2415
Na
temelju članka 7. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o radu (»Narodne novine«,
br. 30/04.) Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 18. sjednici 21. rujna
2004. utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o radu.
Pročišćeni
tekst Zakona o radu obuhvaća Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 38/95.),
ispravak Zakona o radu objavljen u »Narodnim novinama«, br. 54/95. i 64/95. te
njegove izmjene i dopune objavljene u »Narodnim novinama«, br. 17/01., 82/01.,
114/03. i 30/04. i ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu
»Narodne novine« br. 142/03. u kojemu je naznačeno vrijeme njegova stupanja na
snagu.
Klasa: 110-01/04-01/01
Zagreb, 21. rujna 2004.
Predsjednik
Odbora za zakonodavstvo
Hrvatskoga sabora
Florijan Boras, dipl. iur., v. r.
I.
OPĆE ODREDBE
Predmet
Zakona o radu
Članak
1.
Ovim se
Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili
međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te
objavljen, nije drukčije određeno.
Zabrana
diskriminacije
Članak
2.
(1) Zabranjena
je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe
koja se zaposli (radnik, namještenik, službenik ili drugi radnik (u daljnjem
tekstu: radnik) na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja,
bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili
drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja,
društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva
ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.
(2) Izravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona,
znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1. ovoga članka
kojim se osoba iz stavaka 1. ovoga članka stavlja ili je bila stavljena ili bi
mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj
situaciji.
(3) Neizravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona,
postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, osobu iz
stavka 1. ovoga članka, zbog njenoga određenog obilježja, statusa,
opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sustava koji čine temelje za zabranu
diskriminacije iz stavka 1. ovoga članka, stavlja ili bi stavila u
nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe.
(4) Diskriminacija iz stavka 1. ovoga članka
zabranjena je u odnosu na:
1. uvjete za zapošljavanje, uključujući kriterije i
uvjete za izbor kandidata za obavljanje određenog posla, u bilo kojoj grani
djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
2. napredovanje u poslu,
3. pristup svim vrstama i stupnjevima stručnog
osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,
4. uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog
odnosa i u svezi s radnim odnosom, uključujući jednakost plaća,
5. otkaz ugovora o radu,
6. prava članova i djelovanje u udrugama radnika ili
poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući
povlastice koje proizlaze iz toga članstva.
(5) Odredbe kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i
ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija na nekom od temelja iz stavka
1. ovoga članka ništave su.
(6) Uređivanje kolektivnim ugovorom obveze radnika na
plaćanje doprinosa solidarnosti prema odredbama članka 197. ovoga Zakona ne
smatra se diskriminacijom na temelju nečlanstva u sindikatu iz stavka 1.
ovoga članka.
Izuzeci
od zabrane diskriminacije
Članak
3.
(1) Ne
smatra se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje
prvenstva u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao
obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od temelja iz
članka 2. stavka 1. ovoga Zakona predstavljaju stvari i odlučujući uvjet
obavljanja posla, pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i
uvjet odmjeren.
(2) Sve
mjere predviđene ovim ili posebnim zakonom i odredbe ovoga ili posebnih
zakona, kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu koje se odnose
na posebnu zaštitu i pomoć određenim kategorijama radnika, a posebice one o
zaštiti invalida, starijih radnika, trudnica i žena koje koriste neko od prava
iz zaštite majčinstva, kao i odredbe koje se odnose na posebna prava roditelja,
posvojitelja i skrbnika ne smatraju se diskriminacijom niti smiju biti temelj
diskriminacije.
Uznemiravanje
i spolno uznemiravanje
Članak
4.
(1)
Uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavljaju diskriminaciju u smislu
članka 2. ovoga Zakona.
(2)
Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od temelja iz
članka 2. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja
povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnika, a koje uzrokuje
strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
(3)
Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne
naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja
traži zaposlenje i radnika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko,
ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Naknada
štete zbog diskriminacije
Članak
5.
U
slučajevima diskriminacije iz članka 2. i 4. ovoga Zakona osoba koja traži
zaposlenje može zahtijevati naknadu štete po općim propisima obveznog prava, a
radnik prema odredbama članka 109. ovoga Zakona.
Teret
dokazivanja u slučaju spora
Članak
6.
Ako
osoba koja traži zaposlenje odnosno radnik u slučaju spora iznese činjenice
koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio protivno odredbama članka 2.
ovoga Zakona, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije
odnosno da je postupio u skladu s odredbama članka 3. ovoga Zakona.
Temeljne
obveze i prava iz radnog odnosa
Članak
7.
(1)
Osoba koja zapošljava (u daljnjem tekstu: poslodavac) obvezna je u radnom
odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je
obvezan prema uputama poslodavca datim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno
obavljati preuzeti posao.
(2)
Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući
pritom prava i dostojanstvo radnika.
(3) Poslodavac je dužan osigurati radniku
uvjete za siguran rad, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
Pojam
radnika i poslodavca
Članak
8.
(1)
Radnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja
određene poslove za poslodavca.
(2)
Poslodavac u smislu ovoga Zakona je fizička ili pravna osoba za koju radnik u
radnom odnosu obavlja određene poslove.
Dužnost
poštivanja propisa u svezi s radnim odnosom
Članak
9.
(1) U
radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i
drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s
Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi
s radnim odnosom.
(2)
Prije stupanja radnika na rad, poslodavac mora omogućiti radniku da se upozna s
propisima o radnim odnosima te ga je dužan upoznati s organizacijom rada i
zaštitom na radu.
(3)
Propisi o zaštiti na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu, moraju se na
prikladni način učiniti dostupnim radnicima.
Primjena
općih propisa obveznoga prava
Članak
10.
Na
sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu,
kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i
poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u
skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava.
Sloboda ugovaranja i njezina
ograničenja
Članak
11.
(1)
Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu
ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim
Zakonom ili drugim zakonom.
(2) Poslodavac,
udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada
nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako ih ovaj ili drugi zakon
na to izričito ovlašćuje.
Primjena za radnika
najpovoljnijeg prava
Članak
12.
Ako je
neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o
radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim
ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim
ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
II.
SKLAPANJE UGOVORA O RADU
Zasnivanje radnog odnosa
Članak
13.
(1)
Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.
(2) Ako
poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav
i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni
odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne
dokaže suprotno.
Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme
Članak
14.
(1)
Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije
drukčije određeno.
(2)
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok ga jedna od njih ne
otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen ovim Zakonom.
(3) Ako
ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je
sklopljen na neodređeno vrijeme.
Ugovor o
radu na određeno vrijeme
Članak
15.
(1)
Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog
odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su
opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog
događaja.
(2) Poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više
uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos
na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim u
slučaju zamjene privremeno nenaznačenog radnika ili ako je to zakonom ili
kolektivnim ugovorom dopušteno.
(3) Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom
razdoblja od tri godine iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje
istekom vremena utvrđenoga tim ugovorom.
(5) Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme
sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik ostane raditi kod
poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je
radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
(6) Poslodavac je dužan obavijestiti radnike koji su
kod njega zaposleni na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, o poslovima
za koje bi ti radnici mogli kod poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno
vrijeme te im omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i
radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Oblik
ugovora o radu
Članak
16.
(1)
Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku.
(2)
Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe
na postojanje i valjanost tog ugovora.
(3) Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom
obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o
sklopljenom ugovoru.
(4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka
ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu
potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu
na neodređeno vrijeme.
(5) Poslodavac je dužan radniku uručiti primjerak
prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 15 dana od
dana sklapanja ugovora o radu ili uručenja pisane potvrde o sklopljenom ugovoru
o radu, odnosno početka rada.
(6) Ugovor o radu pomorca i ribara mora se
registrirati pri županijskom uredu nadležnom za poslove rada.
(7) Ministar nadležan za rad će pravilnikom utvrditi
sadržaj i način registracije ugovora o radu pomoraca i ribara.
Obvezni
sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o
radu
Članak
17.
(1) Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku,
odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 16. stavka 3. ovoga
Zakona, mora sadržavati uglavke o:
1.
strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,
2.
mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, onda napomenu da
se rad obavlja na različitim mjestima,
3. –
nazivu, naravi ili vrsti rada na koji se radnik zapošljava ili
–
kratak popis ili opis poslova,
4. danu
otpočinjanja rada,
5.
očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,
6.
trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kad
se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja
potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,
7.
otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u
slučaju kad se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno
izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova,
8.
osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja
radnik ima pravo,
9.
trajanju redovitoga radnog dana ili tjedna.
(2)
Umjesto uglavaka iz točke 6., 7., 8. i 9. stavka 1. ovoga članka može se u
ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise,
kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja.
Obvezni
sadržaj pisanog ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove
Članak
18.
(1) Ako
poslodavac pretežno posluje sezonski, za obavljanje stalnih sezonskih poslova
može se sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.
(2) U slučaju sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga
članka, obveznik prijave na produženo osiguranje i uplate doprinosa za
produženo osiguranje prema propisima o mirovinskom osiguranju je poslodavac.
(3) Osim uglavaka iz članka 17. ovoga Zakona, ugovor
iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati i dodatne uglavke o:
1. uvjetima i vremenu za koje će poslodavac
uplaćivati doprinos za produženo osiguranje,
2. roku u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi
sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u narednoj sezoni,
3. roku u kojem je radnik dužan izjasniti se o ponudi
iz točke 2. ovoga stavka, a koji rok ne može biti kraći od osam dana.
(4) Ako radnik neopravdano odbije ponudu za sklapanje
ugovora o radu iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, poslodavac ima pravo od
radnika tražiti povrat sredstava za uplaćene doprinose.
(5) Umjesto uglavka iz stavka 3. točke 1. ovoga
članka, može se u ugovoru uputiti na odgovarajuće kolektivne ugovore ili
pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja.
Obvezni
sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada
Članak
19.
(1)
Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru
o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije
prostor poslodavca, osim uglavaka iz članka 17. stavka 1. točke 1. do 8. ovoga
Zakona mora sadržavati i dodatne uglavke o:
1. trajanju redovitoga radnog tjedna,
2. dnevnom, tjednom ili mjesečnom vremenu obvezne
nazočnosti radnika na mjestu rada,
3. rokovima, vremenu i načinu nadzora rada i
kvalitete obavljanja poslova radnika,
4.
strojevima, alatima i opremi za obavljanje posla koju je poslodavac dužan
nabaviti, instalirati i održavati,
5.
uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u
svezi s time,
6.
naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova,
7.
načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.
(2) Na
ugovor iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje odredba članka 17.
stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor iz
stavka 1. ovoga članka ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika
koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.
(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne može se
sklopiti za obavljanje poslova iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona, te drugih
poslova za koje je to utvrđeno ovim ili drugim zakonom.
(5) Poslodavac je dužan osigurati radniku sigurne
uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih
mjera, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima.
(6) O svakom sklopljenom ugovoru iz stavka 1. ovoga
članka poslodavac je dužan obavijestiti tijelo državne uprave nadležno za
poslove inspekcije rada u roku od petnaest dana od dana sklapanja ugovora.
(7) Na ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne
primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o rasporedu radnog vremena, skraćenom
radnom vremenu, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i
stanci. Ova pitanja mogu se urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom
kojim su utvrđeni uvjeti rada kod poslodavca.
(8) Količina posla i rokovi za izvršenje posla koji
se obavlja na temelju ugovora iz stavka 1. ovoga članka ne smiju onemogućiti
radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno
pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu u slučaju upućivanja radnika u
inozemstvo
Članak
20.
(1) Ako
se radnik upućuje na rad u inozemstvo za razdoblje duže od mjesec dana, a za
vrijeme rada u inozemstvu na ugovor o radu će se primjenjivati inozemni
propisi, pisani ugovor o radu mora se sklopiti ili se radniku mora uručiti
pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo te mora
sadržavati, osim uglavaka iz članka 17. ovoga Zakona i dodatne uglavke o:
1.
trajanju rada u inozemstvu,
2.
novcu u kojem će se isplaćivati plaća,
3.
drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme
rada u inozemstvu te
4.
uvjetima vraćanja (repatrijacije) u zemlju.
(2)
Umjesto uglavaka iz točke 2. i 3. stavka 1. ovoga članka može se u ugovoru,
odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivne
ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja.
(3)
Primjerak prijave iz članka 16. stavka 5. ovoga Zakona poslodavac mora uručiti
radniku prije odlaska u inozemstvo.
Najniža
dob za zaposlenje
Članak
21.
(1)
Osoba mlađa od petnaest godina života, ne smije se zaposliti.
(2)
Osoba mlađa od petnaest godina smije iznimno, uz prethodno odobrenje
inspektora rada, uz naplatu sudjelovati u snimanju filmova, pripremanju i
izvođenju umjetničkih, scenskih ili drugih sličnih djela, na način, u opsegu i
na poslovima koji ne ugrožavaju njezino zdravlje, ćudorednost, školovanje ili
razvoj.
(3)
Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka inspektor rada izdaje na temelju zahtjeva
zakonskog zastupnika.
Poslovna
sposobnost malodobnika za sklapanje ugovora o radu
Članak
22.
(1) Ako
zakonski zastupnik ovlasti malodobnika starijeg od petnaest godina života za
sklapanje određenog ugovora o radu, malodobnik je poslovno sposoban za
sklapanje i raskidanje toga ugovora te za poduzimanje svih pravnih radnji u
svezi s ispunjenjem prava i obveza iz toga ugovora ili u svezi s tim
ugovorom.
(2) Od
ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka izuzeti su pravni poslovi za poduzimanje
kojih zakonskom zastupniku treba odobrenje tijela nadležnog za poslove
socijalne skrbi.
(3) U
slučaju spora između zakonskih zastupnika ili između jednog ili više zakonskih
zastupnika i malodobnika, o davanju ovlaštenja za sklapanje ugovora o radu
odlučuje tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, vodeći računa o najboljim
interesima malodobnika.
(4)
Zakonski zastupnik može povući ili ograničiti ovlaštenje iz stavka 1. ovoga
članka, odnosno u ime malodobnika raskinuti radni odnos.
(5)
Skrbnik može ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka dati malodobniku samo na
temelju prethodnog odobrenja tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(6)
Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka mora se dati u pisanom obliku.
Zabrana
rada malodobnika na određenim poslovima
Članak
23.
(1)
Malodobnik se ne smije zaposliti na poslovima koji mogu ugroziti njegovo
zdravlje, ćudorednost ili razvoj.
(2)
Ministar nadležan za rad će pravilnikom utvrditi poslove iz stavka 1. ovoga
članka.
(3) Ministar
nadležan za rad će pravilnikom utvrditi poslove na kojima malodobnik može
raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje
tih poslova.
(4)
Pravilnike iz stavka 2. i 3. ovoga članka ministar nadležan za rad donijet će
uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
(5)
Inspektor rada zabranit će rad malodobnika na poslovima iz stavka 1. ovoga
članka.
(6) Na
zahtjev malodobnika, njegova roditelja, odnosno skrbnika, radničkog vijeća,
sindikata ili inspektora rada, poslodavac je, u slučaju iz stavaka 1. ovoga
članka, dužan malodobnom radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za
obavljanje drugih odgovarajućih poslova, a ako takvih poslova nema, može mu
otkazati na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.
Ovlaštenje
inspektora rada da zabrani rad malodobnika na određenim poslovima
Članak
24.
(1) Ako
posumnja da poslovi koje obavlja malodobnik ugrožavaju njegovo zdravlje ili
razvoj, inspektor rada može u bilo koje vrijeme zahtijevati od poslodavca da
ovlašteni liječnik pregleda malodobnoga posloprimca te da u nalazu i mišljenju
ocijeni da li poslovi koje malodobnik obavlja, ugrožavaju njegovo zdravlje ili
razvoj.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka inspektor
rada odredit će rok u kojem poslodavac mora pribaviti nalaz i mišljenje da li
poslovi koje obavlja malodobnik, ugrožavaju njegovo zdravlje ili razvoj.
(3) Troškovi liječničkoga pregleda, nalaza i
mišljenja iz stavka 1. ovoga članka, terete poslodavca.
(4) Na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenoga
liječnika, inspektor rada može zabraniti rad malodobnika na određenim
poslovima.
(5) Poticaj za vođenje postupka iz stavka 1. ovoga
članka, može inspektoru rada dati malodobnik, njegov roditelj, odnosno skrbnik,
radničko vijeće ili sindikat.
(6) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka poslodavac je
dužan malodobnom radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje
drugih odgovarajućih poslova, a ako takvih poslova nema, može mu otkazati na
način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.
Posebni
uvjeti za sklapanje ugovora o radu
Članak
25.
(1) Ako
su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu,
određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može
sklopiti samo radnik koji zadovoljava te uvjete.
(2) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra
nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će utvrditi poslove na kojima radnik može
raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje
tih poslova.
(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka utvrdit će
se način utvrđivanja zdravstvene sposobnosti, rokovi u kojima se mora ponoviti
utvrđivanje zdravstvene sposobnosti, sadržaj i način izdavanja svjedodžbe o
zdravstvenoj sposobnosti te druga pitanja važna za utvrđivanje zdravstvene
sposobnosti za obavljanje poslova iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Strani državljanin ili osoba bez državljanstva
može sklopiti ugovor o radu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom i posebnim
zakonom kojim se uređuje zapošljavanje tih osoba.
Obveza
radnika da obavijesti poslodavca o bolesti ili nekim drugim okolnostima
Članak
26.
(1)
Prilikom sklapanja ugovora o radu radnik je dužan obavijestiti poslodavca o
bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju
obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u
izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir.
(2) Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za
obavljanje određenih poslova, poslodavac može uputiti radnika na liječnički
pregled.
(3)
Troškove liječničkog pregleda iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac.
Podaci
koji se ne smiju tražiti
Članak
27.
(1)
Prilikom sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika
podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom.
(2) Na
nedopuštena pitanja iz stavka 1. ovoga članka ne mora se odgovoriti.
III.
ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA, PRIVATNOSTI I DOSTOJANSTVA RADNIKA
Obveze
poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika
Članak
28.
(1)
Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate,
mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad, na način koji osigurava
zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim
propisima i naravi posla koji se obavlja.
(2) Poslodavac je dužan upoznati radnika s
opasnostima posla koji obavlja radnik.
(3) Poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad na
način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te spriječava nastanak
nesreća.
(4) Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i
prehrane radnika, pri izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života,
zdravlja i ćudoređa radnika te njegovoj vjeroispovjedi.
Zaštita
privatnosti radnika
Članak
29.
(1)
Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati
trećim osobama samo ako je to određeno ovim ili drugim zakonom ili ako je to
potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u svezi s
radnim odnosom.
(2) Ako
je osobne podatke iz stavka 1. ovoga članka potrebno prikupljati, obrađivati,
koristiti ili dostavljati trećim osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz
radnoga odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom, poslodavac mora unaprijed
pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati,
koristiti ili dostavljati trećim osobama.
(3) Osobne podatke radnika smije prikupljati,
obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo poslodavac ili osoba
koju za to posebno opunomoći poslodavac.
(4) Netočni osobni podaci moraju se neodgodivo
ispraviti.
(5) Osobni podaci za čije čuvanje više ne postoje
pravni ili stvarni razlozi moraju se brisati ili na drugi način ukloniti.
(6) Poslodavac je dužan imenovati osobu koja je osim
njega ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju,
koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom.
(7) Osoba iz stavka 6. ovoga članka mora uživati
povjerenje zaposlenih, a podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti mora
brižljivo čuvati.
Zaštita
dostojanstva radnika
Članak
30.
(1)
Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla
tako da im osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju ili
spolnom uznemiravanju. Ova zaštita uključuje i poduzimanje preventivnih mjera.
(2) Dostojanstvo radnika štiti se od uznemiravanja
ili spolnog uznemiravanja poslodavca, nadređenih, suradnika i osoba s kojima
radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.
(3) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika
uređuju se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog
vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
(4) Uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavlja
povredu obveza iz radnog odnosa.
(5) Poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika
dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati
pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.
(6) Poslodavac ili osoba iz stavka 5. ovoga članka
dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od
osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere
primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili
spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.
(7) Ako poslodavac u roku iz stavka 6. ovoga članka
ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili
ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili
spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod
uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim
sudom.
(8) Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano
očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan
dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je
zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestiti poslodavca u roku
od osam dana od dana prekida rada.
(9) Za vrijeme prekida rada iz stavka 7. i 8. ovoga
članka radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio.
(10) Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite
dostojanstva radnika su tajni.
(11) Protivljenje radnika ponašanju koje predstavlja
uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne smije biti razlog za diskriminaciju
radnika.
(12) U slučaju spora teret dokazivanja je na
poslodavcu.
IV.
PROBNI RAD
Ugovaranje
i trajanje probnoga rada
Članak
31.
(1)
Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
(2)
Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci.
(3) Ako
je ugovoren probni rad, otkazni rok je najmanje sedam dana.
V.
OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD
Obveza
obrazovanja i osposobljavanja za rad
Članak
32.
(1)
Poslodavac je dužan omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada
školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.
(2)
Radnik je dužan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, školovati
se, obrazovati, osposobljavati i usavršavati se za rad.
(3)
Prilikom promjene ili uvođenja novog načina ili organizacije rada, poslodavac
je dužan, u skladu s potrebama i mogućnostima rada, omogućiti radniku
osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
Pojam
pripravnika i vrijeme na koje se može s njim sklopiti ugovor o radu
Članak
33.
(1)
Osobu koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala, poslodavac
može zaposliti kao pripravnika.
(2)
Pripravnik iz stavka 1. ovoga članka osposobljava se za samostalni rad u
zanimanju za koje se školovao.
(3)
Ugovor o radu može se s pripravnikom sklopiti na određeno vrijeme.
Način
osposobljavanja pripravnika
Članak
34.
(1)
Način osposobljavanja pripravnika za samostalni rad mora biti uređen
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
(2)
Radi osposobljavanja za samostalni rad, pripravnika se može privremeno uputiti
na rad kod drugoga poslodavca.
Trajanje pripravničkoga staža
Članak
35.
Osposobljavanje
pripravnika (pripravnički staž) traje najduže godinu dana, ako zakonom nije
drukčije određeno.
Stručni ispit
Članak
36.
(1)
Nakon što završi pripravnički staž, pripravnik polaže stručni ispit ako je to
zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu
propisano.
(2) Ako
sadržaj i način polaganja stručnog ispita nije određen zakonom, drugim
propisom ili kolektivnim ugovorom, sadržaj i način polaganja stručnog ispita
određuju se pravilnikom o radu.
(3)
Pripravniku koji ne položi stručni ispit poslodavac može redovito otkazati.
Volonterski
rad
Članak
37.
(1) Ako
je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili drugim propisom kao
uvjet za obavljanje poslova određenoga zanimanja, poslodavac može osobu koja je
završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez
zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
(2)
Razdoblje volonterskoga rada iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u pripravnički
staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju.
(3)
Volonterski rad iz stavka 1. ovoga članka može trajati najduže koliko traje
pripravnički staž.
(4) Ako
ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano, na volontera se primjenjuju
odredbe o radnim odnosima ovog i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju
ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku ugovora o radu.
(5)
Ugovor o volonterskom radu mora se sklopiti u pisanom obliku.
VI. RADNO
VRIJEME
Puno
radno vrijeme
Članak
38.
(1)
Puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.
(2) Ako
zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća
i poslodavca ili ugovorom o radu, nije određeno radno vrijeme, smatra se da je
puno radno vrijeme 40 sati tjedno.
Nepuno
radno vrijeme
Članak
39.
(1)
Ugovor o radu može se sklopiti i za nepuno radno vrijeme.
(2) Ako
je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s
istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom
u punom radnom vremenu.
Skraćeno
radno vrijeme
Članak
40.
(1) Na
poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi
radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom
utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.
(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje
radnoga vremena na takvim poslovima, utvrđuju se kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu.
(3) Ako poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje
radnoga vremena na takvim poslovima nije utvrđeno kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu, ministar nadležan za rad će na prijedlog osobe koja prema
ovom Zakonu može biti stranka kolektivnog ugovora, a uz suglasnost ministra
nadležnog za zdravstvo, donijeti pravilnik kojim se uređuju ta pitanja.
(4) Radnik koji radi na poslovima iz stavka 1. ovoga
članka ne smije na takvim poslovima raditi prekovremeno niti se smije na takvim
poslovima zaposliti kod drugoga poslodavca.
(5) Ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom može se
odrediti da radnik, koji na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne radi puno
radno vrijeme, dio radnoga vremena najduže do punoga radnoga vremena, radi na
nekim drugim poslovima, koji nemaju narav poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Pri
ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s
radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme iz stavka 1. i 5. ovoga članka
izjednačuje se s punim radnim vremenom.
Prekovremeni
rad
Članak
41.
(1) U
slučaju više sile, izvanrednoga povećanja opsega rada i u drugim sličnim
slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od
punoga radnog vremena (prekovremeni rad), najviše 10 sati tjedno.
(2) Ako
prekovremeni rad određenoga radnika traje duže od četiri tjedna neprekidno ili
više od dvanaest tjedana tijekom kalendarske godine, odnosno ako prekovremeni
rad svih radnika određenoga poslodavca prelazi 10 posto ukupnoga radnog vremena
u određenome mjesecu, o prekovremenom radu mora se obavijestiti inspektor rada.
(3) Ako inspektor rada posumnja da prekovremeni rad
štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika, odredit će rok u kojem
poslodavac o tomu mora pribaviti nalaz i mišljenje ovlaštenog liječnika.
(4) Inspektor rada će zabraniti prekovremeni rad ako
on štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika ili ako se njegovim
prekomjernim korištenjem onemogućuje zapošljavanje nezaposlenih osoba.
(5) Zabranjen je prekovremeni rad malodobnih radnika.
(6) Trudnica, majka s djetetom do tri godine starosti
i samohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti može raditi
prekovremeno samo ako dade pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
(7)
Inspektor rada zabranit će prekovremeni rad malodobnika te osobe iz stavka 5.
ovoga članka koja nije dala pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na
prekovremeni rad.
Raspored
radnoga vremena
Članak
42.
(1) Ako
dnevni i tjedni raspored radnoga vremena nije određen propisom, kolektivnim
ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili
ugovorom o radu, o rasporedu radnoga vremena odlučuje poslodavac pisanom
odlukom.
(2)
Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog
vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog
rada.
Preraspodjela
radnoga vremena
Članak
43.
(1) Ako
narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se
preraspodijeliti tako da tijekom jednoga razdoblja traje duže, a tijekom
drugoga razdoblja kraće od punoga ili nepunoga radnog vremena.
(2) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, prosječno
radno vrijeme tijekom kalendarske godine ili drugoga razdoblja određenoga
kolektivnim ugovorom, ne smije biti duže od punoga radnog vremena.
(3) Preraspodijeljeno radno vrijeme, ne smatra se
prekovremenim radom.
(4) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono ne
smije biti duže od 52 sata tjedno.
(5) Za
poslove sezonske naravi kolektivnim ugovorom može se predvidjeti da
preraspodijeljeno radno vrijeme smije biti duže od 52 sata tjedno, ali ne duže
od 60 sati tjedno.
(6) Ako
radnik radi nepuno radno vrijeme kod dva ili više poslodavca, za preraspodjelu
nepunoga radnog vremena potreban je pristanak radnika.
(7) Zabranjen je rad malodobnika u preraspodijeljenom
punom radnom vremenu.
(8) Trudnica, majka s djetetom do tri godine starosti
i samohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti može raditi u
preraspodijeljenom punom radnom vremenu samo ako dade pisanu izjavu o
dobrovoljnom pristanku na takav rad.
(9) Inspektor rada zabranit će rad u
preraspodijeljenom punom radnom vremenu malodobnika i osobe iz stavka 8. ovoga
članka koja nije dala pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na rad u
preraspodijeljenom punom radnom vremenu.
(10)
Ako preraspodjela radnoga vremena nije predviđena kolektivnim ugovorom,
odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca,
poslodavac mora zatražiti suglasnost inspektora rada za preraspodjelu radnoga
vremena.
(11)
Inspektor rada može dati suglasnost najduže za kalendarsku godinu.
VII.
ODMORI I DOPUSTI
Stanka
Članak
44.
(1)
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na
odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije
određeno.
(2)
Vrijeme odmora iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme.
(3) Ako
posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka
1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog
vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu uredit će se
korištenje ovoga odmora.
Dnevni
odmor
Članak
45.
(1)
Između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati
neprekidno.
(2)
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, punoljetni radnik koji radi na
sezonskim poslovima u industriji, ima pravo na odmor između dva uzastopna radna
dana u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, ali najviše za šezdeset dana u
jednoj kalendarskoj godini.
(3)
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, punoljetni radnik koji radi na
sezonskim poslovima u poljoprivredi, trgovini i drugim neindustrijskim
djelatnostima, ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od
najmanje 10 sati neprekidno.
(4)
Ministar nadležan za rad ovlašten je odrediti koje djelatnosti, u smislu stavka
1. i 2. ovoga članka, spadaju u industriju, a koje u poljoprivredu, trgovinu i
druge neindustrijske djelatnosti.
Tjedni
odmor
Članak
46.
Radnik
ima pravo na tjedni odmor nedjeljom u trajanju najmanje 24 sata neprekidno, a
ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, mora mu se za svaki radni tjedan
osigurati jedan dan odmora, u razdoblju određenom kolektivnim ugovorom,
sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o
radu.
Najkraće trajanje godišnjeg odmora
Članak
47.
(1)
Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u
trajanju od najmanje osamnaest radnih dana.
(2)
Malodobni radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u
trajanju od najmanje dvadeset četiri radna dana.
(3) Radnik koji radi na poslovima na kojima, uz
primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih
utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od
najmanje trideset radnih dana.
(4) Poslovi iz stavka 3. ovoga članka te najkraće
trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima, utvrđuju se kolektivnim ugovorom
ili pravilnikom o radu.
(5) Ako poslovi iz stavka 3. ovoga članka te najkraće
trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima nije utvrđeno kolektivnim
ugovorom ili pravilnikom o radu, ministar nadležan za rad može na prijedlog
osobe koja prema ovom Zakonu može biti stranka kolektivnog ugovora, a uz
suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, donijeti pravilnik kojim se
uređuju ta pitanja.
Utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora
Članak
48.
(1)
Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog člankom 39. ovoga
Zakona može se odrediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu.
(2) Blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju
se u trajanje godišnjeg odmora.
(3) Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje
je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora.
(4) Ako je rad organiziran u manje od šest radnih
dana u tjednu, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu
nije drukčije određeno, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se
da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana.
Ništavost odricanja od prava na godišnji odmor
Članak
49.
Ništav
je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade
umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Rok stjecanja prava na godišnji odmor
Članak
50.
(1)
Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna
odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci
neprekidnoga rada.
(2)
Privremena nesposobnost za rad, vojna služba ili drugi zakonom određeni slučaj
opravdanog odsustvovanja s rada, ne smatra se prekidom rada u smislu stavka 1.
ovoga članka.
Pravo na
razmjerni dio godišnjeg odmora
Članak
51.
(1)
Radnik ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora, određenog na način
propisan člankom 40. ovoga Zakona, za svakih navršenih mjesec dana rada u
slučaju:
– ako u
kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja
šestomjesečnoga roka iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona, nije stekao pravo na
godišnji odmor,
– ako
radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnoga roka iz članka 50. stavka
1. ovoga Zakona,
– ako
radni odnos prestane prije 1. srpnja.
(2) Pri
izračunavanju trajanja godišnjeg odmora na način iz stavka 1. ovoga članka,
najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg
odmora.
Godišnji
odmor u slučaju prestanka radnoga odnosa
Članak
52.
(1)
Pravo na godišnji odmor nema radnik koji je to pravo u cijelosti, za tekuću
kalendarsku godinu, iskoristio kod prethodnoga poslodavca.
(2)
Prilikom prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku izdati potvrdu o
korištenju godišnjeg odmora.
Naknada
plaće za vrijeme godišnjeg odmora
Članak
53.
(1) Za
vrijeme korištenja godišnjeg odmora, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini
određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje
u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući
tu i odgovarajuću novčanu vrijednost plaće u naravi).
(2) Naknada plaće iz stavka 1. ovoga članka mora se
radniku isplatiti unaprijed, prije korištenja godišnjeg odmora, ako drukčije
nije određeno kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog
vijeća i poslodavca.
(3) Poslodavac nema pravo od radnika tražiti vraćanje
naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora iskorištenog prije
ispunjenja uvjeta iz članka 51. ovoga Zakona.
Korištenje
godišnjeg odmora u dijelovima
Članak
54.
(1)
Radnik ima pravo godišnji odmor koristiti u dva dijela.
(2) Ako
radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje
dvanaest radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za
koju ostvaruje pravo na godišnji odmor.
(3) Drugi dio godišnjeg odmora radnik mora koristiti
najkasnije do 30. lipnja iduće godine.
Prenošenje
godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu
Članak
55.
(1)
Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije
korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili rodiljnog
dopusta, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine, pod uvjetom
da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se
vratio na rad.
(2)
Član posade broda, radnik na radu u inozemstvu ili radnik koji je bio u vojnoj
službi, može godišnji odmor u cijelosti koristiti u sljedećoj kalendarskoj
godini.
Raspored
korištenja godišnjeg odmora
Članak
56.
(1)
Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom.
(2) Pri
utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir
potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor i razonodu raspoložive
radnicima.
(3)
Radnika se mora najmanje 15 dana prije korištenja obavijestiti o rasporedu i
trajanju godišnjeg odmora.
(4)
Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti kada on to želi, uz
obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije, ako kolektivnim
ugovorom nije određen drukčiji rok.
Plaćeni
dopust
Članak
57.
(1)
Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz
naknadu plaće (plaćeni dopust) do ukupno najviše sedam radnih dana za važne
osobne potrebe, a osobito u svezi sa sklapanjem braka, porodom supruge, težom
bolesti ili smrću člana uže obitelji.
(2) Članom uže obitelji iz stavka 1. ovoga članka
smatraju se: suprug, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supruzi, braća
i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje,
očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati te
osoba koja s radnikom živi u vanbračnoj zajednici.
(3) Radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme
stručnog ili općega školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja te obrazovanja
za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz
naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog
vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
(4) U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u
svezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenoga dopusta smatraju se vremenom
provedenim na radu.
(5) Radnici – dobrovoljni davaoci krvi ostvaruju
pravo na jedan slobodan dan s naslova dobrovoljnog darivanja krvi, a ostvaruje
se u tijeku kalendarske godine, sukladno radnim obvezama.
Neplaćeni
dopust
Članak
58.
(1)
Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust.
(2) Za
vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s
radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.
VIII.
NOĆNI RAD
Vrijeme
noćnoga rada
Članak
59.
(1) Rad
u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućega dana, a u
poljoprivredi između 22 sata uvečer i 5 sati ujutro idućega dana, smatra se
noćnim radom, ako za određeni slučaj ovim ili drugim zakonom, drugim propisom,
kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog
vijeća nije drukčije određeno.
(2) Ako
je rad organiziran u smjenama, mora se osigurati izmjena smjena, tako da radnik
radi noću uzastopce najviše jedan tjedan.
Zabrana
noćnoga rada žena u industriji
Članak
60.
(1)
Zabranjen je noćni rad žena u industriji, osim ako je iznimno, u slučaju
ozbiljne opasnosti, zbog zaštite nacionalnih interesa, takav rad odobrio
ministar nadležan za rad.
(2)
Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na poslodavce koji zapošljavaju
samo članove svoje obitelji.
(3) Zabrana noćnoga rada iz stavka 1. ovoga članka ne
odnosi se na žene koje obavljaju vodeće i tehničke poslove, odnosno na žene
zaposlene u zdravstvenoj i socijalnoj službi za koje nije uobičajeno da
obavljaju poslove fizičke naravi.
(4) Ministar nadležan za rad mora prije davanja
odobrenja iz stavka 1. ovoga članka pribaviti o tome mišljenje sindikata i
udruge poslodavaca.
(5) Iznimno, ženi se može narediti rad noću i bez
prethodnog odobrenja ministra rada, ako je takav rad prijeko potreban zbog više
sile ili sprječavanja kvara na sirovinama.
(6) O noćnom radu iz stavka 5. ovoga članka mora se u
roku od 24 sata obavijestiti inspektora rada.
(7) Inspektor rada može zabraniti noćni rad iz stavka
5. ovoga članka ako ocijeni da takav rad nije prijeko potreban, odnosno da ne
postoji viša sila ili opasnost od kvara na sirovinama.
(8)
Ministar nadležan za rad ovlašten je pravilnikom odrediti koje djelatnosti, u
smislu stavka 1. ovoga članka, spadaju u industriju.
Izuzeci
od zabrane noćnoga rada žena u industriji
Članak
61.
(1)
Zbog potrebe boljeg iskorištavanja sredstava za rad, povećanja zaposlenosti
ili sličnih važnih gospodarskih ili socijalnih razloga, ministar nadležan za
rad može odlučiti da se noćnim radom smatra vrijeme različito od vremena
propisanog u članku 59. ovoga Zakona, odnosno da se od zabrane noćnoga rada
izuzmu žene:
1. u određenoj industrijskoj grani ili djelatnosti,
odnosno u određenom zanimanju, pod uvjetom da udruge poslodavaca i sindikati o
tome sklope sporazum ili dadu na to svoj pristanak,
2. kod jednog ili više poslodavaca, koji nisu
obuhvaćeni odlukom iz točke 1. ovoga stavka, pod uvjetom:
– da poslodavac i radničko vijeće o tome sklope
sporazum, te
– da se o tome zatraži mišljenje udruge poslodavaca i
sindikata industrijske grane ili djelatnosti, odnosno određenoga zanimanja.
(2) Kod poslodavca koji nije obuhvaćen odlukom
donesenom u skladu s odredbom stavka 1. točke 1. ovoga članka, odnosno s kojim
nije sklopljen sporazum iz stavka 1. točke 2. podstavka 1. ovoga članka, ured
državne uprave u županiji nadležan za poslove rada prema mjestu sjedišta
poslodavca, može odobriti da se od zabrane noćnog rada izuzmu žene, pod
uvjetom:
– da je
o tome zatraženo mišljenje radničkog vijeća te udruge poslodavaca i sindikata
industrijske grane ili djelatnosti, odnosno određenog zanimanja,
– da se
ured državne uprave u županiji nadležan za poslove rada uvjeri u prikladnost
poduzetih mjera sigurnosti i zaštite na radu, socijalnih službi i jednakih
mogućnosti i postupanja s radnicama, te
– da
odobrenje važi za određeno ograničeno razdoblje koje nije duže od dvije godine
te da se može obnoviti u postupku i pod uvjetima propisanim za njegovo
donošenje.
(3)
Trudnica i majka do dvije godine djetetova života te samohrana majka s djetetom
do tri godine djetetova života, ne smije biti izuzeta od zabrane noćnoga rada,
osim ako to sama traži.
(4) O
žalbi protiv odobrenja iz stavka 2. ovoga članka odlučuje ministarstvo
nadležno za rad.
Noćni rad
malodobnika
Članak
62.
(1) Za
malodobnike zaposlene u industriji rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati
ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom.
(2) Za malodobnike zaposlene izvan industrije rad u
vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim
radnom.
(3) Zabranjen je noćni rad malodobnika, osim ako je
takav rad prijeko potreban zbog više sile.
(4) Zabrana noćnoga rada iz stavka 3. ovoga članka
može se u slučaju ozbiljne opasnosti, zbog zaštite nacionalnih interesa,
privremeno ukinuti odlukom ministra nadležnog za rad.
(5)
Ministar nadležan za rad ovlašten je pravilnikom odrediti koje djelatnosti, u
smislu stavka 1. ovoga članka, spadaju u industriju.
IX.
ZAŠTITA MAJČINSTVA
Poslovi
na kojima ne smije raditi žena
Članak
63.
(1)
Žena ne smije obavljati osobito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili
pod vodom te druge poslove koji, s obzirom na njezine psihofizičke osobine,
osobito ugrožavaju ženin život ili zdravlje.
(2)
Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo,
pravilnikom će odrediti poslove iz stavka 1. ovoga članka.
(3)
Zabrana rada pod zemljom iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na žene koje
obavljaju vodeće poslove, poslove zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,
studente i pripravnike koji tijekom školovanja ili stručnog osposobljavanja,
moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima rudnika te na žene koje
povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove rudnika radi obavljanja poslova
koji nisu fizičke naravi.
Zabrana
nejednakog postupanja prema trudnicama
Članak
64.
(1)
Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njene trudnoće, otkazati joj
ugovor o radu ili je, osim pod uvjetima iz članka 65. ovoga Zakona, premjestiti
na druge poslove.
(2)
Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći niti smije
uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako radnica osobno zahtijeva
određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.
Premještaj
trudnice, odnosno žene koja doji dijete
Članak
65.
(1)
Odredbe članka 64. ovoga Zakona ne sprječavaju privremeni premještaj trudnice ili
žene koja doji dijete, na druge poslove na temelju njezina osobnoga zahtjeva
ili po odluci poslodavca, ako to zahtijeva njezino zdravstveno stanje, koje je
utvrdio ovlašteni liječnik.
(2) Ako
žena iz stavka 1. ovoga članka radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život
ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je mora
premjestiti na druge odgovarajuće poslove.
(3) U
sporu između poslodavca i radnice, samo je ovlašteni liječnik nadležan
ocijeniti da li je premještaj na druge poslove, u slučaju iz stavka 1. ovoga
članka, odgovarajući.
(4) Ako poslodavac koji zapošljava pet ili manje od
pet radnika, nije u mogućnosti osigurati raspored žene iz stavka 1. ovoga
članka na druge odgovarajuće poslove, žena ima pravo na dopust uz naknadu plaće
prema posebnim propisima.
(5) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra
nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje
prava iz stavka 4. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće.
(6) Privremeni premještaj iz stavka 1. ovoga članka
poslodavac mora opozvati čim ženino zdravstveno stanje dopušta njezin povratak
na poslove na kojima je prethodno radila.
(7)
Privremeni premještaj iz stavka 1. ovoga članka ne smije imati za posljedicu
smanjenje plaće radnice.
(8)
Radnicu iz stavka 1. ovoga članka može se premjestiti u drugo mjesto rada samo
uz njezin pristanak.
Rodiljni
dopust
Članak
66.
(1) Za
vrijeme trudnoće, poroda i njege djeteta radnica ima pravo na rodiljni dopust.
(2) Radnica može početi koristiti rodiljni dopust 45
dana prije očekivanoga poroda i može ga koristiti do godine dana djetetova
života.
(3) Dan očekivanoga poroda utvrđuje ovlašteni
liječnik.
(4) Za blizance, treće i svako sljedeće dijete
radnica može koristiti rodiljni dopust do navršene treće godine djetetova
života.
(5) Radnica obvezno koristi rodiljni dopust u
razdoblju od 28 dana prije poroda do šest mjeseci djetetova života (obvezni
rodiljni dopust). Pravo na obvezni rodiljni dopust utvrđen prema odredbama
ovoga Zakona koristi se u neprekinutom trajanju.
(6) Na vlastiti zahtjev, žena iznimno može početi
raditi prije nego dijete navrši šest mjeseci života, ali ne prije isteka 42
dana poslije poroda.
(7) Ako je dijete prerano rođeno, produžuje se
rodiljni dopust iz stavka 2. ovoga članka za toliko vremena za koliko je dijete
prerano rođeno.
(8) Nakon proteka obveznoga rodiljnog dopusta iz
stavka 5. i 6. ovoga članka, ako se roditelji tako sporazumiju, pravo na
rodiljni dopust može koristiti djetetov otac.
(9) Ako
djetetov otac koristi pravo iz stavka 8. ovoga članka u trajanju od najmanje
tri mjeseca, rodiljni dopust iz stavka 2. i 4. ovoga članka produžuje se za dva
mjeseca.
Skraćeno
radno vrijeme roditelja
Članak
67.
(1) Kad
je obvezni rodiljni dopust iz članka 66. stavka 5. ili 6. ovoga Zakona prošao,
radnica ima pravo raditi polovicu radnoga vremena do navršene jedne godine
djetetova života, odnosno za blizance, treće i svako sljedeće dijete može
raditi polovicu radnoga vremena do navršene treće godine djetetova života.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti
radnik koji je djetetov otac, ako majka za to vrijeme radi u punom radnom
vremenu.
(3) Nakon što dijete navrši jednu godinu života,
jedan od djetetovih roditelja ima pravo raditi polovicu punoga radnoga vremena
do tri godine djetetova života, ako je djetetu, prema ocjeni ovlaštenoga
liječnika, zbog njegova zdravlja i razvoja, potrebna pojačana briga i njega.
(4) Ministar nadležan za zdravstvo pravilnikom će
propisati uvjete i postupak stjecanja prava na rad u skraćenom radnom vremenu,
radi njege djeteta kojem je potrebna pojačana briga i njega.
Stanka za
dojenje djeteta
Članak
68.
(1)
Žena koja nakon korištenja rodiljnog dopusta ili rada u skraćenom radnom
vremenu nastavi dojiti dijete, ima u tu svrhu tijekom rada u punom radnom
vremenu, dva puta dnevno pravo na stanku u trajanju od po sat vremena.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka žena može
koristiti do godine dana djetetova života.
(3) Vrijeme stanke iz stavka 1. ovoga članka ubraja
se u radno vrijeme.
(4) Naknada plaće za stanku iz stavka 1. ovoga članka
obračunava se prema posebnim propisima.
(5) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra
nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak ostvarenja
prava iz stavka 1. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće
iz stavka 4. ovoga članka.
Prava
koja može koristiti djetetov otac
Članak
69.
(1) Ako
majka umre, napusti dijete ili ako je zbog bolesti ili drugoga važnoga razloga
onemogućena brinuti se o djetetu, djetetov se otac može koristiti svim pravima
koja su ovim Zakonom predviđena, radi zaštite majčinstva i podizanja djeteta.
(2) Ministar nadležan za zdravstvo pravilnikom će
propisati uvjete i postupak utvrđivanja nemogućnosti majke da se, zbog bolesti
ili drugoga važnog razloga, brine o djetetu.
Mirovanje
radnoga odnosa do tri godine djetetova života
Članak 70.
Nakon što je istekao rodiljni dopust jedan od
roditelja djeteta ima pravo ne raditi dok dijete ne navrši tri godine života,
za koje mu vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa miruju, a pravo na
zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu te pravo na mirovinsko i
invalidsko osiguranje ostvaruje u skladu s propisima koji uređuju ta područja.
Prava
majke u slučaju djetetove smrti
Članak
71.
Ako
radnica rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije nego što je prošao rodiljni
dopust, ona ima pravo nastaviti koristiti rodiljni dopust onoliko vremena
koliko je, prema nalazu i mišljenju ovlaštenoga liječnika, potrebno da se
oporavi od poroda i psihičkoga stanja uzrokovanoga gubitkom djeteta, a
najmanje 45 dana, za koje joj vrijeme pripadaju sva prava na temelju rodiljnoga
dopusta.
Naknada
plaće za vrijeme rodiljnoga dopusta i rada u skraćenom radnom vremenu
Članak
72.
(1) Za
vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, radnik koji ga koristi ima pravo na
naknadu plaće prema posebnim propisima.
(2) Za
vrijeme rada u skraćenom radnom vremenu, na temelju ove glave Zakona, radnik
ima za polovicu radnoga vremena pravo na naknadu plaće, prema posebnim
propisima.
Prava
roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju
Članak
73.
(1)
Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim
tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na
dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do
navršene sedme godine djetetova života.
(2) Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1.
ovoga članka jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo
raditi polovicu punoga radnog vremena.
(3) Pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ima
jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama u razvoju, ako je teže
tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta, odnosno do
završetka redovnog školovanja.
(4) Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. do 3. ovoga
članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima.
(5) Naknada plaće iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje
se na teret sredstava socijalne skrbi.
(6) Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz
suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i
postupak za stjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način
obračunavanja i isplate naknade plaće.
(7)
Roditelju iz stavka 1. ovoga članka koji radi polovicu radnog vremena, ne može
se narediti rad noću ni prekovremeni rad, a niti mu se bez njegovog pristanka
može promijeniti mjesto rada.
(8)
Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka, radnik ima
pravo nastaviti raditi puno radno vrijeme na poslovima na kojima je radio prije
korištenja ovoga prava, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova,
poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih
odgovarajućih poslova.
Prava
posvojitelja, odnosno osobe koja skrbi o djetetu
Članak
74.
(1)
Prava utvrđena ovim Zakonom radi zaštite majčinstva i podizanja djece, može
koristiti pod jednakim uvjetima posvojitelj djeteta ili osoba kojoj je na
temelju rješenja tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi, dijete povjereno
na čuvanje i odgoj.
(2) Ako
je dijete starije od dobi predviđene ovim Zakonom, za korištenje prava iz
stavka 1. ovoga članka, jedan od posvojitelja djeteta mlađeg od dvanaest godina
ima pravo na posvojiteljski dopust od 270 dana neprekidno, od dana posvojenja,
pod uvjetom da supružnik posvojitelja nije roditelj djeteta.
(3)
Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na rodiljni ili posvojiteljski dopust
u ukupnom trajanju od najmanje 270 dana.
(4) Za
vrijeme korištenja posvojiteljskoga dopusta, posvojitelj ima pravo na naknadu
plaće, prema posebnim propisima.
Pretpostavka rada u punom radnom vremenu
Članak
75.
Ako je
za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom,
važno prethodno trajanje radnog odnosa, razdoblja rodiljnoga dopusta, rada u
skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja te posvojiteljski
dopust, smatrat će se radom u punom radnom vremenu.
Najava korištenja prava
Članak
76.
(1)
Radnik koji namjerava koristiti pravo na rodiljni dopust, posvojiteljski
dopust ili pravo na mirovanje ugovora o radu do treće godine života djeteta,
dužan je što je moguće prije, a najmanje mjesec dana ranije, obavijestiti o
svojoj namjeri poslodavca.
(2)
Radnik može prestati koristiti pravo iz stavka 1. ovoga članka, a poslodavac ga
je dužan primiti na rad i rasporediti na poslove na kojima je radio prije
korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka u roku mjesec dana od dana kada ga
je radnik obavijestio o prestanku korištenja tih prava.
(3) Ako
je prestala potreba za obavljanje poslova na kojima je radio, poslodavac je
dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih
odgovarajućih poslova.
(4)
Radnik koji se koristio pravom iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na dodatno
stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnici ili načinu rada.
Zabrana otkaza
Članak
77.
(1) Za
vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnoga dopusta, korištenja prava na rad u
skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja
posvojiteljskoga dopusta i dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju
te petnaest dana nakon prestanka trudnoće, odnosno prestanka korištenja tih
prava, poslodavac ne može otkazati trudnici, odnosno osobi koja se koristi
nekim od spomenutih prava.
(2)
Otkaz je ništav ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje
okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od
dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga
članka te o tome pridonese odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili
drugoga ovlaštenog tijela.
(3)
Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ne sprječavaju prestanak ugovora o radu
sklopljenog na određeno vrijeme, istekom vremena na koje je sklopljen taj
ugovor.
Pravo
radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu
Članak
78.
(1)
Radnik koji koristi pravo na rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili kojemu
ugovor o radu miruje do treće godine života djeteta, može otkazati ugovor o
radu izvanrednim otkazom.
(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka, ugovor o radu
može se otkazati najkasnije petnaest dana prije dana kada je radnik dužan
vratiti se na rad.
(3) Trudnica može otkazati ugovor o radu izvanrednim
otkazom.
Pravo
povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove
Članak
79.
Nakon
što je prošao rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili rad u skraćenom radnom
vremenu, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka na
poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, a ako je prestala
potreba za obavljanje tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje
ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova.
X.
ZAŠTITA RADNIKA KOJI SU PRIVREMENO ILI TRAJNO NESPOSOBNI ZA RAD
Zabrana
otkazivanja ako je privremena nesposobnost uzrokovana ozljedom na radu ili
profesionalnom bolešću
Članak
80.
(1) Dok
je radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne
bolesti privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka, poslodavac
mu ne može otkazati.
(2)
Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prestanak ugovora o radu
sklopljenoga na određeno vrijeme.
Zabrana
štetnog utjecaja na napredovanje ili ostvarenje drugih prava
Članak
81.
Ozljeda
na radu, odnosno profesionalna bolest, ne smije štetno utjecati na napredovanje
radnika ili ostvarenje drugih prava i pogodnosti iz radnog odnosa ili u svezi
s radnim odnosom.
Pravo
povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove
Članak 82.
Radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog
ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega
nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlaštena osoba, odnosno tijelo, utvrdi da
je sposoban za rad, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno
radio, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, poslodavac mu je
dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih
poslova.
Obveza
obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad
Članak
83.
(1)
Radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj
nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku tri dana dužan mu je dostaviti
liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom
trajanju.
(2)
Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Ako
zbog opravdanoga razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga
članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku tri dana
od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.
(4)
Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo,
pravilnikom će utvrditi sadržaj i način izdavanja potvrde iz stavka 1. ovoga
članka.
Pravo
zaposlenja na drugim poslovima
Članak
84.
(1) Ako
ovlaštena osoba, odnosno tijelo, ocijeni da kod radnika postoji profesionalna
nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti,
poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje ovlaštene osobe,
odnosno tijela, ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje
je on sposoban, koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima
je radnik prethodno radio.
(2)
Radi osiguranja takvih poslova poslodavac je dužan prilagoditi poslove
sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnoga vremena, odnosno poduzeti
sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka 1. ovoga članka osigura
odgovarajuće poslove.
(3)
Ponuda drugih poslova iz stavka 1. ovoga članka mora biti u pisanom obliku.
Otkaz u
slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka
invalidnosti
Članak
85.
(1)
Poslodavac može otkazati radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost
za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, samo uz prethodnu
suglasnost radničkog vijeća.
(2) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko
vijeće, suglasnost iz stavka 1. ovoga članka daje nadležna služba zapošljavanja.
(3) Radničko vijeće, odnosno nadležna služba
zapošljavanja, dat će poslodavcu suglasnost na otkaz ugovora o radu, ako
poslodavac dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka
1. ovoga članka osigura odgovarajuće poslove, odnosno ako dokaže da je radnik
odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju
njegovim sposobnostima, u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštene osobe,
odnosno tijela.
(4) Ako
radničko vijeće, odnosno nadležna služba zapošljavanja uskrati suglasnost na
otkaz, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.
Otpremnina
u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti
Članak
86.
(1)
Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od
profesionalne bolesti, a koji nakon završenoga liječenja i oporavka ne bude vraćen
na rad, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi
mu inače pripadao.
(2)
Radnik koji je neopravdano odbio zaposlenje na ponuđenim mu poslovima, nema
pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.
Prednost
pri stručnom osposobljavanju i školovanju
Članak
87.
Radnik
koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, ima
prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju koje organizira poslodavac.
XI. PLAĆE
Određivanje
plaće
Članak
88.
(1)
Poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.
(2) Ako
osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac
koji zapošljava više od 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
(3) Ako
plaća nije određena na način određen u stavku 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o
radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti,
poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću.
(4) Pod
primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito plaća za jednaki rad, a ako
takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima
slučaja.
Jednakost
plaća žena i muškaraca
Članak
89.
(1)
Poslodavac je dužan isplatiti jednake plaće ženama i muškarcima za jednaki rad
i rad jednake vrijednosti.
(2) U
smislu stavka 1. ovoga članka dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad
i jednake vrijednosti ako:
– ako
obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu
zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju,
– rad koji jedna od njih obavlja slične je naravi kao
rad koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima
ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili
se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti,
– rad koji jedna od njih obavlja je jednake
vrijednosti kao rad koji obavlja druga ako se uzmu u obzir kriteriji kao što su
stručna sprema, vještine, je li rad fizički ili ne, odgovornosti i uvjeti u
kojima se rad obavlja.
(3) Plaća iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća osnovnu
plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili
neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora,
pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni
rad.
(4) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora,
pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna stavku 1. ovoga članka,
ništava je.
Isplata
plaće
Članak
90.
(1)
Plaća se isplaćuje nakon obavljenoga rada.
(2)
Plaća se isplaćuje u novcu.
(3)
Plaća se isplaćuje u razdobljima koja ne smiju biti duža od mjesec dana.
(4) Ako
kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća se za
prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u narednom mjesecu.
(5)
Plaća u smislu ovoga Zakona je plaća u bruto iznosu.
Isprave o
plaći, naknadi plaće i otpremnini
Članak 91.
(1) Prilikom isplate plaće, naknade plaće i
otpremnine poslodavac je dužan radniku uručiti obračun iz kojeg je vidljivo
kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće i otpremnine.
(2) Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati
plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do
kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknade plaća ili otpremnine
radniku uručiti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti.
(3)
Obračuni iz stavka 2. ovoga članka su ovršne isprave.
Pravo na
povećanu plaću
Članak
92.
Za
otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom
ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima
pravo na povećanu plaću.
Naknada
plaće
Članak
93.
(1) Za
razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim
propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće.
(2) Zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom
ili ugovorom o radu određuje se razdoblje iz stavka 1. ovoga članka za koje se
naknada isplaćuje na teret poslodavca.
(3) Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida
rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za
koje radnik nije odgovoran.
(4) Radnik koji odbije raditi jer nisu provedene
propisane mjere zaštite na radu, ima pravo na naknadu plaće, u visini kao da
je radio, za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za
to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće poslove.
(5) Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene
mu u prethodna tri mjeseca.
Zabrana
prijeboja
Članak
94.
(1)
Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku
naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinoga dijela, odnosno uskratom
isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
(2)
Radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka
potraživanja.
Zaštita
plaće pri prisilnom ustegnuću
Članak
95.
Najviše
polovica plaće ili naknade plaće radnika može se prisilno ustegnuti radi
ispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja, a za ostale obveze može se prisilno
ustegnuti najviše jedna trećina plaće ili naknade plaće radnika.
XII.
IZUMI I TEHNIČKA UNAPRJEĐENJA RADNIKA
Izum
ostvaren na radu ili u svezi s radom
Članak
96.
(1)
Radnik je dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u
svezi s radom.
(2)
Podatke o izumu iz stavka 1. ovoga članka radnik je dužan čuvati kao poslovnu
tajnu i ne smije ih priopćiti trećoj osobi bez odobrenja poslodavca.
(3)
Izum iz stavka 1. ovoga članka pripada poslodavcu, a radnik ima pravo na
nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.
(4) Ako
nadoknada nije utvrđena na način iz stavka 3. ovoga članka, sud će odrediti
primjerenu nadoknadu.
Izum koji
je u svezi s djelatnošću poslodavca
Članak
97.
(1) O
svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u svezi s radom, radnik je dužan
obavijestiti poslodavca, ako je izum u svezi s djelatnošću poslodavca, te mu
pismeno ponuditi ustupanje prava u svezi s tim izumom.
(2)
Poslodavac je dužan u roku od mjesec dana očitovati se o ponudi radnika iz
stavka 1. ovoga članka.
(3) Na
ustupanje prava na izum iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe obveznog prava o prvokupu.
Tehničko
unaprjeđenje
Članak
98.
(1) Ako
poslodavac prihvati primijeniti tehničko unaprjeđenje koje je predložio radnik,
dužan mu je isplatiti nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o
radu ili posebnim ugovorom.
(2) Ako
nadoknada nije utvrđena na način iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti
primjerenu nadoknadu.
XIII.
ZABRANA TAKMIČENJA RADNIKA S POSLODAVCEM
Zakonska
zabrana utakmice
Članak
99.
(1)
Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove
iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice).
(2) Ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1.
ovoga članka, poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili
može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno
da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese
potraživanje zarade iz takvoga posla.
(3) Pravo poslodavca iz stavka 2. ovoga članka
prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje
posla, a svakako nakon pet godina od sklapanja posla.
(4) Ako
je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se radnik bavi
obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time
baviti, smatra se da je radniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima.
(5)
Poslodavac može odobrenje iz stavka 1., odnosno 4. ovoga članka opozvati,
poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu.
Ugovorna
zabrana utakmice
Članak
100.
(1)
Poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka
ugovora o radu radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj
utakmici s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe
sklapati poslove kojima se takmiči s poslodavcem (ugovorna zabrana utakmice).
(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne smije se
zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa.
(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može biti
sastavni dio ugovora o radu.
(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora se sklopiti
u pisanom obliku.
(5) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuje
radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca
ili ako se njime s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane
poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje
radnika.
(6) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka je ništav ako ga
sklopi malodobni radnik ili radnik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima
plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka na ništavost
ugovorne zabrane utakmice ne može se pozivati poslodavac.
Naknada
plaće u slučaju ugovorne zabrane utakmice
Članak
101.
(1) Ako
ovim Zakonom za određeni slučaj nije drukčije određeno, ugovorna zabrana
utakmice obvezuje radnika samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo obvezu da će
radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu
polovice prosječne plaće, isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka
ugovora o radu.
(2) Naknadu plaće iz stavka 1. ovoga članka
poslodavac je dužan isplatiti radniku krajem svakoga kalendarskoga mjeseca.
(3) Visina naknade plaće iz stavka 1. ovoga članka
usklađuje se s kretanjem prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
(4) Ako je dio plaće radnika namijenjen za pokriće
određenih troškova u svezi s obavljanjem rada, naknada se može razmjerno
umanjiti.
Prestanak
ugovorne zabrane utakmice
Članak
102.
(1) Ako
radnik otkaže ugovor o radu izvanrednim otkazom stoga što je poslodavac teško povrijedio
obvezu iz ugovora o radu, ugovorna zabrana utakmice prestaje važiti ako u roku
mjesec dana od dana prestanka ugovora o radu radnik pismeno izjavi da se ne
smatra vezanim tim ugovorom.
(2)
Ugovorna zabrana utakmice prestaje važiti i kada poslodavac otkaže ugovor o
radu nemajući za to ovim Zakonom opravdani razlog, osim ako poslodavac u roku
petnaest dana od otkaza ugovora obavijesti radnika da će mu za vrijeme trajanja
ugovorne zabrane utakmice plaćati naknadu u iznosu prosječne mjesečne plaće isplaćene
radniku tijekom tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
(3)
Visina naknade plaće iz stavka 2. ovoga članka usklađuje se s kretanjem
prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Odustanak
od ugovorne zabrane utakmice
Članak
103.
(1)
Poslodavac se može osloboditi obveze plaćanja naknade iz članka 101. ovoga
Zakona, ako pismeno obavijesti radnika da odustaje od ugovorne zabrane
utakmice.
(2)
Odustanak od ugovorne zabrane utakmice iz stavka 1. ovoga članka oslobađa
poslodavca obveze plaćanja naknade nakon što su prošla tri mjeseca od dana
dostave radniku izjave o odustanku.
Ugovorna
kazna
Članak
104.
(1) Ako
je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane utakmice predviđena samo ugovorna
kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznoga prava, tražiti
samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete.
(2) Ugovorna kazna iz stavka 1. ovoga članka može se
ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za
vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice.
XIV.
NAKNADA ŠTETE
Odgovornost
radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu
Članak
105.
(1)
Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje
uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
(2) Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik
odgovara za dio štete koji je uzrokovao.
(3) Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio
štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i
štetu naknađuju u jednakim dijelovima.
(4) Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim
(krivičnim) djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.
Unaprijed
određeni iznos naknade štete
Članak
106.
(1) Ako
bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed
za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete.
(2) Štetne radnje i naknade iz stavka 1. ovoga članka
mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
(3) Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom iz stavka
2. ovoga članka, mnogo veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može
zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete.
Regresna
odgovornost radnika
Članak
107.
Radnik
koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje
štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu
naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.
Smanjenje
ili oslobođenje radnika od dužnosti naknade štete
Članak 108.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se
utvrditi uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja radnika od dužnosti naknade
štete.
Odgovornost
poslodavca za štetu uzrokovanu radniku
Članak
109.
(1) Ako
radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku
naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.
(2) Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka,
odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih
prava iz radnog odnosa.
(3) Naknada plaće koju radnik ostvari zbog
nezakonitog otkaza ne smatra se naknadom štete.
XV.
PRESTANAK UGOVORA O RADU
Načini
prestanka ugovora o radu
Članak
110.
Ugovor
o radu prestaje:
1. smrću radnika,
2. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu
na određeno vrijeme,
3. kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina
staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,
4. dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće
nesposobnosti za rad,
5. sporazumom radnika i poslodavca,
6. otkazom,
7. odlukom nadležnog suda.
Oblik
sporazuma o prestanku ugovora o radu
Članak
111.
Sporazum o prestanku ugovora
o radu mora biti u pisanom obliku.
Otkaz
ugovora o radu
Članak
112.
Poslodavac
i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
Redoviti
otkaz ugovora o radu
Članak
113.
(1)
Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok
(redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:
– ako
prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),
– ako
radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih
trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili
– ako
radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem
radnika).
(2)
Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može
zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.
(3) Pri
odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi
računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete
radnika.
(4)
Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može
obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako
postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje
ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.
(5)
Odredbe stavka 2. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac
zapošljava dvadeset ili manje od dvadeset radnika.
(6)
Radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne
navodeći za to razlog.
(7)
Poslodavac koji je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga
otkazao radniku, ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugoga
radnika.
(8) Ako
u roku iz stavka 7. ovoga članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja
istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku
kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.
Izvanredni
otkaz ugovora o radu
Članak
114.
(1)
Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog
na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili
ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede
obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz
uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog
odnosa nije moguć.
(2)
Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana
saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
(3)
Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka izvanredno
otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti
naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.
Neopravdani
razlozi za otkaz
Članak
115.
(1)
Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog
za otkaz.
(2)
Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca
zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu,
odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima izvršne vlasti, ne predstavlja
opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
(3)
Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri
podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima
državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.
Otkaz
ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme
Članak
116.
Ugovor
o radu sklopljen na određeno vrijeme može se redovito otkazati samo ako je
takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.
Postupak
prije otkazivanja
Članak
117.
(1)
Prije redovitog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem, poslodavac je dužan
radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost
otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog
kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
(2) Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja
uvjetovanoga ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti
radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Oblik, obrazloženje i
dostava otkaza te tijek otkaznoga roka
Članak
118.
(1) Otkaz mora imati pisani oblik.
(2) Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti
otkaz.
(3) Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
(4) Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.
(5) Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće,
korištenja rodiljnog dopusta, dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju,
korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno
posvojitelja, korištenja posvojiteljskog dopusta, privremene nesposobnosti za
rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vojne službe te u drugim slučajevima
opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim ovim ili drugim zakonom.
Teret
dokazivanja
Članak
119.
(1) Ako
poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se ovim Zakonom traži
postojanje opravdanoga razloga, on mora dokazati postojanje opravdanoga razloga
za otkaz.
(2)
Radnik je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz, samo ako
ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom.
Najmanje
trajanje otkaznoga roka
Članak
120.
(1) U
slučaju redovitog otkaza, otkazni rok je najmanje:
– dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog
poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine,
– mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod
istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu,
– mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom
odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine,
– dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod
istog poslodavca proveo neprekidno pet godina,
– dva
mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo
neprekidno deset godina,
– tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod
istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.
(2) Otkazni rok iz stavka 1. ovoga članka radniku
koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina,
povećava se za dva tjedna ako je radnik navršio 50 godina života, a za mjesec
dana ako je navršio 55 godina života.
(3) Radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog kršenja
obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)
utvrđuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavku 1.
i 2. ovoga članka.
(4) Ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi
prije isteka propisanog ili ugovorenoga otkaznog roka, poslodavac mu je dužan
ispatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka
otkaznoga roka.
(5) Za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo uz
naknadu plaće odsustvovati s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja
novog zaposlenja.
(6) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se
odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca, od roka određenog u
stavku 1. ovoga članka, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu.
(7) Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne
može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.
Otkaz s
ponudom izmijenjenog ugovora
Članak
121.
(1)
Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada
poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o
radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik
prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost
takvog otkaza ugovora.
(3) O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod
izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a
koji ne smije biti kraći od osam dana.
(4) U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka rok iz
članka 133. stavak 1. ovoga Zakona teče od dana kada je radnik priopćio
poslodavcu svoje odbijanje ponude za sklapanje ugovora o radu po izmijenjenim
uvjetima ili ako se radnik nije očitovao o primljenoj ponudi ili se očitovao
nakon isteka ostavljenog mu roka, onda od dana isteka roka koji je za
očitovanje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac.
Vraćanje
radnika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza
Članak
122.
(1) Ako
sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao,
naredit će vraćanje radnika na posao.
(2) Radnik koji
osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora,
naredi njegovo vraćanje na posao.
Sudski
raskid ugovora o radu
Članak
123.
(1) Ako
sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo
nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog
odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše 18
prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca,
ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete
radnika.
(2)
Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako
postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz
uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
(3)
Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka
1. i 2. ovoga članka podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog
stupnja.
Savjetovanje
radničkoga vijeća o otkazu
Članak
124.
Namjeru
da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti radničkom vijeću
te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem, u slučaju, na
način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.
Otpremnina
Članak
125.
(1) Radnik
kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, osim ako se
otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u
iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnoga neprekidnoga trajanja
radnog odnosa s tim poslodavcem.
(2)
Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne
trećine prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije
prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.
(3) Ako
zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije
određeno drukčije ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može
biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri
mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Program
zbrinjavanja viška radnika
Članak
126.
(1)
Poslodavac koji u razdoblju od 90 dana namjerava zbog gospodarskih, tehničkih
ili organizacijskih razloga otkazati najmanje 20 ugovora o radu, dužan je
izraditi program zbrinjavanja viška radnika.
(2) Pri izradi programa iz stavka 1. ovoga članka,
poslodavac je dužan na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, savjetovati
se s radničkim vijećem i nadležnom službom zapošljavanja.
(3) Poslodavac je dužan radničkom vijeću i nadležnoj
službi zapošljavanja pravovremeno dostaviti u pisanom obliku odgovarajuće
podatke, uključujući i razloge za namjeravane otkaze, o broju i vrsti radnika
koji će vjerojatno biti obuhvaćeni te o roku u kojem namjerava otkazati ugovore
o radu.
(4) Nadležna služba zapošljavanja o podacima iz
stavka 3. ovoga članka dužna se očitovati u roku od osam dana od dana primitka
podataka, a ako se u tome roku ne očituje smatra se da nema primjedbi i
prijedloga.
(5)
Prilikom utvrđivanja programa iz stavka 1. i 2. ovoga članka, poslodavac je
dužan izjasniti se o mišljenjima i prijedlozima radničkoga vijeća i nadležne
službe zapošljavanja u svezi s mjerama koje treba poduzeti da bi se spriječili
ili na najmanju mjeru ograničili očekivani otkazi ugovora o radu te o mjerama
ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu.
Obvezni
sadržaj programa zbrinjavanja viška radnika
Članak
127.
(1)
Program zbrinjavanja viška radnika mora sadržavati:
–
razloge nastanka viška radnika,
–
mogućnost promjena u tehnologiji i organizaciji rada s ciljem zbrinjavanja
viška radnika,
– mogućnost zapošljavanja radnika na druge poslove,
– mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugoga
poslodavca,
– mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije
radnika,
– mogućnost skraćivanja radnoga vremena.
(2) Ukoliko mjerama iz stavka 1. ovoga članka nije
moguće zaposlenicima osigurati zaposlenje, može im se, pod uvjetima i na način
propisan ovim Zakonom, otkazati ugovor o radu.
(3) Poslodavac je dužan o programu zbrinjavanja viška
radnika obavijestiti radnike i nadležnu službu zapošljavanja.
(4) Obavijest iz stavka 3. ovoga članka mora se u
pisanom obliku dostaviti najkasnije osam dana nakon donošenja programa.
(5) Poslodavac ne smije otkazati radniku prije nego
što program zbrinjavanja viška radnika dostavi nadležnoj službi zapošljavanja
i prije nego što prođe osam dana, za koje vrijeme je ta služba dužna očitovati
se o tom programu.
(6) Ako ima za to važne gospodarske ili socijalne
razloge, nadležna služba zapošljavanja može odgoditi primjenu programa iz stavka
1. ovoga članka, u cijelosti ili pojedinih njegovih dijelova, za najduže tri
mjeseca.
Posebna
prava radnika upućenih na rad u inozemstvo
Članak
128.
(1)
Poslodavac koji uputi radnika na rad u inozemstvo, u trgovačko društvo ili
drugo poduzeće u vlasništvu toga poslodavca, dužan je radniku, ako ugovor o
radu koji je taj radnik sklopio s inozemnim trgovačkim društvom ili poduzećem
prestane, osim ako se radi o otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika, naknaditi
troškove preseljenja i osigurati mu odgovarajuće zaposlenje u zemlji.
(2)
Razdoblje koje je radnik iz stavka 1. ovoga članka proveo na radu u inozemstvu,
ubraja se pri određivanju otkaznoga roka i otpremnine u razdoblje neprekinutoga
trajanja radnog odnosa s poslodavcem.
Vraćanje
isprava i izdavanje potvrde o zaposlenju
Članak
129.
(1)
Poslodavac je dužan u roku od osam dana od dana prestanka radnog odnosa radniku
vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i
zdravstvenog osiguranja te mu na njegov zahtjev izdati potvrdu o vrsti poslova
koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.
(2)
Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka u potvrdi se ne smije ništa naznačiti
što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu.
XVI.
PRAVILNICI O RADU
Obveza
donošenja pravilnika o radu
Članak
130.
(1)
Poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika dužan je donijeti i objaviti
pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za
zaštitu dostojanstva radnika i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod
toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.
(2)
Posebni pravilnici o radu mogu se donijeti za pojedine odjele trgovačkog
društva, poduzeća, odnosno ustanove ili pojedine skupine radnika.
(3)
Ministar nadležan za rad može, uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata i
udruga poslodavaca, pravilnikom propisati koja pitanja poslodavac mora urediti
pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.
Postupak
donošenja pravilnika o radu
Članak
131.
(1) O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora
savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim
ovim Zakonom.
(2) U pravilniku iz stavka 1. ovoga članka mora se
naznačiti dan stupanja na snagu.
(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka ne može
stupiti na snagu prije osmoga dana od dana objave.
(4) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati
način objave pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Pravilnik o radu mijenja se i dopunjuje na način
propisan ovim Zakonom za njegovo donošenje.
(6) Radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da
nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećima.
(7) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko
vijeće, pravo iz stavka 6. ovoga članka ima sindikalni povjerenik.
XVII.
OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA
Osobe
ovlaštene za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa
Članak 132.
(1) Poslodavac koji je fizička osoba može pisanom
punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu da ga zastupa u
ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.
(2) Ako je poslodavac pravna osoba, onda ovlaštenja
iz stavka 1. ovoga članka ima direktor ili drugo tijelo za to ovlašteno
statutom, ugovorom ili izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.
(3) Tijelo iz stavka 2. ovoga
članka može svoja ovlaštenja pisanom punomoći prenijeti na drugu poslovno
sposobnu punoljetnu osobu.
Sudska
zaštita prava iz radnog odnosa
Članak
133.
(1)
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa
može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo,
odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje
toga prava.
(2) Ako
poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga
članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana
zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
(3) Ako
radnik u sporu pred nadležnim sudom iznese činjenice koje opravdavaju sumnju
da je zbog postupanja radnika prema odredbi članka 115. stavka 3. ovoga Zakona
bio stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika, što je dovelo do
povrede nekoga njegovog prava iz radnoga odnosa, smatrat će se da je njegovo
pravo povrijeđeno ako poslodavac ne dokaže drukčije.
(4)
Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji
prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Ako
je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu
predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana
za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana okončanja toga postupka.
(6)
Propust radnika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz
radnog odnosa, u rokovima iz stavka 1., 2. i 5. ovoga članka, ne može imati za
posljedicu gubitak prava na ta potraživanja.
(7)
Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na postupak zaštite dostojanstva radnika
iz članka 30. ovoga Zakona.
Sudska
nadležnost
Članak
134.
Ako
ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležni sud u smislu odredbi
ovoga Zakona je sud nadležan za radne sporove.
Arbitraža
Članak
135.
(1)
Rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa mogu sporazumno povjeriti
arbitraži.
(2)
Kolektivnim ugovorom može se urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za
rad arbitraže.
Prenošenje
ugovora na novoga poslodavca
Članak
136.
(1) Ako
se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće
ili dio poduzeća (pogon), na novog poslodavca prenose se i svi ugovori o radu
radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje je predmet prenošenja.
(2) Radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz
stavka 1. ovoga članka zadržava u svezi s otkazom, otkaznim rokovima,
otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa sva prava koja je stekao do
dana prenosa ugovora o radu.
(3) Poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na
način propisan stavkom 1. ovoga članka preuzima s danom prenošenja, u
neizmijenjenom obliku i opsegu, sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o
radu.
(4) Poslodavac koji prenosi na novog poslodavca
poduzeće ili dio poduzeća dužan je novog poslodavca potpuno i istinito
izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose.
(5)
Poslodavac je dužan o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca pisano
obavijestiti radnika čiji se ugovor prenosi.
(6) Ugovori o radu iz stavka 1. ovoga članka prenose
se na novog poslodavca s danom nastupa pravnih posljedica prijenosa poduzeća
ili dijela poduzeća.
(7) Ako se prijenos poduzeća ili dijela poduzeća
obavlja u sklopu stečajnog postupka ili postupka sanacije, prava koja se
prenose na novog poslodavca mogu se umanjiti u skladu sa sklopljenim
kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca.
(8) Ako je u poduzeću ili dijelu poduzeća koje je
preneseno utemeljeno radničko vijeće, ono nastavlja s radom, a najduže godinu
dana.
(9) Ako je u poduzeću ili dijelu poduzeća koji se
prenosi sklopljen sporazum između radničkog vijeća i poslodavca on se nastavlja
primjenjivati do sklapanja novog sporazuma, a najduže godinu dana.
(10) Ako se poduzeće ili dio poduzeća prenosi na
novog poslodavca samo za određeno vrijeme, poslodavac koji prenosi poduzeće ili
dio poduzeća, solidarno s novim poslodavcem odgovara za obveze prema radnicima
nastale nakon dana prenošenja poduzeća ili dijela poduzeća do visine
vrijednosti imovine prenese za određeno vrijeme na novog poslodavca.
(11) Odredbe stavka 1. do 10. ovoga članka na
odgovarajući način primjenjuju se i na ustanove i druge pravne osobe.
(12) Osobu koja prenošenjem poduzeća ili dijela poduzeća
ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku,
nadležni će sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njenih obveza i u
slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.
Pretpostavka
suglasnosti s odlukom poslodavca
Članak
137.
(1) Ako je poslodavac dužan pribaviti suglasnost
radničkoga vijeća, sindikata, inspektora rada ili službe zapošljavanja za svoju
odluku, radničko vijeće, sindikat, inspektor rada, odnosno služba
zapošljavanja, dužna je u roku petnaest dana od dostave zahtjeva poslodavca
očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti, ako ovim Zakonom za određeni
slučaj nije drukčije određeno.
(2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka radničko
vijeće, sindikat, inspektor rada, odnosno služba zapošljavanja, ne dostave
poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da su
suglasni s odlukom poslodavca.
Zastara
potraživanja iz radnog odnosa
Članak
138.
Ako
ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa
zastarijeva za tri godine.
XVIII.
SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU
Pravo na
sudjelovanje u odlučivanju
Članak 139.
Radnici zaposleni kod poslodavca, koji zapošljava
najmanje 20 radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju
pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i
socijalnim pravima i interesima, na način i pod uvjetima propisanim ovim
Zakonom.
Pravo na
izbor radničkog vijeća
Članak
140.
(1)
Radnici imaju pravo izabrati na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim
glasovanjem, jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem tekstu: radničko
vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih
prava i interesa.
(2)
Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili
najmanje 10 posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca.
Broj
članova radničkog vijeća
Članak
141.
(1)
Broj članova radničkog vijeća utvrđuje se prema broju radnika zaposlenih kod
određenoga poslodavca i to kako slijedi:
– do 75 radnika 1 predstavnik,
– od 76 do 250 radnika 3 predstavnika,
– od 251 do 500 radnika 5 predstavnika,
– od 501 do 750 radnika 7 predstavnika,
– od 751 do 1000 radnika 9 predstavnika.
(2) Za svakih sljedećih započetih tisuću radnika,
povećava se broj članova radničkoga vijeća za dva.
(3) Pri izboru članova radničkog vijeća potrebno je
voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih organizacijskih jedinica i
skupina zaposlenih (po spolu, dobi, stručnoj spremi, poslovima na kojima rade i
slično).
Glavno
radničko vijeće
Članak
142.
(1) Ako
je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih jedinica, može se
organizirati više radničkih vijeća koja omogućuju odgovarajuće sudjelovanje
radnika u odlučivanju.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizira se
Glavno radničko vijeće sastavljeno od predstavnika radničkih vijeća
organizacijskih jedinica.
(3) Sporazumom između poslodavca i radničkih vijeća
uređuje se sastav, ovlaštenja i druga pitanja važna za rad Glavnog radničkog
vijeća.
Izborno
razdoblje
Članak
143.
(1)
Radničko vijeće se bira na izborno razdoblje od tri godine.
(2)
Izbori se redovito održavaju u ožujku.
Biračko
pravo
Članak
144.
(1)
Pravo da biraju i da budu birani imaju svi radnici zaposleni kod određenoga
poslodavca.
(2)
Pravo iz stavka 1. ovoga članka nemaju članovi upravnih i nadzornih tijela i
članovi njihovih porodica te radnici ovlašteni da zastupaju poslodavca u odnosu
na treće osobe ili u odnosu na kod njega zaposlene radnike.
(3)
Odbredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na predstavnike radnika u
nadzornim, odnosno drugim odgovarajućim tijelima.
(4)
Izborni odbor utvrđuje listu radnika koji imaju biračko pravo.
Liste
kandidata
Članak
145.
(1)
Liste kandidata za izbor predstavnika radnika mogu predložiti sindikati koji
imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca ili skupina radnika
koju podržava najmanje 10 posto radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
(2) Ako
se bira jedan predstavnik, mora se predložiti i najmanje jedan zamjenik, a ako
se bira tri ili više predstavnika, mora se predložiti i najmanje tri zamjenika,
da bi radničko vijeće, ako bi nekom od izabranih kandidata prestao mandat,
uvijek bilo u punom broju.
(3) Svaka lista kandidata
mora imati onoliki broj kandidata koliko se bira.
Izborni odbor
Članak
146.
(1) Za
provođenje izbora utemeljuje se izborni odbor.
(2)
Izborni odbor ima najmanje tri člana.
(3)
Izborni odbor ima neparni broj članova.
(4) U
izborni odbor svaki sindikat i svaka skupina radnika koja je podnijela
kandidatsku listu daje jednoga svojeg predstavnika.
(5)
Član izbornog odbora ne može biti radnik koji je kandidat za člana radničkog
vijeća.
(6)
Radničko vijeće imenuje izborni odbor prilikom raspisivanja izbora, a
najkasnije pet tjedana prije isteka mandata radničkog vijeća.
(7) Ako
kod poslodavca nema radničkog vijeća, izborni odbor imenuje se na skupu
radnika.
Rad
izbornog odbora
Članak
147.
(1)
Izborni odbor provodi i nadzire glasovanje.
(2)
Izborni se odbor brine o zakonitosti izbora i objavljuje rezultate izbora, a
prije objave rezultata izbor može odlučiti da se zbog utvrđenih nepravilnosti
dio ili cijeli izborni postupak ponovi.
(3) O
radu izbornog odbora vodi se zapisnik koji se javno objavljuje nakon provedenih
izbora.
(4)
Izborni odbor odlučuje običnom većinom.
Provođenje
izbora
Članak
148.
(1)
Izbori za radničko vijeće, kandidacijski i izborni postupak moraju biti
otvoreni, slobodni i pošteni, bez ometanja i pritisaka te provedeni na način
koji osigurava rezultate izbora sukladno stvarnoj i slobodno iskazanoj volji
radnika.
(2) Postupanje
protivno stavku 1. ovoga članka može imati za posljedicu ništavost izbora.
(3)
Izbori su valjani ako je glasovala najmanje jedna trećina radnika s pravom
glasa.
(4)
Troškove provođenja izbora snosi poslodavac.
(5)
Ministar nadležan za rad pravilnikom će pobliže urediti postupak izbora
radničkih vijeća.
Utvrđivanje
rezultata izbora
Članak
149.
(1) Ako
se bira jedan predstavnik, izabran je onaj kandidat koji je dobio najveći broj
glasova radnika koji su glasovali.
(2) Ako
u slučaju iz stavka 1. ovoga članka dva ili više kandidata dobiju isti broj
glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca.
(3) U slučaju da se bira tri ili više predstavnika,
broj predstavnika koji je izabran sa svake liste utvrđuje se na sljedeći način:
Ukupan broj glasova koje je dobila svaka lista
(biračka masa liste) dijeli se s brojevima od 1 do, zaključno, broja
predstavnika koji se bira. Svi tako dobiveni rezultati redaju se od najvećeg do
najmanjeg, a rezultat koji po redu odgovara broju predstavnika koji se bira, je
zajednički djelitelj. Svaka lista dobit će onoliko mjesta koliko puta ukupni
broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa liste) sadrži cijeli broj
zajedničkog djelitelja. Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi
koja bi između dviju ili više lista dobila koje mjesto, ono će pripasti onoj
listi koja je dobila više glasova.
(4) Lista koja na izborima dobije manje od pet posto
glasova radnika koji su glasovali, ne sudjeluje u diobi predstavničkih mjesta.
(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sa svake
liste izabrani su kandidati od rednoga broja 1. pa do rednoga broja koliko je
određena lista dobila mjesta.
(6) Zamjenici predstavnika sa svake liste su
kandidati koji nisu izabrani, po redu od prvoga neizabranoga, pa najviše do
broja koliko je određena lista dobila predstavničkih mjesta, a nakon što se
iscrpi lista kandidata, zamjenici su osobe s liste zamjenika kandidata.
(7)
Podatke o provedenim izborima izborni odbor dostavlja poslodavcu i sindikatima
koji su podnijeli listu kandidata.
Temeljna
ovlaštenja radničkoga vijeća
Članak
150.
(1)
Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga
poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od
njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.
(2)
Radničko vijeće pazi na poštivanje ovoga Zakona, pravilnika o radu,
kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist radnika.
(3)
Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede
obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima
pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.
(4)
Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka,
isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji
način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.
Obveza
obavješćivanja
Članak
151.
(1)
Poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o:
–
stanju i rezultatima poslovanja,
– razvojnim
planovima i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika,
–
kretanju i promjenama u plaćama,
– obimu
i razlozima uvođenja prekovremenog rada,
– broju
radnika koji su kod njega zaposleni na određeno vrijeme i broju radnika koji su
zaposleni na temelju ugovora o radu na izdvojenim mjestima rada, te razlozima
za njihovo zapošljavanje,
–
zaštiti i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada,
–
drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.
(2) O
pitanjima iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti radničko
vijeće pravodobno, istinito i cjelovito.
Obveza
savjetovanja prije donošenja odluke
Članak
152.
(1)
Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim
vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti
podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj
radnika.
(2) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka
smatraju se osobito odluke o:
– donošenju pravilnika o radu,
– planu zapošljavanja, premještaju i otkazu,
– očekivanim pravnim, gospodarskim i socijalnim
posljedicama koje za radnike mogu proizaći u slučajevima iz članka 136. ovoga
Zakona,
– mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti
na radu,
– uvođenju nove tehnologije te promjene u
organizaciji i načinu rada,
– planu godišnjih odmora,
– rasporedu radnog vremena,
– noćnom radu,
– nadoknadama za izume i tehničko unaprjeđenje,
– donošenju programa zbrinjavanja viška radnika te
sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano
sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju.
(3) Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti
radničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da daje
primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na
donošenje odluke.
(4) Ako sporazumom poslodavca sa zaposleničkim
vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku osam dana, a u
slučaju izvanrednog otkaza u roku tri dana, dostaviti svoje očitovanje o
namjeravanoj odluci poslodavcu.
(5) Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 4. ovoga
članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i
prijedloga.
(6) Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako
poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak
otkazivanja predviđen ovim Zakonom.
(7) Radničko vijeće mora obrazložiti svoje
protivljenje odluci poslodavca.
(8) Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom
otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i zatraži od
poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u
roku od osam dana od obavijesti o podnijetoj tužbi i zadržati ga na radu do
okončanja sudskog spora.
(9) Ako
je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno na
odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do
okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate
naknade plaće.
(10)
Ako poslodavac izvanredno otkazuje radni odnos zbog osobito teške povrede
obveze iz radnog odnosa, može radnika privremeno udaljiti s posla do
okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne
naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna
tri mjeseca.
(11)
Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi
savjetovanja sa radničkim vijećem ništava je.
Suodlučivanje
Članak
153.
(1)
Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku
o:
–
otkazu članu radničkog vijeća,
–
otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nisu izabrani te članu izbornog
odbora za razdoblje od tri mjeseca nakon ustanovljenja izbornih rezultata,
–
otkazu radniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna
opasnost od invalidnosti,
–
otkazu radniku starijem od šezdeset godina (muškarac), odnosno pedeset pet
godina života (žena),
– otkazu predstavniku radnika u nadzornom odboru,
– uvrštavanje osoba iz članka 77. stavka 1. ovoga
Zakona u program zbrinjavanja viška radnika,
– prikupljanju, obrađivanju, korištenju i
dostavljanju trećim osobama podataka o radniku,
– imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li
se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim
osobama u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne
izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom
poslodavca.
(3) Ako radničko vijeće uskrati suglasnost,
poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti
tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.
(4) O
tužbi poslodavca u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sud prvog stupnja je
dužan odlučiti u roku od 30 dana od dana podnošenja tužbe.
(5)
Sporazumom poslodavca sa radničkim vijećem mogu se utvrditi i druga pitanja u
kojima poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost radničkog
vijeća.
Obveza
obavješćivanja radnika
Članak
154.
Radničko
vijeće je obvezno redovito obavješćivati radnike i sindikat o svome radu te
primati njihove poticaje i prijedloge.
Odnos sa
sindikatom
Članak
155.
(1)
Radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punom
povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod
određenoga poslodavca.
(2)
Član radničkog vijeća može nesmetano nastaviti rad u sindikatu.
(3) Ako
kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva
prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom.
(4) Ako
kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati se ne sporazumiju o
sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz
stavka 3. ovoga članka, spor će se riješiti odgovarajućom primjenom odredbi
ovoga Zakona o izborima za radničko vijeće.
Rad
radničkog vijeća
Članak
156.
(1) Ako
radničko vijeće ima tri ili više člana, ono radi na sjednicama.
(2)
Radničko vijeće donosi poslovnik o svojem radu.
(3)
Sjednicama radničkog vijeća mogu biti nazočni predstavnici sindikata koji
imaju članove zaposlene kod poslodavca, bez prava sudjelovanja u odlučivanju.
(4)
Radničko vijeće može zatražiti mišljenje stručnjaka o pitanjima iz svojeg
djelokruga.
(5)
Troškovi stručnog savjetovanja iz stavka 4. ovoga članka terete poslodavca, u
skladu sa sporazumom sklopljenim između poslodavaca i radničkog vijeća.
Skupovi
radnika
Članak
157.
(1) S
ciljem sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju trgovačkog
društva, odnosno ustanove, odnosno drugog oblika organiziranja poslodavca, te o
radu radničkog vijeća, moraju se dva puta godišnje, u podjednakim vremenskim
razmacima, održati skupovi radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
(2) Ako veličina trgovačkog društva, ustanove,
odnosno drugog oblika organiziranja poslodavca ili druge posebnosti to zahtijevaju,
skupovi iz stavka 1. ovoga članka mogu se održati po odjelima ili drugim
organizacijskim jedinicama.
(3) Skup radnika iz stavka 1. ovoga članka saziva
radničko vijeće, uz prethodno savjetovanje s poslodavcem, vodeći pri tome
računa da se odabirom vremena i mjesta održavanja skupa radnika ne šteti
djelotvornosti poslovanja poslodavca.
(4) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko
vijeće, skup radnika iz stavka 1. ovoga članka dužan je sazvati poslodavac.
(5) Ne dirajući u pravo radničkog vijeća da saziva
skup radnika iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može ako ocijeni da je to
potrebno, sazvati skup radnika vodeći pri tome računa da se time ne ograniče
ovlasti radničkog vijeća utvrđene ovim Zakonom.
(6) O sazivanju skupa iz stavka 5. ovoga članka
poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem.
Nastupanje
pred sudom
Članak
158.
(1)
Radničko vijeće može tužiti ili biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno
obveza utvrđenih ovim ili drugim zakonom, drugim propisom ili kolektivnim
ugovorom.
(2)
Radničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu.
(3)
Radničko vijeće, a niti njegovi članovi, ne odgovaraju građansko-pravno za
odluke koje ono donosi.
Uvjeti za
rad radničkog vijeća
Članak
159.
(1)
Radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme.
(2) Za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na
naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.
(3) Članovi radničkog vijeća mogu jedan drugome
ustupati radne sate iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Ako broj raspoloživih radnih sati to dozvoljava,
poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu se obavljati u punom
radnom vremenu.
(5) Poslodavac mora radničkom vijeću osigurati
potreban prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad.
(6) Poslodavac mora članovima radničkog vijeća
omogućiti osposobljavanje za rad u radničkom vijeću.
(7) Na teret poslodavca padaju i drugi troškovi koji
prema ovom Zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru nastanu djelatnošću
radničkog vijeća.
(8) Predsjednik ili član radničkog vijeća koji je
poslove za radničko vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka
obavljanja tih poslova raspoređuje se na poslove na kojima je prethodno radio,
a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, rasporedit će se na druge
odgovarajuće poslove.
(9) Sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća
pobliže se uređuju uvjeti za rad radničkog vijeća.
Zabrana
nejednakoga postupanja prema članovima radničkog vijeća
Članak
160.
Poslodavac
ne smije članove radničkog vijeća povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji
položaj od drugih radnika.
Zabrana nejednakoga
postupanja radničkog vijeća prema radnicima
Članak
161.
U
svojoj djelatnosti radničko vijeće ne smije ni pojedinačnoga radnika niti
određenu skupinu radnika povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj
od drugih radnika.
Čuvanja
poslovne tajne
Članak
162.
(1)
Član radničkog vijeća dužan je čuvati poslovnu tajnu koju je saznao u
obavljanju ovlaštenja danih mu ovim Zakonom.
(2)
Obveza iz stavka 1. ovoga članka postoji i nakon isteka izbornoga razdoblja.
Sporazum
radničkog vijeća s poslodavcem
Članak
163.
(1)
Radničko vijeće može s poslodavcem sklopiti pisani sporazum koji može
sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa.
(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se
neposredno i obvezno na sve radnike zaposlene kod poslodavca koji je sklopio
sporazum.
(3) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se
urediti pitanja plaća, trajanja radnoga vremena te druga pitanja koja se
redovito uređuju kolektivnim ugovorima, osim ako stranke kolektivnog ugovora na
to ovlaste stranke toga sporazuma.
Povećanje
broja i ovlaštenja radničkoga vijeća
Članak
164.
(1)
Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može se povećati broj članova
radničkog vijeća preko broja određenog ovim Zakonom, a može se povećati i opseg
oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće.
(2)
Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem ili kolektivnim ugovorom mogu se
proširiti ovlaštenja radničkog vijeća.
Poništenje
izbora, raspuštanje radničkog vijeća i isključenje njegova člana
Članak
165.
(1)
Radničko vijeće, izborni odbor, poslodavac, sindikati koji imaju svoje članove
zaposlene kod određenog poslodavca ili kandidat može od nadležnog suda
zahtijevati da u slučaju teškog kršenja odredaba ovoga Zakona o provođenju
izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi
provedene izbore.
(2) Ako radničko vijeće ili neki njegov član teško
krši obveze dane mu ovim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom,
sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca, mogu
zatražiti od nadležnog suda da raspusti radničko vijeće ili da isključi
određenoga člana, a isto može zatražiti i najmanje 25% zaposlenih ili
poslodavac.
(3) Sudska nadležnost i rokovi za donošenje odluke o
poništenju izbora, raspuštanju radničkog vijeća i isključenju njegova člana
utvrđuje se odgovarajućom primjenom odredbi članka 227. ovoga Zakona.
Predstavnici
radnika u nadzornom odboru
Članak
166.
(1) U
trgovačkom društvu u kojem je zaposleno više od 200 radnika, kao i u trgovačkom
društvu koje je preko 25% u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne
i područne (regionalne) samouprave te u javnim ustanovama, neovisno o broju zaposlenih
radnika u tom društvu, odnosno ustanovi jedan član nadzornog odbora, odnosno
drugog odgovarajućeg tijela, mora biti predstavnik radnika.
(2) Predstavnika radnika u nadzorni odbor imenuje i
opoziva radničko vijeće.
(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko
vijeće, predstavnika radnika u nadzorni odbor imenuju i opozivaju radnici
neposrednim i tajnim glasovanjem, na način propisan ovim Zakonom za izbor
radničkog vijeća koje ima samo jednog člana.
(4) Član nadzornog odbora imenovan na način propisan
stavkom 2. i 3. ovoga članka ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani
članovi nadzornog odbora.
XIX.
SINDIKATI I UDRUGE POSLODAVACA
1. OpĆe
odredbe o udrugama
Pravo na
udruživanje
Članak
167.
(1)
Radnici imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti
sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo
statutom ili pravilima toga sindikata.
(2)
Poslodavci imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru,
utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti, uz uvjete koji mogu biti
propisani samo statutom ili pravilima te udruge.
(3)
Udruge iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: udruge) mogu se
osnovati bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.
Dobrovoljnost
članstva u udruzi
Članak
168.
(1)
Radnik, odnosno poslodavac slobodno odlučuje o svojem stupanju i istupanju iz
udruge.
(2)
Nitko ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva ili
nečlanstva u udruzi, odnosno sudjelovanja ili nesudjelovanja u djelatnosti
udruge.
Zabrana
privremenog ili trajnog djelovanja odlukom izvršne vlasti
Članak
169.
Djelatnost
udruge ne može se privremeno zabraniti niti se udruga može raspustiti odlukom
izvršne vlasti.
Udruge
više razine
Članak
170.
(1)
Udruge mogu utemeljiti svoje saveze ili druge oblike udruživanja u kojima se
njihovi interesi povezuju na višoj razini (udruge više razine).
(2) Udruge više razine uživaju sva prava i slobode
zajamčene udrugama.
(3) Udruge i udruge više razine imaju pravo slobodno
se udruživati i surađivati s međunarodnim organizacijama utemeljenima radi
promicanja istih prava i interesa.
Ovlaštenja
udruge
Članak
171.
(1)
Udruga može biti stranka kolektivnog ugovora samo ako je utemeljena i
registrirana u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2)
Udruga može u radnim sporovima kod poslodavca, pred sudom, arbitražom i
državnim tijelima zastupati svoje članove.
Utemeljenje
drugih pravnih osoba
Članak
172.
Udruge
mogu radi ostvarivanja svojih ciljeva i zadataka, predviđenih statutom ili
pravilima, utemeljiti druge pravne osobe u skladu s posebnim propisima.
2.
Utemeljenje i registracija udruga
Utemeljenje
udruge
Članak
173.
(1)
Sindikat mogu utemeljiti najmanje deset punoljetnih i poslovno sposobnih
fizičkih osoba.
(2)
Udrugu poslodavaca mogu utemeljiti najmanje tri pravne osobe ili punoljetne i
poslovno sposobne fizičke osobe.
(3)
Udrugu više razine mogu utemeljiti najmanje dvije udruge iz stavka 1. ili 2.
ovoga članka.
(4)
Naziv udruge, odnosno udruge više razine, mora se jasno razlikovati od naziva
već registriranih udruga, odnosno udruga više razine.
Statut
udruge
Članak
174.
(1)
Udruga, odnosno udruga više razine, mora imati statut utemeljen i donesen na
načelima demokratskoga zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova.
(2)
Statutom udruge utvrđuje se svrha udruge; naziv; sjedište; područje
djelovanja; znak; tijela udruge; način izbora i opoziv tih tijela; ovlaštenja
tijela udruge; postupak učlanjivanja i prestanak članstva; način donošenja i
izmjene statuta; pravila i drugih općih akata; te prestanak djelovanja udruge.
(3)
Statut udruge mora sadržavati odredbe o tijelima ovlaštenima za sklapanje
kolektivnog ugovora te uvjetima i postupku organiziranja industrijskih akcija.
(4)
Statutom određena svrha udruge mora biti sklapanje kolektivnih ugovora.
(5)
Statutom, odlukom o utemeljenju ili udruživanju u udrugu više razine,
ovlaštenje za sklapanje kolektivnog ugovora može se prenijeti na udrugu više
razine.
Pravna
osobnost udruge
Članak
175.
(1)
Udruga i udruga više razine stječe pravnu osobnost danom upisa u registar
udruga.
(2) Statutom
udruge određuje se ima li udruga podružnice ili druge oblike unutarnjeg
organiziranja, te koja ovlaštenja podružnice ili drugi oblici unutarnjeg
organiziranja imaju u pravnom prometu.
(3)
Podružnica ili drugi oblik unutarnjeg organiziranja stječe ovlaštenja u pravnom
prometu iz stavka 2. ovoga članka danom koji je utvrđen odlukom o njenom
osnivanju u skladu sa statutom udruge.
Registar
udruga
Članak
176.
(1)
Udruge i udruge više razine koje djeluju na području samo jedne županije,
upisuju se u registar udruga koji se vodi u uredu državne uprave u županiji
nadležnom za poslove rada.
(2) Udruge i udruge više razine koje djeluju na
području dviju ili više županija, upisuju se u registar udruga koji se vodi u
ministarstvu nadležnom za rad.
(3) U registar se upisuje: dan utemeljenja, naziv,
sjedište, područje djelovanja, naziv izvršnog tijela, imena osoba ovlaštenih za
zastupanje te prestanak djelovanja udruge, odnosno udruge više razine.
(4)
Ministar nadležan za rad pravilnikom će urediti sadržaj i način vođenja
registra udruga.
Zahtjev
za upis u registar udruga
Članak
177.
(1) Na
zahtjev utemeljitelja, udruga se upisuje u registar.
(2)
Zahtjevu za upis mora se priložiti: odluka o utemeljenju, zapisnik skupštine
utemeljitelja, statut, popis utemeljitelja i članova izvršnog tijela, ime i
prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.
(3)
Utemeljitelji su dužni zahtjev za upis u registar udruga podnijeti u roku
trideset dana od dana održavanja skupštine.
(4)
Tijelo nadležno za registraciju dužno je izdati potvrdu o zaprimanju zahtjeva
za upis u registar udruga.
Rješenje
o zahtjevu za upis u registar udruga
Članak
178.
(1) O
zahtjevu za upis udruge u registar donosi se rješenje.
(2)
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži: datum upisa i broj pod kojim
je udruga upisana, naziv udruge, sjedište, područje djelovanja te ime i prezime
osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.
Otklanjanje
nedostataka u statutu ili postupku utemeljenja
Članak
179.
(1) Ako
tijelo ovlašteno za registraciju utvrdi da priloženi statut nije u skladu s
ovim Zakonom ili da podneseni zahtjev ne sadrži dokaze o ispunjenju uvjeta
predviđenih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, pozvat će podnositelje zahtjeva
da usklade statut sa Zakonom ili podnesu odgovarajuće dokaze te im za to
odrediti rok koji ne može biti kraći od osam dana niti duži od petnaest dana.
(2) Ako
u roku iz stavka 1. ovoga članka podnositelji zahtjeva ne otklone nedostatke
u statutu ili ne podnesu dokaze o ispunjenju uvjeta propisanih ovim Zakonom
za utemeljenje udruge, tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o
odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga.
Rok za
donošenje rješenja o zahtjevu za upis u registar udruga
Članak
180.
(1)
Tijelo ovlašteno za registraciju dužno je donijeti rješenje o zahtjevu za upis
u registar udruga najkasnije u roku 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva.
(2) Ukoliko ovlašteno tijelo ne donese rješenje u
roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je udruga registrirana
idućega dana nakon što je taj rok prošao.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, tijelo
ovlašteno za registraciju dužno je u roku od sedam dana od proteka roka za donošenje
rješenja izdati potvrdu o registraciji udruge sa sadržajem propisanim u odredbi
članka 178. stavka 2. ovoga Zakona.
Odbijanje
zahtjeva za upis
Članak
181.
(1)
Tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za
upis u registar udruga, ako udruga nije utemeljena u skladu s odredbama članka
173. i 174. ovoga Zakona.
(2) Rješenje kojim se odbija zahtjev za upis, mora
biti obrazloženo.
(3) O žalbi protiv rješenja ureda državne uprave u
županiji nadležnog za poslove rada odlučuje ministarstvo nadležno za rad.
(4) Ako ministarstvo nadležno za rad donosi rješenje
u prvom stupnju, ono je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Prijava
promjene podataka
Članak
182.
(1) U
registar udruga mora se prijaviti svaka promjena naziva udruge, sjedišta,
područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za zastupanje te
prestanak djelovanja.
(2) Osoba ovlaštena za zastupanje udruge dužna je
promjene iz stavka 1. ovoga članka prijaviti tijelu koje vodi registar udruga,
u roku 30 dana od dana nastale promjene.
(3) Na upis promjene podataka iz stavka 1. ovoga
članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o upisu udruga u registar.
3.
Imovina udruga
Prikupljanje
i zaštita imovine od prisilnog izvršenja
Članak
183.
(1)
Udruge mogu prikupljanjem upisnina i članarina te kupnjom, darovanjem ili na
drugi zakonit način, stjecati imovinu bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.
(2)
Prisilno izvršenje ne može se provesti na nepokretnoj i pokretnoj imovini
udruga nužnoj za održavanje sastanaka, provođenje obrazovnih djelatnosti te
knjižnicama udruga.
Podjela
imovine udruge
Članak
184.
(1) Ako
se udruga razdijeli ili se znatniji dio članstva izdvoji u novu udrugu, imovina
udruge dijeli se među udrugama razmjerno broju članova, ako statutom udruge,
ugovorom ili drugim sporazumom nije drukčije određeno.
(2) Ako
udruga prestane djelovati, imovinom udruge postupa se na način propisan
statutom udruge.
(3) Ako
udruga prestane djelovati, imovina udruge ne može se podijeliti članovima
udruge.
4.
Djelovanje udruga
Zabrana
nadzora nad drugom stranom
Članak
185.
(1)
Poslodavci i njihove udruge ne smiju imati nadzor nad utemeljenjem i
djelovanjem sindikata odnosno njihovih udruga više razine, niti u cilju
ostvarenja takvoga nadzora smiju financirati ili na drugi način podupirati
sindikate, odnosno njihove udruge više razine.
(2) U
stavku 1. ovoga članka opisana zabrana nadzora nad drugom stranom primjenjuje
se i na odnos sindikata, odnosno njihovih udruga više razine prema
poslodavcima i njihovim udrugama.
Sudska
zaštita članskih prava
Članak
186.
Član
udruge može tražiti sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovih prava utvrđenih
statutom ili drugim pravilima udruge.
Sudska
zaštita prava na udruživanje
Članak
187.
(1)
Udruga ili udruga više razine može zahtijevati od suda da zabrani djelatnost
koja je protivna pravu na slobodno udruživanje radnika, odnosno poslodavaca.
(2)
Udruga ili udruga više razine može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela
zbog djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.
Zabrana
nejednakoga postupanja zbog sindikalnoga članstva ili djelatnosti
Članak 188.
(1)
Radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog
članstva u sindikatu, a osobito nije dopušteno:
–
ugovor o radu s određenim radnikom sklopiti pod uvjetom da on ne stupi u
sindikat, odnosno pod uvjetom da istupi iz sindikata,
–
raskinuti ugovor o radu ili na drugi način staviti radnika u nepovoljniji
položaj od ostalih radnika, zbog njegova članstva u sindikatu ili sudjelovanja
u sindikalnim djelatnostima izvan radnoga vremena, a uz suglasnost poslodavca i
za vrijeme radnoga vremena.
(2)
Članstvo u sindikatu i sudjelovanje u djelatnostima sindikata na smije biti
okolnost na kojoj poslodavac temelji odluku o sklapanju ugovora o radu,
promjeni poslova koje radnik obavlja, odnosno mjesta rada, stručnom
obrazovanju, napredovanju, plaćanju, socijalnim davanjima i prestanku ugovora o
radu.
(3)
Poslodavac, direktor ili neko drugo tijelo te zastupnik poslodavca, ne smije se
koristiti prisilom u korist ili protiv bilo kojega sindikata.
Sindikalni
predstavnik i povjerenik
Članak
189.
(1)
Sindikati samostalno odlučuju o načinu njihova zastupanja kod poslodavca.
(2) Sindikati koji imaju članove zaposlene kod
određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih
predstavnika, odnosno sindikalnih povjerenika koji će ih zastupati kod toga
poslodavca.
(3) Sindikalni povjerenik je radnik koji je u radnom
odnosu kod poslodavca.
(4) Sindikalni predstavnici, odnosno sindikalni
povjerenici imaju pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese
članova sindikata.
(5) Poslodavac je dužan sindikalnom predstavniku,
odnosno sindikalnom povjereniku omogućiti pravodobno i djelotvorno ostvarenje
prava iz stavka 3. ovoga članka, te pristup podacima važnim za ostvarenje toga
prava.
(6) Sindikalni predstavnik, odnosno sindikalni
povjerenik mora pravo iz stavka 3. ovoga članka ostvarivati i na način koji ne
šteti djelotvornosti poslovanja poslodavca.
(7) Sindikat mora obavijestiti poslodavca o
imenovanju sindikalnog predstavnika, odnosno sindikalnog povjerenika.
(8) Sindikalni predstavnik ima sva prava i obveze
sindikalnog povjerenika utvrđene ovim Zakonom, osim onih prava i obveza koje
sindikalni povjerenik ima iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.
Zaštita
sindikalnih povjerenika
Članak
190.
(1)
Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon
prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće:
–
otkazati ugovore o radu,
–
rasporediti na drugo radno mjesto,
– ili
na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike.
(2) Ako
se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti,
smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.
(3) Ako
sindikat uskrati suglasnost na otkaz, poslodavac može u roku od 15 dana od
dana dostave očitovanja sindikata, zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska
odluka.
(4)
Zaštitu iz stavka 1. ovoga članka uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik a
najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju
zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o broju
članova radničkoga vijeća.
Sindikalna
članarina i doprinos solidarnosti
Članak
191.
(1) Na
zahtjev i u skladu s uputama sindikata, a uz prethodnu pisanu suglasnost
radnika – člana sindikata, poslodavac je dužan obračunavati i iz plaće radnika
ustezati sindikalnu članarinu te je redovito uplaćivati na račun sindikata.
(2) Ako
je kolektivnim ugovorom utvrđen doprinos solidarnosti, na zahtjev i u skladu s
uputama sindikata, poslodavac je dužan obračunavati i iz plaće radnika koji
nije član sindikata ustezati doprinos solidarnosti te ga redovito uplaćivati na
račun sindikata.
5.
Prestanak djelovanja udruge
Načini
prestanka djelovanja udruge
Članak
192.
(1)
Udruga prestaje djelovati:
1. ako
tako odluči tijelo udruge koje je statutom ovlašteno da odlučuje o prestanku
djelovanja udruge,
2. ako je od održavanja sjednice najvišeg tijela
udruge proteklo dvostruko duže vrijeme od vremena za koje je statutom određeno
da se takva sjednica mora održati,
3. ako se broj članova udruge smanji ispod broja
određenog ovim Zakonom za utemeljenje udruge,
4. ako sud zabrani djelovanje udruge.
(2) Odluku o prestanku djelovanja udruge u
slučajevima iz točke 2. do 4. stavka 1. ovoga članka, donosi nadležni sud.
(3) Na temelju pravomoćne sudske odluke, tijelo
nadležno za vođenje registra brisat će udrugu iz registra.
Zabrana
djelovanja udruge
Članak
193.
(1)
Djelovanje udruge zabranit će se presudom županijskog suda, nadležnog prema
sjedištu udruge, ukoliko je njezina djelatnost protivna Ustavu i zakonu.
(2)
Postupak za zabranu djelovanja udruge pokreće se na zahtjev tijela ovlaštenog
za registraciju ili ovlaštenoga državnog odvjetnika.
(3) U
obrazloženju presude o zabrani djelovanja udruge moraju se označiti
djelatnosti zbog kojih je djelovanje udruge zabranjeno.
(4)
Presudom kojom zabranjuje djelovanje udruge sud mora odlučiti o imovini udruge,
u skladu sa statutom udruge.
(5)
Izreka pravomoćne presude o zabrani djelovanja udruge objavit će se u »Narodnim
novinama«.
XX.
KOLEKTIVNI UGOVORI
Stranke
kolektivnog ugovora
Članak
194.
Stranke
kolektivnog ugovora mogu biti, na strani poslodavaca, jedan ili više
poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, a na strani
radnika, sindikat ili udruga sindikata više razine, koja je spremna i sposobna
sredstvima pritiska štititi i promicati interese svojih članova prilikom
pregovora o sklapanju kolektivnih ugovora.
Odbor
sindikata za kolektivne pregovore
Članak
195.
(1) Ako
je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata,
odnosno udruga sindikata više razine, poslodavac ili više poslodavaca, udruga
poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, može o sklapanju kolektivnog
ugovora pregovarati samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika
sindikata.
(2) O broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz
stavka 1. ovoga članka odlučuju sindikati sporazumno.
(3) Ako se sindikati ne sporazumiju o broju članova i
sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, o tome odlučuje
Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar nadležan za rad ako
Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, broj članova
i sastav pregovaračkog odbora određuje se tako da pregovarački odbor ima
najmanje tri a najviše devet članova, vodeći računa o broju članova sindikata
zastupljenih na području za koje se sklapa kolektivni ugovor.
(5) Poslodavac, udruga poslodavaca, odnosno udruga
poslodavaca više razine, ovisno o području za koje se sklapa kolektivni ugovor,
dužni su u roku od 15 dana od primitka zahtjeva Gospodarsko-socijalno vijeće,
na temelju njima raspoloživih podataka, dostaviti potvrdu o broju članova
sindikata zastupljenih na tom području.
(6)
Pregovarački odbor utvrđuje način rada i donošenja odluka.
Predmet
kolektivnog ugovora
Članak
196.
(1)
Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj
ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj
i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog
osiguranja, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima.
(2)
Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i
obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje
kolektivni ugovor.
(3)
Kolektivni ugovor može sadržavati pravila o postupku kolektivnoga pregovaranja,
te o sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje
kolektivnih radnih sporova.
Doprinos
solidarnosti
Članak
197.
(1)
Kolektivnim ugovorom može se urediti obveza radnika koji nisu članovi sindikata
da za vrijeme važenja kolektivnog ugovora plaćaju naknadu za povoljnosti
ugovorene kolektivnim ugovorom (doprinos solidarnosti).
(2) Ako je kolektivnim ugovorom uređen doprinos
solidarnosti, kolektivni ugovor stupa na snagu ako ga referendumom prihvate
radnici na području za koje se sklapa kolektivni ugovor.
(3) Referendum je uspio ako mu pristupi najmanje
jedna trećina radnika na području za koje se sklapa kolektivni ugovor i ako se
za prihvaćanje kolektivnog ugovora izjasni natpolovična većina radnika izašlih
na referendum.
(4) Pravila o provođenju referenduma utvrdit će
Gospodarsko-socijalno vijeće pravilnikom.
(5) Doprinos solidarnosti iz stavka 1. ovoga članka
ne može iznositi više od 65% sindikalne članarine koju članovi plaćaju
sindikatu koji je sklopio kolektivni ugovor, a ako je kolektivni ugovor
sklopilo više sindikata, doprinos solidarnosti ne može iznositi više od 65%
prosječne članarine sindikata potpisnika kolektivnog ugovora.
(6) Doprinos solidarnosti iz stavka 5. ovoga članka
ne može iznositi više od 1% neto plaće radnika.
(7) Ako je više sindikata sklopilo kolektivni ugovor
s odredbom o doprinosu solidarnosti, način plaćanja toga doprinosa uredit će
se tim ugovorom.
(8)
Radnik koji nije član sindikata, za povoljnosti ugovorene u više kolektivnih
ugovora može biti obvezan na plaćanje samo jednog doprinosa solidarnosti.
Obveza
kolektivnoga pregovaranja
Članak
198.
Osobe
koje prema ovom Zakonu mogu biti stranke kolektivnog ugovora, dužne su u dobroj
vjeri pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora u svezi s pitanjima koja
prema ovom Zakonu mogu biti predmet kolektivnog ugovora.
Osobe
koje obvezuje kolektivni ugovor
Članak
199.
(1)
Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u
vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi
udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
(2)
Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru
te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila
kolektivnom ugovoru.
Oblik
kolektivnog ugovora
Članak
200.
Kolektivni
ugovor mora se sklopiti u pisanom obliku.
Dužnost
ispunjavanja obveza iz kolektivnog ugovora u dobroj vjeri
Članak
201.
(1)
Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje, dužne su u
dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.
(2)
Zbog povrede obveze iz kolektivnog ugovora, oštećena stranka ili osoba na koju
se on primjenjuje, može tražiti naknadu pretrpljene štete.
Naznaka
osoba, odnosno područja primjene
Članak
202.
U
kolektivnom ugovoru moraju se naznačiti osobe i područje na kojem se on
primjenjuje.
Punomoć
za pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora
Članak
203.
(1)
Osobe koje zastupaju stranke kolektivnog ugovora, moraju imati pisanu punomoć
za kolektivo pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora.
(2) Ako
je stranka kolektivnog ugovora pravna osoba, punomoć iz stavka 1. ovoga članka
mora biti izdana u skladu sa statutom te pravne osobe.
(3) Ako
je jedna od strana kolektivnog ugovora udruga poslodavaca ili udruga
poslodavaca više razine osobe koje ju zastupaju uz pisanu punomoć iz stavka 1.
ovoga članka moraju drugoj strani dostaviti popis poslodavaca članova udruge u
čije ime pregovaraju, odnosno sklapaju kolektivni ugovor.
Vrijeme
sklapanja kolektivnog ugovora
Članak
204.
(1)
Kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme.
(2)
Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za
razdoblje duže od pet godina.
Produžena
primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru
Članak
205.
Ako
kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je
sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do
sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o
radu.
Otkaz
kolektivnog ugovora
Članak
206.
(1)
Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati.
(2) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme
može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.
(3) Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme
i kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme u kojem je predviđena
mogućnost otkazivanja moraju sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i
rokovima.
(4) Ako se kolektivni ugovor može otkazati a ne sadrži
uglavak o otkaznom roku, otkazni rok je tri mjeseca.
(5)
Otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.
(6)
Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove.
Utjecaj
promjene poslodavca na primjenu kolektivnog ugovora
Članak
207.
U
slučajevima iz članka 136. ovoga Zakona, na radnike se do sklapanja novog
kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni
ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme promjene poslodavca.
Dostava
kolektivnog ugovora nadležnom tijelu
Članak
208.
(1)
Svaki kolektivni ugovor te svaka promjena (izmjena, dopuna, otkaz ili pristup)
kolektivnog ugovora mora se dostaviti, ovisno o području primjene, ministarstvu
nadležnom za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada.
(2) Ministarstvu nadležnom za rad dostavlja se
kolektivni ugovor ili promjena kolektivnog ugovora u kojem je kao područje
primjene navedeno područje Republike Hrvatske ili područje dvije ili više županija,
a svi ostali kolektivni ugovori ili njihove promjene dostavljaju se županijskim
uredima nadležnim za poslove rada.
(3) Kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog
ugovora dostavlja nadležnom tijelu stranka koja je prva navedena u tom ugovoru,
odnosno stranka koja otkazuje kolektivni ugovor.
(4) Udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više
razine dužna je nadležnom tijelu dostaviti popis poslodavaca koje obvezuje
kolektivni ugovor sklopljen od strane udruge poslodavaca ili udruge poslodavaca
više razine te sve promjene u članstvu udruge nastale za vrijeme važenja
kolektivnog ugovora.
(5) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati
postupak dostave kolektivnih ugovora ili njihovih promjena nadležnom državnom
tijelu te način vođenja evidencije o dostavljenim kolektivnim ugovorima i
njihovim promjenama.
Objava
kolektivnog ugovora
Članak
209.
(1)
Kolektivni ugovor koji sadrži pravna pravila kojima se uređuju sklapanje, sadržaj
i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s
radnim odnosom, mora se javno objaviti.
(2) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati
način objave kolektivnih ugovora iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Propust poslodavca da objavi kolektivni ugovor
koji ga obvezuje, ne utječe na izvršenje njegovih obveza iz kolektivnog ugovora
iz stavka 1. ovoga članka.
Pristupanje
kolektivnom ugovoru
Članak
210.
(1)
Kolektivnom ugovoru mogu naknadno pristupiti osobe koje prema odredbama ovoga
Zakona mogu biti stranke kolektivnog ugovora.
(2) Izjava o pristupanju kolektivnom ugovoru mora se
dostaviti svim strankama koje su sklopile kolektivni ugovor te svim osobama
koje su mu naknadno pristupile.
(3) Osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom
ugovoru imaju jednaka prava i obveze kao i stranke koje su ga sklopile.
Proširenje
primjene kolektivnog ugovora
Članak
211.
(1) Ako
postoji javni interes ministar nadležan za rad može na prijedlog stranke
kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora na osobe koje nisu
sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile.
(2)
Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora, ministar
nadležan za rad mora zatražiti mišljenje sindikata, udruga poslodavaca ili
predstavnika poslodavaca na koje se kolektivni ugovor proširuje.
(3)
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora mora se objaviti u »Narodnim
novinama«.
(4)
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može se opozvati na način
propisan za njezino donošenje.
Sudska
zaštita prava iz kolektivnog ugovora
Članak
212.
Stranka
kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava
iz kolektivnog ugovora.
XXI. ŠTRAJK I RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA
Štrajk i
štrajk solidarnosti
Članak
213.
(1)
Sindikati ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i
provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa
svojih članova ili zbog plaće, odnosno naknade plaće ako nisu isplaćene
protekom roka od 30 dana od dana dospijeća.
(2) Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno
udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, a štrajk solidarnosti poslodavcu
kod kojeg se taj štrajk organizira.
(3) Štrajk se ne smije započeti prije okončanja
postupka mirenja kada je takav postupak predviđen ovim Zakonom, odnosno prije
provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke
sporazumjele.
(4) Štrajk solidarnosti se smije započeti bez
provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka dva dana od dana početka štrajka
u čiju se potporu organizira.
(5) U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se
naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.
Sporovi u kojima je obvezno mirenje
Članak
214.
(1) U
slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora ili drugoga
sličnoga spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske
akcije te neisplate plaće odnosno naknade plaće iz članka 213. stavka 1.
(kolektivni radni spor), ako stranke spora nisu dogovorile neki drugi način
njegovoga mirnog rješavanja, mora se provesti postupak mirenja propisan ovim
Zakonom.
(2)
Mirenje iz stavka 1. ovoga članka provodi osoba koju stranke u sporu izaberu s
liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće ili koju sporazumno odredi
(miritelj).
Lista
miritelja
Članak
215.
(1) Pri
Gospodarsko-socijalnom vijeću vodi se lista miritelja koju utvrđuje
Gospodarsko-socijalno vijeće.
(2)
Odluku o visini naknade troškova rada miritelja donosi ministar nadležan za
rad uz prethodno mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća i uz suglasnost
ministra financija.
(3)
Gospodarsko-socijalno vijeće donosi pravilnik kojim se uređuje način izbora
miritelja, provođenje postupka mirenja i obavljanje administrativnih poslova za
potrebe toga postupka.
Rok za okončanje postupka mirenja
Članak
216.
Ako se
stranke u sporu drukčije ne sporazumiju, mirenje predviđeno ovim Zakonom mora
se dovršiti u roku pet dana od dana dostave obavijesti o sporu
Gospodarsko-socijalnom vijeću ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada.
Odluka stranaka i njezini učinci
Članak
217.
(1)
Stranke mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog miritelja.
(2)
Prijedlog kojega prihvate stranke ima pravnu snagu i učinke kolektivnog
ugovora.
Arbitražno rješavanje spora
Članak
218.
(1)
Stranke spora mogu rješavanje kolektivnoga radnog spora sporazumno povjeriti
arbitraži.
(2)
Imenovanje arbitra ili arbitražnoga vijeća te druga pitanja arbitražnoga
postupka, mogu se urediti kolektivnim ugovorom ili sporazumom stranaka
sklopljenim nakon nastanka spora.
Pitanje o kojem odlučuje arbitraža
Članak
219.
(1) U
sporazumu o iznošenju spora pred arbitražu stranke spora će odrediti pitanje
koje iznose pred arbitražu.
(2)
Arbitraža može odlučiti samo o pitanju koje su pred nju iznijele stranke spora.
Arbitražna
odluka
Članak
220.
(1) Ako
se radi o sporu o tumačenju ili primjeni zakona, drugoga propisa ili
kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju odluku na zakonu, drugom
propisu ili kolektivnom ugovoru.
(2) Ako
se radi o sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitraža
će temeljiti svoju odluku na pravičnosti.
(3) Ako
stranke spora u kolektivnom ugovoru ili sporazumu o iznošenju spora pred
arbitražu ne odrede drukčije, arbitražna odluka mora biti obrazložena.
(4)
Protiv arbitražne odluke nije dopuštena žalba.
(5) Ako
se radi o sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitražna
odluka ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.
Isključenje
s rada (lockout)
Članak
221.
(1)
Poslodavci mogu isključiti radnike s rada samo u odgovoru na već započeti
štrajk.
(2)
Isključenje s rada ne smije započeti prije isteka osam dana od dana početka
štrajka.
(3)
Broj radnika isključenih s rada ne smije biti veći od polovice broja radnika u
štrajku.
(4) Za
radnike isključene s rada poslodavac je dužan uplatiti doprinose utvrđene
posebnim propisima na osnovicu koju čini najniža plaća.
(5)
Odredbe ovoga Zakona o štrajku, na odgovarajući se način primjenjuju i na pravo
poslodavaca da u kolektivnom radnom sporu isključe radnike.
Pravila o
poslovima koji se ne smiju prekidati
Članak
222.
(1) Na
prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose
pravila o proizvodno održavajućim i nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati
za vrijeme štrajka ili isključenja s rada.
(2) Pravila iz stavka 1. ovoga članka sadrže osobito
odredbe o poslovima i broju radnika koji na njima moraju raditi za vrijeme
štrajka ili isključenja s rada, a s ciljem omogućivanja obnavljanja rada
neposredno nakon završetka štrajka (proizvodno održavajući poslovi), odnosno s
ciljem obavljanja poslova koji su prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja
života, osobne sigurnosti ili zdravlja pučanstva (nužni poslovi).
(3) Određivanjem poslova iz stavka 1. ovoga članka ne
smije se onemogućiti ili bitno ograničiti pravo na štrajk.
(4) Ako se sindikat i poslodavac ne sporazumiju, u
roku od 15 dana od dana dostave sindikatu prijedloga poslodavca, o određivanju
poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac ili sindikat mogu u roku od
daljnjih 15 dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitraža.
(5) Arbitraža iz stavka 4. ovoga članka sastoji se od
jednog predstavnika sindikata i jednog predstavnika poslodavca te od neovisnog
predsjednika kojeg sporazumno određuju sindikat i poslodavac.
(6) Ako se sindikat i poslodavac ne mogu
sporazumijeti o imenovanju predsjednika arbitražnog vijeća, a ta pitanja nisu
drukčije uređena kolektivnim ugovorom ili sporazumom stranaka, njega će imenovati
predsjednik suda nadležnost kojeg se određuje prema odredbama ovoga Zakona o
određivanju nadležnosti u prvom stupnju za zabranu štrajka ili isključenja s
rada.
(7) Ako jedna stranka odbija sudjelovati u arbitražnom
postupku utvrđivanja poslova koji se ne smiju prekidati, postupak će se
provesti bez njezinog sudjelovanja, a odluku o poslovima iz stavka 1. ovoga
članka donosi predsjednik arbitražnog vijeća.
(8) Odluku o poslovima iz stavka 1. ovoga članka
arbitraža mora donijeti u roku od 15 dana od dana pokretanja arbitražnog
postupka.
(9) Ako
poslodavac nije predložio utvrđivanje poslova iz stavka 1. ovoga članka do
dana početka postupka mirenja, postupak utvrđivanja tih poslova ne može
pokrenuti do dana okončanja štrajka.
Posljedice
organiziranja ili sudjelovanja u štrajku
Članak
223.
(1)
Organiziranje ili sudjelovanje u štrajku organiziranom u skladu s odredbama
zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata, ne predstavlja povredu
ugovora o radu.
(2)
Radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog
organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama
zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata.
(3)
Radniku se može otkazati samo ako je organizirao ili sudjelovao u štrajku koji
nije organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilima
sindikata ili ako za vrijeme štrajka počini neku drugu tešku povredu ugovora o
radu.
(4)
Radnik ne smije ni na koji način biti prisiljen sudjelovati u štrajku.
Razmjerno
umanjenje plaće i dodataka na plaću
Članak
224.
Radniku
koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, osim doplatka na djecu,
mogu se smanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.
Sudska
zabrana nezakonitoga štrajka i naknada štete
Članak
225.
(1)
Poslodavac, odnosno udruga poslodavaca može zahtijevati od nadležnog suda da
zabrani organiziranje i poduzimanje štrajka protivnog odredbama zakona.
(2)
Poslodavac može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji
nije organiziran i poduzet u skladu s odredbama zakona.
Sudska
zabrana nezakonitog isključenja s rada i naknada štete
Članak
226.
(1)
Sindikat može zahtijevati od nadležnog suda da zabrani organiziranje i
poduzimanje isključenja s rada protivnog odredbama zakona.
(2)
Sindikat može zahtijevati naknadu štete koju su on ili radnici pretrpjeli zbog
isključenja s rada koje nije organizirano i poduzeto u skladu s odredbama
zakona.
Sudska
nadležnost za zabranu štrajka i isključenja s rada
Članak
227.
(1) Ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća
područje samo jedne županije, o zabrani štrajka, odnosno isključenja s rada, u
prvom stupnju odlučuje nadležni županijski sud u vijeću sastavljenom od tri
suca.
(2) Ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća
područje dviju ili više županija, o zabrani štrajka odnosno isključenja s
rada u prvom stupnju odlučuje Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od
tri suca.
(3) O žalbi protiv odluke donesene u skladu s
odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, odlučuje Vrhovni sud.
(4) Odluka o zahtjevu za zabranu štrajka, odnosno
isključenja s rada, mora se u prvom stupnju donijeti u roku od četiri dana od
dana podnošenja zahtjeva.
(5)
Odluka o žalbi iz stavka 3. ovoga članka mora se donijeti u roku od pet dana od
dana dostave prvostupanjskog predmeta.
Štrajk u
oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama
Članak
228.
Štrajk
u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama uređuje se
posebnim zakonom.
XXII.
GOSPODARSKO-SOCIJALNO VIJEĆE
Ovlaštenja
Gospodarsko-socijalnoga vijeća
Članak
229.
(1)
Radi utvrđivanja i ostvarivanja usklađenih djelatnosti s ciljem zaštite i
promicanja gospodarskih i socijalnih prava, odnosno interesa radnika i
poslodavaca, vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike,
poticanja sklapanja i primjene kolektivnih ugovora te njihovoga usklađivanja s
mjerama gospodarske, socijalne i razvojne politike, može se osnovati
Gospodarsko-socijalno vijeće.
(2) Djelatnost Gospodarsko-socijalnog vijeća temelji
se na ideji trostrane suradnje Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:
Vlada), sindikata i udruga poslodavaca na rješavanju gospodarskih i socijalnih
pitanja i problema.
(3) Gospodarsko-socijalno vijeće:
– prati, izučava i ocjenjuje utjecaj gospodarske
politike i mjera gospodarske politike na socijalnu stabilnost i razvoj,
– prati, izučava i ocjenjuje utjecaj socijalne politike
i mjera socijalne politike na gospodarsku stabilnost i razvoj,
– izučava i ocjenjuje utjecaj promjena cijena i plaća
na gospodarsku stabilnost i razvoj,
– daje obrazloženo mišljenje ministru rada o svim
problemima vezanima uz sklapanje i primjenu kolektivnih ugovora,
– predlaže Vladi, poslodavcima i sindikatima, odnosno
njihovim udrugama i udrugama više razine, vođenje usklađene politike cijena i
plaća,
– utvrđuje listu miritelja,
– utvrđuje listu arbitara, odnosno članova arbitražnoga
vijeća,
– donosi pravilnik o načinu izbora miritelja i
provođenju postupka mirenja,
– daje mišljenje o prijedlozima zakona iz područja
rada i socijalne sigurnosti,
– promiče ideju trostrane suradnje Vlade, sindikata i
udruga poslodavaca na rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja i problema,
– potiče mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova,
– daje mišljenje i prijedloge ministru rada u svezi s
drugim pitanjima uređenima ovim Zakonom.
(4) Gospodarsko-socijalno vijeće osniva se sporazumom
Vlade, sindikata i udruga poslodavaca.
(5) Sporazumom o osnivanju Gospodarsko-socijalnoga
vijeća pobliže se određuju njegova ovlaštenja.
(6)
Gospodarsko-socijalno vijeće može osnovati odbore i komisije za pojedina
pitanja iz svoga djelokruga.
(7)
Gospodarsko-socijalno vijeće donijet će poslovnik kojim će urediti način
donošenja odluka iz svojega djelokruga.
(8)
Svaki član Gospodarsko-socijalnog vijeća može podnijeti prijedlog za
razmatranje pitanja, odnosno za donošenje odluke iz nadležnosti
Gospodarsko-socijalnog vijeća.
(9) Ako
se Gospodarsko-socijalno vijeće ne osnuje ili ako ono u roku trideset dana od
dana podnošenja prijedloga ne utvrdi listu miritelja, listu arbitara, odnosno
članove arbitražnog vijeća ili ako u tom roku ne donese pravilnik o načinu
izbora miritelja i postupku mirenja, ova će pitanja urediti ministar nadležan
za rad u daljnjem roku od trideset dana.
Sastav
Gospodarsko-socijalnoga vijeća
Članak
230.
(1)
Sporazumom o osnivanju Gospodarsko-socijalnoga vijeća određuje se njegov
sastav.
(2) Pri
utvrđivanju sastava Gospodarsko-socijalnoga vijeća mora se voditi računa o
odgovarajućoj zastupljenosti sindikata i poslodavaca iz gospodarstva i javnih
djelatnosti.
XXIII.
AGENCIJA ZA PRIVREMENO ZAPOŠLJAVANJE
Pojam
agencije
Članak
231.
(1)
Agencija za privremeno zapošljavanje (u daljnjem tekstu: agencija) je
poslodavac, koji na temelju sporazuma o ustupanju radnika, ustupa radnika (u
daljnjem tekstu: ustupljeni radnik) drugom poslodavcu (u daljnjem tekstu:
korisnik) za obavljanje privremenih poslova.
(2)
Agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima samo u zemlji,
pod uvjetom da te poslove obavlja kao jedinu djelatnost, da je registrirana
prema propisima o trgovačkim društvima i evidentirana pri ministarstvu nadležnom
za poslove rada (u daljnjem tekstsu: ministarstvo).
(3)
Agencija ne može otpočeti obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima prije
upisa u evidenciju pri ministarstvu.
Sporazum
o ustupanju radnika
Članak
232.
(1)
Sporazum o ustupanju radnika između agencije i korisnika mora biti u pisanom
obliku.
(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka, uz opće
uvjete poslovanja agencije, mora sadržavati i uglavke o:
1. broju radnika koji su potrebni korisniku,
2. vremenskom razdoblju na koje se ustupaju radnici,
3. mjestu rada,
4. poslovima koje će radnici obavljati,
5. uvjetima rada koji se odnose na radna mjesta na
kojima će radnici obavljati poslove,
6. načinu na koji i razdoblju u kojem korisnik mora
ispostaviti agenciji obračun za isplatu plaće, te propisima koji se kod
korisnika primjenjuju na utvrđivanje plaće, i
7.
osobi koja je ovlaštena za zastupanje korisnika prema radnicima.
(3)
Sporazum iz stavka 1. ovoga članka ne može se sklopiti:
1. za
zamjenu radnika kod korisnika kod kojeg se provodi štrajk,
2. ako
je korisnik u prethodnom razdoblju od 6 mjeseci poslovno uvjetovanim otkazom
otkazao ugovore o radu radnika koji su radili na poslovima za obavljanje kojih
traži ustupanje radnika,
3. za
obavljanje poslova iz članka 40. ovoga Zakona,
4. za
ustupanje radnika drugoj agenciji,
5. u
drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom koji obvezuje korisnika.
Ugovor o
radu za privremeno obavljanje poslova
Članak
233.
(1)
Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova agencija može sklopiti s
radnikom na određeno ili neodređeno vrijeme.
(2)
Ugovor iz stavka 1. ovoga članka, osim uglavaka iz članka 17. stavka 1. točke
1. i točke 4. do 7. ovoga Zakona, mora sadržavati i sljedeće uglavke:
1. da
se ugovor sklapa radi ustupanja radnika za privremeno obavljanje poslova kod
korisnika,
2.
naznaku poslova za obavljanje kojih će se radnik ustupati,
3.
obveze agencije prema radniku u vrijeme kada je ustupljen korisniku.
(3) U
vrijeme kada radnik nije ustupljen korisniku, radnik koji je u radnom odnosu u
agenciji ima pravo na naknadu plaće u visini utvrđenoj člankom 93. stavkom 5.
ovoga Zakona.
(4)
Ugovor iz stavka 1. ovoga članka koji se sklapa na određeno vrijeme koje je
jednako vremenskom razdoblju na koje se radnik ustupa korisniku mora sadržavati
uglavke o:
1.
strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,
2.
očekivanom trajanju ugovora,
3.
sjedištu korisnika,
4. mjestu rada,
5. poslovima koje će radnik obavljati,
6. datumu početka i završetka rada,
7. plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate
plaće,
8. trajanju redovnoga radnog dana ili tjedna.
(5) Ugovorena plaća ustupljenog radnika ne smije biti
utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika zaposlenog kod korisnika na istim
poslovima, a ako takvog radnika nema, plaće radnika na sličnim poslovima.
(6) Ako
se plaća ne može utvrditi prema stavku 4. ovoga članka, plaća se utvrđuje
sporazumom o ustupanju radnika.
Otkaz
ugovora o radu za obavljanje privremenih poslova
Članak
234.
(1) Na
otkazivanje ugovora o radu za obavljanje privremenih poslova ne primjenjuju se
odredbe ovoga Zakona o zbrinjavanju viška radnika.
(2)
Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova agencija može ustupljenom
radniku izvanredno otkazati ako su razlozi iz članka 114. stavka 1. ovoga
Zakona nastali kod korisnika i ako agenciju korisnik o tome pisano obavijesti u
roku od osam dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz
temelji.
(3)
Prestanak potrebe za radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je
ustupljen ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje
poslova.
(4)
Ustupljeni radnik koji smatra da mu je za vrijeme rada kod korisnika
povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa zaštitu povrijeđenog prava ostvaruje
kod poslodavca na način utvrđen člankom 133. ovoga Zakona.
Ograničenje
vremena ustupanja radnika
Članak
235.
(1)
Agencija ne smije ustupati korisniku radnika za obavljanje istih poslova za
neprekinuto razdoblje duže od jedne godine.
(2)
Prekid kraći od jednog mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od jedne godine
iz stavka 1. ovoga članka.
Obveze
agencije prema radniku
Članak
236.
(1)
Prije upućivanja radnika korisniku agencija je dužna radniku uručiti ugovor o
radu iz članka 233. stavka 4., odnosno uputnicu ako s radnikom ima sklopljen
ugovor iz članka 233. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Uputnica iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati
podatke iz članka 233. stavka 4. točke 3. do 8. ovoga Zakona.
(3) Prije upućivanja radnika korisniku agencija je dužna
upoznati radnika sa svim rizicima obavljanja posla kod korisnika koji se odnose
na zdravlje i zaštitu na radu i u tu svrhu dužna je radnika osposobiti prema
propisima o zaštiti na radu, osim ako sporazumom o ustupanju radnika nije
ugovoreno da te obveze izvrši korisnik.
(4) Agencija je dužna radnika usavršavati i
upoznavati s novim tehnologijama rada za obavljanje poslova za koje je
ugovoreno da će se radnik ustupati osim ako sporazumom o ustupanju tu obvezu
nije preuzeo korisnik.
(5) Agencija je dužna radniku isplatiti ugovorenu
plaću za obavljeni rad kod korisnika i u slučaju kada korisnik ne ispostavi
agenciji obračun ugovorene plaće.
Obveze
korisnika
Članak
237.
(1)
Korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza
primjene odredaba ovog i drugih zakona i propisa kojima su uređeni zaštita
zdravlja, zaštita na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika.
(2)
Korisnik je dužan najmanje jednom godišnje obavijestiti radničko vijeće o broju
i razlozima uzimanja na rad ustupljenih radnika.
Naknada
štete
Članak
238.
(1)
Štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u svezi s radom kod korisnika uzrokuje
trećoj osobi, dužan je naknaditi korisnik koji se u odnosu na regresnu odgovornost
radnika smatra poslodavcem.
(2) Za štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u
svezi s radom uzrokuje korisniku odgovara agencija po općim propisima obveznoga
prava.
(3) Ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u
svezi s radom kod korisnika naknadu štete može potraživati od agencije ili
korisnika u skladu s odredbom članka 109. ovoga Zakona.
Evidencija
Članak
239.
(1)
Prijava na evidenciju podnosi se ministarstvu u pisanom obliku.
(2) Uz prijavu na evidenciju agencija mora dostaviti
dokaz da je registrirana prema propisima o trgovačkim društvima.
(3) O prijavi na evidenciju ministarstvo izdaje
potvrdu koja sadrži broj pod kojim je agencija evidentirana i datum upisa u
evidenciju.
(4) Agencija je dužna u pravnom prometu u poslovnim
ispravama, na svakom dopisu i ugovoru navesti broj pod kojim je upisana u
evidenciju ministarstva.
(5) Potvrdu iz stavka 3. ovoga članka ministarstvo
izdaje u tri istovjetna primjerka od kojih se jedan dostavlja Državnom
inspektoratu.
XXIV.
NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU
Nadzor
Članak
240.
(1) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i na temelju
njega donesenih propisa, te drugih zakona i propisa koji uređuju odnose između
poslodavaca i radnika, obavlja tijelo državne uprave nadležno za poslove
inspekcije rada, ako drugim zakonom nije drukčije određeno.
(2) U trgovačkom društvu ili ustanovi u koju zbog
interesa obrane Republike Hrvatske nije dopušten pristup neovlaštenim osobama,
nadzor iz stavka 1. ovoga članka obavlja inspekcija rada, ako drugim zakonom
nije drukčije određeno.
Ovlaštenja
inspekcije rada
Članak
241.
(1) U
provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja utvrđena zakonom ili na
temelju zakona donesenim propisom.
(2)
Radnik, radničko vijeće, sindikat te poslodavac mogu zahtijevati od inspektora
rada provođenje inspekcijskoga nadzora.
XXV.
POSEBNE ODREDBE
1. Radna
knjiŽica
Radna
knjižica
Članak
242.
(1)
Radnik ima radnu knjižicu, koja je javna isprava.
(2)
Ministar nadležan za rad pravilnikom će urediti sadržaj, postupak izdavanja,
način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjižica,
način vođenja registra izdatih radnih knjižica, oblik i način izrade te prodaje
radnih knjižica.
Postupanje
poslodavca s radnom knjižicom
Članak
243.
(1) Na
dan otpočinjanja rada, radnik predaje radnu knjižicu poslodavcu.
(2) O
preuzimanju radne knjižice u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac
izdaje radniku pisanu potvrdu.
(3) Na
dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku vratiti radnu knjižicu.
(4) Na
pisani zahtjev radnika, poslodavac je dužan i prije prestanka ugovora o radu
predati radniku radnu knjižicu.
(5)
Poslodavac koji nakon prestanka ugovora o radu nije u mogućnosti radniku
vratiti radnu knjižicu, dužan je dostaviti radnu knjižicu uredu državne uprave
u županiji nadležnom za poslove rada, prema mjestu prebivališta radnika, a ako
je prebivalište radnika nepoznato, onda uredu državne uprave u županiji nadležnom
za poslove rada prema mjestu izdavanja radne knjižice.
2.
Posebne odredbe u svezi s vojnom obvezom
Utjecaj
vojne obveze na radni odnos
Članak
244.
(1) Za
vrijeme služenja vojnog roka i obavljanja civilne službe (vojna obveza) prava
i obveze iz radnog odnosa miruju.
(2)
Radnik koji nakon završetka vojne obveze želi nastaviti rad kod istoga
poslodavca, dužan je, čim sazna dan kada će mu prestati vojna obveza, a
najkasnije u roku mjesec dana od dana prestanka vojne obveze, priopćiti svoju
namjeru poslodavcu.
(3)
Radnika koji je dao izjavu u smislu stavka 2. ovoga članka, poslodavac je dužan
rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u vojnu obvezu, a ako
je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi
sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova.
(4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka
poslodavac ne može vratiti radnika na rad, dužan mu je isplatiti naknadu plaće
za razdoblje propisanoga ili ugovorenoga otkaznog roka, te ako su za to
ispunjeni uvjeti, pripadajuću otpremninu.
(5) Poslodavac je dužan primiti radnika iz stavka 1.
ovog članka na rad u roku mjesec dana od dana dostave izjave o namjeri
nastavljanja rada kod istoga poslodavca.
(6)
Radnik kojega nije moguće vratiti na rad u smislu prethodnih stavaka ovoga
članka, ima tijekom godine dana od dana prestanka vojne obveze prednost pri
zapošljavanju kod istoga poslodavca.
(7)
Vojna obveza nije dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu.
(8) Za
vrijeme vojne obveze poslodavac ne može redovito otkazati radni odnos.
(9) Ako
poslodavac otkaže radni odnos protivno odredbama ovoga članka, radnik ima sva
prava koja su ovim Zakonom predviđena za slučaj nedopuštenog otkaza.
3.
Posebne odredbe o zastupnicima i duŽnosnicima
Prava
kandidata za zastupnike, članove skupština ili vijeća
Članak
245.
(1)
Kandidat za zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sabor)
ima, za vrijeme predizborne promidžbe, pravo na neplaćeni dopust u trajanju do
najviše petnaest radnih dana.
(2)
Kandidat za člana skupštine županije ima za vrijeme predizborne promidžbe,
pravo na neplaćeni dopust u trajanju do najviše deset radnih dana.
(3)
Kandidat za člana gradskog ili općinskog vijeća ima, za vrijeme predizborne
promidžbe, pravo na neplaćeni dopust u trajanju do najviše pet radnih dana.
(4) O
korištenju dopusta iz stavka 1. do 3. ovoga članka, radnik mora obavijestiti
poslodavaca najmanje 24 sata ranije.
(5)
Dopust iz stavka 1. do 3. ovoga članka radnik ne može koristiti u razdobljima
kraćim od polovice radnoga dana.
(6) Na
zahtjev radnika, umjesto dopusta iz stavka 1. do 3. ovoga članka, radnik može
pod istim uvjetima koristiti godišnji odmor, u trajanju na koje ima pravo do
prvoga dana glasovanja.
(7) Ako
je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s
istim poslodavcem, razdoblja neplaćenoga dopusta iz stavka 1. do 3. ovoga
članka izjednačuju se s vremenom provedenim na radu i ubrajaju u staž potreban
za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.
XXVI.
KAZNENE ODREDBE
Lakši
prekršaji poslodavca
Članak
246.
(1)
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
poslodavac pravna osoba:
1. ako
prije otpočinjanja rada, radniku ne omogući da se upozna s propisima o radnim
odnosima, odnosno ako ga ne upozna s organizacijom i zaštitom na radu (članak
9. stavak 2.),
2. ako propise o zaštiti na radu te kolektivni ugovor
i pravilnik o radu ne učini na prikladan način dostupnim radnicima (članak 9.
stavak 3.),
3. ako u slučaju, koji nije predviđen zakonom ili
kolektivnim ugovorom, sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme (članak 15.
stavci 1. i 2.),
4. ako ugovor o radu pomorca i ribara ne registrira
pri županijskom uredu nadležnom za poslove na radu (članak 16. stavak 5.),
5. ako sklopi ugovor o radu koji ne sadrži podatke
propisane ovim Zakonom (članak 17.),
6. ako sklopi ugovor o radu za stalne sezonske poslove
koji ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom (članak 18.),
7. ako radniku ne uruči ugovor o radu ili pisanu
potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili primjerak prijave na mirovinsko i
zdravstveno osiguranje prije upućivanja na rad u inozemstvu, odnosno ako ugovor
ili potvrda ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom (članak 20. stavci 1. i
3.),
8. ako sklopi ugovor o radu u kojem je trajanje
probnoga rada ugovoreno u trajanju dužem od zakonom dopuštenoga (članak 31.
stavak 2.),
9. ako sklopi ugovor o radu u kojem je ugovoreno
trajanje pripravničkoga staža duže od zakonom propisanoga (članak 35.),
10. ako radniku ne izda potvrdu o korištenju
godišnjeg odmora (članak 52. stavak 2.).
(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 3.000,00 kuna za
prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i
odgovorna osoba pravne osobe.
(3) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka
počinjen u odnosu na malodobnog radnika, iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
Teži
prekršaji poslodavca
Članak
247.
(1)
Novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
poslodavac pravna osoba:
1. ako
zaposli malodobnika bez odobrenja njegovoga zakonskog zastupnika (članak 22.
stavak 1.),
2. ako
sklopi ugovor o radu s radnikom koji ne udovoljava posebnim uvjetima za
zasnivanje radnog odnosa, propisanima zakonom ili drugim propisom (članak
25.),
3. ako
prilikom sklapanja ugovora o radu od radnika traži podatke koji nisu u
neposrednoj svezi s radnim odnosom (članak 27. stavak 1.),
4. ako
prikuplja, obrađuje, koristi i dostavlja trećim osobama osobne podatke radnika,
protivno odredbama ovoga Zakona (članak 29.),
5. ako
ne imenuje osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe
vezane za zaštitu dostojanstva radnika ili ako otkrije podatke utvrđene u
postupku rješavanja pritužba (članak 30. stavci 5. i 10.),
6. ako
s volonterom ne sklopi ugovor u pisanom obliku (članak 37. stavak 5.),
7. ako
radniku ne omogući korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanima ovim
Zakonom (članak 44.),
8. ako
radniku ne omogućiti korištenje dnevnog odmora na način i pod uvjetima
propisanima ovim Zakonom (članak 45.),
9. ako
radniku ne omogući korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima
propisanima ovim Zakonom (članak 46.),
10. ako
radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u dijelovima pod uvjetima
propisanima ovim Zakonom (članak 54.),
11. ako
raspored godišnjih odmora ne utvrdi u skladu s odredbama ovoga Zakona (članak
56.),
12. ako
radniku ne omogući korištenje plaćenoga dopusta na način i pod uvjetima
propisanima ovim Zakonom (članak 57.),
13. ako
traži podatke o trudnoći žene ili uputi drugu osobu da traži takve podatke,
osim ako žena osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim
propisom radi zaštite trudnica (članak 64. stavak 2.),
14. ako
posvojitelju djeteta ili osobi kojoj je rješenjem tijela nadležnog za poslove
socijalne skrbi dijete povjereno na čuvanje i odgoj, ne omogući korištenje
prava utvrđenih ovim Zakonom, radi zaštite majčinstva i podizanje djece (članak
74. stavak 1.),
15. ako
radnika ne rasporedi na poslove na kojima je radio ili mu ne ponudi sklapanje
ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova (članak 79.),
16. ako
radnika ne vrati na poslove na kojima je prethodno radio ili mu ne ponudi
sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova (članak
82.),
17. ako
radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna
opasnost od nastanka invalidnosti ne ponudi sklapanje ugovora o radu za
obavljanje poslova za koje je sposoban, a u mogućnosti je radniku osigurati
obavljanje takvih poslova za koje je radnik sposoban (članci 84. i 85.)
18. ako
bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplati uskratom
plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom naknade plaće ili dijela
naknade plaće (članak 94. stavak 1.),
19. ako
prije isteka roka od šest mjeseci zaposli drugog radnika na poslovima za koje
je utvrdio da je prestala potreba za njihovim obavljanjem i ako nije ponudio
sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih
razloga (članak 113. stavci 7. i 8.),
20. ako
ne izradi program zbrinjavanja viška radnika, a po ovom Zakonu dužan je
izraditi taj program (članak 126. stavak 1.),
21. ako
se pri izradi programa zbrinjavanja viška radnika ne savjetuje s radničkim
vijećem i nadležnom službom zapošljavanja (članak 126. stavak 2.),
22. ako
u propisanom roku o programu zbrinjavanja viška radnika ne obavijesti radnike i
službu zapošljavanja (članak 127. stavci 3. i 4.),
23. ako
otkaže radniku prije nego što program zbrinjavanja viška radnika dostavi
ovlaštenoj službi zapošljavanja ili prije isteka roka u kojem je ta služba dužna
očitovati se o tom programu (članak 127. stavak 5.),
24. ako
ne postupi po nalogu službe zapošljavanja o odgodi primjene programa
zbrinjavanja viška radnika (članak 127. stavak 6.),
25. ako, onda kad je to dužan, ne donese ili ne
objavi pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i
mjere za zaštitu dostojanstva radnika i druga pitanja važna za radnike
zaposlene kod njega (članak 130. stavak 1.),
26. ako pravilnikom o radu ne uredi pitanja za koja
je ministar nadležan za rad propisao da se moraju urediti tim pravilnikom
(članak 130. stavak 3.),
27. ako pravilnik o radu donese prije nego što je
zatražio mišljenje radničkoga vijeća (članak 131. stavak 1.),
28. ako onemogući radnike u izboru radničkoga vijeća
(članak 140.),
29. ako ne obavještava radničko vijeće o pitanjima o
kojima ga je dužan obavijestiti (članak 151.),
30. ako se s radničkim vijećem ne savjetuje o
pitanjima o kojima se je dužan savjetovati (članak 152.),
31. ako bez suglasnosti radničkog vijeća donese
odluku koju može donijeti samo uz suglasnost radničkog vijeća (članak 153.
stavak 1.),
32. ako ne osigura uvjete za rad radničkoga vijeća
(članak 159.),
33. ako ne omogući imenovanom predstavniku radnika
članstvo u nadzornom odboru, odnosno drugom odgovarajućem tijelu trgovačkog
društva odnosno ustanove (članak 166.),
34. ako pokuša ostvariti ili ostvari zabranjeni nadzor
nad sindikatom ili udrugom sindikata više razine (članak 185. stavak 1.),
35. ako ne obračuna, ne ustegne ili ne uplati
sindikalnu članarinu i doprinos solidarnosti (članak 191.),
36. ako u slučaju, kad je on to dužan učiniti, ne
dostavi kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora ministarstvu nadležnom
za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 208. stavak 3.),
37. ako kolektivni ugovor ne objavi na propisani
način (članak 209. stavci 1. i 2.),
38. ako
onda kad je to dužan, odbije sudjelovati u postupku mirenja, predviđenim ovim
Zakonom (članak 214.),
39. ako
radnika koji je organizirao ili sudjelovao u štrajku, organiziranom u skladu s
odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata stavi u
nepovoljniji položaj od drugih radnika (članak 223. stavak 2.),
40. ako
sklopi ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova koji ne sadrži podatke
propisane ovim Zakonom (članak 233. stavak 2. i 4.),
41. ako
korisniku ustupi radnika za obavljanje istih poslova za neprekinuto razdoblje
duže od jedne godine (članak 235.),
42. ako
radničko vijeće ne obavijesti o broju i razlozima uzimanja na rad ustupljenih
radnika u roku propisanom ovim Zakonom (članak 237. stavak 2.),
43. ako
u pravnom prometu ne navodi broj pod kojim je kao agencija upisan u evidenciju
ministarstva (članak 239.).
(2)
Novčanom kaznom od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga
članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
(3) Ako
je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen u odnosu na malodobnog radnika,
iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
(4) Za
prekršaje iz točke 33. ovoga članka, poslodavac pravna osoba odgovara i u
slučaju da ne postoji prekršajna odgovornost odgovorne osobe.
(5) Za
prekršaj iz stavka 1. ovoga članka poslodavcu pravnoj osobi može se izreći
novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 10.000,00, a poslodavcu
fizičkoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe u iznosu od 3.000,00 kuna.
Najteži
prekršaji poslodavca
Članak
248.
(1) Novčanom
kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac
pravna osoba:
1. ako u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u
pisanom obliku, prije početka rada ne uruči radniku pisanu potvrdu o
sklopljenom ugovoru ili ako radniku ne uruči primjerak prijave na obvezno
mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanom roku (članak 16. stavci 3. i
5.),
2. ako sklopi ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada
koji ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom ili ga sklopi za poslove za koje
ga ne smije sklopiti (članak 19. stavci 1. i 4.),
3. ako o sklopljenom ugovoru o radu na izdvojenim
mjestima rada u propisanom roku ne obavijesti tijelo državne uprave nadležno za
poslove inspekcije rada (članak 19. stavak 6.),
4. ako zaposli osobu mlađu od petnaest godina života
(članak 21. stavak 1.),
5. ako osobi mlađoj od petnaest godina života
omogući, bez prethodnog odobrenja inspektora rada, naplatno sudjelovanje u
snimanju filmova, pripremanju i izvođenju umjetničkih, scenskih ili drugih
sličnih djela, ili joj to omogući na način, u opsegu i na poslovima koji ugrožavaju
njezino zdravlje, ćudorednost, školovanje ili razvoj (članak 21. stavak 2.),
6. ako zaposli malodobnika na poslovima koji mogu
ugroziti njegovo zdravlje, ćudorednost ili razvoj (članak 23. stavak 1.),
7. ako malodobniku ne ponudi sklapanje ugovora o radu
za obavljanje drugih odgovarajućih poslova (članak 23. stavak 6.),
8. ako u roku koji odredi inspektor rada ne pribavi
nalaz i mišljenje o utjecaju poslova na zdravlje i razvoj malodobnoga radnika
(članak 24. stavak 2.),
9. ako
ne postupi po nalogu inspektora rada kojim se zabranjuje rad malodobnoga
radnika na određenim poslovima (članak 25. stavak 4.),
10. ako
malodobniku ne ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih
odgovarajućih poslova (članak 25. stavak 6.),
11. ako
sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju dužem
od zakonom dopuštenoga (članak 38. stavak 1.),
12. ako
od radnika zahtijeva da na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na
radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radi duže od
skraćenoga radnoga vremena ili da radi prekovremeno (članak 40. stavci 1. i
4.),
13. ako
od radnika zahtijeva da radi duže od punoga radnog vremena (prekovremeni rad)
veći broj sati od zakonom određenoga najdužeg trajanja takvoga rada (članak
41. stavak 1.),
14. ako
ne obavijesti inspektora rada o prekovremenom radu o kojem ga je dužan
obavijestiti (članak 41. stavak 2.)
15. ako
u roku koji odredi inspektor rada ne pribavi nalaz i mišljenje o utjecaju
poslova prekovremenog rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika (članak 41.
stavak 3.),
16. ako
ne postupi po rješenju inspektora rada kojim se zabranjuje prekovremeni rad što
štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika ili koji onemogućuje
zapošljavanje nezaposlenih osoba (članak 41. stavak 4.),
17. ako malodobnom radniku naredi prekovremeni rad
(članak 41. stavak 5.),
18. ako trudnici, majci s djetetom do tri godine
starosti ili samohranom roditelju s djetetom do šest godina starosti, bez njegovoga
pisanog pristanka, naredi prekovremeni rad (članak 41. stavak 6.),
19. ako je preraspodijeljeno radno vrijeme duže od
zakonom utvrđenog (članak 43. stavci 4. i 5.),
20. ako malodobnom radniku naredi rad u preraspodijeljenom
punom radnom vremenu (članak 43. stavak 7.),
21. ako trudnici, majci s djetetom do tri godine
starosti ili samohranom roditelju s djetetom do šest godina starosti, bez
njegovoga pisanog pristanka, naredi rad u preraspodijeljenom punom radnom
vremenu (članak 43. stavak 8.),
22. ako u slučaju kada preraspodjela radnoga vremena
nije predviđena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca, ne zatraži suglasnost inspektora rada za
preraspodjelu (članak 43. stavak 10.),
23. ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg
odmora u najkraćem trajanju određenom ovim Zakonom (članak 47.),
24. ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od
prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg
odmora (članak 49.),
25. ako radniku ne isplati naknadu plaće za vrijeme
godišnjeg odmora u visini i na način određen ovim Zakonom (članak 53.),
26. ako protivno odredbama ovoga Zakona ženi
zaposlenoj u industriji naredi noćni rad (članak 60. i 61.),
27. ako
protivno odredbama ovoga Zakona malodobniku naredi noćni rad (članak 62.),
28. ako
zaposli ženu na poslovima na kojima je ženama zabranjen rad (članak 63.),
29. ako
zbog trudnoće odbije zaposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu ili je, suprotno
odredbama ovoga Zakona, premjesti na druge poslove (članak 64. stavak 1.),
30. ako
majci ili ocu djeteta ne omogući korištenje rodiljnog dopusta ili rad u
skraćenom radnom vremenu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članci 66. i
67.),
31. ako
ocu djeteta čija je majka umrla, napustila dijete ili je zbog bolesti ili
drugoga sličnog razloga onemogućena da se brine o djetetu, ne omogući
korištenje svih prava koja su ovim Zakonom predviđena radi zaštite majčinstva i
podizanja djeteta (članak 69. stavak 1.),
32. ako
jednom od roditelja djeteta ne omogući da ne radi dok dijete ne navrši tri
godine života, za koje vrijeme mu miruju prava i obveze iz radnog odnosa, te u
svezi s radnim odnosom (članak 70.),
33. ako
radnici koja rodi mrtvo dijete ili čije dijete umre prije kraja osnovnog, odnosno
dodatnog porodnog dopusta, ne omogući korištenje porodnoga dopusta u trajanju
propisanom ovim Zakonom (članak 71.),
34. ako jednom od roditelja djeteta s težim smetnjama
u razvoju ne omogući korištenje dopusta ili rad u polovici punoga radnog vremena
(članak 73. stavci 1., 2. i 3.),
35. ako roditelju djeteta s težim smetnjama u
razvoju, koji se koristi pravom na rad u skraćenom radnom vremenu, naredi
prekovremeni rad ili mu bez njegove suglasnosti promijeni mjesto rada (članak
73. stavak 7.),
36. ako radniku ne omogući nastavak rada na poslovima
na kojima je radio ili mu ne ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje
drugih odgovarajućih poslova (članak 73. stavak 8.),
37. ako posvojitelju djeteta ne omogući korištenje
posvojiteljskog dopusta (članak 74. stavci 2. i 3.),
38. ako radnika ne primi na rad nakon prestanka
korištenja prava na rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili prava na
mirovanje ugovora o radu do treće godine života djeteta ili mu ne ponudi
sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova (članak
76. stavci 2. i 3.),
39. ako za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnoga
dopusta, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno
posvojitelja, korištenje posvojiteljskog dopusta i dopusta za njegu djeteta s
težim smetnjama u razvoju, otkaže trudnici, odnosno osobi koja se koristi nekim
od spomenutih prava (članak 77. stavak 1.),
40. ako za vrijeme privremene nesposobnosti za rad
otkaže radniku koji je privremeno spriječen za rad zbog ozljede na radu ili
profesionalne bolesti (članak 80. stavak 1.),
41. ako radniku prilikom isplate plaće, naknade plaće
ili otpremnine ne uruči obračun plaće iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen
iznos plaće (članak 91. stavak 1.),
42. ako radniku ne uruči obračun dugovane, a
neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine (članak 91. stavak 2.),
43. ako otkaz ne obrazloži ili ako ga ne dostavi
radniku (članak 118. stavci 2. i 3.),
44. ako
nakon prestanka radnog odnosa radniku ne vrati sve njegove isprave i primjerak
odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ili mu ne izda potvrdu
o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa ili ako u toj potvrdi, osim podataka o
vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, naznači nešto što bi radniku otežalo
sklapanje novog ugovora o radu (članak 129.),
45. ako
pisano ne obavijesti radnika o prenošenju njegovog ugovora o radu na novog
poslodavca (članak 136. stavak 5.),
46. ako
onemogući ili pokuša onemogućiti inspektora rada u provođenju nadzora (članak
240. stavak 1.),
47. ako
ustupi radnika bez sklopljenog sporazuma o ustupanju, ako sklopi sporazum o
ustupanju radnika koji ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom ili ga sklopi u
slučajevima kada ga ne može sklopiti (članak 232.),
48. ako
uputi radnika korisniku bez ugovora o radu, odnosno uputnice ili ako uputnica
ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom (članak 236. stavci 1. i 2.),
49. ako
radniku odbije vratiti radnu knjižicu kad je to dužan učiniti (članak 243.
stavci 3. i 4.).
(2)
Novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga
članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
(3) Ako
je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen u odnosu na malodobnog radnika,
iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
(4) Za
prekršaj iz stavka 1. ovoga članka poslodavcu pravnoj osobi može se izreći
novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 20.000,00 kuna, a
poslodavcu fizičkoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe u iznosu od 6.000,00
kuna.
Prekršaji
sindikata i udruga sindikata više razine
Članak
249.
Novčanom
kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj sindikat ili
udruga sindikata više razine:
1. ako
u roku trideset dana od dana nastale promjene ne prijavi promjenu naziva
udruge, sjedišta, područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za
zastupanje, te prestanak djelovanja, odnosno ovlaštenja u pravnom prometu
(članak 182. stavak 2.),
2. ako u slučaju, kad je to dužan učiniti, ne dostavi
kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora ministarstvu nadležnom za
rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 208. stavak 3.),
3. ako kolektivni ugovor ne objavi na propisan način
(članak 209. stavci 1. i 2.),
4. ako, onda kad je to dužan, odbije sudjelovati u
postupku mirenja, predviđenom ovim Zakonom (članak 213.),
5. ako ne najavi štrajk (članak 213. stavak 2.),
6. ako započne štrajk prije provođenja postupka
mirenja, predviđenog ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugoga postupka
mirnoga rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele (članak 213. stavak
3.),
7. ako
u pismu kojim se štrajk najavljuje ne naznači razloge za štrajk, mjesto, dan i
vrijeme početka štrajka (članak 213. stavak 5.).
Prekršaji
udruga poslodavaca i udruga poslodavaca više razine
Članak
250.
Novčanom
kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj udruga
poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine:
1. ako
u roku trideset dana od dana nastale promjene ne prijavi promjenu naziva
udruge, sjedišta, područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za
zastupanje, te prestanak djelovanja, odnosno ovlaštenja u pravnom prometu
(članak 182. stavak 2.).
2. ako,
onda kad je to dužna učiniti, ne dostavi kolektivni ugovor te popis
poslodavaca koje obvezuje ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora ministarstvu
nadležnom za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 208.
stavci 3. i 4.),
3. ako
kolektivni ugovor ne objavi na propisani način (članak 209. stavci 1. i 2.),
4. ako,
onda kad je to dužna, odbije sudjelovati u postupku mirenja, predviđenom ovim
Zakonom (članak 213.),
5. ako
organizira ili poduzme isključenje s rada koje nije odgovor na već započeti
štrajk (članak 221. stavak 1.),
6. ako
isključenje s rada započne prije roka propisanog Zakonom (članak 221. stavak
2.),
7. ako
isključi s rada radnike u broju većem od dozvoljenog ovim Zakonom (članak 221.
stavak 3.),
8. ako
isključi radnike s rada protivno odredbama ovoga Zakona (članak 221. stavak
5.),
9. ako
za vrijeme isključenja s rada onemogući radnicima obavljanje poslova koji se ne
smiju prekidati (članak 222.).
XXVII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
251.
(1)
Radnik koji je prije početka primjene Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o radu
(»Narodne novine«, br. 82/01) otpočeo koristiti pravo na porodni dopust iz članka
58. stavka 4. ili pravo na rad s polovicom radnoga vremena do navršene treće
godine djetetova života iz članka 59. stavka 1. Zakona o radu (»Narodne
novine«, br. 38/95., 54/95., 65/95. i 17/01.) može nastaviti koristiti to pravo
najduže 60 dana od dana početka primjene toga Zakona.
(2)
Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.),
dovršit će se po odredbama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 38/95., 54/95.,
65/95., 17/01. i 82/01.), ako Zakonom određeno pravo nije za radnika
povoljnije.
(3) Radnik koji je prije stupanja na snagu Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.) otpočeo
koristiti pravo na porodni dopust iz članka 58. stavka 4. ili pravo na rad s
polovicom radnog vremena iz članka 59. stavka 1. Zakona o radu (»Narodne
novine«, br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01.) može koristiti pravo na
rad s polovicom radnog vremena prema uvjetima utvrđenima člankom 17. toga
Zakona.
(4) Radnik koji je do dana početka primjene Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 30/04.) otpočeo
koristiti pravo na rodiljni dopust iz članka 58. stavka 4. ili pravo na rad s
polovicom radnog vremena iz članka 59. stavka 1., odnosno pravo na mirovanje
radnog odnosa iz članka 62. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 38/95.,
54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03. i 142/03.) može
nastaviti koristiti to pravo prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 30/04.).
(5)
Radnik kojem je pravo na rodiljni dopust ili pravo na rad s polovicom radnog
vremena, odnosno pravo na mirovanje radnog odnosa isteklo prije dana početka
primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br.
30/04.), može koristiti pravo iz toga Zakona do navršene treće godine djetetova
života.
Članak 252.
(1)
Sastav nadzornog odbora, odnosno drugoga odgovarajućeg tijela, uskladit će
se s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«,
br. 114/03.) u roku od godine dana od dana stupanja na snagu toga Zakona.
(2)
Predstavnik radnika koji je, u skladu s odredbom članka 158.a Zakona o radu
(»Narodne novine«, br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01.), imenovan u
nadzorni odbor ostaje član nadzornog odbora za vrijeme za koje je imenovan i
nakon stupanja na snagu toga Zakona.
Članak 253.
Postupci
izdavanja odobrenja za noćni rad žena i postupci registracije podružnica ili
drugih oblika unutarnjeg organiziranja udruga započeti prije stupanja na snagu
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.)
dovršit će se prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu toga
Zakona.
Članak
254.
Poslodavci
su dužni uskladiti pravilnike o radu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.) u roku od šest mjeseci od dana
stupanja na snagu toga Zakona.
Članak 255.
(1)
Gospodarsko-socijalno vijeće će donijeti pravilnik iz članka 187.a stavka 4.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.) u
roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona.
(2) Ako
Gospodarsko-socijalno vijeće nije osnovano, na prijedlog osobe koja prema
Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.)
može biti stranka kolektivnog ugovora, pravilnik iz stavka 1. ovoga članka
donijet će ministar nadležan za rad u roku tri mjeseca.
Članak 256.
(1) Ministar nadležan za rad donijet će propise za
provedbu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br.
114/03.), odnosno uskladit će važeće propise za provedbu Zakona o radu
(»Narodne novine«, br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01.), s odredbama
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.) u
roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona.
(2) Prije donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka
ministar nadležan za rad zatražit će mišljenje sindikata i udruga poslodavaca.
(3) Do donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka
primjenjivat će se:
– Pravilnik o sadržaju i načinu registracije ugovora
o radu pomoraca i ribara (»Narodne novine«, br. 8/96.),
– Pravilnik o poslovima na kojima se ne smije
zaposliti malodobnik i o poslovima na kojima može raditi samo nakon prethodnog
utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (»Narodne novine«, br. 50/02.),
– Pravilnik o poslovima na kojima radnik može raditi
samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (»Narodne novine«,
br. 59/02.),
–
Pravilnik o djelatnostima koje se smatraju industrijom (»Narodne novine«, br.
8/96.),
– Pravilnik o poslovima na kojima ne smije raditi žena
(»Narodne novine«, br. 44/96.),
– Pravilnik o uvjetima i postupku za stjecanje prava
na dopust trudnice ili žene koja doji dijete (»Narodne novine«, br. 103/96.),
– Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja prava
na stanku za dojenje djeteta (»Narodne novine«, br. 103/98.),
– Pravilnik o uvjetima i postupku stjecanja prava na
rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta kojem je potrebna pojačana
briga i njega (»Narodne novine«, br. 64/98.),
– Pravilnik o potvrdi o privremenoj nesposobnosti za
rad (»Narodne novine«, br. 11/96.),
– Pravilnik o načinu objave pravilnika o radu
(»Narodne novine«, br. 8/96.),
– Pravilnik o provođenju izbora za radničko vijeće
(»Narodne novine«, br. 12/02.),
– Pravilnik o registraciji udruga (»Narodne novine«,
br. 14/96.),
– Pravilnik o vođenju evidencije i objavi kolektivnih
ugovora (»Narodne novine«, br. 14/96. i 76/01.),
– Pravilnik o radnoj knjižici (»Narodne novine«, br.
14/96.),
– Pravilnik o pravima roditelja djeteta s težim
smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi
njege djeteta (»Narodne novine«, br. 92/03.).
Članak 257.
(1) Danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.) prestaje važiti Zakon o
zaštiti građana na privremenom radu u inozemstvu (»Narodne novine«, br. 34/91.,
26/03. i 29/94.).
(2) Postupci koji su prema odredbama Zakona iz stavka
1. ovoga članka započeli prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 114/03.) dovršit će se prema odredbama
toga Zakona.