282
Na
temelju članka 11. stavka 2. i članka 41. stavka 6. Zakona o veterinarstvu
(»Narodne novine«, broj 70/97, 105/01 i 172/03), ministar poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi
Članak
1.
Ovim
Pravilnikom utvrđuju se dijagnostički postupci, način uzorkovanja i čimbenici
za procjenu laboratorijskih metoda koje se preporučuju u dijagnosticiranju
klasične svinjske kuge, opisani u Dijagnostičkom priručniku koji je njegov
sastavni dio.
Članak
2.
Potvrda
nazočnosti klasične svinjske kuge, koja se utvrđuje u skladu s Pravilnikom o
mjerama za otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje klasične svinjske kuge
(»Narodne novine«, broj 187/2004) mora se temeljiti na:
a)
kliničkim znakovima i post mortalnom nalazu;
b)
otkrivanju virusa, virusnih antigena ili genoma u uzorcima tkiva, organa, krvi
ili tjelesnih izlučevina svinja;
c)
postojanju specifične reakcije protutijela u krvnome uzorku, u skladu s
dijagnostičkim postupcima, metodama uzimanja uzoraka i čimbenicima za
ocjenjivanje rezultata testova utvrđenim u Dijagnostičkom priručniku iz članka
1. ovog Pravilnika.
Članak
3.
1)
Laboratorij ovlašten za dijagnosticiranje klasične svinjske kuge može
primijeniti modifikacije laboratorijskih testova koji su opisani u
Dijagnostičkom priručniku iz članka 1. ovog Pravilnika ili druge testove pod
uvjetom da imaju jednaku osjetljivost i specifičnost kao u njemu opisani
testovi.
2)
Osjetljivost i specifičnost modificiranih ili drugih testova iz stavka 1. ovoga
članka procjenjuje se u okviru provođenja periodičnih usporednih testiranja,
koje za klasičnu svinjsku kugu organizira Referentni laboratorij EU za
dijagnosticiranje klasične svinjske kuge.
Članak
4.
Dijagnostički
priručnik iz članka 1. ovoga Pravilnika tiskan je u prilogu i čini njegov
sastavni dio.
Članak
5.
Ovaj
Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
322-01/05-01/3
Urbroj: 525-01-05-01
Zagreb, 18. siječnja 2005.
Ministar
Petar Čobanković, v. r.
PRILOG I
DIJAGNOSTIČKI
PRIRUČNIK
POGLAVLJE
I.
Uvod,
ciljevi i definicije
1. U
cilju ujednačavanja postupaka dijagnosticiranja klasične svinjske kuge (u
daljnjem tekstu: KSK) ovim se Priručnikom:
a) daju
smjernice i minimalni uvjeti koje moraju zadovoljavati dijagnostički postupci,
metode uzimanja uzoraka te mjerila za ocjenjivanje rezultata kliničkog i post-mortalnog
pretraživanja te laboratorijskih testova za postavljanje dijagnoze KSK1 ;
b) određuju minimalni bio-sigurnosni uvjeti i norme
kakvoće kojih se treba pridržavati u laboratorijima za dijagnosticiranje KSK te
prilikom prijevoza uzoraka;
c) određuju laboratorijski testovi koji će se
koristiti za dijagnosticiranje KSK i laboratorijske tehnike za genetsku
tipizaciju izolata virusa KSK.
2. Ovaj je Priručnik namijenjen prvenstveno državnim
tijelima odgovornim za nadzor i kontrolu KSK. Naglasak je stoga na načelima i
primjeni laboratorijskih testova te procjenjivanju njihovih rezultata, a ne
na pojedinostima provođenja laboratorijskih tehnika.
3. Za potrebe ovog Priručnika, osim definicija
navedenih u članku 2. Pravilnika o mjerama za otkrivanje, suzbijanje i
iskorjenjivanje KSK (»Narodne novine«, broj 187/2004), (u daljnjem tekstu: Pravilnik),
primjenjuju se sljedeći pojmovi:
a) »sumnjivo gospodarstvo« označava svinjogojsko
gospodarstvo na kojem se za jednu ili više svinja sumnja da su zaražene virusom
KSK ili gospodarstvo u kontaktu s njim, u smislu definicije iz članka 2. točke
6. Pravilnika;
b)
»singleton reaktori« označavaju sve svinje koje su nakon serološkoga
pretraživanja polučile pozitivne rezultate, a da se zna da nisu bile u kontaktu
s virusom KSK i da ne postoje dokazi da se zaraza s njih proširila na svinje
koje su bile u kontaktu s njima2 ;
c)
»epidemiološka podjedinica« ili »podjedinica« označava nastambu, mjesto ili
prostor na kojemu se skupine svinja s gospodarstva drže na takav način da često
dolaze u izravan ili neizravan međusoban kontakt, ali se drže odvojeno od
drugih svinja s istoga gospodarstva;
d)
»svinje koje su bile u kontaktu sa zaraženim svinjama« označava svinje koje su
tijekom zadnjih 21 dan na gospodarstvu bile u izravnom dodiru s jednom ili više
svinja za koje se sumnja da su zaražene virusom KSK.
POGLAVLJE
II.
Opis
KSK s naglaskom na diferencijalnu dijagnostiku
A. UVOD
1.
Uzročnik KSK je RNK virus koji je svrstan u porodicu Flaviviradae, rod Pestivirus.
Virus KSK je antigeno srodan s ostalim pestivirusima, a to su virus virusnog
proljeva/bolesti sluznice goveda (VP/BSG) i virus borderske bolesti (BB). Ova
srodnost može dovesti do pojave lažno pozitivnih rezultata laboratorijskih
pretraživanja zbog mogućih unakrižnih reakcija.
2. Virus KSK razmjerno je stabilan u sekretima i
ekskretima zaraženih svinja, lešinama, svježem mesu i proizvodima od mesa
svinja. Inaktiviraju ga detergenti, otapala za masti, proteaze i uobičajeni
dezinficijensi.
3. Najčešći izvori i putevi širenja KSK su
oro-nazalne sluznice. Virus KSK se širi bilo izravnim ili neizravnim kontaktom
sa zaraženim svinjama ili hranom kontaminiranom virusom KSK. U područjima s
velikom gustoćom svinja virus se lako širi među susjednim svinjogojskim
gospodarstvima. Moguća je i zaraza putem sjemena zaraženih nerastova.
4. Inkubacija traje od 7 do 10 dana, s time da u
pojedinim slučajevima klinički znakovi bolesti mogu postati vidljivi 2 do 4
tjedna nakon infekcije virusom KSK pa i duže ako se radi o odraslim rasplodnim
svinjama ili o infekciji slabo virulentnim sojevima virusa.
5. KSK se očituje različitim znakovima bolesti koje
je moguće zamijeniti s kliničkim znakovima drugih bolesti. Intenzitet simptoma
ovisi o dobi životinje i virulenciji virusa. Mlađe dobne katogorije svinja su
osjetljivije. U rasplodnih svinja tijek zaraze je često blag ili čak subklinički.
6. Razlikujemo perakutni, akutni, subakutni i
kronični tijek bolesti, od kojih su akutni i kronični najznačajniji. Poseban
oblik KSK javlja se nakon intrauterine infekcije fetusa (u daljnjem tekstu:
prenatalni oblik).
B. Akutni
tijek
1.
Akutni tijek KSK najčešće se javlja u odbijene prasadi i tovljenika. Prvi
znakovi su: prestanak uzimanja hrane, tromost, povišena tjelesna temperatura,
sljepljeni kapci, otečeni limfni čvorovi, teškoće kod disanja (apnea, dispnea),
opstipacija nakon koje slijedi dijareja. Tipična krvarenja na koži obično se
uočavaju na uškama, repu, trbuhu i s unutrašnje strane nogu tijekom drugog i
trećeg tjedna bolesti, a traju do uginuća. Ponekad se javljaju i neurološki
znakovi poput oduzetosti stražnjih nogu, teturanja i grčeva. Stalno je prisutna
vrućica. Tjelesna temperatura uglavnom je viša od 40 °C, no kod odraslih svinja
ne mora prijeći 39,5 °C.
2.
Klasična svinjska kuga izaziva tešku leukopeniju i imunosupresiju što često
dovodi do sekundarnih crijevnih i dišnih infekcija. Znakovi tih sekundarnih
infekcija mogu prikriti ili preklopiti najučestalije znakove KSK te tako
dovesti do postavljanja pogrešne dijagnoze. Uginuće obično nastupa unutar
mjesec dana. Oporavak i nastanak protutijela je moguć i to najčešće u odraslih
rasplodnih svinja koje nisu pokazivale teške kliničke znakove KSK. Protutijela
za virus KSK mogu se utvrditi 2 do 3 tjedna nakon infekcije.
3.
Patološke promjene koje se uočavaju prilikom post-mortalnog pregleda
najčešće su na limfnim čvorovima i bubrezima. Limfni čvorovi su edematozni i
hemoragični. Bubrezi mogu biti posuti petehijalnim i ekhimotičnim hemoragijama.
Slična krvarenja uočavaju se na sluznicama mokraćnog mjehura, grkljana,
epiglotisa te na serozama prsne i trbušne šupljine i srcu. Čest je nalaz
negnojnog encefalitisa. Promjene koje nastaju kao posljedica sekundarnih
infekcija mogu prikriti kliničke znakove KSK. Patognomonične promjene su
infarkti na slezeni, ali se rijetko javljaju.
4.
Općenito gledano, klinička i patološka slika akutnog tijeka afričke svinjske
kuge vrlo je slična onoj KSK. Krvarenja na koži i uškama lako se uočavaju i
upućuju na postavljanje sumnje u akutnu afričku svinjsku kugu ili KSK. Neke
druge bolesti dovode do sličnih promjena. Na akutni tijek KSK treba posumnjati
i kod sumnje na: vrbanac, reprodukcijski i respiratorni sindrom svinja (RRSS),
otrovanje kumarinom, purpurno krvarenje, sindrom kržljavosti odbite prasadi,
sindrom dermatitisa i nefropatije svinja, infekcije salmonelama ili
pasterelama te pri ostalim promjenama na organima probavnog i dišnog sustava
koje prati povišena tjelesna temperatura i kod kojih svinje ne reagiraju na
liječenje antibioticima.
5.
Virus KSK izlučuje se i širi slinom, urinom i izmetom, počevši od pojave
kliničkih znakova do uginuća. Virus KSK može se širiti i sjemenom.
C. KroniČni
tijek
1. Kronični tijek bolesti javlja se u svinja koje ne
mogu razviti odgovarajući imunosni odgovor na virus KSK. Početni znakovi
kroničnog tijeka KSK su slični akutnom tijeku bolesti. Kasnije prevladavaju
nespecifični znakovi KSK poput intermitentne vrućice, kroničnog enteritisa i
kržljavosti. Tipične hemoragije na koži izostaju. Kliničke znakove bolesti
svinje mogu pokazivati dva do tri mjeseca prije uginuća. Svinje izlučuju virus
KSK od infekcije do uginuća.
2. Patološke promjene su manje karakteristične,
naročito zbog izostanka krvarenja na organima i serozama. U svinja s kroničnom
dijarejom uobičajene su promjene na ileumu, ileocekalnom području i rektumu.
3. Budući da su klinički znakovi kronične KSK
razmjerno nespecifični, za postavljanje diferencijalne dijagnoze potrebno je
razmotriti mnoge druge bolesti. Vrućica se ne pojavljuje nužno u svih bolesnih
svinja, ali je uvijek prisutna u nekoliko svinja na zaraženom gospodarstvu.
D. Prenatalni
oblik i zakaŠnjela pojava KSK
1.
Virus KSK može proći kroz posteljicu (placentu) suprasnih krmača i inficirati
plodove, a da pri tome krmače ne pokazuju znakove bolesti. Ishod
transplacentalne infekcije ovisi o stadiju suprasnosti i virulenciji virusa.
Infekcija krmača u ranim stadijima suprasnosti može rezultirati pobačajem,
prasenjem mrtvorođene prasadi, mumifikacijom ili malformacijom plodova.
Navedene promjene dovode do smanjenja indeksa prasenja na gospodarstvu.
Infekcija krmača do 90-og dana suprasnosti može dovesti do prasenja
perzistentno inficirane prasadi koja prilikom prasenja ne pokazuje kliničke
znakove bolesti, a ugiba nakon nekoliko mjeseci. Po prasenju, takva prasad
zaostaje u rastu i razvoju te povremeno pokazuje znakove kongenitalnog tremora.
Ovakav se tijek naziva »zakašnjelom pojavom KSK«. Ova prasad može imati ključnu
ulogu u širenju bolesti i održavanju virusa KSK u populaciji svinja budući da
do ugibanja stalno izlučuje virus KSK.
2.
Prepoznavanje KSK može biti posebno teško na gospodarstvima rasplodnih svinja
zato što tijek bolesti može biti vrlo blag i može ga se zamijeniti s drugim
bolestima. Smanjenu plodnost i pobačaje može prouzročiti virus KSK jednako kao
i zaraza virusima parvoviroze svinja, RRSS-a, bolesti Aujeszkoga te infekcija
leptospirama. Nakon pobačaja uzrokovanog virusom KSK pobačeni sadržaj
patološki nije moguće razlikovati od pobačenog sadržaja pobačaja uzrokovanih
drugim uzročnicima. Ukoliko postoji sumnja na neku zaraznu bolest
reprodukcijskog sustava kad god se dotično gospodarstvo smatra ugroženim (npr.
zbog smještaja gospodarstva u području u kojem se KSK pojavljuje u divljih
svinja) i u svakom slučaju kada su učestalije zarazne bolesti reprodukcijskoga
sustava isključene, potrebno je odmah provesti pretrage na KSK.
POGLAVLJE
III.
Glavni
kriteriji prema kojima se neko gospodarstvo može smatrati sumnjivim na zarazu
virusom klasične svinjske kuge
Odluka
o tome da se neko gospodarstvo smatra sumnjivim na KSK donosi se na temelju
sljedećih nalaza, mjerila i razloga:
a) kliničkih i patoloških nalaza na svinjama. Glavni
klinički i patološki nalazi koje treba razmotriti su:
– vrućica s pojačanim pobolom i smrtnošću;
– vrućica sa sindromom krvarenja;
– vrućica s neurološkim simptomima;
– vrućica nepoznatog podrijetla kod koje liječenje
antibioticima nije uspjelo poboljšati zdravstveno stanje;
– pobačaji i povećani problemi plodnosti tijekom
zadnja tri mjeseca;
– urođeno drhtanje praščića (kongenitalni tremor);
– kronično bolesne životinje;
– mlade životinje zaostale u razvoju (kržljave);
– petehijalna i ekhimotična krvarenja, posebno na
limfnim čvorovima, bubrezima, slezeni, mokraćnom mjehuru i grkljanu;
– infarkti ili hematomi, osobito na slezeni;
– butoni na debelom crijevu u kroničnim slučajevima,
osobito pored ileo-cekalnog spoja;
b) epidemioloških istraživanja. Glavni epidemiološki
podaci koje treba razmotriti su:
– jesu li svinje bile u izravnom ili neizravnom
kontaktu sa svinjogojskim gospodarstvom za koje je dokazano da je zaraženo KSK;
– je li gospodarstvo isporučilo svinje za koje se
naknadno pokazalo da su zaražene KSK;
– jesu li krmače umjetno oplođene sjemenom koje
potječe od nerasta sumnjivih na KSK;
– je li bilo izravnih ili neizravnih dodira svinja iz
populacije u kojoj se pojavila KSK s divljim svinjama;
– drže li se svinje na otvorenom u području u kojem
su divlje svinje zaražene KSK;
– jesu li svinje hranjene napojem i postoji li sumnja
da se s tim napojem nije postupalo na način da se inaktivira virus KSK;
– je li postojala mogućnost izlaganja virusu KSK
(npr. preko osoba i prijevoznih sredstava koji su ulazili na gospodarstvo);
c) nalaza serološkoga pretraživanja. Glavni
laboratorijski nalazi koje treba uzeti u obzir su:
– nalaz specifičnih protutijela nastalih nakon
neopažene infekcije virusom KSK ili cijepljenja3;
– unakrižna reakcija između protutijela na virus KSK
i na druge pestiviruse4;
– otkrivanje tzv. singleton reaktora5.
POGLAVLJE
IV.
Postupci
provjere i uzimanja uzoraka
A. Smjernice i postupci za kliniČki pregled i uzimanje
uzoraka svinja sa sumnjivih gospodarstava
1.
Nadležni veterinarski inspektor mora narediti obavljanje odgovarajućih
pregleda, uzimanje uzoraka i laboratorijsko pretraživanje uzoraka uzetih na
sumnjivim gospodarstvima kako bi se potvrdila ili isključila KSK u skladu sa
smjernicama i postupcima utvrđenim u točki A. podtočkama 2. do 7. ovoga Poglavlja.
Bez obzira jesu li usvojene mjere iz članka 4. stavka
2. Pravilnika na gospodarstvu gdje se sumnja na pojavu KSK, smjernice i
postupci iz točke A ovoga Poglavlja moraju se primijeniti i u slučajevima kada
se diferencijalno dijagnostički sumnja na KSK. Tu su svrstani i slučajevi gdje
klinički znakovi i epidemiološki podaci o tijeku bolesti u svinja ukazuju na
malu vjerojatnost pojave KSK.
U svim ostalim slučajevima kad se sumnja da su jedna
ili više svinja zaražene virusom KSK, na dotičnome sumnjivom gospodarstvu
usvojit će se mjere iz članka 4. stavka 2. Pravilnika.
U slučaju sumnje na KSK u klaonici, prijevoznome
sredstvu, sajmu ili drugom mjestu primjenjivat će se smjernice i postupci
utvrđeni podtočkama od 2. do 7. točke A. ovoga Poglavlja.
2. Kada nadležni veterinarski inspektor posjećuje
sumnjivo gospodarstvo kako bi potvrdio ili isključio KSK, mora:
– provjeriti podatke o proizvodnji i zdravstvenom stanju
svinja na gospodarstvu;
– pregledati sve proizvodne podjedinice na
gospodarstvu kako bi odredio koje će svinje biti klinički pregledane.
Klinički pregled mora uključivati mjerenje tjelesne
temperature i mora prvenstveno biti proveden na sljedećim svinjama ili
skupinama svinja:
– bolesne i one koje slabije uzimaju hranu
(anoreksične svinje);
– svinje u rekonvalescenciji od nekih drugih bolesti;
– svinje koje su nedavno dovedene iz područja u
kojima je naknadno potvrđena pojava KSK ili s drugih sumnjivih mjesta;
– svinje koje su bile držane u podjedinicama koje su
nedavno posjetile osobe koje su bile u kontaktu sa svinjama zaraženim ili
sumnjivim na KSK ili osobe za koje je utvrđeno da su imale rizične kontakte s
potencijalnim izvorom virusa KSK;
– svinje koje su već serološki pretražene na KSK, a
na temelju rezultata sero-pretraživanja nije moguće isključiti KSK i svinje
koje su bile u kontaktu sa zaraženim svinjama.
Ukoliko pregledom sumnjivog gospodarstva nisu nađene
svinje ili skupine svinja navedenih u prethodnom stavku ove podtočke, nadležni
veterinarski inspektor, ne dovodeći u pitanje ostale mjere koje se primjenjuju
na dotičnome gospodarstvu u skladu s Pravilnikom i uzimajući u obzir
epidemiološku situaciju, mora:
–
obaviti dodatne preglede na dotičnom gospodarstvu u skladu s podtočkom 3. ove
točke; ili
–
narediti uzimanje uzoraka krvi svinja s dotičnoga gospodarstva za
laboratorijsku pretragu. U tom se slučaju kao smjernice koriste postupci
uzimanja uzoraka opisani u podtočki 5. ove točke i točki F. podtočki 2. ovoga
Poglavlja; ili
–
narediti provedbu mjera iz članka 4. stavka 2. Pravilnika, ili
–
isključiti sumnju na KSK.
3. U
odnosu na ovaj stavak, klinički pregled na dotičnome gospodarstvu mora se
provoditi na slučajno odabranim svinjama iz pojedinih podjedinica za koje je
utvrđeno ili se sumnja da postoji opasnost da je u njih unesen virus KSK.
Minimalni
broj svinja koje treba pregledati mora omogućiti otkrivanje, s 95%-tnom
sigurnošću, barem jedne svinje s povišenom tjelesnom temperaturom ako je
povišena tjelesna temperatura prisutna u 10 % jedinki u tim podjedinicama.
Međutim, ako
se radi o:
– rasplodnim krmačama, minimalni broj pregledanih
krmača mora omogućiti otkrivanje barem jedne krmače s povišenom tjelesnom temperaturom,
s 95%-tnom sigurnošću, ako se povišena tjelesna temperatura pojavljuje u 5%
jedinki;
– centrima za prikupljanje sjemena, treba pregledati
sve rasplodne neraste.
4. Ako se na sumnjivom gospodarstvu otkriju uginule
svinje ili svinje na umoru potrebno je izvršiti preglede post mortem, po
mogućnosti na barem pet takvih svinja, a osobito na svinjama koje:
– su
prije ugibanja pokazivale ili pokazuju tipične znakove KSK;
– imaju
vrućicu:
– su
uginule nedavno.
Ako
takvi pregledi ne pokažu bolesne promjene koje ukazuju na prisutnost KSK, ali
se smatra da je zbog epidemiološke situacije potrebno provesti daljnje
pretrage:
– u
podjedinici u kojoj su se držale uginule svinje ili svinje na umoru obvezno
treba obaviti klinički pregled u skladu s podtočkom 3. te uzeti uzorke krvi u
skladu s podtočkom 5. ove točke, a
– mogu
se obaviti i pregledi post mortem na 3 do 4 svinje koje su bile u
doticaju sa zaraženim svinjama.
Bez obzira na prisutnost ili izostanak
bolesnih promjena koje ukazuju na KSK, obavezno treba, radi obavljanja
viroloških testova u skladu s Poglavljem V. točkom B. podtočkom 1. ovoga
Dijagnostičkog priručnika, od svinja podvrgnutih pregledu post mortem,
uzeti uzorke organa ili tkiva.
Preporuča
se da to budu uzorci od nedavno uginulih svinja.
Prilikom
obavljanja pregleda post mortem nadležni veterinarski inspektor treba
narediti:
–
poduzimanje potrebnih mjera predostrožnosti i higijenskih mjera radi
sprječavanja širenja bolesti i
– da
svinje, ako se radi o svinjama na umoru, budu usmrćene na human način.
5. Ako
se na sumnjivom gospodarstvu otkriju daljnji klinički znakovi ili bolesne
promjene koji bi mogli ukazivati na KSK, ali nadležno državno tijelo ocijeni da
ti nalazi nisu dostatni da se potvrdi epidemija KSK te da stoga treba provesti
laboratorijske testove, tada od sumnjivih svinja i od drugih svinja u svakoj od
podjedinica u kojima se drže sumnjive svinje, u skladu s postupcima utvrđenima
u nastavku, treba uzeti uzorke krvi za serološku pretragu.
Minimalni
broj uzoraka koji se uzimaju za serološko pretraživanje mora s 95%-tnom
sigurnošću omogućiti otkrivanje 10 % seroprevalencije
(protutijela/prokuženosti) u dotičnoj podjedinici.
Međutim,
ako se radi o:
–
rasplodnim krmačama, minimalni broj krmača kojima se uzimaju uzorci mora s
95%-tnom sigurnošću1 omogućiti otkrivanje prevalencije od 5%,
–
središtima za sakupljanje sjemena, uzorke krvi treba uzeti od svih rasplodnih
nerasta.
Broj
uzoraka koji se uzima za virološke testove mora biti u skladu naputcima Uprave
za veterinarstvo (u daljnjem tekstu: Uprave), koja mora voditi računa o
raspoloživosti dijagnostičkih testova, osjetljivosti testova koji će se
koristiti i o postojećem epidemiološkom stanju.
6. Ako
je sumnja u prisutnost virusa KSK na dotičnome gospodarstvu povezana s
rezultatima ranijih seroloških pretraživanja, osim uzimanja uzoraka krvi svinja
navedenih u podtočki 2. ove točke, stavak drugi, peta alineja, primjenjuje se
i sljedeći postupak:
a. ako su seropozitivne svinje ujedno i bređe krmače,
neke od njih, po mogućnosti ne manje od tri, eutanazirat će se i podvrgnuti
pregledu post mortem. Prije nego se krmače usmrte treba im uzeti uzorke
krvi za daljnje serološko pretraživanje. Fetusi se podvrgavaju pregledu na
virus KSK, virusni antigen ili genom virusa u skladu s Poglavljem VI. ovog
Dijagnostičkoga priručnika radi otkrivanja intrauterine infekcije;
b. ako su seropozitivne svinje krmače koje doje
prasad, svoj prasadi treba uzeti uzorke krvi i podvrgnuti ih pregledu na virus
KSK, virusni antigen ili genom virusa kako se navodi u Poglavlju VI. ovog
Dijagnostičkog priručnika. Uzorci krvi moraju se uzeti i krmačama te ih uputiti
na daljnje serološko pretraživanje.
7. Ako
nakon obavljenih pregleda na sumnjivom gospodarstvu nisu otkriveni klinički
znakovi koji ukazuju na prisutnost virusa KSK, ali Uprava ocijeni da treba
provesti daljnje laboratorijsko pretraživanje kako bi se KSK isključila,
prilikom uzimanja uzoraka krvi kao smjernice će se upotrijebiti postupci
utvrđeni u podtočki 5. ove točke.
B. Postupci uzimanja uzoraka na gospodarstvu prilikom
usmrĆivanja svinja nakon Što je bolest potvrĐena
1. U svrhu utvrđivanja načina na koji je virus KSK
unesen na zaraženo gospodarstvo i utvrđivanja vremena koje je proteklo od
njegovog unošenja, prilikom ubijanja svinja na imanju, nakon što je izbijanje
bolesti potvrđeno u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom a) Pravilnika,
svinjama se radi obavljanja serološkog pretraživanja moraju nasumično uzeti
uzorci krvi.
2. Minimalni broj svinja čiji se uzorci uzimaju mora biti
dovoljan da se u svinja u svim podjedinicama na gospodarstvu, s 95%-tnom
sigurnošću, otkrije 10%-tna seroprevalencija6 .
Uzorci za
virološke testove mogu se uzimati i u skladu s naputcima Uprave koja mora
voditi računa o raspoloživosti dijagnostičkih testova, osjetljivosti testova
koji će se koristiti kao i postojećoj epidemiološkoj situaciji.
3. Međutim, u slučaju sekundarnih epidemija, Uprava
može odstupiti od podtočaka 1. i 2. ove točke te odrediti ad hoc
postupke uzimanja uzoraka, pri čemu treba voditi računa o već raspoloživim
epidemiološkim podacima na mjestu izbijanja KSK, o načinima na koji je virus
unesen u gospodarstvo i o mogućnostima da se bolest s njega raširi.
C. Postupci uzimanja uzoraka od svinja usmrĆenih u
okviru preventivnih mjera na sumnjivom gospodarstvu
1. Radi
potvrde ili isključivanja KSK i radi prikupljanja novih epidemioloških
podataka, kad se svinje na sumnjivom gospodarstvu usmrćuju u okviru preventivne
mjere u skladu s odredbama članka 4. stavka 3. točke a) i članka 7. stavka 2.
Pravilnika, moraju se, u skladu s postupkom utvrđenim podtočkom 2. ove točke,
radi seroloških pretraživanja uzeti uzorci krvi, te radi viroloških
pretraživanja uzorci krvi i tonzila.
2. Uzorci se prvenstveno uzimaju od:
– svinja koje pokazuju bolesne promjene post
mortem koje upućuju na nazočnost KSK te od svinja koje su bile u doticaju s
tim svinjama;
– drugih svinja koje su mogle biti u rizičnom
kontaktu sa zaraženim svinjama ili onima za koje se sumnja da su zaražene
virusom KSK.
Uzorci tih svinja uzimaju se u skladu s naputcima
Uprave, koja mora voditi računa o postojećem epidemiološkom stanju. U tom
slučaju, kao smjernice se koriste postupci uzimanja uzoraka utvrđeni u trećem i
četvrtom podstavku ove podtočke.
Osim toga, svinje, podrijetlom iz svake podjedinice7 na gospodarstvu, od kojih se
uzimanju uzorci treba odabrati metodom slučajnoga odabira. U tom slučaju,
minimalan broj uzoraka koji se uzimaju za serološko pretraživanje mora s
95%-tnom sigurnošću omogućiti otkrivanje 10%-tne seroprevalencije u dotičnoj
podjedinici.
Međutim, ako se radi o:
– rasplodnim krmačama, minimalni broj krmača od kojih
se uzimaju uzorci mora s 95%-tnom sigurnošću omogućiti otkrivanje 5%-tne
seroprevalencije8 ,
–
centru za sakupljanje sjemena, uzorke krvi treba uzeti od svih nerasta.
Vrsta
uzoraka koji se uzimaju za virološke testove i vrsta testa koji se koristi
trebaju biti u skladu s naputcima Uprave koja mora voditi računa o
raspoloživosti dijagnostičkih testova, osjetljivosti laboratorijskih testova
te o postojećoj epidemiološkoj situaciji.
D. Postupci provjere i uzimanja uzoraka prije davanja
odobrenja za preseljenje svinja iz gospodarstava smjeŠtenih u zaraŽenom i
ugroŽenom podruČju i u sluČaju da su te svinje zaklane ili usmrĆene
1. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 11. stavka 1.
točke f) podstavka drugog Pravilnika, da bi se u skladu s člankom 10. stavkom
3. Pravilnika, odobrilo preseljenje svinja s gospodarstava smještenih u
zaraženom i ugroženom području, klinički pregled koji obavlja nadležni
veterinarski inspektor mora:
– biti obavljen u vremenu od najviše 24 sata prije
preseljenja svinja,
– biti u skladu s odredbama točke A. podtočke 2.
ovoga Poglavlja.
2. Ako se radi o svinjama koje treba preseliti na
drugo gospodarstvo, osim ispitivanja koje treba provesti u skladu s podtočkom
1. ove točke, u svim podjedinicama u kojima se drže svinje koje se sele
potrebno je provesti klinički pregled svinja. Ako se radi o svinjama starijim
od tri do četiri mjeseca taj pregled mora uključiti i mjerenje tjelesne temperature
određenom broju svinja.
Minimalni broj svinja koje treba provjeriti mora, s
95%-tnom sigurnošću, omogućiti otkrivanje vrućice u tim podjedinicama, ako je
ona prisutna u 10% svinja u populaciji.
Međutim, ukoliko se radi o:
– rasplodnim krmačama, minimalni broj svinja koje
treba pregledati mora s 95%-tnom sigurnošću omogućiti otkrivanje 5%-tne
prevalencije u podjedinici u kojoj se drže svinje koje će se seliti,
– nerastima, treba pregledati sve neraste koji se
sele.
3. Ukoliko se radi o svinjama
koje treba preseliti u klaonicu, u pogon za preradu ili na druga mjesta na
kojima će biti usmrćene ili zaklane, osim pretraga koja se obavljaju u skladu s
podtočkom 1. ove točke, u svim podjedinicama u kojima se drže svinje koje se
sele potrebno je provesti klinički pregled svinja. Ako se radi o svinjama
starijim od tri do četiri mjeseca taj pregled mora uključiti i mjerenje
tjelesne temperature određenom broju svinja.
Minimalni broj svinja koje
treba provjeriti mora, s 95%-tnom sigurnošću, omogućiti otkrivanje vrućice
ukoliko se ona u dotičnim podjedinicama pojavljuje u prevalenciji od 20%.
Međutim, ako se radi rasplodnim krmačama i nerastima, minimalni
broj svinja koje treba pregledati mora, s 95%-tnom sigurnošću, omogućiti
otkrivanje vrućice ukoliko se ona u podjedinici u kojoj se drže svinje koje
treba seliti, pojavljuje u prevalenciji od 5%.
4. Kod usmrćivanja ili klanja
svinja o kojima govori podtočka 3. ove točke, potrebno je za provedbu
seroloških pretraživanja uzeti uzorke krvi ili uzorke krvi i tonzila za
provedbu viroloških testova, iz svake podjedinice iz koje se svinje sele.
Minimalni broj uzoraka koji
treba uzeti mora, s 95%-tnom sigurnošću, omogućiti otkrivanje 10%-tne
seroprevalencije ili prevalencije virusa u svakoj podjedinici.
Međutim, ukoliko se radi o
rasplodnim krmačama ili nerastima, minimalni broj svinja čije uzorke treba
uzeti mora, s 95%-tnom sigurnošću, omogućiti otkrivanje 5%-tne seroprevalencije
ili prevalencije virusa u podjedinici u kojoj se te svinje drže.
Vrste uzoraka koji se uzimaju
kao i test koji će se upotrijebiti, moraju biti u skladu s naputcima Uprave
koja mora voditi računa o raspoloživosti dijagnostičkih testova, osjetljivosti
testova, te o postojećoj epidemiološkoj situaciji.
5. Ukoliko su klinički
znakovi i post-mortalne promjene koje ukazuju na nazočnost KSK otkriveni
nakon što su svinje zaklane ili usmrćene, odstupajući od podtočke 4. ove točke,
primijenit će se odredbe točke C ovog Poglavlja.
E. Postupci provjere i
uzimanja uzoraka na gospodarstvu prilikom obnove populacije
1. Kad se svinje na
gospodarstvo dovode u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom a) ili stavkom 2.
točkom b), ili člankom 19. stavkom 8. točkom c) Pravilnika, primjenjuje se
sljedeći postupak uzimanja uzoraka:
– ako se na gospodarstvo
dovode sentinel svinje, uzorci krvi moraju se nasumično uzeti od dovoljnog
broja svinja da se, s 95%-tnom sigurnošću, omogući otkrivanje 10 %-tne
seroprevalencije u svakoj pojedinoj podjedinici na gospodarstvu;
– ukoliko se obavlja obnova
cjelokupne populacije, uzorci krvi za serološke testove moraju se nasumično
uzeti od dovoljnog broja svinja da se, s 95%-tnom sigurnošću, omogući
otkrivanje 20% seroprevalencije u svakoj pojedinoj podjedinici na gospodarstvu.
U slučaju rasplodnih krmača i
nerasta broj uzoraka koje treba uzeti mora biti toliki da s 95%-tnom
sigurnošću, omogući otkrivanje 10%-tne seroprevalencije.
2. Nadležni veterinarski
inspektor će po dovođenju svinja osigurati da, u slučaju pojave kakve bolesti
ili uginuća svinja na gospodarstvu iz nepoznatih razloga, dotične svinje odmah
budu pretražene na KSK. Ove odredbe primjenjuju se do ukidanja ograničenja iz
članka 13. stavka 2. točke a) podstavka 2. i članka 19. stavka 8. točke c)
Pravilnika, na dotičnome gospodarstvu.
F. Postupci uzimanja
uzoraka na gospodarstvima u zaraŽenom podruČju prije ukidanja ograniČenja
1. Kako
bi se u zaraženom području omogućilo ukidanje ograničenja iz članka 10. ovog
Pravilnika, na svim gospodarstvima u tom području:
– treba
provesti ispitivanje u skladu s postupcima utvrđenim točkom A. podtočkama 2. i
3. ovog Poglavlja;
–
uzorci krvi za serološke testove moraju se uzeti u skladu s podtočkom 2. ove
točke.
2.
Minimalni broj uzoraka koje treba uzeti mora omogućiti da se s 95%-tnom sigurnošću
omogući otkrivanje 10%-tne seroprevalencije u svinja u svim podjedinicama na
gospodarstvu.
Međutim,
ako se radi o:
–
rasplodnim krmačama, minimalni broj uzoraka koje treba uzeti mora, s 95%-tnom
sigurnošću, omogućiti otkrivanje 5%-tne seroprevalencije,
–
centru za sakupljanje sjemena, uzorke krvi treba uzeti od svih nerasta.
G. Postupci uzimanja uzoraka na gospodarstvima u
ugroŽenom podruČju prije ukidanja ograniČenja
1. Da
bi se u ugroženom području mogla ukinuti ograničenja iz članka 11. Pravilnika
na gospodarstvima u tom području treba obaviti klinički pregled u skladu s
postupcima utvrđenima pod točkom A. podtočkom 2. ovoga Poglavlja.
Osim
toga, uzorke krvi za serološko pretraživanje treba uzeti:
– na
svim gospodarstvima na kojima se drže svinje u dobi od dva do osam mjeseci,
– kad
Uprava ocijeni da se KSK mogla neopaženo proširiti među rasplodnim krmačama,
– na
svim ostalim gospodarstvima za koje Uprava ocijeni da je s njih potrebno uzeti
uzorke,
– u
svim centrima za sakupljanje sjemena.
2. Kad
se na gospodarstvima smještenim u ugroženom području provode serološka
pretraživanja, broj uzoraka uzet na tim gospodarstvima mora biti u skladu s
točkom F. podtočkom 2. ovoga Poglavlja. Međutim, ako Uprava prosudi da se KSK
neopaženo mogla proširiti među rasplodnim krmačama, uzorke treba uzeti samo u
podjedinicama u kojima se drže te životinje.
H. Postupci
seroloŠkoga pretraŽivanja i uzorkovanja u podruČjima na kojima se sumnja na KSK
ili je ona potvrĐena u divljih svinja
1. U slučaju seroloških pretraživanja (monitoringa)
divljih svinja u područjima u kojima je potvrđena KSK ili se na nju sumnja,
veličinu i zemljopisno područje ciljane populacije od koje će se uzimati uzorci
treba utvrditi prethodno radi određivanja točnog broja uzoraka koje treba uzeti
u svrhu serološkog pretraživanja. Veličina uzorka određuje se prema
procijenjenom broju živih životinja, a ne prema broju ustrijeljenih.
2. Ako nema podataka o gustoći i veličini populacije
treba utvrditi zemljopisno područje na kojemu će se uzimati uzorci, vodeći pri
tom računa o stalnoj nazočnosti divljih svinja i postojanju prirodnih i
umjetnih prepreka koje su u stanju spriječiti velika i stalna kretanja
životinja. Ako takvih okolnosti nema ili se radi o velikim područjima,
preporuča se da se za uzimanje uzoraka odrede područja ne veća od 200 km2, na kojima obično živi
između 400 i 1000 divljih svinja.
3. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 15. stavka 2.
točke c) Pravilnika, minimalni broj svinja od kojih je potrebno uzeti uzorak
unutar utvrđenog područja, mora, s 95%-tnom sigurnošću, omogućiti otkrivanje
5%-tne seroprevalencije. U tu je svrhu potrebno uzeti uzorke barem 59 životinja
sa svakog utvrđenog područja.
Preporuča se također da:
– u područjima u kojima je lov učestaliji i lovi se
redovito ili se u njima kao mjera nadzora nad bolestima obavlja selektivni
izlov, otprilike 50% životinja čiji se uzorci uzimaju bude iz dobne skupine od
tri mjeseca do godine dana, 35% od jedne do dvije godine, a 15% starije od 2
godine,
– u područjima u kojima se rijetko lovi ili se uopće
ne lovi, uzorci budu uzeti od barem 32 životinje iz svake od tri dobne skupine,
– uzimanje uzoraka obavi se u kratkom vremenu, po mogućnosti
ne dužem od mjesec dana,
– dob životinja od kojih su uzeti uzorci odredi se
prema izraslim zubima.
4. Uzimanje uzoraka divljih svinja koje su
ustrijeljene ili su pronađene uginule, za potrebe viroloških testova, obavlja
se na način utvrđen u Poglavlju V. točki B. u podtočki 1. ovog Dijagnostičkog
priručnika.
Ocijeni li se da je potrebno provesti virološku
pretragu organa ustrijeljenih divljih svinja, potrebno je uzorkovati materijal
od svinja starosti tri mjeseca do godine dana.
5. Svi
uzorci koji se upućuju u laboratorije moraju biti popraćeni upitnikom iz članka
16. stavka 3. točke l) Pravilnika.
POGLAVLJE
V.
Opći
postupci i mjerila za uzimanje i prijevoz uzoraka
A. OpĆi postupci i mjerila
1.
Prije nego na sumnjivom gospodarstvu počne uzimanje uzoraka, treba pripremiti
nacrt gospodarstva i odrediti njegove epidemiološke podjedinice.
2. Svaki put kad se ocijeni da bi moglo zatrebati
ponavljanje uzimanja uzoraka, sve svinje kojima su uzeti uzorci moraju se
označiti na jedinstven način kako bi se olakšalo ponovno uzimanje njihovih
uzoraka.
3. Ne dovodeći u pitanje Poglavlje IV. točku A.
podtočku 6. b. ovog Dijagnostičkog priručnika, uzorci za serološko
pretraživanje ne smiju se uzimati od prasadi mlađih od osam tjedana.
4. Svi uzorci obavezno se šalju u laboratorij u
pratnji odgovarajućih obrazaca, u skladu s uvjetima koje odredi Uprava. Ti
obrasci moraju sadržavati pojedinosti o držanju i kretanju svinja od kojih su
uzorci uzeti, o kliničkim znakovima ili uočenim bolesnim promjenama post
mortem.
Ako se radi o svinjama koje se drže na gospodarstvu,
treba dati i jasne podatke o dobi, kategoriji i gospodarstvu podrijetla svinja
kojima su uzorci uzeti. Potrebno je za svaku svinju od koje se uzima uzorak
zabilježiti njezino mjesto na gospodarstvu i njezinu jedinstvenu
identifikacijsku oznaku.
B. Sakupljanje uzoraka za viroloŠke testove
1. Za
otkrivanje virusa, antigena i genoma KSK u uginulih ili eutanaziranih svinja
najprikladniji su uzorci tkiva tonzila, slezene i bubrega. Preporuča se, osim
toga, prikupljanje po dva uzorka drugih limfnih tkiva kao što su
retrofaringealni (lat. retropharyngiales) parotidni (lat. parotidei),
mandibularni (lat. mandibulares) i mezenterijalni (lat. mesenterici) limfni
čvorovi te uzorak vitog tankog crijeva. U slučaju lešina u raspadu, cijela duga
ili prsna kost može poslužiti kao uzorak izbora.
2.
Uzorci nezgrušane ili zgrušane krvi moraju se sakupiti od svinja koje pokazuju
znakove vrućice ili druge znakove bolesti u skladu s naputcima nadležnoga
državnoga tijela.
3. Za
bolesne životinje obvezna je provedba viroloških testova. Njihova je vrijednost
obično ograničena ako se koriste za promatranje životinja koje ne pokazuju
kliničke znakove. Ukoliko se sumnja da su svinje u inkubaciji, za dokazivanje
virusa su najprikladniji uzorci tonzile.
C. Prijevoz uzoraka
1.
Uzorci se:
–
prevoze i pohranjuju u nepropusnim spremnicima;
– ne
zamrzavaju, nego pohranjuju na temperaturi hladnjaka;
– isporučuju laboratoriju u najkraćem roku;
– drže u paketu u kojemu se za hlađenje koriste
ledeni ulošci umjesto vlažnoga leda;
– tkiva i organa smještaju u zasebne, zapečaćene,
propisno označene plastične vrećice. Potom se smještaju u veće i čvršće vanjske
spremnike i pakiraju s dovoljnom količinom upijajućeg materijala koji štiti od
oštećenja i sprječava curenje;
– kad god je to moguće, izravno prevoze u laboratorij
kako bi se osigurao brz i pouzdan prijevoz, te da to čini kompetentno osoblje.
2. Vanjska strana paketa mora sadržavati adresu
odredišnog laboratorija, a treba istaknuti i sljedeću naznaku: životinjski patološki
materijal; pokvarljivo; lomljivo; ne otvarati izvan laboratorija za klasičnu
svinjsku kugu.
3. Prijemni laboratorij mora unaprijed biti
obaviješten o vremenu i načinu stizanja uzoraka.
4. U zračnom prijevozu uzoraka koji se prevoze u
Referentni laboratorij EU9 , paket mora biti označen u skladu s propisima Međunarodne udruge za
prijevoz uzoraka zrakoplovom (IATA-e).
POGLAVLJE
VI.
Provedba
virološkoga pretraživanja i procjena rezultata
A. Otkrivanje virusnoga antigena
1.
Imunofluorescentni test (imunofluorescencija)
Načelo
ovog testa je otkrivanje virusnoga antigena u kriostatskim rezovima tkiva
svinja za koje se sumnja da su inficirane virusom KSK. Virusni antigen otkriva
se protutijelom konjugiranim fluoresceinizotiocianatom (FITC-om). Prikladni
organi za pretraživanje su tonzile, bubrezi, slezena, razni limfni čvorovi i
vito tanko crijevo. Obrisak stanica koštane srži bi se također mogao
iskoristiti u divljih svinja, ako prije navedeni organi nisu dostupni ili se
raspadaju.
Test se može napraviti u jednome danu. Budući da se
uzorci organa mogu dobiti samo s mrtvih životinja njegova je primjena
ograničena. Pouzdanost rezultata testova može osujetiti nevješto bojenje,
osobito ako nema dovoljnog iskustva potrebnog za provedbu testova ili se organi
koji se testiraju raspadaju.
2.
ELISA za otkrivanje antigena
Virusni
antigen otkriva se korištenjem raznih ELISA tehnika. Osjetljivost ELISA-e za
otkrivanje antigena trebala bi biti dovoljno visoka da u životinja koje
pokazuju kliničke znakove KSK daje pozitivan rezultat.
Korištenje ELISA-e za otkrivanje antigena preporuča
se na uzorcima životinja koje pokazuju kliničke ili patološke znakove bolesti.
Nije prikladna za pretraživanje pojedinačnih životinja. Primjereni uzorci su
leukociti, serum, nezgrušana krv kao i suspenzije organa navedenih u podtočki
1. ove točke uzetih od svinja za koje se sumnja da su zaražene virusom KSK10 .
ELISA se može provesti u jednome danu, a za njenu
primjenu je dostupna i automatizirana oprema. Njezina je glavna prednost u tome
što se velik broj uzoraka može obraditi u kratkom vremenu. Preporuča se
korištenje ELISA-e za otkrivanje antigena koji daje zadovoljavajuće rezultate
na referalnim materijalima. Trenutno su, međutim, svi komercijalni ELISA
kompleti slabije osjetljivi nego izolacija virusa na staničnoj kulturi, a
osjetljivost im je znatno bolja na uzorcima krvi prasadi nego odraslih svinja.
B. Izolacija virusa
1.
Izolacija virusa temelji se na uzgoju virusa iz suspenzije organa podrijetlom od
sumnjivih svinja na prikladnoj staničnoj kulturi. Ukoliko se u uzorku nalazi
virus KSK on će se na stanicama umnožiti u tolikoj mjeri da će ga se moći
otkriti imuno–bojenjem zaraženih stanica konjugiranim protutijelima. Za
diferencijalnu dijagnozu s obzirom na druge pestiviruse potrebna su specifična
protutijela za virus KSK.
2. Najbolji uzorak za izolaciju virusa KSK su
leukociti, plazma ili cjelovita krv dobivena iz nezgrušanog krvnog uzorka ili
od organa navedenih u točki A. podtočki 1. ovoga Poglavlja.
3. Izolacija virusa prikladnija je za ispitivanje
uzoraka malog broja životinja nego za masovan nadzor. Postupak izolacije virusa
zahtijeva intenzivan rad i potrebna su barem tri dana da se poluče rezultati.
Postoji mogućnost da će trebati i dvije dodatne pasaže virusa za otkrivanje
virusa koji se u uzorku nalazi u vrlo niskom titru. Ispitivanje tako može
potrajati i desetak dana prije nego li se dobije konačni rezultat. Uzorci koji
se raspadaju mogu za staničnu kulturu biti citotoksični te tako ograničiti
njezino korištenje.
4.
Metoda izolacije virusa preporuča se također ako je KSK prethodno potvrđena
drugim metodama. Treba je koristiti kao referentni test za potvrdu prethodnih
pozitivnih rezultata ELISA-e za otkrivanje antigena, PCR-a i imunofluorescencije.
Izolati
virusa KSK uzgojeni na ovaj način korisni su za daljnje dijagnostičke postupke,
uključujući i genetsku tipizaciju izolata i molekularnu epidemiologiju.
5. Svi
izolati virusa KSK iz svih primarnih epidemija, primarni slučajevi među divljim
svinjama ili slučajevi u klaonicama ili prijevoznim sredstvima moraju se
genetski tipizirati u nacionalnom referentnom laboratoriju ili
Referentnom laboratoriju EU u skladu s točkom E ovoga Poglavlja.
Izolati
virusa mogu biti poslani u Referentni laboratorij EU za sakupljanje virusa.
C. Otkrivanje virusnog genoma
1. Za otkrivanje virusnog genoma u uzorcima krvi,
tkiva i organa primjenjuje se lančana reakcija polimerazom (PCR). Odsječci virusne
RNK prevode se u DNK oblik koji se uz pomoć PCR-a umnožavaju do količine koju
je moguće otkriti. S obzirom na to da ovaj test otkriva nazočnost genomskih
odsječaka, PCR može biti pozitivan iako cjeloviti virus nije prisutan u uzorku
(npr. u raspadnutim tkivima ili na uzorcima svinja koje se oporavljaju).
2. Lančana reakcija polimerazom (PCR) se može
upotrijebiti na manjem broju pomno odabranih uzoraka uzetih od sumnjivih
životinja ili iz materijala pobačenih plodova. Na lešinama divljih svinja to može
biti jedna od odabranih metoda ako se materijal raspada, a zbog citotoksičnosti
više nije moguća izolacija virusa.
3. Materijal prikladan za
dijagnozu PCR-om su leukociti, plazma ili nezgrušani krvni uzorak, te organi
navedeni u točki A. podtočki 1. ovoga Poglavlja.
4. PCR se može provesti u
roku od 48 sati. Zahtijeva odgovarajuću laboratorijsku opremu, zasebne
prostorije i vješto osoblje. Metoda je vrlo osjetljiva, ali pri njenom
provođenju može doći i do kontaminacije uzoraka, što rezultira lažno pozitivnim
reakcijama. Zbog toga je neophodan strogi nadzor i visoka kvaliteta provedbe.
Ovisno o primjeni različitih početnica, mogu se otkriti i drugi pripadnici roda
Pestivirus što zahtijeva primjenu dodatnih diferencijalnih testova.
D. Ocjena
rezultata viroloŠkih pretraŽivanja
1. Virološka pretraživanja su neophodna za potvrdu
prisutnosti virusa KSK.
Izolaciju virusa treba smatrati referentnim
virološkim testom i treba je, prema potrebi, rabiti kao potvrdni test. Osobito
se preporuča ako pozitivni rezultati testova FAT, ELISA ili PCR nisu
popraćeni uočavanjem kliničkih znakova ili patoanatomskih promjena uzrokovanih
KSK i u slučaju bilo kojih drugih sumnji.
Međutim, primarno izbijanje
KSK može se potvrditi ako su u svinja utvrđeni klinički znakovi i patoanatomske
promjene, a da su najmanje dva testa za otkrivanje antigena i genoma dala
pozitivne rezultate.
Sekundarno izbijanje KSK može
se potvrditi ako su osim epidemiološke poveznice s potvrđenom epidemijom ili
potvrđenim slučajem, u svinja otkriveni klinički znakovi ili pato-anatomske
promjene, a testovi za otkrivanje antigena ili genoma su dali pozitivan
rezultat.
Primarni slučaj KSK u divljih svinja može se
potvrditi nakon što je provedena izolacija i identifikacija virusa ili su
najmanje dva testa za otkrivanje antigena ili genoma dala pozitivne rezultate.
Dodatni slučajevi KSK u divljih svinja za koje postoji epidemiološka poveznica
s ranije potvrđenim slučajevima mogu se potvrditi ako je test za otkrivanje
antigena ili genoma dao pozitivan rezultat.
2. Za utvrđivanje pozitivnog rezultata testa na
temelju dokaza antigena ili analize odsječaka genoma virusa KSK, potrebno je
rabiti protutijela i početnice (eng. primers) koje su specifične za virus KSK.
Ako upotrijebljeni test nije bio specifičan za virus KSK već za pestiviruse,
treba ga ponoviti uz korištenje reagensa specifičnog za virus KSK.
E. Genetska
tipizacija izolata virusa KSK
1.
Genetska tipizacija izolata virusa KSK postiže se određivanjem nukleotidnih
sljedova pojedinih odsječaka genoma virusa KSK, tj. točno određenih dijelova
unutar 5. nekodirajuće regije i/ili gena koji kodira za glikoprotein E2.
Sličnost ovih sljedova sa sljedovima ranije dobivenih virusnih izolata može
ukazivati na podrijetlo epidemije tj. je li ona uzrokovana novim ili već
poznatim sojem virusa.
To može
poduprijeti ili opovrgnuti postavke o putovima prijenosa na koje je ukazalo
epidemiološko istraživanje.
Genetska
tipizacija izolata virusa KSK od iznimnog je značenja za utvrđivanje izvora
bolesti. Međutim, visoka genetska srodnost između virusa prikupljenih u
različitim epidemijama nije apsolutan dokaz izravne epidemiološke povezanosti.
2. Ako
genetsku tipizaciju nije moguće u kratkom roku obaviti u nekom od nacionalnih
laboratorija ili u bilo kojem laboratoriju ovlaštenom za dijagnosticiranje KSK,
izvorni uzorak virusnoga izolata treba na tipizaciju što prije poslati u
Referentni laboratorij EU.
Podatke
koje o tipizaciji i sljedovima izolata virusa KSK imaju na raspolaganju
laboratoriji ovlašteni za dijagnosticiranje KSK treba proslijediti Referentnom
laboratoriju EU kako bi ih tamo unijeli u svoje postojeće baze podataka.
POGLAVLJE
VII.
Provedba
serološkoga pretraživanja i procjena rezultata
A. Temeljna
naČela i dijagnostiČka vrijednost
1. Kod svinja zaraženih virusom KSK, protutijela se
mogu utvrditi u uzorcima seruma dva do tri tjedna nakon infekcija. Kod svinja
koje su bolest preboljele, specifična protutijela mogu se utvrditi tijekom
nekoliko sljedećih godina ili čak do uginuća. Protutijela se povremeno mogu
utvrditi u završnom stadiju bolesti. Kod nekih svinja s kroničnim oblikom KSK,
protutijela se mogu utvrditi krajem prvog mjeseca od infekcije.
Svinje inficirane in utero mogu biti
imuno-snošljive prema virusu KSK te stoga ne proizvoditi specifična
protutijela. Ipak, tijekom nekoliko prvih dana života kod njih se mogu utvrditi
protutijela podrijetlom od majke. Poluživot majčinih protutijela u zdrave,
neviremične prasadi je oko dva tjedna. Pronađu li se u prasadi starijih od tri
mjeseca, vrlo je malo vjerojatno da su protutijela KSK podrijetlom od majke.
2. Utvrđivanje protutijela za virus KSK u serumu ili
plazmi provodi se kao pomoć dijagnosticiranju KSK na sumnjivim gospodarstvima,
za određivanje vremena trajanja zaraze u slučaju potvrđene epidemije i za
potrebe praćenja i nadzora. Vrijednost seroloških testova je ograničena kod
otkrivanja prisutnosti virusa KSK ako se zaraza na gospodarstvu pojavila tek
nedavno.
Malen broj seropozitivnih svinja s niskim
neutralizacijskim titrom može upućivati na to da je virus na gospodarstvo
unešen prije dva do četiri tjedna. Velik broj svinja s visokim
neutralizacijskim titrom može upućivati da je virus na gospodarstvo ušao prije
više od mjesec dana. Mjesto na gospodarstvu na kojem se nalaze seropozitivne
svinje može ponuditi vrijedne informacije o tome kako je virus KSK ušao na
gospodarstvo.
U okviru ispitivanja koje se provodi u slučaju sumnje
na KSK ili potvrde KSK, u skladu s člankom 8. Pravilnika, u procjeni rezultata
serološkog pretraživanja treba uzeti u obzir i kliničke, virološke te
epidemiološke nalaze.
B.
PreporuČeni seroloŠki testovi
1.
Preporučeni testovi za postavljanje serološke dijagnoze KSK su
virus-neutralizacijski test (VNT) i ELISA.
Kakvoća
i učinkovitost serološkog pretraživanja treba se provjeravati učešćem nacionalnih
laboratorija u među-laboratorijskim usporednim testiranjima koje povremeno
organizira Referentni laboratorij EU.
2. VNT
temelji se na utvrđivanju neutralizacijske aktivnosti protutijela iz uzorka
seruma prema virusu, izražene u mjerilu 50% neutralizacije (ND50).
Virus
KSK utvrđenog titra inkubira se na temperaturi od 37 °C s razrijeđenim serumom.
Za potrebe brzih metoda utvrđivanja serološkoga stanja serumi se početno
razrjeđuju 1/10. Kad je potrebna potpuna titracija serum se može pripremno razrijediti
dvostruko, počevši od 1/2 ili 1/5. Svaki od tih razrijeđenih seruma miješa se s
jednakim volumenom virusne suspenzije koja sadržava 100 infektivnih doza (TCID
50).
Nakon
inkubacije mješavina se nasađuje na prikladne stanične kulture i inkubira tri
do pet dana. Nakon inkubacije stanice se fiksiraju, a reakcija se očitava nakon
dodavanja konjugiranih protutijela. U tu svrhu rabe se protutijela obilježena
peroksidazom ili fluoresceinom.
Rezultati
VNT-a se izražavaju u razrjeđenjima seruma i to kao zadnja razrjeđenja seruma
pri kojima je došlo do umnožavanja virusa u 50% inokuliranih stanica.
3. VNT
je najosjetljiviji i najpouzdaniji test za otkrivanje protutijela za virus KSK.
Zbog toga se preporučuje za individualna i mnoštvena (krdo) serološka pretraživanja.
Međutim, ovim je testom moguće dokazati i protutijela specifična i za ostale
pestiviruse.
Kad se
VNT koristi za otkrivanje protutijela na virus VP/BSG primjenjuju se već
navedena načela, a provode se za dobivanje diferencijalne dijagnoze KSK.
4. Sojevi
pestivirusa koji se koriste za neutralizacijske testove moraju biti usklađeni s
preporukama Referentnog laboratorija EU.
5.
Koriste se različiti ELISA kompleti koji se funkcionalno temelje na
kompetitivnoj (blokirajućoj) ili nekompetitivnoj ELISA-i.
Kompetitivne
ili blokirajuće ELISA-e najčešće primjenjuju monoklonska protutijela. Sadrži li
uzorak seruma protutijela, onemogućit će vezivanje odabranih monoklonskih
protutijela konjugiranih peroksidazom za virusni antigen, a rezultat će biti
smanjeni signal prebojenja.
Kod
nekompetitivnih ELISA vezivanje protutijela iz seruma na antigen mjeri se
izravno upotrebom protutijela za svinjska protutijela konjugirana peroksidazom.
6.
Nacionalni laboratoriji obvezno obavljaju nadzor kakvoće osjetljivosti i specifičnosti
svake serije ELISA kompleta, koristeći pri tom referentne serume koji su
pripremljeni u Referentnom laboratoriju EU. To su:
–
serumi svinja u ranom stupnju zaraze virusom KSK (prije nego protekne 21 dan od
početka zaraze);
–
serumi svinja u rekonvalescenciji (po isteku 21 dana od početka zaraze);
–
serumi svinja zaraženih pestivirusima preživača.
ELISA
komplet koji treba upotrijebiti za postavljanje serološke dijagnoze KSK mora
prepoznavati sve referentne serume dobivene od svinja koje se oporavljaju. Svi
rezultati referentnih seruma moraju biti ponovljivi. Ujedno trebaju prepoznati
pozitivne serume uzete od svinja u ranom stupnju zaraze i imati visoku
specifičnost s obzirom na moguće unakrižne reakcije kod svinja zaraženih
pestivirusima preživača.
Rezultati
dobiveni referentnim serumima uzetim od svinja u ranom stupnju zaraze
pokazatelj su osjetljivosti ELISA-e.
7.
Smatra se da je osjetljivost ELISA-e manja nego osjetljivost VNT te se ona
preporuča kao brzi test za provjeru prisutnosti zaraze na razini krda. ELISA ne
zahtijeva tako specijalizirane pogone, a zahvaljujući automatiziranim
sustavima, provodi se znatno brže nego VNT.
ELISA
mora osigurati prepoznavanje svih zaraza KSK u stadiju oporavka, a treba biti
maksimalno oslobođena smetnji nastalih unakrižnom reakcijom s pestivirusima
preživača.
C. TumaČenje seroloŠkih rezultata i diferencijalnih
dijagnoza infekcija uzrokovanih pestivirusima preŽivaČa
1. Ne
dovodeći u pitanje odredbe članka 4. stavka 3. točke a) ili članka 7. stavka 2.
Pravilnika, u slučaju otkrivanja neutralizacijskog titra virusa KSK jednakog
ili višeg od 10 ND50 u uzorcima seruma prikupljenih od jedne ili više svinja
ili dobivanja pozitivnog rezultata testa ELISA u uzrocima seruma uzetih od neke
skupine svinja, na dotičnome gospodarstvu treba odmah primijeniti mjere iz
članka 4. stavka 2. Pravilnika ili ako se one već primjenjuju, treba nastaviti
s njihovom primjenom.
Već sakupljene uzorke s tog gospodarstva treba
pretražiti VNT-om usporednom titracijom neutralizacijskih protutijela za virus
KSK i pestiviruse preživača.
2. Pokažu li usporedni testovi nalaz protutijela za
pestiviruse preživača, a izostanak ili značajno niži titar protutijela (niži od
trostruko) za virus KSK, treba odbaciti sumnje na KSK, osim ako ne postoje
drugi razlozi koji traže nastavak primjene mjera iz članka 4. stavka 2.
Pravilnika na dotičnome gospodarstvu.
3. Pokažu li usporedni testovi neutralizacijski titar
virusa jednak ili viši od 10 ND50 kod više od jedne svinje, a taj je titar
jednak ili viši nego titri za druge pestiviruse, Uprava mora potvrditi
prisutnost virusa KSK, uz uvjet da su na dotičnome gospodarstvu pronađeni i
epidemiološki dokazi te bolesti.
4. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 4. stavka 3.
Pravilnika, ukoliko nisu pronađeni epidemiološki dokazi bolesti ili ako su
rezultati ranije provedenih testova nedorečeni, Uprava mora osigurati da se na
dotičnome gospodarstvu:
– nastavi primjena mjera iz članka 4. stavka 2.
Pravilnika;
– što prije, u skladu s Poglavljem IV. ovog
Dijagnostičkog priručnika, provedu daljnja pretraživanja radi potvrde ili
odbacivanja prisutnosti KSK.
5. Ukoliko, međutim, daljnje provjere i testovi iz
podtočke 4. ove točke ne dopuste da se isključi mogućnost prisutnosti KSK na gospodarstvu
se, nakon što su protekla barem dva tjedna od prethodnih provjera, provodi
dodatno uzimanje uzoraka za serološko pretraživanje.
U okviru tog dodatnog uzorkovanja, ponovno se uzimaju
i pretražuju uzorci istih svinja kako bi se otkrila sero-konverzija virusa KSK
ili pestivirusa preživača, ako ona postoji.
Ukoliko
ni te dodatne provjere i testovi ne omoguće potvrđivanje prisutnosti virusa
KSK, mjere iz članka 4. Pravilnika mogu se ukinuti.
POGLAVLJE
VIII.
Razlikovni
testovi u slučaju provedbe hitnog cijepljenja
A. Osnovna
naČela
1.
Razlikovni serološki imunoenzimni test, ELISA (razlikovni test) je danas
dostupan, a njegova primjena omogućuje uspješno razlikovanje svinja cijepljenih
markiranim cjepivom koje potiče tvorbu protutijela za glikoprotein (gp) E2
virusa KSK od svinja zaraženih terenskim sojevima virusa. Razlikovnim testom se
utvrđuju protutijela za gp Erns virusa KSK. Postupak se temelji na načelu da u
nezaraženih svinja nakon cijepljenja markiranim cjepivom dolazi do tvorbe
protutijela samo za gp E2 virusa KSK, dok u svinja koje su inficirane terenskim
sojevima virusa dolazi do tvorbe protutijela za sve virusne antigene.
Navedeni razlikovni test je osjetljiv i specifičan.11 Međutim, njegovom primjenom
je moguća pojava lažno pozitivnih reakcija ukoliko su svinje inficirane nekim
od ostalih pestivirusa (virus VP/BSG ili virus BB). Nadalje, osjetljivost testa
može biti umanjena ukoliko su životinje cijepljene markiranim cjepivom
naknadno inficirane terenskim sojem virusa KSK, kada pozitivna reakcija može
izostati.
Prema trenutno dostupnim podacima razlikovni test se
ne može s pouzdanošću upotrijebiti za pretraživanje uzoraka seruma divljih
svinja.
2. Razlikovni test je blokirajuća ELISA s tekućinskom
fazom. Uzorci se inkubiraju zajedno s točno definiranom količinom gp Erns-a u mikrotitarskoj plitici
čije su jažice obložene monoklonskim protu-Erns protutijelima. Protutijela iz uzoraka koja su
specifična za gp Erns
će se vezati za gp Erns
i stvoriti kompleks protutijelo/antigen te onemogućiti vezivanje gp Erns-a za protu-Erns protutijela u jažicama
mikrotitarske plitice. Samo će se slobodni Erns antigen zadržati u jažicama
vezan za monoklonska protu–Erns protutijela. Nakon ispiranja plitice dodaje se
protu-Erns konjugat obilježen peroksidazom, koji reagira sa ostatkom Erns antigena koji je vezan za
monoklonska protu-Erns
protutijela kojima su jažice obložene. Nevezani konjugat se uklanja pranjem, te
dodaje supstrat koji sadrži kromogen. Intenzitet prebojenja reakcije je
recipročno razmjeran količini protutijela u uzorcima. Rezultat se dobiva
usporedbom optičke gustoće (OD) u jažicama u kojima se nalaze uzorci s OD u
jažicama u kojima se nalaze negativni i pozitivni kontrolni serumi.
B. Smjernice za koriŠtenja razlikovnoga testa u
odnosu na hitno cijepljenje markiranim cjepivom na svinjogojskim gospodarstvima
na koja se odnosi Članak 19. Pravilnika.
Razlikovni
test je namijenjen za potvrđivanje ili isključivanje cirkulacije virusa KSK na
gospodarstvu na kojem je provedeno cijepljenje svinja markiranim cjepivom.
Dosadašnji rezultati istraživanja potvrđuju vjerodostojnost njegove primjene
ukoliko se koristi na razini krda, iako nije u cijelosti pouzdan pri
isključivanju infekcije prilikom pojedinačnih pretraživanja. Specifičnost
razlikovnoga testa bi mogla biti nedovoljno pouzdana u prepoznavanju svinja
cijepljenih markiranim cjepivom od inficiranih, ako se radi o odraslim
svinjama. U slučaju dvojbenih rezultata dotične svinje moraju se zaklati ili
usmrtiti na human način, a njihove organe treba testirati na nazočnost virusa
KSK. Za to su najprikladniji testovi izolacije virusa i PCR.
Navedeno treba uzeti u obzir prilikom osmišljavanja
strategije provedbe hitnoga cijepljenja markiranim cjepivom te prilikom
tumačenja rezultata istraživanja na nazočnost virusa KSK u gospodarstvu gdje su
svinje cijepljene markiranim cjepivom.
Uzorkovanje materijala i pretraživanje cijepljene
populacije prije ukidanja ograničenja koja se primjenjuju u cijepljenome
području u skladu s člankom 19. Pravilnika trebali bi ovisiti o starosti
cijepljenih svinja, kategoriji svinja (tovljenici, svinje za klanje, rasplodne
svinje) i razini željene sigurnosti da virus ne cirkulira u populaciji.
Pojedinosti postupaka uzimanja uzoraka i
pretraživanja će biti utvrđene planom provedbe hitnoga cijepljenja koji će biti
dostavljen Europskoj komisiji u skladu s člankom 19. stavkom 3. Pravilnika.
POGLAVLJE
IX.
Minimalni
sigurnosni uvjeti za laboratorije za dijagnosticiranje KSK
1.
Minimalni uvjeti utvrđeni u Tablici 1. ovoga Poglavlja moraju se ispuniti u
svim laboratorijima u kojima se rukuje virusom KSK, čak i ako se radi o maloj
količini, potrebnoj za izolaciju virusa i neutralizacijske testove. Za post-mortalne
preglede, te pripremu uzoraka za imunofluorescenciju i serologiju kod kojih se
koristi inaktivirani antigen, potrebno je primjenjivati osnovna načela higijene
i dezinfekcije uključujući neškodljivo uklanjanje tkiva i seruma.
2. Dodatne uvjete utvrđene u Tablici 1. moraju
ispuniti svi laboratoriji u kojima se obavljaju postupci koji uključuju i
umnažanje virusa.
3. Uvjete utvrđene Tablicom 2. ovoga Poglavlja moraju
ispuniti svi laboratoriji u kojima se provode pokusi s virusom KSK na
životinjama.
4. Sve zalihe virusa KSK moraju se držati sigurno
pohranjene, bilo duboko zamrznute ili liofilizirane. Preporučuje se da se
zamrzivači i hladnjaci ne koriste za pohranu drugih virusa ili materijala koji
nisu povezani s dijagnostikom KSK.
Svaka pojedina ampula u kojoj je pohranjen virus KSK
mora se jasno označiti, te treba voditi opsežne evidencije o zalihama virusa
zajedno s datumima i rezultatima izvršenih provjera kakvoće. Evidencija virusa
pridodanih zalihi treba sadržavati pojedinosti o izvoru, a evidencija se mora
voditi i o virusima koji su poslani drugim laboratorijima.
5. Preporučuje se da se bio-sigurnosna jedinica za
rad s virusom KSK dodatno osigura okolnim prostorijama u kojima se ne rukuje
virusom KSK. U tim prostorijama bi se pripremalo stakleno posuđe, pribor i
ostala oprema koja se rabi pri dijagnosticiranju KSK, umnažalo stanične kulture,
pripremao serum i provodila serološka pretraživanja (osim metoda koje koriste
živi virus KSK) te bi tu bile uključene i prostorije za upravu i uredske
poslove.
Tablica 1.– Načela biološkog okruženja prikladnog za dijagnostičke laboratorije
|
Dodatni uvjeti |
Minimalni uvjeti |
Opće okruženje |
Normalan atmosferski
pritisak. Dvostruko HEPA filtriranje
ispušnoga zraka. Posebne prostorije koje se
isključivo koriste za postupke dijagnosticiranja KSK. |
Normalan atmosferski
pritisak. Posebne prostorije čije je
korištenje ograničeno za točno određene postupke. |
Odijevanje u laboratoriju |
Potpuno presvlačenje po
ulasku. Laboratorijska odjeća kaja se
koristi samo u jedinicama za rad s virusom KSK. Rukavice za jednokratnu
uporabu za svako rukovanje sa zaraženim materijalom. Prije uklanjanja iz
jedinice odjeća se sterilizira ili se pere u samoj jedinici. |
Dodijeljena vanjska odjeća
koristi se samo u jedinici za rad s virusom KSK. Rukavice za jednokratnu
uporabu za svako rukovanje zaraženim materijalom. Vanjska odjeća sterilizira
se prije uklanjanja iz jedinice, ili se pere u samoj jedinici. |
Nadzor osoblja |
Ulazak u jedinicu dozvoljen
samo obučenom osoblju koje ima dozvolu za ulaz. Po odlasku iz jedinice ruke
se peru i dezinficiraju. Po napuštanju jedinice
osoblju je 48 sati zabranjeno približavanje svinjama. |
Ulazak u jedinicu dozvoljen
samo obučenom osoblju. Po odlasku iz jedinice ruke
se peru i dezinficiraju. Po napuštanju jedinice
osoblju je 48 sati zabranjeno približavanje svinjama. |
Oprema |
Biološki sigurnosni kabinet
(Klasa I. ili II.) koji se koristi za sva rukovanja živim virusima, treba
imati dvostruko HEPA filtriranje ispušnoga zraka. Sva oprema potrebna za
laboratorijski postupak mora biti dostupna unutar dodijeljenih
laboratorijskih prostorija. |
|
Uvjeti |
Opći
uvjeti |
Prozračivanje
s nadziranim pritiskom. Dvostruko
HEPA filtriranje ispušnoga zraka. Oprema
za potpuno raskuživanje /dezinfekciju na kraju pokusa. Sve
otpadne vode obrađene radi inaktiviranja virusa KSK (kemijskom ili toplinskom
obradom). |
Odijevanje u laboratoriju |
Potpuno presvlačenje po
ulasku. Rukavice za jednokratnu
uporabu za sva rukovanja. Prije uklanjanja iz
jedinice odjeća se sterilizira ili se pere u samoj jedinici. |
Nadzor
osoblja |
Ulazak u jedinicu dozvoljen
samo obučenom osoblju koje ima dozvolu za ulaz. Potpuno
tuširanje po izlasku iz jedinice. Po
napuštanju jedinice osoblju je 48 sati zabranjeno približavanje svinjama. |
Oprema
|
Sva
oprema potrebna za postupke sa životinjama mora biti dostupna u samoj
jedinci. Sav
materijal mora se prije uklanjanja iz jedinice sterilizirati ili, ako se radi
o uzorcima životinja, dvostruko omotati nepropusnim spremnikom čija je
površina dezinficirana radi prijevoza u laboratorij za dijagnosticiranje KSK.
|
Životinje |
Sve
životinje zaklane prije napuštanja jedinice, moraju biti pregledane post mortem unutar bio-sigurnosnog
područja, a trupla po završetku pregleda spaljena. |
.