139
Na
temelju članka 7. stavka 2. točke 4., članka 16. stavka 2. i članka 17. stavka
1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«,
broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), ministar znanosti, obrazovanja i športa
donosi
Članak
1.
Ovim
Pravilnikom propisuje se postupak te mjerila i kriteriji za vrednovanje
kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa.
1.
VREDNOVANJE KVALITETE I UČINKOVITOSTI VISOKIH UČILIŠTA
Postupak
vrednovanja
Članak
2.
Visoka
učilišta vrednuju se, odnosno podliježu provjeri kvalitete i učinkovitosti
nastavnog, znanstvenog i stručnog rada. Provjera kvalitete i učinkovitosti
visokih učilišta obavlja se uvažavajući posebnosti pojedinih područja
znanosti, umjetnosti i visokog obrazovanja.
Vrednovanje visokih učilišta provodi Nacionalno
vijeće za visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće). Agencija
za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) je
specijalizirana ustanova zadužena za pružanje stručne i administrativne potpore
Nacionalnom vijeću. Za stručno obavljanje poslova u postupku vrednovanja
Agencija je odgovorna Nacionalnom vijeću, a zakonitost njezina rada nadzire
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
Vrednovanje se obavlja prema godišnjem rasporedu poslova koji sastavlja
Nacionalno vijeće ili po posebnom nalogu Nacionalnog vijeća ili na zahtjev
visokog učilišta.
Provjeru iz stavka 1. ovog članka može od Nacionalnog
vijeća zatražiti Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske ili ministar
znanosti, obrazovanja i športa (u daljnjem tekstu: ministar).
Provjera iz stavka 1. ovog članka je eksterna, na
nacionalnoj ili na međunarodnoj razini. Prilikom eksterne provjere na
nacionalnoj razini vrednuje se i provedena interna provjera (samoprovjera)
visokog učilišta.
Članak
3.
Na
početku postupka vrednovanja Nacionalno vijeće imenuje stručno povjerenstvo, te
upućuje putem Agencije obavijest visokom učilištu o početku postupka
vrednovanja i sastavu imenovanog povjerenstva. U roku od 10 dana visoko
učilište se može očitovati i dati primjedbe na sastav stručnog povjerenstva.
Ako Nacionalno vijeće smatra da su primjedbe opravdane, imenovat će druge
članove povjerenstva i uputiti Agenciju na daljnji postupak.
Agencija
dostavlja članovima stručnog povjerenstva imenovanje koje je potpisao
predsjednik Nacionalnog vijeća i ovaj pravilnik, te se brine da članovi
povjerenstva dobiju sve druge materijale potrebne za postupak vrednovanja.
Agencija ugovara s članovima povjerenstva i visokim učilištem datum obilaska i
redoslijed razgovora. Agencija se brine o organizaciji puta i smještaju članova
povjerenstva.
Članovi
stručnog povjerenstva podnose izvješće Nacionalnom vijeću putem Agencije. Prije
odlučivanja na Nacionalnom vijeću, Agencija dostavlja prispjelo izvješće
visokom učilištu na koje se ono odnosi. Visoko učilište može, u roku od 30 dana,
Nacionalnom vijeću dati svoje primjedbe na izvješće i dati potrebno
razjašnjenje o nalazima u njemu.
Nacionalno
vijeće utvrđuje konačnu ocjenu kontrole i vrednovanja, te je dostavlja ministru
i visokom učilištu koje je vrednovano. Ako je postupak kontrole i vrednovanja
pokrenut na zahtjev Hrvatskog sabora ili Vlade Republike Hrvatske, Nacionalno
vijeće će im uputiti konačnu ocjenu kontrole i vrednovanja.
Nacionalno
vijeće obavještava javnost o rezultatima kontrole i o vrednovanju. Konačna
ocjena vrednovanja je javna.
Sadržaj
vrednovanja
Članak
4.
Prilikom
vrednovanja kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta, Nacionalno vijeće na
temelju izvješća stručnog povjerenstva dobivenog u postupku koji organizira
Agencija utvrđuje ispunjava li visoko učilište uvjete za dobivanje dopusnice,
propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u daljnjem
tekstu: Zakon) i Pravilnikom o mjerilima i kriterijima za osnivanje visokih
učilišta.
U postupku vrednovanja kvalitete i učinkovitosti,
visoko učilište je dužno sastaviti prikaz sa sljedećim podacima:
1.
Opis visokog učilišta
–
naziv;
–
studiji i smjerovi;
–
znanstveni projekti;
–
unutrašnji ustroj ustanove;
–
tijela visokog učilišta;
– broj
administrativnog i broj nastavnog osoblja.
2.
Organizacija studijskog programa
–
curriculum (nastavni plan /predavanja, seminari, vježbe/ i izvedbeni plan);
–
predviđeni broj sati za pojedine predmete;
–
raspored sati;
– broj
diplomskih radova i disertacija za razdoblje za koje se vrednuje;
–
poslijediplomski programi;
–
suradnja s drugim visokim učilištima i znanstvenim organizacijama;
–
kriteriji i uvjeti prijenosa ECTS-bodova.
3.
Svrha, cilj i predmet programa visokog učilišta
–
primarna svrha i ciljevi (opis);
–
specifični ciljevi;
– sadržaj
programa;
–
mogućnost zapošljavanja na osnovi stečene diplome;
–
ostvarivost ciljeva programa;
–
poticaj programa na samostalno učenje i rad;
–
suvremenost programa.
4.
Znanstveni programi i vanjska suradnja
–
znanstveni domaći i međunarodni projekti;
–
suradnja s međunarodnim institucijama;
–
publikacije u domaćim i međunarodnim časopisima;
–
sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima;
–
mobilnost nastavnika (boravci u inozemstvu);
–
suradnja s drugim fizičkim i pravnim osobama.
5.
Studenti
– broj
studenata razvrstan po: spolu, vrsti studija (preddiplomska i diplomska nastava
te poslijediplomska nastava), statusu (domaći ili strani, redovni ili
izvanredni);
– način
provođenja razredbenog ispita ili konzultacija;
– broj
studenata (ukupno, po pojedinim godinama studija, te po pojedinim smjerovima i
predmetima);
– broj
i struktura stečenih diploma;
–
prosudba opsega prisutnosti studenata na predavanjima (prosječan broj
prisutnih/ukupan broj upisanih);
– broj
studenata koji studiraju u mjestu prebivališta/izvan mjesta prebivališta;
– broj
studenata koji se upisuje na studij kao prvi/drugi izbor;
–
prosječno trajanje studija;
–
prosudba opterećenosti studenata;
– međunarodni
kontakti (razmjena studenata);
–
studentski programi i projekti (uključujući ERASMUS, CEPUS i dr.) za razdoblje
koje se vrednuje;
– način
organiziranja konzultacija za studente;
–
organizacije studenata, studentske aktivnosti;
– odnos
prema sustavu srednjoškolskog obrazovanja (iz kojih se srednjih škola pretežno
upisuju na određeno visoko učilište, potrebno prethodno obrazovanje studenta);
–
kontakti s bivšim studentima (ALUMNI);
–
studentska anketa.
6.
Nastavnici
–
nastavnici (ukupan broj, nastavno opterećenje u matičnoj ustanovi i izvan nje);
–
akademski stupnjevi nastavnika, znanstvene i nastavne kvalifikacije nastavnika;
– radni
uvjeti za nastavnike;
– javne
funkcije koje obnašaju nastavnici na visokim učilištima te javne dužnosti;
–
sudjelovanje nastavnika na projektima, seminarima, konferencijama i sl.;
–
sudjelovanje nastavnika u mentorstvu javno obranjenih diplomskih radova;
– broj javno
obranjenih disertacija po mentorima;
– broj
nastavnika i njihovih diplomanata;
–
izbivanja s radnog mjesta (dopusti) nastavnika (mobilnost nastavnika u smislu
boravka na drugom sveučilištu u zemlji i inozemstvu).
7.
Unutarnji mehanizmi za osiguranje kvalitete na visokim učilištima
–
samoevaluacija;
–
razvijanje indikatora kvalitete;
–
anketiranje studenata;
– istraživanje
uspješnosti studiranja i uzroka nekvalitetnog, neefikasnog i predugog
studiranja;
– istraživanje
kompetencije nastavnog osoblja;
– usavršavanje
sveučilišnih nastavnika (life-long learning);
–
dokazi o unaprjeđenju nastave;
–
uključivanje u programe elektroničkog učenja;
–
kvaliteta konačnog proizvoda;
– uvođenje
ISO standarda u administrativnom dijelu sveučilišnih sastavnica;
– izdavačka
djelatnost.
Članak
5.
Stručno
povjerenstvo je dužno razmotriti dobivene materijale iz članka 4. te nakon
posjeta visokom učilištu i uvida u njegov rad iznijeti mišljenje o kvaliteti i
učinkovitosti visokog učilišta koja se ogleda u:
–
znanstvenoj kvaliteti nastavnika i njihovoj kompetentnosti za izvođenje dijela
nastave koja im je povjerena;
–
organizaciji nastave i rada sa studentima;
– usklađenosti
broja upisanih studenata s raspoloživim prostorom i opremom, tj. izvedivosti
kvalitetnog rada sa studentima;
–
kvaliteti diploma koje se dodjeljuju na visokom učilištu.
Stručno
povjerenstvo je dužno odgovoriti i na eventualna druga pitanja koja u posebnim
okolnostima može postaviti Nacionalno vijeće prije početka postupka provjere
odnosno vrednovanja.
2.
VREDNOVANJE KVALITETE STUDIJSKIH PROGRAMA
Postupak
vrednovanja
Članak
6.
Vrednovanje
studijskih programa provodi Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. Stručne,
administrativne i organizacijsko--tehničke poslove u postupcima vrednovanja
studijskih programa obavlja Agencija prema godišnjem rasporedu poslova, koji
utvrđuje Nacionalno vijeće ili po posebnom nalogu Nacionalnog vijeća.
Pokretanje postupka vrednovanja može od Nacionalnog vijeća zatražiti Hrvatski
sabor, Vlada Republike Hrvatske ili ministar znanosti, obrazovanja i športa.
Studijski programi vrednuju se sukladno postupku iz
članka 3. stavka 1. i 2. ovog pravilnika.
Članovi stručnog povjerenstva podnose izvješće
Nacionalnom vijeću putem Agencije. Prije odlučivanja na Nacionalnom vijeću
Agencija dostavlja prispjelo izvješće visokom učilištu na koje se ono odnosi.
Visoko učilište može, u roku od 30 dana, Nacionalnom vijeću dati svoje
primjedbe na izvješće i dati potrebno razjašnjenje o nalazima u njemu.
Nacionalno vijeće utvrđuje konačnu ocjenu vrednovanja
studijskog programa te dostavlja ministru mišljenje i prijedlog o izdavanju ili
uskraćivanju dopusnice za studij.
Nacionalno vijeće obavještava javnost o rezultatima
kontrole i o vrednovanju. Konačna ocjena vrednovanja je javna.
Sadržaj
vrednovanja
Članak
7.
Stručno
povjerenstvo je dužno dati mišljenje je li studijski program:
– na
razini najnovijih znanstvenih spoznaja i na njima temeljenih znanja i vještina;
– usklađen
s nacionalnim prioritetima i potrebama profesionalnog sektora;
–
usporediv s programima u zemljama Europske unije,
te da
sadrži:
– bodovni
sustav – ECTS;
–
kriterije za mobilnost nastavnika i studenata;
–
sustav lako prepoznatljivih i usporedivih akademskih stupnjeva i stručnih
naziva.
Stručno
povjerenstvo je također dužno ocijeniti:
–
postoji li potreban broj kvalificiranog nastavnog osoblja za kvalitetno izvođenje
studijskog programa;
–
izvodi li se nastava redovito;
– usklađenost
upisne kvote i raspoloživost prostora i opreme;
–
rezultate studentskih anketa;
–
razloge za eventualno predugo vrijeme studiranja;
–
kvalitetu stečenih diploma.
Osim
sadržaja iz stavka 1. ovog članka stručno povjerenstvo također procjenjuje
ispunjava li visoko učilište uvjete iz članka 4. točke 2., 3., 4., 5. i 6.
ovoga pravilnika.
3.
PRIMJENA REZULTATA VREDNOVANJA
Članak
8.
Na
temelju rezultata vrednovanja visokog učilišta, odnosno vrednovanja studijskog
programa, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje predlaže ministru da:
1. izda dopusnicu
2. uputi pismo očekivanja ili
3. uskrati dopusnicu.
Dopusnica je isprava kojom se utvrđuje da visoko
učilište udovoljava standardima i uvjetima za obavljanje djelatnosti odnosno
izvođenje pojedinog studija.
Ako konačna ocjena vrednovanja upozorava na bitne nedostatke
u vrsnoći rada visokog učilišta, odnosno pojedinoga studijskog programa,
ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća upućuje visokom učilištu pismo
očekivanja te izražava očekivanje da će nabrojani nedostaci u zadanom roku biti
otklonjeni. Nakon isteka roka izdaje se ili rješenjem uskraćuje dopusnica.
Ako konačna ocjena vrednovanja nije pozitivna,
ministar će na prijedlog Nacionalnog vijeća rješenjem uskratiti dopusnicu.
U rješenju o uskrati dopusnice za određeni studij
utvrđuju se prava studenata o mogućnosti završetka studija, odnosno prijelaza
na studij na drugo visoko učilište.
Protiv rješenja o uskrati dopusnice može se pokrenuti
upravni spor.
Članak 9.
Rezultati vrednovanja primjenjuju se, kao jedan od
kriterija, za dodjeljivanje financijskih sredstava iz državnog proračuna javnim
visokih učilištima.
4.
ZAVRŠNA ODREDBA
Članak
10.
Ovaj
Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
602-04/04-08/0006
Urbroj: 533-04-04-1
Zagreb, 29. prosinca 2004.
Ministar
doc. dr. sc. Dragan Primorac, v. r.