinskog suda u Otočcu po­vrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.

7. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­šenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određivanje primjerene naknade nije ovisno o vrsti postupka i imovinskom interesu stranaka, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka 63. stav­ka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Otočcu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu, broj: R1-46/86, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

Slijedom svega iznijetog, sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3994/2003
Zagreb, 5. svibnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.