Pravilnik o tehničkim zahtjevima i postupku homologacije motornih vozila s obzirom na dopuštenu razinu buke i ispušnih sustava TPV 101 (izdanje 00)

NN 131/2004 (22.9.2004.), Pravilnik o tehničkim zahtjevima i postupku homologacije motornih vozila s obzirom na dopuštenu razinu buke i ispušnih sustava TPV 101 (izdanje 00)

DrŽavni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo

2355

Na temelju članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04) ravnatelj Držav­nog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O TEHNIČKIM ZAHTJEVIMA I POSTUPKU HOMOLOGACIJE MOTORNIH VOZILA S OBZIROM NA DOPUŠTENU RAZINU BUKE I ISPUŠNIH SUSTAVA TPV 101 (izdanje 00)

Članak 1.

Ovim pravilnikom uređuju se tehnički zahtjevi i postupak homologacije za motorna vozila kategorije M i N1 s obzirom na dopuštenu razinu buke i za njihove zamjenske ispušne sustave.

Članak 2.

Tehnički zahtjevi sadržani su za vozila u točki 5. priloga I. i za zamjenske ispušne sustave u točki 5. priloga II.

Postupak homologacije provodi se prema točkama 1. do 5. priloga I. za vozila i priloga II. za zamjenske ispušne sustave.

Članak 3.

Tijelo za homologaciju vozila u smislu odredaba ovoga pravil­nika je Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (u dalj­njemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu vozila prema obrascu u dodatku 2. priloga I. ako taj tip vozila zadovoljava zahtjeve u točki 5. priloga I., a certifikat o homologaciji sastavnoga dijela tipu ispušnoga sustava kao zasebne tehničke jedinice prema obrascu u dodatku 2. priloga II. ako zadovoljava zahtjeve u točki 5. priloga II.

Članak 5.

Dopušten je uvoz i stavljanje na tržište ispušnih sustava te uvoz, stavljanje na tržište, prva registracija ili uporaba vozila s obzirom na dopuštenu razinu buke, ako ti ispušni sustavi i vozila zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika i njegovih priloga.

Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, ispušni sustavi kao zasebne tehničke jedinice koje su namijenjene kao zamjenski dijelovi mogu se homologirati prema ranije važećim propisima te se dopušta njihova prodaja i uporaba, ako su namijenjeni za ugrad­bu na vozila koja su još u uporabi.

Članak 6.

Zavod može imenovati pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ispunjava sljedeće uvjete:

– da zadovoljava zahtjeve norme o osposobljenosti ispitnih laboratorija

– da raspolaže ispitnom opremom navedenom u točkama 5.2.2.2.1, 5.2.3.2, 5.3.1.2 i 5.3.1.3 priloga I. ovoga pravilnika

– da raspolaže ispitnim poligonom prema zahtjevima u prilogu IV. ovoga pravilnika

– da ima najmanje jednog djelatnika školske spreme Vll/1 strojarskoga smjera

– da može dokazati poznavanje metoda ispitivanja iz točaka 5.2.2.4, 5.2.3.4 i 5.3 priloga I. točke 5.3 priloga II. ovoga pravil­nika.

Članak 7.

Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje vrijediti »Naredba o homologaciji motornih vozila s najmanje četiri kota­ča s obzirom na emisiju buke« (»Narodne novine« br. 69/98, 27/00, 58/00 i 109/02).

Članak 8.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osam dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počet će se primjenjivati s danom pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 011-02/04-03/09
Urbroj: 558-04/13-04-1
Zagreb, 31. kolovoza 2004.

       Ravnatelj
Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo
dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r.

1 Definicija vozila je određena u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u prilogu II. A istog pravilnika.

PRILOG l.

HOMOLOGACIJA TIPA VOZILA S OBZIROM NA RAZINU BUKE

1.                        DEFINICIJE

                           U smislu ovoga pravilnika:

1.1.                     »Tip vozila« označava vozila koja se bitno ne razlikuju u ovim značajkama:

1.1.1.                  obliku i materijalima nadogradnje (posebno motorski prostor i zvučna izolacija)

1.1.2.                  duljini i širini vozila

1.1.3.                  tipu motora (vanjski izvor paljenja ili kompresijsko paljenje, dvotaktni ili četverotaktni, klipovi s pravocrtnim ili okrećućim kretanjem, broj i obujam cilindara, broj i tip rasplinjača ili sustava za ubrizgavanje, raspored ventila, nazivna naj­veća snaga i odgovarajuća brzina vrtnje motora).

1.1.4.                  sustavu za prijenos snage, prijenosnom omjeru s kojim se provodi ispitivanje i odgovarajućem ukupnom prijenosnom omjeru«

1.1.5.                  broju, tipu i rasporedu ispušnih sustava

1.1.6.                  broju, tipu i rasporedu usisnih sustava.

1.1.6.                  Bez obzira na odredbe u točkama 1.1.2 i 1.1.4, vozila koja ne pripadaju kategorijama M1 i N1(1) i koja imaju isti tip motora i/ili različiti ukupni prijenosni omjer, mogu se smatrati vozilima istog tipa. Međutim, ako te razlike zahti­jevaju drukčiju metodu ispitivanja, one će se smatrati razlogom za promjenu tipa.

1.2.                     Usisni i ispušni sustavi

1.2.1.                  »Ispušni sustavi« označava jedan komplet dijelova koji su potrebni za smanjivanje buke koju pro­izvodi usisni sustav vozila.

1.2.2.                  »Usisni sustavi« označava jedan komplet dije­lova koji su potrebni za smanjivanje buke koju pro­izvodi usisni sustav vozila.

1.2.3.                  U smislu ovog pravilnika navedeni sustavi ne uključuju usisne grane.

1.3.                     »Različiti tipovi ispušnog i usisnog sustava« označavaju sustave koji se bitno razlikuju u obi­ljež­jima kao što su:

1.3.1.                  sustavi čiji sastavni dijelovi nose različite tvor­ničke ili trgovačke oznake

1.3.2.                  sustavi kod kojih su značajke gradiva od kojih su izrađeni sastavni dijelovi sustava različite ili se sastavni dijelovi razlikuju po obliku i veli­čini; različite zaštitne prevlake (npr. pocin­čavanje, aluminijska prevlaka itd.) ne uzimaju se u obzir kod određivanja tipa

1.3.3.                  sustavi kod kojih je različit način rada makar i jednog sastavnog dijela

1.3.4.                  sustavi kod kojih su njihovi sastavni dijelovi različito sastavljeni.

»1.4.                   »Sastavni dio usisnog ili ispušnog sustava« ozna­čava jedan od pojedinačnih sastavnih dijelova koji čine ispušni sustav (npr. ispušne cijevi, pri­gušnik zvuka) ili usisni sustav (npr. filtar zraka).

1.5.                     »Ukupni prijenosni odnos« označava broj okretaja motora koji odgovara jednom okretaju pogonskih kotača

2.                        ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU VOZILA

2.1.                     Zahtjev za homologaciju u skladu s člancima 6. i 7. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za određeni tip vozila s obzirom na razinu buke mora podnijeti proizvođač.

2.2.                     Obrazac za opisni dokument prikazan je u dodat­ku 1. priloga l. ovog pravilnika.

2.3.                     Proizvođač vozila mora tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja dostaviti primjerak vozila koje je mjerodavni primjerak tipa vozila za koji je zatražena homologacija.

2.3.1.                  U slučaju iz točke 1.1.5, tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja izabrat će primjerak vozila, koje predstavlja odgovarajući tip vozila i koje u voznome stanju ima najmanju masu i najmanju duljinu te tehničke značajke odre­đene u točki 5.2.2.4.3.3.1.2

2.4.                     Na zahtjev, tehničkoj službi treba dostaviti primjerak ispušnog sustava i motor koji ima isti rad­ni obujam i nazivnu najveću snagu kao i motor koji je ugrađen u vozilo na koje se odnosi zatra­žena homologacija.

3.                        OZNAKE

3.1.                     Dijelovi ispušnog i usisnog sustava, osim dijelova za pričvršćivanje, moraju biti označeni slje­de­ćim oznakama:

3.1.1.                  tvorničkom oznakom ili trgovačkim nazivom pro­izvođača ispušnog sustava i njegovih sastavnih dijelova

3.1.2.                  proizvođačevom trgovačkom oznakom.

3.2.                     Te oznake moraju nakon ugradbe na vozilo biti jasno čitljive i neizbrisive.

4.                        HOMOLOGACIJA TIPA VOZILA

4.1.                     Ako vozilo zadovoljava sve zahtjeve, mora biti dodijeljena homologacija u skladu s člankom 8. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

4.2.                     Obrazac za certifikat o homologaciji prikazan je u dodatku 1. priloga l. ovoga pravilnika.

4.3.                     Svaki homologirani tip vozila dobiva svoj homologacijski broj u skladu s prilogom Vll. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Isti homologacijski broj ne smije se dodijeliti kak­vomu drugom tipu vozila.

5.                        ZAHTJEVI

5.1.                     Opći zahtjevi

5.1.1.                  Vozilo, njegov motor i njegov ispušni i usisni sustav moraju biti konstruirani proizvedeni i sastavljeni tako da omogućavaju vozilu kod uobiča­jene uporabe, unatoč vibracijama kojima može biti izloženo, da zadovoljava zahtjeve ovog pra­vil­nika.

5.1.2.                  Navedeni sustavi moraju biti konstruirani, pro­izve­deni i sastavljeni tako, da omogućavaju razumnu otpornost na koroziju kojoj mogu biti izloženi s obzirom na uvjete uporabe vozila.

5.2.                     Zahtjevi koji se odnose na razine buke

5.2.1.                  Mjerne metode

5.2.1.1.               Buka koju proizvodi tip vozila koji dostavljen za homologaciju mora se redom mjeriti dvje­ma metodama opisanima u točki 5.2.2.4 za vozila u kretanju i u točki 5.2.3.4 za vozila u mirovanju1.

                           Kod vozila koja imaju najveću dopuštenu masu preko 2800 kg mora se u mirovanju dodatno izmjeriti buka komprimiranog zraka u skladu sa zahtjevima točke 5.4, ako je odgovarajući uređaj za kočenje dio vozila.

_____________

(1) U skladu s definicijama u prilogu II. A Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

 

5.2.1.2.               Dvije vrijednosti izmjerene u skladu sa zahtje­vima točke 5.2.1.1 moraju se unijeti u izvještaj o ispitivanju i certifikat o homologaciji na obrascu prema uzorku iz priloga lll. Pojedinosti o uvjetima okoline, poput ispitne staze (tip površine), temperatura zraka, vjetar (smjer i brzina) i okolna buka moraju se također zapisati u izvještaj o ispitivanju.

5.2.2.                  Buka vozila u kretanju

5.2.2.1.               Dopuštene razine buke

                           Razina buke izmjerena u skladu s točkama 5.2.2.2 do 5.2.2.5 ovoga priloga ne smije preko­račivati niže navedene granične vrijednosti:

 

 

 

Kategorije vozila

vrijednosti

 

 

dB(A)

5.2.2.1.1.

Vozila za prijevoz putnika koja

 

 

ne mogu imati više od devet

 

 

sjedala uključujući vozačko

 

 

sjedalo

74

5.2.2.1.2.

Vozila za prijevoz putnika koja

 

 

imaju više od devet sjedala

 

 

uključujući vozačko sjedalo i

 

 

najveću dopuštenu masu veću

 

 

od 3,5 t:

 

5.2.2.1.2.1.

– snage motora manje od

 

 

150 kW

78

5.2.2.1.2.2.

– snage motora 150 kW, ili veće

80

5.2.2.1.3.

Vozila za prijevoz putnika koja

 

 

imaju više od devet sjedala

 

 

uključujući vozačko sjedalo i

 

 

vozila za prijevoz robe:

 

5.2.2.1.3.1.

– najveće dopuštene mase koja

 

 

nije veća od 2 t

78

5.2.2.1.3.2.

– najveće dopuštene mase koja

 

 

je veća od 2 t, ali ne

 

 

prekoračuje 3,5 t

80

5.2.2.1.4.

Vozila za prijevoz tereta najveće

 

 

dopuštene mase veće od 3,5 t:

 

5.2.2.1.4.1.

– s motorom snage manje od

 

 

75 kW

77

5.2.2.1.4.2.

– s motorom snage koja nije

 

 

manja od 75 kW, ali je manja

 

 

od 150 kW

78

5.2.2.1.4.3.

– s motorom snage 150 kW

 

 

ili veće

80

 

                           Međutim,

                           – za vozila kategorija navedenih u točkama 5.2.2.1.1 i 5.2.2.1.3, opremljena motorom s kompresijskim paljenjem s izravnim ubrizgavanjem, granične vrijednosti treba povećati za 1 dB(A).

                                  za vozila konstruirana za terensku uporabu i s najvećom dopuštenom masom većom od 2 t, granične vrijednosti treba povećati za 1 dB(A), ako su opremljena motorom snage manje od 150 kW i za 2 dB(A), ako su opremljena motorom snage 150 kW, ili veće.

                                  za vozila navedena u točki 5.2.2.1.1, opremljena ručnim mjenjačem brzina s više od četiri stupnja prijenosa za vožnju naprijed i motorom koji razvija najveću snagu veću od 140 kW i s omjerom najveća snaga/najveća masa većim od 75 kW/t, granične vrijednosti treba povećati za 1 dB(A) ako je brzina s kojom zadnji kraj vozila prijeđe crtu BBž (vidi sliku 1.) u trećem stupnju prijenosa veća od 61 km/h.

5.2.2.2.               Mjerna oprema

5.2.2.2.1.            Mjerenje zvuka

                           Mjerilo zvuka koje se upotrebljava za mjerenje razine zvuka mora biti precizno mjerilo zvuka koje je u skladu s tipom opisanim u IEC publikaciji IEC 60651 »Precizna mjerila zvuka«, drugo izdanje. Mjerenje se mora provesti uporabom mjerila zvuka »brzog« odziva i frekvencijskoga filtra »A«, koji su opisani u toj publikaciji.

                           Na početku i na kraju svakog niza mjerenja, mjerilo zvuka mora se provjeriti kalibratorom zvuka, prema proizvođačevim uputama, s odgo­varajućim izvorom zvuka (npr. pistofon). Mje­renja se smatraju neispravnim, ako registrirane pogreške mjerila zvuka pri toj kalibraciji prekoračuju 1 d(B).

5.2.2.2.2.            Mjerenja brzine

                           Brzina vrtnje motora i brzina vozila na ispitnoj stazi mora se mjeriti s mjerilima točnosti £ 3 %.

5.2.2.3.                              Uvjeti merenja

___________

1 Ispitivanje vozila u mirovanju provodi se kako bi se dobila referencijska vrijednost za provjeru vozila u uporabi.

 

5.2.2.3.1.            Ispitni poligon

                           Ispitni poligon mora biti sastavljen iz središnje staze, koju okružuje bitno ravna ispitna površina. Dio za mjerenje mora biti potpuno ravan; ispitna površina mora biti suha i takva da buka od kotrljanja guma bude niska.

                           Na ispitnom poligonu moraju biti ostvareni uvjeti takvi da slobodno zvučno polje između izvora zvuka i mikrofona ima prigušenje unutar 1 dB(A). Smatra se da su ti uvjeti zadovoljeni ako na udaljenosti 50 m od središta dijela za mjerenja nema velikih objekata koji odbijaju zvuk, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade. Površina ispitne staze mora zadovoljavat zahtjeve iz priloga lV.

                           U blizini mikrofona ne smije biti ikakvih zapreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje i ne smije biti osoba između mikrofona i izvora zvuka. Mjeritelj koji provodi mjerenje i osobe koje sudjeluju u mjerenju se moraju biti u takvom položaju da ne utječu na pokazivanja mjernog uređaja.

5.2.2.3.2.            Vremenski uvjeti

                           Mjerenja se ne smiju provoditi pri lošem vremenu. Treba isključiti mogućnost ujecaja udara vje­t­ra na rezultate.

5.2.2.3.3.            Buka okoliša

                           Razina buke izmjerene filtrom ´A´, u koju nije uključena možebitna buka ispitivanog vozila i buka vjetra, pri mjerenju mora biti barem 10 dB(A) ispod razine izmjerene buke koju proizvodi vozilo. Na mikrofon se može postaviti odgova­rajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost i značajke usmjerenosti mikrofona.

5.2.2.3.4.            Zahtjevi za ispitno vozilo

                           Pri mjerenjima vozilo mora biti u voznome sta­nju, kako je određeno u točki 2.6 priloga l. Pravil­nika o homologaciji tipa motornih vozila i, osim u slučaju međusobno nerastavljivo spojenih vozila, bez prikolice ili poluprikolice.

                           Proizvođač provodi izbor guma koje se upotreb­ljavajuju pri ispitivanju i one moraju biti u skladu s trgovačkom praksom i dostupne na tržištu. Te gume moraju odgovarati jednoj od oznaka veli­čine (vidi točku 2.17 priloga II. Pravilnika TSV 146) koje je proizvođač vozila naveo za vozilo prema točki 1.5 dopune dodatka 2. i, u slučaju vozila kategorija M1 i N1, zadovoljavati zahtjeve Pravilnika TSV ??? s obzirom na najmanju vri­jednost indikatora istro­še­nosti; za vozila ostalih kategorija, zahtjev za najmanju vrijednost indikatora istrošenosti koja je navedena u Pravilniku TSV ??? primjenjuje se ako se na ta vozila primjenjuje ovaj pravilnik. Gume moraju biti napuhane na tlak (tla­kove) predviđene za masu ispitivanoga vozila.

                           Prije početka mjerenja, po potrebi, motor se mora dovesti u uobičajeno radno stanje s obzirom na temperature, namještanja, gorivo, svjećice, ras­plinjač, itd. Ako je vozilo opremljeno ventilatorima s automatskim aktiviranjem, za vrijeme mje­re­nja ne smije se aktivirati automatika za uklju­čivanje ventilatora.

                           Kod vozila s više od dva pogonska kotača, mora biti uključen samo prijenos za uobičajenu vožnju po cesti.

5.2.2.4.               Postupak mjerenja

5.2.2.4.1.            Vrsta i broj mjerenja

                           Najviša razina zvuka, izražena u decibelima i utvrđena s frekventnim filtrom A (dB(A)), mora se mjeriti pri vožnji vozila između crta AA´ i BB´ (slika 1). Mjerenja nisu prihvatljiva, kad se registrira neuobičajena razlika između vršne vrijednosti i opće razine zvuka. Najmanje po dva mjerenja moraju se provesti za svaku stranu vozila.

5.2.2.4.2.            Položaj mikrofona

                           Mikrofon mora biti postavljen na razmaku 7,5 ± 0,2 m od referentne crte ispitne staze CC´ (slika 1.) i 1,2 ± 0,1 m iznad tla. Njegova os najveće osjetljivosti mora biti vodoravna i okomita na putanju vozila (crta CC´).

5.2.2.4.3.            Postupak ispitivanja

5.2.2.4.3.1.         Opći uvjeti

                           Pri svim mjerenjima vozilo treba voziti po ispitnoj stazi (AA´ do BB´) tako, da je uzdužna središnja ravnina vozila čim bliže crti CC´.

                           Vozilo se mora približiti crti AA´ stalnom početnom brzinom koja je navedena u točkama 5.2.2.4.3.2 i 5.2.2.4.3.3. Kad prednji dio ispitnog vozila dođe do crte AA´, vozač mora postaviti ručicu gasa, treba stisnuti do krajnjeg položaja i držati je u tom položaju dok stražnji dio vozila dođe na crtu BB´; tada ručicu gasa treba otpustiti što je moguće brže.

                           Prikolice vučnih vozila koje se ne mogu odspojiti treba uzeti u obzir kod prolaska preko crte BB´.

5.2.2.4.3.2.         Prilazna brzina

                           Vozilo mora prilaziti crti AA´ ustaljenom brzinom koja odgovara nižoj između sljedećih brzina:

                                  50 km/h

                                  brzini koja odgovara trima četvrtinama brzine vrtnje motora ´S´ pri kojoj motor postiže naziv­nu najveću snagu, u slučaju vozila kategorije M1 i vozila drugih kategorija čija snaga motora nije veća od 225 kW

                                  brzini koja odgovara polovini brzine vrtnje motora ´S´ pri kojoj motor postiže nazivnu najveću snagu, u slučaju vozila koja ne pripadaju kategoriji M1 čija je snaga motora veća od 225 kW.

                           Međutim, kad se u slučaju vozila s automat­skim mjenjačem s više od dva stupnja prijenosa za vrijeme ispitivanja prebacuje u prvi stupanj prijenosa, proizvođač može izabrati jedan od ova dva postupka ispitivanja:

                                  povećati brzinu vozila ´V´ najviše do 60 km/h kako bi se izbjeglo prebacivanje u niži stupanj prijenosa, ili

                                  zadržati brzinu na 50 km/h i ograničiti dotok goriva u motor na 95 % količine potrebne za puno opterećenje. Ovaj uvjet smatra se zadovoljenim:

                                  u slučaju motora s vanjskim izvorima palje­nja, kad kut otvaranja zaklopke iznosi 90 %, i

                                  u slučaju motora s kompresijskim paljenjem kad je put središnjeg klipa pumpe za ubrizgavanje ograničen na 90 % od njegovog hoda.

                           Ako je vozilo opremljeno automatskim mjenja­čem bez mogućnosti ručnog upravljanja, ispitivanje se mora provesti pri prilaznim brzinama, i to 30, 40 i 50 km/h, ili s tri četvrtine najveće brzine na cesti, ako je ta vrijednost manja. Rezultat ispitivanja je onaj koji se dobije pri brzini koja je prouzročila najveću razinu buke.

5.2.2.4.3.3.         Izbor stupnja prijenosa (za vozila opremljena s mjenjačem)

5.2.2.4.3.3.1.      Ručno upravljani neautomatski mjenjač

5.2.2.4.3.3.1.1.   Vozila kategorija M1 i N1 opremljena s ručno upravljanim mjenjačem koji nema više od četiri stupnja prijenosa za vožnju naprijed moraju se ispitivati u drugom stupnju prijenosa.

                   Vozila tih kategorija opremljena s ručno upravljanim mjenjačem koji ima više od četiri stupnja prijenosa za vožnju naprijed moraju se ispitivati redom u drugom i trećem stupnju prijenosa. Pri tom se uzima u obzir samo ukupni prijenosni odnos za uobičajenu vožnju po cesti. Srednja vrijednost razine zvuka izmjerene u ta dva uvjeta mora se izračunati.

                   Ako za vrijeme ispitivanja u drugom stupnju prije­nosa brzina vrtnje motora prekorači brzinu vrtnje ´S´ pri kojoj motor postiže nazivnu najveću snagu, ispitivanje se mora ponoviti s prilaznom brzinom vozila i/ili postupnim smanjivanjem brzi­ne vrtnje motora po 5 % od ´S´, dok se ne pos­tigne brzina vrtnje motora koja više ne prekoračuje brzinu ´S´.

                   Međutim, vozila kategorija M1 koja imaju više od četiri stupnja prijenosa za vožnju naprijed i koja su opremljena motorom koji može postići najveću snagu veću od 145 kW i kod kojih dopu­šteni omjer najveća snaga/najveća masaž preko­račuje 75 kW/t, mogu se ispitivati u trećem stupnju prijenosa samo pod uvjetom da je brzina s kojom stražnji kraj vozila prolazi crtu BB´ u trećem stupnju prijenosa veća od 61 km/h.

                   Ako se brzina vrtnje motora ´S´ pak postiže s prilaznom brzinom vrtnje motora koja odgovara brzini vrtnje motora na praznom hodu, tad se ispitivanje provodi samo u trećem stupnju prijenosa i odgovarajući rezultati se moraju ocijeniti.

5.2.2.4.3.3.1.2.   Vozila, koja ne pripadaju kategorijama M1 i N1, kod kojih je ukupni broj stupnjeva prijenosa za vožnju naprijed ´x´ (uključujći stupnjeve prijenosa koji se postižu s dodatnim mjenačem (reduktorom) ili s pogonskom osovinom koja ima više prijenosnih omjera), moraju se ispitivati redom u x/n ili višem stupnju prijenosa (1) (2).

                           Kao rezultat ispitivanja uzima se vrijednost dobivena u stupnju prijenosa u kojem je proizvedena najveća razina buke.

                           Prebacivanje u stupanj prijenosa viši od ´x/n´ mora završiti u stupnju prijenosa ´X´ u kojem je pri zadnjem prelasku crte BB´ postignuta brzina vrtnje motora S, pri kojoj motor postiže nazivnu najveću snagu.

                           U slučaju vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima (uključujći različiti broj stupnjeva prijenosa), ispitno vozilo koje predstavlja tip vozila treba odrediti na ovaj način:

                                  ako se najveća razina buke postigne između stupnjeva prijenosa x/n i X, odabrano vozilo smatra se predstavnikom njegova tipa

                                  ako se najveća razina buke postigne u stupnju prijenosa x/n, odabrano vozilo smatra se pred­stav­nikom njegova tipa samo za ona vozila koja imaju niži ukupni prijenosni omjer pri x/n.

                                  ako se najveća razina buke postigne u stupnju prijenosa X, odabrano vozilo smatra se predstavnikom njegova tipa samo za ona vozila koja imaju veći ukupni prijenosni omjer pri X.

                           Međutim, vozilo se također smatra predstavnikom njegova tipa, ako se prema zahtjevu podnositelja zahtjeva ispitivanja prošire na više od predviđenih stupnjeva prijenosa i najveća razina buke dobije između ispitivanja u krajnjim stupnjevima prijenosa.

 

(1) Gdje je:  n = 2 za vozila čija snaga motora nije veća od 225 kW;
                   n = 3 za vozila čija je snaga motora veća od 225 kW;

(2) Ako x/n nije cijeli broj, mora se upotrijebiti prvi veći stupanj prijenosa.

 

5.2.2.4.3.3.2.      Automatski mjenjač s ručicom

                           Ispitivanje se provodi s položajem ručice u položaju koji proizvođač preporučuje za ´uobi­ča­je­nu´ vožnju. Mora se isključiti moguć­nost vanj­skog utjecaja na izbor nižeg prijenosnog omjera (npr. ´kickdown´).

5.2.2.5.               Tumačenje rezultata

5.2.2.5.1.            Da bi se uzela u obzir mjerna nesigurnost mjerne opreme, rezultat svakog mjerenja određuje se tako da se od očitane vrijednosti na mjernom uređaju oduzme 1 dB(A).

5.2.2.5.2.            Mjerenja se smatraju valjanim ako razlika između dva uzastopna mjerenja na istoj strani vozila nije veća od 2 dB(A).

5.2.2.5.3.            Najveća izmjerena razina buke predstavlja rezultat ispitivanja. Ukoliko bi rezultat prekoračio najveću dopuštenu razinu buke za kategoriju ispitivanoga vozila za 1 dB(A), moraju se provesti dva dodatna mjerenja s odgovarajućim položajem mikrofona. Tri od četiri tako dobivena rezultata mjerenja s tim položajem mikrofona moraju biti u propisanim granicama.

5.2.3.                  Razina buke vozila u mirovanju

5.2.3.1.               Razina buke u blizini vozila

                           Radi omogućavanja kasnijih provjera na vozilima u uporabi, razina buke mora se izmjeriti u blizini otvora ispušnog sustava u skladu sa sljedećim zahtjevima i upisati rezultate mjerenja u izvještaj o ispitivanju koji se sastavlja za potrebe izdavanja certifikata navedenoga u dodatku 2. ovoga priloga.

5.2.3.2.               Mjerna oprema

5.2.3.2.1.            Mjerenje zvuka

                           Za mjerenja mora se upotrebljavati mjerilo zvuka prema definiciji u točki 5.2.2.2.1.

5.2.3.2.2.            Mjerenja brzine vrtnje motora

                           Brzina vrtnje motora određuje se tahometrom točnosti £ 3 %. Za to se ne može upotrebljavati tahometar koji je ugrađen u vozilo.

5.2.3.3.               Uvjeti merenja

5.2.3.3.1.            Ispitni poligon (slika 1.)

                           Svaka površina bez značajnih zvučnih smetnja može se upotrijebiti kao ispitni poligon. Ravne površine koje su prekrivene betonom, asfaltom ili kakvim drugim tvrdim površinskim slojem i koje posjeduju visoki stupanj odbijanja zvuka, posebno su prikladne; površine sa slojem zbijene zemlje nisu dopuštene.

                           Ispitni poligon mora biti u obliku četverokuta čije su stranice udaljene od strana vozila najmanje 3 m. U četverokutu ne smije biti značajnih zapreka, npr. drugih osoba osim mjeritelja i vozača. Vozilo mora biti postavljeno unutar navedenog četverokuta tako da je mikrofon udaljen najmanje 1 m od svakog rubnika.

5.2.3.3.2.            Vremenski uvjeti

                           Mjerenja se ne smiju provoditi pri lošem vremenu. Treba isključiti mogućnost utjecaja udara vjetra na rezultate.

5.2.3.3.3.            Buka okoliša

                           Očitanja na mjernim uređajima koja proizvodi okolna buka i buka moraju biti barem 10 dB(A) ispod razine mjerene buke. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost i značajke usmjerenosti mikrofona.

5.2.3.3.4.            Zahtevi za ispitno vozilo

                           Prije početka mjerenja, motor se mora dovesti u uobičajeno radno stanje s obzirom na temperaturu. Ako je vozilo opremljeno ventilatorima s automatskim aktiviranjem, za vrijeme mjerenja ne smije se uključivati ta automatika.

                           Za vrijeme mjerenja ručica mjenjača mora biti u neutralnom položaju.

5.2.3.4.               Postupak mjerenja

5.2.3.4.1.            Vrsta i broj mjerenja

                           Najviša razina zvuka, izražena u decibelima s frekventnim filtrom A (dB(A)), mora se mjeriti u radnim uvjetima navedenima u točki 5.2.3.4.3. Najmanje po tri mjerenja moraju se provesti za svaki mjerni položaj.

5.2.3.4.2.            Položaj mikrofona (slika 2.)

                           Mikrofon mora biti postavljen na visini otvora ispušne cijevi ili 0,2 m iznad površine ispitnog poligona, ovisno o tome što je više. Membrana mi­krofona mora biti okrenuta prema otvoru is­puš­ne cijevi i biti udaljena 0,5 m od njega. Os najveće osjetljivosti mikrofona mora biti usporedna s površinom ispitnog poligona i zatvarati kut od 450 ± 100 u odnosu na uspravnu ravninu koja je određena smjerom izlaska ispušnih plinova.

                           Mikrofon mora biti postavljen na onoj strani uspravne ravnine u kojoj je najveći razmak između mikrofona i obrisa vozila.

                           Ako ispušni sustav ima više izlaznih otvora, čija su središta međusobno udaljena najviše do 0,3 m i koji su spojeni na isti prigušnik zvuka, mikrofon mora biti okrenut prema otvoru koji je najbliži obrisu vozila ili otvoru koji je najviše udaljen od površine ispitnog poligona. U svim drugim slučajevima moraju se provesti mjerenja posebno za svaki otvor, pri čemu se najveća izmjerena vrijednost uzima za vrijednost ispitivanja.

                           U slučaju vozila na koja je ugrađen uspravni ispušni sustav (npr. kod gospodarskih vozila), mikrofon mora biti postavljen u visini izlaznog otvora ispušne cijevi i biti okrenut s osom uspravno prema gore. Os mora biti postavljena na razmaku 0,5 m od strane vozila koja je najbliža izlaznom otvoru ispušne cijevi.

                           Klad je konstrukcija vozila takva da se mikrofon ne može postaviti kao što je prikazano na slici 2. zbog postojanja zapreka koje su dio vozila (npr. zamjenski kotač, spremnik goriva, prostor za akumulator), crtežom se mora jasno prikazati položaj mikrofona pri ispitivanju. Po mogućnosti, mikrofon mora biti postavljen na udaljenosti najmanje 0,5 m od najbliže zapreke i njegova os najveće osjetljivosti mora biti okrenuta prema otvoru ispušne cijevi iz položaja u kojem te zapreke najmanje utječu.

5.2.3.4.3.            Radni uvjeti za motor

                           Brzina vrtnje motora mora se ustaliti na tri četvrtine brzine ´S´ pri kojoj motor postiže nazivnu najveću snagu.

                           Kad se postigne ustaljena brzina vrtnje motora, zaklopku treba brzo vratiti položaj praznog hoda. Razina buke mora se izmjeriti u radnom području koje je određeno kratkim držanjem ujednačene brzine vrtnje motora i potpunim oduzimanjem gasa te se očitana najveća vrijednost na mjerilu buke uzima kao rezultat.

5.2.3.5.               Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

5.2.3.5.1.            Izvještaj o ispitivanju, koji se izdaje za potrebe izdavanja certifikata navedenog dodatku 2. mora sadržavati sve odgovarajuće podatke, posebno one koji su upotrrijebljeni pri mjerenju buke vozila u mirovanju

5.2.3.5.2.            Izmjerene se vrijednosi očitavaju na mjernom instrumentu zaokružene na najbliži cijeli decibel.

                           Samo vrijednosti dobivene iz tri uzastopna mje­renja koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A) uzimaju se u obzir.

5.2.3.5.3.            Najveća od te tri vrijednosti predstavlja rezultat ispitivanja.

5.3.                     Ispušni sustavi koji sadrže vlaknasta gradiva

5.3.1.                  Vlaknasta gradiva za upijanje buke mogu se upotrijebiti u proizvodnji prigušivača buke jedino ako su na odgovarajući način konstruirani i pro­izvedeni, tako da je učinkovitost sustava u uvjetima vožnje dostatna da budu zadovoljene granične vrijednosti iz točke 5.2.2.1. Takav prigušivač smatra se da je učinkovit u uvjetima vožnje ako ispušni plinovi nisu u dodiru s vlaknastim gradivom ili ako je prigušivač prototipa vozila ispitivanoga u skladu s postupcima opisanim u točkama 5.2.2 i 5.2.3 je doveden u uobičajeno stanje uporabe u vožnji, prije nego su provedena mjerenja buke. To se može postići primjenom jednoga od tri načina ispitivanja niže opisana u točkama 5.3.1.1, 5.3.1.2 i 5.3.1.3 ili pražnjenjem vlaknastih gradiva iz prigušivača.

5.3.1.1.               Neprekinuta vožnja od 10 000 km po cesti

5.3.1.1.1.            Približno pola vremena trajana vožnje mora se sastojati od vožnje u gradskim uvjetima, a druga polovica od duge vožnje velikom brzinom; neprekinuta vožnja po cesti može se zamijeniti odgo­varajućim programom vožnje na ispitnoj stazi.

5.3.1.1.2.            Dvije brzine vrtnje motora moraju se naizmjence mijenjati više puta.

5.3.1.1.3.            Potpuni ispitni program mora uključiti najmanje 10 prekida u trajanju najmanje po tri sata kako bi se proizveli učinci hlađenja i kondenzacije koja se može pojaviti.

5.3.1.2.               Kondicioniranje na ispitnome stolu

5.3.1.2.1.            Uporabom uobičajenih dijelova i držeći se pro­izvo­đa­čevih uputa prigušivač treba ugraditi na motor koji je spojen na dinamometar.

5.3.1.2.2.            Ispitivanje treba provesti u šest razdoblja po šest sati, s prekidom od najmanje 12 sati između svakoga razdoblja kako bi se postigli učinci hlađenja i bilo koje kondenzacije koja se može pojaviti.

5.3.1.2.3.            U svakome razdoblju od šest sati, motor treba raditi u sljedećim uvjetima ovim redom:

(1)                       pet minuta u praznome hodu

(2)                       pola sata pod Ľ opterećenja pri ľ najveće brzi­ne vrtnje (S)

(3)                       pola sata pod ˝ opterećenja pri ľ najveće brzi­ne vrtnje (S)

(4)                       10 minuta pod punim opterećenjem pri ľ najveće brzine vrtnje (S)

(5)                       15 minuta pod ˝ opterećenja pri najvećoj brzi­ni vrtnje (S)

(6)                       30 minuta pod Ľ opterećenja pri najvećoj brzi­ni vrtnje (S).

                           Ukupno je trajanje tih šest faza tri sata.

                           Svako razdoblje mora uključiti dva ciklusa gore navedenih šest faza.

5.3.1.2.4.            Za vrijeme ispitivanja, zvučni prigušivač ne smije biti hlađen prinudnom ventilacijom koja simulira uobičajeno strujanje zraka oko vozila. Ipak, na zahtjev proizvođača zvučni prigušivač može biti hlađen kako ne bi prekoračio temperaturu izmje­renu na njegovu prednjem kraju kad vozilo vozi najvećom brzinom.

5.3.1.3.               Kondicioniranje pulziranjem

5.3.1.3.1.            Ispušni sustav ili njegove sastavne dijelove treba ugraditi na vozilo navedeno u točki 2.3 ili na motor naveden u točki 2.4. U prvome slučaju vozilo mora biti postavljeno na dinamometar s valjcima, a u drugome slučaju motor mora biti spojen na dinamometar.

                           Ispitni uređaj koji je shematski podrobno prikazan na slici 3. mora biti ugrađen na izlaznoj strani ispušnog sustava. Prihvatljiva je svaka druga ispit­na oprema koja osigurava istovrijedne rezultate.

5.3.1.3.2.            Ispitni uređaj treba ugoditi tako da se protok ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovo uspostavlja s 2500 ciklusa s pomoću brzozatvornog ventila.

5.3.1.3.3.            Taj se ventil mora otvarati kad povratni tlak ispuš­nih plinova, izmjeren najmanje na razmaku od 100 mm nizvodno od spojne prirubnice, postigne vrijednost između 0,35 i 0,40 bara. Ventil se mora zatvarati kad taj tlak odstupa za najviše 10% od ustaljene vrijednosti izmjerene kod otvorenog ventila.

5.3.1.3.4.            Vrijeme kašnjenja releja mora se namjestiti za trajanje protoka ispušnih plinova koji proizlazi iz odredaba u točki 5.3.1.3.3.

5.3.1.3.5.            Brzina motora mora biti 75% od brzine S kod koje motor, prema podacima proizvođača postiže, najveću snagu.

5.3.1.3.6.            Snaga pokazana na dinamometru mora biti 50% od snage pri najvećemu gasu (potpuno otvoreni leptir) izmjerene pri 75% brzine vrtnje motora (S).

5.3.1.3.7.            Za vrijeme ispitivanja svi drenažni otvori moraju biti zatvoreni.

5.3.1.3.8.            Cijelo ispitivanje mora biti provedeno za 48 sati. Po potrebi, svaki je sat dopušteno po jedno razdoblje hlađenja.

5.3.2.                  Kad se primjenjuju odredbe iz članka 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, vrijedi postupak iz točke 5.3.1.2.

5.4.                     Buka od komprimiranog zraka

5.4.1.                  Postupak mjerenja

                           Mjerenje se provodi u položajima mirofona 2 i 6 prema slici 4., na vozilu u mirovanju. Najveće razine buke izmjerene frekvencijskim filtrom »A« zapisuju se za vrijeme propuštanja regulatora tlaka i za vrijeme ispuštanja zraka iz sustava nakon uporabe radne i parkirne kočnice.

                           Buka za vrijeme propuštanja regulatora tlaka mjeri se s motorom na praznom hodu.

                           Buka ispuštanja zraka zapisuje se tijekom djelovanja radne i parkirne kočnice; prije svakog mjerenja, kompresor mora postići najveći dopuš­teni radni tlak, a zatim se isključuje motor.

5.4.2.                  Tumačenje rezultata

                           Za svaki položaj mikrofona provode se po dva mjerenja. Radi kompenzacije netočnosti mjerne opreme, očitanje na mjerilu zvuka treba umanjiti za 1 dB(A) te kao rezultat mjerenja uzeti tu uma­njenu vrijednost. Rezultati se smatraju valjanim ako razlika između mjerenja na jednom istom položaju mikrofona ne prekoračuje 2 dB(A).

                           Najveća izmjerena vrijednost uzima se kao rezultat ispitivanja. Ako ta vrijednost pekoračuje granicu buke za 1 dB(A), provode se dva dodatna mjerenja u odgovarajućem položaju mikrofona. U tom slučaju, tri od četiri tako dobivena rezultata mjerenja u tom položaju mikrofona moraju biti unutar granične vijednosti za buku.

5.4.3.                  Granična vrijednost

                           Razina buke ne smije prekoračivati granicu od 72 dB(A).

6.                        PREINAKA TIPA VOZILA I IZMJENA I
DOPUNA HOMOLOGACIJE

6.1.                     Za preinake tipa vozila koje je homologirano u skladu s ovim pravilnikom, primjenjuju se odredbe iz članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

7.                        SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.1.                     Mjere za uspostavljanje sukladnosti proizvodnje moraju se provoditi u skladu s odredbama u člancima 29. do 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

7.2.                     Posebne odredbe

7.2.1.                  Ispitivanja koja su navedena u točki 2.3.5 priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, odgovaraju ispitivanju koje se navodi u prilogu lll. (l. dio) ovoga pravilnika.

7.2.2.                  Učestalost provjera u smislu točke 2.4 priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila uobičajeno je jedanput svake dvije godine.

 

 

Slika 1.

POLOŽAJ MIKROFONA ZA MJERENJE BUKE VOZILA U VOŽNJI

 

Slika 2.

ISPITNI POLIGON I POLOŽAJ MIKROFONA ZA MJERENJA NA VOZILU U MIROVANJU

 

Slika 3.

POLOŽAJ MIKROFONA PRI MJERENJU BUKE PULSIRANJEM ZRAKA

 

 1. Prirubnica i rukavac koje treba spojiti na izlazni dio ispušnog sustava koji treba ispitati

 2.  Ručno upravljani regulacijski ventil

 3.  Kompenzacijski spremnik obujma 35 do 40 l

 4.  Manometar s prekidačem s radnim područjem od 0,05 do 2,5 bara – za otvaranje brzozatvornoga ventila (stavak 7.)

 5.  Relej s vremenskim kašnjenjem – za zatvaranje brzozatvornoga rnoga ventila (stava:p>

 6.  Brojač impulsa

 7.  Brzozatvorni ventil promjera 60 mm koji prekida protok ispušnih plinova; pokreće ga pneumatski cilindar koji proizvodi silu od 120 N pri 4 bara. Vrijeme odgovora pri zatvaranju i otvaranju ne smije prijeći 0,5 sekunda.

 8.  Odvod ispušnih plinova

 9.  Savitljivo crijevo

10.  Mjerni manometar

 

Slika 4.

POLOŽAJ MIKROFONA PRI MJERENJU BUKE STLAČENOG ZRAKA

 

Mjerenja se provode na vozilu u mirovanju u skladu sa sli­kom 4., uporabom dva mikrofona postavljena na razmaku 7 m od obrisa vozila i 1,2 m iznad tla.

Dodatak 1.

OPISNI DOKUMENT br. ...................

prema prilogu l. Pravinika o homologaciji tipa motornih vozila * (Smjernica Vijeća 70/156/EEC o homologaciji vozila) s obzirom na dopuštenu razinu buke i ispušni sustav (Pravilnik TPV 101 – Smjernica 70/157/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice ???/???/EC).

_________

* Broj točaka i napomene, upotrijebljene u ovom opisnom dokumentu, odgovaraju točkama i napomenama navedenima u prilogu l. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»NN« br. 115/04; Smjernica 70/156/EEC). Točke u ovom pravilniku, koje se ne primjenjuju, su ispuštene.

 

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, podaci o njihovim značaj­kama moraju biti dodani.

0.                      OPĆI PODACI       

0.1.                   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):       

0.2.                   Tip i trgovački naziv (nazivi):........

0.3.                   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu (b):  

0.3.1.                Mjesto te oznake:........................

0.4.                   Kategorija vozila (c):....................

0.5.                   Naziv i adresa proizvođača:.........

8.8.                   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:           

1.                      OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE
VOZILA

1.1.                   Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika:       

1.3.3.                Pogonske osovine ( broj, položaj, međusobna povezanost):   

1.6.                   Mjesto i način ugradbe pogonskog motora:   

2.                      MASE I DIMENZIJE VOZILA (e) (kg, mm) (po potrebi pozvati se na odgovarajući crtež)

2.4.                   Vanjske dimenzije vozila

2.4.1.                Podvozje bez nadogradnje:..........

2.4.1.1.             Duljina (j):...................................

2.4.1.2.             Širina (k):....................................

2.4.2.                Podvozje s nadogradnjom:..........

2.4.2.1.             Duljina (j):...................................

2.4.2.2.             Širina (k):....................................

2.6.                   Masa vozila s nadogradnjom u voznom stanju, ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju (s uobičajenom opremom, uključujući rashladne tekućine, ulja, gorivo, za­mjen­ski kotač, i vozača) (o) (najveća i najmanja za svaku inačicu):      

2.6.1.                Raspodjela te mase po osovinama i, u slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, opterećenje na spojnici (najveća i najmanja za svaku inačicu):

3.                      POGONSKI MOTOR (q)

3.1.                   Proizvođač:.................................

3.1.1.                Proizvođačeva oznaka motora (koja je postavljena na motor, ili drukčije označena):   

3.2.                   Motor s unutarnjim izgaranjem

3.2.1.1.             Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje, četverotaktni/dvotaktni (1)

3.2.1.2.             Broj i raspored cilindara:.............

3.2.1.2.3.          Redoslijed paljenja:.....................

3.2.1.3.               Radni obujam motora(s):........ cm3

3.2.1.8.               Najveća neto snaga(t): ....................................... kW
pri min-1 (prema podacima proizvođača)

3.2.4.                  Napajanje gorivom

3.2.4.1.               S rasplinjačem: da/ne (1)

3.2.4.1.2.            Tip (tipovi):.................................

3.2.4.1.3.            Broj:...........................................

3.2.4.2.               S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompresijskim paljenjem): da/ne (1)

3.2.4.2.4.            Regulator

3.2.4.2.4.1.         Tip:.............................................

3.2.4.2.4.2.1.      Najveća brzina vrtnje opterećenog motora pri kojoj se potpuno prekida dovod goriva: min-1

3.2.4.3.               S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanj­skim izvorom paljenja): da/ne (1)

3.2.4.3.1.            Radni postupak: ubrizgavanje u usisnu cijev ( s jednim/više ubrizgača (1)/izravno ubrizgavanje/ostalo (opisati) (1):.................................

3.2.8.                  Usisni sustav

3.2.8.4.2.            Filtar za zrak, crteži:.................. ili

3.2.8.4.2.1.         Marka (marke):...........................

3.2.8.4.2.2.         Tip (tipovi):.................................

3.2.8.4.3.            Usisni prigušivač zvuka, crteži:... ili

3.2.8.4.3.1.         Marka (marke):...........................

3.2.8.4.3.2.         Tip (tipovi):.................................

3.2.9.                  Ispušni sustav

3.2.9.2.               Opis i/ili crteži ispušnog sustava: ..

4.2.9.4.               Prigušivač zvuka u ispušnom vodu: prednji, sre­dišnji, stražnji prigušivač, konstrukcija, tip, oznaka; kad je bitno za vanjsku buku: način smanjivanja buke u motorskom prostoru i na samom motoru:      

3.2.9.5.               Položaj izlaznog otvora:............. ili

3.2.9.6.               Prigušivač zvuka koji sadrži vlaknaste materijale:       

3.2.12.2.1.          Katalizator: da/ne (1)

3.2.12.2.1.1.       Broj katalizatora i elemenata:.......

3.3.                     Elektromotor

3.3.1.                  Tip (način motanja, uzbuda):........

3.3.1.1.               Najveća satna snaga:...................

3.3.1.2.               Radni napon:...............................

3.4.                     Drugi pogonski motori ili agregati ili njihove kombinacije (podaci o satavnim dijelovima tih motora ili agregata):....................................

4.                      PRIJENOSNIK SNAGE (v)

4.2.                     Vrsta (mehanički, hidraulički, električni, itd.): 

4.6.              Prijenosni omjeri

             

Stupanj

Prijenosni omjeri

Prijenosni omjer

Ukupni

prijenosa

u mjenjaču

pogonske osovine

prijenosni

 

(prijenosni omjeri

(prijenosni omjeri

omjeri

 

između motora

između izlaznog

 

 

i izlaznog vratila

vratila mjenjača i

 

 

mjenjača)

pogonskih kotača)

 

Najveća

vrijednost za

bestupnjeviti

mjenjač

 

 

 

1

2

3

       

 

 

 

Najmanja

vrijednost za

bestupnjeviti

mjenjač

 

 

 

Za vožnju

unatrag

 

 

 

 

4.7                      Najveća brzina vozila (u km/h) (w):    

6.                        OVJES

6.6.                     Gume i kotači

6.6.2.                  Gornja i donja vrijednost dinamičkog polumjera

6.6.2.1.               Osovina 1.:.................................

6.6.2.2.               Osovina 2.:.................................

6.6.2.3.                      Osovina 1 style='mso-tab-count:1 dotted'>.................................

6.6.2.4.               Osovina 2.:.................................

                           itd.

9.                        NADOGRADNJA

9.1.                     Tip nadogradnje:.........................

9.2.                     Materijali i konstrukcija:..............

12.                      RAZNO

12.5.                   Podaci o svakoj napravi koja ne pripada motoru i namijenjena je za smanjivanje buke (ako nije sadržana u drugim točkama):........................

Dodatni podaci za terenska vozila

1.3.                     Broj osovina i kotača:..................

2.4.1.                  Podvozje bez nadogradnje:..........

2.4.1.4.1.            Prilazni kut (na):............. stupnjeva

2.4.1.5.1.            Odlazni kut (nb):............ stupnjeva

2.4.1.6.               Razmak od tla (prema definiciji u točki 4.5 dijela A priloga ll. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila – Smjernici 70/156/EEC)

2.4.1.6.1.            Između osovina:..........................

2.4.1.6.2.            Ispod prednje osovine (prednjih osovina):     

2.4.1.6.3.            Ispod stražnje osovine (stražnjih osovina):     

2.4.1.7.               Kut navoza (kosine) (nc): stupnjeva

2.4.2.                  Podvozje s nadogradnjom:..........

2.4.2.4.1.            Prilazni kut (na):............. stupnjeva

2.4.2.5.               Stražnji prepust (n):......................

2.4.2.5.1.            Odlazni kut (nb):............ stupnjeva

2.4.6.6.              

2.4.2.6.1.            Između osovina:..........................

2.4.2.6.2.            Ispod prednje osovine (prednjih osovina):     

2.4.2.6.3.            Ispod stražnje osovine (stražnjih osovina):     

2.4.2.7.               Kut navoza (nc):............. stupnjeva

2.15.                   Sposobnost pokretanja na usponu (samo za vozilo):   %

4.9.                     Blokiranje diferencijala: da/ne/po izboru (1)

 

Dodatak 2.

Obrazac

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI

najveći format: A4 (210 x 297 mm)

 

Naziv tijela za homologaciju  

 

Izjava o:

– homologaciji (1)        

– izmjeni/dopuni homologacije (1)         

– odbijanju homologacije (1)    

– povlačenju homologacije (1)  

za tip vozila/sastavnoga dijela /zasebne tehničke jedinice(1) s obzi­rom na Smjernicu 70/157/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice ???/???/EC).

Broj homologacije sastavnoga dijela: ...........................................

Razlog za izmjenu/dopunu: ...........................................................

 

DIO I.

0.1.                     Marka (trgovačka oznaka proizvođača)::       

0.2.                     Tip i trgovački naziv (nazivi):........

0.3.                     Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (b):...................................................

0.3.1.                  Mjesto te oznake:........................

0.4.                     Kategorija vozila (c)::...................

0.5.                     Naziv i adresa proizvođača:.........

0.7.                     U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica (1) (2) mjesto i način postavljanja oznake homologacije:0.9.                     Adresa (adrese) pogona za sklapanje:           

DIO II.

1.                        Dodatni podaci (po potrebi): vidi Dopunu

2.                        Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja: 

3.                        Datum izvještaja o ispitivanju:......

4.                        Broj izvještaja o ispitivanju..........

5.                        Možebitne napomene: vidi Dopunu    

6.                        Mjesto........................................

7.                        Datum: .......................................

8.                        Potpis:.

9.                        Priložen je popis dokumenata koji čine opisnu dokumentaciju, koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji se mogu dobiti na zahtjev

Dopuna Certifikatu o homologaciji br. …….

koji se odnosi na homologaciju vozila s obzirom na
Smjernicu 70/157/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice???/???/EC.

1.                        DODATNI PODACI

1.1.                     Po potrebi, popis vozila u skladu s točkom 5.2.2.4.3.3.1.2 priloga l.: 

1.2.                     Pogonski motor

1.2.1.                  Proizvođač:.................................

1.2.1.                  Tip:.............................................

1.2.3.                  Model:........................................

1.2.4.                  Nazivna najveća snaga:.......................….. kW
pri ................ min-1

1.3.                     Prijenos snage (mehanički mjenjač, automatski mje­njač (1)

1.3.1.                  Broj stupnjeva prijenosa:.............

1.4.                     Oprema

1.1.1.                  Prigušnik zvuka na ispušnom sustavu

1.4.1.1.               Proizvođač:.................................

1.4.1.2.               Model:........................................

1.4.1.3.               Tip: ................ u skladu s crtežom br.           

1.4.2.                  Prigušnik zvuka na usisnoj strani

1.4.2.1.               Proizvođač:.................................

1.4.2.2.               Model:........................................

1.4.2.3.               Tip: ................ u skladu s crtežom br.           

1.5.                     Veličina guma:

1.5.1.                  Opis tipa guma koje su upotrijebljene pri ispitivanju za homologaciju tipa:       

1.6.                     Rezultati mjerenja:

1.6.1.    Razina buke vozila u vožnji:

Rezultati mjerenja

 

Lijeva strana

Desna strana

Stupanj

 

vozila

vozila

prijenosa

Prvo mjerenje

 

 

Drugo mjerenje

 

 

 

Treće mjerenje

 

 

 

Četvrto mjerenje

 

 

 

Rezultat ispitivanja:

 

dB(A/E)3

 

                                                                   

1.6.2.   Razina buke vozila u mirovanju:

Rezultati mjerenja

 


dB(A)

Brzina vrtnje
motora

 

Prvo mjerenje

 

 

Drugo mjerenje

 

 

Treće mjerenje

 

 

Četvrto mjerenje

 

 

Rezultat ispitivanja:

dB(A/E)3

 

1.6.3. Razina buke od stjlačenog zraka:

 

Rezultati mjerenja

 

Lijeva strana

Desna strana

 

Vozila, dB(A)2

vozila, dB(A)2

Prvo mjerenje

 

 

Drugo mjerenje

 

 

Treće mjerenje

 

 

Četvrto mjerenje

 

 

Rezultat ispitivanja:

dB(A)

 

5. Napomene:

___________
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koju se odnosi certifikat o homologaciji takvi znakovi moraju biti u dokumentaciji na­do­mješteni znakom ´?´ (npr. ABC??123???).

(3) Prema definiciji u prilogu II A Smjernice 70/156/EEC.

(1) Nepotrebno prekrižiti.

(2)  Navedene izmjerene vrijednosti su umanjene za 1 dB(A), u skladu s odredbom u točki 5.2.2.5.1 priloga l.

(3)  ´E´ označava da su mjerenja obavljena sukladno sa Smjernicom 70/157/EEC.

 

PRILOG II.

HOMOLOGACIJA ZA ISPUŠNE SUSTAVE KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE (ZAMJENSKI ISPUŠNI SUSTAVI)

0. PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj prilog primjenjuje se za homologaciju ispušnih sustava i njihovih sastavnih dijelova, kao zasebne tehničke jedinice u smislu članka 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, koji su namijenjeni za ugradbu kao zamjenski dijelovi na jedan ili više tipova motornih vozila kategorija M1 i N1.

1.                        DEFINICIJE

1.1.                     »Zamjenski ispušni sustav ili njihovi sastavni dijelovi« označava bilo koji dio ispušnog sustava prema definiciji u točki 1.2.1 priloga l. namijenjen da zamijeni na vozilu dio tipa kojem je dodijeljena homologacija s vozilom u skladu s prilogu l.

2.                        ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU VOZILA

2.1.                     Zahtjev za homologaciju u skladu s člancima 6. i 7. Pravilnika o homologaciji motornih vozila s obzirom na zamjenski ispušni sustav ili njegov dio kao zasebna tehnička jedinica mora podnijeti proizvođač vozila ili proizvođač odgovarajuće zasebne tehničke jedinice.

2.2.                     Formular za opisni dokument prikazan je u dodatku 1. priloga l. ovog pravilnika.

2.3.                     Na zahtjev tehničke službe, podnositelj zahtjeva mora dostaviti:

2.3.1.                  – dva primjerka ispušnog sustava za koji je zatražena homologacija

2.3.2.                  – primjerak ispušnog sustava koji je u skladu s tipom koji je bio ugrađen u vozilo kojemu je bila dodijeljena homologacija

2.3.3.                  – primjerak vozila, koje predstavlja odgovarajući tip vozila u koji treba ugraditi ispušni sustav i koji zadovoljava zahtjeve iz točke 4.1 prvoga dijela priloga III.

2.3.4.                  – motor koji odgovara gore opisanom tipu vozila.

2.4.                     Oznake

2.4.1.                  Zamjenski ispušni sustav ili njegovi dijelovi, osim dijelova za pričvršćivanje i cijevi, moraju biti označeni sljedećim oznakama:

2.4.1.1.               – tvorničkom oznakom ili trgovačkim nazivom proizvođača zamjenskog ispušnog sustava i njegovih sastavnih dijelova

2.4.1.2.               – proizvođačevom oznakom dijela

2.4.2.                  Te oznake moraju nakon ugradbe na vozilo biti jasno čitljive i neizbrisive.

3.                        HOMOLOGACIJA

3.1.                     Ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi, mora biti dodijeljena homena homologacija u skladu s 8. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

3.2.                     Formular za certifikat o homologaciji prikazan je u dodatku 2. priloga ll. ovog pravilnika.

3.3.                     Svaki tip zamjenskoga ispušnog sustava ili njegovoga sastavnog dijela, koji je homologiran kao zasebna tehnička jedinica, dobiva svoj homologacijski broj u skladu s prilogom Vll. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila; treći dio homologacijskog broja predstavlja broj najnovije smjernice, s kojom je izmijenjena i dopunjena temeljna smjernica i koja se primjenjivala u razdoblju homologacije vozila. Isti homologacijski broj ne smije se dodijeliti kakvomu drugom tipu za­mjen­­skoga ispušnog sustava ili vozila ili njegovoga sastavnog dijela

                           OZNAČAVANJE HOMOLOGACIJE

4.1.                     Svaki zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio, osim dijelova za pričvršćivanje i cijevi, koji odgovara tipu koji je homologiran prema ovom pravilniku, mora nositi odgovarajuću oznaku homologacije.

                           Oznaka homologacije se sastoji od pravokutnika oko malog slova »e«, iza kojeg se nalazi broj ž25ž (razli­kov­ni broj za Republiku Hrvatsku).

                           U blizini pravokutnika mora biti žosnovni broj homologacijež koji predstavlja četvrti dio broja homologacije prema navedenom u prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispred kojega se nalazi dvoznamenkasti broj koji predstavlja najnovije veće tehničke izmjene i dopune Smjernice Vijeća 70/157/EEC, koje se upotrebljavaju pri homologaciji vozila. Za ovaj pravilnik taj broj je ´03´.

                           Oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva nakon ugradbe zamjenskoga ispušnog sustava ili njegovoga sastavnog dijela na vozilo.

                           Primjer oznake homologacije prikazan je u dodatku 3. priloga II.

5.                        ZAHTJEVI

5.1.                     Opći zahtjevi

5.1.1.                  Zamjenski ispušni sustavi ili njihovi sastavni dijelovi moraju biti projektirani, izrađeni i moraju se moći ugraditi tako da omogućuju vozilu pri uobičajenoj uporabi, unatoč vibracijama kojima može biti izloženo, zadovoljavanje zahtjeva ovoga pravilnika.

5.1.2.                  Ispušni sustav ili njegovi dijelovi moraju biti projektirani, izrađeni i moraju se moći ugraditi tako da budu dostatno otporni na koroziju kojoj mogu biti izloženi u uvjetima uporabe vozila.

5.1.3.                  Ispušni sustavi moraju se pažljivo ugraditi. Posebno se nakon ugradbe mora provjeriti nepropusnost ispušnog sustava.

5.2.                     Zahtjevi koji se odnose na razine buke

5.2.1.                  Zvučna učinkovitost ispušnog ili dijelova tog sustava mora se provjeriti metodama koje su opisane u točkama 5.2.2.4 i 5.2.2.4 priloga I.1

                           Kad su zamjenski ispušni sustav ili njegovi dijelovi ugrađeni na vozilo opisano u točki 2.3.3 ovoga priloga, razine buke izmjerene dvjema metodama (vozila u vožnji i u mirovanju) moraju zadovoljavati jedan od ovih uvjeta:

5.2.1.1.               ne smiju prijeći vrijednosti koje su izmjerene na odgo­varajućem tipu vozila koje je bilo dostavljeno na homologaciju

5.2.1.2.               ne smiju prijeći vrijednosti koje su izmjerene na vozilu navedene u točki 2.3.3 kad je na njega ugrađen ispušni sustav koji odgovara tipu koji je bio ugrađen na vozilo koje je bilo dostavljeno na homologaciju.

5.3.                     Mjerenje sposobnosti vozila

5.3.1.                  Zamjenski ispušni sustav ili dijelovi tog sustava moraju biti takvi da osiguravaju da je sposobnost vozila usporediva sa sposobnošću koja se postiže s izvornim ispušnim sustavom ili dijelovima tog sustava.

5.3.2.                  Zamjenski ispušni sustav ili, ovisno o izboru pro­izvođača, dijelovi tog sustava moraju bitju biti uspoređeni s izvornšnim sustavom ili njegovim dijelovima, koje također u novim uvjetima treba redom ugraditi na vozilo navedeno u točki 2.3.3.

5.3.3.                  Provjeru treba provesti mjerenjem povratnoga tlaka prema metodi u točki 5.3.4.1 ili 5.3.4.2. Vrijednost izmjerena sa zamjenskim ispušnim sustavom ne smije za više od 25 % prijeći vrijednost izmjerenu s izvornim ispušnim sustavom pod niže navedenim uvjetima.

5.3.4.                  Mjerne metode

5.3.4.1.               Mjerna metoda s motorom

                           Mjerenja treba provesti s motorom navedenim u točki 2.3.4 koji je spojen na dinamometar. Dimamometar treba namjestiti tako da se pri najvećem gasu (potpuno otvoren leptir) postigne brzina vrtnje motora koja odgovara nazivnoj najvećoj snazi motora. Za mjerenje povratnoga tlaka razmaci od ispušne grane na koje treba postaviti osjetilo tlaka navedeni su na slikama 1., 2. i 3.

5.3.4.2.               Mjerna metoda s vozilom

                           Mjerenja treba provesti na vozilu navedenom u točki 3.3.3. Ispitivanje treba provesti na cesti ili na dinamometru s valjcima. Motor treba opteretiti tako da se pri najvećem gasu (potpuno otvoren leptir) postigne brzina vrtnje motora (S) koja odgovara nazivnoj najvećoj snazi motora. Za mjerenje povratnoga tlaka razmaci od ispušne grane na koje treba postaviti osjetilo tlaka navedeni su na slikama 1., 2. i 3.

5.4.                     Dodatni zahtjevi koji se odnose na ispušne sustave za smanjenje buke ili njihove dijelove napunjene vlaknastim gradivima

                           Vlaknasta gradiva za upijanje buke mogu se upotrijebiti u zamjenskim sustavima ili njihovim dijelovima jedino ako su na odgovarajući način konstruirani i izrađeni, tako da je učinkovitost sustava u uvjetima vožnje dostatna da zadovolji zahtjeve iz točke 5.2.2.1 priloga I.

                           Takav ispušni sustav smatra se učinkovitim u uvjetima vožnje ako ispušni plinovi nisu u dodiru s vlaknastim gradivom ili ako razina zvučnoga tlaka, nakon što se izvade vlaknasta gradiva, zadovoljava zahtjeve iz točke 5.2.1 pri ispitivanju ispušnog sustava na vozilu u skladu s postupcima opisanim u točkama 5.2.2 i 5.2.3 priloga I.

                           Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, cijeli ispušni sustav mora se na odgovarajući način kondicionirati. To se mora provesti primjenom jednoga od tri postupka ispitivanja opisana u točkama 5.3.1.1, 5.3.1.2 i 5.3.1.3 priloga I.

                           Nakon kondicioniranja, mora se provjeriti razina buke prema odredbama u točki 5.2.1.

                           Kad se primjenjuje postupak opisan u točki 5.2.1.2, podnositelj zahtjeva za homologaciju može tražiti kondicioniranje izvornog ispušnog sustava ili dostaviti ispražnjeni izvorni ispušni sustav.

6.                        PREINAKA TIPA VOZILA I IZMJENA I DOPUNA HOMOLOGACIJE

6.1.                     Za preinake tipa vozila koji je homologiran u skladu s ovim pravilnikom, primjenjuju se odredbe iz članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

7.                        SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.1.                     Mjere za uspostavljanje sukladnosti proizvodnje moraju se provoditi u skladu s odredbama u člancima od 29. do 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

7.2.                     Posebne odredbe

7.2.1.                  Ispitivanja koja su navedena u točki 2.3.5 priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, odgovaraju ispitivanjima koja se navode u prilogu lll. (l. dio) ovoga pravilnika.

7.2.2.                                    Učestalost provjera u smislu točke 2.4 priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila uobičajeno je jedanput svake dvije godine.

___________
(1) Kao što je propisano u ovom izdanju ovoga pravilnika koji se pji se primjenjuje za homologozila.

 

MJERNE TOČKE ZA POVRATNI TLAK ISPUŠNIH PLINOVA

 

(1) Ako to nije moguće, upotrijebiti slučaj na slici 3.

 

Dodatak 1.

OPISNI DOKUMENT br. …..

koji se odnosi na homolgaciju ispušnog sustava za motorna vozila kao zasebne tehničke jedinice prema (Pravilnik TPV 101.?? / Smjernica 70/157/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice ???/???/EC)

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju biti dos­tav­ljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, podaci o njihovim značajkama moraju biti dodani.

 

0.                      OPĆI PODACI       

0.1.                     Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.                     Tip i trgovački naziv (nazivi): 

0.5.                     Naziv i adresa proizvođača:  

0.7.                     Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesta i način postavljanja oznake homologacije:

0.9.                     Nazivi pogona za sklapanje vozila:     

1.                        Oznaka vozila za koje je namijenjena naprava (ako je naprava namijenjena za ugradbu na više tipova vozila, treba podatke iz ove točke navesti za svaki odgovarajući tip)

1.1.                     Marka (trgovačka oznaka proizvođača):       

1.2.                     Tip i trgovačka oznaka:         

1.3.                     Podaci za identifikaciju tipa vozila, ako takva oznaka postoji na vozilu:           

1.4.                     Kategorija vozila:      

1.5.                     Broj homologacije s obzirom na razinu buke: 

1.6.                     Svi podaci navedeni u točkama 1.1 do 1.5 certifikata o homologaciji koji se odnose na vozilo (dodatak 2. priloga I. Pravilnika TPV 101 – Smjernice 70/157/EEC):

2.                        Opis naprave

2.1.                     Opis zamjenskog ispušnog sustava s popisom svih sastav­nih dijelova, zajedno s uputama za ugradbu:

2.2.                     Podrobni crteži svakoga sastavnog dijela, iz kojih su vid­ljivi način njihove ugradbe i značajke upotrijebljenih materijala. Na tim crtežima mora viti označen prostor za postavljanje propisane oznake homologacije:           

Datum, mapa

Dodatak 2.

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI

Obrazac

najveći format: A4 (210 x 297 mm)

 

Naziv tijela za homologaciju

Izjava o:          

– homologaciji (1)        

– izmjeni/dopuni homologacije (1)         

– odbijanju homologacije (1)    

– povlačenju homologacije (1)  

za tip vozila/sastavnoga dijela /zasebne tehničke jedinice (1) s obzirom na Smjernicu 70/157/EEC prema zadnjim izmjenama i do­pu­nama Smjernice ???/???/EC).

Broj homologacije sastavnog dijela:.........................

Razlog za izmjenu/dopunu:......................................

DIO l.

0.1.                     Marka (trgovačka oznaka proizvođača)::       

0.2.                     Tip i trgovački naziv (nazivi):........

0.3.                     Podaci za identifikaciju tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):

                                                                               ...................................................

0.3.1.                  Mjesto te oznake:........................

0.4.                     Kategorija vozila (3):....................

0.5.                     Naziv i adresa proizvođača:.........

0.7.                     U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica mjesto i način postavljanja oznake homologacije:...................................................

0.9.                     Adresa (adrese) pogona za sastavljanje vozila:           

DIO ll.

1.                        Dodatni podaci (po potrebi): vidi Dopunu

2.                        Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja: 

3.                        Datum izvještaja o ispitivanju:.......

4.                        Broj izvještaja o ispitivanju: .........

5.                        Možebitne napomene: vidi Dopunu

6.                        Mjesto: ......................................

7.                        Datum:........................................

8.                        Potpis:. .......................................

9.                        Priložen je popis dokumenata koji čine opisnu dokumentaciju, koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji se mogu dobiti na zahtjev

Dopuna Certifikatu o homologaciji br. …….

koji se odnosi na homologaciju ispušnog sustava za motorna vozila kao zasebne tehničke jedinice s obzirom na Smjernicu 70/157/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice ???/???/EC.

1.                        DODATNI PODACI

1.1.                     Dijelovi zasebne tehničke jedinice:.....

1.2.                     Oznaka ili trgovački naziv tipa vozila na koji je namijenjena ugradba prigušnika zvuka (1):       

1.3.                     Tip (tipovi) vozila i njegova (njegove) ozna­ka (oznake) homologacije:

1.4.                     Pogonski motor

1.4.1.                  Tip (vanjski izvor paljenja, kompresijsko palje­nje):    

1.4.2.                  Dvotaktni/četverotaktni:...............

1.4.3.                  Ukupni obujam cilindara:.............

1.4.4.                  Nazivna najveća snaga: ........................... kW pri min1

1.5.                     Broj stupnjeva prijenosa:.............

1.6.                     Upotrijebljeni stupanj prijenosa:...

1.7.                     Prijenosni omjer pogonske (pogonskih) osovine (osovina):     

1.8.                     Vrijednost razine buke:

                           – vozila u vožnji: ................ dB(A), brzina ujednačena prije ubrzanja na……..……km/h

                           – vozila u mirovanju: .......................  dB(A) pri min-1

1.9.                     Promjena povratnog tlaka:...........

1.10.                   Možebitna ograničenja s obzirom na uporabu i zahtjeve za ugradbu:   

5.                        Napomene:.................................

 

(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koju se odnosi certifikat o homologaciji takvi znakovi moraju biti u dokumentaciji nadomješteni znakom ž?ž (npr. ABC??123???).

(3) Prema definiciji u prilogu II. A Smjernice 70/156/EEC.

Dodatak 3.

OZNAKA HOMOLOGACIJE

(primjer)

Ispušni sustav ili njegov sastavni dio, koji imaju gornju oznaku homologacije, je naprava koja je homologirana u Španjolskoj (s9) prema Smjernici 91/97/EEC (03) s brojem osnovne homologacije 0148.

Upotrijebljene brojke navedene su samo kao primjer.

 

PRILOG III.

PROVJERA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

I. VOZILA

1.                        Opće odredbe

                           Ovi zahtjevi su sukladni s provjerom sukladnosti pro­izvodnje u skladu s točkom 7. priloga I.

2.                        Postupci ispitivanja

                           Postupci ispitivanja, mjerna oprema i tumačenje rezultata moraju odgovarati onima koji su opisani u prilogu l. Na vozilima koja se ispitivaju mora se provesti ispitivanje za mjerenje buke vozila u vožnji kako je opisano u točki 5.2.2 priloga I.

3.                        Uzorkovanje

                           Treba izabrati jedno vozilo. Ako se nakon ispitivanja iz točke 4.1 utvrdi da vozilo nije u skladu sa zahtjevima ovog pravilnika, moraju se ispitati još dva vozila.

4.                        Ocjena rezultata

4.1.                     Ako razina buke vozila koje je ispitano s točkama 1. i 2. ne prekoračuje više od 1 dB(A) granične vrijednosti propisane u točki 5.2.2.1 priloga I., smatra se da je tip vozila u skladu sa zahtjevima ovog pravilnika.

4.2.                     Ako vozilo koje je ispitano u skladu s točkom 4.1 ne zadovoljava zahtjeve iz te točke, moraju se ispitati još dva vozila istoga tipa u skladu s točkama 1. i 2.

4.3.                     Ako razina buke vozila drugoga i/ili trećega vozila prekoračuje više od 1 dB(A) granične vrijednosti propisane u točki 5.2.2.1 priloga I., smatra se da tip vozila nije u skladu sa zahtjevima ovog pravilnika i proizvođač mora poduzeti potrebne korake za ponovno uspostav­ljanje sukladnosti.

II. ZAMJENSKI ISPUŠNI SUSTAVI

1.                        Opće odredbe

                           Ovi zahtjevi su sukladni s provjerom sukladnosti proiz­vodnje u skladu s točkom 7. priloga II.

2.                        Postupci ispitivanja

                           Postupci ispitivanja, mjerna oprema i tumačenje rezultata su opisani u prilogu II. Na ispušnom sustavu ili njegovim sastavnim dijelovima moraju se provesti ispitivanja za mjerenje buke vozila u vožnji kako je opisano u točki 5. priloga II.

3.                        Uzorkovanje

                           Treba se izabrati jedan ispušni sustav ili njegov sastavni dio. Ako se nakon ispitivanja iz točke 4.1 utvrdi da uzorak nije u skladu sa zahtjevima ovog pravilnika, moraju se ispitati još dva uzorka.

4.                        Ocjena rezultata

4.1.                     Ako razina buke ispušnog sustava ili njegovoga sastavnog dijela, ispitana u skladu s točkama 1. i 2. i izmjerena u skladu s točkom 5.2 priloga II., ne prekoračuje više od 1 dB(A) razinu buke koja je izmjerena pri homologacijskim ispitivanjima toga tipa ispušnog sustava ili njegovog sastavnog dijela, smatra se da tip ispušnog sustava ili njegovih sastavnih dijelova zadovoljava zahtje­ve ovog pravilnika.

4.2.                     Ako ispušni sustav ili njegov sastavni dio koji je ispitan u skladu s točkom 4.1 ne zadovoljava zahtjeve iz te točke, moraju se ispitati još dva ispušna sustava ili njegova sastavna dijela istoga tipa sukladno s točkama 1. i 2.           

4.3.                     Ako razina buke vozila drugoga i/ili trećega uzorka prekoračuje više od 1 dB(A) razinu izmjerenu pri homologacijskim ispitivanjima toga tipa ispušnog sustava ili njegovoga sastavnog dijela, smatra se da tip ispušnog sustava ili njegovoga sastavnog dijela nije u skladu sa zahtjevima ovog pravilnika i proizvođač mora poduzeti potrebne koraka za ponovno uspostavljanje sukladnosti.


(
1) Ako je navedeno više tipova, za svaki tip treba popuniti točke od 1.3 do 1.10.

 

 

PRILOG IV.

ZAHTJEVI ZA ISPITNI POLIGON

1.                        UVOD

                           Ovaj prilog propisuje zahtjeve za fizikalne značajke završnog sloja i geometriju staze za ispitivanje.

1.                        Zahtijevane značajke površine

                           Smatra se da je površina u skladu s ovim pravilnikom ako su zadovoljeni projektni zahtjevi iz točke 2.2 i ako izmjerene vrijednosti za teksturu i za sadržaj šupljina ili koeficijent apsorpcije zvuka zadovoljavaju sve zahtjeve iz točaka 1.1 do 1.4.

1.1.                     Sadržaj zaostalih šupljina

                           Sadržaj zaostalih šupljina (VC) u asfaltnom sloju ne smije biti veći od 8%. Za postupak mjerenja, vidi točku 3.1.

1.2.                     Koeficijent apsorpcije zvuka

                           Ako površina ne zadovolji s obzirom na sadržaj zaostalih šupljina, ista se može prihvatiti samo ako je koeficijent apsorpcije zvuka a £ 0,10. Za postupak mjerenja vidjeti točku 3.2. Zahtjevi iz točaka 2.1. i 2.2. zadovoljeni su, također, ako je izmjeren samo koeficijent apsorpcije zvuka i ako iznosi a £ 0,10.

1.3.                     Dubina teksture

                           Dubina teksture površine (TD ) mjerena volumetrijskom metodom (vidjeti točku 3.3) treba biti:

                           TD ³ 0,4 mm.

1.4.                     Homogenost površine

                           Potrebno je poduzeti sve moguće mjere za osiguravanje što bolje homogenosti površine u zoni staze za ispitivanje. U navedeno su uključeni hrapavost i sadržaj šup­ljina, ali treba imati u vidu da ako je prilikom procesa izvedbe završne obrade završnog sloja valjanjem došlo do neujednačenosti na površini, tekstura može biti različita i neujednačena što može izazvati neželjeni udarni zvuk.

1.5.                     Periodičnost ispitivanja

                           U cilju provjere zadržava li površina sukladnost s obzirom na zahtjeve hrapavosti i sadržaj šupljina navedenih u ovom dodatku, mora se provoditi periodično ispitivanje površine u ovim vremenskim razmacima:

                           a) za sadržaj zaostalih šupljina (VC) ili apsorpcije zvuka:

                           – kad je površina nova,

                           – ako površina zadovoljava zahtjeve kao kad je nova, nije potrebno daljnje ispitivanje.

                           Ako ne zadovoljava kao kad je nova, ono se može provesti kasnije s obzirom na to da površine s vremenom stvrdnjavaju i postaju kompaktnije.

                           b) Za hrapavost (TD):

                           – kad je površina nova,

                           – kad se buka počne ispitivati (napomena: ne prije četiri tjedna nakon nanošenja završnog sloja)

                           – nakon toga, svakih dvanaest mjeseci.

2.                        PROJEKT ISPITNE POVRŠINE

2.1.                     Površina

                           Pri projektiranju staze za ispitivanje važno je, kao najmanje što se zahtijeva, osigurati da područje staze za ispi­tivanje po kojem voze vozila bude završno obrađeno propisanim materijalom i s prihvatljivim rubovima, koji omogućavaju sigurnu i primjenjivu vožnju. Zbog toga se zahtijeva da širina staze bude barem 3,00 m i da se staza produljuje po 10,00 m s obje strane iza crta označenih s AA i BB. Na slici 1. tlocrtno je prikazan odgovarajući ispitni poligon s označenom najmanjom površinom koja se mora završno strojno obraditi s materijalom propisanim za stazu za ispitivanje.


Slika 1. Najmanji zahtjevi za veličinu ispitne površine
Gusto osjenčeni dio je »ispitna površina«

 

2.2.                     Projektni zahtjevi za površinu

                           Ispitna površina mora ispunjavati četiri projektna zahtje­va:

                           1. ona se mora izvesti asfaltnim betonom.

                           2. najveće zrno granulometrijskog sastava mora biti 8 mm (dopušteno odstupanje je od 6,3 mm do 10,00 mm).

                           3. najmanja debljina sloja asfaltnog betona mora biti ³ 30 mm.

                           4. vezivo se mora izvesti čistim nemodificiranim bitumenom.

                           Kao smjernica za izvoditelja površine, na slici 2. prikazana je krivulja granulometrijskog sastava agregata koji može dati tražene značajke. U tablici br. 3. dodatno su prikazane neke smjernice koje omogućavaju postizava­nje poželjne teksture i trajnosti. Krivulja granulometrijskog sastava izražena je ovom formulom:

                           P (% prolaza) = 100 x ( d/dmax )1/2

                           u kojoj je:

d                         = kvadratni otvor sita izražen u mm

dmax                     = 8 mm za srednju krivulju

dmax                     = 10 mm za krivulju s gornjom granicom odstupanja

dmax                     = 6,3 mm za krivulju s donjom granicom odstupanja

Uz sve navedeno, daju se sljedeće preporuke:

– frakcija pijeska (0,063 mm < veličina kvadratnog otvora sita < 2 mm) mora sadržavati ne više od 55% prirodnog pijeska i barem 45% drobljenog pijeska

– nosivi sloj mora osigurati dobru stabilnost i ujed­načenost u skladu s dobrim pravilima graditelja cesta.

– kamena sitnež (100% drobljena) mora biti od materijala otporna prema drobljenju.

– kamena sitnež koja se upotrebljava u mješavini mora se isprati

– na završnu površinu ne smije se dodavati pijesak

– tvrdoća veziva izražena kroz PEN-vrijednost mora biti 40–60, 60–80 ili čak 80–100, ovisno o lokalnim klimat­skim uvjetima. Pravilo je da se mora upotrebljavati što tvrđe vezivo prema pravilu struke

– temperaturu smjese prije valjanja treba izabrati tako da se valjanjem tijekom izvedbe postigne zahtijevani sadržaj šupljina. U nastojanju za povećanjem vjerojatnosti zadovoljavanja zahtjeva iz točaka 1.1. do 1.4, mora se analizirati kompaktnost ne samo kroz ispravan izbor temperature mješavine, već i kroz odgovarajući broj prolazaka valjka te kroz izbor valjka.

 


Slika br. 2
Krivulja granulometrijskog sastava agregata u mješavini asfalt betona s odstupanjima.

 

 

Tablica br. 3: Smjernice za projektiranje

 

Preporučene vrijednosti

Dopuštena odstupanja

 

U ukupnoj masi mješavine

U masi agregata

Masa kamena, kvadratni otvor sita (SM) >2mm

47,6%

50,5%

± 5

Masa pijeska 0,063< SM <2mm

38,0%

40,2%

± 5

Masa punila (filera) SM <0,063mm

8,8%

9,3%

±± 2

Masa bitumena

5,8%

/

± 0,5

Najveća veličina zrna agregata

8 mm

6,3 - 10

Tvrdoća veziva

( vidi stavak3.2.2. f.)

/

Vrijednost poliranosti VPK

>50

/

Zgušnjavanje, prema metodi zgušnjavanja po Marshallu

98%98%

/

 

 

3.                        METODE ISPITIVANJA

3.1.                     Mjerenje sadržaja zaostalih šupljina

                           Za potrebe ovog mjerenja treba uzeti uzorke/jezgre sloja asfalta iz četiri različita mjesta na stazi za ispitivanje, jednako raspoređena u zoni ispitivanja između crta AA i BB (vidi sliku 1.). Radi izbjegavanja nehomogenosti i neravnina na putanji kotača, uzorke/jezgre ne bi trebalo uzimati u zoni putanja kotača već u njezinoj blizini. Najmanje dva uzorka/jezgre treba uzeti u blizini putanje kotača i jedan uzorak/jezgru (najmanje) na sredini razmaka između putanja kotača i položaja obaju mikrofona.

                           Ako postoji sumnja da nisu ispunjeni uvjeti homogenosti površine (vidi točku 1.4), uzorci/jezgre se moraju uzeti iz više mjesta na ispitnoj površini.

                           Sadržaj zaostalih šupljina treba odrediti za svaki uzorak/jezgru, zatim se mora izračunati srednja vrijednost od svih uzoraka i usporediti sa zahtjevima iz točke 1.1. Osim toga, nijedan pojedinačni uzorak ne smije imati sadržaj šupljina veći od 10%.

                           Projektant ispitne površine treba imati u vidu problem koji se može javiti ako se ispitna površina zagrijava cijevima ili žičanim električnim grijačima i ako uzorke treba uzeti iz tog dijela površine. Takve instalacije treba pažljivo projektirati s obzirom na mjesta budućih uzimanja uzoraka/jezgara. Preporučuje se ostaviti nekoliko mjesta površina 200 x 300 mm na kojima nema cijevi niti električnih grijača ili na kojima su potonji postav­ljeni dovoljno duboko da se ne mogu oštetiti kod uzimanja uzoraka/jezgara iz završnog sloja.

3.2.                     Koeficijent apsorpcije zvuka

                           Koeficijent apsorpcije zvuka (uobičajeno rasprostiranje) mora se mjeriti metodom određivanja impedance s cijevi po postupku koji je dan u ISO 10534-1: »Akustika – Određivanje koeficijenta apsorpcije zvuka i impedance metodom s cijevi«.

                           Isti zahtjevi vrijede za uzorke za ispitivanja kao i kod određivanja sadržaja zaostalih šupljina (vidi točku 3.1). Apsorpciju zvuka treba mjeriti u rasponu između 400 Hz i 800 Hz i u rasponu između 800 Hz i 1 600 Hz (najmanje u sredini frekvencija pojasa treće oktave) te treba odrediti najveće vrijednosti kod oba raspona tih frekvencija. Nakon toga, treba za konačan rezultat izračunati srednju vrijednost tih vrijednosti na svim uzorcima/jezgrama.

3.3.                     Volumetrijsko mjerenje makroteksture

                           Za potrebe navedene norme, mjerenja dubine teksture se moraju provesti najmanje na 10 mjesta navoljno ras­poređenih duž putanje kotača te dobivenu srednju vrijednost usporediti s propisanom najmanjom dubinom teksture. Za opis postupka vidjeti normu ISO 10844: 1994.

4.                        OTPORNOST NA STARENJE I ODRŽA­VA­NJE

4.1.                     Utjecaj starenja

                           Slično kao kod drugih cestovnih površina, treba očeki­vati da se razina buke od kotrljanja guma izmjerena na ispitnoj površini može lagano povećati u razdoblju od prvih 6 do 12 mjeseci nakon izrade.

                           Površina neće postići propisane značajke prije četiri mjeseca od njezine izrade. Utjecaj starenja na buku pri vožnji od teretnih vozila općenito je manji nego od osobnih automobila.

                           Otpornost na starenje uglavnom je određena s poliranjem i sabijanjem koje prave vozila vožnjom po toj površini. To se mora redovno provjeravati u skladu s točkom 1.5.

4.2.                     Održavanje ispitne površine

                           S površine staze moraju se odstraniti kamenčići ili prašina, koji bi mogli značajno smanjiti stviti stvarnu dubinu teksture. U državama sa zimskim podnee za odstranjivanje leda često upotrebljava sol za posipavanje. Sol može privremeno ili čak trajno izmijeniti površinu tako da povećava buku, i zato nije priporučljiva.

4.3.                     Popravljanje ispitne površine

                           Kad treba popraviti ispitnu površinu, po pravilu je potrebno popravljati samo stazu za ispitivanje (širine 3 m, vidi sliku 1.) po kojoj voze vozila, pod uvjetom da preostala ispitna površina zadovoljava zahtjeve za sadržaj zaostalih šupljina ili apsorpcije zvuka, kad se izvrši njihovo mjerenje.

5.                        DOKUMENTACIJA O STAZI ZA ISPITIVANJE I PROVEDENIM ISPITIVANJIMA

5.1.                     Dokumentacija o stazi za ispitivanje

                           Sljedeći podaci moraju biti navedeni u dokumentu koji opisuje ispitnu površinu:

(a)                       Položaj (lokacija) ispitne staze

(b)                       Tip veziva, tvrdoća veziva, tip agregata, najveća teorijska gustoća asfalt betona (DR), debljina nosivog sloja i krivulja granulacije određeni na uzorcima/ jezgrama iz ispitne staze.

(c)                       Postupak valjanja (npr. tip valjka, masa valjka, broj prolaza)

(d)                       Temperatura mješavine, temperatura okolnog zraka i brzina vjetra za vrijeme asfaltiranja

(e)                       Datum kada je nanesen i uvaljan završni sloj.

(f)                        Svi ili najmanje posljednji rezultat ispitivanja koji sadrži:

(i)                        sadržaj zaostalih šupljina svakoga pojedinog uzorka/jezgre

(ii)                       mjesta na ispitnoj površini iz kojih su uzeti uzorci za mjerenje šupljina

(iii)                      koeficijent apsorpcije zvuka svakog uzorka/jezgre (ako je mjeren). Navesti rezultate za svaki uzorak i za svaki raspon frekvencija te ukupnu srednju vrijednost.

(iv)                      mjesta na ispitnoj površini iz kojih su uzeti uzorci/jezgre za mjerenje apsorpcije zvuka

(v)                       dubinu teksture, uključujući broj ispitivanja i standardnu devijaciju

(vi)                      ustanovu odgovornu za ispitivanja prema točkama (i) i (iii) i tip upotrijebljene ispitne opreme

(vii)                     datum ispitivanja i datum kada su uzeti uzorci/jezgre iz staze za ispitivanje.

5.2.                  Dokumentacija o ispitivanjima buke vozila provedenih na ispitnoj stazi

            U dokumentaciji koja opisuje ispitivanja buke vozila mora se navesti jesu li zadovoljeni svi zahtjevi ove norme ili nisu. Pritom se mora pozvati na dokument iz točke 5.1, u kojem su opisani rezultati koji to potvrđuju.