HRVATSKI SABOR

3088

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

Proglašavam Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. prosinca 2004. godine.

Broj: 01-081-04-3758/2
Zagreb, 10. prosinca 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

I. OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom određuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga, prijevoz za vlastite potrebe kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

(2) Djelatnost prijevoza putnika i tereta i prijevoz za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima, kojima je uređeno ovo područje i međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska, odnosno uz uvažavanje načela uzajamnosti.

(3) Jamči se pravo na obavljanje djelatnosti prijevoza pravnim i fizičkim osobama iz drugih država, te se priznaju diplome profesionalne kvalifikacije i drugi dokazi o stručnoj osposob­ljenosti za obavljanje djelatnosti prijevoza na osnovi među­narodnih ugovora, odnosno uz uvažavanje načela uzajamnosti.

Opći pojmovi

Članak 2.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. »autotaksi« prijevoz je djelatnost prijevoza putnika, koja se obavlja osobnim automobilom,

2. »autobusni kolodvor« je objekt za prihvat i otpremanje autobusa i putnika koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom,

3. »autobusno stajalište« je posebno izgrađena i označena prometna površina, određena za zaustavljanje autobusa, koja omogućava sigurni ulazak, odnosno izlazak putnika,

4. »bilateralni prijevoz« je prijevoz putnika ili tereta između Republike Hrvatske i druge države,

5. »daljinar« je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između autobusnih kolodvora odnosno autobusnih stajališta,

6. »direktna linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnoga autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta utvrđena u voznom redu bez zaustavljanja na usputnim stajalištima,

7. »domaći prijevoznik« je fizička ili pravna osoba sa sjedištem/prebivalištem u Republici Hrvatskoj koja ima licenciju za obavljanje prijevoza ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe u skladu s ovim Zakonom,

8. »dozvola za prijevoz« je akt određen ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom, na temelju kojih se obavlja prijevoz,

9. »dozvola Zajednice« za linijski prijevoz putnika je dozvola koja prijevozniku omogućava obavljanje linijskog prijevoza putnika na teritoriju država članica Europske zajednice,

10. »dozvola Europske konferencije ministara prometa« (CEMT) je multilateralna dozvola za obavljanje međunarodnoga cestovnog prijevoza tereta na području država članica CEMT-a, vozilima registriranim u jednoj od država članica CEMT-a,

11. »ekspresna linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog autobusnog kolodvora odnosno autobusnog stajališta utvrđenih u voznom redu sa zaustavljanjem na značajnim usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u voznom redu,

12. »itinerer« je akt koji označava smjer kretanja vozila na liniji,

13. »izdavatelj licencije« je tijelo koje je prema odredbama ovoga Zakona nadležno za izdavanje licencije,

14. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno, propisana osovinska opterećenja,

15. »izvod licencije« je isprava, koju izdaje izdavatelj licencije za svako pojedino vozilo, te sadrži podatke o: izdavatelju, prijevozniku, broju obrtnice odnosno matičnom broju sudskog registra, broju licencije i datumu važenja licencije, registarskoj oznaci, marki i tipu vozila, vrsti prijevoza koja se vozilom može obavljati, datumu izdavanja izvoda, žigu i potpisu,

16. »javni prijevoz« je prijevoz, koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga,

17. »javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu« je prijevoz koji se obavlja na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima, kao međužupanijski i županijski linijski prijevoz putnika,

18. »kabotaža« je svaki prijevoz putnika ili tereta između pojedinih mjesta u Republici Hrvatskoj, koji obavlja strani prijevoznik,

19. »kritična dozvola« je dozvola na temelju koje je dopušten pristup i obavljanje prijevoza tereta u državi, za koju se na temelju praćenja korištenja dozvola, u određenom vremenskom razdoblju utvrdi, da je broj razmijenjenih dozvola manji od iskazanih potreba za prijevozom. Kritičnim dozvolama se smatraju i CEMT dozvole,

20. »licencija« je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu, odnosno, pružanje kolodvorskih usluga,

21. »licencija Zajednice« je akt kojim se odobrava obav­ljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta u međunarodnom cestovnom prometu na teritoriju država članica Europske zajednice,

22. »linija« je relacija ili skup relacija obavljanja prijevoza u cestovnom prometu, od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka,

23. »međužupanijski linijski prijevoz« je javni prijevoz putnika između dvije ili više županija, a može se obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz putnika,

24. »međunarodni ugovor« je svaki međunarodni bilateralni ili multilateralni sporazum, koji obvezuje Republiku Hrvatsku i koji se odnosi na prijevoze u cestovnom prometu,

25. »međunarodni linijski prijevoz« je javni prijevoz putnika između Republike Hrvatske i drugih država,

26. »nekritične dozvole« su dozvole na temelju kojih je dopušten pristup i obavljanje prijevoza tereta, a čiji broj zadovoljava potrebe domaćih prijevoznika,

27. »opći uvjeti prijevoza« je akt kojeg donosi prijevoznik, a kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima se obavlja prijevoz (cjenik, ponašanje putnika, prijevoz životinja, prijevoz prtljage, ponašanje posade prema putnicima i dr.),

28. »povremeni prijevoz putnika u cestovnom prometu« je prijevoz kod kojeg se skupina unaprijed određenih putnika prevozi pod uvjetima koji su dogovoreni ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza, a koji nije javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, naizmjenični prijevoz,

29. »putnik« je osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu,

30. »putnička linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnoga autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta, s obveznim zaustavljanjem na svim usputnim autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u voznom redu,

31. »posebni linijski prijevoz« je prijevoz samo određene skupine putnika, koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri čemu naručitelj plaća prijevoz,

32. »prijevoz u cestovnom prometu« je svaki prijevoz putnika ili tereta, uključujući i vožnju praznog ili nenatovarenog vozila,

33. »prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu« je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske,

34. »prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu« je prije­voz između dvije ili više država,

35. »prijevoz iz ili za treće države« je prijevoz tereta ili putnika kojeg obavlja prijevoznik koji nema sjedište/prebivalište u državi u kojoj prijevoz započinje odnosno završava,

36. »prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama« je prijevoz kod kojega se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istoga polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto istom ili kasnijom vožnjom istog prijevoznika,

37. »prijevoz za vlastite potrebe« je prijevoz osoba ili tereta koji bez naknade obavljaju pravne ili fizičke osobe, radi zadovoljavanja proizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti,

38. »prijevoznik« je domaća ili strana fizička ili pravna osoba koja ima licenciju za obavljanje prijevoza u cestovnom prometu,

39. »prijevoznik Zajednice« je pravna ili fizička osoba, koja ima licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza putnika ili tereta, ili obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a ima sjedište/prebivalište u državi članici Europske zajednice,

40. »putni list« je propisani obrazac koji prijevoznik mora imati pri obavljanju povremenog i naizmjeničnog prijevoza putnika u unutarnjem i međunarodnim prometu,

41. »putni radni list« je propisani obrazac koji sadrži registracijski broj autobusa kojim se obavlja linijski prijevoz putnika, naziv linije, vrijeme početka i završetka vožnje, podatke o posadi vozila i pravcu njegova kretanja, potpis osobe ovlaštene za izdavanje putnoga radnog lista, kao i prostor za upisivanje dolaska i polaska s autobusnog kolodvora ili stajališta u linijskom cestovnom prometu,

42. »relacija« je udaljenost između dvaju mjesta na liniji, koji su u voznom redu označeni kao autobusni kolodvori odnosno autobusna stajališta,

43. »skup vozila« je sklop jednog vučnog vozila i najmanje jedne prikolice ili poluprikolice,

44. »strani prijevoznik« je pravna ili fizička osoba, koja ima licenciju svoje države za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe, te ima sjedište/prebivalište u drugoj državi koja nije članica Europske zajednice,

45. »teretni kolodvor« je objekt za prihvat i otpremanje teretnih motornih vozila koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom,

46. »teretni list« je akt koji prati teret i mora sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja, te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, prijevozne i druge troškove,

47. »tranzitni prijevoz« je prijevoz putnika ili tereta preko teritorija Republike Hrvatske bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno utovara ili istovara robe u Republici Hrvatskoj,

48. »usklađeni vozni red« je ovjereni vozni red koji je prošao pro­pisani postupak usklađivanja,

49. »vozač vozila« je osoba koja ima srednju stručnu spremu u zanimanju vozač,

50. »vozni red« je akt koji sadrži: naziv prijevoznika, liniju na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, odnosno autobusnih stajališta, te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija, te rok važenja voznog reda,

51. »Zajednica« je Europska zajednica,

52. »županijski linijski prijevoz« je prijevoz putnika na području jedne županije, a može prometovati bez zaustavljanja i preko područja susjednih županija, ako je takvo prometovanje uvjetovano cestovnom mrežom.

Obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza

Članak 3.

(1) Obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza putnika je pri­je­voz osoba koji obavlja domaći prijevoznik, prijevoznik Zajednice ili strani prijevoznik vozilom za prijevoz putnika, uz naknadu.

(2) Obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza tereta je prije­voz tereta koji obavlja domaći prijevoznik, prijevoznik Zajednice ili strani prijevoznik vozilom za prijevoz tereta, uz naknadu.

(3) Prijevoznik je dužan svoje usluge obavljati na nedis­kri­minirajući način i pod jednakim tehničkim i drugim uvjetima prema svim korisnicima svojih usluga.

(4) Na sve postupke koji su predmet ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Uvjeti za vozača

Članak 4.

Vozači autobusa i teretnih motornih vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg, vozači autotaksi vozila, te vozači osobnih automobila (8+1) kojima se obavlja posebni linijski prijevoz, moraju imati srednju stručnu spremu u zanimanju vozač.

   Članak 5.

(1) Vozač teretnoga motornog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3.500 kg mora imati navršenu 21 godinu.

(2) Vozači autobusa moraju imati navršenu 21 godinu.

(3) Vozači autobusa na udaljenosti većoj od 50 km od mjesta u kojem prijevoznik ima sjedište/prebivalište, osim uvjeta iz stav­ka 2. ovoga članka, moraju ispunjavati i jedan od sljedećih dodatnih uvjeta:

– imati najmanje jednu godinu radnog iskustva na poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3.500 kg,

– imati najmanje jednu godinu radnog iskustva na poslovima vozača autobusa na udaljenosti do 50 km.

Posebni uvjeti za vozila

Članak 6.

(1) Djelatnost cestovnog prijevoza putnika i tereta može se obavljati vozilima mlađim od 18 godina.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada se radi o posebnom linijskom prijevozu učenika od i do škola, prijevoz se može obavljati vozilima mlađim od 10 godina.

(3) Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe, moraju osim uvjeta određenih drugim propisima ispunjavati i posebne uvjete koje propisuje ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar) u skladu s uvjetima obavljanja djelatnosti prema ovom Zakonu.

(4) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 3. ovoga članka utvrđivat će stručna organizacija koju ovlasti ministar.

II. LICENCIJE

Vrste licencija

Članak 7.

(1) Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pravna ili fizička osoba mora biti upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, te imati licenciju.

(2) Ministarstvo nadležno za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) izdaje licenciju iz stavka 1. ovoga članka za obavljanje međunarodnog prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu i to za sljedeće vrste prijevoza:

– međunarodni prijevoz tereta u cestovnom prometu,

– međunarodni prijevoz putnika u cestovnom prometu.

(3) Ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa, izdaje licenciju iz stavka 1. ovoga članka za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika i tereta za sljedeće vrste prijevoza:

– prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu,

– prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu i

– autotaksi prijevoz.

(4) Prijevoznik koji ima licenciju za međunarodni prijevoz tereta i putnika ne treba imati licenciju za unutarnji prijevoz.

(5) Licenciju iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno imati za sljedeće vrste prijevoza:

1. prijevoz pošte kao javne usluge,

2. prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru,

3. prijevoz za vlastite potrebe,

4. prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, kao i potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama, te služe prijevozu za vlastite potrebe, te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice), što mora biti razvidno iz prometne dozvole,

5. prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg,

6. prijevoz koji obavlja trgovačko društvo, javna ustanova, služba – vlastiti pogon koje osniva jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti.

(6) Izdavatelj licencije vodi evidenciju o izdanim licencijama i o izdanim potvrdama o prijevozu za vlastite potrebe.

(7) Ministar propisuje sadržaj, oblik, te način vođenja i korištenja evidencije iz stavka 6. ovoga članka.

Uvjeti za dobivanje licencije

Članak 8.

(1) Licenciju može dobiti fizička ili pravna osoba ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. da ima dobar ugled,

2. da ima financijsku sposobnost,

3. da osoba odgovorna za prijevoze ima odgovarajuću struč­nu osposobljenost,

4. da je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste prijevoza ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili leasingu,

5. da ima odgovarajuća vlastita ili ugovorom zakupljena parkirališta za motorna vozila i prikolice kojima obavlja prijevoz u cestovnom prometu, a koja ispunjavaju minimalne tehničke, organizacijske i ekološke uvjete za sigurno parkiranje.

(2) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu oko­liša, prostorno uređenje i graditeljstvo propisuje minimalne teh­ničke i druge uvjete za parkirališna mjesta za vozila i prikolice.

Dobar ugled

Članak 9.

(1) Dobar ugled u smislu ovoga Zakona mora imati: pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, te fizička osoba koja želi obavljati djelatnost prijevoza u cestovnom prometu.

(2) Dobar ugled u smislu ovoga Zakona nema osoba:

– koja je pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela protiv imovine, službene dužnosti, sigurnosti i povrede prava na rad i drugih prava iz rada i prava na zdravstvenu zaštitu, platnog prometa i poslovanja, i sigurnosti prometa, okoliša, prostora i prirod­nih dobara,

– kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza,

– koja je osuđena za druga kaznena djela na kaznu zatvora dužu od godinu dana.

(3) Dobar ugled u smislu ovoga Zakona nema osoba koja je u zadnje dvije godine više od dva puta, pravomoćnom odlukom suda za prekršaje, bila kažnjena za teži prekršaj povezan s obav­ljanjem djelatnosti cestovnog prijevoza putnika ili tereta, u skladu s ovim Zakonom ili propisima iz područja sigurnosti cestovnog prometa, prijevoza opasnog tereta, rada i zapošljavanja na crno, javnih cesta, nelojalne konkurencije ili je obavljala prijevoze bez odgovarajuće licencije, odnosno u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugovora.

(4) Težim prekršajem iz stavka 3. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je propisana novčana kazna, za pravnu osobu u iznosu većem od 20.000,00 kuna, odnosno za fizičku osobu u iznosu većem od 8.000,00 kuna.

(5) Nakon što prestanu pravne posljedice presude iz stavka 2., 3. ili 4. ovoga članka, smatrat će se da osoba iz stavka 1. ovoga članka ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Financijska sposobnost

Članak 10.

(1) Financijsku sposobnost u skladu s ovim Zakonom ima domaći prijevoznik ako ima na raspolaganju imovinu u visini najmanje 65.000,00 kuna vrijednosti za prvo vozilo i 130.000,00 kuna za prvu skupinu vozila, te 35.000,00 kuna za svako sljedeće vozilo ili 70.000,00 za svaku sljedeću skupinu vozila.

(2) Financijska sposobnost dokazuje se jednim od sljedećih dokumenata:

– izvodom iz odgovarajućeg registra iz kojeg je razvidna visina osnivačkog kapitala,

– kopijom bilance stanja koju je prijevoznik za proteklu godinu podnio poreznom tijelu,

– popisom pojedinih osnovnih sredstava uključujući i troškove nabave ili uplate za vozila, poslovni prostor, uređaje i opremu,

– ispravom o vlasništvu neopterećenih nekretnina,

– ugovorom o namjenski vezanom depozitu u banci,

– garancijom banke ili druge financijske institucije o kreditnoj sposobnosti,

– potvrdom o raspoloživim sredstvima.

(3) Financijska sposobnost nije osigurana ako prijevoznik duguje za najmanje dva mjeseca plaćanje poreza ili doprinosa za zdravstveno ili mirovinsko osiguranje, što se dokazuje potvrdom poreznog tijela ne starijom od mjesec dana.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka za unutarnji prijevoz u cestovnom prometu do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, domaći prijevoznik ispunjava uvjet financijske sposobnosti ako ima na raspolaganju imovinu u visini 30.000,00 kuna za prvo vozilo i 60.000,00 kuna za prvu skupinu vozila, te 15.000,00 kuna za svako sljedeće vozilo ili 30.000,00 za svaku sljedeću skupinu vozila.

Stručna osposobljenost osoba odgovornih za prijevoz

Članak 11.

(1) Prijevoznik mora biti stručno osposobljen ili imati zaposlenu osobu, odgovornu za prijevoz koja je stručno osposobljena.

(2) Stručno je osposobljena osoba koja je položila ispit o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza. Ispit o stručnoj osposobljenosti sastoji se od pisanog i usmenog dijela.

(3) Od obveze polaganja ispita iz stavka 2. ovoga članka izuzete su osobe koje imaju visoku stručnu spremu prometnog smjera i jednu godinu radnog iskustva u cestovnom prijevozu, osobe koje imaju višu stručnu spremu, cestovnog smjera i tri godine radnog iskustva u cestovnom prijevozu, te osobe koje imaju najmanje pet godina radnog iskustva u upravljanju prijevozom.

(4) Stručna osposobljenost dokazuje se uvjerenjem o struč­noj osposobljenost iz članka 12. stavka 3. ovoga Zakona, odnosno diplomom i dokazom o radnom iskustvu.

Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti

Članak 12.

(1) Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora (u daljnjem tekstu: komore) provode ispit o stručnoj osposobljenosti iz članka 11. ovoga Zakona prema Programu ispita o stručnoj osposobljenosti koji se sastoji od općeg i posebnog dijela.

(2) Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred Povjerenstvom koje osniva ministar na prijedlog komora. Povjerenstvo se sastoji od tri člana: predstavnika Ministarstva i komora.

(3) Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje.

(4) Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti.

(5) Troškove polaganja ispita snose osobe iz članka 11. stav­ka 1. ovoga Zakona, odnosno polaznik.

(6) Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti provodi Ministarstvo.

(7) Ministar donosi Program ispita o stručnoj osposobljenosti, te propisuje sadržaj i oblik uvjerenja, oblik i način vođenja evidencije i visinu troškova polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti.

(8) Način i postupak provođenja ispita o stručnoj osposob­ljenosti zajednički propisuju komore.

Postupak za dobivanje licencije

Članak 13.

(1) Pravna ili fizička osoba podnosi zahtjev za licenciju izdavatelju licencije. U zahtjevu treba navesti: vrstu prijevoza za koji se traži licencija, broj motornih i priključnih vozila kojima će se obavljati djelatnost, te priložiti pisane dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 8. ovoga Zakona. Uz zahtjev se prilaže i kopija rješenja o upisu djelatnosti prijevoza u cestovnom prometu u sud­ski, odnosno obrtni registar.

(2) Ispunjenje uvjeta iz članka 6. stavka 1. i 2. i članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona utvrđuje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa, po službenoj dužnosti u postupku izdavanja licencije za prijevoz putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu ili izdavanjem rješenja ako se radi o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i tereta ili izdavanju licencije Zajednice.

(3) Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdaje rješenje o licencije za obavljanje prije­voza u cestovnom prometu, te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik licencije i izvode iz licencije.

(4) Licencija se izdaje za razdoblje od pet godina, a izvod licencije za pojedino vozilo za razdoblje važenja licencije.

(5) Licencija i izvodi licencije za pojedino vozilo, nisu prenosivi.

(6) Domaći je prijevoznik dužan podnijeti zahtjev za izdavanje nove licencije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka najmanje tri mjeseca prije isteka važenja licencije.

(7) Domaći prijevoznik, koji prestane obavljati djelatnost prijevoza, najkasnije u roku osam dana od dana prestanka obav­ljanja djelatnosti, dužan je o tome obavijestiti izdavatelja licencije.

(8) Izvornik licencije nalazi se u sjedištu domaćeg prijevoznika. Prilikom obavljanja prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom vožnje vozač domaćeg prijevoznika dužan je u vozilu imati izvod licencije.

(9) Ministar propisuje obrazac licencije i izvoda licencije.

Uvjeti za početak obavljanja prijevoza

Članak 14.

Domaći prijevoznik može započeti obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem ili međunarodnom cestovnom prometu, koji su navedeni u licenci s danom dostave licencije, a pojedinim vozilom s danom dostave izvoda licencije za to vozilo.

Promjena podataka

Članak 15.

(1) Domaći prijevoznik dužan je u slučaju promjene podataka na temelju kojih je izdana licencija o istom obavijestiti izdavatelja licencije u roku od osam dana od dana promjene.

(2) U slučaju promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka, a koji se odnose na vozila izdavatelj licencije izdaje novi izvod za predmetno vozilo.

(3) U slučaju promjene drugih podataka iz stavka 1. ovoga članka izdaje se nova licencija s pripadajućim novim izvodima.

(4) Nova licencija s pripadajućim novim izvodima izdaje se domaćem prijevozniku nakon vraćanja licencije čije važenje prestaje zbog promjene podataka.

Obvezni dokumenti u vozilu

Članak 16.

(1) Vozač domaćeg prijevoznika tijekom vožnje u vozilu mora imati:

– izvod licencije za vozilo,

– ugovor ili potvrdu o zaposlenju vozača,

– putni list za povremeni i naizmjenični prijevoz putnika,

– putni radni list za linijski prijevoz putnika,

– teretni list za prijevoz tereta,

– ugovor o podvozarstvu,

– odgovarajuće dozvole koje se odnose na određenu vrstu prijevoza.

(2) Prilikom obavljanja prijevoza u cestovnom prometu vozač prijevoznika Zajednice i vozač stranog prijevoznika u vozilu mora imati:

– ugovor ili potvrdu o zaposlenju vozača,

– potrebne dozvole koje se odnose na određenu vrstu prijevoza,

– međunarodni teretni list (CMR), odnosno, putni list.

(3) Vozač prijevoznika dužan je na zahtjev nadležnog inspektora ili ovlaštenog službenika Carinske uprave Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Carinske uprave) dati na uvid sve isprave iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Ukidanje licencije

Članak 17.

(1) Izdavatelj licencije rješenjem može oduzeti licenciju domaćem prijevozniku u sljedećim slučajevima:

– ako prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta za izdanu licenciju,

– ako se utvrdi da je licencija izdana na temelju netočnih podataka,

– ako obavlja prijevoz u suprotnosti s izdanom licencijom.

(2) Domaći prijevoznik mora u roku od osam dana od dana primitka rješenja o ukidanju licencije, istu vratiti izdavatelju licencije zajedno s izvodima. Rješenje o ukidanju licencije izdavatelj licencije dostavlja nadležnoj inspekciji Ministarstva.

Prijava prijevoznika za vlastite potrebe

Članak 18.

(1) Pravne ili fizičke osobe koje obavljaju prijevoze za vlastite potrebe na temelju članka 7. stavka 5. točke 3. ovoga Zakona, prije početka obavljanja prijevoza dužne su se prijaviti kod izdavatelja licencije, koji ih upisuje u evidenciju prijevoznika za vlastite potrebe, osim za prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg.

(2) Prijevozi iz stavka 1. ovoga članka mogu se obavljati samo na osnovi potvrde o prijavi prijevoza za vlastite potrebe koju izdaje izdavatelj licencije.

(3) Potvrda iz stavka 2. ovoga članka izdaje se na pisani zahtjev pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u kojoj treba navesti: vrstu prijevoza, broj vozila kojima će obavljati prijevoz, podatke o broju prikolica i potvrdu o zaposlenom vozaču za vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3.500 kg.

(4) Prilikom obavljanja prijevoza za vlastite potrebe vozač mora u vozilu imati:

– potvrdu ili izvod potvrde o prijavi prijevoza za vlastite potrebe,

– ugovor ili potvrdu o zaposlenom vozaču,

– teretni list za vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3.500 kg,

– putni list za prijevoz osoba u međunarodnom cestovnom prometu,

– odgovarajuće dozvole.

(5) Vozila kojima se obavljaju prijevozi za vlastite potrebe moraju biti označena i opremljena sukladno propisu iz članka 6. ovoga Zakona.

(6) Na postupak izdavanja izvoda, oduzimanja, promjene i prestanka važenja potvrde iz stavka 2. ovoga članka, na odgo­varajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na licencije i izvode iz licencija.

III. LICENCIJE ZAJEDNICE

Uvjeti za dobivanje licencije Zajednice

Članak 19.

(1) Međunarodni cestovni prijevoz putnika ili tereta unutar država članica Europske zajednice obavlja se na temelju licencije Zajednice.

(2) Licencija Zajednice važi u Republici Hrvatskoj.

(3) Licenciju Zajednice izdaje Ministarstvo domaćem prije­voz­niku, koji obavlja prijevoz putnika i tereta u cestovnom prometu, ako:

– ima sjedište/prebivalište u Republici Hrvatskoj u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske,

– u skladu sa zakonodavstvom Europske zajednice i sa zakonodavstvom Republike Hrvatske ispunjava uvjete za dobivanje licencije za obavljanje prijevoza u cestovnom prometu.

Postupak za dobivanje licencije Zajednice

Članak 20.

(1) Na uvjete i postupak dodjele, oduzimanje, promjenu podataka, kao i druga prava i obveze iz licencije Zajednice, odgo­varajuće se primjenjuju odredbe Poglavlja II. ovoga Zakona.

(2) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih licencija Zajednice, te vozila prijavljenih za obavljanje cestovnog prijevoza putnika i tereta.

(3) Ministarstvo svake godine do 31. siječnja dostavlja Komisiji pri Europskoj zajednici podatke o licencijama i izvodima licencija Zajednice izdanim domaćim prijevoznicima do 31. prosinca prethodne godine.

Oduzimanje licencije Zajednice ili izvoda licencije Zajednice

Članak 21.

Ako Ministarstvo donese rješenje o oduzimanju licencije ili izvoda licencije Zajednice prijevozniku, o tome bez odgađanja izvješćuje Komisiju pri Europskoj zajednici.

IV. PRIJEVOZ PUTNIKA

1. Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 22.

Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, povremeni prijevoz, autotaksi prijevoz i kao posebni oblik prijevoza.

A. JAVNI LINIJSKI PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika

Članak 23.

(1) Javni linijski prijevoz je prijevoz putnika u cestovnom prometu i može se obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz na međužupanijskim i županijskim linijama.

(2) Javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu može se obavljati samo autobusima i mora biti dostupan svim putnicima pod istim uvjetima i bez diskriminacije.

(3) Prijevoznik je dužan prije početka obavljanja prijevoza dostaviti vozni red autobusnim kolodvorima na kojima su po voznom redu predviđena zaustavljanja radi objave. Prijevoznik je dužan na zahtjev korisnika prijevoza opće uvjete prijevoza učiniti dostupnima.

(4) Javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu na istoj liniji može se povremeno obavljati i dodatnim autobusima. Pri obavljanju prijevoza na istoj liniji dodatnim autobusom (bis-vožnje) dozvoljeno je izostavljanje određenih stajališta i autobusnih kolodvora.

Dozvola

Članak 24.

(1) Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na određenoj liniji mora imati licenciju i dozvolu za tu liniju.

(2) Dozvola se izdaje s rokom važenja do 5 godina.

(3) Dozvola nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

(4) Prijevoznik je dužan najkasnije u roku od 30 dana, od dana izdavanja dozvole započeti s obavljanjem prijevoza na odobrenoj liniji.

(5) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka sadrži: naziv i sjedište/prebivalište prijevoznika, naziv linije, vozni red, prijevozni pravac (itinerar) i rok važenja.

(6) Ministar propisuje obrazac dozvole i visinu naknade za izdavanje dozvole.

(7) Naknada iz stavka 6. ovoga članka prihod je državnog proračuna, odnosno proračuna županije.

Izdavatelj dozvole

Članak 25.

(1) Ministarstvo izdaje dozvolu za međužupanijski linijski prijevoz putnika.

(2) Upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa izdaje dozvolu za županijski linijski prijevoz putnika.

(3) Upisnik izdanih dozvola za međužupanijske linije vodi Ministarstvo, a za županijske linije vodi upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

(4) Ministar utvrđuje sadržaj i način vođenja upisnika iz stav­ka 3. ovoga članka.

Uvjeti za izdavanje dozvola

Članak 26.

(1) Dozvole iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona izdaju se na temelju zahtjeva prijevoznika, uz koji su priloženi sljedeći dokumenti:

– licencija za obavljanje prijevoza putnika,

– usklađeni vozni red,

– dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu,

– potvrda nadležnih tijela o plaćenim porezima i doprinosima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ne starija od 30 dana,

– itinerar u odgovarajućem mjerilu,

– pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza, ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika.

(2) U zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik je dužan navesti naziv linije, broj potrebnih dozvola i rok za koji se traži dozvola.

Obnova dozvola

Članak 27.

(1) Zahtjev za obnovu dozvole podnosi se Ministarstvu, odnosno upravnom tijelu županije nadležnom za poslove prometa, najmanje tri mjeseca prije isteka roka njenog važenja.

(2) Zahtjev za obnovu dozvole mora sadržavati dokaze iz članka 26. stavak 1. ovoga Zakona, osim usklađenoga voznog reda.

Članak 28.

(1) Ministarstvo, odnosno upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa obnovit će dozvolu prijevozniku ako ispunjava uvjete za dobivanje dozvole iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučaju ako:

– prijevoznik iz neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju traži obnovu dozvole ili ako se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda, posebno pristajanje na autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima,

– je u prethodnom razdoblju važenja dozvole više od dva puta kršio propise, posebno one koji se odnose na tehničku ispravnost vozila ili vremena upravljanja vozilom i odmorima vozača; a na temelju evidencije koju vode tijela nadležna za nadzor, pravomoćnih presuda domaćih sudbenih tijela, te izvješća nadležnih tijela država na čijem teritoriju je prekršaj počinjen, ako se radi o međunarodnim linijama.

(2) U slučaju odbijanja zahtjeva za obnovu dozvole iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo, odnosno upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, nakon što rješenje kojim se zahtjev odbija postane konačno u upravnom postupku, javnim pozivom pozvat će prijevoznike na podnošenje ponuda za obavljanjem prijevoza na liniji na kojoj dozvola nije obnovljena.

Prestanak važenja dozvole prije isteka roka važenja

Članak 29.

(1) Dozvola prestaje važiti prije isteka roka važenja u sljedećim slučajevima:

– prestankom važenja licencije,

– ako prijevoznik prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta na temelju kojih je dobio dozvolu,

– na zahtjev prijevoznika,

– ako prijevoznik po posebnim propisima prestane postojati,

– ako prijevoznik iz neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz na odobrenoj liniji uzastopce dulje od pet dana.

(2) Rješenje o prestanku važenja dozvole donosi Ministarstvo, odnosno upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

(3) Ministarstvo, odnosno upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa nakon što rješenje iz stavka 2. ovoga članka, postane konačno u upravnom postupku, pozvat će javnim pozivom prijevoznike na podnošenje ponuda za obavljanjem prijevoza na liniji na kojoj je dozvola prestala važiti prije isteka roka.

(4) Ministar propisuje način provođenja, rokove i mjerila za odobravanje prijevoza na liniji iz stavka 3. ovoga članka, članka 28. stavka 2. i članka 31. stavka 3. ovoga Zakona.

(5) Javni poziv iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se u najmanje jednim dnevnim novinama.

Obveze nositelja dozvole

Članak 30.

Prijevoznik je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika:

– u skladu s ovim Zakonom, izdanom dozvolom i voznim redom, cjenikom i općim uvjetima prijevoza,

– istu cijenu primjenjivati na isti način na sve korisnike autobusne linije,

– za vrijeme prijevoza u vozilu imati dozvolu ili ovjerenu kopiju dozvole,

– izdati voznu kartu putniku bez vozne karte,

– brinuti za red, sigurnost i redovitost obavljanja prijevoza,

– javno, putem medija objaviti početak, izmjenu ili prestanak prijevoza na liniji.

Usklađivanje voznih redova

Članak 31.

(1) Postupak usklađivanja voznih redova provodi Hrvatska gospodarska komora.

(2) Usklađivanje voznih redova obavlja se za nove, kao i u slučaju izmjene linija na kojima se mijenja vrijeme polaska.

(3) Iznimno, za nove međusobno neusklađene linije Ministarstvo, odnosno upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, objavit će javni poziv radi odabira prijevoznika koji će obavljati prijevoz na toj liniji.

(4) Ministar propisuje mjerila, postupak i rokove uskla­đivanja voznih redova, kao i visinu naknade za usklađivanje koju plaćaju prijevoznici.

(5) Naknada iz stavka 4. ovoga članka prihod je komore iz stavka 1. ovoga članka.

Daljinar

Članak 32.

(1) Daljinar i minimalno vozno vrijeme utvrđuje prijevoznik.

(2) Način određivanja daljinara i najmanjega voznog vremena propisuje ministar.

Vozne karte

Članak 33.

(1) Putnici koji koriste javni linijski prijevoz tijekom cijele vožnje moraju imati vozne karte koje sadrže:

– naziv prijevoznika,

– relaciju prijevoza,

– cijenu prijevoza.

(2) Na zahtjev nadležnog inspektora putnik je dužan dati voznu kartu na uvid.

Prodaja voznih karata

Članak 34.

(1) Vozne karte prijevoznik može prodavati na organiziranim prodajnim mjestima, autobusnim kolodvorima, putničkim agencijama, poslovnicama, kao i u autobusima, tamo gdje nema organiziranoga prodajnog mjesta.

(2) Prijevoznik, autobusni kolodvor, putnička agencija ili poslovnica mogu prodavati vozne karte samo za linije za koje je izdana dozvolu, u skladu s voznim redom i cjenikom.

(3) Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu, za međunarodne linije, prodavati isključivo vozne karte hrvatskog prijevoznika ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Cjenik

Članak 35.

(1) Prijevoznik donosi cjenik, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

(2) Prijevoznik dostavlja cjenik autobusnim kolodvorima koje koristi po voznom redu, organiziranim prodajnim mjestima, putničkim agencijama i poslovnicama koje prodaju vozne karte.

Obavijest o kašnjenju autobusa

Članak 36.

(1) Prijevoznik je dužan, u slučaju nemogućnosti održavanja polaska na liniji ili o zakašnjenju duljem od 30 minuta, bez odgode izvijestiti autobusni kolodvor s kojeg započinje prijevoz po voznom redu.

(2) Po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka autobusni kolodvor s kojeg započinje prijevoz dužan je o zakašnjenju izvijestiti putnike i sljedeće autobusne kolodvore po voznom redu.

(3) Autobusni kolodvor može, po primitku obavijesti o nemogućnosti održavanja polaska na liniji, angažirati drugog prijevoz­nika za obavljanje prijevoza, na račun prijevoznika koji je bio dužan obaviti prijevoz.

Privremeni prekid prijevoza na liniji

Članak 37.

(1) Obavljanje prijevoza na određenoj liniji može se privremeno prekinuti za vrijeme važenja dozvole kad nastanu i za vrijeme trajanja okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao otkloniti (viša sila).

(2) Privremeni prekid prijevoza iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik je dužan prijaviti izdavatelju dozvole i autobusnom kolodvoru, odmah nakon nastanka okolnosti koje su taj prekid izazvale.

Trajna obustava

Članak 38.

(1) Ako prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu na liniji za koju ima dozvolu, dužan je izdavatelju dozvole podnijeti zahtjev za trajnu obustavu prijevoza.

(2) Izdavatelj dozvole, po primitku zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Zakona, donijet će rješenje o ukidanju dozvole.

(3) Prijevoznik je dužan o trajnoj obustavi prijevoza na liniji za koju ima dozvolu pisanim putem izvijestiti autobusni kolodvor, organizirana prodajna mjesta, poslovnice i putničke agencije.

Pravno sljedništvo

Članak 39.

Iznimno od članka 24. stavka 3. ovoga Zakona pravni sljednik prijevoznika na kojega glasi dozvola, nastavlja s obavljanjem prijevoza na temelju izdane dozvole i preuzima istovjetna prava i obveze, uz prethodnu suglasnost izdavatelja dozvole.

Zajedničko obavljanje prijevoza

Članak 40.

(1) Dva ili više prijevoznika mogu zajednički obavljati prijevoz.

(2) Prijevoznici iz stavka 1. ovoga članka u slučaju zajedničkog obavljanja prijevoza na liniji dužni su uz zahtjev priložiti pisani ugovor, na koji se primjenjuju odredbe o ortakluku prema posebnom propisu.

(3) Za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaje se jedna dozvola koja glasi na sve prijevoznike.

(4) U slučaju prestanka ispunjavanja bilo kojeg uvjeta za izdavanje dozvole, ili izricanje mjere zabrane obavljanja prijevoza u trajanju dužem od tri mjeseca, nekom od prijevoznika iz stav­ka 1. ovoga članka, prijevoz nastavljaju ostali prijevoznici na koje glasi dozvola, uz prethodnu suglasnost izdavatelja dozvole.

Način obavljanja prijevoza

Članak 41.

Prijevoznik je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun.

Podvozarstvo

Članak 42.

(1) Iznimno od članka 41. ovoga Zakona prijevoznik može privremeno na određenoj liniji neprekidno, ne dulje od 90 dana, tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju pisanog ugovora (podvozarstvo).

(2) Podvozarstvo je prijevoz koji se obavlja na temelju pisanog ugovora kojim se prijevoznik obvezuje da će obavljati prijevoz u ime i za račun drugog prijevoznika na kojeg glasi dozvola.

(3) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, nositelj dozvole dužan je prije sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka ishoditi suglasnost izdavatelja dozvole.

(4) Prijevoznik koji povjeri obavljanje prijevoza drugom prijevozniku dužan je u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora, isti dostaviti izdavatelju dozvole.

Obveze vozača

Članak 43.

(1) Vozač prijevoznika dužan je u granicama raspoloživih mjesta u vozilu, u skladu s voznim redom i općim uvjetima prijevoza, prihvatiti i prevesti svaku osobu, uz prihvat prtljage.

(2) Zabranjeno je zaustavljanje izvan autobusnih kolodvora, odnosno autobusnih stajališta koja su određena voznim redom.

B. POSEBNI LINIJSKI PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Obavljanje posebnoga linijskog prijevoza putnika

Članak 44.

(1) Posebnim linijskim prijevozom obavlja se prijevoz učenika od i do škole, invalida, putnika kojima je potrebna medicinska njega, te radnika između mjesta prebivališta i mjesta rada.

(2) Posebni linijski prijevoz putnika obavlja se u pravilu autobusima, a iznimno može se obavljati i osobnim vozilom (8+1), odnosno specijalnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika. Popis putnika obvezatni je sastavni dio ugovora. Tijekom obavljanja posebnoga linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika. Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis putnika u posebnom linijskom prijevozu.

(3) Prijevoznik je dužan u roku od 8 dana od sklapanja ugovora iz stavka 2. ovoga članka isti dostaviti Ministarstvu, odnosno upravnom tijelu županije nadležnom za poslove prometa, koji vode registar posebnih linijskih prijevoza.

(4) Iznimno, kao posebni linijski prijevoz može se obavljati i prijevoz putnika koji nisu navedeni u stavku 1. ovoga članka, ili u popisu putnika iz stavka 2. ovoga članka, u mjesta i iz mjesta u kojima ne postoji javni linijski prijevoz putnika, odnosno za potrebe izvanrednog obavljanja drugih oblika prijevoza.

(5) Za obavljanje prijevoza iz stavka 4. ovoga članka prijevoznik mora imati dozvolu koju izdaje Ministarstvo za međužupanijske linije, odnosno upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa za županijske linije.

(6) Prilikom izdavanja dozvole iz stavka 5. ovoga članka, izdavatelj dozvole primjenjuje sljedeća mjerila:

– vremensku i mjesnu dostupnost javnoga linijskoga cestovnog i drugih grana prijevoza,

– potrebe posebnih kategorija korisnika prijevoza,

– utjecaj na ekonomsku opstojnost postojećih linija.

C. POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Obavljanje povremenog prijevoza putnika

Članak 45.

(1) Povremeni prijevoz putnika u cestovnom prometu je prijevoz kod kojeg se skupina unaprijed formiranih putnika prevozi pod uvjetima iz ugovora sklopljenog između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

(2) Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati ponov­ljene elemente linijskog, ni posebnoga linijskog prijevoza, kao što su relacija, vrijeme odlaska i dolaska, te mjesta ulaza i izlaza putnika. Prijevozi su namijenjeni potrebama za jednokratnim prijevozima, te nemaju funkciju prijevoza dnevne migracije.

(3) Pri obavljanju povremenog prijevoza putnika u autobusu se mora nalaziti putni list, osim u slučajevima prijevoza iz/u zračne i morske luke ili željezničke kolodvore, te prijevoz djece u kazalište, kino, sportske i druge manifestacije.

D. AUTOTAKSI PRIJEVOZ

Obavljanje autotaksi prijevoza

Članak 46.

(1) Autotaksi prijevoz uređuje se ovim Zakonom i propisom kojeg u skladu s ovim Zakonom donosi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

(2) Autotaksi prijevoz obavlja se na temelju licencije ili koncesije.

(3) Ukoliko je propisom iz stavka 1. ovoga članka utvrđeno obavljanje autotaksi prijevoza na temelju koncesije, natječaj o koncesiji mora pored ostalog sadržavati i uvjete propisane za izdavanje licencije iz članka 8. stavka 1. točke 1., 3, i 4. ovoga Zakona.

(4) Koncesiju iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno, Grada Zagreba, dok licenciju izdaje nadležno tijelo iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona

(5) Prijevoznik koji obavlja autotaksi prijevoz na temelju koncesije iz stavka 2. ovoga Zakona ne mora pribaviti licenciju iz članka 7. ovoga Zakona.

(6) Propisom iz stavka 1. ovoga članka uređuju se uvjeti za dobivanje koncesije, utvrđuju se autotaksi stajališta, te broj sjedala u osobnom vozilu kojim se obavlja autotaksi prijevoz.

(7) Ukoliko tijelo iz stavka 1. ovoga članka ne donese propis iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik može obavljati autotaksi prijevoz na temelju licencije.

 Područje obavljanja autotaksi prijevoza

Članak 47.

(1) Autotaksi prijevoz obavlja se na području one jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, na čijem području autotaksi prijevoznik ima sjedište/prebivalište.

(2) Propisom iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona, može se urediti pod kojim uvjetima je autotaksi prijevoz dozvoljen prijevoznicima sa sjedištem/prebivalištem izvan područja jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Strani autotaksi prijevoznik

Članak 48.

Strani prijevoznik može obavljati autotaksi prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske, ako je to uređeno međunarodnim ugovorom.

Ispit za vozača autotaksi vozila

Članak 49.

(1) Vozač autotaksi vozila mora imati položen ispit o poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima na području na kojem obavlja prijevoz, prije izdavanja koncesije.

(2) Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba za poslove prometa propisuje program ispita i način provjere znanja.

E. POSEBNI PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Obavljanje posebnog oblika prijevoza

Članak 50.

Potrebu i način obavljanja posebnog oblika prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom propisuje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb.

2. Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 51.

Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu obav­lja se autobusima kao prijevoz u međunarodnom javnom linijskom prometu, posebnom linijskom prometu, kao povremeni prijevoz putnika i kao prijevoz putnika s naizmjeničnim vožnjama.

A. JAVNI LINIJSKI PRIJEVOZ PUTNIKA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Uvjeti za uspostavljanje međunarodnoga linijskog prijevoza putnika

Članak 52.

Javni prijevoz putnika u međunarodnom linijskom cestovnom prometu (u daljnjem tekstu: međunarodni linijski prijevoz putnika) između Republike Hrvatske i drugih država, te tranzitni prijevoz preko Republike Hrvatske uspostavljaju se u skladu s međunarodnim ugovorom, uz uvažavanje načela uzajamnosti, na temelju uzajamne suglasnosti, a obavlja se u skladu s uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i međunarodnim ugovorom.

Dozvola za međunarodni linijski prijevoz putnika

Članak 53.

(1) Međunarodni linijski prijevoz putnika na teritoriju Repub­like Hrvatske može se obavljati samo na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo.

(2) Za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka moraju biti ispunjeni i sljedeći uvjeti:

– vozni red mora biti usklađen,

– sve države preko čijeg teritorija se odvija linija moraju biti suglasne s obavljanjem prijevoza na toj liniji.

(3) Dozvola se izdaje na zahtjev domaćeg prijevoznika, prijevoznika Zajednice odnosno stranog prijevoznika.

(4) Dozvola se izdaje s rokom važenja do 5 godina.

(5) Uz zahtjev iz stavka 3. ovoga članka treba priložiti vozni red, cjenik, itinerar, ugovor sklopljen između domaćeg i stranog prijevoznika o zajedničkom obavljanju međunarodnoga linijskog prijevoza putnika, kao i druge priloge određene međunarodnim ugovorom.

(6) Prijevoznik Zajednice ili strani prijevoznik podnosi zahtjev za izdavanje dozvole nadležnom tijelu države u kojoj je vozilo registrirano.

(7) Ministarstvo izdaje dozvolu za dio linije koji prometuje preko teritorija Republike Hrvatske, nakon dobivene suglasnosti svih država preko kojih linija prometuje.

(8) Sastavni dijelovi dozvole su ovjereni vozni red, cjenik i itinerar.

(9) Upisnik međunarodnih linija vodi Ministarstvo.

(10) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka, od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, zamjenjuje se dozvolom Zajednice iz članka 66. ovoga Zakona.

Način obavljanja međunarodnoga linijskog prijevoza putnika

Članak 54.

(1) Međunarodni linijski prijevoz putnika mora se obavljati u skladu s izdanom dozvolom.

(2) Zabranjeno je obavljanje prijevoza putnika između dva mjesta na teritoriju Republike Hrvatske pri obavljanju prijevoza iz stavka 1. ovoga članka.

Prijevoz s više vozila

Članak 55.

(1) Međunarodni linijski prijevoz putnika može se povremeno obavljati na istoj liniji i dodatnim autobusima (bis-vožnje).

(2) Prilikom obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka dozvoljeno je izostavljanje određenih stajališta i autobusnih kolodvora.

Tranzitni linijski prijevoz putnika

Članak 56.

Tranzit preko teritorija Republike Hrvatske može se obavljati na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo, bez ulaska i izlaska putnika na teritoriju Republike Hrvatske.

Primjena odredbi o unutarnjem linijskom cestovnom prijevozu

Članak 57.

Na objavljivanje i usklađivanje voznog reda, način i uvjete korištenja autobusnih kolodvora i autobusnih stajališta, te ostale uvjete u međunarodnom linijskom prijevozu putnika odgova­rajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje unutarnji cestovni prijevoz.

Trajna obustava prijevoza

Članak 58.

(1) Ako prijevoznik iz ekonomskih ili drugih opravdanih razloga ne može obavljati međunarodni linijski prijevoz putnika za koji mu je izdana dozvola, dužan je podnijeti obrazloženi zahtjev za trajnu obustavu prijevoza Ministarstvu.

(2) Prijevoz se smije trajno obustaviti nakon što Ministarstvo donese rješenje o ukidanju dozvole.

B. POSEBNI LINIJSKI PRIJEVOZ PUTNIKA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Obavljanje posebnoga linijskog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 59.

(1) Posebnim linijskim prijevozom u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se prijevoz učenika i studenata od i do obrazovnih institucija, invalida, putnika kojima je potrebna medicinska njega, vojnika i njihovih obitelji između prebivališta i vojarne te radnika između mjesta prebivališta i mjesta rada.

(2) Posebni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestov­nom prometu obavlja se autobusima na osnovi sklopljenoga pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika, odnosno dozvole koju izdaje ministarstvo. Popis putnika je obvezatni sastavni dio ugovora.

(3) Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis u posebnom linijskom prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu.

(4) Prijevoznik je dužan prijaviti ugovor o obavljanju posebnoga linijskog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu Ministarstvu, koje vodi evidenciju posebnih linijskih prijevoza. Tijekom obavljanja posebnoga linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika.

C. POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA I PRIJEVOZ PUTNIKA NAIZMJENIČNIM VOŽNJAMA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Način obavljanja

Članak 60.

(1) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se bez dozvole kod sljedećih vrsta prijevoza:

1. kružne vožnje »zatvorenih vrata«, pri čemu se ista skupina putnika prevozi istim autobusom na cijelom putovanju i vraća na polazno mjesto. Polazno mjesto mora biti u državi u kojoj prije­voznik ima sjedište,

2. vožnje koje se obavljaju s putnicima pri polaznoj vožnji, a praznim autobusom pri povratnoj vožnji. Polazno mjesto mora biti u državi u kojoj prijevoznik ima sjedište,

3. vožnje pri kojima se polazno putovanje obavlja bez putnika i svi se putnici preuzimaju na istom mjestu, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta,

– putnici sačinjavaju skupinu formiranu na temelju ugovora o prijevozu, koji je sklopljen prije njihovog dolaska u Republiku Hrvatsku. Putnici se prevoze nazad u državu u kojoj prijevoznik ima sjedište,

– putnike je isti prijevoznik prethodno dovezao na teritorij Republike Hrvatske, te ih preuzima i odvozi natrag na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište,

– putnici su pozvani da doputuju na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište, pri čemu troškove prijevoza snosi fizička ili pravna osoba koja ih je pozvala. Putnici moraju sačinjavati jedinstvenu skupinu koja nije nastala samo zbog tog putovanja. Prijevoznik prevozi putnike na teritorij države u kojoj ima sjedište,

4. tranzitne vožnje preko teritorija Republike Hrvatske, ako su u svezi s povremenim prijevozom,

5. prijevozi praznih autobusa, koji se koriste isključivo za zamjenu autobusa u kvaru ili oštećenog autobusa.

(2) Dozvola je potrebna za:

1. ulazak praznog autobusa u Republiku Hrvatsku radi preuzimanja skupine putnika, te za prijevoz te skupine na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište, ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke 3. ovoga članka,

2. obavljanje ostalih povremenih prijevoza putnika.

(3) Domaći prijevoznik mora imati dozvolu za povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu, ako je međunarodni prijevoz u pojedinim državama dozvoljen samo na temelju dozvola.

(4) Dozvolu za obavljanje povremenog prijevoza putnika domaćem prijevozniku, na njegov zahtjev izdaje Ministarstvo.

Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu naizmjeničnim vožnjama

Članak 61.

(1) Za prijevoze putnika u međunarodnom cestovnom prometu s naizmjeničnim vožnjama stranom je prijevozniku, odnosno prijevozniku Zajednice potrebna dozvola. Izvornik dozvole vozač mora imati u vozilu tijekom obavljanja prijevoza.

(2) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne izdaje se, ako je iz zahtjeva prijevoznika za izdavanje dozvole razvidno da su namjeravani prijevozi u suprotnosti s odredbama ovoga članka.

(3) Prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama je prijevoz kod kojeg se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istoga polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto kasnijom vožnjom istog prije­voznika. Polazno, odnosno odredišno mjesto je mjesto gdje vožnja započinje, odnosno završava, zajedno s okolnim mjestima unutar promjera od 50 km.

(4) Kod naizmjeničnog prijevoza ni jedan se putnik ne smije uzimati ili ostavljati tijekom puta.

(5) Prva povratna i posljednja polazna vožnja u nizu naiz­mjeničnih vožnji obavlja se praznim autobusom.

(6) Naizmjeničnim prijevozom smatra se prijevoz prilikom kojeg se uz suglasnost ministarstva:

– putnici vraćaju s drugom skupinom ili prijevoznikom,

– putnici usput uzimaju ili ostavljaju,

– prva polazna i posljednja povratna vožnja obavlja praznim autobusom.

Putni list

Članak 62.

(1) Prijevoznik koji obavlja povremene prijevoze i prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama mora prije početka vožnje ispuniti putni list.

(2) Putni list koristi se za prijevoze iz stavka 1. ovoga članka te mora sadržavati sljedeće podatke:

– vrstu prijevoza,

– prijevoznika,

– itinerar,

– podatke o registarskoj oznaci vozila,

– podatke o voznom osoblju,

– popis putnika.

(3) Knjige putnih listova za autobuse domaćeg prijevoznika izdaje Ministarstvo.

(4) Ministar propisuje oblik i sadržaj, te način vođenja putnog lista za domaće prijevoznike, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.

D. DOKUMENTI, MJERE I SLOBODA OBAVLJANJA PRIJEVOZA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Ukidanje dozvole

Članak 63.

(1) Ministarstvo može ukinuti dozvolu za međunarodni linijski prijevoz ili naizmjenične vožnje, koja je bila izdana domaćem prijevozniku, stranom prijevozniku ili prijevozniku Zajednice, ako prijevoznik unatoč prethodnom upozorenju ne obavlja prijevoz u skladu s odredbama ovoga Zakona, odredbama drugih propisa koji su na snazi u Republici Hrvatskoj ili odredbama međunarodnih ugovora.

(2) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka koja je bila izdana stranom prijevozniku ili prijevozniku Zajednice ukida se i u slučaju kad nadležno tijelo države u kojoj je strani prijevoznik registriran, odbije izdati odgovarajuću dozvolu domaćem prijevozniku.

Sloboda obavljanja prijevoza

Članak 64.

(1) Svaki prijevoznik koji obavlja prijevoz putnika uz naknadu, dužan je obavljati prijevoz putnika bez diskriminacije i bez obzira na nacionalnost ili sjedište/prebivalište, uz uvjet da:

– ima licenciju države u kojoj ima sjedište/prebivalište za prijevoz putnika u linijskom prijevozu, uključujući posebni linijski prijevoz i povremeni prijevoz,

– ispunjava uvjete Zajednice za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prijevozu,

– ispunjava propisane uvjete u pogledu cestovne sigurnosti, koji se odnose na standarde za vozača i vozilo.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na prijevoznika za vlastite potrebe.

E. OBAVLJANJE MEĐUNARODNOGA LINIJSKOG PRIJEVOZA PUTNIKA NA TEMELJU DOZVOLE ZAJEDNICE

Dozvola Zajednice za međunarodni linijski prijevoz putnika

Članak 65.

(1) Međunarodni linijski prijevoz putnika obavlja se na temelju dozvole Zajednice za obavljanje prijevoza putnika, koja se izdaje prijevozniku, odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi koja u okviru svoje djelatnosti organizira i upravlja prijevozima putnika.

(2) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka nije prenosiva.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, nositelj dozvole uz suglasnost nadležnog tijela može povjeriti obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji mora ispunjavati uvjete iz članka 64. ovoga Zakona. U tom slučaju u dozvoli mora biti naveden naziv prijevoznika kojem je povjereno obavljanje prijevoza.

(4) U slučajevima udruživanja prijevoznika ili gospodarskih subjekata s namjerom obavljanja linijskog prijevoza, dozvola se izdaje onom prijevozniku koji je u okviru udruženja nositelj uprav­ljanja prijevoza, a ostalim prijevoznicima izdaje se izvod te dozvole.

(5) Obrazac dozvole Zajednice po obliku i sadržaju mora biti u skladu s uzorkom koji određuje Komisija.

(6) Dozvola Zajednice za prijevoz izdaje se za razdoblje do pet godina.

(7) Dozvola Zajednice sadrži sljedeće podatke:

– vrstu prijevoza,

– relaciju, prvenstveno s navodom mjesta odlaska i mjesta dolaska,

– vrijeme važenja,

– stajališta i vozni red.

(8) Dozvolu Zajednice u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo na zahtjev prijevoznika. Dozvola se izdaje u suglasnosti s nadležnim tijelima država na čijem se teritoriju putnici uzimaju, odnosno ostavljaju.

Prestanak važenja dozvole Zajednice za linijski prijevoz putnika

Članak 66.

(1) Dozvola za linijski prijevoz prestaje važiti nakon isteka roka za koji je bila izdana ili tri mjeseca nakon što Ministarstvo primi obavijest nositelja dozvole o namjeri prekida prijevoza uz obvezno obrazloženje. Nositelj dozvole dužan je mjesec dana ranije javnom objavom obavijestiti korisnike o prekidanju prijevoza.

(2) Ministarstvo će oduzeti dozvolu Zajednice ukoliko nositelj dozvole ne ispunjava uvjete za dobivanje dozvole, posebno ako država u kojoj prijevoznik ima sjedište, to zahtijeva.

(3) U slučaju težeg kršenja ili ponovljenih lakših kršenja propisa s područja cestovne sigurnosti, posebno u pogledu vozila, te vremena vožnje i odmora za vozače, Ministarstvo može zabraniti prijevozniku obavljanje međunarodnih putničkih prijevoza na teritoriju Republike Hrvatske, o čemu izvješćuje izdavatelja dozvole.

Obveza prijevoznika

Članak 67.

(1) Prijevoznik u međunarodnom linijskom prijevozu dužan je, osim u slučaju više sile, obavljati prijevoze na liniji na način kojim jamči stalnost, redovitost, sigurnost, te ostale uvjete određene prilikom izdavanja dozvole, sve dok mu ne istekne dozvola Zajednice.

(2) Prijevoznik je dužan objaviti itinerar, stajališta, vozni red, cijene i opće prijevozne uvjete na način kojim jamči dostupnost informacija svim korisnicima.

Uzajamna suradnja

Članak 68.

Republika Hrvatska surađuje s ostalim državama članicama Europske unije u pogledu izvješćivanja i pružanja informacija povezanih s:

– kršenjem zakonodavstva Zajednice u području među­narod­nog prijevoza putnika, koja počini prijevoznik iz druge države, te o izrečenim mjerama i kaznama,

– kaznama protiv domaćih prijevoznika za djela počinjena u dru­goj državi članici.

3. Prijevoz osoba za vlastite potrebe

Obavljanje prijevoza za vlastite potrebe

Članak 69.

(1) Prijevoz osoba za vlastite potrebe je prijevoz koji bez naknade obavljaju pravne ili fizičke osobe.

(2) Vozila koja se koriste za prijevoz za vlastite potrebe moraju biti u vlasništvu pravne ili fizičke osobe ili moraju biti uzeta u zakup na temelju ugovora o zakupu ili leasingu.

(3) Vozilom kojim se obavlja prijevoz za vlastite potrebe mora upravljati osoba zaposlena kod pravne ili fizičke osobe ili sama fizička osoba.

(4) Pravne ili fizičke osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe iz stavka 1. ovoga članka nisu dužne pribaviti dozvolu, ali moraju imati potvrdu iz članka 18. stavka 2. ovoga Zakona.

  V. PRIJEVOZ TERETA

Vrste prijevoza tereta

Članak 70.

Prijevoz tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu obavlja se kao javni prijevoz i kao prijevoz za vlastite potrebe.

Javni prijevoz tereta

Članak 71.

Javni prijevoz tereta je prijevoz koji se obavlja uz naknadu, kod kojeg se relacija, cijena prijevoza i drugi prijevozni uvjeti određuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Prijevoz tereta za vlastite potrebe

Članak 72.

Prijevozom tereta za vlastite potrebe smatra se prijevoz koji obavljaju pravne ili fizičke osobe bez naknade, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– teret koji se prevozi mora biti u vlasništvu pravne ili fizičke osobe ili prodan, kupljen, dat ili uzet u najam, proizveden, dopunjen ili popravljen od pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe,

– svrha puta mora biti prijevoz tereta do ili od pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe, te njegovo premještanje unutar ili izvan sjedišta pravne ili prebivališta fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe,

– vozilima kojima se obavlja takav prijevoz moraju upravljati vozači zaposleni kod pravne ili fizičke osobe,

– vozila moraju biti u vlasništvu, zakupu ili leasingu.

Strane dozvole za domaćeg prijevoznika

Članak 73.

(1) Međunarodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dozvole za međunarodni prijevoz tereta, ukoliko međunarodnim ugovorom nije određeno da se prijevoz obavlja bez dozvole.

(2) Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država.

(3) Dozvole za prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu tereta dijele se na kritične i nekritične.

(4) Ministarstvo svake godine u mjesecu rujnu, na temelju praćenja stanja za tekuću godinu, mora utvrditi popis kritičnih dozvola koji objavljuje na svojoj oglasnoj ploči i web stranicama Ministarstva.

Raspodjela stranih dozvola

Članak 74.

(1) Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavlja Ministarstvo putem komora, osim kritičnih dozvola čiju raspodjelu obavlja Ministarstvo.

(2) Za raspodjelu kritičnih dozvola ministar imenuje Povjerenstvo. Povjerenstvo ima pet članova, a čine ga tri predstavnika Ministarstva, te po jedan predstavnik iz komora.

(3) Osnovna mjerila za raspodjelu stranih dozvola su:

– broj vozila registriranih za obavljanje prijevoza u među­narodnom cestovnom prometu, za koje prijevoznik posjeduje važeće izvode licencije,

– kvaliteta voznog parka prema tehničkim zahtjevima razvrstanim u EURO 0, EURO 1, EURO 2 i EURO 3,

– broj zaposlenih vozača,

– broj ispravno upotrijebljenih i važećih dozvola u odre­đe­nom promatranom razdoblju,

– visina ostvarenoga godišnjeg prometa po vozilu,

– broj izrečenih kaznenih mjera sukladno odredbama ovog Zakona.

(4) Postupak i način raspodjele stranih dozvola domaćim prijevoznicima, te dodatna mjerila za raspodjelu pojedinih vrsta stranih dozvola propisuje ministar.

(5) Podaci o raspodjeli svih stranih dozvola objavljuju se svakih šest mjeseci na oglasnoj ploči i web stranicama Ministarstva.

(6) Na raspodjelu stranih dozvola iz ovoga članka primjenjuju se pravila o dostavi upravnih akata po Zakonu o općem upravnom postupku.

Obveze komora

Članak 75.

(1) Komore su dužne Ministarstvu dostavljati izvješće o raspodjeli i iskorištenosti stranih dozvola po pojedinim državama i prijevoznicima.

(2) Ministar propisuje postupak, način i rokove za izvješći­vanje iz stavka 1. ovoga članka.

Naknada za strane dozvole i troškove raspodjele

Članak 76.

(1) Naknadu za stranu dozvolu, te naknadu za troškove postupka raspodjele stranih dozvola snosi prijevoznik.

(2) Visinu naknade za stranu dozvolu i visinu naknade za trošak postupka raspodjele strane dozvole utvrđuje ministar.

(3) Naknada za stranu dozvolu prihod je državnog proračuna, a naknada za troškove postupka raspodjele stranih dozvola iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona prihod je komora.

Uvjeti za dodjelu dozvola

Članak 77.

Strane dozvole može dobiti domaći prijevoznik, ako ispunjava sljedeće uvjete:

– ima licenciju za međunarodni prijevoz tereta u cestovnom prometu,

– pravodobno je izdavatelju dozvola podnio zahtjev za dodjelu dozvola,

– podmirio je sve poreze i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, o čemu dostavlja potvrdu nadležnih tijela, ne stariju od 30 dana.

Korištenje stranih dozvola

Članak 78.

(1) Dobivene strane dozvole prijevoznik može koristiti samo za vozila za koje ima izvode licencija za međunarodni prijevoz tereta.

(2) Za cijelo vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza strana dozvola se mora nalaziti u vozilu.

(3) Prijevoznik je dužan pravilno i točno popuniti dozvolu i ne smije mijenjati podatke unesene u dozvolu.

(4) Prijevoznik je dužan koristiti dozvolu u skladu s njezinom namjenom i ne smije je ustupiti drugom prijevozniku.

Dozvole za stranog prijevoznika

Članak 79.

(1) Strani prijevoznik ili prijevoznik Zajednice (u daljnjem tekstu: strani prijevoznik) može obavljati prijevoz tereta u Repub­lici Hrvatskoj, ako ima dozvolu za prijevoz tereta koju izdaje Ministarstvo, odnosno bez dozvole, ako je tako određeno međunarodnim ugovorom.

(2) Međunarodni prijevoz tereta stranim vozilom, koje ima priključno vozilo, obavlja se na temelju jedne dozvole.

(3) Ako strani prijevoznik obavlja međunarodni prijevoz tereta vučnim i priključnim vozilom (skup vozila) različitih država registracije, mora imati dozvolu samo za vučno vozilo, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

(4) Dozvola za prijevoz tereta mora biti ovjerena od strane Carinske uprave i nalaziti se u stranom vozilu za vrijeme vožnje na teritoriju Republike Hrvatske.

(5) Kontrolu ispravnosti dozvole obavljaju Carinska uprava i inspekcija cestovnog prometa i cesta Ministarstva.

Posebne dozvole

Članak 80.

(1) Ako je strani prijevoznik iz države s kojom Republika Hrvatska nije sklopila ugovor o međunarodnom prijevozu, ili nema razmijenjene dozvole Carinska uprava može mu izdati, uz plaćanje upravne pristojbe, posebnu dozvolu za obavljanje prijevoza tereta.

(2) Izvješće o izdanim dozvolama iz stavka 1. ovoga članka Carinska uprava dostavlja Ministarstvu, do desetoga u mjesecu, za protekli mjesec.

Prijevoz stranog prijevoznika u treću državu

Članak 81.

(1) Strani prijevoznik ne može obavljati prijevoz tereta iz Republike Hrvatske u treću državu i obratno, osim ako je to određeno međunarodnim ugovorom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka strani prijevoznik može obaviti prijevoz tereta iz Republike Hrvatske u treću državu i obratno u slučaju da je zbog nedostatnih, odgovarajućih prije­voznih kapaciteta u Republici Hrvatskoj potrebno angažirati stranog prijevoznika. U tom slučaju Ministarstvo stranom prijevozniku izdaje posebnu dozvolu.

Prijevoz bez dozvole

Članak 82.

(1) Dozvola za stranog prijevoznika nije potrebna:

1. za prijevoz tereta sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristanište, u slučaju havarije i druge nezgode zrakoplova ili u slučaju slijetanja zrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slučaju otkazivanja zrakoplovnih linija,

2. za prijevoz oštećenoga motornog i priključnog vozila,

3. za prijevoz umrle osobe,

4. za prijevoz tereta prilikom selidbe u odgovarajućim posebnim vozilima,

5. za prijevoz poštanskih pošiljki,

6. za prijevoz izložaka namijenjenih sajmovima i izložbama,

7. za prijevoz pomoćnih sredstava i drugih potrepština za kazališne, glazbene i druge kulturne priredbe, cirkuske predstave ili za filmska, radijska i televizijska snimanja,

8. za prijevoz pčela i ribljeg mlađa,

9. za prijevoz medicinskog i drugog materijala kao pomoć u slučaju prirodnih nepogoda i rata i za prijevoz tereta u humanitarne svrhe,

10. za prazna vozila kojima se zamjenjuju vozila u kvaru, te preuzima prijevoz tereta iz vozila u kvaru,

11. za vozila tehničke pomoći za popravak vozila u kvaru (servisna remontna vozila),

12. za prijevoz tereta isključivo u reklamne svrhe ili za nastavu,

13. za vozila nosivosti do 3.500 kg ili najveće dopuštene mase do 6.000 kg.

(2) Za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka vozač u vozilu mora imati dokument iz kojeg je razvidno da je riječ o jednom od navedenih prijevoza.

Primjena standarda o zaštiti okoliša i sigurnosti cestovnog prometa

Članak 83.

Zabranjen je ulazak u Republiku Hrvatsku stranom prijevozniku vozilom koje ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisima u pogledu zaštite okoliša i sigurnosti u cestovnom prometu.

Izvanredni prijevoz

Članak 84.

(1) Izvanredni prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se na temelju ovoga Zakona i drugih propisa.

(2) Strana vozila u prometu na cestama Republike Hrvatske moraju udovoljavati propisima Republike Hrvatske u pogledu dimenzija i ukupne mase vozila i osovinskih opterećenja.

(3) Za obavljanje izvanrednog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu strani prijevoznik mora imati dozvolu za izvanredni prijevoz.

(4) Dozvolu iz stavka 3. ovoga članaka izdaje Ministarstvo, na temelju zahtjeva kojeg strani prijevoznik podnosi preko pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje otpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.

(5) Kontrolu izvanrednih prijevoza, odnosno kontrolu osovinskih opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama provode Hrvatske ceste d.o.o., uz potrebnu suradnju Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno, Inspekcije cestovnog prometa i cesta Ministarstva.

(6) Kontrolu iz stavka 5. ovoga članka na graničnim prijelazima Republike Hrvatske obavlja Carinska uprava u okviru carinskog nadzora.

(7) Ako se kontrolom iz stavka 5. ovoga članka utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i dimenzije vozila premašuju propisane veličine, troškove kontrole snosi vozač, prema posebnom propisu o javnim cestama, a vozilo se isključuje iz prometa, odnosno zabranjuje mu se ulazak ili izlazak iz Republike Hrvat­ske do izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz.

(8) Za nastavak prijevoza prijevoznik mora, uz troškove kontrole platit naknadu po posebnom propisu o javnim cestama, za obavljeni prijevoz u Republici Hrvatskoj do mjesta kontrole, odnosno do mjesta usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija, odnosno do mjesta istovara ili izlaska iz Republike Hrvatske, kao i nadoknaditi štetu nastalu na cesti, po posebnom propisu, ukoliko se ona utvrdi.

VI. KABOTAŽA

 Kabotaža i korištenje stranog vozila

Članak 85.

(1) Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolu koju izdaje Ministarstvo.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obavljati unutarnji prijevoz kružnu vožnju grupe putnika koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo registrirano.

(3) Domaći prijevoznik može koristiti strano vozilo za prijevoz, na temelju dozvole za korištenje stranog vozila, koju na njegov zahtjev može izdati Ministarstvo u skladu s mjerilima koje propisuje ministar.

VII. NAKNADA ZA CESTE

 Članak 86.

(1) Za motorno vozilo registrirano izvan Republike Hrvatske koje obavlja prijevoz u Republici Hrvatskoj, osim za vozilo kojim se obavlja izvanredni prijevoz, plaća se naknada za ceste, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Za strano vozilo kojime se obavlja izvanredni prijevoz umjesto naknade za ceste plaća se naknada po posebnom propisu.

(2) Naknada za ceste iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za iznos plaćene cestarine za korištenje autocesta i cestovnih objekata s naplatom.

(3) Naknada za ceste iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

(4) Ministar propisuje visinu i način plaćanja naknade iz stav­ka 1. ovoga članka.

(5) Ako su motorna vozila i prikolica registrirane u različitim državama plaća se naknada za skupinu vozila u iznosu koji važi za državu u kojoj je registrirano vučno vozilo.

(6) Ako je vučno vozilo iz stavka 4. ovog članka registrirano u državi s kojom je međunarodnim ugovorom dogovoreno da se naknada za ceste ne plaća, a prikolica je iz države s kojom takav ugovor nije sklopljen, naknada za prikolicu plaća se u iznosu koji važi za državu u kojoj je ona registrirana.

(7) Za motorna vozila registrirana izvan Republike Hrvatske koja koristi domaći prijevoznik, plaća se naknada za ceste u iznosima koji vrijede za državu u kojoj je registrirano pojedino vozilo.

(8) Naknadu za ceste naplaćuje Carinska uprava.

(9) Za strano vozilo registrirano u državi u kojoj visina naknade za ceste nije odgovarajuća visini naknade za ceste utvrđene iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo može uskladiti naknadu do odgovarajućeg iznosa.

VIII. AUTOBUSNI I TERETNI KOLODVORI

Usluge i opremljenost

Članak 87.

(1) Na autobusnim kolodvorima obavlja se prihvat i otpremanje autobusa i putnika, preuzimanje i pohranjivanje prtljage, pružanje informacija o prijevozima i druge usluge povezane s prijevozom putnika.

(2) Na autobusnim kolodvorima obavlja se i prodaja voznih karata i rezervacije ako postoji ugovor o prodaji karata između autobusnog kolodvora i prijevoznika.

(3) Autobusni kolodvori obavljaju prihvat i otpremanje svih autobusa u javnom linijskom prijevozu putnika prema izdanim dozvolama.

(4) Autobusni kolodvori obavljaju prihvat i otpremanje autobusa u posebnom linijskom, povremenom i naizmjeničnom prijevozu putnika u skladu s raspoloživim brojem perona.

(5) Peroni za prihvat autobusa moraju biti na odgovarajući način opremljeni i označeni tako da je zajamčena sigurnost putnika i drugih osoba, koje se zadržavaju na području autobusnog kolodvora, neometani dolazak i odlazak autobusa, te obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.

Obavljanje djelatnosti

Članak 88.

(1) Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga može obavljati pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti i ima u vlasništvu ili zakupu objekt autobusnog kolodvora, te koja ima licenciju za obavljanje te djelatnosti.

(2) Licenciju iz stavka 1. ovoga članka, izdaje ured državne uprave nadležan za poslove prometa, odnosno, upravno tijelo Grada Zagreba, nadležno za poslove prometa.

(3) Uvjeti za dobivanje licencije iz stavka 2. ovoga članka su:

– dobar ugled u smislu članka 9. ovoga Zakona,

– zaposlena osoba odgovorna za vođenje poslova kolodvora s položenim ispitom o stručnoj osposobljenosti, sukladno članku 11. i 12. ovoga Zakona

– najmanje dva natkrivena perona,

– najmanje jedno autotaksi stajalište,

– osvijetljene i zagrijane prostorije za boravak putnika,

– prostor za pohranu prtljage,

– sanitarne prostorije,

– prometni ured,

– mjesto za prodaju voznih karata,

– istaknuti izvodi iz voznih redova,

– javna telefonska govornica

– prostor prilagođen za pristup invalidnim osobama.

(4) Prihvat i otprema putnika obavlja se na autobusnim kolodvorima i autobusnim stajalištima koji su u tu svrhu izgrađeni i označeni, a predviđeni su u voznom redu prijevoznika koji obavlja javni linijski prijevoz.

(5) Usluge autobusnog kolodvora moraju biti dostupne svim korisnicima pod jednakim uvjetima i bez diskriminacije, u skladu s utvrđenom kategorijom.

(6) Ministar propisom utvrđuje mjerila za kategorizaciju autobusnih kolodvora.

(7) Rješenje o kategoriji donosi nadležni ured državne uprave, odnosno tijelo nadležno za poslove prometa Grada Zagreba.

(8) Autobusni kolodvor donosi cjenik kolodvorskih usluga u skladu s utvrđenom kategorijom autobusnog kolodvora, kojeg se dužan pridržavati.

(9) Cjenike usklađuje i ovjerava Hrvatska gospodarska komora.

Obveza korištenja autobusnog kolodvora

Članak 89.

U mjestu u kojem postoji autobusni kolodvor, prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz dužan je koristiti se tim autobusnim kolodvorom.

Radno vrijeme autobusnih kolodvora

Članak 90.

Radno vrijeme autobusnog kolodvora mora biti usklađeno s vremenima polaska i dolaska linija i to najmanje 15 minuta prije polaska i 15 minuta poslije odlaska linije.

Obveze autobusnih kolodvora

Članak 91.

(1) Autobusni kolodvor dužan je voditi očevidnik o dolascima i polascima autobusa.

(2) Autobusni kolodvor dužan je izvješćivati do 5. u mjesecu za protekli mjesec nadležnog izdavatelja dozvole, o neobavljanju prijevoza na odobrenoj liniji.

(3) Vozač autobusa dužan je prijaviti autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa.

(4) Ministar propisuje sadržaj i način vođenja očevidnika stavka 1. ovoga članka.

Usluge i opremljenost teretnih kolodvora za teretna vozila

Članak 92.

(1) Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga u teretnom prometu može obavljati pravna ili fizička osoba, koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti i ima u vlasništvu ili zakupu objekt teretnog kolodvora, te koja ima licenciju za obavljanje te djelatnosti.

(2) Licenciju iz stavka 1. ovoga članka, izdaje ured državne uprave nadležan za poslove prometa, odnosno, upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa.

(3) Uvjeti za dobivanje licencije iz stavka 2. ovoga članka su:

– dobar ugled u smislu članka 9. ovoga Zakona,

– zaposlena osoba odgovorna za vođenje poslova kolodvora s položenim ispitom o stručnoj osposobljenosti, sukladno članku 11. i 12. ovoga Zakona,

– odgovarajuća površina za parkiranje vozila, u skladu s posebnim propisom,

– prostor i mehanizacija za pretovar tereta,

– prostor za skladištenje tereta,

– povezanost s najmanje još jednim vidom prometa,

– prostor za carinske, otpremničke i agencijske poslove,

– javna telefonska govornica.

(4) Teretni kolodvor obavlja prihvat i otpremanje, parkiranje i osiguranje teretnih vozila.

(5) Teretni kolodvor mora biti opremljen i osposobljen za prihvat, otpremu i carinjenje svih vrsta tereta.

Obveza objave uvjeta poslovanja

Članak 93.

(1) Usluge autobusnih kolodvora, teretnih kolodvora, odnosno parkirališta za teretna vozila ili za autobuse pod istim su uvjetima dostupni svim korisnicima.

(2) Radno vrijeme, cjenik za obavljanje usluga, opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti, kao i parkirališta za teretna vozila ili za autobuse moraju biti objavljeni na vidnom mjestu.

IX. OVLASTI INSPEKCIJSKIH I DRUGIH NADZORNIH TIJELA

  Upravni nadzor

Članak 94.

Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju istog, obavlja Ministarstvo.

  Inspekcijski nadzor

Članak 95.

(1) Inspekcijske poslove obavlja Inspekcija cestovnog prometa i cesta Ministarstva sukladno posebnom Zakonu.

(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredbi ovoga Zakona koje se odnose na licenciju za početak obavljanja djelatnosti navedenih u članku 7. ovoga Zakona, nad odredbama o cjeniku prijevoznika (članak 35.), prodaji voznih karata (članak 34.), te članka 46., 47. i 49. ovoga Zakona, osim Inspekcije cestovnog prometa i cesta obavlja i Državni inspektorat.

(3) Inspektori Državnog inspektorata u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 2. ovoga članka imaju ovlasti inspektora cestovnog prometa i cesta sukladno posebnom zakonu.

Nadležnosti carinskih tijela

Članak 96.

(1) Carinska uprava na graničnom prijelazu, odnosno na drugom mjestu gdje se obavlja carinski nadzor, provjerava da li domaći i strani prijevoznik ima dozvolu i druge isprave, propisane ovim Zakonom, drugim propisima i međunarodnim ugovorima te da li prijevoznik obavlja prijevoz u skladu s tim ispravama.

(2) Ako Carinska uprava utvrdi da strani prijevoznik nema u vozilu propisanu dozvolu te potrebne ostale isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će ulazak vozila u Republiku Hrvatsku, odnosno izlazak iz nje, te o tome izvijestiti Ministarstvo.

(3) Ako Carinska uprava utvrdi da domaći prijevoznik nema u vozilu propisanu dozvolu i ostale potrebne isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će izlazak vozila iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo.

(4) Ako Carinska uprava utvrdi da pravna ili fizička osoba obavlja javni prijevoz bez licencije iz članka 7. ovoga Zakona, naredit će iskrcavanje tereta u najbližem carinskom skladištu, o trošku te pravne ili fizičke osobe, odnosno zabraniti izlazak autobusa iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo.

(5) Carinska uprava iz stavka 1. ovoga članka privremeno će oduzeti stranom prijevozniku dozvolu za prijevoz, izdanu na temelju ovoga Zakona ili međunarodnog ugovora, ako posumnja u njezinu ispravnost, odnosno ako se prijevoznik ne pridržava uvjeta iz dozvole.

(6) Privremeno oduzeta dozvola sa zapisnikom o njezinom privremenom oduzimanju dostavlja se Ministarstvu u roku od 24 sata, a zbog donošenja konačne odluke.

X. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 97.

(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik – pravna osoba, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. obavlja djelatnost bez licencije (članak 7. stavak 1., članak 88. stavak 1., članak 92. stavak 1.),

2. obav­­lja linijski prijevoz bez dozvole, (članak 24. stavak 1.),

3. obavlja prijevoz iz Republike Hrvatske u treće države i obratno bez dozvole (članak 81. stavak 1. i 2.),

4. obav­­lja kabotažu na teritoriju Republike Hrvatske (članak 85. stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članak kaznit će se i prijevoznik – fizička osoba, novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, uči­­njene po treći puta, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obav­­lja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obav­­lja­­nja te djelatnosti u traja­­nju od šest do dvanaest mjeseci.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika – pravne osobe, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.

(5) U slučaju počinjenja prekršaja iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. ovoga članka, stranom prijevozniku može se privremeno oduzeti vozilo kojim je počinjen prekršaj, do okončanja prekršajnog postupka, ili do polaganja odgovarajuće jamčevine. Privremeno oduzeto vozilo na trošak prekršitelja pohranjuje se na odgova­rajuće osiguranom mjestu.

Članak 98.

(1) Novčanom kaznom od 15.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik – pravna osoba, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. povjeri uprav­­lja­­nje motornim vozilom vozaču suprotno odredbi članka 4. i 5. ovoga Zakona,

2. se u vozilu ne nalaze dokumenti iz članka 16. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

3. obav­­lja javni prijevoz putnika suprotno odredbi članka 24. stavka 3. ovoga Zakona,

4. obavlja javni linijski prijevoz suprotno odredbi članka 30. ovoga Zakona,

5. obav­­lja posebni linijski prijevoz suprotno odredbi članka 44. ovoga Zakona,

6. obavlja povremeni prijevoz putnika suprotno odredbi članka 45. ovoga Zakona,

7. nema dozvolu iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona,

8. nema dozvolu iz članka 56. ovoga Zakona,

9. ne obavlja prijevoz u skladu s člankom 59. ovoga Zakona,

10. obavlja prijevoz suprotno odredbi članka 60. stavka 2. ovoga Zakona,

11. nema dozvolu iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona,

12. nema putni list iz članka 62. ovoga Zakona,

13. nema dozvolu iz članka 84. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka izriče se, uz novčanu kaznu i zaštitna mjera oduzima­nja imovinske koristi ostvarene prekršajem.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članak kaznit će se i prijevoznik-fizička osoba, novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna.

(4) Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, poči­njene po drugi put, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obav­lja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obav­lja­nja djelatnosti u traja­nju od šest do dvanaest mjeseci.

(5) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika – pravne osobe, odnosno druge prav­­ne osobe ili vozač stranog motornog vozila, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(6) U slučaju počinjenja prekršaja iz stavka 1. točke 13. ovoga članka, stranom prijevozniku može se privremeno oduzeti vozilo kojim je počinjen prekršaj, do okončanja prekršajnog postupka ili do polaganja odgovarajuće jamčevine. Privremeno oduzeto vozilo na trošak prekršitelja pohranjuje se na odgovarajuće osiguranom mjestu.

Članak 99.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik – pravna osoba, autobusni i teretni kolodvor, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. prodaje vozne karte suprotno odredbi članka 34. ovoga Zakona,

2. obav­lja podvozarstvo suprotno odredbi članka 42. ovoga Zakona,

3. obavlja autotaksi prijevoz suprotno odredbama članka 46., 47., 48. i 49. ovoga Zakona,

4. ne obavlja prijevoz u skladu s odredbom članka 54. ovoga Zakona,

5. obavlja prijevoz suprotno odredbi članka 67. ovoga Zakona,

6. obavlja prihvat i otpremanje autobusa suprotno odredbi članka 88. stavka 4. ovoga Zakona,

7. ako peroni za prihvat autobusa nisu opremljeni označeni sukladno odredbi članka 87. stavka 5. ovoga Zakona,

8. ako pruža usluge suprotno odredbi članka 88. stavka 5. ovoga Zakona,

9. se ne pridržava i ne ovjeri cjenik pružanja kolodvorskih usluga (članak 88. stavak 6.),

10. ne koristi autobusni kolodvor (članak 89.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. točke 3., 4., 10. i 11. ovoga članka izriče se, uz novčanu kaznu i zaštitna mjera oduzima­nja imovinske koristi postignute prekršajem.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i prijevoznik – fizička osoba, novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika – pravne osobe, autobusnog i teretnog kolodvora, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranoga motornog vozila novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Članak 100.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik – pravna osoba, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. koristi vozilo koje ne ispu­njava posebne uvjete (članak 6. stavak 1.),

2. u vozilu nema putni list u skladu s odredbom članka 16. stavka 1. i odredbom članka 62. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

3. u vozilu nema teretnog lista (članak 16. stavak 1. i 2.),

4. prijevoznik ne vrati izdavatelju licencije licenciju zajedno s izvodima licencije, u roku od osam dana od dana primitka rješenja o ukidanju licencije (članak 17. stavak 2.),

5. obav­lja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbi članka 18. stavka 4., članka 70. i članka 72. ovoga Zakona,

6. obavlja javni linijski prijevoz suprotno odredbi članka 23. stavka 2. i članka 54. ovoga Zakona,

7. ne objavi vozni red skladu s odredbom članka 23. stavka 3. ovoga Zakona,

8. ne započne s prijevozom u roku od 30 dana od dana izdavanja dozvole na odobrenoj liniji u skladu s odredbom članka 24. stavka 4. ovoga Zakona,

9. ne izvijesti autobusni kolodvor o nemogućnosti održava­nja određenog polaska na liniji, o zakaš­nje­nju ili o privremenom prekidu i trajnoj obustavi (članak 36. stavak 1., članak 37. stavak 2. i članak 38. stavak 3.),

10. obavlja prijevoz suprotno odredbi članka 79. stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona,

11. domaći prijevoznik koristi strano vozilo bez dozvole (članak 85. stavak 3.),

12. nije uskladio radno vrijeme sukladno odredbi članka 90. ovoga Zakona,

13. ne vodi očevidnik o dolascima i polascima autobusa, te ne izvijesti nadležno tijelo o neobav­lja­nju linijskog prijevoza (članak 91.),

14. obavlja usluge suprotno odredbi članka 93. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika-pravne osobe, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i prijevoznik – fizička osoba, novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna.

Članak 101.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se prijevoznik – fizička osoba, odnosno fizička osoba ako:

1. obavlja prijevoz suprotno odredbi članka 7. stavka 1. ovoga Zakona,

2. obav­lja prijevoz u suprotnosti s odredbom članka 44. stav­ka 1. i 2 . ovoga Zakona,

3. u vozilu nema dokaz o plaćenoj naknadi (članak 87.),

4. ne prijavi autobusnom kolodvoru vrijeme dolaska i polaska autobusa članak 91. stavak 3.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i vozač motornog vozila od 300,00 do 1.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka izriče se uz novčanu kaznu i zaštitna mjera oduzima­nja imovinske koristi postignute prekršajem.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 102.

(1) Propisi na teme­lju ovlašte­nja iz ovoga Zakona donijet će se u roku od jedne godine od dana stupa­nja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do stupa­nja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, pri­mje­njuju se propisi koji su donijeti na teme­lju Zakona o pri­jevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br.98/98., 83/02., 26/03. – pročišćeni tekst i 102/04.), ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Članak 103.

(1) Odobrenja za obavljanje djelatnosti prijevoza i dozvole izdane prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, važe do isteka roka njihovog važenja.

(2) Odobrene koncesije za autotaksi prijevoz koje su izdala nadležna tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, važe do isteka roka njihovog važenja.

(3) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti na temelju ovoga Zakona uskladit će svoje poslovanje u skladu s od­red­bama ovoga Zakona u roku od jedne godine, od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Pravne i fizičke osobe koje ne usklade svoje poslovanje sukladno stavku 3. ovoga članka, prestaju s obavljanjem djelatnosti, što će rješenjem utvrditi Ministarstvo, odnosno ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa.

Članak 104.

Postupci započeti, a nedovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a prema odredbama ovoga Zakona samo u slučaju ako je to povoljnije za stranku u postupku.

Članak 105.

(1) Od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, odredbe članka 10. stavka 4. ovoga Zakona neće se primje­njivati.

(2) Od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, odredbe članka 61. stavka 1. ovoga Zakona prestaju se primjenjivati za prijevoznike Zajednice.

 Članak 106.

(1) Do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, status prijevoznika Zajednice istovjetan je statusu stranog prije­voznika.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na vozača stranog prijevoznika, odnosno vozača Zajednice.

 Članak 107.

(1) Odredbe članka 19., 20., 21. i članka 64. stavka 1. podstavka 2, kao i odredbe članka 65., 66., 67. i 68. ovoga Zakona počinju se primjenjivati za prijevoznike Zajednice i domaće prijevoznike od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(2) Od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, na prijevoznike Zajednice i domaće prijevoznike, prestaju se primjenjivati odredbe članaka 51., 52., 53., 54., 55., 56., 57., 58., 59., 60., 61., 62. i 63. ovoga Zakona.

Članak 108.

Danom stupa­nja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine« broj 36/98., 83/98., 26/03. – pročišćeni tekst) i Uredba o izmjeni Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 102/04.).

  Članak 109.

Ovaj Zakona stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 340-01/04-01/01
Zagreb, 3. prosinca 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.