1370
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske,
donosim
Proglašavam Zakon o zaštiti prirode koji je
Hrvatski sabor donio na sjednici 20. svibnja 2005. godine.
Broj: 01-081-05-1988/2
Zagreb, 27. svibnja 2005.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i
cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti.
(2) Priroda je u smislu ovoga Zakona sveukupna
biološka i krajobrazna raznolikost.
Članak 2.
Priroda i prirodne vrijednosti od interesa su za
Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.
Članak 3.
Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:
– očuvati i obnoviti postojeću biološku i krajobraznu
raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim
djelovanjem,
– utvrditi i pratiti stanje prirode,
– osigurati sustav zaštite prirodnih vrijednosti
radi njihova trajnoga očuvanja,
– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara
bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže
njezinih sastavnica,
– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju
kakvoće, količine i dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji
kisika, te očuvanju klime,
– spriječiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u
prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti,
– osigurati pravo građana na zdrav život, odmor
i razonodu u prirodi.
Članak 4.
Zaštita i očuvanje prirode temelji se na
načelima:
– svatko se mora ponašati tako da pridonosi
očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, zaštiti prirodnih vrijednosti i
očuvanju općekorisne uloge prirode,
– neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti
racionalno, a obnovljiva prirodna dobra održivo,
– u korištenju prirodnih dobara i uređenju
prostora obvezno je primjenjivati načela, mjere i uvjete zaštite prirode,
– zaštita prirode obveza je svake fizičke i
pravne osobe, te su u tom cilju dužni surađivati radi izbjegavanja i
sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica
nastale štete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka
štete,
– javnost ima pravo na slobodan pristup
informacijama o stanju prirode, pravo na pravodobno obavješćivanje o štetama u
prirodi i o poduzetim mjerama za njihovo uklanjanje, te pravo na mogućnost
sudjelovanja u odlučivanju o prirodi.
Članak 5.
(1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem
biološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitom prirodnih vrijednosti.
(2) Zaštita prirode provodi se osobito:
– utvrđivanjem i procjenom stanja sastavnica
biološke i krajobrazne raznolikosti,
– provedbom mjera zaštite prirode,
– unošenjem uvjeta i mjera zaštite prirode u
dokumente prostornog uređenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim
dobrima u djelatnostima rudarstva, poljoprivrede, šumarstva, lovstva,
ribarstva, vodnoga gospodarstva i drugih djelatnosti od utjecaja na prirodu,
– izradom izvješća o stanju prirode, donošenjem
i provedbom strategije, programa, akcijskih planova i planova upravljanja,
– utvrđivanjem prirodnih vrijednosti i
zaštićenih prirodnih vrijednosti,
– uspostavom sustava upravljanja prirodnim
vrijednostima i zaštićenim prirodnim vrijednostima,
– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava
s međunarodnim sustavom zaštite prirode,
– poticanjem znanstvenog i stručnog rada u
području zaštite prirode,
– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i
sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode,
– poticanjem i promicanjem zaštite prirode, te razvijanjem
svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju.
Članak 6.
(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u
slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili
imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti
Republike Hrvatske.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje
se samo za vrijeme trajanja navedenih okolnosti.
Članak 7.
U ovome Zakonu u uporabi su pojmovi sa sljedećim
značenjem:
1. biološka
raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi
ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih
zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava,
2. certifikacija
šuma je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gospodarenje
i uporaba šuma unaprijed utvrđenu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu,
3. crveni
popis ugroženih svojti je popis divljih svojti, raspoređenih po
kategorijama ugroženosti,
4. derivat
je organski ili anorganski produkt živih organizama (slonova kost, jelenji
rogovi i dr.),
5. divlje
svojte biljaka, gljiva i životinja su sve svojte koje nisu nastale pod
utjecajem čovjeka kao posljedica uzgojnih aktivnosti,
6. doprirodni uvjeti
su uvjeti u ekološkom sustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u
neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog
djelovanja,
7. ekološka
mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki
značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom
raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke
raznolikosti,
8. ekološki
koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica
koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do
drugog i čine dio ekološke mreže,
9. ekološki
značajno područje je područje koje bitno pridonosi očuvanju biološke
raznolikosti u Republici Hrvatskoj,
10. endem
je svojta čije rasprostranjenje je ograničeno na
određeno područje,
11. fosili
predstavljaju sačuvane cjeline, dijelove, ili tragove izumrlih organizama i
njihovih životnih aktivnosti,
12. genetska
raznolikost je raznolikost gena između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,
13. geološka
baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla kao
što su geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave
i objekti te paleontološki i mineraloški nalazi koji čine sastavni dio
krajobraza,
14. invazivna
strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku
raznolikost,
15. javni
interes je interes za Republiku Hrvatsku ili interes građana (stanovnika)
jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave,
16. krš
je jedinstven oblik reljefa s posebnim hidrogeološkim
i geomorfološkim značajkama, u kojem je podzemno vodno otjecanje znatno
bogatije od nadzemnog, u kojem se površinske razvodnice znatno razlikuju od
podzemnih i u kojem se javljaju posebni površinski (škrape, ponikve, uvale,
polja u kršu i dr.) i podzemni oblici (špilje i jame)
u tektonski razlomljenim karbonatnim, evaporitnim ili
gipsanim stijenama,
17. minerali
su samorodni homogeni kemijski elementi ili spojevi u vidu kristalizirane ili
amorfne tvari, određene strukture, oblika i sastava. Minerali u smislu ovoga
Zakona nisu mineralne sirovine,
18. ministar
je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite
prirode,
19. Ministarstvo
– središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode,
20. oblikovana
priroda je dio prirode koju je čovjek oblikovao s namjenom odgoja,
obrazovanja, oblikovanja krajobraznih elemenata ili s kojom drugom svrhom, a
koji je značajan za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. drvoredi, parkovi, botanički vrtovi, arboretumi i drugo),
21. obnavljanje
prirode je skup stručnih mjera i radnji kojima se narušeno stanje biološke
i krajobrazne raznolikosti vraća u stanje blisko izvornom,
22. očuvanje
prirode je svaki postupak, koji se obavlja radi održavanja i poboljšanja stanja
očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti,
23. održivo
korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način i u
obujmu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal
kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja,
24. oštećenje
prirode je stanje prirode, kada su ljudskim djelovanjem promijenjeni
prirodni procesi u tolikoj mjeri da je narušena prirodna ravnoteža ili su
uništene prirodne vrijednosti,
25. planovi
gospodarenja prirodnim dobrima su na temelju posebnih zakona propisane
planske osnove za upravljanje, gospodarenje i korištenje prirodnim dobrima u
gospodarske, socijalne i ekološke namjene,
26. ponovno
uvođenje u prirodu (reintrodukcija) je ponovno
naseljavanje neke svojte u područje iz kojeg je ranije izumrla, a u ekološkom
sustavu još postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja,
27. populacija
je skupina prostorno i vremenski povezanih primjeraka iste vrste, u kojoj se
one međusobno razmnožavaju,
28. povoljno
stanje vrste ili stanišnoga tipa je stanje koje u predvidljivoj budućnosti
osigurava opstanak te vrste ili stanišnoga tipa,
29. praćenje
stanja (monitoring) je osmišljeno i sustavno
praćenje stanja prirode, odnosno sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti,
30. prirodna
dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi u gospodarske svrhe;
prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva
(biološka dobra, vode, obnovljivo tlo),
31. prirodna
ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića
među sobom i s njihovim staništem. Prirodna ravnoteža je narušena, kada se
poremeti kvantitativna ili kvalitativna struktura životnih zajednica, ošteti
ili uništi stanište, uništi ili promijeni sposobnost djelovanja ekološkog
sustava, prekine međusobna povezanost pojedinih ekoloških sustava, ili
prouzroči znatnija izoliranost pojedinih populacija,
32. prirodne
vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi
očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi
znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskoga i drugoga
javnog interesa,
33. prirodnina je svaka izvorna sastavnica prirode (npr. biljka, gljiva, životinja, mineral, fosil, stijena,
voda, zrak, tlo i drugo),
34. rizik
za prirodu je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno
prouzročiti štetu prirodi,
35. sigovine su nakupine minerala u podzemnim prostorima
različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti, stalagnati,
helektiti i dr.),
36. speleološki
objekti su prirodno formirane podzemne šupljine duže od pet metara u koje
može ući čovjek, a dimenzije ulaza su im manje od dubine ili dužine objekta
(špilje, jame, ponori, estavele i dr.),
37. speleološki
katastar je dio baze podataka o speleološkim objektima i sastavni dio baze
podataka o zaštićenim prirodnim vrijednostima,
38. stanište
je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim i
abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine
jedan stanišni tip,
39. strana
vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije
obitavala u određenom ekološkom sustavu nekoga područja, nego je u njega
dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem,
40. stupica
je sredstvo namijenjeno za zadržavanje ili hvatanje životinja kojim se sprječava
njihovo slobodno kretanje,
41. svojta
je klasifikacijska jedinica bilo koje razine u taksonomiji (imenovanju)
organizama (mikroorganizama, gljiva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu se
odnosi na vrste i podvrste,
42. udomaćena
vrsta je vrsta na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi
udovoljio svojim potrebama,
43. unos s
mora podrazumijeva unošenje u Republiku Hrvatsku bilo kakvog primjerka
biljke ili životinje koji je uzet u morskom okruženju i unosi se izravno iz
morskog okruženja koje nije pod jurisdikcijom niti jedne države, uključujući
zračni prostor iznad mora te morsko dno i podzemlje ispod mora,
44. utjecajno
područje je prostor izvan granica zaštićenog područja kojim se sprječava
negativan utjecaj na zaštićeno područje,
45. uvođenje
u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje odnosno
unošenje vrsta ili podvrsta u ekološki sustav nekoga područja, u kojemu one
nikad ranije nisu prirodno obitavale,
46. utočište
za životinje je prostor, namijenjen privremenom boravku, odnosno liječenju
bolesnih ili ranjenih životinja, odbačenih mladunaca koji sami još nisu
sposobni preživjeti u prirodi, te životinja koje su bile oduzete vlasniku radi
protupravnog zadržavanja u zatočeništvu, nedopuštene trgovine, izvoza, uvoza i
radi drugih zakonom određenih razloga,
47. vlažna
staništa uključuju područja močvarnih zemljišta, poplavnih šuma i cretova, krške hidrogeološke i
hidrološke sustave i druge vode, prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa
stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područja morske
vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi šest metara,
48. zahvat u
prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje
može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i
očuvanja prirode,
49. zaštićene
prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od
tijela utvrđenog ovim Zakonom i upisane u upisnik zaštićenih prirodnih
vrijednosti, a odnose se na zaštitne kategorije (strogi rezervati, nacionalni parkovi,
posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode,
značajni krajobrazi, park-šume i spomenici parkovne
arhitekture), zaštićene biljne, gljivlje i
životinjske svojte uključujući mrtve primjerke divljih svojti zaštićenih na temelju
ovoga Zakona i međunarodnih ugovora, njihove dijelove i derivate, te zaštićene
minerale i fosile;
50. zavičajna
vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekološkom sustavu nekoga
područja.
Il. ZAŠTIĆENE PRIRODNE
VRIJEDNOSTI
Članak 8.
(1) Zaštićene prirodne vrijednosti prema ovome
Zakonu su:
1. zaštićena područja:
strogi rezervat,
nacionalni park,
posebni rezervat,
park prirode,
regionalni park,
spomenik prirode,
značajni krajobraz,
park-šuma,
spomenik parkovne
arhitekture,
2. zaštićene svojte:
strogo zaštićena divlja svojta,
zaštićena divlja svojta,
zaštićena zavičajna udomaćena svojta,
3. zaštićeni minerali, sigovine
i fosili.
(2) Zaštićene prirodne vrijednosti raspoređuju
se u razrede:
međunarodnog značenja,
državnog značenja,
lokalnog značenja.
(3) Raspored u razrede utvrđuje Ministarstvo na
temelju stručnog vrednovanja zaštićene prirodne vrijednosti.
1. Zaštićena područja
Članak 9.
(1) Zaštićena područja mogu se prekogranično
povezivati sa zaštićenim područjima druge države.
(2) Plan upravljanja i mjera zaštićenog područja
koje je prekogranično povezano, sporazumno se utvrđuje s nadležnim tijelom
države u kojoj se nalazi prekogranični dio zaštićenog područja.
Strogi rezervat
Članak 10.
(1) Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora
s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je
isključivo očuvanju izvorne prirode, znanstvenom istraživanju kojim se ne
mijenja biološka raznolikost, praćenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne
ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa.
(2) Za istraživanje te posjećivanje strogog
rezervata u cilju obrazovanja potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva.
(3) U strogom rezervatu zabranjene su
gospodarske i druge djelatnosti.
Nacionalni park
Članak 11.
(1) Nacionalni park je prostrano, pretežno
neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih
vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih
ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih
vrijednosti.
(2) Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu,
odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu.
(3) U nacionalnom parku su dopuštene radnje i
djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode.
(4) U nacionalnom parku je zabranjena
gospodarska uporaba prirodnih dobara.
(5) U nacionalnom parku dopušteno je obavljanje
ugostiteljsko--turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi
posjećivanja i razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom
na tradicionalan način, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(6) Djelatnosti iz stavka 5. ovoga članka mogu
se ograničiti radi očuvanja izvornosti prirode nacionalnog parka.
Posebni rezervat
Članak 12.
(1) Posebni rezervat je područje kopna i/ili
mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili
reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a osobitog je
znanstvenog značenja i namjene.
(2) Posebni rezervat može biti: floristički, mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki
(ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki,
paleontološki, hidrogeološki, hidrološki, rezervat u
moru i dr.
(3) U posebnom rezervatu nisu dopuštene radnje i
djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom
(branje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja,
uvođenje novih bioloških svojti, melioracijski zahvati, razni oblici
gospodarskog i ostalog korištenja i slično).
(4) U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati,
radnje i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za
očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom.
(5) Posjećivanje i razgledavanje posebnog
rezervata može se zabraniti ili ograničiti mjerama zaštite.
(6) Aktom o proglašenju posebnog rezervata mogu
se istovremeno zaštititi različite vrijednosti zbog kojih se proglašava
rezervat (ornitološko-ihtiološki, geološko-hidrološki i dr.).
Park prirode
Članak 13.
(1) Park prirode je prostrano prirodno ili
dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne
i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim
vrijednostima.
(2) U parku prirode dopuštene su gospodarske i
druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i
uloga.
(3) Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i
korištenje prirodnih dobara u parku prirode utvrđuje se uvjetima zaštite
prirode.
Regionalni park
Članak 14.
(1) Regionalni park je prostrano prirodno ili
dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima
međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima
karakterističnim za područje na kojem se nalazi.
(2) U regionalnom parku dopuštene su gospodarske
i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i
uloga.
(3) Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i
korištenje prirodnih dobara u regionalnom parku utvrđuje se uvjetima zaštite
prirode.
Spomenik prirode
Članak 15.
(1) Spomenik prirode je pojedinačni
neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima
ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.
(2) Spomenik prirode može biti geološki
(paleontološki, mineraloški, hidrogeološki,
strukturno-geološki, naftno-geološki, sedimentološki
i dr.); geomorfološki (špilja, jama, soliterna stijena i dr.),
hidrološki (vodotok, slap, jezero i dr.), botanički
(rijetki ili lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.),
prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i drugo.
(3) Na spomeniku prirode i u njegovoj
neposrednoj blizini koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene
radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti.
Značajni krajobraz
Članak 16.
(1) Značajni krajobraz je prirodni ili
kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili
kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja
karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili
osobito vrijedni krajobraz utvrđen sukladno ovome Zakonu.
(2) U značajnom krajobrazu nisu dopušteni
zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.
Park-šuma
Članak 17.
(1) Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, veće
krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji.
(2) U park-šumi su dopušteni samo oni zahvati i
radnje čija je svrha njezino održavanje ili uređenje.
Spomenik parkovne arhitekture
Članak 18.
(1) Spomenik parkovne
arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog
i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo
ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku,
kulturno-povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost.
(2) Na spomeniku parkovne
arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji čini sastavni dio
zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle
promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen.
2. Zaštićene svojte
Članak 19.
(1) Divlje svojte koje su ugrožene ili rijetke,
zaštićuju se kao strogo zaštićene svojte i zaštićene svojte.
(2) Strogo zaštićenom svojtom može se utvrditi:
– divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na
području Republike Hrvatske,
– usko rasprostranjeni endem,
– divlja svojta zaštićena na temelju
međunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi,
potvrđenog od Republike Hrvatske.
(3) Zaštićenom svojtom može se utvrditi:
– zavičajna divlja svojta koja je osjetljiva ili
rijetka, i ne prijeti joj izumiranje na području Republike Hrvatske,
– divlja svojta koja nije ugrožena, ali je radi
njezina izgleda lako moguće zamijeniti s ugroženom divljom svojtom,
– divlja svojta na temelju međunarodnog ugovora
kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi.
(4) Zaštićenom zavičajnom udomaćenom svojtom
može se utvrditi ona ugrožena baštinjena biljna sorta i/ili životinjska pasmina
koja se razvila kao posljedica tradicionalnog uzgoja i čini dio hrvatske
prirodne baštine.
(5) Na pitanja zaštite zaštićenih divljih svojti
i zavičajnih udomaćenih svojti koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se
posebni propisi.
3. Zaštićeni minerali, sigovine i fosili
Članak 20.
(1) Zaštićenim mineralom može se utvrditi onaj
mineral, nakupine minerala i sigovine koji zbog svoje
rijetkosti, izuzetne veličine ili izgleda, ili izvanrednoga znanstvenog
značenja predstavlja prirodnu vrijednost u smislu ovoga Zakona.
(2) Zaštićenim fosilom može se utvrditi onaj
fosil koji zbog svoje rijetkosti, izuzetne veličine ili izgleda, ili izvanrednoga
znanstvenog značenja predstavlja prirodnu vrijednost u smislu ovoga Zakona.
(3) Minerali, sigovine
i fosili vlasništvo su Republike Hrvatske.
(4) Zabranjeno je uništavati zaštićene minerale,
sigovine i fosile te oštećivati njihova nalazišta.
III. POSTUPAK
PROGLAŠAVANJA ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH VRIJEDNOSTI
1. Zaštićena područja
Članak 21.
(1) Nacionalni park i park prirode proglašava
Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: Sabor) zakonom.
(2) Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada Republike
Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) uredbom na prijedlog Ministarstva.
(3) Regionalni park, značajni krajobraz i
park-šumu koji se nalaze na području županije ili Grada Zagreba proglašava
županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba uz prethodno
pribavljenu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva.
(4) Spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture koji se nalaze na području županije
ili Grada Zagreba proglašava županijska skupština ili Gradska skupština Grada
Zagreba uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(5) Zaštićena područja iz stavka 3. i 4. ovoga
članka koja se nalaze na području dvije ili više županija, proglašava Vlada
uredbom na prijedlog Ministarstva.
(6) Ako zaštitu iz stavka 3. i 4. ovoga članka
predloži Ministarstvo, a odgovarajuće predstavničko tijelo ne donese akt o
zaštiti u roku od tri mjeseca od primitka prijedloga, tu prirodnu vrijednost
zaštićenom će pr
Članak 22.
(1) Prijedlog akta o proglašenju temelji se na
stručnoj podlozi koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem
tekstu: Zavod), a kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže
zaštititi, način upravljanja tim područjem, te na izjavi tijela koje donosi akt
o proglašenju o osiguranim sredstvima za upravljanje zaštićenim područjem.
(2) Stručna podloga iz stavka 1. ovoga članka
sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se zaštićuje, ocjenu
stanja toga područja, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju
proisteći, posebno s obzirom na vlasnička prava i zatečene gospodarske
djelatnosti, te ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje akta o
proglašenju zaštićenog područja.
(3) O prijedlogu za proglašenje zaštićenog
područja izvješćuje se javnost. Izvješćivanje javnosti podrazumijeva javni uvid
u predloženi akt o proglašenju zaštićenog područja i stručnu podlogu s
kartografskom dokumentacijom.
(4) Postupak javnog uvida za proglašenje
nacionalnih parkova, parkova prirode, strogih rezervata i posebnih rezervata
organizira i provodi Ministarstvo, a postupak javnog uvida za ostala zaštićena
područja (spomenik prirode, regionalni park, značajni krajobraz, park-šumu i
spomenik parkovne arhitekture) organizira i provodi
županija ili Grad Zagreb.
(5) Javni uvid iz stavka 4. ovoga članka traje
najmanje trideset dana.
(6) Predlagač akta o proglašenju zaštićenog
područja dužan je očitovati se o podnesenim primjedbama prilikom javnog uvida,
a podnesene primjedbe i očitovanja postaju sastavni dio dokumentacije na kojoj
se temelji prijedlog za proglašenje.
(7) Obavijest o javnom uvidu objavljuje se u
najmanje jednom javnom glasilu, a sadrži podatak gdje se može pregledati
kartografska i druga dokumentacija u svezi s predloženom zaštitom.
Članak 23.
(1) Akt o proglašenju zaštićenog područja
sadrži:
– naziv i kategoriju zaštićenog područja,
– prostorne granice zaštićenog područja,
– naznaku mjerila kartografskog prikaza, odnosno
drugu oznaku lokacije,
– kartografski prikaz s ucrtanim granicama,
odnosno s oznakom lokacije, koji su sastavni dio akta o proglašenju.
(2) U cilju sprječavanja ugrožavanja zaštićenog
područja aktom o proglašenju može se odrediti utjecajno područje koje je izvan
zaštićenog područja i propisati mjere njegove zaštite.
Članak 24.
(1) Akt o proglašenju zaštićenog područja iz
članka 21. stavka 1., 2. i 5. ovoga Zakona objavljuje se u »Narodnim novinama«,
a akt o proglašenju iz članka 21. stavka 3. i 4. ovoga Zakona u službenom
glasilu županije ili Grada Zagreba i u »Narodnim novinama«.
(2) Kartografski prikaz s ucrtanim granicama,
odnosno s oznakom lokacije čuva donositelj akta o proglašenju, a jedan
primjerak akta i kartografskog prikaza obvezno se dostavlja Ministarstvu i
Zavodu.
(3) Akt o proglašenju dostavlja se nadležnom
sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama.
Članak 25.
(1) Ako nestanu obilježja zbog kojih je
proglašeno zaštićeno područje, donositelj akta o proglašenju može donijeti akt
o prestanku zaštite uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva, a po
postupku propisanom za donošenje akta o proglašenju zaštite.
(2) Akt o prestanku zaštite dostavlja se
nadležnom sudu radi brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama.
Preventivna zaštita
Članak 26.
(1) Za područje za koje se stručnim obrazloženjem
Zavoda utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja i/ili je pokrenut postupak
radi stavljanja pod zaštitu utvrđuje se da je pod preventivnom zaštitom
donošenjem rješenja o preventivnoj zaštiti. Rješenje o preventivnoj zaštiti
donosi Ministarstvo.
(2) Rješenjem o preventivnoj zaštiti utvrđuje se
zaštićeno područje i rok na koji se određuje preventivna zaštita koji ne može
biti dulji od tri godine od dana donošenja rješenja.
(3) Za vrijeme preventivne zaštite na prirodnu
vrijednost primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.
(4) Rješenje o preventivnoj zaštiti dostavlja se
nadležnom sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama.
2. Zaštićene svojte
Članak 27.
(1) Divlje svojte koje su ugrožene u smislu
ovoga Zakona proglašava zaštićenim svojtama ili strogo zaštićenim svojtama
Ministarstvo pravilnikom na prijedlog Zavoda na temelju procjene ugroženosti
pojedinih svojti i obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojega je
Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi.
(2) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi
se na temelju crvenog popisa koji izrađuje Zavod.
Članak 28.
(1) Zavičajne udomaćene svojte koje su ugrožene
u smislu ovoga Zakona utvrđuje i proglašava zaštićenim zavičajnim udomaćenim
svojtama ministar na prijedlog Zavoda.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuju
se i uzgojni ciljevi, pravila uzgoja i očuvanja čiste i zdrave genetske osnove,
te načine korištenja ugroženih zavičajnih udomaćenih svojti koji nisu propisani
posebnim zakonom.
3. Zaštićeni minerali, sigovine i
fosili
Članak 29.
Minerale, sigovine i
fosile utvrđuje i proglašava zaštićenim prirodnim vrijednostima ministar na
prijedlog Zavoda.
4. Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti
Članak 30.
(1) Zaštićene prirodne vrijednosti upisuju se u
Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti.
(2) Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti
vodi Ministarstvo.
(3) Upis zaštićenih prirodnih vrijednosti i
brisanje iz Upisnika obavlja se na temelju akta o utvrđivanju, odnosno
proglašenju te akta o prestanku zaštite.
(4) Sadržaj i način vođenja Upisnika zaštićenih
prirodnih vrijednosti propisat će pravilnikom ministar.
(5) Podaci iz Upisnika zaštićenih prirodnih
vrijednosti su javni, osim ako se odredi da su podaci o položaju zaštićene
prirodne vrijednosti radi njezine zaštite tajni.
IV. PROVOĐENJE ZAŠTITE I
OČUVANJA PRIRODE
1. Opće mjere zaštite i
očuvanja prirode
Članak 31.
(1) Vlasnici i nositelji prava na prirodninama dužni su dopustiti predstavnicima tijela
nadležnih za obavljanje upravnih i/ili stručnih poslova zaštite prirode (u
daljnjem tekstu: nadležna tijela) i od njih ovlaštenim osobama, obilazak i
pregled tih prirodnina u svrhu istraživanja,
prikupljanja stručnih podataka, te nadzora u provođenju propisanih uvjeta i
mjera zaštite prirode.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se i
na zaštićene prirodne vrijednosti.
Članak 32.
(1) Za organiziranje vožnje, vožnju i parkiranje
vozila na motorni pogon (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, športske,
natjecateljske i promidžbene vožnje, i sl.) izvan svih
vrsta cesta, na poljskim putovima i uređenim stazama potrebno je ishoditi
dopuštenje Ministarstva uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva.
(2) U slučajevima obavljanja službene dužnosti,
poljoprivrednih, šumarskih ili drugih dopuštenih djelatnosti, kada je to u
skladu s ovim Zakonom i drugim propisima, dopuštenje nije potrebno.
Članak 33.
Na zaštićenom području nije dopuštena prenamjena
zemljišta koja nije sukladna dokumentu prostornog uređenja.
Članak 34.
(1) Sredstva za zaštitu bilja i mineralna
gnojiva smiju se koristiti na temelju stručnih prosudbi i rezultata provjere
cjelokupnog stanja na ugroženim vrstama, na prirodi prihvatljiv način, sukladno
posebnim propisima.
(2) U slučaju osnovane sumnje da se uporabom
sredstava za zaštitu bilja ili mineralnih gnojiva ugrožava biološka raznolikost
ili prirodna vrijednost, odnosno da uporaba nije ekološki prihvatljiva,
ministar će uz prethodno mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog
za poslove poljoprivrede i šumarstva naredbom privremeno ograničiti ili trajno
zabraniti uporabu sredstava za zaštitu bilja ili mineralnih gnojiva kojima se
ugrožava biološka raznolikost ili prirodna vrijednost.
Zahvati u prirodu
Članak 35.
(1) Zahvati u prirodu planiraju se na način da
se izbjegnu ili na najmanju mjeru svedu oštećenja prirode.
(2) Tijekom izvođenja zahvata nositelj zahvata
je dužan djelovati tako da u najmanjoj mjeri oštećuje prirodu, a po završetku
zahvata dužan je u zoni utjecaja zahvata uspostaviti ili približiti stanje u
prirodi onom stanju koje je bilo prije zahvata.
Članak 36.
(1) Za planirani zahvat u prirodu koji nije
obuhvaćen procjenom utjecaja na okoliš, a koji sam ili s drugim zahvatima može
imati bitan utjecaj na ekološki značajno područje ili zaštićenu prirodnu
vrijednost, ocjenjuje se njegova prihvatljivost za prirodu u odnosu na ciljeve
očuvanja tog ekološki značajnog područja ili zaštićene prirodne vrijednosti,
sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima.
(2) Za planirane zahvate za koje je posebnim
propisom obvezna procjena utjecaja na okoliš, ocjena prihvatljivosti za prirodu
obavlja se u sklopu procjene utjecaja na okoliš sukladno posebnom propisu.
(3) Zahvate za koje je obvezna ocjena
prihvatljivosti za prirodu, sadržaj, rok i način utvrđivanja ocjene
prihvatljivosti zahvata za prirodu, način obavješćivanja javnosti i način
izračuna jamčevine za uklanjanje mogućih posljedica na prirodu ministar će
propisati pravilnikom uz prethodnu suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave za poslove zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva.
Članak 37.
(1) Ako je ocjenom o prihvatljivosti zahvata iz
članka 36. ovoga Zakona planirani zahvat prihvatljiv, Ministarstvo izdaje
rješenje o dopuštenju zahvata. Rješenjem se utvrđuju i uvjeti zaštite prirode
koji sadrže i kompenzacijske uvjete. Rješenjem se utvrđuje i plaćanje jamčevine
za otklanjanje mogućih posljedica na prirodu do visine predviđenih troškova
potrebnih za otklanjanje mogućih posljedica, način plaćanja i povrata jamčevine.
Ako je ocjenom o prihvatljivosti zahvata za prirodu planirani zahvat
neprihvatljiv, Ministarstvo izdaje rješenje kojim odbija zahtjev za izvođenje
zahvata u prirodi.
(2) Iznimno, ako planirani zahvat nije
prihvatljiv za prirodu, zbog javnog interesa, uključujući one gospodarske i
socijalne naravi, ili zbog pomanjkanja drugih pogodnih rješenja, Vlada može
izdati dopuštenje za provođenje planiranog zahvata, uz prethodno provedenu
javnu raspravu. Dopuštenje mora sadržavati kompenzacijske uvjete.
(3) Ako se na području planiranoga zahvata
nalazi stanišni tip ili stanište biljne, gljivlje ili
životinjske vrste, koji su zaštićeni na temelju međunarodnih ugovora i drugih
propisa, može se prevladavajući javni interes, zbog kojega se prihvaća
planirani zahvat, odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi i javnu sigurnost,
ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta za prirodu.
Članak 38.
(1) Ministarstvo utvrđuje posebne uvjete zaštite
prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova
i zahvata na području nacionalnog parka, posebnog rezervata, spomenika prirode,
parka prirode, te izvan granica građevinskog područja za građevine od važnosti
za Republiku Hrvatsku utvrđene posebnim propisom i za zahvate koji obuhvaćanju
područje dviju ili više županija i Grada Zagreba.
(2) Ured državne uprave u županiji, odnosno
upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove zaštite prirode (u daljnjem
tekstu: ured državne uprave) utvrđuje posebne uvjete zaštite prirode u postupku
izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na
području regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume, spomenika parkovne arhitekture, te izvan granica građevinskog
područja.
Ublažavanje štetnih posljedica na prirodu nastalih zahvatima
u prirodi ili korištenjem prirodnih dobara
Članak 39.
(1) Kompenzacijski uvjeti se utvrđuju u cilju
ublažavanja ili nadomještavanja predvidivih oštećenja prirode.
(2) Kompenzacijski uvjeti određuju se ovisno o
predviđenom ili prouzročenom oštećenju prirode te mogućnosti povrata u doprirodno stanje.
(3) Pri izboru kompenzacijskog uvjeta prednost
ima nadoknađivanje područjem koje ima iste ili slične značajke oštećene prirode
za koju se provodi kompenzacija, i kojim se osigurava povezanost i cjelovitost
ekološke mreže.
(4) Oblici kompenzacijskih uvjeta su:
– uspostavljanje kompenzacijskog područja, koji
ima iste ili slične značajke oštećene prirode,
– uspostavljanje drugog područja značajnog za
očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, odnosno za zaštitu prirodnih vrijednosti,
– plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti
prouzročenog oštećenja prirode u slučaju da nije moguće provesti sanacijske ili
druge kompenzacijske uvjete.
(5) Ministarstvo utvrđuje kompenzacijske uvjete.
Novčani iznos na ime kompenzacije uplaćuje se u korist državnog proračuna.
Članak 40.
(1) Ako se zahvat u prirodi ili korištenje
prirodnih dobara izvede bez utvrđenih uvjeta zaštite prirode ili suprotno
izdanim uvjetima zaštite prirode, te zbog toga nastanu oštećenja prirode,
nositelj zahvata odnosno korištenja prirodnih dobara dužan je bez odgađanja i
na vlastiti trošak otkloniti štetne posljedice svog djelovanja.
(2) Ako nositelj zahvata u prirodi odnosno
korištenja prirodnih dobara ne otkloni štetne posljedice svog djelovanja u
skladu sa stavkom 1. ovoga članka, te zbog toga nastanu oštećenja prirode na
ekološki značajnim područjima, zaštićenim područjima ili drugim prirodnim
vrijednostima, Ministarstvo će nositelju zahvata odnosno korisniku prirodnih
dobara rješenjem odrediti kompenzacijski uvjet, koji je dužan provesti sukladno
članku 39. ovoga Zakona te iznos nadoknade štete zbog nanesenih oštećenja
prirodi.
2. Zaštita ekoloških
sustava
Članak 41.
(1) Zaštita ekoloških sustava ostvaruje se
provođenjem mjera očuvanja biološke raznolikosti u korištenju prirodnih dobara
i uređenju prostora, te zaštitom stanišnih tipova.
(2) Zavod vodi katastar ekoloških sustava te
zajedno s osobom koja gospodari prirodnim dobrom prati stanje (monitoring) osobitih i ugroženih ekoloških sustava, odnosno
stanišnih tipova sukladno ovom Zakonu.
Članak 42.
(1) Očuvanje biološke raznolikosti šumskih
ekoloških sustava obavlja se sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima.
(2) Očuvanje biološke raznolikosti šuma u
gospodarenju šumama osigurava se na načelima održivog razvitka i održavanja
prirodnog sastava vrsta i njihove prirodne obnove.
(3) Gospodarenje šumama u smislu stavka 2. ovoga
članka provodi se na načelima certifikacije šuma i prema posebnom propisu.
(4) Za zaštićena područja donosi se program
zaštite šumskih ekoloških sustava koji sadrži mjere njihove zaštite i
unaprjeđenja na temelju praćenja stanja.
(5) Program zaštite šumskih ekoloških sustava
sastavni je dio plana upravljanja javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim
područjima iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona i planova gospodarenja šumama.
Članak 43.
(1) Pošumljavanje, gdje to dopuštaju uvjeti
staništa, obavlja se autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni
sastav, koristeći prirodi prilagođene metode uz dopuštenje Ministarstva.
(2) Pošumljavanje nešumskih
površina obavlja se ako se time ne ugrožavaju ugroženi nešumski
i rijetki stanišni tipovi.
(3) Ugroženi i rijetki stanišni tipovi unose se
u planove gospodarenja šumama određenog područja na temelju karte stanišnih
tipova iz članka 57. ovoga Zakona.
Članak 44.
(1) U šumama je dopušteno korištenje bioloških i
biotehničkih sredstava za zaštitu bilja radi očuvanja biološke raznolikosti.
(2) Ako se pojavi uzročnik koji bi mogao
izazvati veće gospodarske štete, a ne postoji odgovarajuće biološko ili biotehničko
sredstvo mogu se koristiti kemijska sredstva uz dopuštenje središnjeg tijela
državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost
Ministarstva.
Članak 45.
(1) Radi očuvanja biološke raznolikosti u svim
šumama treba osigurati stalan postotak zrelih, starih i suhih stabala, osobito
stabala s dupljama, sukladno uvjetima zaštite prirode koji su sastavni dio
šumskogospodarskih osnova.
(2) Uvjeti zaštite prirode utvrđuju se za
pojedini ekološko-gospodarski tip šume ili uređajni razred
i sastavni su dio šumsko-gospodarske osnove područja.
(3) Prilikom dovršnog sijeka većih šumskih površina ostavljaju se manje
neposječene površine koje se utvrđuju šumskogospodarskim osnovama radi očuvanja
biološke raznolikosti.
(4) Radi obogaćivanja biološke i krajobrazne
raznolikosti, u gospodarenju šumama postupa se na način da se u najvećoj mjeri
očuvaju šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) i
šumski rubovi.
Članak 46.
(1) Krški ekološki sustavi predstavljaju prirodne
vrijednosti od međunarodnog značenja u smislu ovoga Zakona.
(2) Planovima gospodarenja prirodnim dobrima u
krškom području utvrđuje se mogući utjecaj na krški ekološki sustav uz
prethodnu suglasnost Ministarstva.
Članak 47.
(1) Speleološki objekti su u vlasništvu
Republike Hrvatske.
(2) Za speleološke objekte izrađuje se katastar.
Katastar uspostavlja i vodi Zavod.
(3) Otkriće svakog speleološkog objekta ili
njegovog dijela prijavljuje se Ministarstvu u roku od 15 dana.
(4) Za daljnje postupanje s otkrivenim
speleološkim objektom Ministarstvo izdaje rješenje uz prethodno pribavljeno
mišljenje Zavoda u roku od 30 dana od dana prijave otkrića navedenog
speleološkog objekta.
(5) Ako Ministarstvo ne izda rješenje u roku iz
stavka 4. ovoga članka smatra se da istraživanje i zaštita otkrivenog objekta
nije potrebna, a pravna ili fizička osoba može nastaviti s izvođenjem radova
ili zahvata sukladno posebnom propisu.
Članak 48.
(1) Zabranjeno je oštećivati, uništavati i
odnositi sigovine, živi svijet speleoloških objekata,
fosilne, arheološke i druge nalaze te mijenjati stanišne uvjete u objektu,
njegovom nadzemlju i neposrednoj blizini.
(2) Za sve aktivnosti u speleološkom objektu
potrebno je prethodno ishoditi dopuštenje Ministarstva, a osobito za:
– organizirano posjećivanje, korištenje ili
uređenje speleološkog objekta ili njegovoga dijela;
– otvaranje i/ili zatvaranje ulaza/izlaza u/na
speleološkom objektu, kao i za izgradnju, obnovu ili sanaciju svakoga podzemnog
objekta;
– obavljanje znanstvenih i stručnih
istraživanja;
– ronjenje u speleološkom objektu;
– snimanje filmova ili fotografiranje u
speleološkom objektu;
– radnje i zahvate koji utječu na temeljne
značajke, uvjete i prirodnu floru ili faunu u speleološkom objektu ili njegovom
nadzemlju.
(3) Za obavljanje znanstvenih i stručnih
istraživanja speleološkim udrugama može se izdati godišnje dopuštenje.
(4) Rješenje o dopuštenju sadrži i uvjete
zaštite prirode.
Članak 49.
(1) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na
kojemu se nalazi speleološki objekt ne smije ugroziti ili oštetiti speleološki
objekt, zatrpati ulaz, priječiti njegovo korištenje na dopušten način, te je
dužan omogućiti pristup i razgledavanje tog objekta samo u dopuštene svrhe.
(2) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na
kojem se nalazi speleološki objekt ima pravo prvenstva pri dodjeli koncesije
ili pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja
speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu. Visina naknade određuje se
sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade odlučuje sud. Nadoknada se
isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna, odnosno proračuna županije ili
Grada Zagreba.
(3) Ako se za korištenje speleološkog objekta
izda koncesija, vlasniku za ograničenja kojima je podvrgnut, koncesionar plaća naknadu u visini koja se utvrđuje sukladno stavku 2. ovoga
članka.
Članak 50.
(1) Vlažna staništa, uključujući vode,
predstavljaju prirodne vrijednosti u smislu ovoga Zakona, te ih treba očuvati u
prirodnom ili doprirodnom stanju.
(2) Na pitanja zaštite vlažnih staništa,
uključujući vode, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe
posebnih propisa.
(3) Sva prirodna jezera i bare, sve lokve u
priobalju veće od 0,01 ha, prirodne i doprirodne
močvare veće od 0,25 ha, cretovi, izvori, ponori i
potoci s obalnim pojasom od dva metra, predstavljaju ekološki značajna područja
u smislu ovoga Zakona.
Članak 51.
(1) U vlažnim staništima nije dopušteno
pregrađivanje vodotokova, isušivanje, zatrpavanje ili
mijenjanje izvora i ponora, bara i dr. ako se time
ugrožava opstanak prirodnih vrijednosti i očuvanje biološke raznolikosti.
(2) Količinu vode u vlažnim staništima iz stavka
1. ovoga članka koja je nužna za opstanak prirodnih vrijednosti i očuvanje biološke
raznolikosti, određuje Ministarstvo uz prethodno pribavljenu suglasnost
središnjeg tijela državne uprave nadležnog za vode, na temelju studije o
potrebnim količinama vodnih zaliha u vlažnim staništima koju izrađuje Zavod u
suradnji s pravnom osobom za obavljanje poslova upravljanja vodama.
(3) Nadležna tijela u sklopu svoga djelokruga,
te fizičke i pravne osobe u obavljanju djelatnosti, dužni su osigurati biološki
minimum vode u vlažnim staništima.
Članak 52.
(1) Aktivnostima na moru i u podmorju ne smiju
se ugrožavati, oštećivati niti uništavati morska staništa.
(2) Očuvanje biološke raznolikosti mora
osigurava se provođenjem mjera za očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju
te mjerama za očuvanje divljih svojti.
Članak 53.
Ako to zahtijeva zaštita pojedinih strogo
zaštićenih vrsta ili stanišnih tipova ministar može naredbom, po prethodno
pribavljenoj suglasnosti ministra nadležnog za ribarstvo, privremeno ili trajno
izuzeti od ribolova i drugih uporaba dijelove mora i podmorja.
Članak 54.
Radi očuvanja biološke raznolikosti travnjacima
se gospodari putem ispaše i režimom košnje, prilagođenim vrsti travnjaka, uz
prirodi prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih
gnojiva.
Članak 55.
(1) Radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti
oranicama treba očuvati vrijedna i ugrožena rubna staništa (živice, pojedinačna
stabla, skupine stabala, bare i livadne pojaseve).
(2) Prilikom planiranja i izvođenja
okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, potrebno je u što većoj mjeri očuvati postojeća
ili stvoriti nova staništa iz stavka 1. ovoga članka, te isplanirati njihov
raspored i veličinu na način da se osigura najveća vrijednost staništa za
biološku i krajobraznu raznolikost.
3. Očuvanje ekološke
mreže
Članak 56.
(1) Očuvanjem ekološke mreže osigurava se
očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem staništa
kojima je narušeno povoljno stanje.
(2) Stanišni tip je u povoljnom stanju, ako:
– je njegovo prirodno područje
rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,
– postoji, i u doglednoj budućnosti će se
vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni
opstanak,
– je zajamčeno povoljno stanje njegovih
značajnih bioloških vrsta.
Članak 57.
(1) Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom
staništa te se prati njihovo stanje i ugroženost.
(2) Stanišni tipovi su ugroženi ako nisu u
povoljnom stanju i/ili im prijeti nestanak.
(3) Područja ugroženih i rijetkih stanišnih
tipova su ekološki značajna područja u smislu ovoga Zakona.
(4) Vrste stanišnih tipova, kartu staništa,
ugrožene i rijetke stanišne tipove te mjere zaštite za očuvanje stanišnih
tipova utvrdit će ministar pravilnikom.
(5) Praćenje stanja i ugroženosti staništa
obavlja Zavod.
Članak 58.
(1) Ekološki značajna područja su:
– područja koja su biološki iznimno raznovrsna
ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih
ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka,
– područja koja bitno doprinose očuvanju
biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj,
– područja stanišnih tipova koji su ugroženi na
svjetskoj, europskoj ili državnoj razini,
– staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj,
europskoj ili državnoj razini;
– staništa endemičnih svojti za Republiku
Hrvatsku,
– područja koja bitno pridonose genskoj
povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori),
– selidbeni putevi
životinja,
– očuvane šumske cjeline.
(2) Sustav međusobno povezanih ili prostorno
bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom
raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke
raznolikosti, čini ekološku mrežu. Unutar ekološke mreže njezini dijelovi
povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima.
(3) Ekološku mrežu sa sustavom ekološki
značajnih područja i ekoloških koridora na prijedlog Ministarstva proglašava
Vlada.
Članak 59.
(1) Zaštita ekološki značajnih područja
osigurava se provođenjem propisanih mjera i uvjeta zaštite prirode u cilju
očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštite prirodnih vrijednosti
sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Nisu dopuštene radnje koje mogu dovesti do
uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom
području.
(3) Iznimno, Ministarstvo može dopustiti radnje
iz stavka 2. ovoga članka ako se oštećenje ekološki značajnog područja može
odgovarajućim mjerama kompenzirati, ili ako su zahvati i radnje potrebni radi
prevladavajućega javnog interesa.
(4) U slučaju izdavanja dopuštenja sukladno
stavku 3. ovoga članka Ministarstvo određuje kompenzacijske uvjete.
Članak 60.
(1) Međunarodno ekološki značajno područje je
ono područje koje na temelju međunarodnih standarda utvrdi Vlada uredbom te
osigura zaštitu određenim režimom zaštite, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Upravljanjem međunarodno ekološki značajnim
područjem iz stavka 1. ovoga članka osigurava se očuvanje i poboljšanje
njegovih svojstava koja su najznačajnija za očuvanje povoljnog stanja stanišnog
tipa ili divlje vrste.
(3) Radi zaštite međunarodno ekološki značajnih područja
i poboljšanja povezanosti ekološke mreže, čuvaju se i razvijaju značajke koje
su najvažnije za očuvanje povoljnog stanja vrsta zaštićenih temeljem
međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka i koji su na snazi.
(4) Nisu dopuštene radnje koje mogu dovesti do
uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na međunarodno ekološki
značajnom području.
4. Poticajne mjere za
očuvanje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti
Članak 61.
(1) Očuvanje ugroženih divljih svojti,
zavičajnih udomaćenih svojti i ugroženih stanišnih tipova podupire se novčanim
poticajima i nadoknadama, te povoljnim kreditiranjem zaštitnih radnji.
(2) Novčani poticaji i druge poticajne mjere
namijenjeni su i zaštiti i očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, a
osobito poticanju gospodarenja koje uvažava i provodi mjere očuvanja biološke i
krajobrazne raznolikosti, i koje nije štetno za prirodu, kao i za davanje
nadoknada pravnim i fizičkim osobama koje radi zaštite biološke i krajobrazne
raznolikosti trpe odgovarajuća ograničenja ili štete.
(3) Novčani poticaj i nadoknade iz stavka 1. i
2. ovoga članka utvrđuju se posebnim propisima.
5. Očuvanje genetske
raznolikosti
Članak 62.
(1) Genetski materijal se koristi sukladno ovome
Zakonu i posebnim propisima.
(2) Uzimanje genetskog materijala iz prirode
radi korištenja ne smije ugrožavati opstanak ekološkog sustava ili populaciju
vrsta u njihovim staništima.
Članak 63.
(1) Pristup genetskim izvorima dopušten je svima
pod istim uvjetima na način propisan ovim Zakonom i posebnim propisom.
(2) Rezultati istraživanja i razvoja proizašli
iz korištenja genetskih izvora koriste se na pravičan način sukladno posebnim
propisima.
(3) Nitko ne može postati vlasnikom genetskog materijala
stvorenog na temelju genetskog materijala divljih svojti.
Članak 64.
(1) U genskim bankama čuvaju se biološki
materijali, nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelovi životinja, gljiva
ili biljaka, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijali,
kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta odnosno njihovih genetskih
bogatstava. Uvjete za rad genskih banaka propisuje čelnik središnjeg tijela
državne uprave nadležnog za znanost, uz suglasnost Ministarstva.
(2) Genskim bankama upravljaju pravne ili
fizičke osobe ovlaštene na temelju ovoga Zakona ili posebnog propisa.
(3) Ovlaštenje iz stavka 2. ovoga članka izdaje
čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za znanost, uz suglasnost
Ministarstva.
6. Inventarizacija i
praćenje stanja
Članak 65.
(1) Zavod uspostavlja i provodi inventarizaciju
svih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti (biološke svojte, stanišni
tipovi i tipovi krajobraza), kartiranje ugroženih
svojti i stanišnih tipova, te njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje.
(2) Podaci o inventarizaciji dostavljaju se
Ministarstvu. Podaci su javni, osim ako se radi zaštite divljih svojti ili
staništa podaci ne proglase tajnim.
Članak 66.
(1) Zavod prati i organizira praćenje stanja
očuvanosti prirode (monitoring).
(2) Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća:
– praćenje i ocjenu stanja bioloških svojti,
njihovih staništa, stanišnih tipova, ekološki značajnih područja, ekoloških
sustava, ekološke mreže te tipova krajobraza,
– praćenje promjena geoloških vrijednosti
(pojave klizišta, urušavanja, novih izvora i sl.),
što obuhvaća i izradu posebnih geoloških karata kao podloga za daljnja
istraživanja i praćenja,
– praćenje stanja zaštićenih prirodnih
vrijednosti.
(3) Podaci o praćenju stanja očuvanosti prirode
(monitoringu) dostavljaju se Ministarstvu. Podaci su
javni, osim ako se radi zaštite divljih svojti ili staništa podaci ne proglase
tajnim.
Članak 67.
(1) Za istraživanja na zaštićenim područjima,
zaštićenih biljnih, gljivljih i životinjskih svojta,
zaštićenih minerala, fosila i speleoloških objekata potrebno je ishoditi
dopuštenje Ministarstva. Dopuštenjem se utvrđuju i uvjeti zaštite prirode.
Dopuštenje se izdaje rješenjem.
(2) Pravna ili fizička osoba koja je obavila
istraživanja dužna je o rezultatima istraživanja izvijestiti Ministarstvo i
Zavod u roku od trideset dana od dana završetka istraživanja.
Članak 68.
Zavod vodi informacijski sustav zaštite prirode
kao dio jedinstvenoga informacijskog sustava Ministarstva, prema međunarodno
prihvaćenim standardima i obvezama.
POSEBNE MJERE ZAŠTITE I
OČUVANJA PRIRODE
7. Provođenje zaštite u zaštićenim
područjima
Članak 69.
(1) Organizacija prostora, način korištenja,
uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuje se, na
temelju stručne podloge koju izrađuje Zavod, prostornim planom područja
posebnih obilježja.
(2) Prostorni plan nacionalnog parka i parka
prirode donosi Sabor.
Članak 70.
(1) Mjere zaštite zaštićenih područja sastavni
su dio dokumenata prostornog uređenja, planova upravljanja, planova
gospodarenja, te drugih propisa koji se donose na temelju ovoga Zakona i koji
uređuju pitanja zaštite, očuvanja, unaprjeđenja i korištenja nacionalnog parka,
parka prirode i drugih zaštićenih područja.
(2) Mjere zaštite iz stavka 1. ovoga članka odnose
se na zabranu ili ograničenje zahvata u prostoru: gradnja infrastrukturnih
objekata; gradnja novih tranzitnih, komunalnih, energetskih,
telekomunikacijskih i prometnih objekata; otkopavanje ili zasipavanje terena;
otkopavanje ili odnošenje kamenja, minerala, sigovina
ili fosila; odlaganje otpada i ispuštanje otpadnih voda; mijenjanje vodnog
režima; odvoženje naplavina; gospodarsko korištenje prirodnih dobara; izvođenje
meliorativnih zahvata; uklanjanje živica i drugih prirodnina; sadnja monokultura; skupljanje gljiva i biljaka
i njihovih dijelova; uznemiravanje, ubijanje ili hvatanje životinja; lov;
ribolov; prometovanje; športsko-rekreacijske djelatnosti; postavljanje
reklamnih i drugih oznaka; posjećivanje i razgledavanje; i druge aktivnosti
koje mogu ugroziti zaštićenu prirodnu vrijednost.
(3) U zaštićenim područjima nije dopušteno
izvođenje vojnih vježbi ni drugih vojnih aktivnosti kojima se mogu ugroziti
prirodne vrijednosti.
Članak 71.
(1) Pravilnikom o unutarnjem redu pobliže se
uređuju pitanja i propisuju mjere zaštite, očuvanja, unaprjeđenja i korištenja
nacionalnog parka i parka prirode, te zaštićenih područja i drugih zaštićenih
prirodnih vrijednosti kojima upravlja javna ustanova koju osniva županijska
skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba.
(2) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka za
nacionalni park donosi upravno vijeće javne ustanove uz suglasnost Ministarstva
i prethodno mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva kada je temeljni fenomen šuma
ili voda.
(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka za park
prirode i ostala zaštićena područja te druge zaštićene prirodne vrijednosti iz
stavka 1. ovoga članka donosi upravno vijeće javne ustanove uz suglasnost
Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva kada je temeljni fenomen iz
njegova djelokruga.
(4) Pravilnici o unutarnjem redu nacionalnih
parkova i parkova prirode objavljuju se u »Narodnim novinama«, a pravilnici
ostalih zaštićenih područja objavljuju se u službenom glasilu osnivača.
Upravljanje zaštićenim područjem
Članak 72.
(1) Zaštićenim područjima upravljaju javne
ustanove.
(2) Javne ustanove za upravljanje nacionalnim
parkom i parkom prirode osniva Republika Hrvatska uredbom Vlade Republike
Hrvatske.
(3) Javne ustanove za upravljanje ostalim
zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima osnivaju
jedinice područne (regionalne) samouprave ili Grad Zagreb odlukom županijske skupštine
ili Gradske skupštine Grada Zagreba.
(4) Osnivačka prava nad javnom ustanovom iz
stavka 3. ovoga članka može županijska skupština prenijeti na općinu ili grad
na čijem teritoriju je zaštićeno područje.
(5) Zaštićenim područjima koje proglašava Vlada,
županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba, ako se nalaze na
prostoru nacionalnog parka ili parka prirode, ili graniči s njima, ili se
nalaze neposredno uz njihovu granicu, upravlja javna ustanova koja upravlja
nacionalnim parkom ili parkom prirode.
Članak 73.
(1) Javne ustanove iz članka 72. ovoga Zakona
obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u
cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja
prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, te nadziru provođenje
uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju.
(2) Javne ustanove koje upravljaju parkovima
prirode i regionalnim parkovima nadziru i način obavljanja dopuštenih
gospodarskih djelatnosti, u cilju osiguranja racionalnog i održivog korištenja
prirodnih dobara.
(3) Javna ustanova djelatnost iz stavka 1. i 2.
ovoga članka obavlja kao
javnu službu.
(4) Javna ustanova može obavljati i druge
djelatnosti utvrđene aktom o osnivanju i statutom ustanove koje služe
obavljanju djelatnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Članak 74.
Sredstva za rad javne ustanove i obavljanje
djelatnosti iz članka 73. ovoga Zakona osiguravaju se osobito iz:
– državnog proračuna, proračuna županije, Grada
Zagreba, grada ili općine,
– prihoda od korištenja zaštićenih prirodnih
vrijednosti,
– prihoda od nadoknada,
– drugih izvora utvrđenih ovim Zakonom i
posebnim propisima.
Članak 75.
(1) Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim
područjima upravlja upravno vijeće. Upravno vijeće ima najviše pet članova.
(2) Sastav, način izbora članova i trajanje
njihova mandata, te način donošenja odluka upravnog vijeća uređuje se aktom o
osnivanju i statutom javne ustanove.
(3) Predsjednika i članove upravnog vijeća
javnih ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska imenuje ministar, a
predsjednika i članove upravnih vijeća ostalih javnih ustanova koje upravljaju
zaštićenim područjima imenuje predstavničko tijelo osnivača.
Članak 76.
(1) Upravno vijeće javne ustanove koja upravlja zaštićenim
područjem donosi:
– statut javne ustanove,
– plan upravljanja,
– godišnji program zaštite, održavanja,
očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja s cjenikom usluga vezanih
za korištenje zaštićenih prirodnih vrijednosti,
– opće akte,
– plan razvoja javne ustanove i godišnji
financijski plan,
– odluke o izboru, odnosno imenovanju i
razrješenju službenika određenih statutom javne ustanove.
(2) Plan upravljanja i godišnji program zaštite,
održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja nacionalnog parka i parka prirode
s cjenikom usluga vezanih za korištenje zaštićenih prirodnih vrijednosti donosi
se uz suglasnost Ministarstva i prethodno mišljenje Zavoda.
(3) Plan upravljanja ostalih zaštićenih područja
donosi se uz suglasnost Ministarstva i prethodno mišljenje Zavoda, a godišnji
program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog
područja uz suglasnost poglavarstva županije ili Grada Zagreba, odnosno
poglavarstva grada ili općine.
(4) Statut javne ustanove koja upravlja
nacionalnim parkom ili parkom prirode donosi se uz suglasnost Ministarstva, a
javne ustanove koja upravlja ostalim zaštićenim područjima donosi se uz
suglasnost poglavarstva osnivača.
(5) Javna ustanova koja upravlja zaštićenim
područjem na području dvije ili više županija donosi statut uz suglasnost
Ministarstva.
(6) Javna ustanova dostavlja osnivaču izvješće o
ostvarivanju plana upravljanja i godišnji program zaštite, održavanja,
očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja do 1. ožujka tekuće godine
za prethodnu godinu.
Članak 77.
(1) Ravnatelja javne ustanove za upravljanje
nacionalnim parkom i parkom prirode imenuje ministar na temelju javnog
natječaja koji raspisuje upravno vijeće.
(2) Ravnatelja javne ustanove za upravljanje
zaštićenim područjima iz nadležnosti županije i Grada Zagreba imenuje
predstavničko tijelo osnivača na temelju provedenoga javnog natječaja.
(3) Za ravnatelja javne ustanove može se
imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu i najmanje pet godina radnog
iskustva u struci. Pobliži uvjeti za ravnatelja propisuju se statutom javne
ustanove.
Članak 78.
(1) Stručni rad javne ustanove koja upravlja
zaštićenim područjem vodi stručni voditelj ustanove čija se prava, dužnosti i
odgovornosti, te uvjeti koje mora ispunjavati, utvrđuju statutom ustanove.
(2) Za stručnog voditelja javne ustanove može se
imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu prirodoslovnog usmjerenja i
najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
Članak 79.
(1) Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata
javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač
Republika Hrvatska obavlja Ministarstvo.
(2) Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata
javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač
županija, Grad Zagreb, grad ili općina obavlja nadležni ured državne uprave.
(3) Nadzor nad stručnim radom javnih ustanova iz
stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja Ministarstvo.
Plan upravljanja zaštićenim područjem
Članak 80.
(1) Upravljanje strogim rezervatom, nacionalnim
parkom, parkom prirode, regionalnim parkom, posebnim rezervatom i zaštićenim
krajobrazom provodi se na temelju plana upravljanja.
(2) Plan upravljanja donosi se za razdoblje od
deset godina.
(3) Plan upravljanja određuje razvojne
smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i upravljanja zaštićenim
područjem, te pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti
zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.
(4) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti
u zaštićenom području dužne su se pridržavati plana upravljanja.
(5) Nakon proteka razdoblja od pet godina
analizira se provedba
plana upravljanja i ostvareni rezultati te se po potrebi obavlja revizija plana
upravljanja na način i u postupku kako je to propisano za njegovo donošenje.
Članak 81.
(1) Plan upravljanja zaštićenim područjem iz
članka 80. stavka 1. ovoga Zakona sadrži:
a) Ciljeve i politiku upravljanja zaštićenim
područjem, sa sastavnicama:
– vizija, misija i ciljevi zaštićenog područja,
– politika upravljanja zaštićenim područjem.
b) Smjernice zaštite zaštićenog područja, sa
sastavnicama:
– ocjena stanja zaštićenog i utjecajnog
područja,
– koncept zaštite cijelog područja i njegovih
pojedinih dijelova (zona),
– praćenje stanja zaštićenog područja i njegovih
vrijednosti,
– zaštita i upravljanje prirodnim i kulturnim
vrijednostima te resursima zaštićenog područja (programi zaštite i dr.),
– razvoj dopuštenih djelatnosti u zaštićenom
području,
– posjećivanje zaštićenog područja (program
posjećivanja, interpretacije i dr.),
– povezivanje zaštićenog područja sa susjednim
područjima,
– utjecaj na okoliš i društveno-gospodarski
kompleks.
c) Provedba plana, sa sastavnicama:
– smjernice za povezivanje sektorskih planova,
– aktivnosti za provedbu plana,
– nadzor u provedbi plana,
– troškovi provedbe plana,
– način i izvori financiranja,
– institucionalna struktura i nositelji
aktivnosti u upravljanju zaštićenim područjem.
(2) Plan upravljanja provodi se godišnjim
programom zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićenog područja.
(3) Prijedloga plana upravljanja javna ustanova
dužna je staviti na uvid javnosti sukladno odredbama članka 166. ovoga Zakona.
Speleološki objekti
Članak 82.
(1) Ako se speleološki objekt nalazi na
zaštićenom području ili je posebno zaštićeno područje, njime upravlja javna
ustanova sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Ako se speleološki objekt nalazi izvan
zaštićenog područja ili ako nije posebno zaštićen, upravljanje speleološkim
objektom radi posjećivanja i razgledavanja može se povjeriti pravnoj ili
fizičkoj osobi na temelju odluke o dodjeli koncesije sukladno ovom Zakonu.
Zaštita krajobraza
Članak 83.
U planiranju i uređenju prostora te u planiranju
i korištenju prirodnih dobara treba osigurati očuvanje značajnih i
karakterističnih obilježja krajobraza te održavanje bioloških, geoloških i
kulturnih vrijednosti koje određuju njegovo značenje i estetski doživljaj.
Članak 84.
(1) Krajobrazi se prema svojim značajnim i
karakterističnim obilježjima razvrstavaju u krajobrazne tipove koji izražavaju
raznolikost prirodne i kulturne baštine.
(2) Pod značajnim i karakterističnim obilježjima
krajobraza razumijevaju se, u smislu ovoga Zakona, dijelovi prirode karakteristični
za određene krajobrazne tipove ili umjetne sastavnice krajobraza koje imaju
prirodnu, povijesnu, kulturnu, znanstvenu ili estetsku vrijednost.
(3) Krajobrazne tipove i osobito vrijedne
krajobraze kao zaštićene prirodne vrijednosti utvrđuje Ministarstvo na
prijedlog Zavoda, uz sudjelovanje javnosti, nadležnog ureda državne uprave u
županiji i Gradu Zagrebu, jedinica lokalne odnosno područne (regionalne)
samouprave i drugih pravnih i fizičkih osoba koje imaju interes u utvrđivanju
vrijednosti krajobraza.
(4) Praćenje stanja značajnih i karakterističnih
obilježja krajobraza obavljaju jedinice područne (regionalne) samouprave i
jedinice lokalne samouprave u suradnji sa Zavodom te drugim ovlaštenim pravnim
osobama.
8. Zaštita i očuvanje
divljih svojti
Članak 85.
(1) Divlje svojte čine:
– primjerci samoniklih biljaka, gljiva i slobodnoživućih životinja te njihovi uzgojeni primjerci,
– njihovi razvojni oblici (jaja, ličinke,
kukuljice, sjemenke, plodovi, miceliji i dr.),
– njihovi dijelovi i derivati,
– i od njih dobiveni lako raspoznatljivi
proizvodi.
(2) Zabranjeno je bez opravdanog razloga
uznemiravanje, hvatanje, ozljeđivanje divljih životinja, smanjivanje brojnosti
populacije divlje svojte (ubijanje, uklanjanje i sl.),
uništavanje ili oštećivanje njezinog staništa ili mijenjanje njezinih životnih
uvjeta u mjeri u kojoj bi svojta postala ugrožena. Opravdani razlog utvrđuje
Ministarstvo.
(3) Zabranjeno je istrebljivanje zavičajne
divlje svojte.
(4) Povoljno stanje divljih svojti osigurava se
zaštitom njihovih staništa i zaštitnim mjerama za pojedine svojte prema
odredbama ovoga Zakona.
(5) Stanje divlje svojte je povoljno, ako je
njezina rasprostranjenost i brojnost populacije u okviru prirodnih kolebanja i
ne pokazuje dugoročni trend smanjivanja, te ako su staništa dovoljno prostrana
da osiguravaju dugoročno očuvanje populacije.
Članak 86.
(1) Pri izvođenju zahvata u prirodu i korištenja
prirodnih dobara kojima se zadire u staništa divljih svojti, primjenjuju se
mjere, metode i tehnička sredstva koja pridonose očuvanju dobrog stanja vrsta,
odnosno koji najmanje ometaju divlje svojte ili staništa njihovih populacija,
te se mogu ograničiti zahvati u staništa populacija životinjskih vrsta u
vremenu koje se poklapa s njihovim životno značajnim razdobljima.
(2) Očuvanje divljih svojti i njihovih staništa
iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio mjera i uvjeta zaštite prirode iz
članka 123. ovoga Zakona.
Članak 87.
(1) Javne ceste, druge prometnice ili druge
građevine koje prelaze preko poznatih migracijskih puteva
divljih životinja grade se na način da se omogući sigurno prelaženje divljih
životinja na odgovarajućim prostornim razmacima.
(2) Izgrađeni prijelazi kojima se osigurava
nesmetano i sigurno prelaženje divljih životinja uživaju zaštitu kao prirodne
vrijednosti.
(3) Mjere zaštite, obveznike zaštite i način
održavanja prijelaza iz stavka 2. ovoga članka ministar će propisati
pravilnikom uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za
poslove prometa i zaštite okoliša i prostornog uređenja.
Članak 88.
(1) Stupovi i tehničke komponente srednjonaponskih vodova izvode se na način da se ptice
zaštite od strujnog udara.
(2) Na stupovima i tehničkim komponentama koji
su izgrađeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona, i koji u visokom stupnju ugrožavaju
ptice, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provest će
se nužne mjere radi zaštite ptica od strujnog udara.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne
odnose se na gornje vodove željeznica.
Članak 89.
(1) Za skupljanje biljaka, gljiva i njihovih
dijelova, te hvatanje ili ubijanje životinja koje pripadaju kategoriji
zaštićenih divljih svojti iz članka 19. ovoga Zakona, u svrhu prerade, trgovine
i drugog prometa, ako nije ovim ili drugim zakonom drugačije propisano,
potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva. Dopuštenje se izdaje rješenjem.
(2) Podnositelj zahtjeva može dobiti dopuštenje
za radnje iz stavka 1. ovoga članka, ako ima prethodnu suglasnost vlasnika ili
nositelja prava na prirodnim dobrima.
Članak 90.
(1) Fizičke i pravne osobe mogu obavljati
istraživanja na zaštićenim prirodninama u Republici
Hrvatskoj uz dopuštenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove
znanosti uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a kada se radi o istraživanjima
na životinjama i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove
poljoprivrede i šumarstva.
(2) Istraživanja iz stavka 1. ovoga članka mogu
se obavljati na zemljištu ili vodenoj površini uz prethodnu suglasnost vlasnika
ili nositelja prava korištenja.
(3) Osoba koja je obavila istraživanja dužna je
o rezultatima istraživanja izvijestiti središnja tijela državne uprave iz
stavka 1. ovoga članka u roku od 8 dana od dana završetka istraživanja.
(4) Za iznošenje iz Republike Hrvatske u
znanstvene svrhe divljih svojti i njihovih dijelova koje nisu zaštićena
prirodna vrijednost u smislu ovoga Zakona potrebno je pribaviti dopuštenje
Ministarstva. Dopuštenje se izdaje rješenjem.
Članak 91.
(1) Zabranjeno je uvođenje stranih divljih
svojti u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekološke sustave u kojima
prirodno ne obitavaju.
(2) Zabranjeno je uvođenje stranih vrsta riba u
prirodne i doprirodne vode, kao i prenošenje takvih
vrsta iz ribogojilišta u druga vlažna staništa.
(3) Iznimno, uvođenje iz stavka 1. ovoga članka
je dopušteno ako je znanstveno i stručno utemeljeno i prihvatljivo s gledišta
zaštite prirode i održivog gospodarenja.
(4) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz stavka 3.
ovoga članka na temelju studije o procjeni rizika uvođenja na prirodu, uz
prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva.
Dopuštenje se izdaje rješenjem.
(5) Troškove izrade studije i provođenja
postupka procjene rizika uvođenja na prirodu snosi pravna ili fizička osoba
koja je podnijela zahtjev za izdavanje dopuštenja.
(6) Ne smatra se uvođenjem uzgoj stranih divljih
svojti u kontroliranim uvjetima koji onemogućavaju naseljavanje u prirodu.
(7) Način izrade studije i provođenja studije o
procjeni rizika uvođenja i ponovnog uvođenja u prirodu, te način pribavljanja
mišljenja javnosti propisat će ministar pravilnikom.
Članak 92.
Ako dođe do nenamjernog uvođenja stranih svojti
na područje Republike Hrvatske, ili ako postoji opravdana sumnja da će doći do
takvog uvođenja, ministar će naredbom propisati mjere postupanja u cilju
uništavanja ili sprječavanja daljnjeg širenja uvedenih stranih svojti.
Članak 93.
(1) Ponovno uvođenje nestalih divljih svojti u
prirodu na području Republike Hrvatske može se obavljati uz dopuštenje
Ministarstva, koje se izdaje na temelju studije o procjeni rizika ponovnog
uvođenja na prirodu, uz prethodno pribavljenu suglasnost središnjeg tijela
državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva.
(2) Troškove izrade studije i provođenja
postupka procjene utjecaja ponovnog uvođenja na prirodu snosi pravna ili
fizička osoba koja je podnijela zahtjev za izdavanje dopuštenja.
Način korištenja zaštićenih divljih svojti
Članak 94.
(1) Korištenje zaštićenih divljih svojti
dopušteno je na način i u količini da se njihove populacije na državnoj ili na
lokalnoj razini ne dovedu u opasnost.
(2) Ministar i ministar nadležan za
poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo svaki u svom djelokrugu,
propisuju mjere zaštite zaštićenih divljih svojti koje obuhvaćaju:
– sezonsku zabranu korištenja i druga
ograničenja korištenja populacija,
– privremenu ili lokalnu zabranu korištenja radi
obnove populacija na zadovoljavajuću razinu,
– reguliranje trgovine, držanja radi trgovine i
transporta radi trgovine živih i mrtvih primjeraka.
(3) Ministarstvo vodi evidenciju o načinu i
količini korištenja zaštićenih divljih svojti radi utvrđivanja i praćenja
stanja populacija. Ako se utvrdi da je zbog korištenja zaštićena divlja svojta ugrožena,
ministar može donijeti naredbu kojom zabranjuje ili ograničava korištenje te
svojte.
Članak 95.
Zabranjena je uporaba svih sredstava za hvatanje
i ubijanje divljih svojti životinja te uporaba svih sredstava koja mogu
prouzročiti lokalno nestajanje ili ozbiljno uznemiravanje populacije tih vrsta,
a osobito:
– stupice,
– samostrijela,
– električne ubojite ili omamljujuće naprave,
– umjetne svjetleće naprave, osim u ribolovu na
moru,
– zrcala i druge zasljepljujuće
naprave,
– odašiljači zvuka (magnetofoni, kazetofoni i dr.) koji emitiraju zvukove dozivanja, boli ili javljanja,
– naprave za osvjetljavanje cilja,
– optički nišani za noćni lov s mogućnošću
elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike,
– eksplozivi,
– otrovi i otrovni ili omamljujući mamci,
– poluautomatsko ili automatsko oružje sa
spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja,
– letjelice,
– vozila na motorni pogon u pokretu,
– i druga sredstva utvrđena međunarodnim
ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka i koji su na snazi.
Strogo zaštićene divlje svojte
Članak 96.
(1) Pojedina divlja svojta može biti strogo
zaštićena na cijelom području Republike Hrvatske ili na pojedinim njezinim
dijelovima.
(2) Mjere zaštite za strogo zaštićene divlje
svojte i mjere zaštite njihovih staništa Ministarstvo će propisati naredbom.
(3) Ako je neko područje privremeno stanište
strogo zaštićene divlje svojte, a njegova se zaštita ne može osigurati na neki
drugi način, Ministarstvo može naredbom, uz pribavljeno mišljenje središnjeg
tijela državne uprave nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo, pr
Članak 97.
(1) Zabranjeno je branje, skupljanje,
uništavanje, sječa ili iskopavanje samoniklih strogo zaštićenih biljaka i
gljiva.
(2) Zabranjeno je držanje i trgovina samoniklim
strogo zaštićenim biljkama i gljivama.
(3) Strogo zaštićene životinje zabranjeno je:
– namjerno hvatati, držati i/ili ubijati,
– namjerno oštećivati ili uništavati njihove
razvojne oblike, gnijezda ili legla, te područja njihova razmnožavanja ili
odmaranja,
– namjerno uznemiravati, naročito u vrijeme
razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, ako bi uznemiravanje
bilo značajno u odnosu na ciljeve zaštite,
– namjerno uništavati ili uzimati jaja iz
prirode ili držati prazna jaja,
– prikrivati, držati, uzgajati, trgovati,
uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili na bilo koji način pribavljati i
preparirati.
(4) Zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive,
te divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u
posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama, te divljim
životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne
životinje, i kad nisu zaštićene kao pojedine svojte, ako aktom o zaštiti toga
područja za pojedinu vrstu nije drugačije određeno.
(5) Nenamjerno hvatanje i/ili ubijanje strogo
zaštićenih životinja prijavljuje se Ministarstvu. Ministarstvo vodi evidenciju
o nenamjerno uhvaćenim i/ili ubijenim strogo zaštićenim životinjama, te
odlučuje o zaštitnim mjerama u cilju sprječavanja negativnog utjecaja na
pojedine vrste.
Članak 98.
(1) Iznimno od odredbi članka 97. ovoga Zakona,
u slučaju opravdanoga javnog interesa te ako iznimka neće biti štetna za
opstanak određene populacije, Ministarstvo može dopustiti radnje radi:
– zaštite biljaka, gljiva i životinja,
– sprječavanja ozbiljnih šteta na usjevima,
stoci, šumama, ribnjacima,
vodi i drugim oblicima vlasništva,
– zaštite javnoga zdravlja i sigurnosti, zračne
sigurnosti ili drugih prevladavajućih javnih interesa,
– istraživanja i obrazovanja, ponovnog
naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja, te
nužnoga razmnožavanja.
(2) Ministarstvo može dopustiti, na selektivnoj
osnovi i ograničeno, uzimanje, držanje i ostalo razumno korištenje nekih strogo
zaštićenih divljih svojti u malim količinama pod uvjetima strogog nadzora radi
održavanja povoljnog stanja vrste.
Članak 99.
(1) Pojedini primjerci strogo zaštićenih divljih
životinjskih svojti mogu se držati u zatočeništvu, uzgajati, prodavati i
kupovati na temelju dopuštenja Ministarstva, uz uvjet:
– da se radi o primjercima koji su zakonito
uvezeni u Republiku Hrvatsku i imaju vlasnika,
– da se radi o primjercima koji su zakonito
stečeni prije nego je svojta zakonom zaštićena
– da se radi o slučaju iz članka 98. ovoga
Zakona.
(2) Iznimno od članka 97. ovoga Zakona, pojedine
strogo zaštićene životinje, gljive i biljke smiju se stavljati u promet,
odnosno izvoziti i uvoziti u svrhu trgovine uz dopuštenje Ministarstva, te
izvoziti i uvoziti u znanstvene svrhe, radi razmjene, izlaganja i sl. na temelju dopuštenja Ministarstva.
(3) Nalaznik je dužan obavijestiti najbližu
veterinarsku organizaciju i veterinarsku ambulantu privatne prakse i
Ministarstvo o:
– pronađenim mrtvim primjercima strogo
zaštićenih divljih životinja,
– primjercima strogo zaštićenih divljih
životinja koje su bolesne ili ozlijeđene u mjeri da nisu sposobne samostalno
preživjeti u prirodi.
(4) Veterinarska organizacija i veterinarska ambulanta
privatne prakse dužna je utvrditi uzroke uginuća pronađenih mrtvih strogo
zaštićenih divljih životinja. Troškove postupka snosi Ministarstvo.
(5) Ministarstvo može nalazniku bolesne ili
ozlijeđene životinje na njegov zahtjev dopustiti, ako posjeduje zadovoljavajuće
znanje i uvjete, držanje te životinje u zatočeništvu radi liječenja i oporavka.
Opravdane troškove nastale liječenjem životinje snosi Ministarstvo.
(6) Ministarstvo može dopustiti izuzetke od
zabrane držanja u zatočeništvu i prodaje strogo zaštićenih divljih svojti, ako
se radi o zaplijenjenim ili oduzetim primjercima, i ako to nije u suprotnosti s
drugim propisima i međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.
(7) Svi primjerci strogo zaštićenih divljih
svojti iz stavka 6. ovoga članka moraju biti obilježeni na propisani način.
Članak 100.
(1) Za istraživanje strogo zaštićenih svojti
potrebno je ishoditi dopuštenje na način propisan ovim Zakonom.
(2) Rezultati istraživanja dostavljaju se
Ministarstvu i Zavodu u roku od trideset dana po obavljenom istraživanju.
Prekogranični promet zaštićenim divljim svojtama
Članak 101.
(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje za iznos,
unos, izvoz ili uvoz i unos s mora divljih svojti, njihovih dijelova i derivata
zaštićenih na temelju ovoga Zakona. Dopuštenje se izdaje rješenjem.
(2) Provoz zaštićenih svojti kroz teritorij
Republike Hrvatske obavlja se na temelju valjanog dopuštenja o izvozu ili
ponovnom izvozu koje je izdalo nadležno tijelo zemlje izvoznice
ili zemlje ponovnog izvoza.
(3) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdat
će se na temelju dokaza:
– o zakonitom stjecanju prava raspolaganja
jedinkom svojte divlje životinje, gljive i biljke ili da se radi o uzgojenom
primjerku;
– da su životinje ili pošiljka obilježeni na
propisani način;
– da je u slučaju uvoza, pribavljeno izvozno
dopuštenje nadležnoga tijela u zemlji izvoza.
(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdat
će se samo ako je Ministarstvo utvrdilo da uvoz i izvoz koji se odobrava ne
ugrožava divlje populacije životinje, gljive ili biljke o kojoj se radi.
(5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka
potrebno je pribaviti i kad se radi o križancu čiji jedan ili oba roditelja
pripadaju zaštićenoj divljoj svojti.
(6) Vrste za koje se izdaje dopuštenje iz stavka
1. ovoga članka, postupak i uvjete izdavanja dopuštenja, način obilježavanja
životinja ili pošiljki, način provođenja nadzora i vođenja evidencije te izrade
izvješća, ministar će propisati pravilnikom.
(7) Pri uvozu, izvozu, unosu s mora i/ili provozu
žive životinje moraju se prevoziti i njegovati na način koji svodi na najmanju
mjeru mogućnost ozljeđivanja, oštećenja zdravlja ili nehumanog postupanja, u
skladu s posebnim propisima.
Članak 102.
(1) Uvoz, izvoz ili provoz, te unos ili iznos
zaštićenih svojti, njihovih dijelova i derivata obvezatno se prijavljuje
nadležnoj ustrojstvenoj jedinici carinske službe, sukladno odredbama ovoga
Zakona i propisima za njegovu provedbu, te uz odgovarajuću primjenu carinskih
propisa.
(2) Veterinarsko zdravstveni pregled i kontrolu
pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka nad kojima postoji nadležnost granične
veterinarske inspekcije provodi se u skladu s posebnim propisima iz područja
veterinarstva.
(3) Granične prijelaze na kojima se može
obavljati uvoz, izvoz ili provoz, te unos ili iznos zaštićenih svojti, njihovih
dijelova i derivata, te uvjete u pogledu njihove opremljenosti i
osposobljenosti za obavljanje tih poslova, propisuje čelnik središnjeg tijela
državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva uz suglasnost ministra.
(4) Carinska služba dužna je prilikom uvoza,
izvoza, unosa s mora ili ponovnog izvoza iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona
pregledati odgovarajuća dopuštenja ovisno o propisanoj zaštiti divljih svojti,
te ovjeriti prelazak granice u za to predviđenoj rubrici obrasca dopuštenja. U
slučaju izvoza, odgovarajući preslik dopuštenja s
naznakom »za zemlju izvoza«, carinska služba ovjeren dostavlja Ministarstvu, a preslik dopuštenja s naznakom »za carinu« zadržava za vlastitu
evidenciju. U slučaju uvoza carinska služba ovjerava original dopuštenja i prvi
preslik za podnositelja zahtjeva te prvi preslik za podnositelja zahtjeva vraća uvozniku, a original
dopuštenja dostavlja Ministarstvu.
Članak 103.
(1) Ako prilikom uvoza, izvoza, unosa s mora ili
provoza carinska služba ne može odrediti pripadaju li životinje, gljive ili
biljke svojtama čiji uvoz ili izvoz podliježe ograničenjima ili zabranama, može
ih:
– na trošak carinskog deklaranta
ili primatelja odnosno pošiljatelja robe, sama pohraniti ili dati nekome na
čuvanje do utvrđenja pripadaju li svojtama čiji uvoz, izvoz ili provoz
podliježe ograničenjima,
– prepustiti ih carinskom deklarantu
ili primatelju odnosno pošiljatelju robe do okončanja postupka, ali uz zabranu
raspolaganja.
(2) Carinska služba može od carinskog deklaranta ili primatelja odnosno pošiljatelja tražiti da
dostavi potvrdu da predmetna svojta nije pod zaštitom.
(3) Svojte za koje carinska služba utvrdi da se
uvoze, izvoze ili provoze bez propisanih dopuštenja ili drugih dokumenata,
zapljenjuju se do okončanja postupka. O zaplijenjenim svojtama izdaje se
potvrda. Zaplijenjene svojte predaju se na čuvanje ovlaštenoj pravnoj ili
fizičkoj osobi iz popisa Ministarstva, a mogu se ostaviti na čuvanje carinskom deklarantu ili primatelju odnosno pošiljatelju uz zabranu
raspolaganja. Ako se propisano dopuštenje ili drugi zatraženi dokumenti ne
dostave u roku od mjesec dana nakon zapljene ili u produženom roku koji može
iznositi najdulje dva mjeseca, carinska služba donosi odluku o oduzimanju.
(4) Ako se pri carinskoj obradi utvrdi da se
radi o svojtama za koje nema uvoznog ili izvoznog dopuštenja, oduzimaju se, a o
oduzetim svojtama izdaje se potvrda.
(5) U slučajevima iz stavaka 3. i 4. ovoga
članka carinska služba dužna je u najkraćem roku izvijestiti Ministarstvo koje
odlučuje o privremenom ili trajnom zbrinjavanju oduzetih svojti imajući u vidu
odredbe posebnih propisa i međunarodnih ugovora kojih je Republika
Hrvatska stranka i koje su na snazi.
(6) Kada se svojte zaplijene ili oduzmu, tada
time izazvane troškove (troškovi hrane, smještaja, prijevoza, vraćanja i drugo)
dužan je podmiriti carinski deklarant ili primatelj,
odnosno pošiljatelj. Ako nije utvrđen carinski deklarant
ili primatelj, troškove je dužan podmiriti pošiljatelj, prijevoznik ili
naručitelj.
Držanje, uzgoj i trgovina divljim svojtama
Članak 104.
(1) Zabranjeno je životinje divljih svojti
držati u zatočeništvu u neprikladnim uvjetima i bez odgovarajuće skrbi.
(2) Fizičke ili pravne osobe koje postanu
vlasnici zaštićenih životinja s namjerom njihova držanja u zatočeništvu, dužne
su o tome izvijestiti Ministarstvo u roku trideset dana po stjecanju vlasništva
nad tim životinjama.
(3) Životinje iz stavka 2. ovoga članka za koje
je to propisano trajno i nezamjenljivo se propisno obilježavaju.
(4) Uvjete držanja, način obilježavanja i
evidencije životinja iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje ministar pravilnikom.
Članak 105.
(1) Fizička ili pravna osoba koja namjerava držati
životinje zavičajnih ili stranih divljih svojti u zatočeništvu s namjerom
prikazivanja javnosti u zoološkim vrtovima, akvarijima, terarijima ili sličnim
prostorima, dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva. Dopuštenje se izdaje
rješenjem.
(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdat
će se ako podnositelj zahtjeva dokaže da su ispunjeni propisani uvjeti, te da
će životinje prikazivati u okruženju koje oponaša prirodne uvjete u staništu i
koje ne iskrivljuje saznanja o biologiji svojte.
Članak 106.
(1) Fizička ili pravna osoba koja namjerava
uzgajati zavičajne ili strane divlje svojte dužna je ishoditi dopuštenje
sukladno ovome Zakonu ili posebnom propisu.
(2) Ako se u postupku izdavanja dopuštenja
utvrdi da postoji ekološki rizik, Ministarstvo može zatražiti od podnositelja
zahtjeva da prije izdavanja dopuštenja izradi prethodnu studiju o procjeni
rizika radi nadziranja negativnih utjecaja na lokalne ekološke sustave i
zavičajne vrste.
(3) Za životinje iz stavka 1. ovoga članka
Ministarstvo može odrediti trajno i nezamjenljivo obilježavanje.
(4) Vlasnik životinje iz stavka 1. ovoga članka
dužan je osigurati da životinja ne pobjegne u prirodu, te je odgovoran za štetu
koju ta životinja prouzroči.
Članak 107.
(1) Pravna i fizička osoba koja obavlja trgovačku
djelatnost živim životinjama zavičajnih ili stranih divljih svojti, dužna je
osigurati odgovarajuće uvjete za držanje životinja sukladno ovom Zakonu i
drugim propisima, te voditi evidenciju o trgovini životinjama.
(2) Trgovinom se smatra prodaja i kupovina,
stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti radi stjecanja dobiti,
korištenje u svrhu stjecanja dobiti, držanje radi prodaje, nuđenje na prodaju
ili prijevoz radi prodaje, te najam i razmjena životinja, gljiva i biljaka.
Trgovati se može samo primjercima uzgojenim u prijavljenom uzgoju ili koji
imaju ispravu o dopuštenom porijeklu, uz uvjet da je primjerak ili pošiljka
propisno obilježena.
(3) Prilikom trgovine zaštićenim životinjama,
prodavatelj, odnosno vlasnik dužan je novome vlasniku izdati potvrdu o
podrijetlu životinje i račun.
(4) Pravne i fizičke osobe za obavljanje
djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka dužne su pribaviti dopuštenje, odnosno
suglasnost Ministarstva.
Članak 108.
(1) Primjerke zaštićenih divljih svojti koji se
nedopušteno drže u zatočeništvu ili uzgajaju ili kojima se obavlja nedopuštena
trgovina, oduzima nadležni inspektor uz izdavanje potvrde.
(2) Oduzeti primjerci iz stavka 1. ovoga članka
se privremeno ili trajno zbrinjavaju kod ovlaštenih fizičkih ili pravnih osoba na
trošak Ministarstva.
9. Zaštita minerala,
fosila i sigovina
Članak 109.
(1) Minerali, fosili i sigovine
koji su proglašeni zaštićenim prirodnim vrijednostima čuvaju se na mjestu
nalaza, a nalazište uživa zaštitu kao zaštićena prirodna vrijednost.
(2) Ako minerale, fosile i sigovine
nije moguće zaštititi na nalazištu daju se na čuvanje pravnoj ili fizičkoj
osobi koja će osigurati njihovu stručnu zaštitu i omogućiti njihovu uporabu u
svrhu obrazovanja, muzejske djelatnosti, znanosti i zaštite prirode.
(3) Uvjete pod kojima se minerali, fosili i sigovine mogu dati pravnoj ili fizičkoj osobi na zaštitu i
čuvanje utvrđuje Ministarstvo.
(4) Uvjete za istraživanje nalazišta, način
zaštite minerala, fosila i sigovina na mjestu nalaza,
način zaštite nalazišta, te sadržaj, način i uvjete stručne zaštite minerala,
fosila i sigovina koji se čuvaju izvan nalazišta
utvrđuje Ministarstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje središnjeg tijela
državne uprave nadležnog za znanost.
Članak 110.
(1) Zabranjeno je uzimati iz prirode minerale,
fosile i sigovine koji su proglašeni zaštićenim
prirodnim vrijednostima ili se nalaze na zaštićenom nalazištu.
(2) Iznimno, Ministarstvo može dopustiti
uzimanje iz prirode minerala, fosila i sigovina koji
su proglašeni zaštićenim prirodnim vrijednostima, ili se nalaze na zaštićenom
nalazištu, u svrhu znanstvenog
i stručnog istraživanja, obrazovanja, izlaganja na izložbama i dr.
Članak 111.
(1) Pronalazak minerala, fosila i sigovina koji bi mogli predstavljati zaštićenu prirodnu
vrijednost iz članka 110. ovoga Zakona, nalaznik je dužan prijaviti
Ministarstvu u roku od osam dana od dana pronalaska, te poduzeti nužne mjere
zaštite od uništenja, oštećivanja ili krađe.
(2) Ministarstvo odlučuje o istraživanju
nalazišta minerala, fosila i sigovina najkasnije u
roku od trideset dana od dana prijave nalazišta. Rješenjem o istraživanju
propisuju se i mjere zaštite prirode.
(3) Ako Ministarstvo ne odredi drugačije,
nalaznik ne smije na mjestu nalaza obavljati nikakve djelatnosti koje bi mogle dovesti
do uništavanja ili oštećivanja nalaza, osim mjera zaštite.
(4) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na
kojem su minerali, fosili i sigovine pronađeni dužni
su omogućiti istraživanje nalazišta u skladu s rješenjem Ministarstva.
(5) Istraživanje nalazišta obavlja pravna ili
fizička osoba na temelju dopuštenja Ministarstva.
(6) Pravna ili fizička osoba dužna je u roku od
trideset dana od dana obavljenog istraživanja dostaviti Ministarstvu izvješće o
obavljenom istraživanju s
podacima o stanju nalazišta, mogućoj ugroženosti nalazišta, te o potrebnim
dodatnim istraživanjima i dodatnim mjerama zaštite.
10. Ograničenja u
pravnom prometu
Pravo prvokupa
Članak 112.
(1) Vlasnik nekretnine unutar nacionalnog parka,
parka prirode, strogog ili posebnog rezervata koji namjerava tu nekretninu
prodati, dužan ju je najprije ponuditi na prodaju Republici Hrvatskoj, zatim
županiji ili Gradu Zagrebu, te potom gradu ili općini na čijem se području
nekretnina nalazi, a vlasnik nekretnine u ostalim zaštićenim područjima, koji
namjerava tu nekretninu prodati, dužan ju je najprije ponuditi županiji ili
Gradu Zagrebu, a zatim Republici Hrvatskoj, te potom gradu ili općini na čijem
se području nekretnina nalazi.
(2) Vlasnik nekretnine unutar zaštićenog
područja dužan je u ponudi navesti cijenu i uvjete prodaje.
(3) Republika Hrvatska, županija ili Grad
Zagreb, grad ili općina dužni su se o ponudi očitovati u roku od šezdeset dana
od primitka pisane ponude.
(4) Ako ponuda ne bude prihvaćena unutar
propisanog roka, vlasnik može nekretninu prodati uz iste ili povoljnije uvjete
od onih iz ponude.
(5) Ako vlasnik proda nekretninu u zaštićenom
području, a nije postupio u skladu sa stavkom 1. i 4. ovoga članka, Republika
Hrvatska, županija ili Grad Zagreb, grad ili općina imaju pravo tužbom protiv
prodavatelja i kupca zahtijevati poništenje ugovora o kupoprodaji u roku do
devedeset dana od dana saznanja za sklapanje toga ugovora, ali najkasnije u
roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji.
(6) Republika Hrvatska, županija ili Grad Zagreb
mogu u roku iz stavka 5. ovoga članka zahtijevati da se utvrdi ništavost
ugovora o kupoprodaji nekretnine u zaštićenom području i kad je taj ugovor
sklopljen u obliku darovanja, ili kad su visina cijene ili uvjeti prodaje
prividni, a stvarna cijena i uvjeti ugovora povoljniji za kupca.
(7) Pravo prvokupa iz stavka 1. ovoga članka
upisuje se u zemljišne
knjige kod nadležnog suda.
Članak 113.
(1) Vlasništvo na nekretninama u zaštićenim
područjima može se stjecati pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i drugim
zakonima.
(2) Strane pravne ili fizičke osobe ne mogu
stjecati pravo vlasništva na nekretninama u strogom rezervatu, nacionalnom
parku, posebnom rezervatu, parku prirode, regionalnom parku, spomeniku prirode,
značajnom krajobrazu, park-šumi i spomeniku parkovne
arhitekture osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
11. Izvlaštenje i
ograničenje vlasničkog prava
Članak 114.
(1) Kada je to nužno radi provedbe zaštite i
očuvanja zaštićenih prirodnih vrijednosti, smatra se da postoji interes
Republike Hrvatske za izvlaštenje ili ograničenje vlasničkih i drugih stvarnih
prava na nekretninama u zaštićenom području.
(2) Postupak izvlaštenja prava vlasništva
nekretnine provodi se sukladno posebnom propisu.
Članak 115.
(1) Republika Hrvatska je dužna na zahtjev
vlasnika nekretnine u zaštićenom području kojega je pr
(2) Županija i Grad Zagreb dužni su na zahtjev
vlasnika nekretnine u zaštićenom području, kojega su pr
(3) Vlasnik nekretnine ima pravo ponuditi
nekretninu na prodaju sukladno ovome članku u roku dvije godine od dana
stupanja na snagu akta koji je prouzročio ograničenja i zabrane na nekretnini.
12. Nadoknada štete
Članak 116.
(1) Pravna ili fizička osoba kojoj se radi
ograničenja i zabrana iz ovog Zakona ili na temelju njega izdanih akata o
zaštiti, bitno pogoršaju postojeći uvjeti za stjecanje prihoda, a to nije
moguće nadoknaditi dopuštenom djelatnošću u okviru propisanog režima zaštite u
zaštićenom području, ima pravo na nadoknadu za ograničenja kojima je
podvrgnuta.
(2) Nadoknada iz stavka 1. ovoga članka može se
isplatiti ako ured državne uprave prethodno utvrdi da pravna ili fizička osoba
koja je podvrgnuta ograničenjima provodi propisane uvjete zaštite prirode.
(3) Iznos nadoknade utvrđuje se sporazumno, a u
slučaju spora o visini nadoknade odlučuje sud.
(4) Nadoknada iz stavka 1. ovoga članka
isplaćuje se na teret sredstava državnog proračuna, odnosno proračuna županije ili
Grada Zagreba.
(5) Pravna osoba koja je u većinskom vlasništvu
Republike Hrvatske nema pravo na nadoknadu za ograničenja kojima je podvrgnuta
u upravljanju nekretninom.
Članak 117.
Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koju
prouzroče divlje svojte, osim u slučajevima određenim zakonom.
Članak 118.
(1) Pravna ili fizička osoba kojoj životinje
strogo zaštićenih svojti mogu prouzročiti gospodarsku ili drugu štetu (u
daljnjem tekstu: oštećenik) dužna je na primjeren
način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate kako bi
spriječila nastanak štete.
(2) Pod radnjom ili zahvatom u smislu stavka 1.
ovoga članka razumijeva se učinkovito ograđivanje, ciljano čuvanje dobara i
rastjerivanje strogo zaštićenih životinjskih svojti.
Članak 119.
(1) Oštećenik ima
pravo na nadoknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo
zaštićenih divljih svojti ako je poduzeo propisane radnje i zahvate.
(2) Oštećenik je dužan
Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar prijaviti nastanak štetnog
događaja bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka
štete.
(3) Oštećenik i
vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su značajne za
ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete, o čemu vještak
sastavlja zapisnik.
(4) Ako oštećenik
uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka
prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest
dana odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu.
(5) Radnje i zahvati iz članka 118. ovoga
Zakona, način rada i postupanja vještaka u postupku utvrđivanja štete, te
iznose nadoknade štete (cjenik), odnosno kriterije
za izračun štete ministar će propisati pravilnikom.
(6) Visina nadoknade štete utvrđuje se
sporazumno između Ministarstva i oštećenika na temelju
zapisnika o očevidu iz stavka 3. ovoga članka, a u slučaju spora o visini štete
odlučuje sud.
(7) Popis vještaka objavljuje se u »Narodnim
novinama«.
Članak 120.
(1) Ako pravna ili fizička osoba započne
djelatnost ili izvođenje radnji u prostoru koji je prirodno stanište strogo
zaštićene divlje svojte, i u kojemu ona već obitava te postoji predvidivi rizik
štete od strogo zaštićene divlje svojte, umanjuje se iznos nadoknade štete za
predvidivi rizik.
(2) Predvidivi rizik iz stavka 1. ovoga članka
utvrđuje Ministarstvo na temelju pribavljenoga stručnog mišljenja mjerodavne
institucije ili ovlaštene stručne osobe.
Članak 121.
(1) Pravne i fizičke osobe dužne su nadoknaditi
štetu koju prouzroče povredama ovoga Zakona.
(2) Visina nadoknade štete prouzročene nedopuštenom
radnjom u odnosu na pojedine primjerke strogo zaštićenih divljih svojti
utvrđuje se prema odštetnom cjeniku koji će donijeti ministar.
(3) Visina nadoknade štete prouzročene
nedopuštenom radnjom u odnosu na ostale zaštićene prirodne vrijednosti
utvrđuje se na temelju vještačenja osobe koju je ovlastilo Ministarstvo.
(4) Sredstva ostvarena nadoknadom štete iz
stavka 1., 2. i 3. ovoga članka prihod su državnog proračuna.
V. KORIŠTENJE PRIRODNIH
DOBARA
Članak 122.
(1) Korištenje prirodnih dobara provodi se na
temelju planova gospodarenja kao i dokumenata prostornog uređenja vodeći računa
o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti.
(2) Zabranjeno je korištenje prirodnih dobara na
način koji uzrokuje:
– oštećivanje tla i gubitak njegove prirodne
plodnosti,
– oštećivanje površinskih ili podzemnih
geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških
vrijednosti,
– osiromašenje prirodnoga biljnoga, gljivljeg i životinjskog svijeta,
– smanjenje biološke i krajobrazne raznolikosti,
– onečišćenje ili zagađenje vode i ugrožavanje
njezine iskoristivosti.
Članak 123.
(1) Planovi gospodarenja prirodnim dobrima
sadrže mjere i uvjete zaštite prirode.
(2) Mjere zaštite prirode iz stavka 1. ovoga
članka sadrže:
– pregled zaštićenih i evidentiranih prirodnih
vrijednosti, ekološki značajnih područja i osobito vrijednih krajobraza s
njihovim značajkama i ocjenom stanja,
– pregled područja na kojima se očekuje
postojanje prirodnih vrijednosti, te preporuke za ponašanje prigodom otkrivanja
tih vrijednosti ili proglašavanja njihove zaštite,
– zaštitne mjere i razvojna usmjerenja za
zaštićene prirodne vrijednosti, ekološki značajna područja i osobito vrijedne
krajobraze,
– mjere za očuvanje biološke raznolikosti,
osobito mjere za očuvanje stanišnih tipova,
– kartografski prikaz stanišnih tipova.
(3) Prije izrade planova gospodarenja prirodnim
dobrima vlasnici i nositelji prava dužni su od Ministarstva ishoditi uvjete
zaštite prirode. Ministarstvo je dužno izdati uvjete zaštite prirode u roku od
šezdeset dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje uvjeta. Ako
Ministarstvo u navedenom roku ne izda uvjete zaštite prirode smatra se da je
suglasno s predloženim planom gospodarenja.
Članak 124.
(1) U postupku izrade dokumenata prostornog
uređenja, Ministarstvo izdaje nositelju izrade plana uvjete i mjere zaštite
prirode.
(2) U postupku donošenja prostornih planova koji
obuhvaćaju zaštićeno područje pribavlja se prethodna suglasnost Ministarstva.
Članak 125.
(1) Planove gospodarenja prirodnim dobrima u
zaštićenim područjima vlasnici ili nositelji prava donose uz prethodnu
suglasnost Ministarstva.
(2) Ako Ministarstvo ne izda suglasnost u roku
od trideset dana od dana podnošenja urednog zahtjeva smatrat će se da je
suglasnost izdana.
Članak 126.
(1) Ako način ili opseg korištenja prirodnih
dobara neposredno ugrožava povoljno stanje neke vrste ili stanišnoga tipa,
ministar naredbom može korištenje ograničiti ili privremeno obustaviti dok
traje ugroženost.
(2) Za ograničenja kojima su podvrgnuti, na
temelju naredbe iz stavka 1. ovoga članka, vlasnici i nositelji prava imaju
pravo na nadoknadu razmjerno umanjenom prihodu.
(3) Visina nadoknade utvrđuje se sporazumno, a u
slučaju spora o visini nadoknade odlučuje sud. Nadoknada se isplaćuje na teret
sredstava državnog proračuna.
(4) Vlasnik i nositelj prava koji ne postupi po
naredbi iz stavka 1. ovoga članka odgovara za štetu nastalu na vrsti ili
stanišnom tipu koja je nastala nakon donošenja naredbe.
1. Zahvati na zaštićenom
području
Članak 127.
(1) Na zaštićenom području dopušteni su oni
zahvati i radnje koji ga ne oštećuju i ne mijenjaju svojstva zbog kojih je
zaštićen.
(2) Za zahvate i radnje na zaštićenom području
za koje prema posebnom propisu nije potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu,
odnosno provesti postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, izdaje se
dopuštenje.
(3) Dopuštenje za zahvate i radnje u strogom
rezervatu, posebnom rezervatu, nacionalnom parku, parku prirode i spomeniku
prirode izdaje Ministarstvo.
(4) Dopuštenje za zahvate i radnje u regionalnom
parku, značajnom krajobrazu, park-šumi, i spomeniku parkovne
arhitekture izdaje nadležni ured državne uprave.
(5) Dopuštenje se izdaje rješenjem. Žalba na
rješenje ureda državne uprave može se izjaviti Ministarstvu.
(6) Za zahvate i radnje koji se provode na
temelju planova gospodarenja u šumarstvu, lovstvu, ribarstvu, vodnom
gospodarstvu i rudarstvu, nije potrebno ishoditi dopuštenje ako planovi
gospodarenja sadrže uvjete zaštite prirode.
(7) Ako planovi gospodarenja iz stavka 6. ovoga
članka ne sadrže uvjete zaštite prirode, dopuštenje izdaje Ministarstvo.
(8) Dopuštenje iz stavka 3., 4. i 7. ovoga
članka sadrži i uvjete zaštite prirode.
Članak 128.
(1) Zaštićena prirodna područja mogu se
posjećivati i razgledavati na način koji ne ugrožava njihove vrijednosti niti
provođenje zaštite.
(2) Posjećivanje i razgledavanje zaštićenog
područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti dopušteno je svima pod
jednakim uvjetima u skladu s ovim Zakonom i na temelju njega donesenim
propisima.
(3) Ako bi posjećivanje i razgledavanje
zaštićenih područja moglo prouzročiti opasnost za njihovo očuvanje, može se
zabraniti ili ograničiti posjećivanje i razgledavanje zaštićenog područja ili
njegovih dijelova.
Članak 129.
(1) Vlasnik ili nositelj prava na zaštićenom
području dužan je dopustiti pristup određenoj prirodnoj vrijednosti, ako je to
s obzirom na svrhu zaštite i značenje te prirodne vrijednosti potrebno radi
zadovoljenja znanstvenih, obrazovnih, estetskih, kulturnih i rekreacijskih
potreba, na način i pod uvjetima utvrđenim rješenjem ministra.
(2) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka
određuje se nadoknada vlasniku ili ovlašteniku prava za eventualna ograničenja
kojima je podvrgnut.
Članak 130.
(1) Ako je uporaba i iskorištavanje zaštićenog
područja za određene svrhe ograničena ili zabranjena, vlasnik ili nositelj
prava na tom zaštićenom području ima pravo na nadoknadu za ograničenja kojima
je podvrgnut.
(2) Visina naknade utvrđuje se sporazumno. U
slučaju spora o visini nadoknade odlučuje sud.
(3) Nadoknada se isplaćuje na teret sredstava
državnog proračuna, odnosno proračuna županije, Grada Zagreba, grada ili
općine.
Članak 131.
(1) Skrb o prirodnoj vrijednosti u zaštićenom
području može se povjeriti vlasniku ili nositelju prava na nekretnini
sklapanjem ugovora kojim se uređuju međusobna prava i obveze između javne
ustanove koja upravlja zaštićenom prirodnom vrijednosti i vlasnika, odnosno
ovlaštenika prava na nekretnini. Ako je prirodna vrijednost šuma za sklapanje
ugovora potrebno je pribaviti prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za poslove šumarstva.
(2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje
se:
– prirodna vrijednost koja je predmet ugovorene
skrbi,
– mjere zaštite koje vlasnik ili nositelj prava
treba poduzimati za vrijeme važenja ugovora,
– visina nadoknade za provođenje propisanih i
ugovorno utvrđenih mjera zaštite,
– druga međusobna prava i obveze u svezi sa
skrbi o prirodnoj vrijednosti.
(3) Ako je prirodna vrijednost iz stavka 1.
ovoga članka zaštićena divlja svojta, ugovor sklapa Ministarstvo.
Članak 132.
(1) Zaštita prirodne vrijednosti u zaštićenom
području može se, na temelju provedenoga javnog natječaja, povjeriti osobi koja
nije njezin vlasnik ili nositelj prava, sklapanjem ugovora o skrbništvu, uz
uvjete koje utvrđuje Ministarstvo. Natječaj provodi javna ustanova koja
upravlja zaštićenim područjem na kojem se nalazi prirodna vrijednost.
(2) Osoba koja ispunjava propisane uvjete i
sklopi ugovor s javnom
ustanovom iz stavka 1. ovoga članka postaje skrbnik prirodne vrijednosti.
(3) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka uređuju
se pitanja propisana člankom 131. ovoga Zakona.
Članak 133.
Ako je neka djelatnost ili korištenje prirodne vrijednosti
ili nekretnine u zaštićenom području na određeni način ili u određene svrhe
ograničeno ili zabranjeno, te je radi toga vlasnik ili nositelj prava na toj
prirodnoj vrijednosti ili nekretnini oštećen, ima pravo na nadoknadu za
ograničenja kojima je podvrgnut sukladno odredbama
ovoga Zakona.
2. Koncesije i
koncesijska odobrenja
Koncesije
Članak 134.
(1) Koncesijom se stječe pravo gospodarskog
korištenja prirodnih dobara ili pravo obavljanja
djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, te pravo na izgradnju i
korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti u
zaštićenim područjima i speleološkim objektima na kojima je to dopušteno
sukladno ovom Zakonu.
(2) Na pitanja davanja koncesija koja nisu
uređena ovim Zakonom primjenjuju se posebni propisi koji uređuju gospodarenje
prirodnim dobrima.
Članak 135.
(1) Koncesija se ne može dati u strogom
rezervatu.
(2) U nacionalnom parku, posebnom rezervatu,
spomeniku prirode i speleološkom objektu koncesija se može dati na način propisan
ovim Zakonom.
(3) Koncesije na pomorskom dobru u nacionalnom
parku i posebnom rezervatu mogu se dodijeliti sukladno prostornom planu
zaštićenog područja.
(4) U parku prirode, regionalnom parku,
park-šumi, značajnom krajobrazu i spomeniku parkovne
arhitekture koncesija se može dati prema posebnom propisu uz suglasnost
Ministarstva. Suglasnost nije potrebna kad odluku o koncesiji donosi Vlada ili
Sabor.
(5) Javna ustanova za korištenje prirodnih
dobara na zaštićenom području kojim upravlja ne mora imati koncesiju.
(6) Vlada može svojom odlukom odrediti pojedina
zaštićena područja, odnosno pojedine zaštićene prirodne vrijednosti u
vlasništvu Republike Hrvatske ili pomorsko dobro, na kojima se ne može dati
koncesija.
Članak 136.
(1) Koncesija se dodjeljuje na temelju
provedenoga javnog prikupljanja ponuda.
(2) Odluka o javnom prikupljanju ponuda mora
sadržavati i uvjete zaštite prirode koje utvrđuje Ministarstvo.
(3) Uvjeti zaštite prirode sastavni su dio
odluke o dodjeli koncesije i ugovora o koncesiji.
(4) Koncesije se upisuju u Upisnik koji vodi
Ministarstvo.
Članak 137.
(1) Odlukom o koncesiji utvrđuje se osobito:
– zaštićeno područje, odnosno speleološki objekt
za koji se daje koncesija,
– predviđeni opseg gospodarskog korištenja,
– korisnici koncesije,
– namjene za koje se koncesija dodjeljuje,
– uvjeti zaštite prirode koje je koncesionar
dužan provoditi,
– vrijeme trajanja koncesije,
– visina nadoknade ili osnovica za određivanje
visine nadoknade.
(2) Odluku o dodjeli koncesije donosi
Ministarstvo:
– za nacionalne parkove i posebne rezervate,
– za parkove prirode ako posebnim zakonom nije
drugačije određeno,
– za speleološke objekte.
(3) Za druga zaštićena područja odluku o dodjeli
koncesije donosi nadležno tijelo županije ili Grada Zagreba uz prethodnu suglasnost
Ministarstva.
Članak 138.
(1) Na osnovi odluke o koncesiji davatelj
koncesije i koncesionar sklapaju ugovor o koncesiji.
(2) Ugovorom o koncesiji, u skladu s odlukom o
koncesiji, utvrđuju se:
– namjene za koje se dodjeljuje koncesija,
– uvjeti zaštite prirode i drugi uvjeti kojima u
toku korištenja koncesije mora udovoljavati koncesionar,
– visina nadoknade za koncesiju,
– uvjeti i način plaćanja nadoknade,
– jamstva koncesionara,
– način uređivanja odnosa između koncesionara i
javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem na kojem je koncesija izdana,
– način razrješenja odnosa u slučaju prestanka
koncesije prije isteka roka na koji se koncesija dodjeljuje,
– druga prava i obveze koncesionara i davatelja
koncesije.
(3) Visina nadoknade za koncesiju utvrđuje se
ovisno o namjeni, opsegu i visini potrebnih ulaganja, pogodnostima i
materijalnim učincima koji se postižu koncesijom, ograničenjima kojima je
podvrgnut koncesionar propisanim uvjetima zaštite prirode, te drugim mjerilima
i tržišnim uvjetima koje utvrđuje davatelj koncesije.
(4) Davatelj koncesije može odlučiti da se
koncesijska nadoknada plaća u manjem iznosu od iznosa koji se utvrdi sukladno
stavku 3. ovoga članka, ako se koncesija dodjeljuje u cilju poboljšanja rada
javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem, ili ako se dodjelom
koncesije osigurava primjerenija zaštita zaštićenog područja ili speleološkog
objekta.
Članak 139.
(1) Prava i obveze koncesionara iz ugovora o
koncesiji mogu se prenijeti na drugu osobu uz suglasnost davatelja koncesije.
(2) Važenje koncesije iz stavka 1. ovoga članka
prestaje ako nasljednici odnosno pravni sljednici, u
roku od šest mjeseci od dana smrti ovlaštenika odnosno prestanka pravne osobe,
ne zatraže da davatelj koncesije potvrdi tu koncesiju.
(3) Ako davatelj koncesije ne potvrdi koncesiju,
koncesija se oduzima.
(4) Nasljednik i sljednik
pravne osobe iz stavka 2. ovoga članka prilažu dokaze da ispunjavaju uvjete za
stupanje na mjesto ovlaštenika koncesije.
Članak 140.
(1) Ugovor o koncesiji prestaje važiti:
– istekom vremena na koji je koncesija
dodijeljena,
– smrću koncesionara odnosno prestanka pravne
osobe ako se prava i obveze iz ugovora o koncesiji ne prenesu na određenog
nasljednika, odnosno pravnog sljednika,
– ako je koncesionaru pravomoćnom odlukom suda
ili nadležnog tijela uprave trajno zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je
koncesija dodijeljena,
– ako nastanu razlozi, promjenom režima zaštite
područja na kojem je izdana koncesija, koji sprječavaju dodjeljivanje, odnosno
korištenje koncesije na tom području,
– sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji.
(2) U slučaju spora o prestanku važenja ugovora
o koncesiji iz razloga utvrđenih stavkom 1. ovoga članka odlučuje sud.
(3) U slučaju prestanka koncesije iz razloga utvrđenih
stavkom 1. ovoga članka koncesionar nema pravo na nadoknadu zbog raskida
ugovora.
Članak 141.
(1) Ugovor o koncesiji može se raskinuti prije
isteka vremena na koji je koncesija dodijeljena:
– ako koncesionar nije u roku započeo, odnosno
dovršio radove koje je trebao izvesti u skladu s ugovorom o koncesiji,
– ako koncesionar neuredno plaća nadoknadu za
koncesiju,
– ako koncesionar prestane kontinuirano
obavljati djelatnost za koju je koncesija dodijeljena, a prava i obveze iz
koncesije ne preuzme novi korisnik na način propisan ovim Zakonom, po isteku
roka od šest mjeseci od dana kada je utvrđen prestanak obavljanja te
djelatnosti,
– ako koncesionar ne koristi koncesiju na način
utvrđen uvjetima zaštite prirode, zbog čega nastane opasnost za zaštićeno
područje, odnosno speleološki objekt, a u roku koji odredi Ministarstvo ne
uspostavi prijašnje stanje ili ne provede kompenzacijske uvjete.
(2) Ako se u slučajevima iz stavka 1. ovoga
članka ne postigne sporazum o raskidu ugovora, o koncesiji odlučuje sud.
(3) Koncesionar s kojim je raskinut ugovor o
koncesiji zbog razloga utvrđenih stavkom 1. ovoga članka nema pravo na
nadoknadu zbog raskida ugovora.
Članak 142.
Koncesionar je dužan poduzimati mjere zaštite
zaštićenog područja, odnosno speleološkog objekta, na način i pod uvjetima
utvrđenim ugovorom o koncesiji i ovim Zakonom i na temelju njega donesenim
propisima.
Članak 143.
(1) Ako u tijeku trajanja koncesije na
zaštićenom području ili speleološkom objektu nastanu nepredvidive promjene ili
oštećenja zbog kojih je potrebno ograničiti opseg koncesije i način njezinog
provođenja, koncesionar je dužan poduzeti sve radnje i mjere koje mu u cilju
sprječavanja nastalih promjena ili oštećenja naredi Ministarstvo ili ured
državne uprave.
(2) U slučaju poduzimanja radnji i mjera iz
stavka 1. ovoga članka koncesionar ima pravo na nadoknadu stvarne štete.
(3) Ako se koncesionar ne pridržava izdanih
uvjeta zaštite prirode, dužan je nadoknaditi nastalu štetu, uspostaviti
prijašnje stanje ili provesti kompenzacijske uvjete sukladno odredbama ovoga
Zakona.
Članak 144.
Nadoknadu za koncesiju koju daje Hrvatski sabor,
Vlada ili Ministarstvo plaća se u korist državnog proračuna, a ugovoreni iznos
nadoknade za koncesiju koju daje nadležno županijsko tijelo ili nadležno tijelo
Grada Zagreba uplaćuje se u korist proračuna županije, odnosno Grada Zagreba.
Članak 145.
(1) Koncesija na zaštićenom području ili
speleološkom objektu daje se sukladno ovom Zakonu na rok od četiri do trideset
godina.
(2) Žalba na odluku o koncesiji koju je
dodijelio Sabor, Vlada ili Ministarstvo nije dopuštena, ali se može pokrenuti
upravni spor u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke.
(3) Žalba na odluku o koncesiji koju je
dodijelilo nadležno županijsko tijelo ili nadležno tijelo Grada Zagreba podnosi
se nadležnom tijelu državne uprave sukladno posebnom propisu.
Koncesijska odobrenja
Članak 146.
(1) Javna ustanova koja upravlja zaštićenim
područjem može dati koncesijsko odobrenje na vrijeme do tri godine pravnim
osobama i fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta za
gospodarsko korištenje prirodnih dobara ili obavljanje druge djelatnosti na zaštićenom području.
(2) Koncesijska odobrenja upisuju se u Upisnik
javne ustanove i Ministarstva.
(3) Javna ustanova ne može dati koncesijsko
odobrenje za gospodarsku uporabu prirodnih dobara i obavljanje druge
djelatnosti na pomorskom dobru, te za gospodarenje i korištenje šuma, šumskog
zemljišta i lovišta.
(4) Djelatnosti za koje se može dati koncesijsko
odobrenje na zaštićenom području, osim na pomorskom dobru, način izdavanja
koncesijskih odobrenja, uvjete i način utvrđivanja visina nadoknade za njihovo
izdavanje, uvjete i način obavljanja djelatnosti za koju se sklapa ugovor o
koncesijskom odobrenju utvrđuje javna ustanova uz suglasnost Ministarstva.
(5) Za koncesijsko odobrenje na zaštićenom
dijelu prirode koje se izdaje prema ovom Zakonu ili prema posebnom propisu
potrebno je ishoditi suglasnost Ministarstva.
(6) Sredstva ostvarena od nadoknada za
koncesijska odobrenja, sukladno ovom Zakonu, prihod su javne ustanove koja
upravlja zaštićenim područjem na kojem je izdano koncesijsko odobrenje, i
namijenjena su zaštiti prirode.
(7) Na temelju odluke o koncesijskom odobrenju davatelj
koncesijskog odobrenja i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesijskom odobrenju.
Na ugovor o koncesijskom odobrenju na odgovarajući način se primjenjuju odredbe
ovoga Zakona o ugovoru o koncesiji.
(8) Odlukom o koncesijskom odobrenju, odnosno
ugovorom o koncesijskom odobrenju moraju se osigurati odgovarajuća jamstva za
ostvarivanje zaštite prirode.
(9) Vlada može svojom odlukom odrediti pojedine
dijelove pomorskog dobra za koje se ne može dati koncesijsko odobrenje
propisano posebnim zakonom.
Članak 147.
(1) Odluka o koncesijskom odobrenju donosi se na
temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda ili na zahtjev. U postupku javnog prikupljanja ponuda
navode se uvjeti za izdavanje koncesijskog odobrenja te uvjeti koji su od
važnosti za zaštitu prirode.
(2) Žalba na odluku o koncesijskom odobrenju
dodijeljenom prema ovom Zakonu podnosi se Ministarstvu u roku od petnaest dana
od dana dostavljanja odluke.
3. Korištenje minerala,
fosila i sigovina
Članak 148.
(1) Fizička osoba može za vlastitu zbirku uzeti minerale,
sigovine i fosile iz prirode koji nisu proglašeni
zaštićenim prirodnim vrijednostima.
(2) Pravna osoba može uzimati minerale, sigovine ili fosile iz prirode koji nisu proglašeni
zaštićenim prirodnim vrijednostima radi obavljanja znanstvene, obrazovne ili
muzejske djelatnosti.
(3) Pravna i fizička osoba može uzimati
minerale, sigovine ili fosile iz prirode radi
stavljanja u promet uz prethodno pribavljeno dopuštenje Ministarstva.
Dopuštenje se izdaje rješenjem.
(4) Pravna i fizička osoba koja stavlja
minerale, sigovine ili fosile u promet dužna je, za
svaki mineral, sigovinu ili fosil koji posjeduje,
imati dokaz o podrijetlu odnosno dopuštenje o uzimanju iz prirode. Dokaz ili
dopuštenje prilikom prodaje minerala, sigovina ili
fosila uručuju se kupcu.
(5) Pravna i fizička osoba iz stavka 4. ovoga
članka je dužna voditi evidenciju o stavljanju u promet minerala, sigovina ili fosila.
Članak 149.
(1) Pri uzimanju minerala, sigovina
ili fosila iz prirode zabranjeno je koristiti strojeve, eksploziv, potisne
plinove ili druga kemijska sredstva.
(2) Iznimno, Ministarstvo može dopustiti uporabu
sredstava iz stavka 1. ovoga članka radi prikupljanja minerala, sigovina ili fosila u znanstvene ili obrazovne svrhe.
Članak 150.
(1) Fizička ili pravna osoba koja namjerava
izvoziti minerale, sigovine ili fosile dužna je od
Ministarstva zatražiti dopuštenje za izvoz. Dopuštenje se izdaje rješenjem.
(2) Nije dopušten izvoz minerala, sigovina ili fosila koji su proglašeni zaštićenim prirodnim
vrijednostima.
(3) Iznimno, Ministarstvo može dopustiti izvoz
minerala, sigovina ili fosila koji su proglašeni
zaštićenim prirodnim vrijednostima radi znanstvenog istraživanja, obrazovanja
ili izlaganja. U dopuštenju se utvrđuju uvjeti izvoza minerala, sigovina ili fosila.
VI. PLANIRANJE I
ORGANIZACIJA ZAŠTITE PRIRODE
1. Temeljni dokumenti
zaštite prirode
Članak 151.
(1) Temeljni dokumenti zaštite prirode su
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti
Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija) koju donosi Sabor i programi
zaštite prirode koje donose županijske skupštine, odnosno Gradska skupština
Grada Zagreba, svatko za svoje područje.
(2) Programi moraju biti usklađeni sa
Strategijom.
Članak 152.
(1) Strategija određuje dugoročne ciljeve i
smjernice očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih
vrijednosti, te načine njezina provođenja, u skladu s ukupnim gospodarskim,
društvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske.
(2) Strategija se izrađuje na temelju izvješća o
stanju prirode i zaštite prirode (u daljnjem tekstu: izvješće o stanju
prirode), a sadrži osobito:
– opće strategijske ciljeve,
– smjernice za očuvanje krajobraza, ekoloških
sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti,
– smjernice za zaštićene prirodne vrijednosti,
– smjernice za istraživanje i praćenje stanja u
prirodi,
– smjernice za ugrađivanje zaštite prirode u
druge sektore,
– smjernice za zakonodavni i institucionalni
okvir,
– smjernice za odgoj i obrazovanje u cilju
promicanja i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti,
– smjernice za obavješćivanje javnosti i
sudjelovanje javnosti u odlučivanju o prirodi,
– akcijske planove za provedbu smjernica, s
oznakama prioriteta i mogućih izvora financiranja,
– način ispunjavanja međunarodnih obveza u
zaštiti prirode,
– kartografski prilog koji prostorno prikazuje
mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštite prirodnih
vrijednosti.
(3) Smjernice utvrđene Strategijom primjenjuju
se u izradi dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim
dobrima.
(4) Stručnu podlogu za izradu Strategije
izrađuje Zavod.
(5) Svakih pet godina obavlja se analiza ciljeva
i smjernica utvrđenih Strategijom, kao analiza provedbe akcijskih planova, te
se po potrebi obavlja revizija Strategije.
Članak 153.
(1) Za potrebe ostvarivanja Strategije i
programa zaštite prirode te drugih dokumenata kojima se uređuju pojedina
pitanja zaštite prirode, izrađuje se izvješće o stanju prirode u Republici
Hrvatskoj koje se podnosi Saboru na prihvaćanje.
(2) Izvješće o stanju prirode se izrađuje za
petogodišnje razdoblje, a
sadrži osobito:
– podatke o stanju krajobraza, ekoloških
sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti s
analizom ugroženosti, te razloge ugroženosti i probleme zaštite,
– podatke o utjecajima korištenja prirodnih
dobara na biološku i krajobraznu raznolikost,
– podatke o utjecajima pojedinih zahvata na
prirodu,
– ocjenu provedenih mjera očuvanja biološke i
krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti,
– analizu provedbe Strategije i drugih
dokumenata značajnih za zaštitu prirode,
– ocjenu provedenog nadzora,
– podatke o korištenju financijskih sredstava za
zaštitu prirode,
– procjenu potrebe izrade novih ili izmjene i
dopune postojećih dokumenata te druge važne podatke za zaštitu i očuvanje
prirode.
(3) Prijedlog izvješća o stanju prirode izrađuje
Zavod, a utvrđuje Ministarstvo.
(4) Skupština županije i Gradska skupština Grada
Zagreba prihvaćaju odgovarajuća izvješća o stanju prirode na svom području.
2. Obavljanje upravnih i
stručnih poslova zaštite prirode
Članak 154.
(1) Upravne i stručne poslove zaštite prirode
obavlja Ministarstvo i ured državne uprave, osim onih poslova koji su ovim
Zakonom ili drugim zakonom povjereni u nadležnost drugom tijelu državne uprave,
Zavodu, gradu ili općini.
(2) Županije i Grad Zagreb dužni su u skladu s
ovim Zakonom, Strategijom, programima zaštite prirode i dokumentima prostornog
uređenja:
– skrbiti o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti
na svome području,
– proglašavati zaštićena područja iz svoje
nadležnosti,
– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje
zaštićenih područja iz svoje nadležnosti,
– sudjelovati u postupku proglašenja zaštićenih
područja koje proglašava Vlada ili Sabor,
– sudjelovati u izradi planova upravljanja
zaštićenim područjima iz svoje nadležnosti,
– skrbiti o promicanju zaštite prirode, te
davati potpore i skrbiti o strukovnim i drugim udrugama čija djelatnost ima za
cilj zaštitu prirode,
– pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te o stanju očuvanosti podnositi izvješća
Ministarstvu i Zavodu,
– voditi očevidnike o podatcima važnim za
zaštitu prirode,
– izvješćivati javnost o stanju prirode na svom
području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja,
– pružati stručnu i drugu pomoć tijelima
jedinica lokalne samouprave na zaštiti prirode na njihovom području,
– obavljati i druge poslove propisane ovim
Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.
(3) Gradovi i općine dužni su u skladu s programima
zaštite prirode i dokumentima prostornog uređenja:
– skrbiti o očuvanju biološke i krajobrazne
raznolikosti na svome području,
– sudjelovati u postupku javnog uvida radi
proglašavanju zaštićenih prirodnih vrijednosti na svome području,
– pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring), te o stanju očuvanosti podnositi izvješća
Ministarstvu i Zavodu,
– voditi očevidnike o podatcima važnim za
zaštitu prirode,
– izvješćivati javnost o stanju prirode na svom
području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja,
– popularizirati zaštitu prirodnih vrijednosti
na svome području,
– podupirati aktivnosti strukovnih i drugih
udruga čije djelatnosti imaju za cilj zaštitu
prirode na njihovom području.
Članak 155.
(1) Na rješenja koja donosi Ministarstvo na
temelju ovoga Zakona žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(2) Na rješenja koje donosi na temelju ovoga
Zakona ured državne uprave žalba se može izjaviti Ministarstvu u roku od
petnaest dana od dana dostavljanja rješenja.
3. Obavljanje stručnih
poslova zaštite prirode
Članak 156.
(1) Stručne poslove zaštite prirode za Republiku
Hrvatsku obavlja Zavod.
(2) Zavod je javna ustanova koja svoju
djelatnost obavlja kao javnu službu.
Članak 157.
(1) Zavod u okviru svoje djelatnosti obavlja
stručne poslove zaštite prirode koji se odnose na:
– prikupljanje i obrađivanje prikupljenih
podataka u vezi sa zaštitom prirode,
– izradu odgovarajućih baza podataka o biljnim, gljivljim i životinjskim vrstama, stanišnim tipovima, ekološkim
sustavima i krajobrazima,
– prikupljanje i izradu baze podataka invazivnih
stranih vrsta,
– praćenje stanja očuvanosti biološke i
krajobrazne raznolikosti i predlaganje mjera za njihovu zaštitu,
– pripremanje stručnih podloga za zaštitu i
očuvanje dijelova prirode, odnosno prirodnih vrijednosti,
– izradu stručnih podloga za potrebe utvrđivanja
uvjeta zaštite prirode, upravljanja zaštićenim područjima i korištenja
prirodnih dobara,
– obavljanje statističkih analiza,
objedinjavanje rezultata i izrada izvješća o stanju i zaštiti prirode,
– stručne poslove u vezi s izradom ocjene
prihvatljivosti zahvata za prirodu,
– pripremanje i provođenje projekata i programa
u području zaštite prirode;
– sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora
o zaštiti prirode kojih je Republike Hrvatska stranka i koji su na snazi,
– organiziranje i provođenje odgojno-obrazovnih
i promidžbenih aktivnosti u zaštiti prirode,
– na obavljanje i drugih poslova utvrđenih ovim
Zakonom.
(2) Zavod obavlja poslove iz stavka 1. ovoga članka
u skladu s godišnjim i višegodišnjim programom rada.
(3) Godišnji i višegodišnji program rada iz
stavka 2. ovoga članka donosi se uz suglasnost Ministarstva.
(4) O ostvarenju godišnjeg i višegodišnjeg
programa rada Zavod podnosi izvješće Ministarstvu i Vladi na način propisan
statutom Zavoda.
(5) Nadležna tijela i mjerodavne institucije
dužni su podatke o stanju prirode koji se prikupljaju sukladno ovom Zakonu
dostavljati Zavodu.
(6) Sredstva za obavljanje djelatnosti Zavoda
propisane ovim Zakonom osiguravaju se u državnom proračunu i iz drugih izvora u
skladu sa zakonom.
Članak 158.
(1) Zavodom upravlja Upravno vijeće.
(2) Predsjednika i članove Upravnog vijeća
imenuje i razrješuje ministar.
(3) Sastav, trajanje mandata predsjednika i
članova Upravnog vijeća, djelokrug i način njegova rada uređuje se statutom
Zavoda.
Članak 159.
(1) Voditelj Zavoda je ravnatelj Zavoda.
(2) Ravnatelj zastupa i predstavlja Zavod.
(3) Ravnatelj Zavoda ima prava i obveze utvrđene
zakonom, aktom o osnivanju i statutom Zavoda.
(4) Ravnatelja Zavoda imenuje i razrješuje
Vlada.
(5) Za ravnatelja Zavoda može se imenovati osoba
koja ima visoku stručnu spremu i pet godina radnog staža u struci, te druge
uvjete propisane statutom Zavoda.
(6) Djelokrug, ovlaštenje i odgovornosti te postupak
imenovanja i razrješenja ravnatelja Zavoda uređuju se aktom o osnivanju i
statutom Zavoda.
Članak 160.
(1) Stručni rad Zavoda vodi stručni voditelj
Zavoda čija se prava, dužnosti i odgovornosti, te uvjeti koje mora ispunjavati,
utvrđuju aktom o osnivanju i statutom ustanove.
(2) Za stručnog voditelja Zavoda može se
imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu prirodoslovnog usmjerenja i
najmanje pet godine radnog iskustva u struci, te druge uvjete propisane
statutom Zavoda.
(3) Djelokrug, ovlaštenje i odgovornosti te
postupak imenovanja i razrješenja stručnog voditelja Zavoda uređuju se statutom
Zavoda.
Članak 161.
Nadzor nad zakonitošću rada Zavoda obavlja
Ministarstvo.
Članak 162.
(1) Županije i Grad Zagreb mogu za obavljanje stručnih
poslova u području zaštite prirode osnivati zavode za zaštitu prirode za svoje
područje.
(2) Poslovi zavoda utvrđuju se aktom o osnivanju
i statutom.
(3) Odredbe članaka 157. stavka 1. i 2. ovoga
Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na zavode za zaštitu prirode županija i
Grada Zagreba.
(4) Stručne poslove zaštite prirode obavljaju i
javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima i drugim zaštićenim
prirodnim vrijednostima sukladno ovom Zakonu, aktu o osnivanju i statutu.
VII. PRISTUP INFORMACIJAMA
I SUDJELOVANJE JAVNOSTI
1. Obavješćivanje
javnosti
Članak 163.
(1) Ministarstvo, Zavod, zavodi za zaštitu
prirode županija i Grada Zagreba, uredi državne uprave, nadležna tijela
jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, javne
ustanove koje upravljaju zaštićenim prirodnim vrijednostima dužni su osigurati
javnost podataka u svezi sa stanjem i zaštitom prirode, osim ako posebnim
zakonom ili aktom mjerodavnog tijela nije propisana tajnost podataka.
(2) Nadležna tijela i pravne osobe iz stavka 1.
ovoga članka dužni su voditi očevidnik o podacima o stanju i zaštiti prirode, i
u slučaju oštećenja prirode dužni su o tome izvijestiti javnost s uputama o
postupanju radi njezine zaštite i očuvanja. U slučaju bilo kakve neposredne prijetnje
prirodi i zdravlju ljudi javnost se izvješćuje o poduzimanju potrebitih mjera i
radnji u cilju sprječavanja ili ublažavanje šteta koje bi mogle proisteći iz te
opasnosti.
(3) Informacije moraju biti pravodobne i
istinite.
Članak 164.
(1) Ministarstvo, Zavod, zavodi za zaštitu
prirode županija i Grada Zagreba, uredi državne uprave, nadležna tijela
jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, javne
ustanove koje upravljaju zaštićenim prirodnim vrijednostima dužni su sredstvima
javnog priopćavanja na njihov zahtjev pružiti informacije o stanju i zaštiti
prirode, o obavljanju poslova zaštite te omogućiti uvid u odgovarajuću
dokumentaciju.
(2) Informacije o stanju i zaštiti prirode daju
se, u pravilu, u pisanom obliku.
(3) Saboru i Vladi podnose se izvješća o stanju
i zaštiti prirode na zahtjev tih tijela i na način propisan ovim Zakonom.
(4) Skupštine županija i Gradska skupština Grada
Zagreba dužne su izvješća o stanju i zaštiti prirode dostavljati Ministarstvu
svake dvije godine, te u drugo vrijeme na zahtjev toga tijela.
Članak 165.
Svaka osoba, koja smatra da je njezin zahtjev za
informacijom zanemaren ili nepravedno odbijen, bilo djelomično bilo u
cijelosti, ima pravo na odgovarajuću zaštitu svoga prava pred sudbenim ili drugim
nadležnim tijelima.
2. Sudjelovanje javnosti
u odlučivanju
Članak 166.
(1) Tijekom izrade propisa, odnosno akata o
proglašavanju zaštićenih prirodnih vrijednosti, planova upravljanja zaštićenim
područjima, i planova korištenja prirodnih dobara, kao i opće primjenjivih i
pravno obvezujućih propisa i dokumenata u području zaštite prirode, osigurava
se sudjelovanje javnosti.
(2) Javnost mora biti tijekom postupaka iz
stavka 1. ovoga članka izviješćena putem javne
obavijesti.
3. Čuvanje i korištenje
podataka
Članak 167.
Dokumentacija i podaci o inventarizaciji svih
sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti te praćenje stanja očuvanosti
prirode, a osobito zaštićenih prirodnih vrijednosti prikuplja se i čuva u
Zavodu i Ministarstvu.
VIII. ZNAK ZAŠTITE
PRIRODE
Članak 168.
(1) Radi promicanja zaštite prirode i
identifikacije službene osobe u postupku nadzora i poduzimanja mjera na zaštiti
prirode koristi se znak zaštite prirode.
(2) Izgled znaka, postupak i uvjete za njegovo
korištenje ministar propisuje pravilnikom.
IX. PROMICANJE ODGOJA I
OBRAZOVANJA O ZAŠTITI PRIRODE
Članak 169.
(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za
poslove obrazovanja dužno je osigurati uvjete za promicanje odgoja i
obrazovanja o zaštiti prirode.
(2) Ministarstvo, županije, Grad Zagreb, gradovi
i općine, te Zavod i pravne osobe s javnim ovlastima dužni su poticati
informiranje javnosti o zaštiti prirode i njezinom očuvanju putem medija,
predavanja i izdavačke djelatnosti, te izvješćivati o prirodnim vrijednostima
radi njihova posjećivanja u cilju obrazovanja, razgledavanja i rekreacije.
Članak 170.
(1) U cilju promicanja zaštite prirode
obilježava se svake godine Dan zaštite prirode.
(2) U Danu zaštite prirode organiziraju se
odgojne, obrazovne, rekreativne, stručne i druge aktivnosti kojima se na
primjeren način potiče i promiče zaštita prirode.
(3) Dan zaštite prirode obilježava se svake
godine 22. svibnja na Međunarodni dan biološke raznolikosti.
X. PRIZNANJA I NAGRADE
ZA POSTIGNUĆA U ZAŠTITI PRIRODE
Članak 171.
(1) Priznanja i nagrade za postignuća u području
zaštite prirode dodjeljuju se za:
– ostvarene rezultate na poticanju i promicanju
zaštite prirode,
– ostvarene rezultate rada na projektima i
programima u zaštiti prirode,
– razvoj sustava obrazovanja o zaštiti prirode u
odgoju i obrazovanju,
– dostignuća pojedinca za razvoj i unaprjeđenje
zaštite prirode na državnoj i međunarodnoj razini,
– prinose stručnih institucija, te strukovnih i
drugih udruga razvoju i unaprjeđenju zaštite prirode.
(2) Priznanja i nagrade dodjeljuje Ministarstvo.
(3) Vrste, izgled, postupak i način dodjele
priznanja i nagrada utvrđuje ministar.
XI. FINANCIRANJE ZAŠTITE
PRIRODE
Članak 172.
(1) U državnom proračunu osiguravaju se sredstva
za zaštitu prirodnih vrijednosti od međunarodnog i državnog značenja, kao i
onih prirodnih vrijednosti za koje to utvrdi Ministarstvo, za novčane i druge
poticaje propisane ovim Zakonom, za nadoknade šteta nanesenih od zaštićenih
životinja, za ostvarenje prava prvokupa Republike Hrvatske, za nadoknade
vlasnicima i nositeljima prava na nekretninama za ograničenja kojima su
podvrgnuti u zaštićenim prirodnim vrijednostima koje su od međunarodnog i
državnog značenja, te za druge namjene utvrđene ovim Zakonom.
(2) U proračunu županije, Grada Zagreba, gradova
i općina osiguravaju se sredstva za zaštitu prirodnih vrijednosti koje
proglašava županija, odnosno Grad Zagreb, za novčane i druge poticaje propisane
ovim Zakonom, te za ostvarenje prava prvokupa i nadoknade vlasnicima i
nositeljima prava na nekretninama za ograničenja kojima su podvrgnuti u tim
zaštićenim prirodnim vrijednostima.
(3) Sredstva za financiranje zaštite prirode
osiguravaju se korištenjem prirodnih dobara i zaštićenih prirodnih vrijednosti,
ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, nadoknadama od
koncesijskih odobrenja i iz drugih izvora utvrđenih zakonom ili propisima
donesenim na temelju zakona.
XII. NADZOR
1. Upravni nadzor
Članak 173.
Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona
i na temelju njega donesenih propisa obavlja Ministarstvo.
2. Neposredni nadzor u
zaštićenim područjima
Glavni nadzornik, nadzornici i čuvari prirode
Članak 174.
(1) Neposredni nadzor u zaštićenim područjima
obavljaju glavni nadzornik i nadzornici javne
ustanove koja upravlja zaštićenim područjem.
(2) Glavnog nadzornika i nadzornika imenuje
upravno vijeće javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem.
(3) Za glavnog nadzornika može se imenovati
osoba koja ima višu ili visoku stručnu spremu prirodoslovnog usmjerenja, tri
godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit, a za nadzornika osoba
koja ima najmanje srednju stručnu spremu, jednu godinu radnog iskustva u struci
i položen stručni ispit.
(4) Glavni nadzornik i nadzornik dokazuju svoj
službeni status službenom iskaznicom.
(5) Glavni nadzornik i nadzornik za vrijeme
obavljanja službe nose službenu odoru, znak zaštite prirode i znak zaštićenog
područja koji nadziru.
(6) Sadržaj stručnog ispita za glavnog
nadzornika i nadzornika, način polaganja, sadržaj, oblik i način izdavanja
službene iskaznice te izgled odore, ministar će propisati pravilnikom.
Članak 175.
(1) U provedbi nadzora, ako zatekne osobu u
zaštićenom području da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna
odgovornost odredbama članka 195., 196., 197. i 198. ovoga Zakona, glavni
nadzornik i nadzornik imaju pravo i obvezu:
– zatražiti osobnu iskaznicu ili drugu ispravu
radi utvrđivanja identiteta te osobe,
– pregledati prtljagu, prijevozno sredstvo ili
plovilo,
– privremeno ograničiti kretanje na određenom
području,
– izdati prekršajni nalog protiv okrivljenika
radi naplate globe, novčane kazne, štete ili troškova nanesenih od počinitelja
prekršaja,
– naplatiti globu, štetu ili učinjene troškove
od prekršitelja bez prekršajnog naloga, uz izdavanje potvrde o naplaćenoj
globi,
– privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio
živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području, kao i sredstva
kojima je izvršeno protupravno prisvajanje,
– zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno
narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica,
– izreći upravnu mjeru,
– podnijeti prekršajnu ili kaznenu prijavu.
(2) Prekršajnim nalogom iz stavka 1. podstavka
4. ovoga članka može se izreći prekršajna kazna u najnižem iznosu propisanom za
taj prekršaj ili narediti zaštitnu mjeru, a globom iz stavka 1. podstavka 5.
ovoga članka može se naplatiti iznos u visini od 500,00 kuna za fizičke osobe,
a za pravne osobe 10.000,00 kuna.
(3) Sredstva naplaćena prema stavku 1. podstavku
5. ovoga članka prihod su javne ustanove.
(4) Glavni nadzornik i nadzornik mogu, na
temelju odluke upravnog vijeća javne ustanove, obavljati i poslove čuvara
prirode.
Članak 176.
(1) Neposrednu zaštitu i poslove čuvanja i
promicanja zaštićenog područja obavljaju i čuvari prirode, a osobito:
– planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih
šetnji zaštićenim područjem,
– ekološku poduku posjetitelja zaštićenog
područja i lokalnog stanovništva,
– skrb o sigurnosti posjetitelja i o poduzimanju
radnji spašavanja,
– motrenje i praćenje stanja biljnih, gljivljih i životinjskih vrsta, te drugih vrijednosti
zaštićenog područja,
– suradnja s voditeljima istraživačkih i drugih
dopuštenih projekata u zaštićenom području,
– suradnja s vlasnicima i s nositeljima prava na
nekretninama u zaštićenom području u cilju zaštite prirode,
– nadzor obavljanja dopuštenih djelatnosti i
radnji u zaštićenom području,
– skrb o održavanju infrastrukturnih objekata u
zaštićenom području,
– obavljanje poslova nadzornika na temelju
posebnog ovlaštenja.
(2) Čuvari prirode mogu obavljati poslove
nadzornika utvrđene člankom 175. stavkom 1. ovoga Zakona, ako ih za obavljanje
tih poslova ovlasti upravno vijeće, i ako u roku od godine dana od dana
izdavanja ovlaštenja polože stručni ispit za nadzornike.
(3) Čuvari prirode su radnici javne ustanove, a
način i uvjete obavljanja poslova čuvara prirode uređuje javna ustanova općim
aktom.
3. Inspekcijski nadzor
Članak 177.
(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga
Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja inspekcija zaštite prirode
u Ministarstvu.
(2) Inspekcijski nadzor provodi viši inspektor
zaštite prirode i inspektori zaštite prirode.
(3) Inspekcijski nadzor mogu obavljati i drugi
državni službenici Ministarstva na temelju posebnog ovlaštenja ministra.
(4) Viši inspektor zaštite prirode i inspektor
zaštite prirode u provedbi inspekcijskog nadzora dokazuju službeno svojstvo,
identitet i ovlasti službenom iskaznicom i značkom.
(5) Sadržaj, oblik i način izdavanja službene
iskaznice i značke ministar će propisati pravilnikom.
Članak 178.
(1) Za višeg inspektora zaštite prirode može se
postaviti osoba koja ima visoku stručnu spremu iz područja prirodnih znanosti s
najmanje pet godina radnog staža u struci i tri godine radnog iskustva na
poslovima inspekcije zaštite prirode, te položen državni stručni ispit za
inspektora zaštite prirode.
(2) Za inspektora zaštite prirode može se
postaviti osoba koja ima visoku stručnu spremu iz područja prirodnih znanosti s
najmanje tri godine radnog staža u struci, te položen državni stručni ispit za
inspektora zaštite prirode.
(3) Pored uvjeta iz stavka 1. i 2. ovoga članka
viši inspektor zaštite prirode i inspektor zaštite prirode moraju ispunjavati i
uvjete određene propisima kojima se uređuju položaj, prava i obveze državnih
službenika.
Članak 179.
(1) Viši inspektor zaštite prirode i inspektor
zaštite prirode (u daljnjem tekstu: inspektor) vodi očevidnik o obavljenim
pregledima i drugim radnjama s podacima o provedbi inspekcijskog nadzora.
(2) Sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka
1. ovoga članka ministar će propisati pravilnikom.
Članak 180.
(1) Ako inspektor utvrdi ili sazna za povredu
propisa čiju je primjenu ovlašten nadzirati, dužan je provesti inspekcijski
postupak i poduzeti mjere propisane ovim Zakonom.
(2) Protiv rješenja i zaključka inspektora kojim
se okončava postupak ili izriče upravna mjera ne može se izjaviti žalba, ali se
može pokrenuti upravni spor.
(3) O činjenicama utvrđenim u inspekcijskom
postupku, odnosno o poduzetim mjerama inspektor je dužan obavijestiti
podnositelja prijave.
(4) Obavijest inspektora iz stavka 3. ovoga
članka nije upravni akt.
Članak 181.
U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima
pravo zatražiti osobne podatke, pregledati zgrade i objekte poslovnih, stambenih
i drugih prostora, sredstva rada, alate, vozila i druga prijevozna sredstva,
poslovnu dokumentaciju i isprave na temelju kojih se dokazuje identitet osoba,
te prirodne vrijednosti na kojima se obavlja inspekcijski nadzor.
Članak 182.
(1) Inspektor ima pravo i dužnost u
inspekcijskom nadzoru pregledati zaštićenu prirodnu vrijednost, te ostale
prirodne vrijednosti koje uživaju zaštitu temeljem
ovoga Zakona, odgovarajuću dokumentaciju, poslovne spise, opremu te u upravnom
postupku saslušati pojedine osobe.
(2) Nadzirana osoba dužna je inspektoru
osigurati uvjete za provođenje nadzora, omogućiti pregled u radnim
prostorijama, dati na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu za provedbu
nadzora, te izvijestiti o poduzetim mjerama otklanjanja utvrđenih nedostataka.
Članak 183.
U provedbi nadzora nad zaštićenim prirodnim
vrijednostima i drugim dijelovima prirode za koje je to utvrđeno ovim Zakonom
inspektor nadzire:
– stanje kakvoće prirode,
– korištenje i uporabu zaštićenih prirodnih
vrijednosti i drugih dijelova prirode,
– provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode, te
drugih akata izdanih na temelju ovoga Zakona,
– provođenje kompenzacijskih uvjeta,
– provođenje planova gospodarenja prirodnim
dobrima u dijelu koji se odnosi na mjere i uvjete zaštite prirode,
– provođenje plana upravljanja i programa
zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićene prirodne vrijednosti,
– radnje koje mogu prouzročiti promjene i
oštećenja na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti ili drugom dijelu prirode,
– provođenje neposredne zaštite, očuvanja i
korištenja zaštićenih prirodnih vrijednosti;
– provođenje mjera zaštite zaštićenih biljnih, gljivljih i životinjskih svojti i ostalih zaštićenih
prirodnih vrijednosti,
– izvoz, uvoz i provoz biljaka, gljiva i
životinja, ako su ograničeni ili zabranjeni ovim Zakonom ili na temelju njega
donesenim propisima,
– uvođenje i ponovno uvođenje divljih svojti u
prirodu,
– informiranje javnosti o stanju prirode,
– provođenje drugih propisanih uvjeta i mjera
zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti utvrđenih ovim Zakonom i na temelju
njega donesenih propisa.
Članak 184.
(1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor
ima pravo i obvezu nadziranim osobama narediti da u primjerenom roku otklone
utvrđene nedostatke i nepravilnosti u postupanju sa zaštićenim biljnim, gljivljim i životinjskim svojtama ili drugom zaštićenom
prirodnom vrijednosti.
(2) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor
ima pravo i obvezu nadziranim osobama narediti zabranu obavljanja djelatnosti,
radnje i radove koji nisu u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na
temelju ovoga Zakona, zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti
mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka
inspektor može narediti i hitne mjere radi sprječavanja ili smanjivanja štete
nastale zbog obavljanja
radova, djelatnosti i radnji, ili daljnjeg sprječavanja nastanka štete.
Članak 185.
(1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor
ima pravo i obvezu nadziranim osobama privremeno oduzeti:
– predmete kojima je učinjeno kazneno djelo ili
prekršaj predviđen ovim Zakonom,
– pokretnu zaštićenu prirodnu vrijednost i
odrediti njihovu pohranu, odnosno čuvanje.
(2) Za oduzete predmete i prirodne vrijednosti
inspektor će izdati potvrdu, te podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog ili
kaznenog postupka.
(3) O trajnom oduzimanju zaštićene prirodne
vrijednosti i predmeta iz stavka 1. ovoga članka odlučuje nadležni sud.
(4) Pokretna prirodna vrijednost stečena protuzakonitom
radnjom koja je podložna kvarenju ili se ne može odgovarajuće zbrinuti ili ako
njezino čuvanje zahtijeva nerazmjerne troškove, prodaje se, ako je prodaja
dopuštena prema ovome Zakonu, a ostvarena sredstva prihod su državnog
proračuna, ili se s tom prirodnom vrijednosti postupa na način koji je
najprimjereniji za njezino očuvanje i zaštitu.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka oduzeta
prirodna vrijednost može se ustupiti karitativnoj ili drugoj udruzi uz potvrdu
primitka, ali ne u svrhu trgovine.
Članak 186.
(1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor
ima pravo i obvezu nadziranim osobama, koje nemaju dopuštenje Ministarstva ili
druge suglasnosti, rješenjem zabraniti:
– branje zaštićenih biljaka, gljiva i njihovih
dijelova,
– rastjerivanje, hvatanje, držanje, ubijanje i
prepariranje zaštićenih životinja i njihovih razvojnih oblika,
– uklanjanje gnijezda ili legla zaštićenih
divljih svojti,
– uvođenje i ponovno uvođenje divljih svojti u
prirodu,
– promet zaštićenih prirodnih vrijednosti,
– promet primjercima biljnih, gljivljih ili životinjskih svojti zaštićenim na temelju
međunarodnih ugovora kojih je stranka Republika Hrvatska,
– promet nekretnina na zaštićenim područjima,
– uvoz, izvoz i provoz zaštićenih prirodnih
vrijednosti,
– podvodne aktivnosti u zaštićenim područjima,
– obavljanje propisanih poslova zaštite prirode,
– istraživanja u zaštićenim područjima i/ili
istraživanja pojedinih zaštićenih svojti.
(2) Inspektor može narediti hitne mjere radi
zaštite života ljudi i smanjivanja štete nastale zbog obavljanja nedopuštenih
djelatnosti, radnji ili zahvata.
(3) Inspektor je ovlašten zabraniti oštećivanje
ili uništavanje staništa zaštićenih divljih svojti, kao i druge radnje i
zahvate suprotno odredbama ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa.
Članak 187.
(1) Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog
nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj propisan ovim Zakonom, izdat će
prekršajni nalog prema posebnom zakonu, odnosno podnijeti zahtjev za pokretanje
prekršajnog postupka.
(2) Prekršajni nalog iz stavka 1. ovoga članka
inspektor može izdati za prekršaj koji je učinjen prvi put i ako ocijeni
neposrednim opažanjem da za taj prekršaj, s obzirom na sve relevantne
okolnosti, odgovara kazna u najnižem zapriječenom iznosu.
(3) U izreci rješenja prekršajnog naloga navodi
se uputa da se globa, novčana kazna, šteta ili troškovi trebaju platiti u roku
od osam dana, ili da se u slučajevima propisanim posebnim zakonom, mogu platiti
odmah na mjestu počinjenja prekršaja ili obavljenog nadzora.
(4) Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog
nadzora utvrdi da postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo, dužan je
podnijeti prijavu nadležnom državnom odvjetništvu.
Članak 188.
(1) Kad postoje uvjeti za izdavanje prekršajnog
naloga inspektor može globu, novčanu kaznu, štetu ili troškove naplatiti od
počinitelja prekršaja odmah, bez prekršajnog naloga, ali uz potvrdu.
(2) Na mjestu počinjenja prekršaja, odnosno na
mjestu inspekcijskog
nadzora, naplaćuje se cjelokupan iznos globe ili novčane kazne, zajedno s
eventualnom štetom i troškovima.
(3) Ako počinitelj prekršaja ne pristane platiti
globu, novčanu kaznu, štetu ili troškove na mjestu izvršenja prekršaja, odnosno
mjestu inspekcijskog nadzora, izdat će mu se prekršajni nalog s uputom da
plaćanje može izvršiti u roku od osam dana od dana kad je počinio prekršaj.
Članak 189.
Ako inspektor utvrdi povredu odredbe zakona ili
drugih propisa nad primjenom kojih nadzor obavlja druga inspekcija, odnosno
drugo tijelo državne uprave, izvijestit će o tome bez odgađanja nadležnu
inspekciju, odnosno nadležno tijelo.
Članak 190.
(1) Nadzirana osoba dužna je o izvršenju
rješenjem naređenog postupanja izvijestiti inspektora u roku od osam dana od
dana isteka roka za izvršenje obveze.
(2) Ako nadzirana osoba ne postupi po rješenju
inspektora, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak izvršenika. Troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja putem
druge osobe namiruju se iz državnog proračuna do naplate od izvršenika.
Članak 191.
Radi sprječavanja nastanka neotklonjivih šteta
na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti, biološkoj i krajobraznoj raznolikosti,
odnosno radi naređivanja hitnih zaštitnih mjera, ili radi otklanjanja
neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili za imovinu, rješenje u
tijeku nadzora može se donijeti i usmeno. Usmeno se rješenje unosi u zapisnik
uz naznaku da će se otprema pisanog rješenja izvršiti u roku i na način
propisan posebnim propisom.
Članak 192.
(1) Inspektor samostalno vodi postupak, obavlja
radnje i poduzima mjere za koje je ovlašten.
(2) Nitko ne smije, koristeći se službenim
položajem ili na drugi način, sprječavati ili ometati inspektora u obavljanju
nadzora i poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten.
(3) Ako se inspektoru u obavljanju nadzora i
poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten pruži otpor silom ili prijetnjom
da će se izravno uporabiti sila, ili ako se takav otpor osnovano očekuje,
inspektor može zatražiti pomoć službenih osoba nadležne policijske uprave.
XIII. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 193.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do
1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– obavi zahvat i radnju koja može dovesti do
uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području
(članak 59.),
– obavi zahvat i radnju koja može dovesti do
uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na međunarodnom ekološki
značajnom području (članak 60. stavak 4.),
– istrijebi zavičajnu divlju svojtu (članak 85.
stavak 3.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do
70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba
i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 194.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do
500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– provede zahvat za koji nije pribavljena ocjena
prihvatljivosti za prirodu ili protivno pribavljenoj ocjeni (članak 36.),
– postupi suprotno mjerama zaštite, očuvanja,
unaprjeđenja i korištenja zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih
vrijednosti propisanih Pravilnikom o unutarnjem redu
(članak 71.),
– uvodi stranu divlju svojtu u prirodu na
području Republike Hrvatske (članak 91.),
– ponovno uvodi nestale divlje svojte u prirodu
na područje Republike Hrvatske bez dopuštenja Ministarstva, (članak 93.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do
50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba
i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 195.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 kuna
do 200.000,00kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– obavlja u strogom rezervatu radnje koje nisu
dopuštene (članak 10.),
– obavlja nedopuštenu gospodarsku uporabu
prirodnih dobara ili drugu nedopuštenu djelatnost u nacionalnom parku (članak
11.),
– obavlja nedopuštene zahvate i radnje koje mogu
narušiti svojstva zbog kojih je proglašen posebni rezervat (članak 12. stavak
3.),
– obavlja djelatnosti kojima se ugrožavaju bitne
značajke i uloga parka prirode, ili obavlja gospodarske djelatnosti i
korištenje prirodnih dobara bez ishođenja uvjeta zaštite prirode (članak 13.),
– obavlja djelatnost kojom se ugrožava bitno
značenje i uloga regionalnog parka ili obavlja gospodarske djelatnosti i
korištenje prirodnih dobara bez ishođenja uvjeta zaštite prirode (članak 14.
stavak 2.),
– na spomeniku prirode ili njegovoj neposrednoj
blizini obavlja radnje
koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti (članak 15. stavak 3.),
– obavlja radnje i djelatnosti koje narušavaju
obilježja zbog kojih je proglašen značajni krajobraz (članak 16. stavak 2.),
– obavlja radnje i djelatnosti kojima nije svrha
održavanje ili uređenje park-šume (članak 17. stavak 2),
– obavlja zahvate i radnje kojima se mijenjaju
ili narušavaju vrijednosti radi kojih je zaštićen spomenik parkovne
arhitekture (članak 18. stavak 2.),
– bez valjana razloga uništava minerale, sigovine ili fosile (članak 20. stavak 4.),
– ne štiti zavičajne udomaćene svojte na
propisan način (članak 28.),
– organizira vožnje vozilima na motorni pogon
izvan naselja, svih vrsta cesta, poljskih putova, uređenih staza i poligona za
vožnju bez dopuštenja Ministarstva (članak 32.),
– stavlja na tržište i primjenjuje sredstva za
zaštitu bilja i mineralna gnojiva na nedopušten način (članak 34.),
– po završetku zahvata ne uspostavi ili približi
stanje u prirodi onom stanju koje je bilo prije zahvata (članak 35. stavak 2.),
– ne provede kompenzacijski uvjet na propisan
način (članak 37. i 39.),
– kao nositelj zahvata ili korisnik prirodnih
dobara bez odgađanja ne otkloni štetne posljedice (članak 40.),
– koristi i gospodari šumama suprotno načelima
održivog razvitka i načelima certifikacije šuma (članak 42. stavak 2. i 3.),
– obavlja pošumljavanje tamo gdje nije opravdano
i na način koji ugrožava ugroženi nešumski i rijetki
stanišni tip (članak 43.),
– koristi kemijska sredstva za zaštitu bilja u
šumama bez dopuštenja (članak 44.),
– ne osigura stalan postotak zrelih, starih i
suhih stabala prema uvjetima zaštite prirode (članak 45. stavak 1.),
– ne ostavlja neposječene površine utvrđene
šumskogospodarskim osnovama, odnosno uvjetima zaštite prirode (članak 45.
stavak 3.),
– ne gospodari na način da u najvećoj mjeri
očuva šumske čistine i šumske rubove (članak 45. stavak 4.),
– ne gospodari na način da osigurava produljenje
sječive zrelosti zavičajnih vrsta drveća (članak 45.
stavak 5.),
– oštećuje, uništava ili odnosi sigovine i podzemni živi svijet speleološkog objekta
(članak 48. stavak 1.),
– mijenja stanišne uvjete u speleološkom objektu
bacanjem smeća ili biološkog otpada, loženjem vatre ili na drugi način (članak
48. stavak 1.),
– poduzme aktivnosti ili radnje u speleološkom
objektu bez prethodnog dopuštenja Ministarstva (članak 48. stavak 2.),
– ugrožava ili oštećuje speleološki objekt ili
na drugi način sprječava njegovo korištenje (članak 49. stavak 1.),
– pregrađuje vodotoke, isušuje, zatrpava izvore,
bare i dr., te time ugrožava prirodne vrijednosti i
biološku raznolikost (članak 51. stavak 1.),
– gospodari travnjacima na nedopušteni način
(članak 54.),
– ne očuva rubne dijelove oranica kao staništa
(članak 55. stavak 1.),
– ne provodi propisane mjere za očuvanje
stanišnih tipova u povoljnom stanju (članak 56. stavak 1.),
– za dopušteni zahvat ne provede odgovarajuće
kompenzacijske ili druge predviđene mjere (članak 59.),
– uznemirava, hvata, ozljeđuje divlje životinje,
smanjuje brojnost populacije divlje svojte, uništava ili oštećuje njezino
stanište bez opravdanog razloga (članak 85. stavak 2.),
– ne provodi mjere, metode i tehnička sredstva koje
najmanje ometaju divlje svojte ili staništa njihovih populacija (članak 86.
stavak 1.),
– ne provodi propisane mjere zaštite i ne
održava prijelaze za divlje životinje (članak 87. stavak 3.),
– izvodi stupove i tehničke komponente srednjonaponskih vodova na nedopušten način (članak 88.),
– sakuplja biljke, gljive i njihove dijelove, te
hvata i ubija životinje u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa bez
ishođenja dopuštenja Ministarstva i drugih propisanih uvjeta (članak 89.),
– obavlja istraživanja bez dopuštenja nadležnog
tijela i/ili ne dostavi rezultate istraživanja nadležnom tijelu (članak 90.),
– koristi zaštićene divlje svojte suprotno
propisanim uvjetima (članak 94.),
– uporabljuje sredstva hvatanja i ubijanja
zaštićenih životinja te sredstva koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili
ozbiljno uznemiravanje populacije vrsta (članak 95.),
– trguje samoniklim strogo zaštićenim biljkama i
gljivama (članak 97. stavak 2.),
– namjerno hvata, drži i ubija strogo zaštićene
životinje, oštećuje ili uništava njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla,
te područja razmnožavanja i odmaranja, uznemiruje ih u vrijeme razmnožavanja,
podizanja mladih i hibernacije, te namjerno uništava ili uzima jaja iz prirode
ili drži prazna jaja (članak 97. stavak 3. podstavak 1.,2.,3., i 4.),
– prikriva, drži, uzgaja, trguje, otuđuje ili na
bilo koji način pribavlja zaštićene biljke, gljive i životinje, kao i preparira
strogo zaštićene životinje (članak 97. stavak 3. podstavak 5.),
– postupa suprotno propisu u odnosu na samonikle
biljke, gljive i životinje koje se nalaze u strogom rezervatu, nacionalnom
parku i posebnom rezervatu, te na životinje u podzemlju (članak 97. stavak 4.),
– drži u zatočeništvu, uzgaja, prodaje i kupuje
zaštićene divlje svojte suprotno propisanim uvjetima (članak 99.),
– izvozi ili uvozi strogo zaštićene biljke,
gljive i životinje bez dopuštenja Ministarstva (članak 99. stavak 2.),
– obavlja iznos, unos, izvoz, uvoz, unos s mora
i provoz biljaka, gljiva i životinja koje su zaštićene temeljem ovoga Zakona
ili međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, njihovih dijelova
ili derivata bez dopuštenja i suprotno uvjetima propisanim Zakonom i
provedbenim propisom (članak 101., 102. i 103.),
– obavlja trgovinu suprotno propisanim uvjetima
(članak 107.),
– ne dostavi ponudu za prodaju nekretnine po
pravu prvokupa na način propisan Zakonom (članak 112. stavak 1. i 2.),
– proda nekretninu koja se nalazi na zaštićenoj
prirodnoj vrijednosti drugoj osobi po cijeni koja je niža od cijene navedene u
ponudi ovlaštenicima prava prvokupa (članak 112. stavak 4.),
– koristi prirodna dobra na nedopušten način i
sa štetnim posljedicama (članak 122.),
– donese plan gospodarenja prirodnim dobrima bez
suglasnosti Ministarstva (članak 122.),
– obavlja radnje i zahvate na zaštićenoj
prirodnoj vrijednosti bez dopuštenja ili suprotno utvrđenim uvjetima zaštite
prirode (članak 127.),
– ne provodi uvjete zaštite prirode utvrđene
odlukom ili ugovorom o koncesiji (članak 137. stavak 1. podstavak 5. i članak
138. stavak 2. podstavak 2.),
– ne poduzme sve mjere i radnje na sprječavanju
nastalih promjena i oštećenja (članak 143. stavak 1.),
– obavlja djelatnost bez koncesijskog odobrenja
na zaštićenom području (članak 146. stavak 1.),
– stavlja u promet minerale, sigovine
i fosile bez dopuštenja (članak 148. stavak 3.),
– izvozi minerale, sigovine
ili fosile koji su proglašeni zaštićenim prirodnim vrijednostima (članak 150.
stavak 2.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do
30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba
i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 196.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna
do 25.000,00kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– ne provodi mjere zaštite propisane Zakonom dok
je prirodna vrijednost pod preventivnom zaštitom (članak 26.),
– ne dopusti obilazak i pregled prirodnina (članak 31.),
– ne prijavi otkriće speleološkog objekta ili
njegovog dijela u propisanom roku (članak 47. stavak 3.),
– obavlja istraživanja bez suglasnosti Ministarstva
ili (članak 67.),
– ne postupa sukladno planu upravljanja za
zaštićeno područje (članak 80. stavak 4. i članak 81.),
– bez opravdanog razloga hvata, ozljeđuje ili
ubija divlje životinje (članak 85. stavak 2.),
– bez opravdanog razloga uklanja divlje svojte
(biljke i gljive) iz njihovih staništa, smanjuje njihove populacije ili ih
uništava (članak 85. stavak 2.),
– bere, skuplja, uništava, siječe ili iskopava
samonikle strogo zaštićene biljke ili gljive (članak 97. stavak 1.),
– drži strogo zaštićene biljke i gljive (članak
97. stavak 2.),
– obavlja istraživanja strogo zaštićenih svojti
bez dopuštenja Ministarstva (članak 100. stavak 1.),
– drži u zatočeništvu u neprikladnim uvjetima i
bez odgovarajuće skrbi, odnosno suprotno propisanim uvjetima životinje divljih
svojti (članak 104. stavak 1.),
– prikazuje u zoološkim vrtovima, akvarijima,
terarijima ili sličnim prostorima životinje zavičajnih ili stranih divljih
svojti bez dopuštenja Ministarstva (članak 105. stavak 1.),
– uzgaja zavičajne i strane divlje svojte bez
dopuštenja odnosno suglasnosti Ministarstva (članak 106. stavak 1. i 2.),
– uzgojene životinje divljih svojti ne obilježi
na propisani način (članak 106. stavak 3.),
– ne osigura da uzgojena životinja ne pobjegne u
prirodu i prouzroči štetu (članak 106. stavak 4.),
– obavlja djelatnosti na mjestu nalaza koje mogu
dovesti do uništenja ili oštećivanja nalaza minerala, sigovina
ili fosila (članak 111. stavak 3.),
– istražuje nalazišta minerala, sigovina i fosila bez dopuštenja (članak 111. stavak 5.),
– organizira posjećivanje i razgledavanje
zaštićene prirodne vrijednosti suprotno zabrani ili ograničenjima (članak
128.),
– ne dopušta pristup zaštićenoj prirodnoj
vrijednosti prema propisanim uvjetima (članak 129. stavak 1.),
– obavlja skrb odnosno zaštitu nad prirodnom
vrijednosti u zaštićenom području bez ugovora ili protivno uvjetima iz ugovora
(članak 131. i 132.),
– pri uzimanju minerala, sigovina
i fosila koristi strojeve ili druga nedopuštena sredstva (članak 149. stavak
1.),
– ne omogući sudjelovanje javnosti tijekom
izrade propisa odnosno akata o proglašavanju zaštićenih prirodnih vrijednosti,
dokumenta prostornog uređenja, planova upravljanja i korištenja zaštićenim
područjima i prirodnim dobrima (članak 166.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do
20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba
i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 197.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna do
15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– istražuje i posjećuje strogi rezervat bez
dopuštenja Ministarstva (članak 10. stavak 2.),
– ne dostavi Ministarstvu izvješće o rezultatima
istraživanja (članak 67. stavak 2.),
– skuplja biljke, gljive i njihove dijelove, te
hvata ili ubija životinje u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa bez
suglasnosti vlasnika i nositelja prava (članak 89. stavak 2.),
– skuplja biljke, gljive i njihove dijelove, te
hvata ili ubija životinje radi znanstvenoistraživačkog rada i iznošenja iz
Republike Hrvatske bez dopuštenja Ministarstva (članak 90. stavak 4.),
– ne prijavi Ministarstvu i veterinarskoj službi
mrtve, bolesne ili ozlijeđene strogo zaštićene divlje svojte (članak 99. stavak
3.),
– ne dostavi Ministarstvu i Zavodu podatke u propisanom
roku o rezultatima istraživanja (članak 100. stavak 2.),
– ne prijavi uvoz ili izvoz životinje, gljive
ili biljke nadležnoj carinskoj službi (članak 102.),
– ne izvijesti u propisanom roku Ministarstvo o
stjecanju vlasništva nad zaštićenim životinjama (članak 104. stavak 2.),
– ne izda novom vlasniku potvrdu o podrijetlu
životinje i račun (članak 107. stavak 3.),
– ne štiti i ne čuva minerale, sigovine i fosile na propisan način (članak 109. stavak 2.
i 3.),
– ne prijavi Ministarstvu u propisanom roku
pronalazak minerala, sigovina i fosila ili ne poduzme
nužne mjere zaštite od uništenja, oštećivanja ili krađe (članak 111. stavak
1.),
– ne omogući istraživanje nalazišta minerala, sigovina i fosila u skladu s rješenjem Ministarstva (članak
111. stavak 4.),
– uzima iz prirode minerale, sigovine
i fosile za namjene koje nisu utvrđene ovim Zakonom (članak 148. stavak 2.),
– uzima minerale, sigovine
i fosile iz prirode radi stavljanja u promet bez dopuštenja Ministarstva
(članak 148. stavak 3.),
– ne posjeduje dokaze o podrijetlu minerala, sigovina i fosila, odnosno o dopuštenju za uzimanje iz
prirode (članak 148. stavak 4.),
– ne vodi evidenciju o stavljanju u promet
minerala, sigovina i fosila na propisan način (članak
148. stavak 5.),
– izvozi minerale, sigovine
i fosile bez dopuštenja Ministarstva (članak 150. stavak 1.),
– koristi znak zaštite prirode suprotno
propisanom načinu (članak 168., stavak 2.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do
7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba
i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 198.
Novčanom kaznom od 1.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj fizička osoba ako:
– vozi i/ili parkira vozilo na motorni pogon
izvan naselja, svih vrsta cesta, poljskih putova i uređenih staza za vožnju
(članak 32.),
– postupi suprotno Pravilniku o unutarnjem redu,
a pri tome ne nastane šteta (članak 71.),
– ne uruči kupcu dokaz o podrijetlu minerala, sigovina ili fosila, ili o dopuštenju za uzimanje iz
prirode (članak 148. stavak 4.).
XIV. PRIJELAZNE I
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 199.
(1) Prirodne vrijednosti koje su zaštićene do
stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju pod zaštitom, a vlasnici i nositelji na
tim zaštićenim prirodnim vrijednostima imaju prava i obveze propisane ovim
Zakonom.
(2) Upis zaštićenih prirodnih vrijednosti u
Upisnik uskladit će se s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 200.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, zaštitu i
upravljanje Arboretumom Trsteno
dužna je provoditi Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti sukladno Zakonu o
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, uz odgovarajuću primjenu ovoga
Zakona.
Članak 201.
(1) Pravne osobe koje gospodare šumama dužne su
uskladiti šumskogospodarske osnove s odredbama ovoga Zakona prilikom njihove
obnove ili prve revizije.
(2) Nositelji prava lova dužni su uskladiti lovnogospodarske osnove s odredbama ovoga Zakona prilikom
njihove obnove ili prve revizije.
(3) Pravne osobe koje upravljaju vodama dužne su
planove upravljanja uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine
od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Druge pravne i fizičke osobe koje gospodare
prirodnim dobrima dužne su planove korištenja prirodnih dobara uskladiti s odredbama
ovoga Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(5) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju
trgovačku djelatnost iz članka 107. ovoga Zakona dužne su uskladiti svoje
poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od trideset dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona.
(6) Javne ustanove ili nadležna tijela koje su
skrb o zaštićenim prirodnim vrijednostima povjerile pravnim i fizičkim osobama
na temelju ugovora, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dužne su uskladiti te
ugovore s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona.
Članak 202.
(1) Zavod i javne ustanove koje upravljaju
zaštićenim područjima nastavljaju s radom prema ovom Zakonu.
(2) Zavod i javne ustanove dužne su uskladiti
svoje ustrojstvo, djelatnost i opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od
devedeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Županija koja na dan stupanja na snagu ovoga
Zakona nije sukladno članku 285. stavku 3. Zakona o zaštiti prirode (»Narodne
novine«, br. 162/03.) osnovala javnu ustanovu za
upravljanje zaštićenim područjem dužna ju je osnovati u roku od godine dana od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 203.
(1) Međunarodna ekološki značajna područja iz
članka 60. stavka 2. ovoga Zakona sastavnice su europske ekološke mreže Natura
2000.
(2) Međunarodna ekološki značajna područja iz
stavka 1. ovoga članka utvrdit će se do dana pristupa Republike Hrvatske
Europskoj uniji.
Članak 204.
(1) Vlada i ministar će se u roku od godine dana
od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti propise za koje su ovlašteni
ovim Zakonom.
(2) Do stupanja na snagu provedbenih propisa
utvrđenih ovim Zakonom ostaju na snazi provedbeni propisi u području zaštite
prirode koji su na snazi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona i/ili doneseni
na temelju Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine« br.
162/03.) u dijelu u kojem njihove odredbe nisu u suprotnosti s odredbama ovoga
Zakona.
(3) Mjere zaštite koje su donijela poglavarstva
županija i poglavarstvo Grada Zagreba za zaštićene dijelove prirode na svom
području, na temelju odredbi Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 162/03.), ostaju na snazi do donošenja provedbenih
propisa o mjerama zaštite tih zaštićenih prirodnih vrijednosti sukladno ovom
Zakonu, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Članak 205.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona
prestaje važiti Zakon o zaštiti prirode (»Narodne novine« br.
162/03.).
(2) Postupci započeti prema odredbama Zakona o
zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 162/03.)
dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.
(3) Prekršajni postupci započeti prema odredbama
Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br.
162/03.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se pred nadležnim
sudom.
Članak 206.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 351-01/04-01/07
Zagreb, 20. svibnja 2005.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.