USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. Č. iz I., koju zastupa opunomoćenik Ž. Č. iz I., na sjednici održanoj 23. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Vukovaru dužan je donijeti odluku o žalbi protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-226/93-62 od 28. rujna 2004. godine, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. Č. iz I., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.400,00 kuna.

III. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 16. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 1. veljače 1993. godine podnositeljica je podnijela tužbu radi utvrđenja imovine stečene u braku i izdavanja tabularne isprave Općinskom sudu u Vinkovcima, protiv J. Č.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeto je rješenje o određi­vanju privremene mjere zabrane otuđenja nekretnine i održana su tri ročišta od kojih posljednje 13. svibnja 1994. godine.

Ročište određeno za 30. lipnja 1999. godine odgođeno je na traženje opunomoćenika podnositeljice.

Ročište je zatim održano 23. prosinca 1999. godine, a ročište određeno za dan 30. listopada 2001. godine odgođeno je na prijedlog podnositeljice.

Ročište određeno za 26. studenoga 2001. godine odgo­đeno je na zajednički prijedlog stranaka.

Ročište je održano 19. veljače, 17. rujna i 24. listopada 2002. godine, zatim 21. siječnja, 13. svibnja, 8. srpnja, 30. rujna i 15. prosinca 2003. godine, te 23. veljače i 3. ožujka 2004. godine.

Rješenjem od 16. ožujka 2004. godine određeno je provođe­nje građevinskog vještačenja, koje je provedeno do 30. ožujka 2004. godine.

Ročišta su zatim održana 28. lipnja i 28. rujna 2004. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta je presuda suda prvog stupnja.

Na presudu je tuženik 5. studenoga 2004. godine izjavio žalbu, koja je dostavljena na odgovor  8. studenoga 2004. godine.

Predmet je upućen Županijskom sudu u Vukovaru radi odluke o žalbi protiv presude suda prvog stupnja.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je 1. veljače 1993. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 16. lipnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, četiri (4) mjeseca i petnaest (15) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe, cijelo vrijeme vodio pred Općin­skim sudom u Vinkovcima u trajanju duljem od jedanaest godina. Razdoblja neaktivnosti suda traju od 5. studenoga 1997. do 30. lipnja 1999. godine (jedna godina, sedam mjeseci i dvadeset pet dana), te od 23. prosinca 1999. do 30. listopada 2001. godine (jedna godina, deset mjeseci i sedam dana). Posebno valja napomenuti da sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku od 13. svibnja 1994. do 30. lipnja 1999. godine (pet godina, jedan mjesec i sedamnaest dana). Od listopada 2001. godine sud je učinkovito vodio postupak i donio presudu.

Od prosinca 2004. godine postupak se po žalbi protiv presude suda prvog stupnja vodi pred Županijskim sudom u Vukovaru.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku pridonijela je duljini postupka tražeći odgodu tri ročišta, i to dana 30. lipnja 1999. godine, 30. listopada 2001. godine, te 26. studenoga 2001. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu jer je potrebno utvrditi doprinose stranaka u stjecanju zajedničke imovine.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od jedanaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja u tri dulja navrata bio neaktivan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da postupak i nadalje nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu sud je pri određivanju visine naknade naročito imao u vidu doprinos podnositeljice duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2201/2004
Zagreb, 23. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.