2878
Na
temelju članka 46. stavka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti
(»Narodne novine«, br. 60/92, 26/93) ministar zdravstva i socijalne skrbi
donosi
I.
OPĆE ODREDBE
Članak
1.
Ovim
Pravilnikom uređuje se način obavljanja imunizacije, seroprofilakse i
kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti utvrđene kao obveze u člancima 42., 44.
i 45. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Članak
2.
Za
imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, prema ovom Pravilniku rabe se
biološki preparati od mrtvih ili živih dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika
zaraznih bolesti, njihovih proizvoda ili dijelova, koji se unose u ljudski
organizam radi njihove aktivne imunizacije.
Sredstva
za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvrđenim propisima o proizvodnji
i prometu lijekova i moraju biti odobrena za uporabu u skladu s propisima o
stavljanju lijekova u promet.
Članak
3.
Imunizacija
protiv zaraznih bolesti može se obavljati poje-dinačnim davanjem jednog
cjepiva (monovalentno cjepivo) ili protiv više zaraznih bolesti, davanjem miješanih
(kombiniranih) cjepiva ili istovremeno davanjem više cjepiva (istodobno
cijepljenje).
Članak
4.
Pod
imunizacijom protiv određenih zaraznih bolesti, u smislu ovoga Pravilnika,
razumijeva se cijepljenje (vakcinacija) i ponovno cijepljenje (revakcinacija)
osoba koje podliježu imunizaciji, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno.
Članak
5.
Imunizacija
miješanim cjepivima može se obavljati:
–
protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te-Per);
–
protiv dječje paralize (pomiješana sva tri tipa);
–
protiv difterije i tetanusa (Di-Te);
– protiv
trbušnog tifusa i tetanusa;
–
protiv ospica, crvenke i zaušnjaka (MoPaRu).
Članak
6.
Istodobna
imunizacija može se obavljati:
1.
protiv dječje paralize, difterije, tetanusa i hripavca i bolesti uzrokovane
Haemophilus-om influenzae tip b;
2.
protiv dječje paralize, difterije i tetanusa;
3.
protiv trbušnog tifusa i dječje paralize;
4.
protiv bjesnoće i tetanusa;
5.
protiv trbušnog tifusa i žute groznice;
6.
protiv kolere i žute groznice;
7.
protiv ospica, crvenke, zaušnjaka i bolesti uzrokovane Haemophilus-om
influenzae tip b.
U slučaju
epidemiološke indikacije moguće su i posebne kombinacije cjepiva, a mišljenje
daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Članak
7.
Imunizacija
protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se cijele godine (kontinuirano
cijepljenje).
Iznimno,
u naseljima u kojima nije organizirana zdravstvena služba imunizacija se može
obavljati i u određenom razdoblju (kampanjsko cijepljenje). Kampanjsko
cijepljenje može se obavljati i u školama.
Kontinuirano
kao i kampanjsko cijepljenje osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji obavlja
se u skladu s godišnjim planom imunizacije zdravstvene ustanove, odnosno
zdravstvenog radnika u privatnoj praksi koji će obavljati imunizaciju.
Imunizacija
se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim
osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.
Članak
8.
Epidemija
zaraznih bolesti protiv kojih se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za
imunizaciju osoba protiv tih bolesti.
Članak
9.
Kad
protekne 28 dana od završetka imunizacije protiv određenih zaraznih bolesti, može
se početi imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti. Poslije imunizacije
protiv tuberkuloze imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti može početi kad
proteknu 42 dana. U slučaju epidemioloških indikacija razmak između dva
cijepljenja može biti i kraći, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno
zdravstvo.
Članak 10.
Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne
podliježu osobe kod kojih liječnik utvrdi da postoje kontraindikacije propisane
ovim Pravilnikom.
Članak 11.
Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od
određenih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije) jesu:
1. akutne bolesti;
2. febrilna stanja;
3. preosjetljivost na komponente cjepiva;
4. teža nepoželjna reakcija pri prethodnom
cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ili konvulzije i sl.).
Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka,
kontraindikacije za živa atenuirana virusna cjepiva su još:
1) stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija,
stečena, prirođena, ili u toku malignih bolesti, terapija antimetabolicima,
kortikosteroidima (veće doze), alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja);
2) trudnoća.
Osim kontraindikacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka,
pri imunizaciji pojedinih zaraznih bolesti postoje i posebne kontraindikacije
za te bolesti ako je to propisano ovim Pravilnikom ili ako je to propisano od
proizvođača cjepiva.
Članak 12.
Kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih
zaraznih bolesti utvrđuje liječnik koji obavlja imunizaciju, odnosno pod čijim
se nadzorom ona obavlja, pregledom osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji, a
prije pristupanja imunizaciji.
Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba
protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne.
Ako postoje privremene kontraindikacije za
imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti pojedinih osoba, liječnik koji
utvrdi kontraindikacije to će upisati u osnovnu dokumentaciju (karton
cijepljene osobe) te će odrediti mjesto i vrijeme naknadne imunizacije
navedenih osoba, a ako postoje trajne kontraindikacije, obvezan je to upisati u
osnovnu dokumentaciju i o tome izdati potvrdu.
Karton cijepljene osobe popunjava liječnik na obrascu
broj 1. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Članak 13.
Ako zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik
u privatnoj praksi u provedbi imunizacije utvrdi neuobičajenu reakciju obavješćuje
o tome Hrvatski zavod za javno zdravstvo na obrascu Izvješće o nepoželjnim
sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti.
Obrazac Izvješća o nepoželjnim sporednim pojavama u
provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti dostavlja se na obrascu broj 2.
koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
II.
IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI
1.
Imunizacija protiv tuberkuloze
Članak
14.
Imunizaciji
protiv tuberkuloze obvezno podliježu:
1.
osobe u prvoj godini života;
2.
osobe u sedmom razredu osnovne škole, odnosno u trinaestoj godini života
(ponovno cijepljenje – revakcinacija);
3.
osobe koje počinju raditi u zdravstvenim ustanovama koje se bave dijagnostikom
i liječenjem tuberkuloze, bolnicama za duševne bolesti, ustanovama za osobe sa
smetnjama u razvoju i osobe koje rade u bakteriološkim laboratorijima za
dijagnostiku tuberkuloze i na patologiji.
Članak
15.
Djeca
rođena u rodilištu cijepe se prije izlaska iz rodilišta, a djeca rođena izvan
rodilišta do navršena dva mjeseca života. Djeca koja nisu cijepljenja u rodilištu,
odnosno do drugog mjeseca života, moraju se cijepiti do navršene prve godine.
Dokaz
da je dijete cijepljeno jest ožiljak na mjestu primjene cjepiva, a navedeni ožiljak
kontrolira se od trećeg do šestog mjeseca nakon cijepljenja. Djeca koja ga nemaju
moraju se odmah cijepiti.
Članak
16.
Imunizacija
protiv tuberkuloze obavlja se cjepivom BCG, koje se daje intradermalno u predio
deltoidnog mišića lijeve nadlaktice u dozi od 0,1 ml suspenzije. Novorođenčad
se cijepi na isti način, samo što se primjenjuje BCG cjepivo s upola manjom
dozom od prethodnog.
Imunizacija
djece u prvoj godini života obavlja se bez prethodnog tuberkulinskog
testiranja, a svih ostalih osoba koje podliježu imunizaciji uz prethodno
testiranje tuberkulinom. Testiranje se obavlja intradermalnim uštrcavanjem 0,l
ml tuberkulina (2 tuberkulinske jedinice PPD) u prednju stranu lijeve
podlaktice. Cijepe se samo osobe koje nakon unošenja tuberkulina negativno
reagiraju (transverzalni promjer induracije u koži manje od 6 mm).
2.
Imunizacija protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b
Članak
17.
Imunizaciji
protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b obvezno podliježu
osobe u dobi od navršena 2 mjeseca starosti do navršene 2 godine.
Imunizacija
protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b započinje sa navršenih
2 mjeseca života i mora biti obavljena do navršenih 12 mjeseci života.
Imunizacija
protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b obavlja se sa tri
doze konjugirane monovakcine koje se daju intramuskularno s razmacima ne kraćim
od mjesec dana.
Ponovno
cijepljenje obavlja se po navršenih 12 mjeseci.
3.
Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca
Članak
18.
Imunizaciji
protiv difterije obvezno podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih
18 godina. Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku, imunizaciji protiv
difterije podliježu i osobe u dobi iznad 18 godina koje mogu biti izložene
opasnosti od zaraze. Imunizacija protiv difterije djece starije od sedam godina
obavlja se samo cjepivom koje je posebno pripravljeno u tu svrhu.
Članak 19.
Imunizaciji protiv tetanusa podliježu osobe u dobi od
navršena tri mjeseca do navršenih 18 godina i sa 60 godina, a u slučaju ozljede
sve osobe iznad 3 mjeseca.
Članak 20.
Imunizaciji protiv hripavca obvezno podliježu djeca u
dobi od navršena tri mjeseca do navršenih pet godina.
Članak 21.
Primovakcinacija protiv difterije, tetanusa i
hripavca obavlja se cijepljenjem miješanim cjepivom protiv tih bolesti
(cjepivom Di-Te-Per) u tri doze.
Članak 22.
Imunizaciji protiv difterije, tetanusa i hripavca
podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 12 mjeseci
(primovakcinacija).
Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stavka 1.
ovoga članka ne obavi u utvrđenom roku ili se obavi nepotpuno, dijete će se
imunizirati u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.
Članak 23.
Imunizaciji protiv difterije i tetanusa podliježu i
djeca u dobi od navršenih pet godina do navršenih 18 godina ako do tada nisu
cijepljena protiv tih bolesti, ako nisu potpuno cijepljena i ako nema dokaza da
su cijepljena.
Imunizacija iz stavka 1. ovoga članka provodi se miješanim
cjepivom protiv tih bolesti (cjepivo Di-Te), a za imunizaciju nakon navršenih
sedam godina primjenjuje se posebno pripremljeno cjepivo (Di-Te pro adultis).
Članak 24.
Imunizaciji protiv tetanusa obvezno podliježu i osobe
u dobi od navršenih 60 godina koje prethodno nisu cijepljene prema programu, a
u slučaju ozljede sve osobe, ako do tada nisu cijepljene protiv te bolesti ili
nisu potpuno cijepljene, ako nema dokaza o cijepljenju ili ako je proteklo više
od 10 godina od posljednjeg cijepljenja.
Imunizacija iz stavka 1. ovoga članka obavlja se tako
da se daju dvije doze cjepiva s razmakom od jednog do tri mjeseca.
Članak 25.
Prvo ponovno cijepljenje (revakcinacija) obavlja se
protiv difterije, tetanusa i hripavca po isteku jedne godine od dana potpune
imunizacije.
Drugo ponovno cijepljenje obavlja se protiv difterije
i tetanusa u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole.
Treće ponovno cijepljenje protiv difterije i tetanusa
obavlja se u završnom razredu osnovne škole.
Četvrto ponovno cijepljenje protiv difterije i
tetanusa obavlja se u završnoj godini srednje škole, odnosno u 18. godini života.
Peto ponovno cijepljenje protiv tetanusa obavlja se s
navršenih 60 godina života.
Ponovna
imunizacija primarno cijepljenih šezdesetogodišnjaka protiv tetanusa obavlja
se 6 – 12 mjeseci nakon primjene druge doze.
Članak 26.
Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca
obavlja se davanjem triju doza, a protiv difterije i tetanusa davanjem dviju
doza odgovarajućeg cjepiva.
Razmak između dvaju cijepljenja ne smije biti kraći
od jednog mjeseca niti duži od tri mjeseca. Iznimno, razmak između druge i treće
doze ne smije biti duži od pet mjeseci.
Ako neka osoba ne primi propisane doze cjepiva u
razmacima iz stavka 1. i 2. ovoga članka cijepit će se ponovno.
Ponovno cijepljenje (revakcinacija) protiv difterije,
tetanusa i hripavca obavlja se davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva.
Članak 27.
Osim kontraindikacija predviđenih u članku 12. ovoga
Pravilnika, kontraindikacijama za imunizaciju protiv hripavca smatraju se još
nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi i progresivna encefalopatija.
4.
Imunizacija protiv dječje paralize
Članak
28.
Imunizaciji
protiv dječje paralize obvezno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca
do navršenih 14 godina.
Članak
29.
Imunizacija
protiv dječje paralize počinje odmah po završetku tri mjeseca života i mora se
potpuno završiti do navršenih 12 mjeseci života.
Imunizaciji
protiv dječje paralize podliježu i djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih
14 godina, ako prije nisu cijepljena ili nisu potpuno cijepljena ili ako nema
dokaza o obavljenom cijepljenju.
Članak
30.
Imunizacija
protiv dječje paralize obavlja se živim oralnim ili inaktiviranim cjepivom.
Imunizacija se obavlja trima dozama tritipnog živog
atenuiranog ili inaktiviranog cjepiva protiv dječje paralize.
Kod primjene živog oralnog cjepiva razmak između
dviju doza ne smije biti kraći od 42 dana, a kod aplikacije inaktiviranog
cjepiva taj razmak ne smije biti kraći od mjesec dana.
Ponovno cijepljenje se obavlja davanjem jedne doze
tritipnog živog oralnog cjepiva.
Prvom ponovnom cijepljenju protiv dječje paralize
podliježu djeca iz članka 29. ovoga Pravilnika u dobi između 12 i 24 mjeseca
starosti. Od dana završetka potpune imunizacije do prve ponovne imunizacije
treba proći jedna godina.
Drugo ponovno cijepljenje protiv dječje paralize
obavlja se u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole,
treće u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini.
5. Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke
Članak
31.
Imunizaciji
protiv ospica, zaušnjaka i crvenke podliježu obvezno djeca u dobi od navršenih
12 mjeseci do navršenih 14 godina.
Imunizacija
protiv ospica, zaušnjaka i crvenke započinje s navršenih 12 mjeseci i mora biti
obavljena do navršenih 18 mjeseci.
Djeca
koja se iz bilo kojeg razloga nisu cijepila u tom roku moraju se cijepiti
kasnije.
Imunizacija
protiv ospica, zaušnjaka i crvenke obavlja se jednokratnim cijepljenjem,
davanjem jedne doze kombiniranog cjepiva.
Ponovnom
cijepljenju protiv ospica, zaušnjaka i crvenke, podliježu djeca pri upisu u
prvi razred osnovne škole, a najkasnije u prvom razredu osnovne škole.
6.
Imunizacija protiv hepatitisa
Članak
32.
Imunizaciji
protiv hepatitisa B podliježu obvezno djeca u šestom razredu osnovne škole,
odnosno u trinaestoj godini života.
Imunizacija
protiv hepatitisa B je obvezna i za:
1.
osobe u zdravstvenim i drugim ustanovama, kao i za zdravstvene radnike u
privatnoj praksi, koji su pri obavljanju svog posla pojačano izloženi zarazi,
odnosno pri obavljanju svoga posla dolaze u neposredan dodir sa zaraženim
osobama i zaraženim materijalom (krv, ekskreti. sekreti);
2.
bolesnike na hemodijalizi;
3.
spolne partnere HBsAg pozitivnih osoba;
4.
obiteljske kontakte HBsAg pozitivnih osoba;
5.
osoblje zavoda za duševno zaostale osobe;
6.
intravenske narkomane;
7.
bolesnike koji boluju od hemofilije i leukemije;
8.
novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;
Sve
trudnice podvrgavaju se obveznom testiranju na nosilaštvo HBsAg.
Članak
33.
Imunizacija
protiv hepatitisa B obavlja se cjepivom dobivenim genetskim inženjeringom iz
površnog antigena virusa hepatitisa B.
Za
imunizaciju bolesnika na hemodijalizi i osoba s oštećenjem imunskog sistema
daje se dvostruka doza za određenu starost.
Članak
34.
Imunizacija
protiv hepatitisa B obavlja se trima dozama cjepiva protiv hepatitisa B, koje
se daju intramuskularno po shemi prvi, trideseti i stoosamdeseti dan po utvrđivanju
indikacije (0., 1., 6. mjesec).
Imunizacija
novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki i osoba koje su imale akcident sa zaraženim
materijalom obavlja se s četiri doze po shemi 0.,1., 2., 12. mjesec, osoba
prije početka dijalize po shemi 0., 1., 2., 6. mjesec.
Članak
35.
Ponovna
imunizacija osoba iz članka 32. ovoga Pravilnika obavlja se po isteku 15.
godine s jednom dozom cjepiva.
7.
Imunizacija protiv bjesnoće
Članak
36.
Imunizaciji
protiv bjesnoće podliježu obvezno sve osobe izložene zarazi virusom bjesnoće i
to:
1.
osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna i na bjesnoću
sumnjiva divlja ili domaća životinja;
2. osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznata
vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli;
3. osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku od
10 dana od dana ozljede pokažu znakove bjesnoće, uginu, budu ubijeni ili
odlutaju;
4. osoba koja se mogla zaraziti virusom bjesnoće
preko sluznice ili oštećene kože;
5. osoba ozlijeđena pri radu s materijalom
kontaminiranim virusom bjesnoće.
Članak 37.
Imunizacija protiv bjesnoće obavlja se davanjem
koncentriranih cjepiva protiv bjesnoće s kulture stanica i to:
1. s pet doza cjepiva odmah nakon utvrđivanja
indikacija u nultom, trećem, sedmom, četrnaestom i tridesetom danu ili
2. s četiri doze cjepiva nakon utvrđivanja indikacije
u nultom s 2 doze te u sedmom i dvadesetprvom s po jednom dozom cjepiva.
Osobama koje su imunizirane protiv bjesnoće u slučaju
ponovne ozljede daju se tri doze cjepiva protiv bjesnoće u nultom, trećem i
sedmom danu ako je prošlo manje od tri godine, uz primjenu seroprofilakse prema
indikaciji, a ako je prošlo više od tri godine, mora se obaviti potpuna
imunizacija uz seroprofilaksu prema indikaciji.
Istovremeno s imunizacijom protiv bjesnoće obavlja se
imunizacija i protiv tetanusa, cijepljenjem, odnosno ponovnim cijepljenjem.
Članak 38.
Preekspozicijska imunizacija protiv bjesnoće obvezna
je također za osobe koje su po naravi svog posla ugrožene sa zarazom virusa
bjesnoće kao što su: laboratorijski djelatnici, veterinari, lovni čuvari,
preparatori. Imunizacija se obavlja tako da se daju tri doze cjepiva nulti, sedmi
i 30. dan. Održavajuće doze se daju svake treće godine.
Članak 39.
Odredbe članka 11. i 12. ovoga Pravilnika ne odnose
se na imunizaciju protiv bjesnoće.
8. Imunizacija protiv žute groznice, kolere i
trbušnog tifusa
Članak 40.
Imunizaciji protiv žute groznice podliježu obvezno
osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja
zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti, a obavIja se davanjem jedne doze
cjepiva najkasnije 10 dana prije polaska na put.
Imunizaciji protiv kolere podliježu osobe koje putuju
u državu u kojoj postoji povećan rizik od infekcije (epidemiološka indikacija)
ili koja zahtijeva imunizaciju te bolesti.
Članak 41.
Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu obvezno
sve osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa.
Osim osoba iz stavka 1. ovoga članka imunizaciji
podliježu obvezno i osobe prema epidemiološkim indikacijama.
Članak 42.
Prema epidemiološkim indikacijama provodit će se
cijepljenje i protiv: krpeljnog meningoencefalitisa, meningokokne bolesti,
pneumokokne bolesti, varičela-zostera, hepatitisa A i gripe.
Članak
43.
Hrvatski
zavod za javno zdravstvo obvezan je prema epidemiološkim indikacijama
provjeravati stanje kolektivnog imuniteta pučanstva za bolesti protiv kojih se
provodi imunizacija.
III.
SEROPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI
1.
Seroprofilaksa protiv tetanusa
Članak
44.
Seroprofilaksa
protiv tetanusa obvezna je za sve ozlijeđene osobe koje nisu cijepljene protiv
tetanusa, koje su nepotpuno cijepljene i za koje nema dokaza da su cijepljene
te ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina.
Seroprofilaksa
protiv tetanusa daje se odmah nakon utvrđivanja indikacije, uz istovremeno
davanje prve doze antitetaničnog cjepiva.
Članak 45.
Seroprofilaksa
protiv tetanusa obavlja se tako što se ozlijeđenoj osobi daje odgovarajuća
doza humanog antitetaničnog imunoglobulina.
2.
Seroprofilaksa protiv bjesnoće
Članak
46.
Seroprofilaksa
protiv bjesnoće obvezna je za sve osobe iz članka 36. ovoga Pravilnika.
Seroprofilaksa
protiv bjesnoće obavlja se odmah nakon utvrđivanja indikacije uz istovremeno
davanje prve doze cjepiva protiv bjesnoće.
Članak
47.
Seroprofilaksa
protiv bjesnoće obavlja se davanjem ozlijeđenoj osobi odgovarajuće doze
humanog antirabičnog imunoglobulina.
3.
Seroprofilaksa protiv virusne žutice tipa B
Članak
48.
Seroprofilaksa
protiv virusne žutice tipa B obvezna je za:
–
trudnice s prethodno oštećenom jetrom, ako su bile u visokorizičnom kontaktu s
oboljelim od virusne žutice;
– novorođenčad
HBsAg pozitivnih majki;
– osobe
koje su bile izložene izravnom dodiru sa zaraznim materijalom.
Seroprofilaksa
iz stavka 1. ovoga članka obavlja se intramuskularnim davanjem humanog
hepatitisa B imunoglobulina.
IV.
KEMOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI
1.
Kemoprofilaksa protiv kolere
Članak
49.
Zaštita
lijekovima (kemoprofilaksa) protiv kolere obvezna je za sve osobe za koje se
utvrdi da su bile u obiteljskom kontaktu, ili kontaktu koji odgovara
obiteljskom, s oboljelim ili kliconošom.
Kemoprofilaksa
protiv kolere obavlja se davanjem odgovarajuće doze tetraciklina.
2.
Kemoprofilaksa protiv tuberkuloze
Članak
50.
Kemoprofilaksa
protiv tuberkuloze obvezna je:
– za
osobe u dobi do navršene treće godine koje nisu bile cijepljene protiv
tuberkuloze, a na tuberkulin reagiraju pozitivnom tuberkulinskom reakcijom u
promjeru većem od 6 mm (spontani tuberkulinski reaktor);
– za
osobe u dobi do 14 godina koje burno reagiraju na tuberkulin (induracija preko
20 mm), a žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom;
– za
osobe koje bilo iz kojih razloga primaju kortikosteroide duže od 30 dana, a
imaju sekvele tuberkulozne bolesti;
– za
osobe zaražene HIV virusom.
Kemoprofilaksa
tuberkuloze obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova šest mjeseci.
3.
Kemoprofilaksa protiv malarije
Članak
51.
Kemoprofilaksa
protiv malarije obvezna je za sve osobe koje odlaze u države ili na područja u
kojima postoji endemija malarije.
Kemoprofilaksa
protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za kemoprofilaksu
malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska
osobe u državu, odnosno na područje gdje postoji endemija malarije, dok ona
tamo boravi i 4-6 tjedana nakon njezina povratka.
4.
Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti
Članak
52.
Kemoprofilaksa
protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz
10 dana.
Kemoprofilaksa
protiv streptokokne bolesti za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu
provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz najmanje 5 godina.
Kemoprofilaksa
je obvezna:
1. za
osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu;
2. kod
pojave streptokokne bolesti u školama ili dječjim ustanovama prema epidemiološkoj
indikaciji po prethodnoj konzultaciji s epidemiologom higijensko-epidemiološke
ispostave.
U slučaju
preosjetljivosti može se primijeniti neki drugi antibiotik.
5.
Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tip b
Članak
53.
Kemoprofilaksa
protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b obvezna je za:
1. sve članove
obitelji osobe koja je oboljela od meningitisa ili sepse uzrokovane
Haemophilus-om influenzae tip b, ako u obitelji ima djece necijepljene protiv
Haemophilusa influenzae tip B, a mlađe od 5 godine;
2.
necijepljenu djecu i osoblje ustanova predškolske dobi ako se unutar mjesec
dana od inicijalnog slučaja pojavi novi slučaj meningitisa ili sepse
uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b.
Kemoprofilaksa
protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b provodi se odgovarajućim
dozama rifampicina kroz četiri dana. Za kemoprofilaksu kod odraslih osoba može
se rabiti ciprofloksacin u jednokratnoj dozi.
6.
Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti
Članak
54.
Kemoprofilaksa
protiv meningokokne bolesti obvezatna je za osobe koje žive u uskom dodiru ili
istom prostoru s bolesnikom.
Indikaciju
iz stavka 1. ovoga članka određuje epidemiolog higijensko-epidemiološke
ispostave županijskog zavoda.
Kemoprofilaksa
se obavlja rifampicinom kroz dva dana ili primjenom preparata kojeg je
djelatnost utvrđena antibiogramom. Zaštita većih skupina provodi se
sulfonamidima kroz dva dana, odnosno u slučaju rezistencije na sulfonamide,
prema antibiogramu.
V.
PROVEDBA IMUNIZACIJE
Članak
55.
Godišnji
plan imunizacije protiv određenih zaraznih bolesti provodi se prema programu
imunizacije, kojega donosi ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Službe
za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Program iz stavka 1. ovoga članka donosi se za
razdoblje od tri godine, a po potrebi može se izmijeniti ili dopuniti prije
isteka tri godine.
Zdravstvene ustanove, odnosno zdravstveni radnici u
privatnoj praksi donose na početku svake godine godišnji plan imunizacije za
područje na kojem provode imunizaciju.
Plan obveznih imunizacija zdravstvena ustanova,
odnosno zdravstveni radnik u privatnoj praksi donosi najkasnije do 1. veljače
tekuće godine i dostavlja ga nadležnoj higijensko-epidemiološkoj ispostavi
zavoda za javno zdravstvo. Nadležna higijensko-epidemiološka ispostava
objedinjuje sve planove obveznih imunizacija za svoje područje i dostavlja ih
najkasnije do 1. ožujka tekuće godine nadležnoj županijskoj epidemiološkoj službi.
Služba za epidemiologiju županijskog zavoda za javno
zdravstvo obvezna je dostaviti podatke Službi za epidemiologiju zaraznih
bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo do 15. ožujka tekuće godine.
Plan obveznih imunizacija upisuje se u obrazac broj
3. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Članak 56.
Zdravstvene ustanove, odnosno zdravstveni radnici u
privatnoj praksi koji obavljaju imunizaciju obvezni su odrediti mjesto i
vrijeme obavljanja imunizacije i pojedinačnim pozivima pozvati sve obveznike na
imunizaciju. Za maloljetnike poziv se upućuje roditelju ili staratelju uz
naznaku prezimena i imena maloljetnika koji podliježe imunizaciji.
Iznimno, pozivi se neće dostavljati učenicima
osnovnih i srednjih škola. Služba za školsku medicinu županijskog zavoda za
javno zdravstvo obvezna je pisanim putem izvijestiti školu o polaznicima određenih
razreda koji podliježu imunizaciji te o mjestu i vremenu obavljanja imunizacije
te održati prethodni sastanak s roditeljima cjepljenika.
Imunizacija učenika pojedinih razreda obavlja se u
pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove ili u
prikladnim prostorijama škole.
Škole
su obvezne na temelju primljene obavijesti dovesti na imunizaciju sve učenike
koji podliježu imunizaciji od određenih zaraznih bolesti.
Pojedinačni poziv za imunizaciju dostavlja se na
obrascu broj 4. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni
dio.
Članak 57.
Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno
je dostaviti zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom radniku u privatnoj
praksi koji obavlja imunizaciju svaka dva mjeseca popis osoba upisanih u matice
rođenih i umrlih za sve osobe do navršene 18. godine života i osoba koje su
navršile 60 godina.
Isto tako nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave
obvezno je zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom djelatniku u privatnoj
praksi iz stavka 1. ovoga članka svakih šest mjeseci dostaviti popis osoba do
navršene 18. godine života i osoba koje su navršile 60 godina, koje su
prijavile ili odjavile prebivalište ili preseljenje unutar istog mjesta.
Popis iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati ime i
prezime osobe, datum rođenja i adresu u mjestu prebivališta.
VI.
EVIDENCIJE I IZVJEŠTAVANJE O OBAVLJENOJ IMUNIZACIJI
Članak
58.
Zdravstvene
ustanove, koje obavljaju obveznu imunizaciju, kao i zdravstveni radnik u
privatnoj praksi obvezni su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji za svaku
osobu koja podliježe toj imunizaciji. Svi podaci o izvršenoj imunizaciji unose
se u obrazac »Karton cijepljene osobe« (Obrazac br. 1) koji se čuvaju trajno u
kartoteci cjepljenika, bez obzira na prelazak cjepljenika u skrb drugog liječnika.
Članak 59.
Zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik u
privatnoj praksi obvezni su unijeti podatke o obavljenoj imunizaciji i u
iskaznicu imunizacije koja se izdaje svakoj osobi kod koje je obavljena
imunizacija.
Iskaznica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se
cijepljenoj osobi, odnosno roditelju ili staratelju cijepljene osobe s
ispunjenim podacima, na obrascu broj 5. koji je tiskan u prilogu ovoga
Pravilnika te čini njegov sastavni dio.
Članak
60.
Zdravstvene
ustanove koje obavljaju obveznu imunizaciju, kao i zdravstveni radnik u
privatnoj praksi obvezni su dostaviti godišnji izvještaj o izvršenim
imunizacijama nadležnoj higijensko-epidemiološkoj ispostavi i to najkasnije do
1. veljače za proteklu kalendarsku godinu. Nadležna higijensko-epidemiološka
ispostava sastavlja zbirni godišnji izvještaj o provedenom cijepljenju na
cijelom njenom području te ga dostavlja nadležnom županijskom zavodu za javno
zdravstvo najkasnije do 1. ožujka za proteklu kalendarsku godinu, koji prosljeđuje
izvješća Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo do 15. ožujka za proteklu kalendarsku godinu.
Godišnje
izvješće o obavljenim imunizacijama podnosi se na obrascu broj 6. koji je
tiskan u prilogu ovoga Pravilnika, te čini njegov sastavni dio.
Članak 61.
Danom
stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i načinu
obavljanja obvezne imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih
bolesti te o osobama koje podliježu toj obavezi (»Narodne novine«, br. 23/94 i
62/99).
Članak
62.
Ovaj
Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/04-04/22
Urbroj: 534-04-03/2-04-2
Zagreb, 12. studenoga 2004.
Potpredsjednik Vlade
Ministar zdravstva i socijalne skrbi
prof. dr. sc. Andrija Hebrang, v. r.