63
Na
temelju članka 16. stavka 3., članka 21. stavka 3., članka 22. stavka 1. i 4.,
članak 23. stavka 5., članka 24. stavka 5., članka 25. stavka 3., članka 28. stavka
6., članka 31. stavka 4., članka 34. stavka 3., članka 35. stavka 5., članka
38. stavka 3., članka 40. stavka 2. i članka 95. stavka 3. Zakona o sjemenu,
sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (»Narodne novine«
broj 137/04 _ pročišćeni tekst) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva donosi
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim
Pravilnikom propisuju se obveze, postupci i metode uzorkovanja sjemena, način
utvrđivanja kakvoće sjemena, temeljni zahtjevi za kakvoću sjemena, uvjeti,
način pakiranja i deklariranja sjemena, obveze, postupci i metode uzorkovanja
sjemena, najveća dozvoljena količina partije, veličina sitnog pakiranja, izgled
i sadržaj obrazaca deklaracija i drugih dokumenata koje vode dorađivači,
uvoznici i proizvođači sjemena, način i obveze vođenja evidencija, uvjeti
držanja i čuvanja sjemena u trgovini, način kontrole rada laboratorija i uzorkivača
te način i program stručnog osposobljavanja uzorkivača.
Članak
2.
U
smislu ovoga Pravilnika pojmovi imaju sljedeće značenje:
–
Poljoprivredno sjeme je sjeme kao generativni dio poljoprivrednog,
ljekovitog i aromatičnog bilja, micelij gljiva, vegetativni dio bilja (gomolj,
lukovica, lučica, presadnica i sl.) koji se upotrebljava kao reprodukcijski
materijal za sjetvu, sadnju i umnažanje s ciljem poljoprivredne proizvodnje (u
daljnjem tekstu: poljoprivredno sjeme);
–
Sjeme je generativni dio poljoprivrednog, ljekovitog i aromatičnog bilja
namijenjen za umnažanje i proizvodnju poljoprivrednog bilja (u daljnjem tekstu:
sjeme);
–
Obloženo sjeme je pilirano, inkrustrirano, sjeme u vrpcama i drugi oblici
obloženog sjemena;
–
Pilirano sjeme je obloženo sjeme čiji omotač čine inertne tvari, hranjiva,
stimulatori i sredstva za zaštitu bilja koja se nanose radi postizanja okrugle
forme sjemena i uvećanja njegove apsolutne mase;
–
Inkrustrirano sjeme je obloženo sjeme prekriveno tankim slojem punila u
kojemu su sadržana sredstava za zaštitu bilja, boje i ostale tvari sa svrhom
bolje zaštite klice i uočavanja sjemena u tlu;
–
Sjeme u vrpcama je sjeme pričvršćeno na vrpcu, i položeno na određeni
razmak;
–
Kalibrirano sjeme je sjeme ujednačeno po veličini, a kod nekih biljnih
vrsta i po obliku zrna;
–
Hibridno sjeme je sjeme iz članka 7. stavaka 1. točaka 7., 8. i 9. Zakona o
sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (u
daljnjem tekstu: Zakon) i sjeme iz prvih generacija ostalih načina križanja
roditeljskih komponenti unutar biljne vrste;
Članak
3.
(1)
Post-kontrola je ponovljeno ispitivanje kakvoće sjemena koju obavlja Zavod za
sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku (u daljnjem tekstu: Zavod) sa svrhom
praćenja ispravnosti ispitivanja kakvoće sjemena i deklariranja sjemena.
(2)
Post-kontroli podliježe do 10% od ukupno proizvedenih i uvezenih odnosno
deklariranih partija sjemena tijekom jedne godine.
(3) O
rezultatima ispitivanja sjemena iz stavka 1. ovog članka Zavod izvještava osobu
koja je podnijela zahtjev za izdavanje deklariracije, laboratorij, uzorkivača i
inspekciju bilinogojstva.
II.
ISPITIVANJE KAKVOĆE SJEMENA
Članak
4.
(1)
Kakvoća sjemena ispituje se na način propisan Metodama ispitivanja kakvoće
sjemena u Dodatku 2., koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni
dio.
(2)
Čistoća, klijavost, vlaga, prisustvo korovskih i drugih vrsta moraju u prometu
udovoljavati vrijednostima propisanim Temeljnim zahtjevima za kakvoću sjemena u
prometu u Dodatku 1., koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni
dio.
(3) Temeljni zahtjevi za kakvoću u pogledu
zdravstvenog stanja sjemena moraju odgovarati uvjetima koji su propisani
Zakonom o zaštiti bilja (»Narodne novine« broj 10/94, 19/94, 117/03) i
podzakonskim aktima donešenim na temelju tog Zakona.
(4) Ponovljenim ispitivanjem kakvoće sjemena može se
dobiti kakvoća drugačija od deklarirane. Dopuštena su odstupanja između
deklarirane kakvoće i kakvoće što je ponovljenim ispitivanjem utvrde ovlašteni laboratoriji
u granicama do minimalno odnosno maksimalno propisanih vrijednosti (čistoća,
klijavost, udio vlage, prisustvo korovskih i drugih vrsta te dodatne norme) u
Dodatku 1. ovog Pravilnika.
(5) Iznimno od zahtjeva kakvoće iz stavka 2. ovog
članka i Dodatka 1. sjeme kategorija samooplodna linija i predosnovno sjeme
može se staviti u promet i s nižom klijavošću od minimalne uz naznaku na
ambalaži »sjeme smanjene klijavosti«.
Članak 5.
(1) Uzorak za ispitivanje kakvoće sjemena uzima
uzorkivač upisan u Upisnik iz članka 5. stvaka 1. točke 10. Zakona (u daljnjem
tekstu: uzorkivač).
(2) Za uzimanje uzoraka iz stavka 1. ovog članka
podnosi se zahtjev uzorkivaču.
(3) O uzimanju uzorka sastavlja se Zapisnik, čiji je
sadržaj utvrđen u Dodatku 3., koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i čini njegov
sastavni dio.
(4) Uzorak iz stavka 1. ovoga članka uzorkivač dijeli
na najmanje dva djela, od kojih jedan služi za ispitivanje kakvoće ovlaštenom
laboratoriju, a drugi za ispitivanja u post-kontroli iz članka 3. ovog Pravilnika
i provjeru sortne pripadnosti u kontrolnom polju.
(5) Podnositelj zahtjeva za deklariranje sjemena
obvezan je Zavodu za svaku partiju sjemena za koju je zatražio deklaraciju
dostaviti uzorak iz stavka 1. ovog članka namijenjen post-kontroli iz članka 3.
ovog Pravilnika istovremeno sa dostavom zahtjeva za deklariranje, kao uvjet
izdavanja deklaracije. izuzev za sjeme hibridnih sorti povrća i sjemena cvijeća
iz uvoza za koje uzorak dostavlja po zahtjevu Zavoda.
(6) Laboratorij upisan u Upisnik iz članka 5. stavka
1. točke 9. Zakona (u daljnjem tekstu: ovlašteni laboratorij) izdaje izvješće o
kakvoći sjemena na Obrascu 2 čiji je sadržaj propisan u Dodatku 3. ovog
Pravilnika.
Članak 6.
(1) Uzorci sjemena iz članka 5. ovog Pravilnika
uzimaju se sukladno postupku propisanom Metodama ispitivanja kakvoće sjemena u
Dodatku 2. ovog Pravilnika.
(2) Na svaki uzorak sjemena upisuje se oznaka
partije, naziv pravne ili fizičke osobe koja je zatražila deklariranje, broj
zapisnika o uzorkovanju i ime uzorkivača.
(3) Uzorci sjemena čuvaju se najmanje 6 mjeseci od
isteka valjanosti deklaracije.
Članak
7.
(1)
Prilikom uzimanja uzoraka za inspekcijske potrebe iz zbirnog se uzorka
formiraju dva prosječna uzorka te po potrebi i dva uzorka za ispitivanje udjela
vlage u sjemenu.
(2)
Jedan uzorak iz stavka 1. ovog članka dostavlja se Zavodu, a drugi ostaje
vlasniku sjemena.
(3)
Nakon obavljenog ispitivanja Zavod čuva uzorke šest mjeseci, osim uzoraka
gomolja, lukovica i ostalih vegetativnih, reproduktivnih biljnih dijelova koji se
čuvaju 30 dana.
(4)
Uzorci za ispitivanje udjela vlage upotrebljivi su u razdoblju od 48 sati od
uzorkovanja sjemena.
Članak
8.
(1)
Uzorak sjemena uzet za inspekcijske potrebe pakira se sukladno postupku
propisanom Metodama ispitivanja kakvoće sjemena u Dodatku 2. ovog Pravilnika i
obvezno se pečati voskom ili plombira.
(2) Na pečatu odnosno plombi, mora biti vidljivo
otisnuta oznaka tijela čiji je inspektor uzeo uzorak.
(3) Pečat ili plomba stavljaju se tako da se
onemogući otvaranje ambalaže bez oštećenja pečata odnosno plombe.
(4) Uzeti se uzorci označavaju pričvršćivanjem
etikete na uzorak tako da ju se ne može skinuti bez povrede pečata odnosno
plombe.
(5) Etiketa mora sadržavati sljedeće podatke:
1. vrstu bilja;
2. datum uzimanja uzorka, a za ispitivanje vlage i
vrijeme uzimanja uzorka;
3. naziv preparata kojim je sjeme tretirano;
4. potpis inspektora koji je uzeo uzorak.
(6) Podaci na etiketi moraju biti ispisani na način i
sredstvom da se ne mogu neopaženo mijenjati i brisati.
Članak
9.
(1) O uzimanju
uzorka za inspekcijske potrebe sastavlja se Zapisnik na Obrascu 10.14 čiji je
sadržaj utvrđen u Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(2) U
Zapisnik se unose i podaci o specifičnim okolnostima koje bi mogle utjecati na
kakvoću sjemena, ako su takve okolnosti postojale pri uzimanju uzorka uz
naznaku da je uzorak uzet na način utvrđen ovim Pravilnikom.
(3)
Zapisnik se dostavlja osobi kod koje je uzet uzorak i osobi koja je sjeme
deklarirala.
(4)
Uzorak za analizu dostavlja se Zavodu pod šifrom uz dopis kojim se označavaju
samo neophodni podaci o sjemenu (vrsta bilja i naziv preparata kojim je sjeme
tretirano).
(5)
Skidanje etikete s uzorka i šifriranje uzorka obavlja se u prisustvu
rukovoditelja Ureda čiji je inspektor uzeo uzorke ili u prisustvu druge osobe
koju on za to ovlasti.
(6) O
šifriranju uzorka sastavlja se Zapisnik o šifriranju uzorka uzetog u
inspekcijskom postupku koji mora sadržavati:
– naziv
pravne ili fizičke osobe kod koje je uzorak uzet;
–
biljnu vrstu i kategoriju sjemena;
– broj
deklaracije;
–
oznaka (broj i datum) Zapisnika o uzimanju uzorka;
– popis
službenih osoba koje su prisustvovale šifriranju uzorka.
(7)
Originalne etikete čuvaju se u prilogu Zapisnika o šifriranju uzorka uzetih u
inspekcijskom postupku.
(8)
Šifriranje uzorka i Zapisnik o šifriranju uzorka uzetog u inspekcijskom
postupku predstavlja službenu tajnu.
Članak
10.
(1)
Nakon analize uzorka za inspekcijske potrebe Zavod je dužan dostaviti tri
primjerka izvješća o kakvoći sjemena inspektoru koji je dostavio uzorak.
(2)
Inspektor zadržava prvi primjerak Izvješća, drugi dostavlja osobi kod koje je
uzorak uzet, a treći primjerak sa Zapisnikom osobi koja je podnijela zahtjev za
deklariranje.
Članak
11.
(1)
Osposobljavanje uzorkivača za uzorkovanje sjemena organizira i provodi Zavod na
zahtjev i o trošku kandidata za uzorkivača.
(2)
Program osposobljavanja predlaže Zavod, a odobrava Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
(3)
Provjeru uspješnosti kandidata za uzorkivača obavlja povjerenstvo koje osniva i
imenuje ministar.
(4) O
uspješno završenoj obuci za uzorkivača sjemena Zavod izdaje svjedodžbu temeljem
koje se kandidat može upisati u Upisnik iz članka 5. stavka 1. točke 10.
Zakona.
Članak
12.
(1)
Zavod će ponoviti uzorkovanje na do 50 % deklariranih partija sjemena na kojima
je obavljena post-kontrola iz članka 3. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika radi
provjere rada uzorkivača.
(2)
Zavod će obaviti ispitivanje sjemena na uzorku iz stavka 1. ovog članka, te
usporediti rezultate sa rezultatima ispitivanja iz članka 3. stavka 1. i 2.
ovog Pravilnika.
(3)
Zavod izvještava uzorkivača, laboratorij i inspekciju bilinogojstva o
rezultatima post-kontrole iz stavka 2. ovog članka.
(4) Zavod
kontrolira rad laboratorija post-kontrolom iz članaka 3. ovog Pravilnika i
organiziranjem usporednih ispitivanja ovlaštenih laboratorija za sve vrste
ispitivanja.
(5)
Usporedno ispitivanje je ispitivanje koje provodi više laboratorija na
istovjetnim uzorcima sjemena.
Članak
13.
(1)
Zavod organizira radionicu za ispitivanje i uzorkovanje sjemena.
(2)
Program rada radionice utvrđuje Zavod.
(3)
Djelatnici laboratorija koji rade na poslovima ispitivanja sjemena i uzorkivači
obvezni su sudjelovati u radu najmanje jedne radionice u razdoblju od 3 godine.
III.
PAKIRANJE SJEMENA
Članak
14.
(1)
Partija sjemena jest određena količina sjemena, pakiranjem fizički odvojena
cjelina, iste vrste, sorte, kategorije, izjednačene kakvoće, sortne čistoće,
podrijetla, obilježena brojem partije i pripadajućom propisanom dokumentacijom.
(2)
Broj partije sjemena je broj koji proizlazi iz dorađivačeve, odnosno
uvoznikove Knjige evidencije o masi preuzetog sjemena za određenu godinu, a
prema kojemu se može ustanoviti vjerodostojnost za svako pojedinačno
pakiranje u toj partiji.
(3)
Iznimno od stavaka 1. ovog članka partija proizvodnog sjemena iz članka 7.
točke 11. Zakona je određena količina sjemena koju je proizveo jedan
proizvođač, a koja je obilježena jedinstvenim brojem partije i koju prati
propisana dokumentacija.
(4) Partija presadnica je proizvedena određena
količina presadnica koja je pod određenim rednim brojem upisana u evidenciju o
proizvodnji presadnica.
(5) Partija mješavine sjemena je mješavina različitih
udjela sjemena najmanje dvije vrste, ili dvije sorte, ujednačena sastava
smjese, obilježena brojem partije i opskrbljena propisanim dokumentima.
(6) Najveća dozvoljena masa partije za sjeme iz
stavka 1., 2., 3. i 4. ovog članka određena je u Dodatku 1. ovog Pravilnika.
(7) Svaka frakcija kalibriranog sjemena prema
veličini, obliku i drugim mjerilima ujednačenosti sjemena čini posebnu partiju.
(8) Sjeme se može pakirati i prema broju sjemenki,
ali ukupna masa partije ne smije prelaziti najveću dozvoljenu masu propisanu u
Dodatku 1. ovog Pravilnika.
(9) Sva pakiranja koja čine partiju sjemena moraju
biti iste neto mase ili istog broja sjemenki izuzev partija sjemena koje čine
sitna pakiranja.
(10) Najveća dopuštena veličina sitnih pakiranja za
pojedine vrste propisana je u Dodatku 4. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i
čini njegov sastavni dio.
(11)
Partija micelija gljiva i presadnica ne mora biti pakirana u jednaka pakiranja.
Članak
15.
(1)
Sjeme se pakira u neoštećene, čiste, suhe, dovoljno jake i čvrste vreće, vrećice,
kutije i kontejnere koje je moguće zapečatiti i obilježiti jedinstvenom oznakom
partije.
(2)
Materijali za ambalažu sjemena mogu biti od prirodnih ili umjetnih vlakana,
papira, impregniranog materijala, plastičnih i metalnih folija ili njihovih
kombinacija.
Članak
16.
(1)
Gomolji, lukovice i drugi dijelovi poljoprivrednog bilja koji su označeni kao
sjeme mogu se pakirati i u košare, sanduke, vreće i sličnu ambalažu.
(2)
Presadnice golog korijena i proizvedene u prešanim blokovima, pakiraju se u
sandučiće, kutije i sl., a presadnice proizvedene u kontejnerima prodaju se
zajedno s kontejnerima.
(3)
Micelij koji se stavlja u promet mora biti pakiran u odgovarajuću ambalažu.
Članak
17.
Sjeme namijenjeno izvozu može se pakirati i na
način predviđen ugovorom između prodavača i inozemnog kupca, ali tako da se
udovolji prijevoznoj i drugoj manipulaciji do krajnjeg odredišta.
Članak
18.
(1)
Ambalaža se mora zatvoriti tako da se može utvrditi da je sjeme originalno
pakirano odnosno da se može uočiti svaka radnja kojom bi se povrijedila
originalnost pakiranja.
(2) Ako
se ambalaža zatvara vezivanjem stavlja se metalna ili plastična plomba. Veže se
tako da se ne može otvoriti bez skidanja odnosno oštećenja plombe. Na plombi
mora biti vidljivo ispisana oznaka pravne ili fizičke osobe koja je sjeme
pakirala.
(3)
Ambalaža je plombirana i kad je zatvorena prošivanjem ili lijepljenjem strojem
(toplinski, pod tlakom, vreće s ventilom i sl.).
Članak
19.
(1)
Prilikom zatvaranja ambalaže na nju se učvršćuje deklaracija na ambalaži.
(2) Ako
se ambalaža zatvara strojnim prošivanjem deklaracija se učvršćuje prošivanjem,
lijepljenjem ili utiskivanjem.
(3) Ako
se ambalaža zatvara lijepljenjem deklaracija se na nju utiskuje ili lijepi, a
ako je ambalaža prozirna, deklaracija se može staviti na vidljivo mjesto u
ambalaži.
(4) Ako
se ambalaža zatvara vezivanjem, deklaracija se vezuje za ambalažu i osigurava
plombom.
(5)
Pakiranja sjemena iz kojih su uzeti uzorci smatraju se originalnim pakiranjima
ukoliko su vidljivo označena oznakom službenog uzorkivača ili inspekcije koja
je uzela uzorak. Uzorkovanje za ispitivanje kakvoće partije sjemena i
inspekcijske potrebe ne narušava originalnost pakiranja.
IV.
DEKLARIRANJE SJEMENA
Članak
20.
(1)
Dorađivač i uvoznik sjemena podnose Zavodu zahtjev za deklariranje na Obrascu
4, 4a i 4b čiji je sadržaj propisan u Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(2) Uz
zahtjev se prilažu dokumenti propisani člankom 21. ovog Pravilnika.
Članak
21.
(1) Uz
zahtjev za deklariranje sjemena iz domaće proizvodnje prilažu se sljedeći
dokumenti u izvorniku:
1.
uvjerenje o priznavanju sjemenskog usjeva koje izdaje Zavod;
2.
svjedodžba o zdravstvenom stanju bilja koju izdaje Zavod za zaštitu bilja;
3. izvješće o kakvoći sjemena poljoprivrednog bilja
ne starije od 4 mjeseca, izdano od laboratorija upisanog u Upisnik laboratorija
iz članka 5. stavka 1. točke 9. Zakona.
(2) Uz zahtjev za deklariranje sjemena iz uvoza
prilažu se sljedeći dokumenti u izvorniku:
1. certifikat o sortnosti (OECD);
2. certifikat o zdravstvenom stanju bilja
(fitocertifikat) ovjeren na granici RH, popraćen specifikacijom uvezene robe;
3. certifikat o kakvoći sjemena (ISTA-orange) ili
izvješće o kakvoći sjemena izdano od laboratorija upisanog u Upisnik
laboratorija iz članka 5. stavka 1. točke 9. Zakona, ne stariji od 4 mjeseca.
(3) Popis biljnih vrsta koje su u sustavu OECD
certificiranja prikazan je u Dodatku 4. ovog Pravilnika.
(4) Iznimka od odredbe stavka 1. točke 1. ovog članka
primjenjuje se za:
1.
proizvodno sjeme iz članka 7. stavka 1. točke 11. Zakona;
2.
lukovice, gomolje, podanke cvijeća.
(5)
Iznimka od odredbe stavka 2. točke 1. ovog članka primjenjuje se za:
1.
sjeme povrća kategorije standardno sjeme i hibridno sjeme za koje potvrdu o
sortnoj pripadnosti izdaje proizvođač;
2.
sjemenski krumpir, lučice luka, češnjevi češnjaka koji nisu biološki sjeme te
za koje dokument o sortnosti i kakvoći objedinjeno izdaju ovlaštene institucije
zemlje u kojoj se sjeme proizvodi;
3. proizvodno sjeme iz članka 7. stavka 1. točke 11.
Zakona;
4. sjeme ukrasnih trava, travnih i
djetelinsko-travnih smjesa namijenjenih za podizanje travnjaka i igrališta u
sitnim pakiranjima čija je namjena navedena na pakiranju, a za koje se sortna
pripadnost dokazuje izjavom dobavljača sjemena;
5. sjeme vrsta koje su u sustavu OECD certificiranja,
a sorte su upisane u Upisnik iz članka 5. stavka 1. točke 7. Zakona kao
udomaćene te ne udovoljavaju kriterijima za izdavanje OECD certifikata.
Certifikat izdaje dobavljač sjemena.
(6) Iznimka od odredbe stavka 2. točka 3. ovog članka
primjenjuje se za sjemenski krumpir, lučice luka, češnjeve češnjaka i ostali
reprodukcijski materijal koji biološki nije sjeme, kategorije sjemena iz članka
7. stavka 1. točaka 10. i 11. Zakona te sjeme ukrasnih trava, sjeme povrća i
cvijeća, kategorije standard i proizvodno sjeme ukrasnih trava, travnih i
djetelinsko travnih smjesa namijenjenih za podizanje travnjaka i igrališta u
sitnim pakiranjima čija je namjena navedena na pakiranju za koje se prilaže
izvješće o kakvoći sjemena izdano od laboratorija iz zemlje izvoznice.
(7) U slučaju prepakiranja sjemena nova Deklaracija
izdaje se na temelju prethodno izdane Deklaracije uz otpremnicu, novog Izvješća
o kakvoći ne starijeg od 4 mjeseca i uz ispunjen uvjet iz članka 36. ovog
Pravilnika.
Članak
22.
(1)
Presadnice i micelij gljiva deklarira proizvođač temeljem evidencije o
proizvodnji presadnica odnosno micelija gljiva.
(2)
Presadnice i micelij jestivih i ljekovitih gljiva u prometu moraju imati
Deklaraciju uz otpremnicu prema Obrascu 6 odnosno 6a čiji sadržaj je propisan u
Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(3) Za
presadnice i micelij jestivih i ljekovitih gljiva broj deklaracije uz
otpremnicu je redni broj izdavanja dokumenta.
Članak
23.
(1)
Zavod izdaje deklaracije na ambalaži i deklaracije uz otpremnicu za svaku
partiju sjemena temeljem Zahtjeva iz članka 20. stavka 1. ovog Pravilnika i
podnesene dokumentacije propisane člankom 21. ovog Pravilnika uz iznimku prema
članku 27. stavku 1. Presadnice i micelij gljiva deklarira proizvođač temeljem
evidencije o proizvodnji presadnica odnosno micelija gljiva.
(2)
Presadnice i micelij jestivih i ljekovitih gljiva u prometu moraju imati
Deklaraciju uz otpremnicu prema Obrascu 6 odnosno 6a čiji sadržaj je propisan u
Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(3)
Sadržaj Deklaracije uz otpremnicu i Deklaracije na ambalaži propisane su u
Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(4)
Prilikom ispunjavanja deklaracije ne moraju se popunjavati podaci koji za
pojedine biljne vrste nisu propisani u Dodatku 1. ovog Pravilnika.
Članak
24.
(1) Broj
deklaracije za jednu partiju poljoprivrednog sjemena identičan je broju partije
i sastoji se od četiri grupe znamenki:
–
prva grupa znamenki je broj dorađivača odnosno uvoznika koji mu odredi
Zavod;
– druga grupa znamenki je redni broj pod kojim
je sjeme zavedeno u Evidenciji o masi preuzetog sjemena (u daljnjem tekstu:
Evidencija) kod dorađivača odnosno uvoznika koji podnosi zahtjev;
– treća grupa znamenki je broj partije unutar
rednog broja u Evidenciji o masi preuzetog sjemena;
– četvrta grupa znamenki označava proizvodnu
godinu u kojoj se obavlja deklariranje.
(2) U slučajevima produljenja valjanosti deklaracije
za osobe koje ne vode knjigu Evidencije postojećem broju deklaracije dodaju se
sljedeće grupe znamenki odvojene kosom crtom ili povlakom na način da:
– prva sljedeća grupa znamenki označava redni broj
pod kojim je zaprimljen zahtjev za produljenje valjanosti deklaracije u Zavodu,
– druga sljedeća grupa znamenki označava vegetacijsku
godinu u kojoj se obavlja produljenje valjanosti deklaracije.
Članak 25.
(1) Svaki primjerak deklaracije na ambalaži koji
tiska Zavod ima serijski broj.
(2) Deklaracija na ambalaži tiska se u bojama ovisno
o kategoriji:
Predosnovno sjeme – »plavo«
Osnovno sjeme – »plavo«
Certificirano sjeme prve generacije – C1 – »crno«
Certificirano sjeme druge generacije – C2 – »crno«
Certificirano sjeme treće generacije – C3 – »crno«
Hibridno sjeme – »crno«
Standardno sjeme povrća – »crno«
Proizvodno sjeme – »crno«
Članak 26.
(1) Za pakiranja sjemena povrća, cvijeća, trava, djetelina,
ostalog krmnog bilja, mješavina poljoprivrednog sjemena, ljekovitog,
aromatičnog bilja i lučice luka, neto mase pakiranja 1 kilogram i manje te
pakiranja prema broju lukovica, gomolja, podanaka i broju sjemenki povrća
dorađivač odnosno uvoznik sam tiska deklaraciju na ambalaži s podacima
propisanim u Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(2) Veličina sitnih pakiranja za pojedine biljne
vrste propisana je u Dodatku 4. ovog Pravilnika.
(3) O otisnutim deklaracijama iz stavka 1. ovog
članka vodi se evidencija u knjizi Evidencije o masi preuzetog sjemena.
Članak 27.
(1) Za sjeme vrsta poljoprivrednog bilja iz članka
14. stavka 3. ovog Pravilnika, koje nemaju priznate sorte, a dopušteno ih je
stavljati u prodaju izdaje se deklaracija iz članka 23.24. ovog Pravilnika sa
sadržajem propisanim u Dodatku 3. ovog Pravilnika s tim da se pod podatkom
»sorta« mora staviti znak » – «.
(2) Za
lučicu luka (Allium cepa L.) u deklaracijama pod podatkom »kategorija«
stavlja se znak » – «.
Članak
28.
Za
sjeme pojedinih vrsta poljoprivrednog bilja kojima kakvoća nije regulirana u
Dodatku 1. ovog Pravilnika u deklaracijama se upisuju podaci o kakvoći ispitani
na način i prema postupcima propisanim Metodama ispitivanja i Temeljnim
zahtjevima za kakvoću sjemena iz Dodatka 2. ovog Pravilnika.
Članak 29.
Rok valjanosti deklaracija iz članka 21. ovog
Pravilnika određuje osoba koja podnosi zahtjev za deklariranje sjemena.
Članak 30.
(1) Deklaracija se može produljiti, ako sjeme
udovoljava uvjetima kakvoće.
(2) Zahtjev za produljenje deklaracije se podnosi
Zavodu na Obrascu 4 iz Dodatka 3. ovog Pravilnika. Uz zahtjev se prilaže
prethodna deklaracija uz otpremnicu kojoj je istekao rok valjanosti i izvješće
o kakvoći sjemena laboratorija ne starije od 4 mjeseca.
Članak 31.
U slučaju produljenja roka valjanosti nova
deklaracija se učvršćuje pored ili preko stare deklaracije.
Članak 32.
Sjeme tretirano sredstvima za zaštitu bilja mora
imati na deklaraciji koja se nalazi na ambalaži i na Deklaraciji uz otpremnicu navedeno
ime sredstva kojim je sjeme tretirano i klauzulu »sjeme je onečišćeno i ne
smije se upotrebljavati za ishranu ljudi, domaćih životinja, riba, ptica i
divljači«.
Članak 33.
(1) Sjeme u ovojnici mora imati na deklaraciji koja
je na ambalaži i na Deklaraciji uz otpremnicu napomenu da je sjeme pilirano,
inkrustrirano, granulirano, u vrpcama, segmentirano odnosno kalibrirano (s
nazivom i dimenzijom frakcije).
(2) Sjeme pakirano po broju sjemenki mora imati na
deklaraciji koja je na ambalaži i na deklaraciji uz otpremnicu naveden broj
sjemenki u pakiranju.
Članak 34.
Evidenciju
o izdanim deklaracijama na ambalaži i uz otpremnicu vodi Zavod u obliku knjige
prema Obrascu 7 koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.
V.
EVIDENCIJA O PROIZVODNJI, DORADI I UVOZU SJEMENA, PRESADNICA I MICELIJA GLJIVA
TE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE DEKLARACIJA
Članak
35.
(1) Za
svaku proizvodnu godinu dorađivač i uvoznik dužni su voditi evidenciju o masi
preuzetog, dorađenog i uvezenog sjemena.
(2)
Evidencija iz stavka 1. ovoga članka se vodi u knjizi »Evidencija o masi
preuzetog sjemena«, koju izdaje Zavod prema Obrascu 7 čiji sadržaj je utvrđen u
Dodatku 3. ovog Pravilnika.
(3)
Evidencija se vodi rastućim nizom bez preskakanja brojeva, a posebno za svaku
proizvodnu godinu te predstavlja izvor broja deklaracije odnosno partije
sjemena. Početni broj određuje odgovorna osoba koja vodi knjigu evidencije.
(4)
Proizvodna godina je godina u kojoj počinje vođenje evidencije i predstavlja
period od 1. lipnja tekuće godine do 31. svibnja sljedeće godine.
(5)
Dorađivač i uvoznik sjemena dužni su dostaviti podatke o zalihama sjemena
Zavodu po isteku proizvodne godine, a najkasnije jedan mjesec prije žetve
sjemena za pojedinu kulturu.
Članak
36.
(1) U
proizvodnoj godini mogu se zatražiti deklaracije za sjeme koje je prijavljeno
kao zaliha, novoproizvedeno sjeme, uvezeno sjeme, te već deklarirano sjeme.
(2) Nove deklaracije za prepakiranje već deklariranog
sjemena mogu se izdati uz uvjet povratka prethodno izdanih deklaracija na ambalaži
ili inspekcijskog zapisnika o njihovom uništenju.
(3) Zavod je obavezan prije početka žetve usjeva
utvrditi vjerodostojnost prijavljenih zaliha i o tome izvijestiti Ministarstvo.
(4) Uz evidenciju dorađivač vodi zbirku izvornih
dokumenata (odvage, primke, dostavnice, ovjereni zapisnici o doradi) iz kojih
su razvidne količine sjemena koje se mogu deklarirati.
(5) Zavod može uz provjeru Evidencije o masi
preuzetog sjemena i izvornih dokumenata iz stavka 4. ovog članka tražiti i uvid
u količine sjemena kako bi provjerio uporabu izdanih deklaracija.
Članak 37.
(1) Proizvođač i uvoznik micelija gljiva i presadnica
dužan je voditi evidenciju o masi proizvedenih ili uvezenih količina micelija
gljiva i presadnica prema Obrascu 8 iz Dodatka 3. ovoga Pravilnika.
(2) Najmanje jednom godišnje proizvođač odnosno
uvoznik micelija gljiva i presadnica dužan je ispunjeni Obrazac 8 dostaviti
Zavodu.
V.
UVJETI DRŽANJA SJEMENA U TRGOVINI
Članak
38.
Sjeme u
prijevozu te trgovini na veliko i malo mora biti odvojeno od štetnih materijala,
držano u uvjetima, koji osiguravaju održavanje njegove kakvoće, zaštićeno od
oštećenja ili kontaminacije sjemena i ambalaže u kojoj je pakirano od
herbicida, ostalih hlapivih tvari, insekata, glodavaca i gljivica.
Članak
39.
(1) Pravne
i fizičke osobe registrirane za obavljanje trgovine moraju imati odvojeni
prostor u skladištu u kojem će sjeme biti složeno po vrstama i sortama na način
da je omogućen lagan pristup i kontrola sjemena.
(2) U
prodavaonici sjemena, sjeme mora biti zaštićeno od izvora topline, zračenja i
vlage da ne dolazi do promjene boje na ambalaži i deklaraciji na pakiranju te
da se kvaliteta sjemena može uspješno održati. Sjeme mora biti odvojeno od
drugih proizvoda koji na bilo koji način mogu umanjiti deklariranu kakvoću
sjemena.
(3) Za
smanjenje kakvoće sjemena nastalo neprikladnim čuvanjem u skladištu
neprikladnim postupcima pri prijevozu, odnosno nepoduzimanjem potrebitih mjera,
odgovara pravna ili fizička osoba koja prodaje sjeme.
VI.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
40.
(1)
Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o temeljnim
zahtjevima za kakvoću, pakiranje i deklariranje sjemena poljoprivrednog bilja
(»Narodne novine« broj 11/02, 88/02, 140/02), osim odredbi poglavlja III i
obrazaca na koje se pozivaju članci ovog poglavlja koji ostaju na snazi do 31.
svibnja 2005. godine.
(2)
Deklaracije uz otpremnicu i deklaracije na ambalaži izdani do stupanja na snagu
ovog Pravilnika vrijedit će do isteka valjanosti deklaracije.
Članak
41.
Ovaj Pravilnik
stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a poglavlja III. i IV. ovoga
Pravilnika primjenjuju se od 1. lipnja 2005. godine.
Klasa: 320-11/04-01/76
Urbroj: 525-2-04-1
Zagreb, 30. rujna 2004.
Ministar
Petar Čobanković, v. r.
DODATAK 1
Temeljni
zahtjevi za kakvoĆu sjemena
1. Temeljni zahtjevi za
kakvoću gomolja krumpira
(Solanum tuberosum L.).
Veličina partije iznosi najviše 25 t.
Veličina gomolja: donja granica je 28 mm, gornja granica
je 60 mm za okrugle oblike gomolja, a za izdužene gomolje gornja granica je
65 mm. Izduženima se smatraju sorte kojima je prosječna duljina dva puta veća
od širine.
1.1. U sjemenskom krumpiru ne smije biti zemlje i
drugih primjesa više od 2% težinskog odnosa.
1.2. Dopušta se 1% u težinskom omjeru gomolja sa
suhom i mokrom truleži i gnjiloćom, ali trulež i gnjiloća ne smiju biti
uzrokovani Synchytrium endobioticum, Corynebacterium sepedonicum i
Pseudomonas solonacearum.
1.3. Dopušta se 3% u težinskom omjeru »nepravilnih
gomolja« (gomolji nepravilnih oblika i nasječeni).
1.4. Dopušta se 5% u težinskom omjeru gomolja sa
simptomima obične krastavosti, Streptomyces scabies (to su gomolji
kojima je više od 1/3 površine pokriveno krastavošću).
1.5. Dopušta se 5% u težinskom omjeru gomolja oboljelih
od srebrnaste krastavosti (Helminthosporium solani syn. Spondilocladium
atrovirens), ali da bolest ne uzrokuje gubitak turgora gomolja i da nije
napadnuto više od jednog okca po jednom gomolju.
1.6. Do 31. siječnja sjemenski gomolji ne smiju
imati klice, a nakon toga datuma dopušta se manje od 1/3 težinskog omjera gomolja
s klicom od 10 mm (od 1. veljače do 15. ožujka) te do 15 mm nakon 15. ožujka.
Partije sjemena ne smiju se tretirati sredstvima za sprječavanje ili kontrolu
klijanja.
1.7. Dopušteno je 5% težinskog omjera »sklerotičnih«
gomolja (Rizoctonia solani-sklerocij) s ne više od 10% inficirane
površine.
1.8.
Ukupna tolerantnost za suhu i mokru gnjiloću (točka 1.2.) i nepravilne gomolje
(točka 1.3.), krastave gomolje (točka 1.4.) i srebrnastu krastavost (točka
1.5.) ne smije biti veća od 6% u težinskom omjeru.
1.9.
Tolerancija u kalibraži za svaku partiju iznosi najviše 3% u težinskom omjeru
za gomolje manje ili veće od deklarirane kalibraže.
2.
Norma za lukovice crvenog luka (Allium cepa L.)
Veličina
partije iznosi najviše 20 t.
Lukovice
crvenog luka dobivene iz sjemena (crvenog luka) koji služe kao sjemenski
materijal za daljnju proizvodnju razvrstavaju se sortiranjem lukovica prema
krupnoći (promjeru) glavice u dvije kalibraže, i to:
– prva:
promjera glavice od 6 do 22 mm (sitne lučice), s tolerancijama ± 3%;
–
druga: promjera glavice većeg od 23 mm za luk (krupna lučica koja služi za
proizvodnju mladoga zelenog luka za neposrednu potrošnju i za konzerviranje)
s tolerancijama ± 3%.
U
sitnim lučicama prve skupine mogu se nalaziti glavice s mehaničkim oštećenjima,
proklijale glavice, glavice bez ovojne ljuske i stranih primjesa ukupno do 3%,
a u srednjim lučicama druge skupine do 6%.
3. Norme za češnjeve češnjaka
(Allium schoenoprasum L.)
Veličina
partije iznosi najviše 20 t.
U češnjaku
se mogu nalaziti češnjevi s mehaničkim oštećenjima, proklijali češnjevi bez
ovojne ljuske i stranih primjesa najviše do 3%.
Češnjak
namijenjen sadnji može se pakirati i u glavicama.
4. Norme za kategorije
sjemena strnih žita
4.1. U
certificiranom sjemenu prve generacije (C1) strnih žita u uzorku od 1000 g dopušta se najviše
pet zrna korova, bez primjesa drugih vrsta sjemena poljoprivrednog bilja.
4.2. U certificiranom sjemenu druge generacije (C2) strnih žita, u uzorku od
1000 g dopušta se najviše pet zrna korova i najviše 10 zrna drugih strnih žita.
4.3. U sjemenu strnih žita ne smije biti više od 3%
sjemena koje prolazi kroz sita s pravokutnim otvorima kojima duljine strana
iznose: za pšenicu i dvoredi ječam 2,2 x 25,0 mm; za ostali ječam 2,0 x 21,0
mm, a za raž i zob 1,8 x 21,0 mm.
5. U prosječnom uzorku ne
smije biti niti jedno zrno:
–
viline kosice (Cuscuta sp.) u uzorku svih vrsta djetelina, lucerne,
smiljke, trava te u smjesama trava s tim biljnim vrstama;
– viline kosice (Cuscuta sp.) i volovoda (Orobanche
spp.) u uzorku lana, grahorice, stočnog graška, smjese grahorica, zobi,
grahorice sa stočnim graškom te u smjesama trava;
– divlje zobi (Avena fatua) u uzorku zobi i
strnih žita;
– bunike (Hyokscyamus niger) u uzorku maka;
– Ambrosia spp. i Orobanche spp. u
uzorku konoplje.
6. U prosječnom uzorku
dopuštena je prisutnost:
– do
tri zrna dinjice (Poterium sanguisorba) u uzorku esparzete,
– do
pet zrna Lolium linicolum, do 10 zrna Lolium temulentum i do 10 zrna Camelina
sativa u uzorku lana;
– do
pet zrna Rumex spp. u uzorku djeteline i lucerne.
7. Posebne norme za sjeme
šećerne repe
7.1.
Jednoklično (monogermno) sjeme šećerne repe jest isključivo genetski
jednoklično sjeme koje mora dati najmanje 90% pojedinačnih klijanaca.
7.2.
Višeklično (multigermno) sjeme je sjeme koje klijanjem daje više klica
(najčešće 2 – 3).
7.3.
Prema broju kromosoma može biti:
–
diploidno sjeme kojemu klupka sadrže najmanje 85% diploida;
–
triploidno sjeme kojemu klupka sadrže najmanje 75% triploida;
–
tetraploidno sjeme kojemu klupka sadrže najmanje 85% tetraploida;
–
poliploidno sjeme kojemu smjesa diploida-triploida-tetraploida sadrži najviše
40% diploida.
7.4.
Prema stupnju dorade sjeme šećerne repe može biti:
–
naturalno – nedorađeno čini smjesu kvržica veličine 3,25 – 6,25 mm;
–
tehnički dorađeno sjeme jest polirano ili i segmentirano i na kraju
kalibrirano.
Segmentirano
sjeme dobije se mehaničkim razbijanjem višekličnog sjemena na segmente da bi
se povećao udjel jednokličnih segmenata;
–
pilirano sjeme obloženo je sjeme kojemu se omotač nanosi radi postizanja
okrugle forme sjemena i povećanja njegove apsolutne mase. Omotač čine
interne, hranjive, stimulirajuće i zaštitne tvari, a da bi se pilirano sjeme
dobro uočavalo u tlu, boja se;
–
inkrustirano sjeme je sjeme prekriveno tankim slojem punila, zaštitnih
sredstava, boje i sličnoga da bi se klice zaštitile i bolje uočavale u tlu.
7.5.
Kalibriranje peleta počinje od 3,50 mm i obavlja se na sitima okruglih
otvora.
Raspon između donje i gornje granice smije iznositi
1 mm.
8. Temeljni zahtjevi kakvoće za sjeme kukuruza
8.1. Sjeme kukuruza može se kalibrirati, i to:
– po širini,
– po debljini,
– po duljini.
8.2. Kalibriranje sjemena obavlja se unutar ovih
krajnjih dimenzija:
– širina zrna od 6 do 11 mm,
– debljina zrna od 3,5 do 9 mm,
– duljina zrna od 8 do 14 mm.
Dimenzije zrna u pojedinim frakcijama određuje dorađivač
sjemena u sklopu propisanih dimenzija, ali raspon unutar barem dvije dimenzije
ne može biti veći od 2 mm a odstupanje od dimenzije frakcije može imati
najviše 5% sjemena. Nazivi frakcija ovisno o širini nose nazive malo (M), srednje
(S), veliko (V); ovisno o debljini plosnato (P), okruglo (O); ovisno o duljini
kratko (K), srednje (S), dugo (D).
9. Kalibrirano sjeme krastavca, paprike, cvjetače, kelja,
kupusa, salate, luka i drugih povrtlarskih kultura mora biti izjednačeno po
veličini i obliku, s najvećom tolerancijom od 2%.
10. U čistoću smjesa sjemena ubraja se zbroj postotka
sjemena kultura koje ulaze u smjesu. U smjesi trava i smjesi trava s lucernom,
djetelinom ili smiljkitom, čistoća mora iznositi najmanje 90%, a u ostalim
smjesama – najmanje 95%. Klijavost smjese sjemena ocjenjuje se posebno za
svaku kulturu. Smjesa sjemena smatra se neispravnom ako sjeme jedne kulture ili
više kultura koje čine smjesu i zastupljene su s više od 10% ne odgovara
deklariranoj.
11. Pri
ispitivanju klijavosti sjemena djeteline, lucerne, smiljkite, esparzete,
grahorice, lupine, leće i pamuka, tvrda zrna ubrajaju se u klijavo sjeme.
Dodatak 2.
METODE ISPITIVANJA KAKVOĆE
SJEMENA
1.
Uzorkovanje – pribor, oprema i postupci
1.1. Cilj
Cilj uzorkovanja je dobiti
uzorak veličine sukladne za ispitivanje, a u kojem su sadržani svi sastavni
dijelovi koji se pojavljuju u partiji sjemena.
Količina
sjemena koja se ispituje u laboratoriju vrlo je mala u usporedbi s veličinom
partije sjemena koju taj uzorak predstavlja. Da bi se postigli ujednačeni i
točni rezultati u ispitivanju sjemena, neophodno je potrebno da primarni,
zbirni i prosječni uzorci budu uzeti i pripremljeni pažljivo i u skladu s
propisanim pravilima za uzorkovanje. Bez obzira koliko se pažljivo rade
laboratorijske analize, njihov rezultat pokazuje samo kvalitetu uzorka
dostavljenog na analizu. Zbog toga, mora se maksimalno nastojati da uzorak koji
se dostavlja laboratoriju točno predstavlja sastav dotične partije sjemena.
Jednako tako, kod razdjeljivanja uzorka u laboratoriju, mora se maksimalno
nastojati da se dobije radni uzorak koji predstavlja dostavljeni prosječni
uzorak.
1.2. Definicije
1.2.1. Primarni uzorak
Primarni
uzorak je mala količina sjemena uzeta s jednog mjesta u partiji.
1.2.2. Zbirni uzorak
Zbirni
uzorak se dobije spajanjem i miješanjem svih primarnih uzoraka koji su uzeti iz
jedne partije.
1.2.3. Prosječni uzorak
Prosječni
uzorak je uzorak koji se dostavlja u laboratorij za ispitivanje sjemena. On
mora imati masu jednaku ili veću od mase određene u Tablici 14, a može biti
cijeli zbirni uzorak ili njegov dio.
1.2.4. Radni uzorak
Radni
uzorak je poduzorak uzet iz prosječnog uzorka u laboratoriju, a na kojem se
vrši jedno od ispitivanja opisanih u Metodama ispitivanja sjemena.
1.2.5. Poduzorak
Poduzorak
je dio uzorka dobiven smanjivanjem uzorka upotrebom jedne od metoda uzorkovanja
propisanih u točkama 1.6.6. i 1.7.2.
1.2.6. Pečaćenje
Pečaćenje
podrazumijeva da su kontejner ili pojedinačna pakiranja sjemena zatvoreni na
takav način da se ne mogu otvoriti, a da se pri tome ne ošteti pečat ili ne
ostavi vidljiv trag. Ova definicija se odnosi kako na partiju tako i na uzorke.
1.3. Opća načela
Uzorak se dobiva uzimanjem malih
količina sjemena iz različitih dijelova partije, te njihovim spajanjem. Iz ovog
uzorka dobivaju se manji uzorci kroz nekoliko etapa. U svakoj etapi nakon
miješanja slijedi ili uzastopno dijeljenje ili izuzimanje malih dijelova uzorka
s različitih mjesta i njihovo spajanje.
1.4. Partija
Da bi se moglo izdati izvješće o
kakvoći sjemena partija mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:
1.4.1. Veličina partije
Partija ne smije prelaziti
veličinu određenu u koloni 3., tablice 14, koja je sastavni dio ovih metoda, s
tolerancom od 5%. Izuzetak je sjeme krmnih i ukrasnih kultura koje se
transportira u rinfuzi.
Količina sjemena koja prelazi
propisanu veličinu mora se podijeliti u partije čija masa ne prelazi propisanu
veličinu. Svaka ova partija mora biti obilježena posebnim brojem partije. Kada
su partije sjemena za posebne sorte ili hibride cvijeća, drveća i grmova,
povrća i poljoprivrednih kultura male, dopuštaju se manje veličine prosječnog
uzorka (pogledati Pravilo 1.6.3).
Male partije sjemena su one čija
je masa jednaka ili manja od 1% maksimalne težine partije navedene u koloni 3.
tablice 14.
1.4.2. Uniformnost partije
U vrijeme uzimanja uzorka sjeme
u partiji treba biti homogenizirano i dorađeno, tako da je što je više moguće
ujednačeno. Ne smije postojati nikakvih znakova heterogenosti. U slučaju
sumnje, heterogenost se može utvrditi po testu heterogenosti za partije sjemena
u većem broju pakiranja kao što je opisano u dokumentu »Seed science and
tehnology, dodatku D«.
1.4.3. Pakiranje
Partija treba biti u pakiranjima
koja se mogu zapečatiti ili imaju plombe, i koja su označena jedinstvenim
brojem partije. Izvješće o kvaliteti se ne može izdati za sjeme koje nije
pakirano ili koje je u pakiranjima koja se ne mogu zapečatiti.
1.4.4. Obilježavanje i pečaćenje partije
U
vrijeme uzorkovanja sva pakiranja moraju biti obilježena jedinstvenim brojem
partije, koji odgovara broju partije koji će biti na deklaraciji. Jedinstveni
broj partije daje dorađivač odnosno uvoznik sukladno »Knjizi evidencije o
proizvodnji, doradi i uvozu sjemena, presadnica i micelija gljiva«.
Uzorkivač
sam mora provjeriti dali su sva pakiranja sjemena zapečaćena. Uzorkovana
partija, ili dio partije ne smije ostati nezapečaćena.
1.5. Aparati
Svaka faza u uzorkovanju partije
treba biti izvedena primjenom odgovarajućih pomagala i opreme. Oprema i
pomagala za uzimanje uzoraka te formiranje odgovarajućih prosječnih i radnih
uzoraka opisane su u nastavku i pod točkama 1.6. i 1.7.
1.5.1. Šiljasta sonda
Ovo je jedan od najčešće
korištenih instrumenata za uzorkovanje. Sastoji se od šuplje mjedene cijevi
koja se nalazi unutar vanjske cijevi sa zašiljenim vrhom. I unutrašnja i
vanjska cijev imaju u svojim stijenkama otvore. Kada se unutrašnja cijev okrene
tako da se njeni otvori poklope s otvorima vanjske cijevi, sjeme može ulaziti u
unutrašnjost sonde. Nakon toga se unutrašnja cijev zakrene za pola okreta,
čime se otvori zatvaraju. Sonde se razlikuju po dužini i promjeru, ovisno o
vrsti sjemena i veličini kontejnera, a mogu biti sa ili bez pregrada. Za
uzorkovanje sjemena u vrećama pogodne su sljedeće dimenzije sondi: za djeteline
i slično sitno, sipko sjeme: sonda od 762 mm s vanjskim promjerom 12.7 mm i 9
otvora; za žitarice: 762 mm s vanjskim promjerom 25.4 mm i 6 otvora.
Sonde za uzorkovanje iz
kontejnera jednake su konstrukcije kao i one za uzorkovanje iz vreća, ali su
znatno veće, do 1600 mm dužine i promjera do 38 mm, sa 6 ili 9 otvora.
Ovakva sonda može se koristiti
za uzorkovanje u vertikalnom ili horizontalnom položaju. Međutim, da bi se
mogla koristiti vertikalno, sonda mora imati poprečne pregrade koje instrument
dijele u određeni broj odjeljaka. Bez tih pregrada, sjeme iz gornjih slojeva
prije će pasti u cijev, tako da u uzorku neće biti ravnomjerno zastupljeno
sjeme iz svih slojeva. Kod vertikalnog korištenja sonde ne može se izbjeći da
nešto sjemena bude potisnuto od gore prema dolje. Da se to potiskivanje smanji,
površina sonde treba biti što glatkija.
Bez obzira da li se sonda
koristi horizontalno ili vertikalno, treba je ubosti dijagonalno u vreću ili
kontejner. Za sjeme u rinfuzi praktičnije je vertikalno uzorkovanje. Sonda se
gurne u vreću u zatvorenoj poziciji, zatim se otvori i nekoliko puta okrene ili
lagano potrese kako bi se potpuno napunila. Zatim se zatvori, izvuče i isprazni
u odgovarajuću posudu, ili na komad voštanog papira ili sličnog materijala.
Sonde se treba zatvarati pažljivo, kako ne bi došlo do oštećenja sjemena.
Šiljasta sonda može se koristiti
za većinu vrsta sjemena, osim jako pljevičastog sjemena. Sonde s manjim promjerom
cijevi mogu se koristiti ubušivanjem kroz tkanje jutenih ili sličnih vreća.
Nakon što se sonda izvuče, nekoliko se puta prijeđe njenim vrhom dijagonalno
preko načinjenog otvora, kako bi se niti vreće vratile i zatvorile otvor.
Papirnate vreće se uzorkuju bušenjem vreće, a nakon uzorkovanja otvor se
zatvara posebnom naljepnicom.
1.5.2. Nobbeovo šuplje šilo
Ovaj tip šila izrađuje se u
različitim dimenzijama, koje odgovaraju različitim vrstama sjemena. To je cijev
sa zašiljenim vrhom, dugačka dovoljno da se njome dosegne sredina vreće, a
blizu zašiljenog kraja ima ovalni otvor. Ukupna dužina instrumenta treba biti
približno 500 mm, uključujući ručku oko 100 mm i šiljak od oko 60 mm. Ostaje
oko 340 mm za ulaz u vreću, što je dovoljno da se dosegne sredina kod svih
tipova vreća. Za žitarice unutrašnji promjer cijevi treba biti oko 14 mm, a za
djeteline i slično sjeme dovoljno je 10 mm.
Nobbeovo šuplje šilo podesno je
za uzorkovanje sjemena u vrećama, ali nije podesno za rinfuzu. Prilikom
uzorkovanja, šilo se lagano ubada u vreću, s otvorom okrenutim prema dolje.
Šilo se usmjerava prema gore, pod kutom od oko 30° i gura do sredine vreće.
Tada se šilo zakrene za 180°, tako da otvor dođe gore, te se izvlači. Brzina
izvlačenja se postupno smanjuje, tako da se uzeta količina sjemena povećava od
sredine prema periferiji vreće. Ako je šilo dovoljno dugačko da dosegne do
suprotne strane vreće, tada je brzina izvlačenja stalno jednaka. Dok se šilo
izvlači, treba ga lagano potresati kako bi sjeme ujednačeno teklo. Sjeme će
bolje teći ako je unutrašnja površina šila glatkija.
Uzorci se uzimaju s vrha,
sredine i dna vreća. Da bi se uzeo uzorak s dna vreća koje stoje, potrebno ih
je podići s poda i staviti na druge vreće. Rupe na vrećama napravljene šilom,
zatvaraju se kao što je opisano kod šiljaste sonde.
1.5.3. Ručno uzimanje uzoraka
U određenim slučajevima i za
određene vrste, osobito pljevičastog sjemena koje nije sipko, ručno uzimanje
uzoraka je ponekad najbolja metoda. Primjer su rodovi:
Agropyron, Agrostis, Alopecurus,
Anthoxanthum, Arrenatherum, Axonopus, Bromus, Chloris, Cynodon, Cynosurus,
Dactylis, Deschampsia, Elymus, Elytrigia, Festuca, Holcus, Lolium, Melinis,
Panicum, Pascopyrum, Paspalum, Poa, Pseudoroegneria, Trisetum, Zoysia.
Ovom
metodom teško je uzorkovati dublje od 400 mm. To znači da je nemoguće uzeti
uzorke iz dubljih slojeva u vrećama i kontejnerima. U takvim slučajevima
uzorkivač može tražiti da neke vreće budu potpuno ili djelomično ispražnjene da
se omogući uzorkovanje, nakon čega se sjeme vrati u vreće. Kada se ručno
uzorkuje, mora se paziti da šaka bude čvrsto stisnuta, kako sjeme ne bi
ispadalo.
1.5.4. Uzorkovanje na liniji dorade
Uzorci sjemena na liniji dorade mogu se
uzimati posebnim u tu svrhu ugrađenim, automatskim izuzimačima uzoraka. Na taj
se način dobije zbirni uzorak iz kojega se, po propisanom postupku formiraju
prosječni uzorak i uzorak za vlagu.
1.6. Procedure za uzorkovanje partije
1.6.1. Opće upute
Uzorkovanje
za izdavanje izvješća o kvaliteti sjemena i post-kontrolu mogu provoditi jedino
osobe koje su obučene i iskusne u uzorkovanju sjemena i koje su određene od
strane voditelja ovlaštenog laboratorija ili voditelja dorade sjemena upisane u
upisnik dorađivača sjemena. Uzorkivač mora imati certifikat o stručnosti za
uzorkovanje sjemena. Upute za uzorkovanje propisane u ovim Pravilima moraju se
slijediti kada se uzorkovanje vrši u svrhu izdavanja izvješća o kvaliteti
sjemena potrebnog za deklariranje sjemena.
Partija
sjemena mora biti složena tako da se može doći do svih pojedinačnih pakiranja
ili dijelova partije. Pravila uzorkovanja su predviđena tako da budu pogodna za
većinu praktičnih situacija. Ako je smještaj partije ili tip pakiranja takav da
onemogućuje primjenu ovih pravila, uzorkovanje se ne provodi, ili se traži drukčije
razmještanje partije. Na zahtjev uzorkivača vlasnik sjemena mora dati sve
informacije koje se odnose na formiranje partije i miješanje. Ako postoje
dokazi o heterogenosti partije, bilo temeljem dokumentacije ili fizički
vidljivi, uzorkovanje se mora odbiti.
1.6.2. Intenzitet uzorkovanja
Za partiju sjemena u pakiranjima
kapaciteta do 100 kg, uzima se ovaj najmanji broj pojedinačnih uzoraka:
1 – 4 pakiranja |
3 primarna uzorka iz svakog
pakiranja |
5 – 8 pakiranja |
2 primarna uzorka iz svakog pakiranja |
9 – 15 pakiranja |
1 primarni uzorak iz svakog
pakiranja |
16 – 30 pakiranja |
Ukupno 15 primarnih uzoraka |
31 – 59 pakiranja |
Ukupno 20 primarnih uzoraka |
60 i više |
Ukupno 30 primarnih uzoraka |
Ako je sjeme pakirano u mala pakiranja
kao što su limenke, papirnate vrećice ili paketići za maloprodaju, preporučuje
se sljedeći postupak:
Kao osnovna jedinica uzima se
100 kg, te se mala pakiranja grupiraju tako da čine jedinice za uzorkovanje
koje ne premašuju tu masu, npr. 20 pakiranja od 5 kg, 33 pakiranja od 3 kg ili
100 pakiranja od 1 kg. U svrhu uzorkovanja, svaka ova jedinica smatra se jednim
»pakiranjem«, te se primjenjuje intenzitet uzorkovanja opisan u prethodnom
stavku.
Kada se uzorkuje sjeme u
pakiranjima kapaciteta većeg od 100 kg, ili iz struje sjemena pri punjenju
ambalaže, uzima se ovaj najmanji broj uzoraka:
Veličina partije |
Potreban broj primarnih uzoraka |
Do 500 kg |
Najmanje pet pojedinačnih uzoraka |
Od 501 do 3 000 kg |
Jedan pojedinačni uzorak na svakih
300 kg sjemena, ali ne manje od pet uzoraka |
Od 3 001 do 20 000 kg |
Jedan pojedinačni uzorak na svakih
500 kg sjemena, ali ne manje od 10 uzoraka, |
Više od 20
000 kg |
Jedan
pojedinačni uzorak na svakih 700 kg sjemena, ali ne manje od 40 uzoraka |
U svim slučajevima, kada se
uzorkuje partija koja ima do 15 pakiranja, iz svakog pakiranja izabranog za
uzorkovanje uzima se jednak broj primarnih uzoraka.
1.6.3. Težina prosječnog
uzorka
Minimalne težine prosječnih
uzorka su sljedeće:
Za određivanje vlage – 100 g za
vrste koje se moraju mljeti i 50 g za sve ostale vrste.
Za potvrđivanje vrste i sorte –
kako je propis, u Poglavlju 8.
Za sva druga ispitivanja –
najmanja težina koja je propisana u koloni 4 tablice 14., osim za male partije sjemena
(vidjeti 1.4.1.) gdje prosječni uzorak mora imati masu barem kao dvostruki
radni uzorak za analizu čistoće, propisanu u koloni 5 tablice 14., pod uvjetom
da se ne traži utvrđivanje broja drugih sjemenki u uzorku.
U slučaju kada je uzorak manji
od propisanog treba obavijestiti uzorkivača, a analize se ne vrše dok ne bude
dostavljen uzorak dovoljne težine. Izuzetno, u slučaju kada se radi o vrlo
skupom sjemenu, analize mogu biti završene koliko je moguće s obzirom na
veličinu uzorka, a na certifikat se mora dodati izjava:
Prosječni uzorak je bio manje
težine od propisane u Tablici 14 ovih Metoda.
1.6.4. Uzimanje primarnih
uzoraka
Primarni uzorci, približno iste
veličine, uzimaju se iz svakog pakiranja ili svakog mjesta u pakiranju ili sa
svakog mjesta iz hrpe.
Kada je partija u pakiranjima
(uključujući vreće), pakiranja iz kojih će se uzeti uzorak odabiru se slučajnim
odabirom širom partije, a primarni uzorci uzimaju se s vrha, sredine i dna
pakiranja, ali ne obavezno s više mjesta iz pojedinog pakiranja, osim ako je
tako propisano u Tablicama za intenzitet uzorkovanja.
Kada je sjeme u rinfuzi ili u
velikim kontejnerima, primarni uzorci uzimaju se s različitih mjesta i dubina.
U slučaju pljevastog sjemena
koje ne curi, primarni uzorci se mogu uzeti rukom.
Ako će sjeme biti pakirano u
mala ili vodonepropusna pakiranja (npr. folije ili plastične vrećice) treba,
ako je moguće, uzorkovati prije pakiranja. Ako to nije učinjeno, potreban broj
pakiranja će biti otvoren ili probušen za uzimanje primarnog uzorka. Uzorkovana
pakiranja se nakon toga zatvore ili se sjeme premjesti u novo pakiranje.
Sjeme može biti uzorkovano u
momentu pakiranja, pod uvjetom da sprava za uzimanje uzorka uzima uzorak
ujednačeno kroz cijeli presjek struje sjemena te da sjeme koje uđe u spravu ne
ispada. Sprava za uzorkovanje može se kontrolirati bilo ručno bilo automatski.
1.6.5. Pravljenje zbirnog
uzorka
Ako su primarni uzorci
ujednačeni, mogu biti pomiješani u zbirni uzorak.
1.6.6. Pravljenje prosječnog
uzorka
Prosječni uzorak dobiva se
reduciranjem zbirnog uzorka na odgovarajuću veličinu upotrebom jedne od metoda
opisane pod 1.7.2. Ako je teško miješati i reducirati uzorak na odgovarajući
način u uvjetima skladišta, treba cijeli dobiveni zbirni uzorak proslijediti u
laboratorij gdje će biti reduciran.
Ako je zbirni uzorak
odgovarajuće veličine, može se bez reduciranja uzeti kao prosječni uzorak.
Dodatni uzorci koji se traže, ali ne poslije
izvršenog uzorkovanja, bit će pripremljeni na isti način kao i prosječni uzorak
i označeni kao duplikati.
1.6.7. Slanje prosječnih
uzoraka
Svaki prosječni uzorak mora biti
obilježen istim brojem kao i partija tako da se odredi njegova veza s partijom.
Uzorak uzet u svrhu izdavanja izvješća o kvaliteti sjemena za deklariranje i za
post-kontrolu mora biti zapečaćen. Uzorak mora biti popraćen zapisnikom čiji
obrazac je tiskan u prilogu (obrazac broj 3).
Uzorci
trebaju biti upakirani tako da se onemogući njihovo oštećivanje tijekom
transporta. Uzorci smiju biti upakirani u vodonepropusnu ambalažu samo za određivanje
sadržaja vlage ili ako je i sama partija bila osušena na nižu vlagu i pakirana
u vodonepropusnu ambalažu. U oba slučaja treba istisnuti što je moguće više
zraka iz uzorka. U svim drugim slučajevima uzorak za utvrđivanje klijavosti ne
smije biti pakiran u vodonepropusnu ambalažu.
Uzorci trebaju biti bez
odlaganja otpremljeni u laboratorij i ne smiju biti ostavljani u rukama
neovlaštenih osoba. Kada je sjeme kemijski tretirano, naziv preparata treba
također biti naznačen na uzorku.
1.7. Postupak u laboratoriju
1.7.1. Minimalna težina
radnog uzorka
Minimalna težina radnog uzorka
je propisana za svaku pojedinu analizu.
1.7.2. Priprema radnog uzorka
Prosječni uzorak dostavljen u
laboratorij za ispitivanje sjemena, obično treba biti reduciran na radni uzorak
jednak ili veći nego je propisano za pojedinu analizu.
Prosječni uzorak treba prvo
dobro promiješati. Radni uzorak dobije se ili ponovljenim dijeljenjem ili
izuzimanjem i ponovnim spajanjem malih dijelova prosječnog uzorka uzetih širom
iz mase. Metode su opisane u nastavku.
Dva radna uzorka iz istog
prosječnog uzorka prave se neovisno. Nakon što je uzet prvi radni uzorak ili
pola radnog uzorka, ostatak prosječnog uzorka ponovo se izmiješa, te se istim
postupkom uzima drugi radni uzorak ili pola radnog uzorka.
1.7.3. Metoda mehaničkog
razdjeljivanja
Ova metoda je podesna za sve
vrste sjemena osim izrazito pljevastog. Uređaj dijeli uzorak koji kroz njega
prolazi na dva približno jednaka dijela. Prosječni uzorak se može promiješati tako
da ga se propusti kroz razdjeljivač, dva dobivena dijela se spoje te propuste
još jednom kroz razdjeljivač. Ako je potrebno, ovaj se postupak još jednom
ponovi. Smanjivanje uzorka se provodi tako što se sjeme uzastopno propušta kroz
razdjeljivač i svaki puta se ukloni polovica. Proces uzastopnog
prepolovljavanja se ponavlja dok se ne dobije radni uzorak mase približno
jednake, ali ne manje, od propisane mase.
U nastavku su opisani
razdjeljivači podesni za ovaj postupak.
(a) Razdjeljivač stožastog tipa (Boerner
tip) se proizvodi u dvije veličine, manji za vrste sitnijeg sjemena i veći za
vrste krupnijeg sjemena (pšenica i krupnije). Osnovni dijelovi su ulazni
lijevak, konus i serija pregrada koja usmjerava sjeme u dva žlijeba. Pregrade
tvore naizmjenične kanale i razmake jednake širine. Na vrhu su poredane u krug
i usmjerene prema unutra i dolje. Kanali vode u jedan žlijeb, a razmaci u
nasuprotni žlijeb. Zasun na dnu ulaznog lijevka zadržava sjeme. Kada se zasun
otvori, sjeme pada na konus gdje se ravnomjerno rasporedi u kanale i razmake,
te kroz žljebove dolazi u prijemne posude.
Sljedeće dimenzije razdjeljivača smatraju se
podesnima. Kod velikog razdjeljivača, oblikovanog za krupno sjeme, ima 19
kanala i 19 razmaka, svaki širine 25,4 mm. Kod malog razdjeljivača koji je
oblikovan za sitno sjeme koje lako curi, ima 22 kanala i 22 razmaka, svaki
širine 7,9 mm. Ukupne dimenzije razdjeljivača su kako slijedi: veliki
razdjeljivač 812.8 mm visina i 368,3 mm promjer; mali razdjeljivač 406,4 visina
i 152,4 mm promjer.
Prilikom
kupovine treba obratiti pažnju na sljedeće osobine: (1) zasun bi se trebao
otvarati lako, ali ne smije propuštati sjeme po rubovima dok je zatvoren; (2)
treba biti što manje oštrih kutova, te ne smije biti sitnih otvora i neravnina
na površinama preko kojih klizi sjeme, jer se na takvim mjestima može zadržati
sjeme i tako prenijeti u sljedeći uzorak. Loša strana ovog razdjeljivača je što
se teško provjerava čistoća.
(b) Soil divider (razdjeljivač
za zemlju) je jednostavniji razdjeljivač građen na istom principu kao i
stožasti razdjeljivač. Kanali su ovdje poredani u ravnom nizu umjesto u krug
kao kod stožastog razdjeljivača. Razdjeljivač za zemlju se sastoji od ulaznog
lijevka s kanalima, okvira koji drži lijevak, dvije prijemne posude i posude za
sipanje.
Sljedeće dimenzije se smatraju
podesnima. Kanali širine 12,7 mm koji vode od ulaznog lijevka u prijemne
posude. Treba biti 18 kanala, koji naizmjenično vode u jednu od dviju posuda.
Maksimalne dimenzije su 355,6 mm dužina, 254 mm širina i 279,4 mm visina.
Pri upotrebi razdjeljivača sjeme
se sipa iz posude za sipanje ujednačenim mlazom po čitavoj dužini
razdjeljivača. Ovaj razdjeljivač je pogodan za krupno kao i za pljevičasto
sjeme. Mogu se proizvesti i tipovi za sitno sjeme.
(c) Centrifugalni razdjeljivač.
Ovaj razdjeljivač (Gamet tip) koristi centrifugalnu silu za miješanje i
raspršivanje sjemena preko površine za razdjeljivanje. Kod ovog razdjeljivača
sjeme curi prema dolje kroz ulazni ljevak na plitku gumenu rotacijsku posudu.
Zbog rotacije posude, koja se postiže upotrebom elektromotora, sjeme bude
izbačeno centrifugalnom silom i pada prema dolje. Krug odnosno prostor u koji
pada sjeme podijeljen je na dva jednaka dijela stalnim pregradama tako da pola
sjemena pada u jedan žlijeb, a druga polovica u drugi.
Centrifugalni razdjeljivač daje
promjenljive rezultate kada se nepažljivo koristi. Ipak, zadovoljavajući
rezultati dobivaju se kada se ovaj razdjeljivač koristi kako je opisano.
Priprema uređaja
(I) Postaviti razdjeljivač u
vodoravan položaj pomoću podesivih nožica.
(II) Provjeriti da su
razdjeljivač i četiri posude čisti.
Miješanje uzorka
(III) Ispod svakog žlijeba
postaviti po jednu posudu.
(IV) Sipati čitav uzorak u
ulazni lijevak; kada se lijevak puni, sjeme se uvijek mora sipati u sredinu.
(V) Uključi se centrifuga, te
sjeme prolazi u prijemne posude.
(VI) Pune posude zamijene se
praznima. Sadržaj dviju punih posuda se zajedno sipa u ulazni lijevak, tako da
se u padu pomiješa. Uključi se centrifuga.
(VII) Opisani postupak (vi) se
ponovi još jednom.
Smanjivanje uzorka
(VIII) Pune posude zamijeniti
praznima. Sadržaj jedne pune posude se ukloni, a sadržaj druge se sipa u ulazni
lijevak. Uključi se centrifuga.
(IX) Postupak se ponavlja dok se
ne postigne odgovarajuća veličina radnog uzorka.
(d) Rotacijski razdjeljivač.
Rotacijski razdjeljivač ima rotirajuću glavu sa 6 do 10 pričvršćenih posuda
za poduzorke, vibrirajući žlijeb i ulazni lijevak. Prilikom korištenja razdjeljivača,
količina sjemena do približno 4 l sipa se u ulazni lijevak. Rotacijski
razdjeljivač se uključi tako da se rotirajuća glava s posudama vrti na
približno 100 okr/min. Vibrirajući žlijeb počinje dovoditi sjeme u ulazni
cilindar rotirajuće glave. Brzina punjenja i prema tome trajanje procesa
razdjeljivanja može se podešavati promjenom razmaka između otvora lijevka i
žlijeba, te jačinom vibriranja žlijeba. Ulazni cilindar može voditi sjeme na
dva načina. Sjeme može ići centralno na distributor unutar rotacijske glave
koji raspoređuje sjeme u sve prijemne posude istovremeno. Drugi je način da
sjeme ide širom na ulaze za posude koje rotiraju ispod ulaznog cilindra tako da
se struja sjemena podijeli u pod-uzorke. Na oba načina postiže se preciznost
dovoljna za potrebe ispitivanja sjemena. Razdjeljivač je podesan za sitno sjeme,
a također i za većinu vrsta pljevičastog sjemena, npr. trave, cvijeće ili
začinsko bilje. Ovim tipom razdjeljivača ne može se dijeliti jedino izrazito
pljevičasto sjeme (npr. Trisetum flavescens), koje začepljuje ulazni
lijevak. Razdjeljivač daje pouzdane rezultate kada je trajanje procesa
razdjeljivanja barem 1 minutu, tako da se postigne najmanje 100 poduzoraka u
svakoj posudi. Kao radni uzorak uzima se sadržaj jedne ili više posuda,
najbolje nasuprotnih. Također, sadržaj posuda može se koristiti za ponavljanje
postupka razdjeljivanja.
1.7.4. Prilagođena metoda
prepolovljavanja
Pribor koji se koristi je
plitica na kojoj se nalazi rešetka.
Prilagođena metoda polovljenja
primjenjuje se tako što se sjeme sipa iznad posebne plitke posude koja ima
parni broj četverokutnih komorica (svaka druga je bez dna). Kad se posuda podigne
polovica uzorka ostaje u posudi postavljenoj ispod nje i na taj se način uzorak
sadržan u posudi smanjuje sve dok se ne dobije određena količina radnog uzorka.
1.7.5. Metoda prepolovljavanja
žlicom
Tu je metodu dozvoljeno
koristiti samo za sitnozrne vrste. Za rad je potrebna plitica, spatula i
laboratorijska žlica s ravnim rubom. Nakon prethodnog miješanja sjeme se ravnomjerno
sipa na pliticu, nakon čega se plitica ne smije potresati. Pomoću spatule u
jednoj ruci i žlice u drugoj, uzimaju se male količine sjemena s barem pet
slučajno odabranih mjesta na plitici. Uzima se dovoljna količina sjemena da
radni uzorak ima masu približno jednaku, ali ne manju od propisane mase.
1.7.6. Metoda ručnog prepolovljavanja
Ova
metoda koristi se samo za sljedeće rodove koji imaju pljevičasto sjeme:
Agrimonia Cenchrus Oryza
Andropogon Chloris Pennisetum (ne
glaucum)
Anthoxanthum Dichanthium Scabiosa
Arrenatherum Echinochloa Sorghastrum
Astrebla Ehrharta Stylosanthes (ne
guianensis)
Beckamnnia Elymus Taeniatherum
Bouteloua Eragrostis Trisetum
Brachiaria Gomphrena
Briza Melinis
te za sljedeće rodove drveća i grmlja:
Acer Corylus Populus
Aesculus Fraxinus Quercus
Ailanthus Juglans Salix
Castanea Liriodendron Tectona
Metoda:
1.
Sjeme se ravnomjerno rasporedi po glatkoj čistoj površini.
2.
Sjeme se dobro promiješa koristeći spatulu i formira u hrpu.
3. Hrpa se podijeli na dva
dijela, te svaki dobiveni dio još jednom, čime se dobiju četiri dijela. Svaki
od četiri dobivena dijela još se jednom podijeli, tako da se dobije ukupno osam
dijelova koji se slože u dva reda po četiri hrpice.
4. Spoje se naizmjenične hrpice,
npr. spojiti prvu i treću hrpicu u prvom redu sa drugom i četvrtom hrpicom u
drugom redu. Preostale četiri hrpice odstraniti.
5. Ponavljati korake 2, 3 i 4
koristeći dio uzorka koji je zadržan u koraku 4, dok se uzorak ne smanji na
propisanu težinu radnog uzorka.
1.8. Skladištenje uzoraka
1.8.1. Prije ispitivanja
Ako je ikako moguće, ispitivanje
treba započeti isti dan kada uzorak pristigne u laboratorij. Ukoliko to nije
moguće, uzorak treba skladištiti u hladnoj, zračnoj prostoriji tako da se
izbjegne umanjenje kvalitete sjemena.
1.8.2. Poslije ispitivanja
Radi moguće potrebe za ponovnim
ispitivanjem prosječni uzorci, na temelju kojih su izdana izvješća o kvaliteti
sjemena, moraju se čuvati u uvjetima u kojima su mogućnosti promjene kvalitete
svedene na minimum, najmanje koliko traje važnost deklaracije za čije ishođenje
se vrši ispitivanje. Ipak, laboratorij za ispitivanje sjemena nije odgovoran za
pogoršanje kvalitete koje se može dogoditi.
Kada se zatraži ponovljeno
testiranje, iz prosječnog uzorka uzima se jedan dio prema proceduri opisanoj u
Pravilu 1.7.2., taj se dio pečati i predaje laboratoriju određenom za
ponovljeno ispitivanje. Ostatak prosječnog uzorka ostaje na čuvanju.
2. ČistoĆa sjemena
2.1. Čistoća sjemena jest u
postocima izražen odnos količine čistog sjemena vrste koja se ispituje i
zajedno količina sjemena drugih vrsta poljoprivrednog bilja, korova i inertnih
tvari.
2.2. Čisto sjeme jest sjeme koje
pripada deklariranoj vrsti ili koje je kao takvo identificirano u laboratoriju
za ispitivanje sjemena:
– zrelo i neoštećeno sjeme i
plodovi normalne veličine;
– nedozrelo, šturo ili
proklijalo sjeme iznad polovice normalne veličine;
– dijelovi sjemena i plodova
veći od polovice njegove normalne veličine;
– sjeme kojem nedostaje ljuska –
sjemenjača (Leguminosae i Cruciferae).
– sjeme (botanički plodovi), bez
obzira na to sadrži li pravo sjeme (Beta, Tetragonia), te jednosjemeni
plodovi (Valerianella, Cichorium, Lactuca, Helianthus i Fagopyrum)
i mahune ili dijelovi mahuna s jednim sjemenom;
–
jednosjemeni ili dvosjemeni plodovi veći od polovice normalne veličine (Umbeliferae),
bez obzira na to imaju li pravo sjeme;
–
plodovi sjemena koje bez ispuhavanja, stereoskopa, diafanoskopa ili drugih
aparata odredimo u čisto sjeme, ako klica nije vidljiva;
–
cvjetići trava i žitarica s vidljivom kariopsom, uključujući i endospermu sa
sterilnim cvjetićima ili bez sterilnih cvjetića;
–
gole kariopse trava i žitarica iznad polovice normalne veličine;
– frakcije čistog sjemena trava,
separirane primjenom posebnih metoda;
– klupka ili dijelovi klubaka
Beta vrsta s pravim sjemenom ili bez pravog sjemena koji ostanu na situ
veličine 200 x 300 mm, s pravokutnim otvorima veličine 20 x 1,5 mm nakon jedne
minute prosijavanja. Klupko ili dijelovi klubaka monogermnih vrsta, uključujući
peteljku koja nije dulja od debljine klupka, bez vidljivo prisutnog sjemena,
djelomično ili sasvim golo sjeme, veće od polovice normalne veličine.
2.3. Sjeme drugih vrsta i sjeme
korova čine sve vrste sjemena, osim čistog sjemena koje udovoljava uvjetima za
čisto sjeme iz točke 2.2.
2.4. Inertne tvari obuhvaćaju
dijelove sjemena (zrna) poljoprivrednog bilja i korova te strane primjese koje
ne potječu od sjemena, i to:
– dijelove polomljenoga ili
oštećenog sjemena manje od polovice normalne veličine;
– sjeme bez sjemene ljuske (Leguminosae
i Cruciferae);
– prazne pljevice i slobodne
prazne cvjetiće;
– cvjetiće trava s kariopsom
manjom od propisane;
– odlomljene sterilne cvjetiće,
osim za trave (Arrhenatherum, Avena, Chloris, Dactylis, Festuca, Holcus, Poa
i Sorghum), za koje sterilni cvjetići ostaju;
– klupka i dijelovi klubaka Beta
vrsta koji su prošli kroz sito s pravokutnim otvorima veličine 20 x 1,5 mm
nakon 1 minute prosijavanja (trešenja, vibriranja), osim genetički monogermnih
vrsta; mahune i čahure sa sjemenom treba otvoriti, sjeme izvaditi i grupirati
ga u čisto sjeme, a ostale dijelove svrstati u inertne tvari;
– oštećeno sjeme bez embrija:
sterilne cvjetiće, prazne pljeve, peteljke, listiće, šturo i lako lomljivo
sjeme, »crno sjeme« (Plantago lanceolata), bez obzira na to da li je
deformirano, grudice zemlje, pijesak, kamenčiće, pljevu, dijelove stabljika,
komadiće drugih dijelova biljaka i ostale primjese što nisu sjeme;
– otpadni materijal, lake
frakcije dobivene primjenom metode ispuhivanja.
2.5. Ispitivanje čistoće sjemena
s ovojnicom: ovojnica sjemena mora biti isprana ili uklonjena u suhom stanju.
Sjeme u vrpcama uklanja se s vrpce tako da se za ispitivanje dobije 100
sjemenki (ljuštenje, natapanje). Ako je i to sjeme obloženo, primijenit će se
postupak predviđen za takvo sjeme. Radni uzorak mora sadržavati najmanje 2500
sjemenki, koje se potapaju u vodu na malom situ i tresu. Preporučuje se sito
dimenzija otvora 0,5 do 1,0 mm. Ovojnicu sjemena ispire voda, sjeme se preko
noći suši na filtrirnom papiru, a zatim u peći, prema metodi propisanoj za
ispitivanje vlage za pojedinu vrstu. Čistoća se ispituje na način koji je
naveden za ispitivanje čistoće sjemena (čisto sjeme, primjese drugoga
poljoprivrednog bilja, korova i mrtve primjese). Količina sjemenih ovojnica
utvrđuje se samo ako se to izričito zahtijeva.
2.6. Načela postupka
2.6.1. Ispitivanjem čistoće
sjemena utvrđuju se sastavni dijelovi radnog uzorka sjemena, a i identičnost
različitih vrsta sjemena i inertnih tvari. Pri ispitivanju čistoće sjemena
uzorci se razdvajaju na četiri osnovne skupine:
2.6.1.1. čisto sjeme osnovne
kulture;
2.6.1.2. sjeme drugih vrsta;
2.6.1.3. sjeme korova;
2.6.1.4. inertne tvari.
2.6.2. Čistoća sjemena iskazuje
se u postocima, na temelju mjerenja dobivene mase za svaku od izdvojenih
skupina.
2.7. Aparati: pomoćna sredstva
(povećala, refleksna svjetla, sita i puhaljke) upotrebljavaju se za dijeljenje
sjemena u frakcije, a i za odvajanje primjesa iz sjemena.
2.8. Radni uzorak: analiza
čistoće obavlja se na radnom uzorku koji je formiran iz prosječnog uzorka
jednom od metoda iz točke 1.3. Radni uzorak mora imati najmanje 2500 sjemenki.
Analiza se radi na jednom radnom uzorku ili na dva radna uzorka kojima je masa
jednaka najmanje polovici mase cijelog radnog uzorka.
Rezultati svake od četiri
izdvojene osnovne skupine iskazuju se u gramima i s više decimalnih mjesta.
Broj decimalnih mjesta ovisi o masi propisanoj za radni uzorak.
Tablica 1.
MASA RADNOG
UZORKA I BROJ DECIMALNIH
MJESTA PRI VAGANJU
Masa radnog uzorka u g |
Broj decimalnih mjesta |
1 |
2 |
Manje od 1,000 |
4 |
1,000 – 9,999 |
3 |
10,00 – 99,99 |
2 |
100,0 – 999,9 |
1 |
1000 i više |
0 |
2.9. Separiranje
2.9.1. Za sve familije, osim familije
Graminea, sjeme i plodovi ispituju se površinski bez upotrebe pritiska,
povećala, diafanoskopa ili drugih posebnih aparata. Ako se zapazi da je plod
bez sjemena, smatra se inertnom tvari.
2.9.2. Gramineae:
smatraju se čistim sjemenom kariopse vrsta Lolium, Festuca i Agropyron
repens ako su duge jednu trećinu ili dulje od gornje pljeve (palea),
mjerene od baze. Ako je kariopsa kraća, odvaja se u inertne tvari. Za druge
rodove ili vrste cvjetić s endospermom i kariopsom ubraja se u čisto sjeme. Ako
sterilni klasići vrsta Arrhenatherum, Avena, Dactylis, Festuca, Holcus, Poa
i Sorghum nisu odlomljeni i odvojeni od fertilnih klasića, svrstavaju se u
čisto sjeme, a isto tako i za Lolium ako sterilni klasić nije dulji od
fertilnog klasića bez rese.
2.9.3. Oštećeno sjeme određuje
se prema točki 2.2. (pravilo polovice sjemena).
2.9.4. Neodređene vrste. Ako se
neka biljna vrsta ne može identificirati, navodi se samo ime roda (npr. Lolium
s resama ili bez resa) kao čisto sjeme, a slično sjeme oduzme se iz ostalih
frakcija i mjeri zajedno. Iz mješavine se slučajnom metodom oduzme 400 do 1000
sjemenki, separira uzorak, količinski determinira i prema točki 2.10.
izračunava konačni rezultat. Frakcije se navode prema broju sjemenki, a ova se
metoda primjenjuje ako je pošiljalac naveo vrste Agrostis, Brassica, Lolium,
Poa, Festuca ili u slučajevima što ih izabere analitičar.
2.9.5. Metoda ispuhavanja
obvezatna je za vrste Poa pratensis i Dactylis glomerata. Masa radnog
uzorka iznosi 1 g za Poa pratensis i 3 g za Dactylis glomerata. Prije
kalibriranja sjeme mora biti na sobnoj temperaturi. Radni se uzorak stavlja u
cijev puhaljke (ispuhivanje se regulira prema uputama za tu vrstu aparata) i
ispuhuje tri minute.
2.9.6. Podjela teže frakcije: iz
ostatka u cijevi nakon ispuhivanja u čisto sjeme ubrajaju se neoštećeni
jednocvjetni klasovi, svi neoštećeni višecvjetni klasovi za Poa pratensis
i višesjemenske jedinice Dactylis glomerata, cvjetni klasovi s
gljivičnim plodištima (kao sklerocije i Claviceps) zatvoreni između pretpljeve
i površinske pljeve, cvjetni klasovi i kariopse što su ih oštetile štetočine
ili su oboljeli (uključujući prazne naborane, izblijedjele ili smrvljene
kaliopse) i slomljeni klasovi ili kariopse veći od polovice normalne veličine.
Cvjetni klasovi s vidljivim sklerocijama, slomljeni klasovi i kariopse te sve
ostale primjese organskoga i anorganskog podrijetla mrtve su primjese odnosno
sjeme drugog bilja.
2.9.7. Podjela lakše frakcije:
svi cvjetni klasovi i kariopse u lakšoj frakciji mrtve su primjese. Drugo sjeme
(i Poa spp. u Poa pratensis), stabalca, listići, pijesak i sl.
svrstavaju se u druge vrste sjemena i mrtve primjese, u skladu s metodama za
ispitivanje čistoće. Ako fertilnih klasova Poa spp. ima od 1 do 3% u Poa
pratensis, lakše je odabrati sve klasove iz teže i lakše frakcije i
označiti ih zajedno kao primjese ostalog poljoprivrednog bilja, a ako je taj
postotak veći, postupa se prema alternativnoj metodi.
2.9.8. Alternativna metoda za
utvrđivanje Poa spp. u Poa pratensis: slučajnim izborom odabere se 400
do 1000 fertilnih cvjetnih klasića izdvojenih iz obiju frakcija, utvrde se
pojedine Poa spp. pod stereoskopom i determinira se postotak svake od tih
vrsta.
2.9.9. Višesjemenske jedinice:
za vrste Dactylis i Festuca posebno se mjere višesjemenske jedinice, i to:
fertilni klasić s jednim pripojenim sterilnim klasićem ne duljim od vrha
fertilnog klasića bez rese; fertilni klasić s više fertilnih ili sterilnih
klasića duljine fertilnog klasića; fertilni klasić sa sterilnim klasićem
pripojenim na rahilu (cvjetnu peteljku), bez obzira na duljinu. Klasići s
jednim fertilnim i sterilnim klasićem kraćim od vrha fertilnog klasića bez rese
smatraju se jednosjemenskim skupinama. Sterilni klasić nije odlomljen od
fertilnog klasića. Višesjemenske jedinice posebno se mjere i izračunavaju
prema postupku iz točke 2.11.
2.10. Obrada rezultata za
neodređene vrste
Količinski prosjek komponente
jest zbroj masa te komponente iz svih uzoraka podijeljen zbrojem masa svih
komponenata iz svih uzoraka i pomnožen sa 100 ´ Formula:
m3 x m1 x 100
postotak vrste = —————–—–—
m2 x m
pri čemu je:
m – masa čitavog
uzorka;
m1 – masa sličnog sjemena iz
radnog uzorka;
m2 – masa frakcije 400 ili
1000 sličnih sjemenki uzetih za konačnu separaciju;
m3 – masa tražene vrste u m2.
2.11.
Dobivanje rezultata
Rezultat čistoće izračunava se
na jednu decimalu, a sve komponente moraju iznositi 100 %. Za komponente manje
od 0,05% navodi se »u tragovima«.
U izvješću se mora navesti latinski
naziv nađenih drugih vrsta i korova, a mogu se nabrojati i inertne tvari. Ako
je jedna vrsta u frakciji više od 1% ili ako podnosilac prijave za ispitivanje
sjemena zahtijeva pojedinačne rezultate iznad 0,1%, onda se za te slučajeve
posebno navodi postotak.
2.12. Granice dozvoljenih
odstupanja
Ako
se čistoća sjemena ispituje na dvije polovice jednoga radnog uzorka ili na dva
radna uzorka, provjerava se jesu li rezultati ispitivanja u granicama
dopuštenih odstupanja. Ako rezultati ispitivanja čistoće sjemena nisu u
granicama dopuštenih odstupanja, određivanje čistoće ponavlja se na isti način
još jednom ili više puta. Kao konačni rezultat ispitivanja uzimaju se prosječne
vrijednosti čistoće dobivene nakon svih ispitivanja.
Tablica 2.
Dozvoljena odstupanja za ispitivanje ČistoĆe sjemena na
istom prosjeČnom uzorku,
u jednom laboratoriju (dvostruki test, s vjerojatnosti 5%)
Prosjek rezultata dva ispitivanja |
Dopušteno odstupanje između |
||||
Polovica radnih uzoraka |
Cijelih radnih uzoraka |
||||
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
||
sjeme |
sjeme |
sjeme |
sjeme |
||
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
99,95–100,00 |
0,00–0,04 |
0,20 |
0,23 |
0,1 |
0,2 |
99,90–99,94 |
0,05–0,09 |
0,33 |
0,34 |
0,2 |
0,2 |
99,85–99,89 |
0,10–0,14 |
0,40 |
0,42 |
0,3 |
0,3 |
99,80–99,84 |
0,15–0,19 |
0,47 |
0,49 |
0,3 |
0,4 |
99,75–99,79 |
0,20–0,24 |
0,51 |
0,55 |
0,4 |
0,4 |
99,70–99,74 |
0,25–0,29 |
0,55 |
0,59 |
0,4 |
0,4 |
99,65–99,69 |
0,30–0,34 |
0,61 |
0,65 |
0,4 |
0,5 |
99,60–99,64 |
0,35–0,39 |
0,65 |
0,69 |
0,5 |
0,5 |
99,55–99,59 |
0,40–0,44 |
0,68 |
0,74 |
0,5 |
0,5 |
99,50–99,54 |
0,45–0,49 |
0,72 |
0,76 |
0,5 |
0,5 |
99,40–99,49 |
0,50–0,59 |
0,76 |
0,82 |
0,5 |
0,6 |
99,30–99,39 |
0,60–0,69 |
0,83 |
0,89 |
0,6 |
0,6 |
99,20–99,29 |
0,70–0,79 |
0,89 |
0,95 |
0,6 |
0,7 |
99,10–99,19 |
0,80–0,89 |
0,95 |
1,00 |
0,7 |
0,7 |
99,00–99,09 |
0,90–0,99 |
1,00 |
1,06 |
0,7 |
0,8 |
98,75–98,99 |
1,00–1,24 |
1,07 |
1,15 |
0,8 |
0,8 |
98,50–98,74 |
1,25–1,49 |
1,19 |
1,26 |
0,8 |
0,9 |
98,25–98,49 |
1,50–1,74 |
1,29 |
1,37 |
0,9 |
1,0 |
98,00–98,24 |
1,75–1,99 |
1,37 |
1,47 |
1,0 |
1,0 |
97,75–97,99 |
2,00–2,24 |
1,44 |
1,54 |
1,0 |
1,1 |
97,50–97,74 |
2,25–2,49 |
1,53 |
1,63 |
1,1 |
1,2 |
97,25–97,49 |
2,50–2,74 |
1,60 |
1,70 |
1,1 |
1,2 |
97,00–97,24 |
2,75–2,99 |
1,67 |
1,78 |
1,2 |
1,3 |
96,50–96,99 |
3,00–3,49 |
1,77 |
1,88 |
1,3 |
1,3 |
96,00–96,49 |
3,50–3,99 |
1,88 |
1,99 |
1,3 |
1,4 |
95,50–95,99 |
4,00–4,49 |
1,99 |
2,12 |
1,4 |
1,5 |
95,00–95,49 |
4,50–4,99 |
2,09 |
2,22 |
1,5 |
1,6 |
94,00–94,99 |
5,00–5,99 |
2,25 |
2,38 |
1,6 |
1,7 |
93,00–93,99 |
6,00–6,99 |
2,43 |
2,56 |
1,7 |
1,8 |
92,00–92,99 |
7,00–7,99 |
2,59 |
2,73 |
1,8 |
1,9 |
91,00–91,99 |
8,00–8,99 |
2,74 |
2,90 |
1,9 |
2,1 |
90,00–90,99 |
9,00–9,99 |
2,88 |
3,04 |
2,0 |
2,2 |
88,00–89,99 |
10,00–11,99 |
3,08 |
3,25 |
2,2 |
2,3 |
86,00–87,99 |
12,00–13,99 |
3,31 |
3,49 |
2,3 |
2,5 |
84,00–85,99 |
14,00–15,99 |
3,52 |
3,71 |
2,5 |
2,6 |
82,00–83,99 |
16,00–17,99 |
3,69 |
3,90 |
2,6 |
2,8 |
80,00–81,99 |
18,00–19,99 |
3,86 |
4,07 |
2,7 |
2,9 |
78,00–79,99 |
20,00–21,99 |
4,00 |
4,23 |
2,8 |
3,0 |
76,00–77,99 |
22,00–23,99 |
4,14 |
4,37 |
2,9 |
3,1 |
74,00–75,99 |
24,00–25,99 |
4,26 |
4,50 |
3,0 |
3,2 |
72,00–73,99 |
26,00–27,99 |
4,37 |
4,61 |
3,1 |
3,3 |
70,00–71,99 |
28,00–29,99 |
4,47 |
4,71 |
3,2 |
3,3 |
65,00–69,99 |
30,00–34,99 |
4,61 |
4,86 |
3,3 |
3,4 |
60,00–64,99 |
35,00–39,99 |
4,77 |
5,02 |
3,4 |
3,6 |
50,00–59,99 |
40,00–49,99 |
4,89 |
5,16 |
3,5 |
3,7 |
Tablica 3.
Dozvoljena odstupanja za ispitivanje
ČistoĆe sjemena na dva razliČita prosjeČna uzorka iz iste partije sjemena kada
se druga ispitivanja obavljaju u istom ili drugom laboratoriju (jednostruki
test, s vjerojatnoŠĆu do 1%)
Prosjek rezultata dva ispitivanja |
Dopušteno odstupanje |
||
50–100 % |
Manje od |
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
|
50 % |
sjeme |
sjeme |
1 |
2 |
3 |
4 |
99,95–100,00 |
0,00–0,04 |
0,2 |
0,2 |
99,90–99,94 |
0,05–0,09 |
0,3 |
0,3 |
99,85–99,89 |
0,10–0,14 |
0,3 |
0,4 |
99,80–99,84 |
0,15–0,19 |
0,4 |
0,5 |
99,75–99,79 |
0,20–0,24 |
0,4 |
0,5 |
99,70–99,74 |
0,25–0,29 |
0,5 |
0,6 |
99,65–99,69 |
0,30–0,34 |
0,5 |
0,6 |
99,60–99,64 |
0,35–0,39 |
0,6 |
0,7 |
99,55–99,59 |
0,40–0,44 |
0,6 |
0,7 |
99,50–99,54 |
0,45–0,49 |
0,6 |
0,7 |
99,40–99,49 |
0,50–0,59 |
0,7 |
0,8 |
99,30–99,39 |
0,60–0,69 |
0,7 |
0,9 |
99,20–99,29 |
0,70–0,79 |
0,8 |
0,9 |
99,10–99,19 |
0,80–0,89 |
0,8 |
1,0 |
99,00–99,09 |
0,90–0,99 |
0,9 |
1,0 |
99,75–98,99 |
1,00–1,24 |
0,9 |
1,1 |
98,50–98,74 |
1,25–1,49 |
1,0 |
1,2 |
98,25–98,49 |
1,50–1,74 |
1,1 |
1,3 |
98,00–98,24 |
1,75–1,99 |
1,2 |
1,4 |
97,75–97,99 |
2,00–2,24 |
1,3 |
1,5 |
97,50–97,74 |
2,25–2,49 |
1,3 |
1,6 |
97,25–97,49 |
2,50–2,74 |
1,4 |
1,6 |
97,00–97,24 |
2,75–2,99 |
1,5 |
1,7 |
96,50–96,99 |
3,00–3,49 |
1,5 |
1,8 |
96,00–96,49 |
3,50–3,99 |
1,6 |
1,9 |
95,50–95,99 |
4,00–4,49 |
1,7 |
2,0 |
95,00–95,49 |
4,50–4,99 |
1,8 |
2,2 |
94,00–94,99 |
5,00–5,99 |
2,0 |
2,3 |
93,00–93,99 |
6,00–6,99 |
2,1 |
2,5 |
92,00–92,99 |
7,00–7,99 |
2,2 |
2,6 |
91,00–91,99 |
8,00–8,99 |
2,4 |
2,8 |
90,00–90,99 |
9,00–9,99 |
2,5 |
2,9 |
88,00–89,99 |
10,00–11,99 |
2,7 |
3,1 |
86,00–87,99 |
12,00–13,99 |
2,9 |
3,4 |
84,00–85,99 |
14,00–15,99 |
3,0 |
3,6 |
82,00–83,99 |
16,00–17,99 |
3,2 |
3,7 |
80,00–81,99 |
18,00–19,99 |
3,3 |
3,9 |
78,00–79,99 |
20,00–21,99 |
3,5 |
4,1 |
76,00–77,99 |
22,00–23,99 |
3,6 |
4,2 |
74,00–75,99 |
24,00–25,99 |
3,7 |
4,3 |
72,00–73,99 |
26,00–27,99 |
3,8 |
4,4 |
70,00–71,99 |
28,00–29,99 |
3,8 |
4,5 |
65,00–69,99 |
30,00–34,99 |
4,0 |
4,7 |
60,00–64,99 |
35,00–39,99 |
4,1 |
4,8 |
50,00–59,99 |
40,00–49,99 |
4,2 |
5,0 |
Tablica 4.
Dozvoljena odstupanja za ispitivanje
ČistoĆe sjemena na dva razliČita prosjeČna uzorka iz iste partije sjemena kada
se druga ispitivanja obavljaju u istom ili drugom laboratoriju (DVOstruki test,
s vjerojatnoŠĆu do 1%)
Prosjek
rezultata dva ispitivanja |
Dopušteno
odstupanje |
||
50–100 % |
Manje od |
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
|
50 % |
sjeme |
sjeme |
1 |
2 |
3 |
4 |
99,95–100,00 |
0,00–0,04 |
0,2 |
0,4 |
99,90–99,94 |
0,05–0,09 |
0,3 |
0,4 |
99,85–99,89 |
0,10–0,14 |
0,4 |
0,5 |
99,80–99,84 |
0,15–0,19 |
0,4 |
0,5 |
99,75–99,79 |
0,20–0,24 |
0,5 |
0,6 |
99,70–99,74 |
0,25–0,29 |
0,5 |
0,6 |
99,65–99,69 |
0,30–0,34 |
0,6 |
0,7 |
99,60–99,64 |
0,35–0,39 |
0,6 |
0,7 |
99,55–99,59 |
0,40–0,44 |
0,6 |
0,8 |
99,50–99,54 |
0,45–0,49 |
0,7 |
0,8 |
99,40–99,49 |
0,50–0,59 |
0,7 |
0,9 |
99,30–99,39 |
0,60–0,69 |
0,8 |
1,0 |
99,20–99,29 |
0,70–0,79 |
0,8 |
1,0 |
99,10–99,19 |
0,80–0,89 |
0,9 |
1,1 |
99,00–99,09 |
0,90–0,99 |
0,9 |
1,1 |
99,75–98,99 |
1,00–1,24 |
1,0 |
1,2 |
98,50–98,74 |
1,25–1,49 |
1,1 |
1,3 |
98,25–98,49 |
1,50–1,74 |
1,2 |
1,5 |
98,00–98,24 |
1,75–1,99 |
1,3 |
1,6 |
97,75–97,99 |
2,00–2,24 |
1,4 |
1,7 |
97,50–97,74 |
2,25–2,49 |
1,5 |
1,7 |
97,25–97,49 |
2,50–2,74 |
1,5 |
1,8 |
97,00–97,24 |
2,75–2,99 |
1,6 |
1,9 |
96,50–96,99 |
3,00–3,49 |
1,7 |
2,0 |
96,00–96,49 |
3,50–3,99 |
1,8 |
2,1 |
95,50–95,99 |
4,00–4,49 |
1,9 |
2,3 |
95,00–95,49 |
4,50–4,99 |
2,0 |
2,4 |
94,00–94,99 |
5,00–5,99 |
2,1 |
2,5 |
93,00–93,99 |
6,00–6,99 |
2,3 |
2,7 |
92,00–92,99 |
7,00–7,99 |
2,5 |
2,9 |
91,00–91,99 |
8,00–8,99 |
2,6 |
3,1 |
90,00–90,99 |
9,00–9,99 |
2,8 |
3,2 |
88,00–89,99 |
10,00–11,99 |
2,9 |
3,5 |
86,00–87,99 |
12,00–13,99 |
3,2 |
3,7 |
84,00–85,99 |
14,00–15,99 |
3,4 |
3,9 |
82,00–83,99 |
16,00–17,99 |
3,5 |
4,1 |
80,00–81,99 |
18,00–19,99 |
3,7 |
4,3 |
78,00–79,99 |
20,00–21,99 |
3,8 |
4,5 |
76,00–77,99 |
22,00–23,99 |
3,9 |
4,6 |
74,00–75,99 |
24,00–25,99 |
4,1 |
4,8 |
72,00–73,99 |
26,00–27,99 |
4,2 |
4,9 |
70,00–71,99 |
28,00–29,99 |
4,3 |
5,0 |
65,00–69,99 |
30,00–34,99 |
4,4 |
5,2 |
60,00–64,99 |
35,00–39,99 |
4,5 |
5,3 |
50,00–59,99 |
40,00–49,99 |
4,7 |
5,5 |
Granice
dopuštenih odstupanja sadržane su u tablicama 2, 3, 4.
2.13.
Prisutnost svih drugih vrsta bilja koje ne pripadaju partiji sjemena za koju se
uzorak ispituje utvrđuje se iz uzorka za određivanje prisutnosti drugih vrsta,
uzetog iz prosječnog uzorka te partije sjemena.
2.13.1.
Ako nije moguće utvrditi vrstu, navodi se rod.
2.13.2.
Ispitivanje se prekida kad se pronađe vrsta od koje se ni jedno zrno ne smije
naći u uzorku (npr. Cuscuta, Orobanche i dr.).
2.13.3.
Rezultat ispitivanja navodi se brojem nađenih zrna drugih vrsta. Razlika
rezultata ispitivanja dvaju uzoraka ne smije biti veća od dopuštenog odstupanja
iz tablice 5, 6.
Tablica 5.
Dozvoljena
odstupanja kod utvrĐivanja sjemena drugih vrsta u brojČanom iznosu na
istom ili razliČitom prosjeČnom uzorku u istom ili drugom laboratoriju
(dvostruki test, s vjerojatnoŠĆu 5%)
Prosjek rezultata |
Dozvoljeno |
Prosjek rezultata |
Dozvoljeno |
Prosjek rezultata |
Dozvoljeno |
dva ispitivanja |
odstupanje |
dva ispitivanja |
odstupanje |
dva ispitivanja |
odstupanje |
1 |
2 |
1 |
2 |
1 |
2 |
3 |
5 |
76–81 |
25 |
253–264 |
45 |
4 |
6 |
82–88 |
26 |
265–276 |
46 |
5–6 |
7 |
89–95 |
27 |
277–288 |
47 |
7–8 |
8 |
96–102 |
28 |
289–300 |
48 |
9–10 |
9 |
103–110 |
29 |
301–313 |
49 |
11–13 |
10 |
111–117 |
30 |
314–326 |
50 |
14–15 |
11 |
118–125 |
31 |
327–339 |
51 |
16–18 |
12 |
126–133 |
32 |
340–353 |
52 |
19–22 |
13 |
134–142 |
33 |
354–366 |
53 |
23–25 |
14 |
143–151 |
34 |
367–380 |
54 |
26–29 |
15 |
152–160 |
35 |
381–394 |
55 |
30–33 |
16 |
161–169 |
36 |
395–409 |
56 |
34–37 |
17 |
170–178 |
37 |
410–424 |
57 |
38–42 |
18 |
179–188 |
38 |
425–439 |
58 |
43–47 |
19 |
189–198 |
39 |
440–454 |
59 |
48–52 |
20 |
199–209 |
40 |
455–469 |
60 |
53–57 |
21 |
210–219 |
41 |
470–485 |
61 |
58–63 |
22 |
220–230 |
42 |
486–501 |
62 |
64–69 |
23 |
231–241 |
43 |
502–518 |
63 |
70–75 |
24 |
242–252 |
44 |
519–534 |
64 |
Tablica 6.
Dozvoljena odstupanja kod
utvrĐivanja sjemena drugih vrsta u brojČanom iznosu
na dva razliČita prosjeČna uzorka, kada se drugo ispitivanje obavlja u istom
ili drugom
laboratoriju (jednostruki test, s vjerojatnoŠĆu do 5%)
Prosjek |
Dozvoljeno |
Prosjek |
Dozvoljeno |
Prosjek |
Dozvoljeno |
Prosjek |
Dozvoljeno |
rezultata dva |
odstupanje |
rezultata dva |
odstupanje |
rezultata dva |
odstupanje |
rezultata dva |
odstupanje |
ispitivanja |
|
ispitivanja |
|
ispitivanja |
|
ispitivanja |
|
1 |
2 |
1 |
2 |
1 |
2 |
1 |
2 |
3–4 |
5 |
66–72 |
20 |
211–223 |
35 |
439–456 |
50 |
5–6 |
6 |
73–79 |
21 |
224–235 |
36 |
457–474 |
51 |
7–8 |
7 |
80–87 |
22 |
236–249 |
37 |
475–493 |
52 |
9–11 |
8 |
88–95 |
23 |
250–262 |
38 |
494–513 |
53 |
12–14 |
9 |
96–104 |
24 |
263–276 |
39 |
514–532 |
54 |
15–17 |
10 |
105–113 |
25 |
277–290 |
40 |
533–552 |
55 |
18–21 |
11 |
114–122 |
26 |
291–305 |
41 |
|
|
22–25 |
12 |
123–131 |
27 |
306–320 |
42 |
|
|
26–30 |
13 |
132–141 |
28 |
321–336 |
43 |
|
|
31–34 |
14 |
142–152 |
29 |
337–351 |
44 |
|
|
35–40 |
15 |
153–162 |
30 |
352–367 |
45 |
|
|
41–45 |
16 |
163–173 |
31 |
368–386 |
46 |
|
|
46–52 |
17 |
174–186 |
32 |
387–403 |
47 |
|
|
53–58 |
18 |
187–198 |
32 |
404–420 |
48 |
|
|
59–65 |
19 |
199–210 |
34 |
421–438 |
49 |
|
|
3.
Klijavost sjemena
3.1. Klijavost sjemena jest u
laboratorijskim uvjetima ispitan i utvrđen broj normalnih klijanaca prema ukupnom
broju sjemenki stavljenih na klijanje, utvrđen nakon proteka vremena
predviđenog za završno ocjenjivanje, iz uzorka jedne partije sjemena.
3.1.1. Energija klijanja
utvrđuje se kao informativni podatak o broju normalnih klijanaca ispitan i
utvrđen u laboratorijskim uvjetima prema ukupnom broju sjemenki stavljenih na
klijanje, utvrđen nakon proteka vremena predviđenog za ovo ocjenjivanje odnosno
za utvrđivanje energije klijanja.
3.1.2. Klijavost sjemena i
energija klijanja iskazuju se u postocima i priopćuju u izvješću.
3.1.3. Normalni klijanci, ovisno
o biljnoj vrsti, sadrže specifičnu kombinaciju određenih struktura prijeko
potrebnih za rast i razvoj, i to:
– korijenov sustav (primarni
korijen, sekundarni i seminalni korijen);
– izdanak (hipokotil, epikotil,
mezokotil, vršni – tjemeni pupoljak);
– kotiledone;
– koleoptil (sve Gramineae).
3.2.
U kategoriju normalno razvijenih klijanaca pripadaju:
–
neoštećeni, zdravi klijanci, u kojih su osnovne strukture dobro razvijene;
–
klijanci sa slabim mehaničkim oštećenjem osnovne strukture koji razvojem ne
zaostaju za neoštećenim klijancima;
–
klijanci sa sekundarnim neparazitnim infekcijama prouzročenim gljivama i
bakterijama.
3.2.1.
Neoštećeni, zdravi klijanci, s dobro razvijenim korijenovim sustavom imaju:
–
dugačak i vitak primarni korijen, obično pokriven mnogobrojnim korijenovim
dlačicama, a završava se tankim vrhom;
–
sekundarno korijenje koje se razvilo u toku propisanog razdoblja ispitivanja;
–
nekoliko seminalnih korjenova, umjesto jednoga primarnog korijena u nekih
rodova, uključujući rodove: Avena, Hordeum, secale, Triticum, Triticosecale,
Cyclamen.
Dobro razvijen izdanak i tjemeni
pupoljak:
– uspravno izdužen i vitak
hipokotil u vrsta s epigealnim tipom isklijavanja;
– dobro razvijen epikotil u
vrsta s hipogealnim tipom isklijavanja;
– dobro razvijen hipokotil i
epikotil u pojedinih rodova s epigealnim tipom isklijavanja;
– izdužen, dobro razvijen
mezokotil u pojedinih rodova Gramineae.
Kotiledoni:
– jedan kotiledon monokotila ili
iznimno dikotila (ako je zelene boje slične listu ili promijenjen, ali čitav
ili djelomično u sjemenu);
– dva kotiledona dikotila s
epigelnom klijavošću, ako su zeleni i slični listu, veličine i oblika koji
variraju unutar vrsta koje se ispituju. U klijancima koji pokazuju hipogealni
tip isklijavanja oni su hemisferični, mesnati (zadebljali) i ostaju djelomično
u sjemenoj ovojnici.
Primarni listovi:
– zeleni i dobro razvijeni;
– jedan primarni list, kojem
ponekad prethodi nekoliko izmjeničnih slojeva listova u klijancu;
– dva primarna lista jedan
nasuprot drugome u klijancu.
Vršni pupoljak ili izdanak:
razvoj varira ovisno o vrsti koja se ispituje.
Dobro razvijena i izdužena
koleoptila u Gramineae obuhvaća zeleni list koji doseže iznad polovice duljine
koleoptile ili je ponekad već izašao iz nje.
3.2.2. Klijanci sa slabim
(blagim) oštećenjima, a slabim se smatraju ova oštećenja:
– primarni korijen s ograničenim
oštećenjem ili neznatno zaostalim, retardiranim porastom;
–
primarni korijen oštećen, ali s dobro razvijenim, sekundarnim korijenjem u
nekih rodova Leguminosae (krupno sjeme rodova Phaseolus, Pisum, Vicia)
i Gramineae (npr. Zea) i u svih rodova Cucurbitaceae i
Malvaceae;
–
samo dva dobro razvijena seminalna korijena u rodova Avena, Hordeum, Secale,
Triticum, Triticosecale;
–
hipokotil, epikotil i mezokotil s ograničenim oštećenjem;
–
kotiledoni sa slabim i ograničenim oštećenjem (ako je polovica ili više od
polovice ukupne površine tkiva normalna i ako nije vidljivo oštećenje ili trulež
oko vršnog dijela izdanka ili okolnog tkiva, prouzročeni saprofitnim
mikroorganizmima);
–
samo jedan normalni kotiledon kod dikotila (ako nije vidljivo oštećenje ili
trulež oko vršnog dijela izdanka ili okolnog tkiva, prouzročeni saprofitnim
mikroorganizmima);
–
tri kotiledona umjesto dva kotiledona (ako je polovica ili više od polovice
normalne veličine);
–
primarni listovi s ograničenim oštećenjem (ako je polovica ili više od polovice
ukupnog tkiva sposobno za normalne funkcije);
– samo jedan primarni list (rod Phaseolus,
ako nema vidljivih oštećenja ili truleži prema vršnom pupoljku);
– primarni listovi (Phaseolus)
pravilnog oblika, smanjene veličine, ali širi od četvrtine normalne veličine;
– tri primarna lista umjesto
dvaju primarnih listova (npr. Phaseolus), ako je najmanje polovica
normalne veličine;
– koleoptila s ograničenim
oštećenjem;
– koleoptila napukla od vrha
naniže, ali ne više od trećine svoje duljine;
– koleoptila povijena ili omčasta
(zbog toga što je dugo bila u pljevi ili sjemenoj ovojnici);
– koleoptila sa zelenim listom
koji doseže najmanje do polovice njezine duljine.
3.2.3. Klijanci sa sekundarnom
infekcijom, truli klijanci, napadnuti gljivama ili bakterijama, ubrajaju se u
normalne, ako je vidljivo da sjeme nije razlog infekcije i ako se ocijeni da su
bile prisutne sve osnovne strukture.
3.3. Nenormalni klijanci jesu
oni klijanci za koje se ocijeni da nemaju sposobnost da se razviju u normalnu
biljku u povoljnim poljskim uvjetima jer je jedna osnovna struktura ili više
osnovnih struktura nepovratno oštećeno. Nenormalni se klijanci ne uračunavaju u
postotak klijavosti. U nenormalne klijance ubrajaju se tri glavne skupine:
– oštećeni (nedostaje ili je
oštećena bilo koja osnovna struktura);
– deformirani i neizbalansirani
(defektna, nerazvijena, fiziološki poremećena, neproporcionalna bilo koja od
bitnih struktura);
– istruli (truli klijanci
odnosno oboljeli ili trule neke od osnovnih struktura zbog primarne infekcije
sjemena nesposobnog za razvoj).
Klijanci s jednim od navedenih
oštećenja ili kombinacijom tih oštećenja ubrajaju se u nenormalne klijance:
3.3.1. Primarni korijen:
zakržljao, zadebljan, nerazvijen, nedostaje, slomljen, napukao od vrha,
vretenast, sužen, zatvoren sjemenim ovojcem, s negativnom geotropijom,
staklast, truo kao rezultat primarne infekcije, s jednim sekundarnim korijenom
ili bez sekundarnog korijenja. Seminalni korijen: samo jedan ili nijedan.
Klijanci sa sekundarnim ili seminalnim korijenjem koji pokazuju jedan ili više
navedenih nedostataka ne mogu zamijeniti primarni korijen.
Ocjenjuju se normalnim klijanci
s nekoliko sekundarnih korijenja (npr. Cucumis) ili najmanje dva
seminalna korijena (npr. Triticum).
3.3.2. Hipokotil, epikotil,
mezokotil: kratak i zadebljao (osim u Cyclame, gdje mora formirati zadebljanje
– gomolj), duboko napuknut ili polomljen, sasvim rascijepljen, ako nedostaje,
ako je sužen, vrlo uvijen i usukan, previjen, formira omčice ili spirale,
vretenast, staklast i truo od primarne infekcije.
3.3.3. Kotiledoni (obično 50% i
više): zadebljani i kovrčavi, deformirani, polomljeni ili drukčije oštećeni,
odvojeni ili nedostaju, obezbojeni, nekrotirani, staklasti i truli od primarne
infekcije.
Klijanci kojima su kotiledoni
oštećeni ili truli na mjestu na kojem su srasli s osi klijanca ili oko vršnog
izdanka ocjenjuju se nenormalnima, bez obzira na veličinu oštećenja.
Posebna oštećenja kotiledona u Allium
spp.: kratki i zadebljali, suženi, previjeni, formiraju omčice ili
spirale, bez izraženog »koljena«, vretenasti.
3.3.4. Primarni listovi (obično
50% ili više): deformirani, oštećeni, nedostaju, bezbojni, nekrotirani, truli
od primarne infekcije, normalnog oblika ali manji od četvrtine normalne
veličine.
3.3.5. Vršni pupoljak i okolna
tkiva: deformirani, oštećeni, nedostaju, truli od primarne infekcije.
Ako je vršni pupoljak oštećen
ili nedostaje, klijanac je nenormalan čak i kad su jedan ili dva pazušna
pupoljka (Phaseolus) ili izdanka (Pisum) nerazvijena.
3.3.6. Koleoptila i prvi list (Gramineae):
Koleoptila: deformirana,
oštećena, nedostaje, s oštećenjem vrha ili bez vrha, znatno savijena oblikuje
omču ili spiralu, čvrsto uvijena, napukla više od trećine duljine od vrha,
napukla u bazi, izdužena i vretenasta, trula od primarne infekcije.
Prvi list: zaostao u razvoju
(doseže ispod polovice normalne duljine koleoptile), nedostaje, oštećen,
raskinut, kovrčav ili drukčije deformiran.
3.3.7. Klijanac u cijelosti:
deformiran, odlomljen i oštećen, pojava kotiledona prije korijena, spojena dva
klijanca, žuti ili bijeli, izdužen i vretenast, staklast, truo od primarne
infekcije.
3.4. Višeklično sjeme posjeduju
neke biljne vrste. Iz njega se može dobiti više od jednog klijanca kad:
– sjeme sadrži više od jednoga
pravog sjemena (višesjemenske jedinice Dactylis i Festuca, neodvojene
šizokarpije Umbelliferae, klupka Beta vulgaris i dr.);
– pravo sjeme sadrži više od
jednog embrija (javlja se obično u poliembrijskih vrsta) ili iznimno u drugim
vrstama (blizanci), kad je jedan od klijanaca slab ili vretenast, a ponekad su
oba normalne veličine;
– sjedinjeni embrij (ponekad dva
klijanca spojena, a nastala iz jednog sjemena).
3.5. Neklijavo sjeme koje ne
klija do proteka vremena predviđenog za trajanje ispitivanja:
3.5.1. Tvrdo sjeme oblik je
dormantnosti zajednički mnogim vrstama Leguminosae, ali može se javiti i u
drugih porodica. To sjeme ne može upiti vodu u danim uvjetima i zato ostaje
tvrdo.
3.5.2. Svježe sjeme, koje nije
tvrdo, a nije ni isklijalo do kraja ispitivanja, rezultat je fiziološke
dormantnosti. Ono može upiti vodu u danim uvjetima, ali mu je razvoj blokiran,
iako je očito sposobno za život.
3.5.3.
Mrtvo sjeme: meko, bezbojno ili promijenjene boje, pljesnivo, često napadnuto
mikroorganizmima i ne pokazuje znakove razvoja klice.
3.5.4.
Ostalo neklijavo sjeme čini:
–
prazno sjeme koje sadrži svježi endosperm ili gametofitno tkivo u kojem ne
postoje embrionalna šupljina i embrij;
–
sasvim prazno sjeme (koje je sasvim prazno ili sadrži mali ostatak tkiva);
– sjeme oštećeno kukcima (sjeme
koje sadrži ličinke – larve kukaca ili pokazuje druge oblike napada štetnika),
što može utjecati na sposobnost klijanja.
3.6. Klijavost se ispituje iz
sjemena osnovne skupine »čisto sjeme« u propisanim uvjetima.
3.7. Podloge za ispitivanje
klijavosti
3.7.1. Papirna podloga može biti
filtar, bugačica ili papir koji dobro upija vlagu (papirni ručnik). Ova vrsta
podloge mora biti od stoposto čistog drveta, pamuka ili čišćenoga celuloznog
vlakna, bez prisutnosti gljiva, bakterija ili toksičnih dodataka koji bi mogli
utjecati na klijavost. Papirna podloga mora biti porozna, ali toliko zbijena da
korijen raste na površini i ne prodire u podlogu, pri čemu se papir ne smije
derati. Podloga mora upijati dovoljno vode da ostane vlažna sve vrijeme
ispitivanja klijavosti, s pH vrijednošću između 6,0 i 7,5. Papirna podloga čuva
se u hladnome, sterilnom i suhom prostoru, zaštićena od mogućih oštećenja.
Nepoznata kakvoća papirne
podloge provjerava se biološkim testom tako što se upotrijebi za ispitivanje
klijavosti vrsta osjetljivih na toksične spojeve (npr. Phleum pratense,
Agrostis gigantea, Eragrostis curvula, Festuca rubra var. commutata i
Lepidium sativum). Tada se uspoređuje razvijenost korijena na poznatoj i
nepoznatoj podlozi pri prvom ocjenjivanju klijanaca.
3.7.2. Pijesak mora biti
izjednačen, a veličina zrna takva da propadaju kroz sito promjera otvora 0,8 mm
i ostaju na situ kojemu su otvori promjera 0,05 mm. Ne smije sadržavati strane
primjese, sjeme, gljivice, bakterije te organske ili toksične tvari koje bi
mogle utjecati na klijavost. Vlaga navlaženog pijeska mora biti optimalna za
sve vrijeme trajanja klijavosti, a ne smije biti toliko vode da onemogući
kruženje zraka kroz podlogu. Vrijednost pH mora biti između 6,0 i 7,5. Pijesak
treba prema potrebi sterilizirati i prati, a takav se može upotrebljavati više
puta, ako sjeme koje se ispituje nije kemijski tretirano.
3.7.3. Zemlja mora biti dobre
kakvoće, bez primjesa krupnih čestica, gljivica, bakterija, nematoda ili
toksičnih i kemijskih tvari koje mogu utjecati na klijavost. Vlažnost mora
omogućiti dostup zraka do korijena koji se razvija. Vrijednost pH mora biti
između 6,0 i 7,5. Ako zemlja sadrži spomenute nepoželjne primjese ili tvari ili
se više puta upotrebljava, mora se sterilizirati na isti način kao pijesak.
3.7.4. Voda ne smije sadržavati
organske i anorganske primjese, a može se koristiti destilirana ili
deionizirana voda s pH vrijednošću između 6,0 i 7,5.
3.8. Oprema za postavljanje
sjemena na klijanje
3.8.1. Ploča za brojanje:
upotrebljava se obično pri raspoređivanju krupnozrnog sjemena na klijavu
podlogu. Na gornjoj ploči ima 50 ili 100 ravnomjerno raspoređenih otvora, a kad
se oni napune sjemenom doljnja se ploča ili dno izmakne i sjeme pada na
podlogu.
3.8.2.
Vakum brojila: upotrebljavaju se za pravilno oblikovano i glatko sjeme (žita, Brassica,
Trifolium). Na otvore glave za brojanje usisa se 50 ili 100 sjemenki koje
se prekidom usisavanja spuštaju na podlogu za klijanje. Glave su različite
veličine, a otvori se nalaze obično u krugu i različitog su promjera da bi
odgovarali vrsti sjemena. U svakom otvoru mora biti samo jedno sjeme. Glave za
brojanje ne smiju se potopiti u sjeme jer se tako usisava samo lakše sjeme.
3.9.
Klijališta
3.9.1.
Jacobsenov aparat (Copenhagenov tip klijališta) sastoji se od ploče za klijanje
na koju se stavlja filtrirni-papir sa sjemenom. Filtar se neprekidno vlaži s
pomoću vrpce koja kroz otvore dopire u posudu s vodom. Filtar sa sjemenom
pokriva zvono, a na njegovu se vrhu nalazi otvor za zračenje. Temperatura se
najčešće regulira automatski. Aparat je upotrebljiv za sve konstantne ili
izmjenljive temperature.
3.9.2. Komora za klijanje jest
zatvoren prostor za klijanje sjemena u tami ili na svjetlu. Suvremene komore
imaju sustav za hlađenje i grijanje, kojim se automatski reguliraju
odgovarajuća temperatura (koja se mijenja ili je izjednačena), svjetlost i vlažnost
zraka (ako je »vlažna« komora). Ako je temperatura u komori izjednačena, a
traži se temperatura koja se mijenja, testove treba prenositi iz jedne komore u
drugu komoru s odgovarajućom temperaturom. U suhoj komori testovi moraju biti u
zatvorenim posudama koje su preporučljive i za vlažne komore.
3.9.3. Soba za klijanje radi na
isti način kao i komora za klijanje, samo što je veća i prohodna za čovjeka.
Svjetlost, temperatura i vlažnost zraka automatski se reguliraju i
kontroliraju.
3.9.4. Radni uzorak čini 4 x 100
sjemenki, koje se uzimaju nasumce iz osnovne skupine »čisto sjeme« i
izjednačeno raspoređuju na odgovarajuću podlogu za klijanje. Ponavljanja ovise
o vrsti sjemena i posudi za klijanje, a mogu se podijeliti na potponavljanje od
8 x 50 ili 16 x 25 sjemenki. Ako je sjeme jako inficirano, pri ponovnom
brojenju može se premjestiti na novu papirnu podlogu.
3.10. Uvjeti za ispitivanje
klijavosti sjemena prema biljnim vrstama navedeni su u tablici 12., u sklopu
normi kakvoće i uvjeta za klijanje sjemena.
3.11. Metode korištenja podloga
za klijanje
3.11.1. Papirne podloge:
– Na papiru: sjeme klija na
jednoj ili više papirnih podloga u Jacobsenovu aparatu, u posebnim posudama ili
Petrijevim zdjelicama ili neposredno na pločama u komorama za klijanje (ako je
vlaga u njima dovoljno visoka).
– Između papira: sjeme klija
između dva sloja papirne podloge, i to tako da se pokrije slojem papira ili se
stavlja između naboranog papira ili između papira koji se savija u svitke i
stavlja vodoravno ili uspravno u komoru. Sjeme može klijati u plastičnim
posudama ili neposredno na pločama komora za klijanje ako je vlažnost zraka
blizu granice zasićenja.
– Naborani papir: sjeme klija
između bora papira u posudama ili u »vlažnoj« komori za klijanje.
3.11.2. Pijesak
Na pijesku: sjeme se sije na
površinu pijeska.
U pijesku: sjeme se stavlja na
sloj vlažnog pijeska i pokrije slojem istog pijeska debljine od 10 do 20 mm,
ali tako da se postigne provjetravanje. Umjesto papirne podloge, zbog razvoja
bolesti, može se upotrijebiti pijesak. Pijesak se ponekad upotrebljava i pri
istraživanju razvoja sumnjivih klijanaca, iako je za to prikladnija zemlja.
3.11.3.
Zemlja ili kompost nisu preporučljivi za prvo ispitivanje jer je teško dobiti
izjednačenu podlogu, a ni onda kad klijanci pokazuju fitotoksične znakove ili
ako je njihov razvoj na papiru sumnjiv. Zemlja se najčešće upotrebljava za
komparativno ispitivanje ili u istraživačke svrhe, pri čemu se preporučuje samo
jednokratna uporaba.
3.12.
Vlažnost i dotok zraka
Za
sve vrijeme klijavosti podloga mora biti dovoljno vlažna, ali ne smije sadržati
mnogo vode koja bi onemogućavala dotok zraka. Početna količina dodane vode
ovisi o prirodi i veličini podloge i veličini sjemena, a optimalna količina
utvrđuje se pokusom. Treba izbjegavati dodavanje vode u međuvremenu jer to
uzrokuje razlike između ponavljanja u testu. Test na papiru i između papira
nije potrebno provjetravati, a na naboranom papiru i na pijesku mora se voditi
računa da oko sjemena ima dovoljno zraka, zbog čega se sjeme rastresito pokriva
pri primjeni metoda i s pijeskom i sa zemljom.
3.13. Temperatura
Na propisanu temperaturu
tolerancija može iznositi najviše, ±1°C. Ako su propisane izmjenične
temperature, niža temperatura mora trajati 16, a viša 8 h. Prelazak s jedne
temperature na drugu temperaturu može trajati do 3 h, a za sjeme u fazi
mirovanja temperaturu treba promijeniti za 1 h ili brže ili testove treba
prenijeti u drugi prostor za klijanje s nižom temperaturom. Ako se mijenjanje
temperature ne može nadzirati (nedjelje, praznici), testovi se ostavljaju na
nižoj temperaturi.
3.14. Svjetlost
Sjeme klija na svjetlosti ili u
tami. Osvjetljavanje umjetnom ili dnevnom svjetlošću preporučljivo je za bolji
razvoj klijanaca, koji u potpunoj tami etioliraju i mogu biti napadnuti
mikroorganizmima, što otežava ocjenjivanje klijavosti. U trava, na primjer,
svjetlost ubrzava klijavost, a u drugim slučajevima (npr. Phacelia
tanacetifolia) ometa klijavost te se daju posebne preporuke za
osvjetljavanje ili tamu.
3.15. Kad na kraju ispitivanja
ostane previše tvrdog ili svježeg sjemena (npr. fiziološko mirovanje –
dormantnost – inhibitorne supstancije, tvrdo sjeme) ili ako se pretpostavlja da
će nastati takva pojava, predviđeno je više metoda kojima se može dobiti
potpuniji uvid u klijavost sjemena.
3.15.1. Metode za prekidanje
mirovanja sjemena:
– suho čuvanje: sjeme koje po
prirodi zahtijeva dulje vrijeme mirovanja produženo se čuva u suhoj prostoriji;
– prethodno hlađenje: sjeme
poljoprivrednog bilja, povrća i cvijeća obično se prethodno hladi na podlogama
za klijanje, na temperaturi od 5°C do 10°C, sedam i više dana prije nego što se
stavi na propisanu temperaturu. Ponekad prethodno hlađenje treba produljiti ili
ponoviti, ali to vrijeme ne ubraja se u vrijeme potrebno za klijanje;
–
u nekim slučajevima potrebno je prethodno grijati sjeme na podlogama za
klijanje na temperaturi od 30°C do 35°C, sedam ili više dana prije nego se
stavi u propisane uvjete za klijanje. To se vrijeme ne ubraja u vrijeme
potrebno za klijanje. Za neke tropske i suptropske vrste potrebna je
temperatura od 40°C do 50°C (npr. Arachis hypogea 40°C);
–
svjetlost: test se osvjetljava osam sati od 24 h u razdoblju kad je viša temperatura
i pri temperaturi koja se mijenja. Osvjetljavanje hladnom bijelom svjetlošću
mora iznositi od 750 do 1250 luksa, a preporučuje se osobito za tropske i
suptropske trave (npr. Synodon dac tylon);
–
kalijev nitrat (KNO3): njime se (0,2%-tna vodena otopina) na početku vlaži podloga
za klijanje; za kasnije vlaženje, upotrebljava se voda;
–
giberelinska kiselina (GA3): preporučuje se za vrste Avena sativa, hordeum
vulgare, Secale cereale, Triticosecale i Triticum aestivum. Podloga za
klijanje vlaži se 0,05%-tnom otopinom GA3. Ako je mirovanje sjemena oslabilo,
dovoljno je 0,02 %-tna otopina, a ako je jako, upotrebljava se 0,1%-tna
otopina. Ako je koncentracija veća od 0,08%, preporučuje se otapanje GA3 u fosfatno pufernoj otopini (1.7799 g Na2HPO4 – 2H2O i 1.3799 g NaH2PO4 – H2O otapa se u litri destilirane vode);
– zatvoreni polietilenski omoti
upotrebljavaju se kad na kraju testiranja ostane još dovoljno svježeg sjemena.
Ponovno testiranje u zatvorenim polietilenskim omotima odgovarajuće veličine za
test preporučuje se za poticanje klijanja svježeg sjemena.
3.15.2. Metoda omekšavanja
tvrdog sjemena
Karakteristično je da na kraju
testa za mnoge vrste ostane tvrdo sjeme koje se upisuje u deklaraciju. Da bi se
dobio realniji rezultat klijavosti, potrebno je različitim metodama utjecati na
sniženje postotka tvrdog sjemena u korist proklijalog sjemena.
Natapanje: sjeme s tvrdom
sjemenskom epidermom natapa se u vodi od 24 h do 48 h.
Mehaničko oštećenje epiderme: prekidanje
uvjeta mirovanja zbog nepropusne epiderme postiže se ako se sjeme probode,
zasiječe ili istrlja pijeskom, pri čemu se vodi računa o tome da se ne oštete
embriji pa su ispravnije mehaničke intervencije na strani suprotnoj od embrija.
Obrada sjemena kiselinom:
primjenjuje se kad se za omekšivanje tvrde ljuske upotrebljava koncentrirana
sumporna kiselina (H2SO4).
Sjeme se natapa u kiselini toliko dugo da se počne mreškati, što traje nekoliko
minuta do 1 h. Za vrijeme natapanja sjeme treba pregledati svakih nekoliko
minuta, a nakon natapanja dobro ga oprati u tekućoj vodi i staviti da klija u
odgovarajućim uvjetima. Sjeme vrste Oryza sativa natapa se u normalnoj dušičnoj
kiselini (HNO3)
24 h (nakon prethodnog grijanja na temperaturi od 50°C).
3.15.3. Metode otklanjanja
inhibitornih supstancija:
– ispiranje: prirodne
supstancije u perikarpu ili u sjemenskoj epidermi, koji su inhibitori
klijavosti, mogu se otkloniti ispiranjem tekućom vodom pri temperaturi 25°C
prije nego se sjeme stavi na klijanje; nakon ispiranja sjeme treba osušiti na
temperaturi od najviše 25°C (npr. Beta vulgaris);
– otklanjanje struktura oko
sjemena: klijavost se može ubrzati ako se otklone razne strukture oko sjemena,
kao što su dlačice ili pretpljeva i površinska pljeva u nekih vrsta Gramineae;
– dezinfekcija sjemena može se
primijeniti prije sijanja sjemena samo u vrste Beta vulgaris kad se zna
da sjeme nije tretirano.
3.16. Trajanje ispitivanja
klijavosti
Trajanje ispitivanja određeno je
za pojedine biljne vrste. Ako se primijeti da će neko sjeme i nakon tog roka
klijati, vrijeme klijavosti produžava se do sedam dana ili za polovicu
propisanog vremena, što se mora evidentirati, a kad se najveća moguća klijavost
postigne brže, ispitivanje se može završiti prije propisanog vremena. Vrijeme
prvog ocjenjivanja dano je približno, ali mora odgovarati vremenu kad su klice
dostigle razvojnu fazu u kojoj se mogu ocijeniti njihova bitna svojstva.
Vrijeme za ocjenjivanje dano je za najviše temperature, a pri nižim
temperaturama prvo ocjenjivanje pomiče se za kasnije. Za ispitivanje u pijesku,
koje traje od 7 do 10 dana, prvo ocjenjivanje može se izostaviti. Ako je
potrebno, ocjenjivanje se može obaviti u međuvremenu, a mogu se otkloniti dobro
razvijeni klijanci. Datume ocjenjivanja određuje analitičar, imajući na umu
najmanji rizik oštećenja nedovoljno razvijenih klijanaca.
3.17. Ocjenjivanje
3.17.1. Klijanci: pri prvom i
svim ostalim ocjenjivanjima izdvajaju se klijanci kojima su sve životno
potrebne strukture dobro razvijene. Oboljeli klijanci se, uz obvezatno
utvrđivanje uzročnika, izdvajaju prije konačnog brojenja. Nedovoljno razvijeni
i nenormalni klijanci, a i neklijavo sjeme, ostavljaju se do kraja ispitivanja
klijavosti. Ako se pojavljuju znaci ograničenog razvoja ili fitotoksičnosti,
ispitivanje treba ponoviti u pijesku ili u zemlji pri temperaturi koja je
propisana za tu vrstu sjemena.
3.17.2. Svaka višesjemenska
jedinica s jednim klijancem ili s više klijanaca računa se kao jedan postotak
klijavosti. Ako se traži nalaz prema broju klijanaca na 100 jedinica ili prema
broju jedinica koje daju jedan, dva ili više klijanaca, u klijavost se ubrajaju
svi normalni klijanci.
3.17.3. Neklijavo sjeme:
– tvrdo sjeme: na kraju vremena
propisanog za klijanje, tvrdo se sjeme broji, a njegov postotak upisuje se u
rubriku izvještaja »tvrdo sjeme«;
– svježe sjeme: koriste se
preporuke za ubrzavanje klijavosti, osobito ako je veliki broj svježih
sjemenki. Vitalnost svježeg sjemena može se utvrditi i biokemijskom metodom ili
presijecanjem, a upisuje se u izvještaju kao »svježe sjeme«;
– mrtvo sjeme: ne klija, a nije
tvrdo ni svježe, nego mekano i pljesnivo; obvezatno se utvrđuje uzročnik
neklijanju;
– ostalo neklijavo sjeme: prazno
sjeme i sjeme koje nije proklijalo; u zahtjev se navodi broj praznih sjemenki
(koje su oštetile štetočine) ili sjemenki bez embrija.
Za utvrđivanje tih skupina mogu
se primijeniti ove metode: (1) prije ispitivanja klijavosti – zračenjem testa
X-zrakama kojima se zrače ponavljanja za ispitivanje klijavosti i presijecanjem
sjemena, gdje se svako od četiri ponavljanja po 100 sjemenki posebno natapa u
vodi 24 h na sobnoj temperaturi, a svako sjeme presiječe po uzdužnoj osi i
ocjenjuje; (2) nakon ispitivanja klijavosti, svježe sjeme, koje nije
proklijalo, presijeca se i ocjenjuje. Ako se primijeni tetrazol-test
(biokemijska metoda), u pripremi se ocjenjuje i postotak praznog sjemena i
sjemena što su ga ozlijedile štetočine.
3.18. Ponavljanje ispitivanja
Ako rezultat ispitivanja nije
prihvatljiv, ispitivanje će se ponoviti prema istom postupku ili će se odabrati
druga prikladnija metoda. Razlozi za ponovno ispitivanje jesu:
– sumnja na mirovanje sjemena
(svježe sjeme);
– utvrđene (nađene) ekonomske
bezopasne biljne bolesti i štetočine;
– pogreške u odnosu na propisane
uvjete za razvoj klica ili pogreške u ocjenjivanju.
3.19. Ispitivanje klijavosti
sjemena s ovojnicom
Sjeme s ovojnicom iz osnovne
skupine »čistog sjemena« ispituje se tako što se ovojnica ne uklanja. Za
podlogu klijanja upotrebljava se papir, pijesak te zemlja u nekim slučajevima.
Za sjeme s ovojnicom upotrebljava se naborani papir (preporuka: naborani papir
težine od 100 do 120 g na 1 m2 i naborani
filtar u težini 70 g na 1 m2, uz sposobnost apsorpcije vode od 220 do 240%).
Sadržaj vode varira ovisno o sjemenoj ovojnici i vrsti bilja. Ako je sjemena
ovojnica pripijena uz kotiledone, treba je isprati raspršivanjem vode. Sjeme iz
vrpci stavlja se između papira i savija u vertikalne smotuljke. Radni uzorak
čini 4 x 100 sjemenki s ovojnicom. Sjeme u vrpcama otkida se po slučajnom
izboru da bi se u malim dijelovima na vrpci sastavila četiri ponavljanja po 100
sjemenki. Aparati i uvjeti ispitivanja jednaki su kao za sjeme bez ovojnice, a
isti su i uvjeti za prekidanje mirovanja. Usporavanje klijavosti može biti
posljedica neodgovarajućih uvjeta za klijanje ili čvrste sjemene ovojnice.
Razvoj klijanaca, a i višesjemenskih jedinica, ocjenjuje se isto kao klijavost
sjemena bez ovojnice. U izvještaju se priopćuje postotak normalnih i
nenormalnih klijanaca i mrtvog sjemena. Za sjeme u vrpcama priopćuje se broj
normalnih klijanaca na metru vrpce.
3.20.
Izračunavanje i priopćavanje rezultata
Rezultat
se izražava kao postotak broja normalnih i nenormalnih klijanaca, tvrdoga,
svježega i mrtvog sjemena, a koji ukupno iznosi 100. Svako ponavljanje
izračunava se posebno (ako ima 25 ili 50 sjemenki, u rezultatu se zbrajaju
ponavljanja 4 x 25 ili 2 x 50 sjemenki). Prosječni postotak svih
ponavljanja izražava se u cijelom broju, bez decimala.
Rezultat između najvećeg i
najmanjeg postotka među ponavljanjima mora biti u granicama dopuštenog
odstupanja sadržanih u tablici 7.,8.,9. pa i kad se isti uzorak ispituje dva
puta.
Ako su odstupanja veća,
ispitivanje je potrebno ponoviti.
Tablica 7.
Maksimalno dozvoljenA razlika
u jednom ispitivanju klijavosti sjemena izmeĐu Četiri
ponavljanja po 100 sjemenki (dvostruko ispitivanje, s vjerojatnoŠĆu do 2,5%)
Prosjek postotka klijavosti |
Najveća granica |
Prosjek postotka klijavosti |
Najveća granica |
||
odstupanja |
odstupanja |
||||
1 |
2 |
3 |
1 |
2 |
3 |
99 |
2 |
5 |
87 do 88 |
13 do 14 |
13 |
98 |
3 |
6 |
84 do 86 |
15 do 17 |
14 |
97 |
4 |
7 |
82 do 83 |
18 do 20 |
15 |
96 |
5 |
8 |
78 do 81 |
21 do 23 |
16 |
95 |
6 |
9 |
73 do 77 |
24 do 28 |
17 |
93 do 94 |
7 do 8 |
10 |
67 do 72 |
29 do 34 |
18 |
91 do 92 |
9 do 10 |
11 |
56 do 66 |
35 do 45 |
19 |
89 do 90 |
11 do 12 |
12 |
51 do 55 |
46 do 50 |
20 |
Tablica 8.
Dozvoljeno odstupanje za ispitivanje
klijavosti sjemena na 400 sjemenki na ovom ili razliČitom prosjeČnom uzorku
kada se ispitivanje obavlja u istom ili razliČitom laboratoriju (dvostruki
test, s vjerojatnoŠĆu do 2,5%)
Prosjek postotka klijavosti |
Najveća granica |
Prosjek postotka klijavosti |
Najveća granica |
||
odstupanja |
odstupanja |
||||
1 |
2 |
3 |
1 |
2 |
3 |
98 do 99 |
2 do 3 |
3 |
77 do 84 |
17 do 24 |
6 |
95
do 99 |
4
do 6 |
3 |
60
do 76 |
25
do 41 |
7 |
91
do 94 |
7
do 10 |
4 |
51
do 59 |
42
do 50 |
8 |
85
do 90 |
11
do 16 |
5 |
|
|
|
Ova tablica
pokazuje dopušteno odstupanje koje se može uzeti pri odlučivanju jesu li za
pokus po slučajnom izboru varijacije dvaju ispitivanja podudarne samo s 2,5% vjerojatnosti.
Da bi se utvrdilo jesu li dva ispitivanja podudarna, izračunava se prosjek
postotaka klijanja od dva ispitivanja, za najbliži cijeli broj i odredi se u
kolonama 1. i 2. ove tablice. Testovi su podudarni ako razlika između postotaka
klijanja dvaju ispitivanja ne premašuje dopušteno odstupanje navedeno u koloni
3.
Tablica 9.
Dozvoljena odstupanja za
ispitivanje klijavosti sjemena na 400 sjemenki na
dva razliČita prosjeČna uzorka u istom ili razliČitom laboratoriju (jednostruko
ispitivanje,
s vjerojatnoŠĆu do 5%)
Prosječni postotak |
Dopušteno |
Prosječni postotak |
Dopušteno |
||
Više od 50% |
50% i manje |
odstupanje |
Više od 50% |
50% i manje |
odstupanje |
1 |
2 |
3 |
1 |
2 |
3 |
99 |
2 |
2 |
82 – 86 |
15 - 19 |
7 |
97 – 98 |
3 – 4 |
3 |
76 – 81 |
20 – 25 |
8 |
94 – 96 |
5 – 7 |
4 |
70 – 75 |
26 – 31 |
9 |
91 – 93 |
8 – 10 |
5 |
60 – 69 |
32 – 41 |
10 |
87 – 90 |
11 – 14 |
6 |
51 – 59 |
42 – 50 |
11 |
4. Biokemijsko
ispitivanje vitalnosti sjemena (topografski tetrazol-test)
4.1. Biokemijsko ispitivanje
primjenjuje se za brzo utvrđivanje vitalnosti sjemena uopće, a osobito u
slučaju dugotrajnog mirovanja (dormantnosti) sjemena:
– ako je na kraju ispitivanja
klijavosti ostalo dosta neproklijaloga mirujućeg (dormantnog) sjemena, utvrđuje
se vitalnost pojedinog mirujućeg sjemena ili vitalnost radnog uzorka;
– test važi za sve biljne vrste
za koje su navedene metode.
4.2. U topografskom
tetrazol-testu upotrebljava se bezbojna otopina 2-,3-,5-trifenil-tetrazol
klorida ili bromida kao indikator redukcijskih procesa u živim stanicama s
pomoću hidrogenaze. Pri tome se stvara trifenil-formazan, koji žive stanice
oboji u crveno, a mrtve ostaju neobojene. Uz potpuno obojeno i potpuno
neobojeno neživo sjeme nalazi se i djelomično obojeno sjeme. Prema razlikama
dijelova nekrotičnog tkiva, prema mjestu i veličini u embriju i/ili
endospermalnome, gametofitnom tkivu te prema intenzivnosti obojenja utvrđuje se
koje se sjeme ocjenjuje kao živo, a koje kao neživo. Razlike u boji odlučujuće
su za utvrđivanje zdravoga, oslabljenoga ili mrtvoga tkiva.
Upotrebljava
se 0,1%-tna do 1,0%-tna vodena otopina 2-, 3-, 4-trifenil-tetrazol klorida ili
tetrazol bromida. Za različite vrste, koncentracija varira. Ako praškaste
otopine destilirane vode nisu u granicama pH vrijednosti 6,5 do 7,5, otopinu
treba pripremiti prema ovom postupku:
A
otopinu čini 9,078 g KH2PO4 u 1000 ml vode,
B
otopinu čini 9,472 g Na2HPO4 u 1000 ml vode ili
11,876 g Na2HPO4 . 2H2O u 100 ml vode.
Pomiješaju
se dva dijela otopine A s tri dijela otopine B. U toj se smjesi otopi potrebna
količina tetrazolove soli (ili klorida ili bromida) da bi se dobila željena
koncentracija (npr. 1 g soli u 100 ml mješovite otopine daje 1%-tnu otopinu).
4.3. Radni uzorak čini 4 x 100
sjemenki odabranih prema slučajnom izboru iz osnovne skupine »čisto sjeme« ili
pojedinačne sjemenke koje su ocijenjene da na kraju ispitivanja klijavosti još
miruju.
4.4. Priprema sjemena i postupci
4.4.1. Natapanje sjemena prije
bojenja preporučuje se za sve vrste bilja. Navlaženo sjeme manje je krhko od
suhoga sjemena, lakše se zasiječe ili probode, a i bojenje je izjednačenije.
(Vrijeme natapanja navedeno je u tablici.) Ako sjemenska kožica ne dopušta bubrenje
sjemena, treba je probosti.
– Sporo vlaženje preporučuje se
za sjeme koje se zalomi u vodi ili za staro i suho sjeme. Sjeme se vlaži između
dvaju vlažnih papira. Sjeme nekih vrsta pri sporom vlaženju ne nabrekne pa ga
treba potapati u vodi.
– Natapanje u vodi: sjeme se
natopi u vodi, a ako natapanje traje 24 h, vodu treba zamijeniti. Postotak
tvrdog sjemena u porodici Leguminosae utvrđuje se natapanjem u toku 22 h
na temperaturi 20 °C, jer ostali postupci ne daju ispravne rezultate.
4.4.2. Priprema sjemena prije
bojenja: priprema sjemena mora biti precizna da se ne bi oštetili životno
značajni dijelovi tkiva. Za otvaranje ili otklanjanje sjemenske kožice
primjenjuju se različite tehnike. Tako pripremljeno sjeme mora biti natopljeno
do kraja priprema svih ponavljanja. U vrijeme prethodnog natapanja sjeme nekih
vrsta bilja postaje sluzavo. Sluz se otklanja površinskim sušenjem ili se sjeme
obriše krpom ili papirnim ručnicima ili natapa pet minuta u 1%-tnoj do 2%-tnoj
otopini aluminij-kalijeva sulfata - AIK(SO4)2 . 12H2O.
Sjeme koje je prethodno
natopljeno ili tvrdo sjeme probada se iglom ili skalpelom na životno
beznačajnoj strani sjemena.
Uzdužni rez – raspolovljavanja:
– žita i trave, veličine Festuca
spp. i veće režu se po dužini, posred embrionalne osi i približno tri četvrtine
duljine endosperma;
– vrste dikotila bez endosperma
i s ravnim embrijem, presijeku se uzdužno kroz sredinu između kotiledona, tako
da embrij ostane nezasiječen;
– vrstama kojima je embrij
pokrivenim endospermom ili gametofitnim tkivom treba oprezno prerezati embrij
po dužini.
Sjeme se poprečno reže na
životno beznačajnim dijelovima tkiva:
– sjeme trava reže se iznad
embrija, a embrionalni se dio boji. Sjemenu dikotila bez endosperma i s ravnim
embrijem odsiječe se trećina kotiledona;
– poprečni rez jest metoda
pogodna za sitno sjeme trava veličine Agrostis, Phleum i Poa;
– ljuštenje embrija jest metoda
koja se primjenjuje za ječam, raž i pšenicu. Lancetom se izdube embriji sa skutelumom
iz endosperma i stavljaju u otopinu tetrazola;
– otklanjanje sjemenske epiderme
jest metoda koja se primjenjuje ako prethodni postupci ne odgovaraju. Ako je
koštica sjemena tvrda (oraščići i drvenasti plodovi), treba je pažljivo
otvoriti ili smrviti kad je sjeme suho ili nakon natapanja da se ne bi
povrijedio embrij. Unutrašnja pokožica uklanja se nakon natapanja.
4.5. Bojenje
Sjeme mora biti potpuno
pokriveno otopinom tetrazola, a da nije izloženo izravnoj svjetlosti koja
uzrokuje redukciju soli tetrazola. Vrijeme bojenja može se produljiti ako se
sjeme dovoljno ne oboji u propisano vrijeme. Svijetlija boja može biti
posljedica oštećenja nakon mraza, slabog sjemena itd. Sjemenu nekih vrsta
dodaje se mala količina fungicida ili antibiotika (npr. 0,01%-tni preventol
115) da bi se spriječilo pjenušanje otopine s tamnim talogom. Sitno sjeme može
se prethodno navlažiti na papiru koji se smota ili nabora i zatim stavi u
otopinu tetrazola.
4.6.
Ocjenjivanje: ocjenjuje se živo i neživo sjeme. Potrebno je pažljivo ocijeniti
karakteristike koje određuju skupinu živoga ili neživoga sjemena. Živo će sjeme
biti sposobno razvijati normalne klice pri testiranju klijavosti u povoljnim
uvjetima kad je mirovanje (dormantnost) prekinuto i, nakon odgovarajuće dezinfekcije,
zdravo. Živo je ono sjeme ili embrij koji je potpuno ili samo djelomično obojen
na karakteričnim dijelovima tkiva. Neživo sjeme jest sjeme koje nema te
karakteristike ili koje je nekarakteristično obojeno odnosno koje ima mutno
obojene životno značajne dijelove stanica. Sjeme s vidljivo nenormalno
razvijenim embrijem ili nenormalnim životno značajnim dijelovima ocjenjuje se
neživim ako je obojeno ili neobojeno. Sjeme s malim nekrozama na životno
beznačajnim dijelovima ocjenjuje se živim.
4.7. Izračunavanje i
prikazivanje rezultata: broj živih sjemenki iz svakog ponavljanja, izražen u
postotku, izračunava se zajedničkim postotkom najbližemu cijelom broju.
Dopuštena odstupanja između ponavljanja jednaka su kao pri ispitivanju
klijavosti.
U izvješće, odnosno deklaracije
unosi se »Tetrazol-test.... postotak živog sjemena«. Za porodice Leguminosae
može se unijeti i postotak tvrdog sjemena nađen pri testiranju. Ako se testira
pojedinačno sjeme, na kraju testa klijavosti rezultat se uključuje u postotak
sjemena koje klija.
Tablica pokazuje postupak
pripreme sjemena prije bojenja, bojenje (koncentraciju otopine i vrijeme na 30
°C), pripremu za ocjenjivanje i ocjenu obojenih uzoraka. Sjeme s potpuno
obojenim embrijem i s neobojenim ili nekrotiranim dijelovima (kao što je
prikazano u koloni 7.) sposobno je za život.
Tablica 10.
POSTUPCI TETRARZOL-TESTA ZA VRSTE CORYLUS SPP.,
MALUS SPP., PYRUS SPP. I PRUNUS SPP.
|
|
|
Bojenje
na 30°C |
|
Ocjena
maksimalne |
|
Biljna |
Prethodni |
Priprema prije |
Otopina |
Vrijeme |
Priprema za |
neobojene zone i |
vrsta |
postupak |
bojanja |
u % |
(sati) |
ocjenjivanje |
dopušteno slaboga |
|
|
|
|
|
|
i
nekrotiranog tkiva |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
Corylus |
Razbiti |
Odstraniti pokožicu |
1,0 |
16 – 24 |
Promatranje |
Korijenov vrh, 1/3 |
avellana |
košticu i sjeme |
sjemena i uzduž prorezati |
|
|
embrija |
površine kotiledona, |
|
natapati u vodi |
između kotiledona, |
|
|
|
središnji dio u |
|
18 h |
potapati dio s kotiledonom |
|
|
|
promjeru |
|
|
embrionalnom
osi |
|
|
|
|
Malus
spp. |
Natapati u |
Načiniti uzdužni rez na |
1,0 |
16 – 24 |
Promatranje |
Korijenov vrh, 1/3 |
Pyrus spp |
vodi 18 h |
1/3 od vrha |
|
|
embrija |
površine kotiledona, |
|
|
|
|
|
|
a 1/3 površine |
Prunus
spp. |
Razbiti |
Odstraniti pokožicu |
1,1 ili 0,5 |
4 – 8 |
Raširiti |
Korijenov vrh, 1/3 |
|
košticu i |
sjemena, natapati 5 h |
|
|
(razmaknuti) |
površine kotiledona |
|
izvaditi sjeme |
i svakog sata mijenjati |
|
|
kotiledone |
|
|
|
vodu |
|
|
|
|
5. Vlaga sjemena
5.1. Vlaga sjemena jest količina
vode u sjemenu iskazana u postotku. Propisane metode za ispitivanje vlage
onemogućavaju redukciju, razgradnju ili gubitak hlapljivih supstancija.
5.2.
Aparati
5.2.1.
Mlin za mljevenje sjemena mora biti napravljen od neapsorbirajućeg i
nekorozivnog materijala tako da za vrijeme mljevenja sjeme ili mljeveni
materijal budu do najveće moguće mjere zaštićeni od zraka iz okolice, da
ravnomjerno usitnjava sjeme i ne uzrokuje zagrijavanje usitnjenog materijala,
da zrak kruži normalno da se ne bi gubila vlaga te da mlin bude pripremljen
tako da odgovara zahtjevima za veličinu samljevenih čestica.
5.2.2.
Peć s konstantnom temperaturom i dodacima treba se električno zagrijati i
nadzirati termostatom, treba biti dobro izolirana da temperatura bude
izjednačena u cijeloj komori, treba biti opremljena termometrom s preciznošću
od 0,5°C te biti takva da se za 15 min može ponovno zagrijati na traženu
temperaturu kad se nakon prethodnog zagrijavanja otvori da bi se u nju stavile
posude.
5.2.3.
Posude moraju biti od nekorozivnog metala ili stakla debljine oko 0,5 mm,
moraju imati poklopce koji sprečavaju gubitak vlage iz usitnjenog materijala te
biti okrugle, ravnoga dna i glatko brušene. Prije upotrebe posude se suše 1 h
na temperaturi od 130°C i hlade u eksikatoru. Usitnjeni materijal raspoređuje
se tako da ga ima najviše 3 g na 1 cm2, a eksikator mora omogućiti brzo hlađenje i biti
napunjen eksikantnim materijalom.
5.2.4.
Analitička vaga koristi se za brzo vaganje do točnosti od 0,001 g.
5.2.5.
Sita moraju imati otvore od 0,50 mm, 1,00 mm i 4,00 mm.
5.3.
Postupci
5.3.1.
Zaštitna mjera: uzorak za vlagu mora biti zatvoren u nepropustivu ambalažu iz
koje je zrak maksimalno uklonjen, a postupak utvrđivanja vlage mora biti brz,
tako da uzorak bude minimalno izložen vanjskoj atmosferi (laboratorija). Za
vrste koje se ne melju može proteći najviše 1 min od trenutka uzimanja sjemena
do vremena kad se radni uzorak zatvara u posudu za sušenje i važe.
5.3.2.
Rezultat vaganja iskazuje se u gramima, s tri decimale.
5.3.3.
Vlaga se ispituje u dva ponavljanja iz uzorka za vlagu u količini koja odgovara
veličini promjera posude:
–
manji od 8 cm – 4 do 5 g
–
veći od 8 cm – 10 g.
5.3.4.
Mljevenje: krupnozrno se sjeme prije sušenja mora usitniti, osim ako sadrži
ulja, što otežava usitnjavanje i oksidacijom povećava težinu (npr. sjeme vrste Linum
s uljima visokoga jodnog broja). Prije pripreme radnog uzorka, usitni se uzorak
za vlagu. Sjeme žita i pamuka usitnjava se u takve čestice da najmanje 50%
prođe kroz sito s otvorima od 0,50 mm, a na situ s otvorima od 1,00 mm da
ostane najviše 10%. Usitnjene čestice leguminoseae grublje su, tako da na mreži
s otvorima od 4,00 mm ostane najmanje 50%. Kad se mlin za mljevenje regulira na
poželjnu veličinu čestica, najprije se usitni mala pokusna količina uzorka koja
se odbaci, a zatim se usitni masa uzorka veća od mase potrebne za ispitivanje
vlage.
5.3.5.
Prethodno sušenje: za sjeme koje je potrebno samljeti, a udio mu je vlage veći
od 17% odnosno 10% za Glycine max ili više od 13% za Oryza sativa,
obvezatno je prethodno sušenje. Primjenom dvaju ponavljanja od po 25 g (vagane
do točnosti 2,0 mg), stavljaju se u izvagane posude i suše 5 do 10 min na
temperaturi od 130°C. Ako je vlažnost sjemena Zea myas iznad 25%, rasprostire
se u sloju do 20 mm debljine i suši dva do pet sati na temperaturi 70°C, ovisno
o početnoj količini vlage. Ostale vrste kojima sjeme sadrži vlagu veću od 30%
suše se noću u toploj prostoriji (npr. na peći). I u ostalim slučajevima sjeme
se prethodno suši 5 do 10 min u peći i na konstantnoj temperaturi od 130°C.
Dosušeno sjeme ostavlja se u laboratorijskim uvjetima 2 h. Nakon prethodnog
sušenja uzorci u posudama ponovno se važu da bi se utvrdila količina gubitka
vlage, a zatim se oba ponavljaju, melju i ispituju prema ovim metodama:
– metoda s niskom konstantnom
temperaturom: radni uzorak raspoređuje se u posude za sušenje koja se važe s
poklopcem prije i nakon punjenja. Zatim se posude s otvorenim poklopcima brzo
stavljaju 17h ± 1h u peć za sušenje na temperaturu od 103°C ± 2°C. Sušenje
počinje kad je temperatura u peći ponovno na traženoj visini. Nakon proteka
propisana vremena posude se pokriju i prenesu u eksikator, u kojem se hlade 30
do 45 min te važu, s poklopcima, u uvjetima relativne vlage ispod 70%;
– metoda s visokom konstantnom
temperaturom: s radnim uzorkom postupa se kao i u prethodnoj metodi ali
temperatura sušenja iznosi od 130°C do 133°C, a vrijeme: 4 h za Zea mays, 2 h
za druga žita i 1 h za druge vrste kulturnog bilja; za visinu relativne vlage u
okolini nema posebnih zahtjeva.
5.4. Izračunavanje i
priopćivanje rezultata: udio vlage priopćuje se (izračunava) u postotku, na
jednu decimalu, prema formuli:
gdje je:
M1 – masa posude i poklopca u
gramima;
M2 – masa posude, poklopca i
sadržaja prije sušenja;
M3 – masa posude, poklopca i
sadržaja nakon sušenja.
Ako je sjeme prethodno sušeno,
uvažavaju se oba rezultata (iz prethodnog sušenja i sušenja). Ako je S1 gubitak
vlage u prvoj fazi i S2 gubitak vlage u drugoj fazi, oba se računaju prema
navedenoj formuli i izražavaju u postocima. Postotak stvarne vlage izračunava
se prema obrascu:
Tablica 11.
VRSTE ZA KOJE SE UZORAK ZA ISPITIVANJE
VLAGE MELJE
Arachis hypogaea |
Oryza sativa |
Aven spp. |
Phaseolus spp |
Cicer arietinum |
Pisum sativum (svi var.) |
Citrullus lanatus |
Qurercus spp |
Fagorynum esculentum |
Ricinus communis |
Glycine max |
Secale communis |
Gossypim spp. |
Sorghum spp. |
Lathyus spp. |
Triticum spp. |
Lupinus spp. |
Zea mays |
Tablica 12.
VRSTE KOJE SE SUŠE NA NISKOJ STALNOJ
TEMPERATURI
1 |
2 |
Allium spp. |
Malus spp |
Arachis hypogaea |
Pyrus spp. |
Brassica spp. |
Prunus spp. |
Camelina sativa |
Raphanus sativus |
Capsicum spp. |
Ricinus communis |
Corylus spp. |
Sesamum indicum |
Glycine max |
Sinapsis spp. |
Gossypium spp. |
Solanum melongena |
Linum
usitatissimum |
Heliantus
annus |
Tablica 13.
VRSTE KOJE SE SUŠE NA VISOKOJ STALNOJ
TEMPERATURI
Agrostis spp. |
Medicago spp. |
Alopecurus pratensis |
Meliotus spp. |
Antehum
graveolens |
Nicotiana
tabacum |
Anthoxanthum
odaratum |
|
Anthiricus
spp. |
Onobrychis
viciifolia |
Apium
graveolens |
Ornithopus
sativus |
Arrhenatum
spp |
Oryza
sativa |
Asparagus
officinalis |
Panicum
spp. |
Avena
spp. |
Papayer
somniferum |
Beta
vulgaris (svi var.) |
Paspalum
dilatatum |
Bromus
spp. |
Pastinaca
sativa |
Cannabis
sativa |
Petroselinum
crispup |
Carum
carvi |
Phalaris
spp. |
Choloris gayana |
Phaseolus spp. |
Cicer arietinum |
Pisum sativum (svi var,) |
Chichorium spp. |
Poa spp. |
Citrullus lantus |
Scorzonera hispanica |
Cucumis spp. |
Secale cereale |
Cucurbita spp. |
Sorghum spp. |
Cuminum cyminum |
Spinacia oleracea |
Cynodon dactylon |
Trifolium spp. |
Cynosorus cristatus |
Trisetum flavescen |
Dactylis
glomerata |
Triticum
spp. |
Daucus
carota |
Valerianella
cocusta |
Deschampisa
spp. |
Vicia
spp. |
Fagopyrum
esculenum |
Zea
mayus |
Festuca
spp. |
|
Holcus lanatus |
|
Hordeum vulgare (svi var.) |
|
Lactuca sativa |
|
Latyrus spp. |
|
Lepidum sativum |
|
Lolium spp. |
|
Lotus spp. |
|
Lupinus spp. |
|
Lycopersicon lycopersicum |
|
5.5. Dopuštena odstupanja pri
utvrđivanju udjela vlage u sjemenu
5.5.1. Kao rezultat izračunava
se aritmetička sredina obaju ponavljanja. Ako razlika između obaju rezultata
iznosi više od 0,2%, postupak treba ponoviti.
5.5.2. Za vrste sjemena Malus
spp., Pyrus spp. i Prunus spp. i sl., dopuštena su odstupanja između
0,3% do 2,5%, ovisno o veličini sjemena.
Tablica 14.
DOPUŠTENE RAZLIKE IZMEĐU DVAJU ODREĐIVANJA UDJELA
VLAGE SJEMENA VOĆA
Krupnoća |
Broj |
Početni udio |
Toleran- |
sjemena |
sjemenki u kg |
vlage, u % |
cija u % |
Sitno sjeme |
Više od 5000 |
Manji od
12 |
0,3 |
Sitno sjeme |
Više od 5000 |
Veći od
12 |
0,5 |
Krupno sjeme |
Manje od 5000 |
Manji od
12 |
0,4 |
Krupno sjeme |
Manje od 5000 |
12–25 |
0,8 |
Krupno sjeme |
Manje od 5000 |
Veći od 25 |
2,5 |
6. Masa 1000 sjemenki
6.1. Masa 1000 sjemenki
je težina 1000 sjemenki ispitivanog uzorka uzeta iz frakcije »čisto sjeme«, a
izražena u gramima.
6.2. Ispitivanje mase 1000 sjemenki
obavlja se na čitavom radnom uzorku frakcije »čisto sjeme«, ili brojanjem 8
ponavljanja od po 100 sjemenki iz radnog uzorka »frakcija čisto sjeme« vaganjem
i izračunavanjem.
Za uzimanje sjemena služi
posebni ili obični aparat za brojenje koji se upotrebljava pri ispitivanju
klijavosti.
6.3. Postupci brojenja
6.3.1. Brojenje cijeloga radnoga
uzorka: cijeli radni uzorak (frakcija »čisto sjeme«) propušta se kroz brojač, a
broj se očitava na indikatoru i važe u gramima, na isti broj decimala kao pri analizi
čistoće.
6.3.2. Brojenje ponavljanja: iz
radnog uzorka, prema načelu slučajnosti (ručno) ili brojilom za klijavost,
odabere se osam ponavljanja, svako po 100 sjemenki, koja se važu na isti broj
decimala kao pri analizi čistoće, te se izračunava varijanca, standardna
devijacija i varijacijski koeficijent, prema ovim obrascima:
gdje je:
n(åx2) – (åx2)
Varijanca = ——––—————
n(n-1)
x – masa svakog ponavljanja, u
gramima;
n – broj ponavljanja;
å – zbroj (suma).
Ako varijacijski koeficijent ne
prelazi 6,0 za pljevaste trave ili 4,0 za drugo sjeme, može se izračunati
rezultat. Kad varijacijski koeficijent prelazi bilo koji od tih limita, onda se
to navodi, ponovno se važe osam ponavljanja i standardna devijacija izračunava
za 16 ponavljanja, a izdvaja se svako ponavljanje koje odudara od prosjeka za
više od dvostruke standardne devijacije.
6.3. Izračunavanje i
priopćivanje rezultata
6.3.1. Ako je brojenje obavljeno
aparatom iz količine cijeloga radnog uzorka, izračunava se masa 1000 sjemenki.
Ako se računaju ponavljanja osam ili više puta po 100 sjemenki, broj
ponavljanja pomnoži se s prosječnom masom 100 sjemenki i dobije se prosječna
masa 1000 sjemenki (npr. 10 puta X).
6.3.2.
Masa i veličina sjemena s ovojnicom ispituju se tako što se čista frakcija 1000
sjemenki s ovojnicom broji, važe i izračunava. Za taj se postupak uzima uzorak
odgovarajuće veličine, prosije sitom (čistoća sjemena s ovojnicom) i svaka
prosijana frakcija determinira. Za utvrđivanje mase upotrebljavaju se
odgovarajući aparati za brojenje, a za utvrđivanje veličine – odgovarajuća
sita, prema postupcima određenim za utvrđivanje čistoće obloženog sjemena
(preporuka za Beta sjeme i za pilirano sjeme).
7.
Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena
Obavlja se prema Pravilniku o
obveznom zdravstvenom pregledu usjeva i objekata, sjemena i sadnog materijala
poljoprivrednog i šumskog bilja (»Narodne novine«, broj 53/91., 11/94., 11/95.,
9/99,).
8. Identifikacija
genotipa
Za analizu sortne čistoće ili
identifikaciju genotipa mogu se koristiti molekularne biotehnološke, tehnike
(finger printing).
9.
Odstupanja (razlike izmeĐu ispitivanja)
Kada rezultati ispitivanja, na
istom uzorku ili različitim uzorcima iz iste partije, ne pokazuju identičan
rezultat ispravnost ispitivanja se procjenjuje temeljem tabela dozvoljenih
odstupanja navedenih u pojedinim poglavljima. Ako su odstupanja veća od
navedenih u tabelama, odstupanje se treba smatrati stvarno postojećim, u
protivnom treba se smatrati da razlike između ispitivanja nema. U zaglavljima
pojedinih tabela navedeno je za koje slučajeve se tabele primjenjuju.