911
Na temelju najviših ustavnih načela Republike
Hrvatske,
U skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, Općom
deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima, Deklaracijom o pravu na razvoj, Deklaracijom o pravima osoba s invaliditetom,
Standardnim pravilima o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom te
podsjećajući na načela Konvencije o zaštiti prava čovjeka i temeljnih sloboda,
Europske socijalne povelje, Rezolucije o jednakim mogućnostima za osobe s
invaliditetom, Povelje o temeljnim pravima Europske unije, Preporuke o
koherentnoj politici prema osobama s invaliditetom,
Podržavajući smjernice Nacionalne strategije
jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od
2003. do 2006. godine,
Imajući u vidu probleme neujednačenosti prava
osoba s invaliditetom s obzirom na stupanj, vrstu i uzrok oštećenja, postojanja
arhitektonsko-urbanističkih zapreka u svim segmentima društva, nedostatnog
sudjelovanja osoba s invaliditetom u procesima odlučivanja i kreiranja politike
na svim razinama društva, nedovoljne informiranosti svih građana o pravima
osoba s invaliditetom, čestog kršenja i zanemarivanja prava osoba s
invaliditetom, neuspostavljenog sustava zapošljavanja osoba s invaliditetom, nedovoljno
uređenog i nedovoljno dostupnog sustava obrazovanja i profesionalne
rehabilitacije osoba s invaliditetom,
S obzirom na potrebu uvođenja mjera antidiskriminacije, osnaživanja jednokopravnog
položaja osoba s invaliditetom, promicanja i osiguravanja prava osoba s
invaliditetom te potrebu što većeg izjednačavanja u pravima vojnih i civilnih
invalida kao i invalida bez obzira na vrijeme nastanka i uzrok invaliditeta,
Želeći oblikovati Republiku Hrvatsku kao
civilno, ekonomski uspješno, građanski osviješteno i demokratsko društvo,
Potvrđujući pravo svih građana da ravnopravno
sudjeluju u svim segmentima
društva i nesmetano raspolažu svojim zakonskim ustavnim pravima,
Hrvatski sabor na sjednici 1. travnja 2005.
donosi
1. Osoba s invaliditetom je svaka osoba koja je
zbog tjelesnog i/ili mentalnog oštećenja, privremenog ili trajnog, prošlog,
sadašnjeg ili budućeg, urođenog ili stečenog pod utjecajem bilo kojeg uzroka,
izgubila ili odstupa od očekivane tjelesne ili fiziološke strukture te je
ograničenih ili nedostatnih sposobnosti za obavljanje određene aktivnosti na
način i u opsegu koji se smatra uobičajenim za ljude u određenoj sredini.
2. Osoba s invaliditetom ima sva prava i slobode
koje proizlaze iz Ustava, zakona i ove Deklaracije neovisno o rasi, boji kože,
spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili
socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili
drugim osobinama, bez ikakve diskriminacije.
3. Diskriminacija prema osobama s invaliditetom
je bilo kakvo izdvajanje, isključivanje ili ograničavanje zbog invaliditeta
osobe, posljedice koja je nastupila zbog prethodnog postojanja invaliditeta ili
percepcije invaliditeta, bilo prošle ili sadašnje, kojim se ugrožavaju ili krše
prepoznavanje, uživanje i korištenje ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s
invaliditetom.
4. Diskriminacija osoba s invaliditetom se
očituje kroz nepoduzimanje mjera za uklanjanje prepreka u okolišu i općem stavu
društva ili stvaranju novih prepreka kojima se usporava dostupnost službi i
punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u aktivnostima civilnoga, kulturnoga,
ekonomskoga, političkog i društvenog života.
Dostupnost je mjera ili takvo stanje koje svim
osobama, uključujući i one s invaliditetom, omogućuje korištenje (na fizičkom,
vizualnom, slušnom i/ili kognitivnom nivou) različitih resursa. Ona se, kada je
potrebno, treba postići kroz dizajn i prilagodbu koji uzimaju u obzir sve
oblike invalidnosti. Dostupnost obuhvaća pristup fizičkim objektima,
građevinama i sredstvima javnog prijevoza te pristup informacijama i
komunikacijama uključujući informacije i komunikacije te pomoćnu tehnologiju.
5. Zabranjena je izravna, neizravna, namjerna,
nenamjerna, prikrivena, povremena ili sustavna diskriminacija osoba s
invaliditetom.
Diskriminacija bilo koje osobe zbog invaliditeta
predstavlja ugrožavanje prava jednakosti i poštivanja ljudskog dostojanstva.
6. Osoba s invaliditetom ima pravo na adekvatnu
socijalnu zaštitu, socijalno osiguranje, rad, slobodan izbor zanimanja,
pravedne uvjete rada i jednaku plaću za jednaki rad, osiguranje za slučaj
nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, starosti i pomanjkanja sredstava za
život u prilikama koje su izvan njegove moći.
7. Osoba s invaliditetom ima pravo na
ravnopravno sudjelovanje u kulturnom, znanstvenom, obrazovnom, političkom i
drugim oblicima društvenog života.
8. Osoba s invaliditetom ima pravo na dostojnu
egzistenciju te na životni standard koji odgovara dobrobiti čovjeka i njegove
obitelji, koja se po potrebi dopunjuje sredstvima socijalne zaštite.
9. Osoba s invaliditetom ima pravo na zajednički
život sa svojom obitelji ili udomiteljima te puno
sudjelovanje u društvenim, kreativnim i rekreativnim aktivnostima.
10. Osoba s invaliditetom koja boravi u
specijaliziranoj ustanovi ima pravo na okruženje i uvjete života što sličnijima
životu u prirodnoj sredini.
11. Republika Hrvatska će poduzeti potrebne
mjere za promoviranje ljudskih prava i nediskriminacije osoba s invaliditetom i
uklanjanje psiholoških, obrazovnih, obiteljskih, kulturoloških, socijalnih,
profesionalnih, financijskih i arhitektonskih prepreka za potpunu integraciju i
sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvenom, ekonomskom, kulturnom i
političkom životu pod jednakim uvjetima.
12. Republika Hrvatska će osnažiti postojeće
mjere za sprječavanje nastajanja novih nepristupačnih građevina i prostora te
podržavati prilagodbu postojećih građevina i prostora kako bi postali dostupni
osobama s invaliditetom.
13. Republika Hrvatska će uspostaviti mehanizme
evaluacije nediskriminacije i integracije osoba s invaliditetom na temelju
indikatora socijalne kohezije, visine naknade za rad, socijalne isključenosti i
stanja zdravlja populacije.
14. Republika Hrvatska će unutar svojih
mogućnosti donijeti potrebne mjere za uklanjanje socijalnih, ekonomskih i
političkih uzroka invaliditeta kao što su siromaštvo, manjak zdravstvene skrbi
u pogledu prevencije i rehabilitacije, nasilje u i izvan obitelji, nesreće,
zlouporaba alkohola i droga, neadekvatni medicinski tretmani, sustavno kršenje
ljudskih prava, manjak pravilne njege tijekom procesa starenja te posljedice
rata, bez obzira na to jesu li nastale tijekom ili nakon njega.
15. U nastojanju da osobama s invaliditetom
omogući samostalan život i korištenje prava koja im pripadaju, Republika
Hrvatska će promicati zapošljavanje osoba s invaliditetom u redovitim radnim
uvjetima, kreirati potrebne porezne mjere, kreditne politike i politike
poticaja, razvijati strategije zapošljavanja osoba s invaliditetom te osigurati
uspostavljanje službi profesionalne orijentacije, obučavanja, rehabilitacije i
zapošljavanja.
16. Radi osiguranja adekvatnog obrazovanja
Republika Hrvatska će prilagoditi svoj obrazovni sustav potrebama osoba s
invaliditetom, inzistirajući na prilagođavanju postojećih redovitih programa i
sustava obrazovanja (predškolskom, osnovnom, srednjoškolskom, visokom i sustavu
obrazovanja odraslih), te promicati korištenje novih tehnologija, obrazovanja
na udaljenosti i e-obrazovanja.
17. Budući da nove tehnologije mogu koristiti
jačanju autonomije i razvitka osoba s invaliditetom, Republika Hrvatska će
osigurati dostupnost novih tehnologija, komunikacijskih sredstava i adekvatne
obuke za njihovu uporabu i to s posebnom pažnjom na problematiku osoba s
invaliditetom specifičnu za stanovnike ruralnih područja.
18. Republika Hrvatska će podržati i promovirati
specifične prilagodbe sustavima informiranja i komuniciranja radi stvaranja
učinkovite dostupnosti resursa osobama s invaliditetom.
19. Republika Hrvatska će promovirati zdravlje,
prevenciju oštećenja i nesposobnosti, pružanje jednake dostupnosti kvalitetne
zdravstvene zaštite svim osobama s invaliditetom te razviti posebne zdravstvene
programe u cilju poboljšanja životnih uvjeta i omogućavanja dostojanstvenog
života.
20. Republika Hrvatska će ujednačiti vrednovanje
invalidnosti na način koji će spriječiti svaku diskriminaciju te poticati
razvijanje sustava zaštite povodom nastupanja invalidnosti zbog ozljede na
radu, profesionalne bolesti ili drugih profesionalnih rizika.
21. Republika Hrvatska će poticati i razvijati
znanstvena istraživanja, a posebno ona koja se tiču socijalnih programa i
evaluacije državnog djelovanja prema osobama s invaliditetom kako bi se
uspostavila kvalitetna politika prema osobama s invaliditetom.
22. Republika Hrvatska priznaje pravo osoba s
invaliditetom da na odgovarajući način sudjeluju u političkom životu i
odlučivanju o pitanjima koja utječu na položaj osoba s invaliditetom na
lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
23. Republika Hrvatska će podržavati i
potpomagati djelovanje i razvoj organizacija neprofitnog sektora (nevladinih
udruga, institucija, bolnica) čiji je cilj briga, pomoć i druge aktivnosti i
pitanja vezana uz osobe s invaliditetom.
24. Tijekom kreiranja i provođenja svih mjera
definiranih ovom Deklaracijom Republika Hrvatska će voditi posebnu brigu o
postojanju različitog položaja osoba s invaliditetom u ruralnim područjima od
onih koji žive u urbanim područjima.
25. Republika Hrvatska će na odgovarajući način
obavještavati cjelokupnu javnost, posebice osobe s invaliditetom, o ovoj
Deklaraciji, njezinom provođenju te razvoju i promicanju prava osoba s
invaliditetom.
Klasa:
562-01/04-01/01
Zagreb,
1. travnja 2005.
HRVATSKI SABOR
PredsjednikHrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.