DRŽAVNI ZAVOD ZA NORMIZACIJU I MJERITELJSTVO

1Definicija vozila dana je u članku 4. Pravilnika homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u prilogu II. A istoga pravilnika.

DODATAK I.

ODREĐIVANJE EMISIJA CO₂ I POTROŠNJE GORIVA

1.          PODRUČJE PRIMJENE

             Ovaj se pravilnik odnosi na emisije ugljičnoga dioksida (CO₂) i potrošnju goriva svih motornih vozila kategorije M₁.

2.          ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA

2.1        Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na emisiju CO₂ i potrošnju goriva podnosi proizvođač u skladu s člankom 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

2.2        Obrazac opisnoga dokumenta dan je u prilogu II. Pravilnika TPV 102  ⁽¹⁾. Ako je već dobiven, treba navesti broj homologacije tipa. Ako je to prikladno, treba priložiti kopije drugih homologacija tipa s odgovarajućim podacima za izmjenu ili dopunu homologacije tipa u skladu s točkom 11. Na zahtjev tehničke službe koja je odgovorna za provedbu ispitivanja ili proizvođača, mogu se razmotriti dopunski tehnički podaci o posebnim vozilima koja imaju posebno nisku potrošnju goriva.

2.3.       Za ispitivanja opisana u točki 6. ovoga priloga,  treba dopre­miti vozilo uzorak koje predstavlja tip vozila za koji se traži homologacija, ako tehnička služba koja je odgovorna za provedbu ispitivanja sama provodi ispitivanja. Tijekom ispitivanja tehnička služba će provjeriti da li vozilo zadovoljava s obzirom na granične vrijednosti koje se primjenjuju za taj tip, kao što je to navedeno u Pravilniku TPV 102.

________________________

⁽¹⁾ Pri pozivanju na pravilnike TPV u ovome prilogu, uzimaju se u obzir njihove zadnje izmjene i dopune.

3.          DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA

3.1.       Homologacije tipa dodjeljuje se u skladu s člankom 8. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi.

3.2.       Obrazac certifikata o homologaciji tipa dan je u prilogu II.

3.3.       Svaki homologirani tip vozila dobiva svoj homologacijski broj u skladu s prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj kojemu drugom tipu vozila.

4.          OPĆI ZAHTJEVI

4.1.       Emisije CO₂ mjere se za vrijeme ispitnog ciklusa kojim se simulira gradska i izvangradska vožnja kao što je opisano u dodatku 1. priloga III. Pravilniku TPV 102.

4.2.       Rezultati ispitivanja trebaju biti izraženi kao emisije ugljičnoga dioksida u g/km i zaokruženi na najbliži cijeli broj.

4.3.       Potrošnja goriva se izračunava prema točki 7. iz bilance ugljika uz primjenu izmjerenih emisija CO₂ i ostalih s ugljikom povezanih emisija (CO i HC). Rezultate treba zaokružiti na jedno decimalno mjesto.

4.4.       Ispitno gorivo

4.4.1.    Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin i dizelsko gorivo

             Kod ispitivanja mora se upotrebljavati odgovarajuće referencijsko gorivo kao što je definirano u prilogu IX. Pravilnika TPV 102.

4.4.2.    Vozila na ukapljeni naftni plin (UNP) i na stlačeni prirodni plin (PP)

             Za mjerenje netosnage u skladu s prilogom I. Pravilnika TPV 140 mora se upotrebljavati ukapljeni naftni plin kojeg odabere proizvođač. Odabrano gorivo treba biti navedeno u komunikacijskome dokumentu kao što je definirano u prilogu II.

4.4.3.    U svrhu izračunavanja spomenutih u točki 4.3., upotrebljavaju se sljedeće značajke goriva:

(a)         gustoća: izmjerena na ispitnom gorivu u skladu s ISO 3675 ili jednakovrijednom metodom; za benzin i dizelsko gorivo upotrebljava se gustoća izmjerena kod 15 °C; za ukapljeni naftni plin i za stlačeni prirodni plin upotrebljava se referentna gustoća kako slijedi:
0,538 kg/l za ukapljeni naftni plin         
0,654 kg/m³ za stlačeni prirodni plin (*)

(b)        omjer vodik – ugljik: upotrebljavaju se sljedeće stalne vrijednosti:

             1,85 za benzin

             1,86 za dizelsko gorivo

             2,525 za ukapljeni naftni plin   

             4,00 za stlačeni prirodni plin

             2,93 za stlačeni prirodni plin (nemetanski ugljikovodici NMHC)

_________

(*) To je srednja vrijednost referencijskih goriva G20 i G23 kod 15 °C.

5.          UVJETI ISPITIVANJA

5.1.       Ispitno vozilo

5.1.1.    Vozilo treba dostaviti u dobru mehaničkome stanju. Vozilo mora biti uhodano i mora prije ispitivanja imati prevaljenih najmanje 3 000 kilometara ali ne više od 15 000 kilometara.

5.1.2.    Postavljanje motora i uređaja za upravljanje vozilom moraju odgovarati zahtjevima proizvođača. Ti se za­htjevi posebno odnose na postavljanje praznoga hoda, uređaja za hladno pokretanje i sustava za regulaciju uređaja za pročišćavanje ispušnih plinova.

5.1.3.    Ispitni laboratorij može provjeriti odgovaraju li radne značajke vozila navodima proizvođača i može li se vozilo upotrebljavati u normalnim voznim uvjetima, posebno kod hladnog i vrućeg pokretanja.

5.1.4.    Prije ispitivanja vozilo treba biti u prostoru razmjerno stalne temperature između 293 K i 303 K (20 °C do 30 °C). Ta faza kondicioniranja traje najmanje šest sati i to do trenutka kad temperatura ulja u motoru i temperatura rashladne tekućine ne odstupaju za više od ± 2 K od temperature okolnoga prostora. Na zahtjev pro­izvođača ispitivanje se može provesti u roku od najviše 30 sati nakon posljednje upotrebe vozila kod normalne temperature.

             Na zahtjev proizvođača, vozila pogonjena motorima s vanjskim izvorom paljenja mogu se pretkondicionirati u skladu s postupkom propisanim u točki 5.2.1 priloga Vl. Pravilnika TPV 102. Vozila pogonjena motorima s kompresijskim paljenjem mogu se pretkondicionirati u skladu s postupkom opisanim u točki 5.3 priloga III. istoga pravilnika.

5.1.5.    Za vrijeme ispitivanja mogu biti uključeni samo oni dijelovi opreme koji su nužni za pogon vozila. Ako na rasplinjaču postoji rukom pokretani uređaj za predgrijavanje usisavanoga zraka, treba ga postaviti u položaj »ljeto«. Općenito, u pogonu trebaju biti pomoćni uređaji potrebni za normalan pogon vozila.

5.1.6.    Ako se ventilatorom hladnjaka upravlja pomoću temperature, on mora raditi kao kod uobičajenoga pogona vozila. Ne smiju biti uključeni grijač putničkog prostora niti klima-uređaj, dok njihov kompresor mora biti u normalnom pogonu.

5.1.7.    Ako postoji kompresor za prednabijanje, mora biti u uobičajenome pogonu.

5.2.       Maziva

             Treba upotrijebiti ona maziva koja preporučuje proizvođač vozila i treba ih navesti u izvještaju o ispitivanju.

5.3.       Gume

             Treba upotrijebiti gume koje prema navodima proizvo­đača pripadaju izvornoj opremi vozila; za vrijeme ispiti­vanja tlak u gumama mora odgovarati preporukama za opterećenja kotača i brzine (ako je potrebno, treba ih prilagoditi uvjetima ispitivanja na ispitnome ure­đaju). Tlakovi u gumama moraju biti navedeni u izvještaju o ispitivanju.

6.          MJERENJE CO₂ I S UGLJIKOM POVEZANIH EMISIJA

6.1.       Ispitni ciklus

             Ispitni je ciklus opisan u dodatku 1. priloga III. Pravil­nika TPV 102, uključujući 1. dio (gradska vožnja) i 2. dio (izvangradska vožnja). Kod mjerenja CO₂ primjenjuju se sve odredbe o vožnji sadržane u tome prilogu.

6.2.       Definicije

6.2.1.    Referentna masa

             Masa vozila spremnog za vožnju umanjena za jedinstvenu masu vozača od 75 kg i uvećana za jedinstvenu masu od 100 kg.

6.3.       Postavljanje dinamometra

6.3.1.    Postavljanje opterećenja i inercije dinamometra određeno je prilogom III. Pravilnika TPV 102.

6.4.       Izračunavanje emisije

6.4.1.    Opće odredbe

6.4.1.1. Emisije štetnih plinova računaju se prema sljedećemu izrazu:

             gdje je:

             M_i  =  masa emitirane štetne tvari i u g/km;

             V_mix=  obujam razrijeđenih ispušnih plinova, izražen
           u litrama po ispitivanju i ispravljen na normi-
           rano atmosfersko stanje (273,2 K i 101,33
           kPa);

             Q_i   =  gustoća štetne tvari i u gramima po litri kod
           normiranih vrijednosti temperature i tlaka
           (273,2 K i 101,33 kPa);

             C_i   =  koncentracija štetne tvari i u razrijeđenim
           ispušnim plinovima izražena u ppm i ispra-
           vljena za iznos štetne tvari i sadržane u zraku
           za razrjeđivanje. Ako je C_i izraženo u  obu-
           jamskim %, faktor 10^-6 treba zamijeniti faktorom 10^-2;

             d     = stvarna udaljenost prevaljena za vrijeme po-
           gonskog ciklusa, u km.

6.4.1.2.            Određivanje obujma

6.4.1.2.1.         Računanje obujma kod primjene sustava oduzimanja s varijabilnim razrjeđivanjem i mjernom prirubnicom ili s Venturijevom cijevi za mjerenje stalnog protoka. Veličine pomoću kojih se određuje obujamski protok treba neprekidno snimati i izračunavati ukupni obujam za vrijeme trajanja ispitivanja.

6.4.1.2.2.         Računanje obujma kod primjene sustava oduzimanja s volumetrijskom pumpom.

             Kod sustava oduzimanja s volumetričkom pumpom izmjereni obujam razrijeđenoga ispušnog plina računa se prema sljedećem izrazu:

             gdje je:

             V    = obujam razrijeđenih ispušnih plinova izražen
           u litrama po ispitivanju (prije ispravka);

             V_o   = obujam plina kojeg je dobavila volumetrička
           pupan>pumpa potima ispitivanja, izražen u li-
           trama po okretaju;

             N    = broj okretaja po ispitivanju.

6.4.1.2.3.         Ispravak obujma razrijeđenih ispušnih plinova na standardne uvjete.

             Obujam razrijeđenih ispušnih plinova ispravlja se pomoću sljedećeg izraza:

                   (2)

             u kojemu je:

             gdje je:

             P_p   = apsolutni tlak na ulazu u volumetrijsku pumpu
           u kPa;

             T_p   = srednja temperatura razrijeđenih ispušnih pli-
           nova na ulazu u volumetrijsku pumpu za
           vrijeme ispitivanja (K).

6.4.1.3. Računanje ispravljene koncentracije štetnih tvari u vreći za sakupljanje uzorka

                   (4)

            gdje je:

             C_i    =  koncentracija štetne tvari i u razrijeđenim
           ispušnim plinovima, izražena u ppm ili u obu-
           jamskim % i ispravljena za iznos sastojka i
           sadržan u zraku za razrjeđivanje;

             C_e    =  izmjerena koncentracija štetne tvari i u
           razrijeđenim ispušnim plinovima, izražena u
           ppm ili u obujamskim %;

             C_d   =  izmjerena koncentracija štetne tvari i u zraku
           upotrijebljenom za razrjeđivanje, izražena u
           ppm ili u obujamskim %;

             DF  =  faktor razrjeđivanja.

             Faktor razrjeđivanja računa se na sljedeći način:

             za benzin i dizelsko gorivo:      

             za ukapljeni naftni plin (UNP): 

             za stlačeni prirodni plin (PP):   

             gdje je:

             C_CO2    = koncentracija CO₂ u razrijeđenim ispušnim
           plinovima sadržanim u vreći za skupljanje
           uzorka, izražena u obujamskim %;

             C_HC      = koncentracija HC u razrijeđenim ispušnim pli-
           novima sadržanim u vreći za sakupljanje
           uzorka, izražena u ppm ugljikova ekvivalen-
           ta;

             C_CO      = koncentracija CO u razrijeđenim ispušnim pli-
           novima sadržanim u vreći za sakupljanje
           uzorka, izražena u ppm.

6.4.1.4. Primjer

6.4.1.4.1.         Podaci

6.4.1.4.1.1.      Stanje okoline:

                        temperatura okoline: 23 °C = 296,2 K,

                        tlak okoline: P_B = 101,33 kPa.

6.4.1.4.1.2.      Obujam i reduciran na standardne uvjete: V = 51 961 l

6.4.1.4.1.3.      Vrijednosti očitane na analizatoru:

6.4.1.4.2.         Računanje

6.4.1.4.2.1.      Faktor razrjeđenja DF (vidi izraz (5)):

6.4.1.4.2.2.      Računanje ispravljenih koncentracija štetnih tvari u vreći za sakupljanje uzoraka:

                Masa emisije HC (vidi izraze (4) i (1)):

                 ppm

                  (1)

                   g/km

             Masa emisije CO (vidi izraz (1)):

                  (1)

                  g/km

             Masa emisije CO₂ (vidi izraz (1)):

                  (4)

                  % volumnih

                  % volumnih

                  (1)

                   g/km

6.4.2.    Posebne odredbe za vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem

             Mjerenje HC kod motora s kompresijskim paljenjem.

             Prosječna koncentracija HC koja se upotrebljava za određivanje mase emisije iz motora s kompresijskim paljenjem računa se prema sljedećem izrazu:

                  (7)

          pan>gdje je:

              =     integral očitanih vrijednosti zagrijanog

                               FID analizatora za vrijeme trajanja ispitivanja (t₂ – t₁);

                    = koncentracija HC u uzorku razrijeđenih ispušnih plinova, izračunana integriranjem krivulje toka HC, izražena u ppm ekviva-
           lenta ugljika.

6.5.       Tumačenje rezultata

6.5.1.    Kao usvojena homologacijska vrijednost CO₂ uzima se vrijednost koju je iskazao proizvođač, ako vrijednost koju je izmjerila tehnička služba ne premašuje iskazanu vrijednost za više od 4 %. Izmjerena vrijednost smije odstupati prema dolje bez ikakvih ograničenja.

6.5.2.    Ako izmjerena vrijednost CO₂ premašuje vrijednost CO₂ koju je iskazao proizvođač za više od 4 %, na istom vozilu treba provesti još jedno ispitivanje.

             Ako prosjek rezultata od dva ispitivanja ne premašuje vrijednost koju je iskazao proizvođač za više od 4 %,  kao homologacijska vrijednost uzima se vrijednost koju je iskazao proizvođač.

6.5.3.    Ako prosjek još uvijek premašuje iskazanu vrijednost za više od 4 %, na istom vozilu treba provesti konačno ispitivanje.

             Prosjek ta tri ispitivanja uzima se kao homologacijska vrijednost.

7.          RAČUNANJE POTROŠNJE GORIVA

7.1.       Potrošnja goriva izračunava se na temelju emisije ugljikovodika, ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida, izračunatih sukladno točki 6.

7.2.       Potrošnja goriva, izražena u litrama na 100 km (u slučaju benzina, tekućeg naftnog plina ili dizelskoga goriva) ili u m3 na 100 km (u slučaju stlačenog prirodnog plina), računa se prema sljedećim izrazima (**):

(a)         za vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenja pogonjena benzinom:

(b)        za vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenja pogonjena ukapljenim naftnim plinom:

             Ako se kod ispitivanja sastav primijenjenog goriva razlikuje od sastava pretpostavljenog kod izračuna­va­nja normalizirane potrošnje, može se na zahtjev proiz­vođača primijeniti faktor ispravka cf, kako slijedi:

             Faktor ispravka cf, koji se može primijeniti, određuje se na sljedeći način:

             gdje je:

             (c)  za vozila s motorom s vanjskim izvorom palje-
       nja pogonjena stlačenim prirodnim plinom:

             (d) 

             U tim je izrazima:

             FC = potrošnja goriva u litrama na 100 km
           (u slučaju benzina, ukapljenoga naftnog plina
           ili dizelskoga goriva) ili u m³ na 100 km (u
           slučaju stlačenog prirodnog plina)

             THC   = izmjerena emisija ukupnih ugljikovodika u g/
           km

             CO     = izmjerena emisija ugljičnog monoksida u g/
           km

             CO₂    = izmjerena emisija ugljičnog dioksida u g/km

             D    = gustoća ispitnoga goriva kod 15 °C.

8.          IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJA

8.1.       U slučaju izmjena i dopuna dodijeljenih homologacija primjenjuju se odredbe članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

1.4.       Sukladnost proizvodnje

1.4.1.    Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje provode se u skladu s odredbama utvrđenim u člancima 29. – 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

________

(**)          Ponoviti za benzin i plinovito gorivo kod vozila koja mogu biti pogonjena benzinom ili plinovitim gorivom. Vozila koja mogu biti pogonjena na oba goriva, benzin i plin, ali kod kojih je benzinski sustav ugrađen samo za slučaj upotrebe u nuždi ili samo za pokretanje motora, i kod kojih spremnik benzina ne može sadržavati više od 15 litara benzina, kod ispitivanja se smatraju vozilima koja su pogonjena samo plinovitim gorivom.

9.          SUKLADNOST PROIZVODNJE S OBZIROM NA EMISIJU CO₂

9.1.       Općenito treba provjeriti mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje s obzirom na emisiju CO₂ vozila na temelju opisa u certifikatu o homologaciji tipa koji je dan u prilogu II. ovoga pravilnika i u skladu s odredbama u člancima 29. – 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

             Ako ovlašteno tijelo nije zadovoljno postupkom provjere proizvođača, tada treba primijeniti točke 2.4.2. i 2.4.3. priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

9.1.1.    Ako tip vozila ima jednu ili više izmjena ili dopuna homologacije, ispitivanja će se provesti na vozilu (vozilima) opisanim u opisnoj dokumentaciji koja je bila priložena prvom zahtjevu za homologaciju tipa.

9.1.1.1. Sukladnost vozila za ispitivanje CO₂

9.1.1.1.1. Slučajnim odabirom iz serijske proizvodnje uzimaju se tri vozila i ispituju kao što je opisano u točki 6. ovoga priloga.

9.1.1.1.2. Ako je ovlašteno tijelo zadovoljno sa standardnim odstupanjem proizvodnje koje je naveo proizvođač sukladno prilogu X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, provode se ispitivanja sukladna točki 9.2. ovoga priloga.

             Ako ovlašteno tijelo nije zadovoljno sa standardnim odstupanjem proizvodnje koje je naveo proizvođač sukladno prilogu X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, provode se ispitivanja sukladna točki 9.3. ovog priloga.

9.1.1.1.3. Proizvodnja serije ocjenjuje se kao sukladna ili kao nesukladna kad se na temelju ispitivanja tri vozila uzorka utvrdi jesu li ona prema kriterijima za provjeru CO₂ navedenim u odgovarajućoj tablici „zadovoljila“ ili „nisu zadovoljila“.

9.1.1.2. Bez obzira na zahtjeve iz točke 5.1.1 ovoga priloga, provest će se ispitivanja na vozilima koja nisu prošla nikakvu udaljenost.

Slika I./8.

9.1.1.2.1. Na zahtjev proizvođača, ispitivanja će se provesti na vozilima koja su uhodana ali najviše do 15 000 km.

             U tom će slučaju postupak uhodavanja provesti proizvođač koji će se obavezati da na vozilu neće napraviti nikakva nova ugađanja.

9.1.1.2.2. Ako proizvođač zatraži da se provede postupak uhodavanja (žx ž km, gdje je: x £ 15 000 km), on će se provesti na sljedeći način:

          • emisija CO₂ mjerit će se i na žx ž km na prvome ispitivanom vozilu (koje može biti i vozilo za koje je zatražena homologacija tipa).

          • izračuna se koeficijent porasta emisije između ž0 ž i žx ž km, prema sljedećem izrazu:

          On može biti manji od jedan.

          • sljedeća vozila neće biti podvrgnuta postupku uhodavanja, nego će se njihova emisija kod nula km prilagoditi pomoću koeficijenta porasta emisije EC.        U tom slučaju pretpostavljene vrijednosti iznose:

          • za prvo vozilo: vrijednost kod žxž km,

          • za ostala vozila: vrijednosti na ž0ž km pomnožene koeficijentom porasta emisije.

9.1.1.2.3. Umjesto tog postupka proizvođač vozila može upotrijebiti čvrsti koeficijent porasta emisije EC jednak 0,92 i njime pomnožiti vrijednosti emisije CO₂ izmje­rene kod nula km.

9.1.1.2.4. Kod ispitivanja treba primijeniti referencijska goriva opisana u prilogu IX. i prilogu IX. a Pravilnika TPV 102.

9.2.       Sukladnost proizvodnje ako su na raspolaganju statistički podaci proizvođača

9.2.1.    Sljedeće točke opisuju postupak provjere sukladnosti proizvodnih zahtjeva s obzirom na emisiju CO₂ ako je standardno odstupanje prema iskazu proizvođača zadovoljavajuće.

9.2.2.    S najmanjom veličinom uzorka od tri vozila postupak uzorkovanja postavlja se tako da vrijednost da taj skup vozila zadovolji na ispitivanju s 40% neispravne proizvodnje bude 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok vjerojatnost da taj skup vozila bude prihvaćen s 65% neispravne proizvodnje bude 0,1 (rizik kupca = 10%).

9.2.3.    Primjenjuje se sljedeći postupak (vidi sliku I./8.):

       Neka je L prirodni logaritam homologacijske vrijednosti emisije CO₂:

             x_i    = prirodni logaritam izmjerene vrijednosti za i
           to vozilo iz uzorka

             s     = ocjena standardnog odstupanja kod proizvo-
           dnje (nakon što se odredi prirodni logaritam
           izmjerene vrijednosti)

             n     = tekući broj uzorka.

9.2.4.    Za uzorak se izračunaju statistički pokazatelji pomoću kojih se odredi suma standardnih odstupanja od dopuštene granice pomoću sljedećeg izraza:

9.2.5.    Pritom vrijedi:

          • ako je za danu veličinu uzorka statistička vrijednost kod ispitivanja veća od vrijednosti u stupcu »zadovoljava« u tablici I./ - /9.2.5., serija se prihvaća,

          • ako je statistička vrijednost kod ispitivanja manja od vrijednosti u stupcu »ne zadovoljava« u tablici I./ – /9.2.5., serija se odbija,

          • u slučaju dvojbe ispita se dodatno vozilo, u skladu s točkom 6. ovog priloga te se postupak primijeni na uzorak povećan za jednu jedinicu.

Tablica I./ – /9.2.5.

9.3.       Sukladnost proizvodnje ako nisu na raspolaganju proizvođačevi statistički podaci

9.3.1.    Sljedeće točke opisuju postupak provjere sukladnosti proizvodnih zahtjeva s obzirom na emisiju CO2 ako je standardno odstupanje prema iskazu proizvođača nezadovoljavajuće ili nije na raspolaganju.

9.3.2.    S najmanjom veličinom uzorka od tri vozila postupak uzorkovanja postavlja se tako da vjerojatnost da taj skup vozila zadovolji na ispitivanju s 40% neispravne proizvodnje bude 0,95% (rizik proizvođača = 5%), dok vjerojatnost da taj skup vozila bude prihvaćen s 65% neispravne proizvodnje bude 0,1 (rizik kupca = 10%).

9.3.3.    Smatra se da mjerenja CO₂ imaju normalnu logaritamsku razdiobu i da ih najprije treba transformirati tako da se izračunaju njihovi prirodni logaritmi. Oznake m₀ i m označavaju najmanju i najveću veličinu uzorka (m₀ = 3 a m = 32) a n označava tekući broj uzorka.

9.3.4.    Ako su prirodni logaritmi mjerenja u serijskoj proiz- vodnji jednaki x₁, x₂, …, x_i te ako je L prirodni logaritam homologacijske vrijednosti CO₂, tada je:

9.3.5.    Tablica I./ - /9.3.5. prikazuje vrijednosti „zadovoljava“ (A_n) i „ne zadovoljava“ (B_n) u ovisnosti o veličini uzorka. Statistički rezultat ispitivanja je omjer   na temelju kojega se određuje je li serija vozila prihvaćena ili nije i to na sljedeći način:

            za m₀ £ n £ m:

style='font-size:12.0pt;mso-bidi-font-size:9.5pt'>          • serija je prihvaćena ako je:

          • serija se odbija ako je:

          • provodi se još jedno mjerenje ako je:

          .

9.3.6.    Primjedbe

             Sljedeći rekurzivni izrazi se upotrebljavaju za raču­nanje niza uzastopnih statističkih vrijednosti koje se dobivaju na temelju onih prethodnih:

Tablica I./ – /9.3.5

10.        POSEBNE ODREDBE

10.1.     U budućnosti će se za dopunske programe ispitivanja moći predlagati vozila s posebnim tehnologijama za malu potrošnju goriva. Ti će programi biti specificirani kasnije što može zahtijevati proizvođač kako bi pokazao prednosti takvog rješenja.

11.        IZMJENA ILI DOPUNA HOMOLOGACIJE

11.1.     Ako emisije CO₂ koje izmjeri tehnička služba ne premašuju za više od 4 % homologacijske vrijednosti, homologacija tipa se može proširiti na vozila istoga tipa ili na tipove vozila koji se razlikuju s obzirom na sljedeće značajke navedene u prilogu II:

11.1.1   Masa.

11.1.2   Najveća dopuštena masa.

11.1.2   Tip nadogradnje: limuzina, karavan, kupe.

11.1.4   Ukupni prijenosni omjeri.

11.1.5   Oprema motora i pomoćni uređaji.

DODATAK II

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 x 297 mm))

Naziv tijela za homologaciju  

Izjava o:

– homologaciji ⁽¹⁾

– izmjeni/dopuni homologacije ⁽¹⁾

– odbijanju homologacije ⁽¹⁾

– povlačenju homologacije ⁽¹⁾

za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice ⁽¹) s obzirom na Smjernicu …./…./EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice ..../..../EC

Broj homologacije tipa: ..................................................................

Razlog za izmjenu/dopunu: ............................................................

DIO I.

0.1.       Marka (trgovačka oznaka proizvođača): .......................

0.2.       Tip i opći trgovački oznaka (oznake): ..........................

0.3.       Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na
vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedini-
ci^(1)(2): ...........................................................................

0.3.1.    Mjesto te oznake: ..........................................................

0.4.       Kategorija vozila ^(3): .....................................................

0.5.       Naziv i adresa proizvođača: ..........................................

0.6.       U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način pričvršćenja homologacijske oznake: ..............................................................................

0.7.       Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

DIO II.

1.          Dodatni podaci (ako postoje): vidi dopunu

2.          Tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja: .............................................................................

3.          Datum izvještaja o ispitivanju: .....................................

4.          Broj izvještaja o ispitivanju: .........................................

5.          Primjedbe (ako ih ima): vidi dopunu

6.          Mjesto: ..........................................................................

7.          Datum: ...........................................................................

8.          Potpis: ...........................................................................

9.          Priložen je sadržaj opisne dokumentacije pohranjene kod tijela za homologaciju, a koja se može dobiti na zahtjev.

Dopuna

certifikatu o homologaciji tipa br. ……

koji se odnosi na homologaciju tipa vozila s obzirom na Smjernicu 80/1268/EEC (emisije CO2 i potrošnja goriva) prema zadnjim izmjenama i dopunama Smjernice 93/116/EC.

1.          Dodatni podaci

1.1.       Masa neopterećenog vozila spremnog za vožnju: ........

1.2.       Najveća masa: ...............................................................

1.3.       Tip nadogradnje: limuzina, karavan, kupe ⁽¹⁾ ..............

1.4.       Pogonski kotači: prednji, stražnji, 4¤4 ⁽¹⁾ ...................

1.5.       Motor: ............................................................................

1.5.1.    Radni obujam motora: ...................................................

1.5.2.    Sustav napajanja gorivom: rasplinjač/ubrizgavanje ⁽¹⁾

1.5.3.    Gorivo koje preporučuje proizvođač: ...........................

1.5.4.    Najveća snaga: .................. kW kod: .................. min-1

1.5.5.    Uređaj za prednabijanje: da / ne ⁽¹⁾

1.5.6.    Sustav paljenja: kompresijsko/uobičajeno ili elektro­ničko paljenje ⁽¹⁾

1.6.       Prijenosnik snage: .........................................................

1.6.1.    Tip mjenjača: rukom upravljani/automatski ⁽¹⁾

1.6.2.    Broj stupnjeva prijenosa: ..............................................

1.6.3.    Ukupni prijenosni omjeri (uključujući opseg kotača pod opterećenjem): brzina u km/h kod brzine vrtnje motora od 1000 min-1

             prvi stupanj: ...................span style='mso-tab-count:1'>      četvrti stupanj:      ...................

             drugi stupanj: ...................        peti stupanj:      ...................

             treći stupanj: ...................         brzi stupanj:      ...................

1.6.4.    Prijenosni omjer osovinskoga prijenosnika: ..................

1.6.5.    Gume: ............................................................................

             Tip: ................................ dimenzije: .............................

             Opseg pod opterećenjem: ..............................................

1.7.       Rezultati ispitivanja ⁽⁴⁾

1.7.1.    Masa emisije CO2: ..........................  g/km

1.7.1.1. Masa emisije CO2 (u gradskoj vožnji):  g/km

1.7.1.2. Masa emisije CO2 (u izvangradskoj vožnji):      g/km

1.7.1.3. Masa emisije CO2 (kombinirana): ....  g/km

1.7.2.    Potrošnja goriva

1.7.2.1. Potrošnja goriva (u gradskoj vožnji): .. l / 100 km ⁽⁵⁾

1.7.2.2.Potrošnja goriva (u izvangradskoj vožnji):  l / 100 km ⁽⁵⁾

1.7.2.3.Potrošnja goriva ........................................
(kombinirana): ......................  l / 100 km ⁽⁵⁾

2.          Napomene................................................

_________

(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za označivanje vozila, sastavnih dijelova ili posebnih tehničkih jedinica obuhvaćenih ovim opisnim dokumentom, te znakove treba zamijeniti znakom ž?ž (npr. ABC??123??).

(3) Kao što je definirano u prilogu II. A Smjernice 70/156/EEC.

(4) Ponoviti za benzin i plinovito gorivo kod vozila koja mogu biti pogonjena benzinom ili plinovitim gorivom. Vozila koja mogu biti pogonjena na oba goriva, benzin i plin, ali kod kojih je benzinski sustav ugrađen samo za slučaj upotrebe u nuždi ili samo za pokretanje motora, i kod kojih spremnik benzina ne može sadržavati više od 15 litara benzina, se kod ispitivanja se smatraju vozilima koja su pogonjena samo plinovitim gorivom.

(5) Za vozila pogonjena stlačenim prirodnim plinom, jedinica mjere
»l/100 km« zamjenjuje se jedinicom »m3/100 km.«