Ustavni sud Republike Hrvatske

2948

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj 10. studenoga 2004. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 3. stavka 2. točke 3. Pravilnika o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 116/02).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Predlagatelji Rade Mirić, Mile Dukić, Milivoj Šarić, Janja Milić, Dragica Rapaić, Nedeljko Blaženović, Milka Komazec, Dušan Komazec, Milorad Lalić, svi s boravištem u Srbiji i Crnoj Gori, te Ljubica Končar i Milan Končar iz Korenice, podnijeli su Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedloge kojima traže da Ustavni sud pokrene postupak, te utvrdi protuustavnim i ukine članak 3. stavak 2. točku 3. Pravilnika o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 116/02, u daljnjem tekstu: Pravilnik).

2. Predlagatelji ističu da je Republika Hrvatska, zloupotreb­ljavajući svoje pravo da pravno uredi određenu materiju, kao i koristeći nepovoljan položaj jednog dijela državljana Republike Hrvatske, koji su živjeli na područjima pod upravom i zaštitom Ujedinjenih naroda, a koja su vojno-redarstvenom akcijom u kolovozu 1995. u potpunosti ispražnjena od stanovništva, u namjeri da se domogne njihovih stanova na kojima su postojala stanarska prava, donijela Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 73/95).

Tim Zakonom propisan je, kao uvjet za zadržavanje stanarskog prava, povratak nositelja tih prava u stanove do 26. prosinca 1995. godine.

Po stajalištu podnositelja, Republika Hrvatska umišljajno, sporim i neučinkovitim postupanjem u svezi s izdavanjem potrebnih osobnih isprava, onemogućila je povratak u Republiku Hrvat­sku osobama koje su imale stanarska prava na stanovima na oslobođenom području, odnosno spriječila njihov povratak u Zakonom određenom roku. Pored toga, prije negoli je praktično omogućila povratak navedenih osoba, Republika Hrvatska je donijela Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 101/98), kojim je ukinula Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, ali ne i pravne posljedice koje je primjena tog Zakona proizvela.

Nakon toga, 2002. godine, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 88/02), kojim se stanovi na kojima je postojalo stanarsko pravo – sada stanovi u državnom vlasništvu – dodjeljuju drugim osobama, a prema redu prvenstva koji je uređen Pravilnikom o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na po­dručjima posebne državne skrbi, kojeg je donijelo Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske. Tim su Pravilnikom bivši nositelji stanarskih prava na stanovima svrstani u posljednju, treću kategoriju.

Predlagatelji ističu da je Republika Hrvatska u potpunosti onemogućila pokretanje i vođenje bilo kakvih sudskih i drugih postupaka pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske putem kojih bi takvi građani Republike Hrvatske bili u prilici vratiti svoja stečena imovinska prava.

Predlagatelji nadalje smatraju da su na navedeni način povri­jeđene ustavne odredbe o pravu na pristup sudu (članak 29. stavak 1. Ustava), na jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26. Ustava), o pravu na nepovredivost doma (članak 34. stavak 1. Ustava), kao i odredbe članka 6. (pravo na pošteno suđenje), članka 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), članka 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pro­čiš­ćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te članka 1. Protokola I. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje imovine). Pritom, pozivajući se na stajališta i pravnu praksu Europskog suda za ljudska prava, ističu da su među­narodni ugovori, koji su sklopljeni, potvrđeni u skladu s Ustavom i na snazi, temeljem članka 140. Ustava, po pravnoj snazi iznad zakona.

Predlažu ukidanje osporenog Pravilnika.

3. Ustavni sud napominje da su prijedlozi predlagatelja, u dijelovima koji se odnose na osporavanje Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, Zakona o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju i članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, izdvojeni, te će se o njima odlučivati u zasebnim ustavnosudskim postupcima.

Prijedlozi nisu osnovani.

4. Prijedlozima se osporava odredba članka 3. stavka 2. točke 3. Pravilnika o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi.

U cjelini, odredba članka 3. Pravilnika glasi:

»(1) Osobe iz članka 2. ovog Pravilnika ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje na temelju reda prvenstva za jednu ili više jedinica lokalne samouprave područja posebne državne skrbi, ovisno o raspoloživom fondu nekretnina u državnom vlasništvu, sredstvima državnog proračuna i drugim izvorima.

(2) Red prvenstva osoba iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se:

1. za osobe smještene u prognaničkim naseljima i drugim objektima organiziranog smještaja, prema sljedećim mjerilima:

– imovinski (socijalni) status obitelji (prihod po članu domaćinstva)

– broj članova obitelji

– vrijeme provedeno u organiziranom smještaju

– vrijeme podnošenja i kompletiranja zahtjeva

2. za osobe koje se vraćaju u svoje ranije prebivalište ili se nastanjuju na područjima posebne državne skrbi, prema sljedećim mjerilima:

– imovinski (socijalni) status obitelji (prihod po članu doma­ćinstva)

– broj članova obitelji

– stambeni status (podstanar, podstanar kod roditelja, neadekvatan stan s obzirom na pripadajuću površinu prema zakonu)

– vrijeme podnošenja i kompletiranja zahtjeva

3. za korisnike stanova na kojima je prestalo stanarsko pravo na temelju Zakona iz članka 2. ovog Pravilnika (Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju – op. Ust. suda), prema sljedećim mjerilima:

– vrijeme provedeno u stanu na kojem je prestalo stanarsko pravo

– vrijeme izbivanja iz stana na kojem je prestalo stanarsko pravo

– imovinski (socijalni) status obitelji (prihod po članu do­maćinstva)

– broj članova obitelji

– vrijeme podnošenja i kompletiranja zahtjeva

(3) U postupku utvrđivanja reda prvenstva provest će se bodovanje temeljem mjerila iz točaka 1., 2. i 3. stavka 2. ovog članka.«

5. Citirana odredba Pravilnika vezana je uz odredbu članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 88/02), kojim je izmijenjen članak 8. stavak 2. alineja 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01 i 88/02), te glasi:

»Članak 8. mijenja se i glasi: (...) (2) Povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na područje posebne državne skrbi poticat će se i stambenim zbrinjavanjem na jedan od sljedećih načina: – davanjem u najam obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu, (...).«

Prema tome, osporena odredba Pravilnika, kao i Pravilnik u cjelini, u odnosu na citirani Zakon, ima značaj provedbenog propisa.

6. Predlagatelji ističu da su oni, kao bivši korisnici stanova na kojima je prestalo stanarsko pravo, pri stambenom zbrinjavanju, tj. pri davanju u najam obiteljskih kuća odnosno stanova u državnom vlasništvu, stavljeni u posljednju, treću kategoriju, prema osporenom članku 3. stavku 2. točki 3. Pravilnika.

Smatraju, dakle, da osobe navedene pod točkama 1. i 2. iste odredbe Pravilnika imaju prednost pri davanju u najam kuća i stanova u državnom vlasništvu.

7. Stajalište predlagatelja nije utemeljeno i proizlazi iz po­greš­nog tumačenja odredaba članka 3. osporenog Pravilnika.

Pravilnim tumačenjem navedenih odredaba razvidno je da skupine osoba, navedene pod točkama 1., 2. i 3. stavka 2. članka 3. Pravilnika, ne konkuriraju pri dodjeli raspoloživog stambenog fonda međusobno – kao skupine, već isključivo međusobno konkuriraju osobe istog statusa, unutar iste skupine, a prema kriteriju udovoljavanja mjerilima utvrđenim za određivanje reda prvenstva unutar te konkretne skupine. Okolnost da su mjerila reda prvenstva za kategoriju bivših korisnika stanova na kojima je prestalo stanarsko pravo uređena pod posljednjom, 3. točkom, stoga nema značenje koje joj podnositelji prijedloga pridaju.

8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nije našao ustavnopravno relevantnih razloga, a napose razloga kojima se obrazlažu podneseni prijedlozi, za ocjenu da odredbe članka 3. stavka 2. točke 3. Pravilnika o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi nisu u suglasju s Ustavom odnosno zakonom.

Zbog toga je, a na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona, doneseno rješenje kao u točki I. izreke.

9. Rješenje o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.   

Broj:           U-II-3255/2004

        U-II-3257/2004

        U-II-3259/2004

        U-II-3261/2004

        U-II-3263/2004

        U-II-3265/2004

        U-II-3267/2004

        U-II-3269/2004

        U-II-3355/2004

Zagreb, 10. studenoga 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.