KOLEKTIVNI UGOVORI

1760

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE (u da­lj­njem tekstu: Vlada), kao poslodavac i

SINDIKATI DRŽAVNIH SLUŽBI:

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH,

Sindikat policije Hrvatske,

Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutar­njih poslova,

Sindikat vojnih službenika i namještenika i

Carinski sindikat Hrvatske (u da­lj­njem tekstu: Sindikati),

zak­ljučili su 2. srp­nja 2004. godine s­ljedeći

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

1. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovaj Kolektivni ugovor (u da­lj­njem tekstu: Ugovor) zak­ljučuju Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi u ime svojih članova.

Ovim se Ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju međusobna prava i obveze potpisnika ovoga Ugovora.

Ovim Ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima.

Članak 2.

Ovaj Ugovor obvezuje ­nje­gove potpisnike kao i sindikate koji mu naknadno pristupe.

Članak 3.

Odredbe ovoga Ugovora primje­njuju se neposredno, osim u slučajevima kada su pojedina pita­nja za službenike i namještenike povo­ljnije uređena drugim propisima ili općim aktom.

Članak 4.

Ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti bile poznate u trenutku sklapa­nja ovoga Ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati, ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da će drugoj strani predložiti izmjenu Ugovora.

2. RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI

Članak 5.

Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno.

Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedje­ljka do petka.

Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najma­nje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Članak 6.

Službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti.

Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u traja­nju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, ukoliko narav posla to dozvo­ljava.

Vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zad­nja dva sata prije završetka radnog vremena.

Članak 7.

Između dva uzastopna radna dana službenik i namještenik ima pravo na odmor od najma­nje 12 sati neprekidno.

Članak 8.

Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u traja­nju od 48 sati neprekidno.

Dani tjednog odmora su subota i nedje­lja.

Ako je prijeko potrebno da službenik ili namještenik radi na dan (dane) tjednog odmora, osigurava mu se korište­nje jednog odmora tijekom s­ljedeće­g tjedna.

Ako službenik ili namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na način iz stavka 3. ovoga članka, može ga koristiti naknadno u dogovoru, odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika ili namještenika.

Članak 9.

Službenik ili namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godiš­nji odmor u traja­nju od najma­nje 18 radnih dana.

Članak 10.

Za vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora službeniku i na­mješte­niku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedje­ljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godiš­nji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

Članak 11.

Ništavan je sporazum o odrica­nju od prava na godiš­nji odmor ili o isplati naknade umjesto korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 12.

Pri utvrđiva­nju traja­nja godiš­nje­g odmora ne uračunavaju se subote, nedje­lje, neradni dani i blagdani.

Razdob­lje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u traja­nje godiš­nje­g odmora.

Članak 13.

Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godiš­nji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada.

Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ne ubraja se u rok iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 14.

Službenik i namještenik ima pravo na jednu dvanaestinu godiš­nje­g odmora za svaki navršeni mjesec dana rada:

– ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije ostvario pravo na godiš­nji odmor, jer nije proteklo 6 mjeseci neprekidnog rada, i

– ako mu radni odnos prestaje prije ne­go navrši šest mjeseci neprekidnog rada.

Članak 15.

Godiš­nji odmor od 18 radnih dana uvećava se prema poje­dinačno određenim mjerilima:

1. s obzirom na uvjete rada:

    – rad na poslovima s otežanim ili posebnim
   uvjetima rada                                                         2 dana

    – rad u smjenama, turnusu ili redovni rad
   subotom, nedje­ljom, blagdanima i neradnim

        danima određenim zakonom                                   1 dan

2. s obzirom na složenost poslova:

    – službenicima I. vrste                                               4 dana

    – službenicima II. vrste                                              3 dana

    – službenicima i namještenicima III. vrste                   2 dana

    – namještenicima IV. vrste                                         1 dan

3. s obzirom na dužinu radnog staža:

    – od 5 do 10 godina radnog staža                              2 dana

    – od 10 do 15 godina radnog staža                            3 dana

    – od 15 do 20 godina radnog staža                            4 dana

    – od 20 do 25 godina radnog staža                            5 dana

    – od 25 do 30 godina radnog staža                            6 dana

    – od 30 do 35 godina radnog staža                            7 dana

    – od 35 i više godina radnog staža                             8 dana

4. s obzirom na posebne socijalne uvjete:

    – rodite­lju, posvojite­lju ili skrbniku s jednim

        malodobnim djetetom                                             2 dana

    – rodite­lju, posvojite­lju ili skrbniku za svako

        da­lj­nje malodobno dijete još po                              1 dan

    – samohranom rodite­lju                                             3 dana

    – rodite­lju, posvojite­lju ili skrbniku djeteta s

        invaliditetom, bez obzira na ostalu djecu                  3 dana

    – osobi s invaliditetom                                               3 dana

5. s obzirom na ostvarene rezultate rada:

    – službeniku i namješteniku ocije­njenom

        ocjenom »naročito uspješan«                                  2 dana

    – službeniku i namješteniku ocije­njenom

        ocjenom »uspješan«                                               1 dan.

Ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora određuje se na način da se 18 radnih dana uvećava za zbroj svih dodatnih dana utvrđenih točkama 1. do 5. stavka 1. ovoga članka, s tim da ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana u godini.

Članak 16.

Slijepi službenik i namještenik, donator organa kao i službenik i namještenik koji radi na poslovima na kojima ni uz primjenu mjere zaštite na radu, nije moguće u potpunosti zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, ima pravo na 30 dana godiš­nje­g odmora.

Dodatkom ovom Ugovoru utvrdit će se poslovi na kojima, ni uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće otkloniti štetne utjecaje.

Ugovorne strane zak­ljučit će dodatak iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana potpisiva­nja ovoga Ugovora.

Članak 17.

Vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora utvrđuje se planom korište­nja godiš­nje­g odmora.

Plan korište­nja godiš­nje­g odmora donosi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, a nakon prethodno pribav­ljenog miš­lje­nja rukovodite­lja unutar­njih ustrojstvenih jedinica toga državnog tijela vodeći računa i o pisanoj že­lji svakoga pojedinog službenika i namještenika.

Plan korište­nja godiš­nje­g odmora iz stavka 2. ovoga članka donosi se na početku kalendarske godine, a najkasnije do kraja trav­nja.

Članak 18.

Plan korište­nja godiš­nje­g odmora sadrži:

– ime i prezime službenika odnosno namještenika,

– službeničko ili radno mjesto,

– ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora,

– vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 19.

Na osnovi plana korištenja godiš­nje­g odmora čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti donosi za svakog službenika i namještenika posebno rješe­nje kojim mu utvrđuje traja­nje godiš­nje­g odmora prema mjerilima iz članka 15. i 16. ovoga Ugovora, ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora te vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora.

Rješe­nje iz stavka 1. ovoga članka donosi se najkasnije 15 dana prije početka korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 20.

Protiv rješe­nja o korište­nju godiš­nje­g odmora službenik i namještenik može osobno ili preko sindikalnog povjerenika uložiti prigovor čelniku državnog tijela.

Članak 21.

Službenik i namještenik može koristiti godiš­nji odmor u neprekidnom traja­nju ili u dva dijela.

Ako službenik ili namještenik koristi godiš­nji odmor u dva dijela, prvi dio mora biti u traja­nju od najma­nje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godiš­nji odmor.

Drugi dio godiš­nje­g odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lip­nja iduće godine.

Članak 22.

Godiš­nji odmor, odnosno prvi dio godiš­nje­g odmora, koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik i namještenik ima pravo iskoristiti do 30. lip­nja iduće godine.

Vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora iz stavka 1. ovoga članka određuje čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti.

Članak 23.

Službenik i namještenik u slučaju prestanka službe odnosno rada zbog prelaska na rad k drugom poslodavcu ima pravo iskoristiti godiš­nji odmor na koji je stekao pravo u državnom tijelu u kojem mu prestaje služba odnosno radni odnos.

Članak 24.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godiš­nje­g odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika ili namještenika najma­nje jedan dan prije.

Članak 25.

Službeniku i namješteniku može se odgoditi odnosno prekinuti korište­nje godiš­nje­g odmora radi izvrše­nja važnih i neodgodivih službenih poslova.

Odluku o odgodi odnosno prekidu korište­nja godiš­nje­g odmora iz stavka 1. ovoga članka donosi čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti.

Službeniku i namješteniku kojem je odgođeno ili prekinuto korište­nje godiš­nje­g odmora, mora se omogućiti naknadno korište­nje odnosno nastav­lja­nje korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 26.

Službenik i namještenik ima pravo na naknadu stvarnih tro­ško­va prouzročenih odgodom odnosno prekidom korište­nja godiš­nje­g odmora.

Troškovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se putni i drugi troškovi.

Putnim troškovima iz stavka 2. smatraju se stvarni troškovi prijevoza koji je službenik ili namještenik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposle­nja do mjesta u kojem je koristio godiš­nji odmor u trenutku prekida, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposle­nja prema propisima o naknadi troškova za službena putova­nja.

Drugim troškovima smatraju se ostali izdaci koji su nastali za službenika ili namještenika zbog odgode odnosno prekida godiš­nje­g odmora, što dokazuje odgovarajućom dokumentacijom.

Članak 27.

Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u s­ljedećim slučajevima:

      – zak­ljuče­nje braka                                                  5 radnih dana

      – rođe­nje djeteta                                                     5 radnih dana

      – smrti supružnika, rodite­lja, očuha i
         maćehe, djeteta, posvojite­lja,
         posvojenika i unuka                                              5 radnih dana

      – smrti ostalih krvnih srodnika
         zak­ljučno s četvrtim stup­njem
         srodstva, odnosno tazbinskih
         srodnika zak­ljučno s drugim
         stup­njem srodstva                                                 2 radna dana

      – selidbe u istom mjestu stanova­nja                          1 radni dan

      – selidbe u drugo mjesto stanova­nja                         3 radna dana

      – kao dobrovo­ljni davate­lj krvi                                 2 radna dana

      – teške bolesti djeteta ili rodite­lja
         izvan mjesta stanova­nja                                         3 radna dana

      – polaga­nje državnog stručnog ispita ili
         stručnog ispita za namještenika
         prvi put                                                                 7 radnih dana

      – nastupa­nja u kulturnim i športskim
         priredbama                                                           1 radni dan

      – sudjelova­nje na sindikalnim susretima,
         seminarima, obrazova­nju za sindikalne
         aktivnosti i dr.                                                       2 radna dana

      – elementarne nepogode koja je
         neposredno zadesila službenika i
         namještenika                                                         5 radnih dana.

Službenik i namještenik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, neovisno o broju dana plaćenog dopusta koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.

U slučaju dobrovo­ljnog dava­nja krvi dani plaćenog dopusta, u pravilu se koriste neposredno nakon dava­nja krvi, a u slučaju nemogućnosti korište­nja neposredno nakon dava­nja krvi dani plaćenog dopusta koristit će se u dogovoru s čelnikom državnog tijela.

Članak 28.

Službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili opće­g školo­va­nja, osposob­ljava­nja ili usavršava­nja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ima pravo na plaćeni dopust u s­lje­dećim slučajevima:

      – za svaki ispit po predmetu          2 dana i

      – za diplomski rad                        5 dana.

Službenik i namještenik, za vrijeme stručnog ili opće­g školo­va­­nja, osposob­ljavanja ili usavršava­nja za vlastite potrebe, ima pravo na plaćeni dopust u s­ljedećim slučajevima:

      – za svaki ispit po predmetu          1 dan i

      – za diplomski rad                        2 dana.

Članak 29.

Službenik i namještenik može koristiti plaćeni dopust is­­ključivo u vrijeme nastupa okolnosti na osnovi kojih ima pravo na plaćeni dopust, osim u slučaju dobrovo­ljnog dava­nja krvi.

Ako okolnosti iz članka 27. ovoga Ugovora nastupi u vrije­me korište­nja godiš­nje­g odmora ili u vrijeme odsutnosti iz službe odnosno s rada zbog privremene nesposobnosti za rad (bolova­nje), službenik i namještenik ne može ostvariti pravo na plaćeni dopust za dane kada je koristio godiš­nji odmor ili je bio na bolova­nju, osim u slučaju dobrovo­ljnog dava­nja krvi.

Članak 30.

U pogledu stjeca­nja prava iz službe odnosno radnog odnosa ili u svezi sa službom ili radnim odnosom, razdob­lja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.

Članak 31.

Službeniku i namješteniku može se odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust opravdan i da neće izazvati teškoće u obav­lja­nju poslova državnog tijela, a osobito: radi grad­nje, popravka ili adaptacije kuće ili stana, ­nje­ge člana uže obite­lji, liječe­nja na vlastiti trošak, sudjelova­nja u kulturno-umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog školova­nja, doš­kolova­nja, osposob­ljava­nja, usavršava­nja ili specijalizacije i to:

      – za pripremanje i polaga­nje ispita u
         sred­njoj školi                                                        najma­nje 5 dana

      – za priprema­nje i polaga­nje ispita u
         višoj školi ili na fakultetu                                        najma­nje 10 dana

      – za sudjelova­nje na stručnim
         seminarima i savjetova­njima                                   najma­nje 5 dana

      – za priprema­nje i polaga­nje ispita radi
         stjeca­nja posebnih zna­nja i vještina
         (uče­nje stranih jezika, informatičko
         obrazova­nje i dr.)                                                  najma­nje 2 dana.

Kad to okolnosti zahtijevaju može se službeniku i namješte­niku neplaćeni dopust iz stavka 1. ovoga članka odobriti u traja­nju du­ljem od 30 dana.

Članak 32.

Za vrijeme neplaćenog dopusta službeniku i namješteniku miruju prava i obveze iz službe odnosno radnog odnosa.

3. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA RADU

Članak 33.

Državna tijela dužna su osigurati nužne uvjete za zdrav­lje i sigurnost službenika i namještenika u službi odnosno na radu.

Državno tijelo poduzet će sve mjere nužne za zaštitu života te sigurnost i zdrav­lje službenika i namještenika uk­ljučujući ­njihovo osposob­ljava­nje za siguran rad, sprječava­nje opasnosti na radu te pruža­nje informacije o poduzetim mjerama zaštite na radu.

Državna tijela dužna su osigurati dodatne uvjete sigurnosti za rad invalida u skladu s posebnim propisima.

Članak 34.

Dužnost je svakog službenika i namještenika brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdrav­lju, kao i sigurnosti i zdrav­lju drugih službenika i namještenika, te osoba na koje utječu ­nje­govi postupci tijekom rada u skladu s osposob­ljenošću i uputama koje mu je osiguralo državno tijelo.

Službenik i namještenik koji u slučaju ozbi­ljne, prijeteće i neizbježne opasnosti napusti svoje mjesto službe odnosno radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti stav­ljen u nepovo­ljniji položaj zbog takvoga svog postupka u odnosu na druge službenike i namještenike i mora uživati zaštitu od bilo kakvih neposrednih pos­ljedica, osim ako je po posebnim propisima ili pravilima struke bio dužan izložiti se opasnosti radi spašava­nja života i zdrav­lja ­ljudi i imovine.

4. PLAĆE I DODACI NA PLAĆE

Članak 35.

Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnoga staža.

Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uveća­nja plaće.

Članak 36.

Osnovicu za izračun plaće utvrđivat će ugovorne strane posebnim dodatkom ovom Ugovoru svake godine u postupku donoše­nja državnog proračuna za s­ljedeću godinu.

Uočavajući promjene u odnosima plaća između državnih službi i plaća u gospodarstvu, sindikati potpisnici i Vlada RH obvezuju se raspraviti uočene promjene plaća u državnim službama, zajedničku metodologiju praće­nja plaća, te započeti pre­govore o usklađe­nju osnovice za plaće u državnim službama s kreta­njima plaća u drugim sektorima, sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka.

Strane Ugovora obvezuju se u lip­nju tekuće godine započeti pre­govore o usklađiva­nju koji moraju završiti u primjerenom vremenu s obzirom na usvaja­nje državnog proračuna za iduću godinu, a

• uk­ljučit će načelna metodološka pita­nja, kao što su izbor kate­gorije za usporedbe, ci­ljevi politike plaća, vremensko razdob­lje za usporedbu prošlih odnosa, kreta­nje plaća u vezi s kreta­njem bruto domaće­g proizvoda i stope nezaposlenosti, i slično, te će

• formirati zajedničko stalno Povjerenstvo za praće­nje kreta­nja plaća i njihovo usklađiva­nje u državnim službama.

Članak 37.

Plaća se isplaćuje unatrag jedanput mjesečno za protekli mje­sec.

Od jedne do druge isplate plaće ne smije proći više od 30 dana.

Članak 38.

Poslodavac je dužan na zahtjev službenika ili namještenika izvršiti uplatu obustava iz plaće (kredit, uzdržava­nje i sl.).

Članak 39.

Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se:

      – za rad noću                                                         40%

      – za prekovremeni rad                                           50%

      – za rad subotom                                                   25%

      – za rad nedje­ljom                                                 35%

      – za rad u drugoj smjeni ukoliko
         službenik ili namještenik radi
         naizmjenično, ili najma­nje dva radna
         dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni                  10%

      – za dvokratni rad s prekidom dužim od
         1 sata                                                                 10%

      – za rad u turnusu                                                   5%.

Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isk­lju­čuju.

Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad), utvrđeno teme­ljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

Osnovna plaća službenika uvećat će se:

– ako službenik ima znanstveni stupa­nj
         magistra znanosti za                                               8%,

– ako službenik ima znanstveni stupa­nj
         doktora znanosti za                                               15%,

ako znanstveni stupa­nj nije uvjet za radno mjesto na kojem službenik radi i ako je znanstveni stupa­nj u funkciji poslova radnog mjesta na kojem službenik radi.

Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obav­lja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.

Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati.

Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obav­lja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedje­ljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedje­ljom.

Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada.

Ako je rad službenika i namještenika organiziran na druga­čiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Umjesto uveća­nja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješe­nje u kojem se navodi broj i vrijeme korište­nja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

Članak 40.

Službenik i namještenik ima pravo na uveća­nje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima i to za:

      – 20 do 29 godina                                                    4%,

      – od 30 do 34 godine                                               8%,

      – od 35 i više godina                                                10%.

Članak 41.

Prigodom odlaska u mirovinu, službeniku i namješteniku koji ispu­njava uvjete za ostvariva­nje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osigura­nju, može se dokupiti dio mirovine koji bi bio ostvaren da je navršena određena starosna dob i/ili navršen određeni mirovinski staž.

Članak 42.

Ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvo­ljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor, ima pravo tražiti da mu se vrijeme dnevnog odmora preraspodijeli i da ga koristi kao slobodne dane.

Članak 43.

Ako je službenik ili namještenik odsutan iz službe odnosno s rada zbog bolova­nja do 42 dana, pripada mu naknada plaće najma­nje u visini 85% od nje­gove osnovne plaće ostvarene u mjesecu neposredno prije ne­go je započeo s bolova­njem.

Naknada u 100% iznosu osnovne plaće pripada službeniku ili namješteniku kad je na bolova­nju zbog profesionalne bolesti ili oz­ljede na radu.

5. OSTALA MATERIJALNA PRAVA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 44.

Ugovorne strane sporazumne su da će Vlada Republike Hrvatske službeniku i namješteniku isplatiti re­gres za korište­nje godiš­nje­g odmora u iznosu od najma­nje 1.000,0 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

Isplata re­gresa izvršit će se u cijelosti najkasnije do dana početka korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 45.

Službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice.

Članak 46.

Obite­lj službenika i namještenika ima pravo na pomoć u slu­čaju:

– smrti službenika ili namještenika koji izgubi život u obav­lja­nju službe odnosno rada, u visini tri proračunske osnovice i troškove pogreba,

– smrti službenika i namještenika u visini dvije proračunske osnovice,

Službenik i namještenik ima pravo na pomoć u slučaju smrti supružnika, djeteta ili rodite­lja, očuha ili maćehe u visini jedne proračunske osnovice.

Članak 47.

Ugovorne strane sporazumne su da će se djeci, odnosno zakonskim starate­ljima djece službenika i namještenika koji je izgubio život u obav­lja­nju službe odnosno rada, mjesečno isplatiti pomoć i to:

– za dijete predškolskog uzrasta 50% prosječno isplaćene neto plaće u gospodarstvu RH u prethodnoj godini,

– za dijete do završenog osmog razreda osnovne škole 70% prosječno isplaćene neto plaće u gospodarstvu RH u prethodnoj godini,

– za dijete do završene sred­nje škole, odnosno redovnog studenta 90% prosječno isplaćene neto plaće u gospodarstvu RH u prethodnoj godini.

Članak 48.

Službenik ili namještenik ima pravo na pomoć u slučaju:

– bolova­nja službenika i namještenika duže­g od 90 dana, u visini jedne proračunske osnovice, jednom godiš­nje,

– nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, djeteta ili supružnika, u visini jedne proračunske osnovice,

– radi nabave prijeko potrebnih medicinskih pomagala odnosno pokrića participacije pri liječe­nju odnosno kup­nji prijeko potrebnih lijekova za službenika i namještenika, dijete ili supružnika, u visini jedne proračunske osnovice.

Članak 49.

Kada je službenik ili namještenik upućen na službeno putova­nje, pripada mu puna naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada punog iznosa hotelskog računa za spava­nje.

Ugovorne strane sporazumne su da visina dnevnice iznosi najma­nje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

Ukoliko je službeniku i namješteniku osigurana odgova­rajuća dnevna prehrana isplatit će mu se 50% iznosa dnevnice iz stavka 2. ovoga članka.

Ukoliko je službeniku i namješteniku osiguran odgovarajući smje­štaj u čvrstom objektu nema pravo na naknadu hotelskog računa za spava­nje.

Članak 50.

Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, bez obzira na to koliko je dana radio.

Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije pos­ljed­nji radni dan u mjesecu, za idući mjesec.

Visina terenskog dodatka iznosi najma­nje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

Ukoliko je službeniku ili namješteniku za vrijeme rada izvan sjedišta državnog tijela i izvan mjesta ­nje­gova stalnog boravka osigurana odgovarajuća dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka iz stavka 3. ovoga članka.

Ukoliko je službeniku ili namješteniku za vrijeme rada izvan sjedišta državnog tijela i izvan mjesta ­nje­gova stalnog boravka osiguran adekvatan smještaj (u čvrstom objektu) nema pravo na naknadu iznosa hotelskog računa za spava­nje.

Pored terenskog dodatka službenik i namještenik ima pravo i na dodatke iz članka 39. za svaki stvarno odrađeni sat rada.

Dnevnica i terenski dodatak se međusobno isk­ljučuju.

Članak 51.

Službeniku i namješteniku pripada naknada za odvojeni život od obite­lji ako zbog mjesta stalnog rada, različitog od prebivališta ­nje­gove obite­lji, živi odvojeno od obite­lji.

Pravo iz stavka 1. ovoga članka nema službenik i na­mješte­nik koji živi odvojeno od obite­lji ako je:

– raspoređen u mjesto rada različito od prebivališta ­nje­gove obite­lji na teme­lju osobnog zahtjeva,

– putem javnog natječaja prim­ljen u službu odnosno radni odnos u mjesto rada različito od prebivališta ­nje­gove obite­lji,

– raspoređen u mjesto rada različito od prebivališta ­nje­gove obite­lji, teme­ljem obveze preuzete ugovorom o školova­nju,

– obite­lj odselila u drugo mjesto.

Naknada se isplaćuje za pokriće povećanih troškova života zbog odvojednosti od obite­lji, odnosno rada i stalnog boravka izvan mjesta stalnog prebivališta.

Ukoliko je službeniku ili namješteniku osiguran plaćeni smještaj ili prehrana, visina naknade u novčanom iznosu uma­njit će se u odgovarajućem iznosu.

Naknada za odvojeni život od obite­lji i terenski dodatak međusobno se isk­ljučuju.

Naknada za odvojeni život od obite­lji i naknada troškova prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada međusobno se isk­ljučuju.

Ugovorne strane sporazumne su da visina naknade za odvojeni život od obite­lji službenika i namještenika iznosi najma­nje 1.000,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

Članak 52.

Službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom, odnosno prijevozom organiziranim u mjestu rada.

Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, službenik ili namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte javnog prijevoza najbliže­g mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran u visini cijene godiš­nje karte.

U slučaju da postoji mogućnost kup­nje godiš­nje karte, službenik i namještenik ima pravo na godiš­nju kartu, ako mu je to povo­ljnije ili na 1/12 cijene godiš­nje karte koja mu se isplaćuje svakog mjeseca u godini.

Ukoliko nema mogućnosti kup­nje godiš­nje karte, već samo mjesečne karte, službenik i namještenik ima pravo na mjesečnu kartu ako mu je to povo­ljnije ili pravo na isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte.

Službenik i namještenik kojem nije organiziran mjesni javni prijevoz na posao i s posla ima pravo na naknadu za mjesni prijevoz u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, neovisno o uda­ljenosti mjesta stanova­nja od mjesta rada.

Službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka cijene mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanova­nja uda­ljeno do 100 kilometara od mjesta rada.

U slučaju uda­ljenosti mjesta stanova­nja od mjesta rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se posebnom odlukom čelnika državnog tijela.

U mjesto u kojem je javni prijevoz organiziran na način da se mjesečnom ili godiš­njom kartom pokrivaju mjesni i međumjesni javni prijevoz (tzv. prijevozne zone), službenik i namještenik koji koristi takvu vrstu prijevoza ne ostvaruje pravo iz stavka 4. ovoga članka.

Ako službenik i namještenik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.

Troškovi mjesnog prijevoza službenika i namještenika do najbliže stanice međumjesnog prijevoza utvrđuju se u skladu s odredbom stavka 4. ovog članka ovisno o uda­ljenosti mjesta stanova­nja od stanice međumjesnog prijevoza.

Ako postoji više mogućnosti prijevoza, o povo­ljnosti odlučuje poslodavac uzimajući u obzir vremenski najprihvat­ljiviji prijevoz za službenika i namještenika te uvažavajući racionalnost troškova.

Ako nije organiziran međumjesni javni prijevoz, koji omo­gućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte među­mjesnog javnog prijevoza za istu uda­ljenost na tom području.

Naknada troškova prijevoza, isplaćuje se unaprijed i to najkasnije pos­ljed­nje­g dana u mjesecu za idući mjesec.

Članak 53.

Službenici i namještenici su kolektivno osigurani od pos­ljedica nesretnog slučaja za vrijeme obav­lja­nja službe odnosno rada, kao i u slobodnom vremenu, tijekom 24 sata.

Preslika police osigura­nja prilog je i sastavni dio ovoga Ugovora.

Članak 54.

Službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima kada navrše:

– 5 godina – u visini 1 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 10 godina – u visini 1,25 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 15 godina – u visini 1,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 20 godina – u visini 1,75 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 25 godina – u visini 2 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 30 godina – u visini 2,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 35 godina – u visini 3 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 40 godina – u visini 4 osnovice iz st. 2. ovog članka

Osnovica za isplatu jubilarnih nagrada je najma­nje 1.800,00 kuna, a stvarnu visinu osnovice ugovorne strane utvrdit će prije donoše­nja državnog proračuna za tekuću godinu.

Jubilarna nagrada isplaćuje se prvog narednog mjeseca od mjeseca u kojem je službenik ili namještenik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.

Iznimno, ako službeniku i namješteniku prestaje služba odnosno rad u državnom tijelu, a ostvario je pravo na jubilarnu nagradu, nagrada će se isplatiti službeniku i namješteniku ili ­njihovim nas­ljednicima, s­ljedeće­g mjeseca po prestanku službe ili rada.

Članak 55.

Ugovorne strane sporazumne su da će Vlada službeniku i namješteniku za svako dijete do 15 godina starosti u prigodi Dana svetog Nikole isplatiti iznos od najma­nje 400,00 kuna, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.

Stvarni iznos iz stavka 1. ovoga članka ugovorne strane utvrdit će najkasnije do 1. studenoga tekuće godine.

Ako su oba rodite­lja državni službenici i namještenici, sredstva iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se jednom od rodite­lja, prema ­njihovom dogovoru.

Članak 56.

Ugovorne strane su sporazumne da će Vlada službeniku i namješteniku isplatiti godiš­nju nagradu za božićne blagdane u iznosu od najma­nje 1.000,00 kuna, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.

Ugovorne strane su sporazumne da će najkasnije do 1. studenoga tekuće godine urediti način isplate i visinu nagrade iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 57.

Ugovorne strane su sporazumne da će sukladno pozitivnim propisima, a u okviru svojih prava i obveza, razraditi mogućnosti sudjelova­nja u zadovo­ljava­nju stambenih potreba službenika i namještenika.

Članak 58.

Službeniku i namješteniku pripada naknada za izum i tehničko unaprjeđe­nje.

Posebnim ugovorom zak­ljučenim između službenika i na­mješte­nika i državnog tijela uredit će se ostvariva­nje konkretnih prava iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 59.

Iznosi materijalnih prava iz članka 44., 45., 46., 48., 49., 50., 51., 52., 54., 55., 56. i 58. ugovoreni su u neto iznosima.

6. ZAŠTITA PRAVA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 60.

Sva rješe­nja o ostvariva­nju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno se u pisanom obliku i s obrazlože­njem dostav­ljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.

Članak 61.

Odlučujući o izjav­ljenom prigovoru službenika ili namje­šte­nika na rješe­nje iz članka 60. ovoga Ugovora, čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti dužan je prethodno razmotriti miš­lje­nje sindikalnog povjerenika ili druge ovlaštene osobe Sindikata, ako to zahtijeva službenik ili namještenik.

Članak 62.

U slučaju kada službenik ili namještenik daje otkaz, dužan je odraditi otkazni rok u traja­nju od mjesec dana, ako sa čelnikom tijela ili osobom koju on za to ovlasti ne postigne sporazum o kraćem traja­nju otkaznog roka.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je to potrebno radi dovrše­nja neodgodivih poslova ili iz drugih opravdanih razloga, čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti može u rješe­nju o prestanku službe odnosno rada otkazni rok produžiti najviše do tri mjeseca.

Članak 63.

Službenik kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stav­ljen na raspolaga­nje Vladi, ima pravo na otpremninu u visini 65% ­nje­gove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zad­nja tri mjeseca prije stav­lja­nja na raspolaga­nje, za svaku godinu radnog staža ostvarenog u državnoj službi.

Namještenik, kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza, ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zad­nja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi.

Otpremnina iz stavka 1. i 2. ovoga članka isplatit će se službeniku ili namješteniku pos­ljed­nje­g dana službe odnosno rada.

Kao radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se neprekidni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima.

Članak 64.

Ako čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti zbog tehničkih ili organizacijskih razloga namjerava u razdob­lju od šest mjeseci otkazati rad za najma­nje petero namještenika, dužan je izraditi program zbri­njava­nja viška namještenika.

Na program zbri­njava­nja viška namještenika iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primje­njuje odredba Zakona o radu.

Prilikom izrade programa zbri­njava­nja viška namještenika čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti dužan je prethodno se savjetovati sa Sindikatom.

Namještenicima se može otkazati rad ako im mjerama iz programa zbri­njava­nja viška namještenika nije moguće osigurati zaposle­nje u roku mjesec dana od dana donoše­nja programa.

Članak 65.

Službenik i namještenik, za čijim je radom prestala potreba u državnom tijelu, ima u roku od dvije godine prednost kod prijma u državnu službu odnosno na rad u tom državnom tijelu, ako se u tom vremenu ukaže potreba za obav­lja­njem poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik bio raspoređen u trenutku kada ja za ­nje­govim radom prestala potreba.

Članak 66.

Službeniku i namješteniku kome nedostaje najviše tri godine života do ostvare­nja uvida za starosnu mirovinu, ne može prestati služba, odnosno radni odnos bez osobnog pristanka, osim u slučaju prestanka službe po sili zakona.

7. ZAŠTITA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 67.

Ako ovlaštena osoba odnosno tijelo ocijeni da kod službenika odnosno namještenika postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, čelnik državnog tijela dužan je, uzimajući u obzir nalaz i miš­lje­nje ovlaštene osobe odnosno tijela, u pisanom obliku ponuditi službeniku odnosno namješteniku drugo radno mjesto, čije poslove je on sposoban obav­ljati, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima radnog mjesta na koje je prethodno bio raspoređen. 

Čelnik državnog tijela dužan je poslove radnog mjesta prilagoditi službeniku odnosno namješteniku iz stavka 1. ovog članka, odnosno poduzeti sve što je u ­nje­govoj moći da mu osigura povo­ljnije uvjete rada.

Službenik i namještenik iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kojem nedostaje najviše 5 godina života do ostvare­nja uvjeta za starosnu mirovinu, ima pravo na plaću prema dosadaš­njem rješe­nju o rasporedu na radno mjesto, ako je to za ­nje­ga povo­ljnije.

Članak 68.

Službeniku i namješteniku, prijaš­njem korisniku prava na rad sa skraćenim radnim vremenom i na drugom odgovarajućem poslu za vrijeme zaposle­nja (čl. 174. st. 3. t. 2.–4. Zakona o mirovinskom osigura­nju), koji je to pravo stekao zbog oz­ljede na radu ili profesionalne bolesti prema propisima do 31. 12. 1998. godine, pripada pravo na razliku između plaće koju bi ostvario za puno radno vrijeme na radnom mjestu na koje je raspoređen i zbroja invalidske mirovine i plaće koju ostvaruje za skraćeno radno vrijeme.

8. INFORMIRANJE

Članak 69.

Čelnik državnog tijela dužan je službeniku i namješteniku odnosno sindikalnom povjereniku osigurati informacije koje su bitne za socijalni položaj službenika i namještenika, a posebno:

– o odlukama koje utječu na socijalni položaj službenika i namještenika,

– o rezultatima rada,

– o prijedlozima odluka i općih akata kojima se u skladu s ovim Ugovorom uređuju osnovna prava i obveze iz službe odnosno rada,

– o mjesečnim obračunima plaća službenika i namještenika, uz ­njihov pristanak.

9. DJELOVANJE I UVJETI RADA SINDIKATA

Članak 70.

Državna tijela obvezuju se da će osigurati provedbu svih prava iz oblasti sindikalnog organizira­nja utvrđenih u Ustavu Republike Hrvatske, konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima i ovim Ugovorom.

Članak 71.

Čelnik državnog tijela obvezuje se da neće svojim djelova­njem i aktivnostima ni na koji način onemogućiti sindikalni rad, sindikalno organizira­nje i pravo službenika i namještenika da postane članom sindikata.

Povredom prava na sindikalno organizira­nje smatrat će se svaki pritisak od strane čelnika državnog tijela na službenike i namještenike, članove sindikata, da istupe iz sindikalne organizacije.

Članak 72.

Sindikat se obvezuje da će svoje djelova­nje provoditi sukladno Ustavu, konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima i ovom Ugovoru.

Članak 73.

Sindikat je dužan obavijestiti čelnika državnog tijela o izboru odnosno imenova­nju sindikalnih povjerenika i drugih sindikalnih predstavnika.

Članak 74.

Aktivnost sindikalnog povjerenika ili predstavnika u državnom tijelu ne smije biti sprječavana ili ometana, ako djeluje u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima, drugim propisima i ovim Ugovorom.

Članak 75.

Sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za obav­lja­nje sindikalnih aktivnosti i to tri sata po članu sindikata godiš­nje.

Sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za puno radno vrijeme na svakih 700 članova Sindikata.

Čelnik državnog tijela dužan je sindikalnom povjereniku, pored prava iz stavka 1. ovoga članka, omogućiti i izostanak iz službe odnosno s rada uz naknadu plaće zbog pohađa­nja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposob­ljava­nja, seminara, kongresa i konferencije, kako u zem­lji, tako i u inozemstvu.

Svaka oz­ljeda sindikalnog povjerenika prilikom obav­lja­nja sindikalnih dužnosti smatra se oz­ljedom na radu.

Članak 76.

Kada sindikalni povjerenik dio svoga radnog vremena posve­ćuje sindikalnim zadaćama, a dio svojim redovnim radnim obvezama, tada se nje­gove obveze iz službe odnosno radnog odnosa uređuju pisanim sporazumom zak­ljučenim između Sindikata i čelnika državnog tijela.

Članak 77.

Sindikalni povjerenik ne može zbog obav­lja­nja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovo­ljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike.

Članak 78.

Za vrijeme obnaša­nja dužnosti sindikalnog povjerenika, i šest mjeseci po isteku te dužnosti, sindikalnom povjereniku u državnom tijelu bez suglasnosti Sindikata ne može prestati služba odnosno rad, osim po sili zakona, niti se on može bez ­nje­gove suglasnosti premjestiti na drugo radno mjesto u okviru istog ili drugog državnog tijela, odnosno premjestiti na rad izvan mjesta ­nje­gova stanova­nja, pokrenuti protiv ­nje­ga postupak zbog povrede službene dužnosti, kao ni uda­ljiti iz službe odnosno s rada zbog pokreta­nja kaznenog postupka.

Članak 79.

Prije donoše­nja odluka važnih za položaj državnih službenika i namještenika, čelnik državnog tijela mora o tome obavijestiti sindikalnog povjerenika ili drugog ovlaštenog predstavnika Sindikata o tome i mora mu priopćiti podatke važne za donoše­nje odluke i sagledava­nje ­njezina utjecaja na položaj službenika i namještenika.

Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:

– donoše­nju, izmjeni i dopuni akata državnih tijela kojima se re­­gu­liraju prava iz rada i po osnovi rada službenika i namješte­nika (uredbe o unutar­njem ustrojstvu i pravilnici o unutar­njem redu državnih tijela i dr.),

– planu zapoš­ljava­nja i otkazu službe odnosno rada službenika i namještenika,

– mjerama u svezi sa zaštitom zdrav­lja i sigurnosti na radu službenika i namještenika,

– uvođe­nju nove tehnologije te promjene u organizaciji i načinu rada,

– planu godiš­njih odmora,

– rasporedu radnog vremena,

– noćnom radu,

– naknadama za izume i tehničko unaprjeđe­nje,

– donoše­nje programa zbri­njava­nja viška namještenika i dr.

Sindikalni povjerenik ili drugi ovlašteni predstavnik Sindikata može se o dostav­ljenom prijedlogu odluka iz stavka 1. ovog članka očitovati u roku osam dana.

Čelnik državnog tijela, prije donoše­nja odluke iz stavka 1. ovoga članka, dužan je razmotriti dostav­ljene primjedbe sindikalnog povjerenika ili drugog ovlaštenog predstavnika Sindikata.

U slučaju donoše­nja odluka protivno odredbama stavka 1., 3. i 4. ovoga članka komisija nadležna za tumače­nje i praće­nje primjene ovoga Ugovora obavijestit će odmah Vladu i sindikate državnih službi, u smislu odredbe članka 103. stavka 6. i 7. ovoga Ugovora.

Članak 80.

Čelnik državnog tijela dužan je razmotriti prijedloge, inicijative, miš­lje­nja i zahtjeve Sindikata u svezi s ostvare­njem prava, obveza i odgovornosti iz rada i po osnovi rada i o zauzetim stajalištima dužan je u roku osam dana od primitka prijedloga, inicijative, miš­lje­nja i zahtjeva pismenim putem izvijestiti Sindikat.

Čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti dužan je na zahtjev sindikalnog povjerenika primiti ga na razgovor i s ­njim razmotriti pita­nja sindikalne aktivnosti i materijalnu problematiku službenika i namještenika, najkasnije u roku 8 dana od predaje pismenog zahtjeva za prijam.

Članak 81.

Čelnik državnog tijela dužan je, bez naknade, osigurati za rad Sindikata najma­nje s­ljedeće uvjete:

– prostoriju za rad u pravilu odvojenu od mjesta rada i odgovarajući prostor za održava­nje sindikalnih sastanaka,

– pravo na korište­nje telefona, telefaksa, Interneta te drugih raspoloživih tehničkih pomagala,

– slobodu sindikalnog izvješćiva­nja i podjelu tiska,

– obračun i ubira­nje sindikalne članarine a po potrebi i drugih dava­nja preko isplatnih lista u računovodstvu odnosno prilikom obračuna plaća doznačiti članarinu na račun Sindikata, a na temelju pisane izjave članova Sindikata (pristupnica i sl.).

Strane su suglasne da će se u onim državnim tijelima u kojima postoji stalna veza s Internetom i odgovarajuća tehnička infrastruktura (računalna oprema, lokalna mreža), sindikalnom povjereniku omogućiti pristup Internetu bez naplate.

Članak 82.

Čelnik državnog tijela dužan je sindikalnom povjereniku ili drugom ovlaštenom predstavniku Sindikata jednom u šest mjeseci omogućiti održava­nje sastanka u radnom vremenu.

Članak 83.

Sindikalni čelnik koji profesionalno obav­lja dužnost pred­sjednika Sindikata i kojemu za vrijeme obnaša­nja dužnosti prestaje služba odnosno radni odnos, ima se pravo nakon isteka mandata, ako ponovno ne bude imenovan na tu funkciju, vratiti natrag u službu odnosno u radni odnos sukladno svojoj stručnoj spremi.

Prestanak službe odnosno radnog odnosa i povrat u službu uređuje se pismenim sporazumom zak­ljučenim između Sindikata i čelnika državnog tijela odnosno druge osobe koju on za to ovlasti.

Članak 84.

U provođe­nju mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i obvezu osobito:

– sudjelovati u planira­nju mjera za unaprjeđiva­nje uvjeta rada,

– biti informiran o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdrav­lje službenika i namještenika,

– primati primjedbe službenika i namještenika na primjenu propisa i provođe­nje mjera zaštite na radu,

– biti nazočan inspekcijskim pre­gledima i informirati inspektora o svim zapaža­njima službenika i namještenika,

– pozvati inspektora zaštite na radu kada ocijeni da su ugroženi život i zdrav­lje službenika i namještenika, a državno tijelo to propušta ili odbija učiniti,

– školovati se za obav­lja­nje poslova zaštite na radu, stalno proširivati i unaprjeđivati svoje zna­nje, pratiti i prikup­ljati informacije odgovarajuće za rad na siguran način,

– staviti prigovor na inspekcijski nalaz i miš­lje­nje,

– svojom aktivnošću poticati ostale službenike i namješte­nike za rad na siguran način.

Ukoliko u državnom tijelu nije izabran povjerenik zaštite na radu u skladu s propisima s područja zaštite na radu u roku od 90 dana od početka primjene Kolektivnog ugovora onda ga može imenovati sindikat.

10. MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Članak 85.

Za rješava­nje kolektivnih radnih sporova između potpisnika ovoga Ugovora koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pre­govara­njem, mora se provesti postupak mire­nja.

Članak 86.

Postupak mire­nja provodi mirovno vijeće.

Mirovno vijeće ima pet članova.

Svaka ugovorna strana imenuje po dva člana.

Stranke su suglasne da će izbor petog člana mirovnog vijeća kao predsjednika povjeriti dekanu Pravnog fakulteta u Zagrebu ili osobi koju on ovlasti.

Članak 87.

Postupak mire­nja pokreće se na pisani prijedlog jednog od potpisnika ovoga Ugovora, a mora se dovršiti u roku od pet dana od dana pokreta­nja postupka mire­nja.

Članak 88.

U postupku mire­nja Mirovno vijeće ispitat će navode i prijedloge ugovornih strana, a po potrebi prikupit će se i potrebne obavijesti i saslušati stranke.

Mirovno vijeće sastavit će pisani prijedlog nagodbe.

Članak 89.

Mire­nje je uspjelo ako obje ugovorne strane prihvate pisani prijedlog nagodbe.

Nagodba u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

11. ŠTRAJK

Članak 90.

Ako postupak mire­nja ne uspije, Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promica­nja socijalnih interesa svojih članova.

Za organizaciju i provedbu štrajka Sindikat koristi sindikalna pravila o štrajku.

Članak 91.

Štrajk se mora najaviti drugoj ugovornoj strani najkasnije tri dana prije početka štrajka.

U pismu u kojem se najav­ljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.

Članak 92.

Pri organizira­nju i poduzima­nju štrajka, organizator i sudionici štrajka moraju voditi računa o ostvariva­nju Ustavom zajam­če­nih prava i sloboda drugih, a osobito o osigura­nju života, zdrav­lja i sigurnosti ­ljudi i imovine.

Članak 93.

Najkasnije na dan najave štrajka sindikat mora objaviti pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme trajanja štrajka.

Članak 94.

Na prijedlog Vlade, sindikat i Vlada sporazumno izrađuju i donose pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.

Pravila iz stavka 1. ovoga članka sadrže naročito odredbe o radnim mjestima i broju službenika i namještenika koji na ­njima moraju raditi za vrijeme štrajka, a s ci­ljem omogućava­nja obnav­lja­nja rada nakon završetka štrajka odnosno s ci­ljem nastavka obav­lja­nja poslova koji su prijeko potrebni, osobito radi sprječava­nja ugrožava­nja života, osobne sigurnosti ili zdrav­lja pučanstva.

Članak 95.

Ako se po pravilima o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ne postigne suglasnost, pravila će utvrditi arbitraža sastav koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom članka 86. ovoga Ugovora.

Pravila iz stavka 1. ovoga članka arbitraža je dužna donijeti u roku od 8 dana od dana dostave prijedloga arbitraži.

Članak 96.

Ako Vlada nije predložila utvrđiva­nje pravila iz članka 95. ovoga Ugovora do dana početka postupka mire­nja, postupak utvrđiva­nja tih poslova ne može pokrenuti do dana okonča­nja štrajka.

Članak 97.

Štrajkom rukovodi štrajkaški odbor sastav­ljen od predstavnika organizatora štrajka koji je dužan na pogodan način očitovati se strani protiv koje je štrajk organiziran, kako bi se nastavili pre­govori u svrhu mirnog rješe­nja spora.

Članovi štrajkaškog odbora ne mogu biti raspoređeni na rad za vrijeme štrajka.

Članak 98.

Sudioniku štrajka plaća i dodaci na plaću mogu se sma­njiti razmjerno vremenu sudjelova­nja u štrajku.

Članak 99.

Organizira­nje štrajka ili sudjelova­nje u štrajku sukladno odredbama ovoga Ugovora ne predstav­lja povredu službene odnosno radne dužnosti.

Članak 100.

Službenik i namještenik ne smije biti stav­ljen u nepovo­ljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike zbog organizira­nja ili sudjelova­nja u štrajku organiziranom sukladno odredbama ovoga Ugovora, a niti smije biti ni na koji način prisi­ljen sudjelovati u štrajku, ako to ne želi.

Članak 101.

Ugovorne strane suglasne su da Vlada može od mjerodavnog suda zahtijevati zabranu štrajka koji je organiziran protivno od­red­bama ovoga Ugovora.

12. SOCIJALNI MIR

Članak 102.

Ugovorne strane za vrijeme traja­nja ovoga Ugovora obve­zuju se na socijalni mir.

Izuzetno, dozvo­ljen je štrajk solidarnosti uz najavu, prema odredbama ovoga Ugovora, ili korište­nje drugih metoda dava­nja sindikalne potpore zahtjevima zaposlenih u određenoj drugoj djelatnosti.

13. TUMAČENJE I PRAĆENJE PRIMJENE OVOGA UGOVORA

Članak 103.

Za tumače­nje odredaba i praće­nje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisa ovog Ugovora.

Komisija ima šest članova od kojih svaka ugovorna strana imenuje tri člana.

Komisija donosi pravilnik o radu.

Sve odluke komisija donosi većinom glasova, a u slučaju podije­ljenog broja glasova odlučuje glas predsjednika komisije.

Ugovorne strane dužne su se pridržavati danog tumače­nja.

Komisija će jednom u šest mjeseci izvijestiti Vladu i Sindikate o sta­nju na području primjene Ugovora s obzirom na poštiva­nje ­nje­govih odredbi, u ci­lju identificira­nja možebitnih zapreka za ostvariva­nje prava službenika i namještenika.

Vlada i Sindikati razmotrit će slučajeve sustavnog krše­nja Ugovora radi prevenira­nja mogućih sudskih sporova i odrediti mjere za ­nje­govu provedbu.

Sjedište komisije je pri Središ­njem državnom uredu za upravu u Zagrebu.

14. DOPRINOS SOLIDARNOSTI

Članak 104.

Ovim Ugovorom utvrđuje se obveza državnih službenika i namještenika koji nisu članovi sindikata potpisnika ovoga Ugovora da za vrijeme važe­nja Ugovora plaćaju naknadu za povo­ljnosti ugovorene ovim Ugovorom (doprinos solidarnosti).

Visina doprinosa solidarnosti iznosi 0,65% neto plaće službenika i namještenika.

Podjelu sredstava fonda solidarnosti sindikati potpisnici ovoga Ugovora utvrđuju međusobnim sporazumima, o čemu će obavijestiti čelnika državnog tijela.

15. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 105.

Smatra se da je ovaj Ugovor zak­ljučen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici ugovornih strana.

Članak 106.

Ovaj Ugovor sklapa se na vrijeme od četiri godine.

Članak 107.

Svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune ovoga Ugovora.

U ime sindikata prijedlog izmjena i dopuna ovoga Ugovora podnosi Pre­govarački odbor.

Strana kojoj je podnesen prijedlog za izmjenu i dopunu ovoga Ugovora mora se pisano očitovati u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga te mora pristupiti pre­govorima o predloženoj izmjeni ili dopuni u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga.

Ako strana kojoj je podnesen prijedlog ne postupi u skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, smatrat će se da su ispu­njeni uvjeti za promjenu odredaba ovog Ugovora o postupku mire­nja.

Članak 108.

Svaka strana može otkazati ovaj Ugovor.

Otkazni rok je tri mjeseca od dana dostave otkaza drugoj strani.

Članak 109.

Pre­govore o obnovi ovoga Ugovora strane će započeti naj­ma­nje 60 dana prije isteka roka na koji je sklop­ljen.

Članak 110.

Vlada RH se obvezuje da će se odredbe ovog Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primje­njivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

Članak 111.

Ovaj Ugovor stupa na snagu ako ga na referendumu kojem je pristupilo najma­nje jedna trećina državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima u Republici Hrvat­skoj, prihvati natpolovična većina državnih službenika i namještenika izašlih na referendum, a primje­njuje se od 1. lip­nja 2004. godine.

ZA VLADU                                                                                      
REPUBLIKE HRVATSKE                                     ZA SINDIKATE
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.                Sindikat državnih i lokalnih
potpredsjednica Vlade,                           službenika i namještenika RH
ministrica obite­lji, branite­lja i                                              predsjednik
međugeneracijske solidarnosti                                     Ivica Ihas, v. r.

                                                                    Sindikat policije Hrvatske
                                                                                         predsjednik
                                                                        Dubravko Jagić, v. r.

                                                                Nezavisni sindikat djelatnika
                                                             ministarstva unutar­njih poslova

                                                                                         predsjednik
                                                                        Zdravko Lončar, v. r.

                                                                  Sindikat vojnih službenika i
                                                                                       namještenika
                                                                                         predsjednik
                                                                          Radomir Delić, v. r.

                                                                   Carinski sindikat Hrvatske
                                                                                         predsjednik
                                                                          Že­ljko Popović, v. r.