1725
Na temelju članka 275. stavak 3. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04), ravnatelj
Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi
Članak 1.
Ovim se pravilnikom uređuje postupak
homologacije sigurnosnih pojasa i sustava za držanje putnika i njihove ugradbe
u motorna vozila kategorije M1i N1(1).
______
(*) Ovaj pravilnik preuzima sadržaj Direktive
Vijeća 77/541/EEC o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na
sigurnosne pojase i sustave za držanje putnika motornih vozila, s uključenim izmjenma
i dopunama u direktivama 81/576/EEC, 82/319/EEC, 90/628/EEC, 96/36/EC i 2000/3/EC.
(1) Definicija vozila dana je u članku 4. Pravilnika
o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija
u prilogu II. A istoga pravilnika.
Članak 2.
Tehnički zahtjevi u postupku homologacije za
sigurnosne pojase i sustave za držanje dani su u prilozima I., XV. i XVII., a
za njihovu ugradbu u vozila u prilozima I. i XVIII.
Postupak homologacije za sigurnosne pojase i
sustave za držanje i njihovu ugradbu u vozila provodi se prema točkama 2.1, 4.
i 5. priloga I.
Prilozi I. do XVIII. čine sastavni dio ovoga
pravilnika.
Članak 3.
Tijelo za homologaciju vozila, u smislu odredaba
ovoga pravilnika, Državni je zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu:
Zavod).
Članak 4.
Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji
sastavnoga dijela tipu sigurnosnoga pojasa i sustava za držanje prema obrascu u
dodatku 3. priloga I. ako zadovoljava odgovarajuće zahtjeve u prilozima l.,
XV. i XVII, a certifikat o homologaciji tipa vozila, s obzirom na ugradbu
sigurnosnih pojasa i sustava za držanje, prema obrascu u dodatku 4. priloga I.
ako taj tip vozila zadovoljava odgovarajuće zahtjeve u prilozima I. i XVIII.
Članak 5.
Sigurnosni pojasi i sustavi za držanje te
vozila, s obzirom na ugradbu sigurnosnih pojasa i sustava za držanje, mogu se
homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga
pravilnika i njegovih priloga.
Članak 6.
Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za
obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:
– zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC
17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema
zahtjevima ovoga pravilnika
– može dokazati poznavanje metoda i postupaka
ispitivanja sadržanih u prilozima IV. do XIV. ovoga pravilnika
– ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme
VII/1 strojarskoga smjera.
Članak 7.
Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje
vožiti Naredba o homologaciji motornih vozila najmanje s tri kotača što se tiče
zaštitnih uređaja za sprječavanje neovlaštene upotrebe vozila (»Narodne novine«
br. 53/91).
Članak 8.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana
objave u »Narodnim novinama«, a počet će se primjenjivati s danom pristupa
Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa: 011-02/05-03/11
Urbroj: 558-04/8-05-1
Zagreb, 28. lipnja 2005.
Ravnatelj
Državnog zavoda za mjeriteljstvo
dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r.
PRILOG I.
PODRUČJE UPORABE,
DEFINICIJE, HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA, ZAHTJEVI ZA UGRADBU
0. PODRUČJE UPORABE
Ovaj se pravilnik odnosi na sigurnosne pojase i
sustave za držanje putnika, konstruirane za ugradbu u vozila prema definiciji u
prilogu II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, koji su namijenjeni
pojedinačnoj uporabi tj. kao osobna oprema odraslih osoba na sjedalima koja su
okrenuta u smjeru ili smjeru suprotnom od smjera vožnje, na sustave za držanje
djece konstruiranih za ugradbu u vozila kategorije M1 i N1.
1. DEFINICIJE
U svrhu ovoga pravilnika:
1.1. »sigurnosni pojas« (ili »pojas
sjedala« ili »pojas«) označava sklop remena sa sigurnosnom kopčom, napravama za
namještanje i nastavcima za prikapčanje koji se može pričvrstiti na motorno vozilo,
koji je konstruiran da bi se ograničavanjem pokretljivosti korisnikova tijela,
a u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila, smanjio rizik ozljeđivanja
njegova korisnika. Takav se uređaj općenito naziva »sklop pojasa«, a taj naziv
također obuhvaća svaku napravu za apsorpciju energije ili uvlačenje/zatezanje
pojasa;
1.1.1. »trbušni pojas« označava pojas koji
prolazi preko prednjeg dijela zdjelice korisnika;
1.1.2. »dijagonalni pojas« označava pojas koji
prolazi dijagonalno preko prednje strane prsnog koša, od bedra do ramena na
suprotnoj strani;
1.1.3. »pojas u tri točke« označava pojas koji
je u osnovi kombinacija trbušnoga i dijagonalnoga pojasa;
1.1.4. »H – pojas« označava sklop pojasa koji
se sastoji od trbušnog pojasa i ramenih remena
1.2. »tip pojasa« označava kategoriju
pojasa koji se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke:
1.2.1. krute dijelove (kopča, pričvrsni
dijelovi, uvlačnik itd.);
1.2.2. materijal, tkanje, dimenzije i boju
pojasa;
1.2.3. geometriju sklopa pojasa;
1.3. »remen« označava savitljivi dio
konstruiran da drži tijelo korisnika i prenosi sile na sidrišta pojasa;
1.4. »kopča« označava uređaj za brzo
otvaranje koji omogućava korisniku da ga pojas drži. Kopča smije uključivati i
napravu za namještanje pojasa osim kopče kod H – pojasa;
1.5. »naprava za namještanje pojasa«
označava napravu koja omogućava da se pojas namjesti prema potrebi pojedinog
korisnika i položaju sjedala; naprava za namještanje pojasa može biti dio
kopče, uvlačnika ili drugog dijela sigurnosnog pojasa;
1.6. »pričvrsni dijelovi« označavaju
dijelove sklopa pojasa, uključujući potrebne osiguravajuće dijelove, koji
omogućavaju pričvršćenje za sidrišta pojasa;
1.7. »uređaj za apsorpciju energije«
označava uređaj koji raspršuje energiju neovisno ili zajedno s remenom i čini
dio sustava pojasa;
1.8. »uvlačnik« označava napravu u kojoj
je smješten, djelomično ili potpuno, remen sigurnosnog pojasa;
1.8.1. »neblokirajući uvlačnik (tip 1)«
označava uvlačnik iz kojega se izvlači cijela dužina remena malom vanjskom
silom i kod kojega nije moguće prilagođavati izvučeni remen;
1.8.2. »uvlačnik s ručnim otpuštanjem (tip 2)«
označava uvlačnik koji korisnik mora ručno otpustiti da bi se izvukla željena
duljina remena i koji se automatski zakoči kad se navedeni postupak završi;
1.8.3. »uvlačnik s automatskim blokiranjem
(tip 3)« označava uvlačnik koji omogućava izvlačenje remena do željene duljine
i koji nakon kopčanja pojasa automatski namjesti remen prema korisniku. Daljnje
izvlačenje remena nije moguće bez namjernog djelovanja korisnika.
1.8.4. »uvlačnik s blokiranjem u opasnosti
(tip 4)« označava uvlačnik koji pri uobičajenoj vožnji ne ograničava pokretljivost
korisnika pojasa. Uvlačnik ima napravu za namještanje duljine koja automatski
prilagođava duljinu remena prema korisniku i blokirni mehanizam koji se
aktivira u opasnosti zbog:
1.8.4.1. usporenja vozila (jednostruka
osjetljivost);
1.8.4.2. kombinacije navedenih čimbenika usporenja
vozila, pomicanja remena ili nekoga drugog automatskog djelovanja (višestruka osjetljivost);
1.8.5. »uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s
višim pragom osjetljivosti (tip 4N)« označava uvlačnik iz točke 1.8.4, ali s
posebnim svojstvima za uporabu u vozilima kategorija M2, M3, N1, N2 i N3 (1);
____
1 Kategorije vozila određene su u prilogu I.
Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.
1.8.6. »naprava za namještanje pojasa prema
visini« označava napravu koja omogućava namještanje položaja gornje omče pojasa
po visini s obzirom na potrebe pojedinog korisnika i položaj sjedala. Ta se
naprava može smatrati dijelom sigurnosnog pojasa ili dijelom sidrišta pojasa;
1.9. »sidrišta pojasa« označavaju
dijelove strukture vozila ili sjedala ili nekoga drugog dijela vozila za koje
su pričvršćeni sigurnosni pojasi;
1.10. »tip vozila«, s obzirom na sidrišta
sigurnosnih pojasa, označava kategoriju vozila koja se međusobno ne razlikuju u
bitnim obilježjima kao što su dimenzije, oblici i bitni materijali sastavnih
dijelova strukture vozila ili strukture sjedala ili drugog dijela vozila za
koje su pričvršćeni pojasi i sustavi za držanje putnika;
1.11. »sustav za držanje« označava sustav
sastavljen od sjedala koji je na odgovarajući način pričvršćen na konstrukciju
vozila i sigurnosnog pojasa s najmanje jednim sidrištem na sjedalu;
1.12. »sjedalo« označava strukturu koja
može, ali ne mora biti dio konstrukcije vozila i koja je zajedno s oblogom
namijenjena sjedenju jedne osobe. Ovaj se izraz odnosi na pojedinačno sjedalo
kao i na dio klupe namijenjen sjedenju jedne osobe;
1.13. »skupina sjedala« označava sjedalo u
obliku klupe ili zasebna sjedala postavljena jedno uz drugo (koja su
pričvršćena tako da je prednje sidrište jednog od tih sjedala u ravnini s
prednjim ili stražnjim sidrištem drugog, ili se nalazi između sidrišta drugog)
na kojima sjedi jedna ili više osoba;
1.14. »sjedeća klupa« označava strukturu s
oblogom namijenjenu sjedenju najmanje dvije odrasle osobe;
1.15. »sustav za namješatanje« označava
napravu pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u u položaj
koji odgovara tjelesnoj građi korisnika. Ta naprava mora omogućiti:
1.15.1. uzdužno pomicanje;
1.15.2. uspravno pomicanje;
1.15.3. kutno pomicanje;
1.16. »sidrište sjedala« označava sustav
kojim je sklop sjedala pričvršćen na konstrukciju vozila s pripadajućim
dijelovima konstrukcije vozila;
1.17. »tip sjedala« označava kategoriju
sjedala koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:
1.17.1. struktura, oblik, dimenzija i materijal;
1.17.2. tip i dimenzije sustava za namještanje i
sustava za blokiranje sjedala;
1.17.3. tip i dimenzije sidrišta pojasa na
sjedalu, sidrišta sjedala s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila;
1.18. »sustav za pomicanje« označava napravu
koja omogućava da se sjedalo ili jedan njegov dio može zakrenuti ili pomaknuti
uzdužno bez čvrstog međupoložaja zbog lakšeg pristupa putnika;
1.19. »blokirni sustav« označava napravu
koja omogućava da sjedalo i njegovi dijelovi ostanu u bilo kojemu uporabnom
položaju;
1.20. »upušteni gumb za otvaranje kopče«;
kopču nije moguće otvoriti s kuglom promjera 40 mm;
1.21. »neupušteni gumb za otvaranje kopče«;
kopču je moguće otvoriti s kuglom promjera 40 mm;
1.22. »zatezač« označava dodatni ili
ugrađeni uređaj koji zateže remen da smanji njegovu labavost tijekom sudara;
1.23. »referento područje« označava prostor
među dvjema vertikalnim uzdužnim ravninama međusobno udaljenim 400 mm, koje su
simetrične u odnosu na točku H. Taj je prostor definiran okretanjem naprave,
opisane u prilogu II. Pravilnika TPV 112, od vertikalnog do horizontalnog
položaja. Naprava treba biti namještena kako je navedeno u tom prilogu i
postavljena na najveću duljinu od 840 mm;
1.24. »sklop zračnog jastuka« označava
napravu koja dopunjava sigurnosne pojase i sustave za držanje putnika u
motornim vozilima, to je sustav koji u slučaju jakog sudara vozila automatski
postavlja savitljivu strukturu namijenjenu za ograničavanje, stješnjivanjem
plina koji se u njoj nalazi, jačinu udara jednog ili više dijelova tijela
putnika u vozilu u dijelove prostora za putnike;
1.25. »zračni jastuk putnika« označava sklop
zračnog jastuka namijenjen za zaštitu putnika na sjedalima, osim vozačkog u
slučaju čelnog sudara;
1.26. »sustav za držanje djece« označava
sklop dijelova koji predstavljaju kombinaciju remena ili savitljivih dijelova
sa sigurnosnom kopčom, naprava za namještanje, pričvrsnih dijelova i u
pojedinim slučajevima dodatnih stolica i/ili štitnika protiv udara koje se mogu
pričvrstiti u motorno vozilo. Konstruiran je također za smanjivanje mogućnosti
ozljede korisnika u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila, na način da
ograniči gibanje tijela korisnika;
1.27. »okrenut nazad« označava smjer koji je
suprotan od normalnog smjera vožnje vozila.
2. HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOGA
DIJELA
2.1. Zahtjev za homologaciju sastavnoga
dijela
2.1.1. Zahtjev za homologaciju sastavnoga
dijela prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip
sigurnosnog pojasa podnosi vlasnik trgovačke marke ili njegov predstavnik.
Zahtjev za homologaciju sastavnoga dijela prema
članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip sustava za
držanje putnika podnosi proizvođač ili proizvođač vozila u koji se taj sustav
ugrađuje, ili njegov predstavnik.
2.1.2. Obrazac opisnog dokumenta dan je u
dodatku 1. pri-loga II.
2.1.3. Tehničkoj službi koja provodi
homologacijska ispitivanja treba dostaviti sljedeće uzorke:
2.1.3.1. šest referentnih uzoraka tipa pojasa
2.1.3.2. 10 metara svake vrste remena koji su
upotrijebljeni u izradi tipa pojasa.
2.1.3.3. Tehnička služba koja provodi ispitivanja
ima pravo zahtijevati dodatne uzorke.
2.1.4. Kod sustava za držanje, podnositelj
zahtjeva treba službi koja obavlja homologacijska ispitivanja dostaviti dva
uzorka. Ovi uzorci smiju uključivati dva uzorka pojasa iz točke 2.1.3.1. i, po
izboru proizvođača, jedno vozilo uzorak tipa koje se homologira ili dijelove
vozila koje tehnička služba smatra bitnima.
2.1.5. Kod sustava za držanje djece treba
dostaviti četiri uzorka:
2.1.5.1. 10 metara remena svake vrste remena koji
su upotrijebljeni u izradi sustava za držanje djece, osim za međunožni remen za
koji je potrebno dostaviti 2 m remena i
2.1.5.2. upute i podatke o pakiranju prema točki
14. priloga XVII.
2.1.5.3. Tehnička služba koja provodi ispitivanja
ima pravo zahtijevati dodatne uzorke.
2.1.5.4. Ako se sustav za držanje djece kod
prijenosne ležaljke za dijete može upotrebljavati kod više tipova prijenosnih
ležaljki, proizvođač treba dati njihov popis.
2.1.5.5. Ako se za pričvršćenje sustava za držanje
djece upotrebljava homologiran sigurnosni pojas za odrasle, u zahtjevu je
potrebno navesti kategoriju tog sigurnosnog pojasa, npr. statički trbušni pojas.
2.1.6. Nadležno se tijelo prije dodjeljivanja
homologacije treba uvjeriti da postoje zadovoljavajuće mjere za osiguranje
učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.
2.2. Oznake
2.2.1. Uzorci tipa pojasa i tipa sustava za
držanje koji su u postupku homologacije tipa sastavnoga dijela prema točkama
2.1.3 ili 2.1.4. trebaju biti jasno i neizbrisivo označeni imenom proizvođača,
trgovačkom markom ili oznakom.
2.2.2. Uzorci sustava za držanje djece koji su
u postupku homologacije prema točkama 2.1.5 ili 2.1.5.1 trebaju biti jasno i
neizbrisivo označeni imenom proizvođača, početnim slovima ili trgovačkom
markom.
2.2.2.1. Na jednom od plastičnih dijelova sustava
za držanje djece (npr. školjki, štitniku, pomoćnom dječjem sjedištu itd.), osim
pojasa ili H pojasa, treba jasno i (neizbrisivo) biti označena godina
proizvodnje.
2.2.2.2. Ako se sustav za držanje djece
upotrebljava zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle, pravilan način
nalijeganja remena treba biti trajno učvršćen na sustav za držanje. Ako je
sustav za držanje djece pričvršćen na svoje mjesto sa sigurnosnim pojasom za
odrasle, načini nalijeganja remena za sustave za držanje, okrenute prema
naprijed i okrenute prema nazad, trebaju preko oznaka u boji biti jasno
razvidni na proizvodu. Boja za označivanje nalijeganja sigurnosnog pojasa kad
je naprava (dječje sjedalo) okrenuta u smjeru vožnje prema naprijed treba biti
crvena, a kad je sjedalo okrenutu prema nazad plava. Iste boje se upotrebljavaju
na natpisima koje na napravama pokazuju način uporabe. Posebni položaji
nalijeganja trbušnog i ramenog dijela sigurnosnog pojasa moraju na proizvodu
biti označeni oznakama u boji i/ili slovima. Navedene oznake trebaju biti
vidljive i kad se sustav za držanje nalazi u vozilu. Za sustave za držanje
razreda O, te oznake trebaju biti vidljive i kad je dijete u napravi.
2.2.2.3. Na sustavim za držanje djece koja su
okrenuta nazad treba biti trajno postavljen natpis sa sljedećim upozorenjem,
vidljiv i u ugrađenom položaju:
VRLO OPASNO
Ne upotrebljavajte na sjedalima opremljenim zračnim
jastucima.
Natpis treba biti na jeziku zemlje u kojoj se
naprava prodaje.
2.2.2.4. Na sustavima za držanje koja se mogu
upotrebljavati prema naprijed i prema nazad treba pisati:
VAŽNO
Ne upotrebljavajte usmjereno prema naprijed dok
težina djeteta ne prijeđe…
(Vidjeti upute za uporabu)
2.3. Opći zahtjevi
2.3.1. Svaki uzorak predan u skladu s točkom
2.1. treba zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama od 2.3. do 2.7.
2.3.2. Svaki uzorak sustava za držanje djece
predan u skladu s točkom 2.1. treba zadovoljavati bitne zahtjeve navedene u
prilogu XVII.
2.3.3. Pojas i sustav za držanje treba biti
konstruiran i izveden tako da, ako je pravilno ugrađen i korisnik ga pravilno
upotrebljava, zadovoljavajuće djeluje i smanjuje mogućnost tjelesnih ozljeda u
slučaju nesreće.
2.4. Kruti dijelovi
2.4.1. Opći zahtjevi
2.4.1.1. Kruti dijelovi sigurnosnog pojasa kao što
su: kopče, naprave za namještanje, pričvrsni dijelovi i sl. ne smiju imati oštre
bridove koji bi mogli izazvati trošenje ili trganje pojasa zbog struganja.
2.4.1.2. Svi dijelovi pojasa koji bi mogli biti
izloženi koroziji moraju biti odgovarajuće zaštićeni. Nakon obavljenoga
korozijskog ispitivanja, propisanog u točki 2.7.2, osposobljeni promatrač ne
smije prostim okom uočiti neki znak lošeg stanja pojasa koji bi mogao utjecati
na pravilno djelovanje pojasa niti značajnu koroziju.
2.4.1.3. Kruti dijelovi koji su namijenjeni
apsorpciji energije ili dijelovi koji su opterećeni ili koji prenose
opterećenja ne smiju biti lomljivi.
2.4.1.4. Kruti i plastični dijelovi sigurnosnog
pojasa moraju biti postavljeni i ugrađeni tako da se pri uobičajenoj uporabi
motornog vozila ne mogu zakvačiti ispod klizajućeg sjedala ili za vrata vozila.
Ako neki od dijelova ne zadovoljava ove zahtjeve, potrebno je provesti
ispitivanje »hladnim udarcem«, određeno u točki 2.7.6.4. Ako su nakon
ispitivanja na plastičnim štitnicima ili držačima krutih dijelova vidljive
pukotine, te plastične dijelove treba ukloniti, a na ostalom dijelu sklopa
treba nastaviti provjeru sigurnosti. Ako je ostali dio sklopa i dalje siguran,
ili nisu vidljivi tragovi pukotina, treba ponovo provjeriti zadovoljava li
stvarno zahtjeve točaka 2.4.2., 2.4.3. i 2.6.
2.4.1.5 Uporaba materijala čija su svojstva s
obzirom na zadržavanje vode jednaka svojstvima poliamida 6 zabranjena je za sve
mehaničke dijelove na čije bi djelovanje ovo svojstvo moglo negativno utjecati.
2.4.2. Kopča
2.4.2.1. Kopča treba biti konstruirana tako da je
isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe. To, između ostalog znači da ne
smije biti moguće da kopča ostane djelomično zatvorena. Način otvaranja mora
biti očit. Dijelovi kopče koji mogu doći u dodir s tijelom korisnika moraju
imati površinu najmanje 20 cm2 i širinu najmanje 46 mm, mjereno u ravnini koja
je udaljena od površine dodira najviše 2,5 mm.
Kod kopče H pojasa smatra se da je taj uvjet
ispunjen ako dodirna površina kopče i tijela korisnika iznosi između 20 i 40
cm2.
2.4.2.2. Kopča mora ostati zatvorena i kad nije
opterećena, kad i nije opterećena mora ostati zatvorena bez obzira na svoj
položaj. Ne smije se moći otvoriti silom manjom od 1 daN.
Kopča mora biti napravljena tako da ju je lako
primiti i upotrijebiti. Kopča se treba moći otvoriti pod opterećenjem navedenim
u točki 2.7.9.2.
Kopča se mora otvoriti pritiskom na gumb ili sličnu
napravu. Površina koja se pritišće treba, u položaju gumba u otvorenom položaju
i projiciranog na ravninu koja je okomita na početni smjer njegova gibanja,
imati sljedeće dimenzije:
– za naprave okružene kućištem, površina ne smije
biti manja od 4,5 cm2 i širina manja od 15 mm,
– za naprave koje nisu okružene kućištem, površina
ne smije biti manja od 2,5 cm2 i širina manja od 10 mm.
Ta površina mora biti crvene boje. Nijedan drugi
dio kopče ne smije biti ove boje.
2.4.2.3. Kopča mora izdržati višekratno otvaranje i
zatvaranje. Prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 2.7.8, mora proći
5000 otvaranja i zatvaranja u normalnim uvjetima uporabe. Kopča H pojasa smije
biti ispitana i bez uvlačenja svih jezičaka kopče.
2.4.2.4. Nakon provedenih ispitivanja iz točke
2.7.6.3, kopča treba i ispravno djelovati.
2.4.2.5. Sila potrebna za otvaranje kopče kod
ispitivanja iz točke 2.7.9. ne smije biti veća od 6 daN.
2.4.2.6. Čvrstoću kopče treba provjeriti prema
zahtjevima iz točaka 2.7.6.1. i 2.7.6.5., prema potrebi. Kod propisanog
opterećenja, kopča se ne smije slomiti, značajno izobličiti ili odvojiti.
2.4.2.7. Kod kopči koje sadrže zajednički član za
dvije naprave gdje se kopča jedne naprave može spojiti i s odgovarajućim
jednakim dijelom druge naprave, ispitivanja čvrstoće i otvaranja prema točkama
2.7.8 i 2.7.9 treba obaviti za oba moguća načina spajanja.
2.4.3. Naprava za namještanje pojasa
2.4.3.1. Dva uzorka svake naprave za namještanje
pojasa trebaju se ispitati prema zahtjevima iz točke 2.7.4. Klizanje remena kod
svakog uzorka naprave za prilagodbu ne smije prijeći 25 mm, dok zbroj svih
pomaka svih naprava za namještanje ne smije prijeći 40 mm.
2.4.3.2. Čvrstoću svih naprava za namještanje treba
ispitati prema zahtjevima iz točke 2.7.6.1. Kod propisanog opterećenja, naprava
se ne smije slomiti ili odvojiti.
2.4.3.3. Kod izvođenja ispitivanja prema točki
2.7.6.6., sila potrebna za rukovanje s bilo kojom ručnom napravom ne smije biti
veća od 5 daN.
2.4.4. Pričvrsni dijelovi i naprave za
namještanje prema visini
Čvrstoću pričvrsnih dijelova treba ispitati prema
zahtjevima iz točaka 2.7.6.1 i 2.7.6.2. Čvrstoću predmetnih naprava za
namještanje prema visini potrebno je ispitati na čvrstoću kako je propisano u
točki 2.7.6.2 Pravilnika TPV 119, ako naprave već nisu bile ispitane na vozilu
iz zahtjeva prema Pravilniku TPV 119 koji se odnosi na sidrišta sigurnosnih
pojasa. Ti se dijelovi kod propisanog opterećenja ne smiju slomiti ili
odvojiti.
Čvrstoću pričvrsnih dijelova treba ispitati prema
zahtjevima iz točaka 2.7.6.1 i 2.7.6.2. Kod propisanog opterećenja, oni se ne
smiju slomiti ili odvojiti.
2.4.5. Uvlačnici
Uvlačnici moraju ispunjavati niže navedene zahtjeve
uključujući i ispitivanja na čvrstoću propisanu u točkama 2.7.6.1 i 2.7.6.2.
2.4.5.1. Uvlačnici s automatskim blokiranjem
2.4.5.1.1. Remen sigurnosnog pojasa opremljen uvlačnikom
s automatskim blokiranjem se između položaja blokiranja ne smije pomaknuti za
više od 30 mm. Nakon što se korisnik pojasa nagne nazad, pojas treba ostati u
svojemu prvobitnom položaju ili se treba automatski vratiti u taj položaj pri
sljedećem pomaku korisnika pojasa prema naprijed.
2.4.5.1.2. Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa, uvlačna
sila remena ne smije biti manja od 0.7 daN, mjereno na slobodnoj dužini remena
između ispitne lutke i uvlačnika prema točki 2.7.7.4. Ako je uvlačnik dio
dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 0,2 daN i ne veća od
0,7 daN, mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu,
uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i
vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, koja ručno ili
automatski sprječava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju uvlačne sile ta
naprava ne smije djelovati.
2.4.5.1.3. Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i
ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 2.7.7.1, dok se ne izvrši
5000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko
ispitivanje prema točki 2.7.2., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu
opisano u točki 2.7.7.3. Tada uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000
izvlačenja i uvlačenja i nakon toga mora zadovoljiti zahtjeve točaka 2.4.5.1.1
i 2.4.5.1.2. Nakon tih ispitivanja, uvlačnik treba pravilno djelovati i
učinkovito slagati remen.
2.4.5.2. Uvlačnici s blokiranjem u opasnosti
2.4.5.2.1. Kod ispitivanja prema točki 2.7.7.2.,
uvlačnik s blokiranjem u opasnosti treba zadovoljiti sljedeće zahtjeve: Kod
jednostruke osjetljivosti prema točki 1.8.4.1., vrijede samo zahtjevi koji se
odnose na usporenje vozila.
2.4.5.2.1.1. Uvlačnik tipa 4 treba blokirati kada
usporenje vozila dostigne vrijednost od 0.45 g., a uvlačnik tipa 4N kad
usporenje dostigne vrijednost od 0.85 g.
2.4.5.2.1.2. Uvlačnik tipa 4 ne smije blokirati kod
ubrzanja remena, mjereno u smjeru izvlačenja, koje je manje od 0.8 g, a
uvlačnik tipa 4N ne smije blokirati kod ubrzanja remena koje je manje od 1.0 g.
2.4.5.2.1.3. Dodatno, uvlačnik ne smije blokirati kada
je nagnut za 12° ili manje u bilo kojem smjeru u odnosu na osnovni položaj koji
je odredio proizvođač.
2.4.5.2.1.4. Uvlačnik treba blokirati kad je osjetilo
nagnuto pod kutom od 27° kod uvlačnika tipa 4, odnosno 40° kod uvlačnika tipa
4N u bilo kojem smjeru u odnosu na osnovni položaj koji je odredio proizvođač.
2.4.5.2.1.5. Ako je djelovanje uvlačnika ovisno o
vanjskom signalu ili izvoru energije, uvlačnik treba biti u mogućnosti
blokirati u slučaju greške ili prekida signala. Međutim, kod uvlačnika s
višestrukom osjetljivošću nije potrebno zadovoljiti ovaj zahtjev uz uvjet da je
samo jedna osjetljivost ovisna o vanjskom signalu ili izvoru energije i da se
greška signala ili izvora energije dojavljuje vozaču putem optičkog ili zvučnog
signala.
2.4.5.2.2. Kod ispitivanja prema točki 2.7.7.2, uvlačnik
s blokiranjem u opasnosti s višestrukom osjetljivošću, od kojih je jedna
osjetljivost remena, treba zadovoljiti gore navedene zahtjeve i, dodatno, treba
blokirati kad ubrzanje remena dostigne najmanje 2.0 g, mjereno u smjeru
izvlačenja remena.
2.4.5.2.3. Kod ispitivanja navedenih u točkama 2.4.5.2.1
i 2.4.5.2.2, pomak remena prije blokiranja uvlačnika ne smije biti veći od 50
mm, počevši od dužine određene u točki 2.7.7.2.1. Smatra se da uvlačnik
zadovoljava zahtjeve točke 2.4.5.2.1.2. ako, pri ubrzanjima remena propisanim u
navedenoj točki, ne blokira dok se ne odvije najmanje 50 mm remena počevši od
dužine određene u točki 2.7.7.2.1.
2.4.5.2.4. Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa sila
uvlačenja ne smije biti manja od 0,7 daN, mjereno na slobodnoj dužini remena
između ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 2.7.7.4. Ako je uvlačnik dio
dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 0,2 daN i ne veća od
0,7 daN, mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu,
uvlačna sila se mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i
vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, koja ručno ili
automatski sprječava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju sile uvlačenja ta
naprava ne smije djelovati.
2.4.5.2.5. Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i
ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 2.7.7.1, dok se ne izvrši 40
000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko
ispitivanje prema točki 2.7.2., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu
opisano u točki 2.7.7.3. Nakon toga, uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih
5000 izvlačenja i uvlačenja te zatim mora zadovoljiti zahtjeve iz točaka
2.4.5.2.1, 2.4.5.2.2., 2.4.5.2.3., i 2.4.5.2.4.. Nakon svih obavljenih
ispitivanja, uvlačnik treba i dalje pravilno djelovati i učinkovito slagati
remen.
2.4.6. Zatezač sigurnosnog pojasa
2.4.6.1. Nakon obavljenoga korozijskog ispitivanja
prema točki 2.7.2, zatezač treba (uključujući i osjetilo udarca koje treba biti
priključeno izvornim utikačem kroz koje ne teče struja) djelovati normalno.
2.4.6.2. Treba osigurati da nenamjerno djelovanje
zatezača ne smije dovesti do tjelesnih ozljeda korisnika.
2.4.6.3. Kod pirotehničkih zatezača sigurnosnih
pojasova:
2.4.6.3.1. Poslije kondicioniranja u skladu s točkom
2.7.10.2, pri kojem temperatura ne smije izazvati aktiviranje zatezača, zatezač
treba djelovati normalno.
2.4.6.3.2. Potrebno je poduzeti mjere opreza zbog
sprječavanja paljenja zapaljivih materijala koji se nalaze blizu izlazećih
vrućih plinova.
2.5. Remeni
2.5.1. Općenito
2.5.1.1. Remeni trebaju biti takvi da je njihov
pritisak na tijelo korisnika sigurnosnog pojasa što ravnomjernije raspoređen po
njihovoj cjelokupnoj širini i da se, i kad su opterećeni, ne uvijaju. Trebaju
imati sposobnost preuzeti i raspršiti energiju. Rubovi remena trebaju biti
obrađeni tako da se u uporabi ne mogu rasplesti.
2.5.1.2. Širina remena opterećenog s 980 daN ne
smije biti manja od 46 mm. Tu širinu treba mjeriti tijekom ispitivanja prekidne
čvrstoće propisanim u točki 2.7.5, bez zaustavljanja ispitne naprave.
2.5.2. Čvrstoća nakon kondicioniranja na
sobnoj temperaturi
Kod dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s
točkom 2.7.3.1, prekidno opterećenje, mjereno prema točki 2.7.5, ne smije biti
manje od 1470 daN. Razlika vrijednosti prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne
smije iznositi više od 10% većeg opterećenja.
2.5.3. Čvrstoća nakon posebnog kondicioniranja
Kod dva uzorka remena, kondicioniranih u skladu s
jednom od odredaba iz točke 2.7.3 (osim 2.7.3.1), prekidno opterećenje ne smije
biti manje od 75% prosječnog opterećenja određenog u ispitivanju iz točke
2.5.2, i ne manje od 1470 daN. Tehnička služba smije izostaviti jedno ili više
ispitivanja ako sastav materijala ili dostupni podaci pokazuju da su ta
ispitivanja suvišna.
2.6. Sklop sigurnosnog pojasa ili sustava
za držanje putnika
2.6.1. Zahtjevi za dinamičko ispitivanje
2.6.1.1. Sklop sigurnosnog pojasa ili sustav za
držanje treba podvrgnuti dinamičkom ispitivanju u skladu s točkom 2.7.8.
2.6.1.2. Dinamičko ispitivanje treba obaviti na dva
sklopa sigurnosnih pojasa koji do tada nisu bili opterećeni, osim na pojasima
koji su dio sustava za držanje, gdje se dinamičko ispitivanje provodi na
sustavima za držanje namijenjenim zajedničkim sjedalima koja do tada nisu bila
opterećena. Kopče sigurnosnih pojasa koji se ispituju moraju zadovoljavati
zahtjeve iz točke 2.4.2.3. Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom, uvlačnik prethodno
treba podvrgnuti ispitivanju otpornosti na prašinu prema točki 2.7.7.3.
Dodatno, kod sigurnosnih pojasa ili sustava za držanje opremljenih
pirotehničkim natezačem, ta se naprava kondicionira prema točki 2.7.10.2.
2.6.1.2.1. Na sigurnosnim pojasima treba obaviti
korozijski test određen u točki 2.7.2. nakon kojega kopča treba proći
ispitivanje od 500 otvaranja i zatvaranja u uvjetima uobičajene uporabe.
2.6.1.2.2. Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom, uvlačnik
treba ispitati prema zahtjevima u točkama 2.4.5.1 ili 2.4.5.2. Ako je uvlačnik
bio podvrgnut korozijskom ispitivanju prema odredbama točke 2.6.1.2.1, to
ispitivanje ne treba ponavljati.
2.6.1.2.3. Kod sigurnosnih pojasa namijenjenih za
uporabu s napravom za namještanje prema visini, kako je određeno u točki
1.8.6., ispitivanje treba provesti napravom namještenom u najnepovoljnijem
položaju koji je odredila tehnička služba odgovorna za ispitivanje. Ako naprava
za prilagodbu po visini uključuje i samo sidrište, što je dopušteno Pravilnikom
TPV 119, tehnička služba odgovorna za ispitivanje može, ako želi, primijeniti
odredbe točke 2.7.8.1.
2.6.1.2.4. Kod pojasa sa zatezačem, najmanji pomak
naveden u točki 2.6.1.4.1. smije se smanjiti na pola. Za potrebe ovog teksta,
zatezač treba biti u uporabi.
2.6.1.3. Kod ispitivanja trebaju biti zadovoljeni
sljedeći zahtjevi:
2.6.1.3.1. nijedan dio sigurnosnog pojasa ili sustava za
držanje koji štiti korisnika ne smije se slomiti niti se kopča, sustav
blokiranja ili namještanja smije otvoriti i
2.6.1.3.2. kod trbušnog pojasa, ispitna se lutka u
razini zdjelice smije pomaknuti naprijed za 80 do 200 mm. Kod drugih vrsta
pojasa ovaj pomak u razini zdjelice smije biti od 80 do 200 mm, a u razini
trupa 100 do 300 mm. To su pomaci u odnosu na mjerne točke navedene na slici 6 priloga
VIII.
2.6.1.3.3. Kod sigurnosnih pojasa na vanjskom prednjem
sjedalu opremljenom zračnim jastukom, pomak referentnih točaka na prsnom košu
smije biti veći od vrijednosti određenih u točki 2.6.1.3.2. ako brzina kod te
vrijednosti nije veća od 24 km/h.
2.6.1.4. Kod sustava za držanje:
2.6.1.4.1. pomak referentnih točaka prsnoga koša smije
biti veći od onoga navedenog u točki 2.6.1.3.2. ako se može, proračunom ili
daljnjim ispitivanjem, dokazati da nijedan dio trupa ili glave ispitne lutke,
upotrijebljene u dinamičkom ispitivanju, neće doći u dodir s nijednim prednjim
tvrdim dijelom vozila, ne računajući dodir prsnog koša s upravljačem ako on
ispunjava zahtjeve Pravilnika TPV 114, i da do toga dodira ne dođe pri brzini
većoj od 24 km/h. Za tu procjenu sjedalo treba biti u položaju navedenom u
točki 2.7.8.1.5.
2.6.1.4.2. Kod vozila s tim napravama, sustavi pomicanja
i blokiranja koji omogućuju korisnicima stražnjih sjedala da napuste vozilo,
nakon obavljenog dinamičkog ispitivanja moraju i dalje biti ručno djelovati.
2.6.1.5. Kao izuzetak, kod sustava za držanje pomak
smije biti veći od vrijednosti propisanih u točki 2.6.1.3.2, u slučaju kad je
za gornje sidrište ugrađeno na sjedalo uvaženo odstupanje navedeno u točki
5.5.4 priloga I. Pravilnika TPV 131. Podaci o predmetnom sustavu za držanje
trebaju se nalaziti u dodatku certifikata o homologaciji iz dodatka 3 i 4
priloga II.
2.6.2. Čvrstoća nakon postupka struganja
2.6.2.1. Za oba uzorka kondicionirana u skladu s
točkom 2.7.3.6, prekidno opterećenje treba utvrditi u skladu s točkama 2.5.2 i
2.7.6. Treba iznositi najmanje 75% prosječnoga prekidnog opterećenja određenog
u ispitivanjima na nestruganim pojasima i ne manje od najmanjeg opterećenja
određenog za ispitivanje. Razlika vrijednosti prekidnih opterećenja dvaju
uzoraka ne smije iznositi više od 20% većega izmjerenog opterećenja. Kod
postupaka tipa 1 i tipa 2, ispitivanje čvrstoće rastezanja treba provesti samo
na uzorcima remena (točka 2.7.5). Kod postupka tipa 3, čvrstoću rastezanja
treba provesti na remenu i bitnim krutim dijelovima (članak 2.7.6).
2.6.2.2. Tablica prikazuje dijelove koji se
podvrgavaju postupku struganja i potrebne postupke. Za svaki postupak treba
upotrijebiti novi uzorak.
|
Postupak tipa 1 |
Postupak tipa 2 |
Postupak
tipa 3 |
Pričvrsni član |
– |
– |
X |
Vodilica ili remenica |
– |
X |
– |
Ušica na kopči |
– |
X |
X |
Naprava za namještanje |
X |
– |
X |
Dijelovi zašiveni na
remenu |
– |
– |
X |
2.7 Ispitivanja
2.7.1 Uporaba uzoraka namijenjenih
ispitivanju u postupku EZ homologacije sastavnoga dijela za tip pojasa ili
sustava za držanje (vidjeti prilog XIV.)
2.7.1.1. Dva su sklopa pojasa potrebna za provjeru
kopče, po potrebi za ispitivanje kopče pri niskoj temperaturi koje je opisano u
točki 2.7.6.4, za trajnost kopče, za korozijsko ispitivanje pojasa, ispitivanje
djelovanja uvlačnika i ispitivanje otvaranja kopče nakon dinamičkog
ispitivanja. Jedan od ova dva uzorka treba upotrijebiti za provjeru pojasa ili
sustava za držanje.
2.7.1.2. Jedan je sklop sigurnosnog pojasa ili
sustava za držanje potreban za provjeru kopče, ispitivanje čvrstoće kopče,
pričvrsnih dijelova, naprave za namještanje pojasova i gdje je potrebno,
uvlačnika.
2.7.1.3. Dva su sklopa sigurnosnih pojasa i sustava
za držanje potrebna za ispitivanje kopče, ispitivanje mikroklizanja i
abrazijsko ispitivanje. Ispitivanje djelovanja naprave za namještanje pojasa
treba provesti na jednom ili dva uzorka.
2.7.1.4. Za ispitivanje prekidne čvrstoće remena treba
upotrijebiti uzorak remena. Dio tog uzorka treba sačuvati dok je homologacija
vrijedeća.
2.7.2 Korozijsko ispitivanje
2.7.2.1. Sklop sigurnosnog pojasa u prostoru za
ispitivanje treba postaviti u skladu sa zahtjevima priloga XIII. Kad sklop
sadrži i uvlačnik, remen se treba potpuno razmotati do zadnjih 300 ± 3 mm. Osim
kratkih prekida, koji su možda potrebni, npr. za provjeru i dodavanje slane
otopine, pojas mora biti izložen stalnom ispitnom djelovanju 50 sati.
2.7.2.2. Nakon završetka ispitivanja, sklop treba
pažljivo oprati, uroniti u čistu tekuću vodu, ne topliju od 38 °C kako bi se
skinuli mogući ostaci soli, i zatim ostaviti da se osuši pri sobnoj temperaturi
prije provjere u skladu s točkom 2.4.1.2.
2.7.3. Kondicioniranje remena prije ispitivanja
prekidne čvrstoće
Uzorci izrezani iz remena kako je navedeno u točki
2.1.2.4. trebaju se kondicionirati na sljedeći način:
2.7.3.1 Kondicioniranje pri sobnoj temperaturi
Remen treba biti najmanje 24 sata u okolini
temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage od 65 ± 5 %. Ako se ispitivanje ne
obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak treba ostaviti do ispitivanja u
nepropusno zatvorenoj posudi. Ispitivanje prekidne čvrstoće treba obaviti u
roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje ili
zatvorene posude.
2.7.3.2. Kondicioniranje svjetlom
Treba
primijeniti odredbe preporuke ISO/R 105-B 02-1978. Remen treba izložiti
djelovanju svjetla toliko da ispitni etalon plave boje br. 7 izblijedi do
kontrasta koji odgovara stupnju četiri na ljestvici sive boje.
2.7.3.2.2. Nakon kondicioniranja, remen treba ostati
najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage od 65 ± 5 %.
Ako se ispitivanje ne obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak treba ostaviti
do ispitivanja u nepropusno zatvorenoj posudi. Ispitivanje prekidne čvrstoće
treba obaviti u roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za
kondicioniranje.
2.7.3.3. Kondicioniranje pri niskim temperaturama
2.7.3.3.1. Remen treba biti najmanje 24 sata u okolini
temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5%.
2.7.3.3.2. Nakon toga remen treba držati sat i pol na
ravnoj podlozi u komori u kojoj je temperatura zraka -30 ± 5 °C. Nakon toga ga
treba presaviti i pregib pritisnuti utegom od 2 kg, prethodno ohlađenim na -30
± 5 °C. Remen treba tako pritisnut u toj komori ostati 30 minuta, a mjerenje
prekidnog opterećenja treba obaviti u roku pet minuta nakon što se izvadi iz
komore.
2.7.3.4. Kondicioniranje pri visokim temperaturama
2.7.3.4.1. Remen treba biti tri sata u prostoru
temperature 60 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %.
2.7.3.4.2. Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti
u roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje.
2.7.3.5 Kondicioniranje
u vodi
2.7.3.5.1. Cijeli remen treba biti uronjen u destiliranu
vodu temperature 20 ± 5 °C, kojoj je dodano malo sredstva za namakanje. Može se
upotrijebiti bilo koje sredstvo za namakanje koje je pogodno za vlakna remena
koji se ispituje.
Mjerenje
prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od 10 minuta nakon vađenja remena iz
vode.
2.7.3.6. Kondicioniranje abrazijom
Abrazijski
postupak treba obaviti na svim mjestima gdje je remen u dodiru s krutim dijelom
pojasa. Međutim, abrazijsko ispitivanje tipa 1 (točka 2.7.3.6.4.1.) ne treba
izvoditi na napravi za namještanje pojasa gdje se ispitivanjem mikroklizanja
(2.7.4.) pokazalo da remen kliže manje od polovice propisane dužine. Ispitna
naprava treba biti tako namještena da približno zadrži međusobni položaj remena
i dodirne površine.
Uzorci izloženi abraziji trebaju biti najmanje 24
sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %. Sobna
temperatura pri ispitivanju treba biti između 15 i 30 °C.
Sljedeća tablica navodi zahtjeve za svaki postupak
struganja:
|
Opterećenje(daN) |
Frekvencija(Hz) |
Broj ciklusa |
Pomak(mm) |
Postupak tipa 1 (1) |
2,5 |
0,5 |
5.000 |
300 ± 20 |
Postupak tipa 2 |
0,5 |
0,5 |
45.000 |
300 ± 20 |
Postupak tipa 3 (1) |
0 – 5 |
0,5 |
45.000 |
— |
(1)Vidjeti točku
2.7.3.6.4.3 |
Pomak
naveden u petom stupcu tablice označava amplitudu kretanja remena
naprijed-natrag.
2.7.3.6.4. Zahtjevi pojedinog postupka
2.7.3.6.4.1. Postupak tipa 1: za slučajeve kad remen
kliže kroz napravu za namještanje
Jedan dio remena treba trajno opteretiti
vertikalnom silom od 2,5 daN.
Drugi dio, koji je postavljen vodoravno treba
napravom pomicati naprijed - natrag.
Napravu treba namjestiti tako da vodoravni dio
remena ostane opterećen (vidjeti sliku 1 u prilogu XII.).
2.7.3.6.4.2 Postupak tipa 2: za slučajeve kad remen mijenja
smjer prolazeći kroz kruti dio pojasa
Kutovi oba dijela remena prikazani su na slici 2 u
prilogu XII.
Na remen treba trajno djelovati silom od 0,5 daN.
Ako remen prolazeći kroz kruti dio više puta promjeni smjer, sila od 0.5 daN
može se povećati toliko da se dobije propisani pomak kroz kruti dio od 300 mm.
2.7.3.6.4.3. Postupak tipa 3: za slučajeve kad je remen
pričvršćen na kruti dio pojasa šivanjem ili na sličan način
Ukupni pomak treba biti 300 ± 20 mm, a silom od 5
daN treba djelovati samo u vremenu koje odgovara pomaku 100 ± 20 mm za svaku
polovicu ciklusa (vidjeti sliku 3 u prilogu XII.).
2.7.4. Ispitivanje mikroklizanja (vidjeti
sliku 3 u prilogu XII.)
2.7.4.1. Prije ispitivanja mikroklizanja, dijelovi
i naprave trebaju biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i
relativne vlage 65 ± 5 %.
Ispitivanje treba izvesti pri temperaturi između 15
i 30 °C.
2.7.4.2. Treba osigurati da je slobodni dio naprave
za namještanje na ispitnom stolu usmjeren prema dolje ili gore, kao u vozilu.
2.7.4.3. Silom od 5 daN (utegom) treba djelovati na
donjem dijelu remena.
Drugi kraj remena treba podvrgnuti (preko naprave)
gibanju naprijed-natrag s amplitudom od 300 + 20 mm (vidjeti sliku).
2.7.4.4. Ako postoji slobodni kraj koji služi kao
rezervni remen, on nikako ne smije biti pričvršćen ili pritegnut uz opterećeni
dio remena.
2.7.4.5. Treba osigurati da se pojas na ispitnoj
napravi, kad je u labavom stanju, s naprave za namještanje spušta u konkavnom
luku, kao u vozilu.
Silu od 5 daN na ispitnoj napravi treba voditi
vertikalno tako da se spriječi njihanje utega i uvijanje remena.
Pričvrsni član treba biti pričvršćen na uteg od 5
daN na isti način kao u vozilu.
2.7.4.6. Prije početka ispitivanja, postupak treba
ponoviti 20 puta da se samozatezni mehanizam pravilno namjesti.
2.7.4.7. Treba obaviti 1000 ciklusa frekvencijom od
0,5 ciklusa u sekundi s ukupnom amplitudom od 300 ± 20 mm. Sila od 5 daN treba
djelovati samo u vremenu koje odgovara pomaku 100 ± 20 mm za svaku polovicu
ciklusa.
2.7.5 Ispitivanje prekidne čvrstoće
(statičko ispitivanje)
2.7.5.1. Ispitivanje treba provesti svaki put na
novim uzorcima remena, dovoljno dugačkim i kondicioniranih u skladu s jednom od
odredbi iz točke 2.7.3.
2.7.5.2. Svaki se remen uhvati čeljustima na
ispitnom nateznom stroju. Stezne čeljusti trebaju biti izvedene na način da ne
dođe do trganja remena u blizini čeljusti. Brzina pomicanja treba biti oko 100
mm u minuti. Na početku ispitivanja, slobodna dužina uzorka remena između
čeljusti treba biti 200 ± 40 mm.
2.7.5.3. Kad sila dosegne 980 daN, širinu remena
treba izmjeriti bez zaustavljanja stroja.
2.7.5.4. Zatim opterećenje treba povećavati do
trenutka pucanja remena, kad opterećenje treba zabilježiti.
2.7.5.5. Ako remen proklizne ili pukne u točki
dodira s jednom od čeljusti ili na dužini do 10 mm od njih, ispitivanje nije
valjano i treba provesti novo ispitivanje na novom uzorku.
2.7.6. Statičko ispitivanje dijelova pojasa
uključujući i krute dijelove
2.7.6.1. Kopča i naprava za namještanje trebaju na
ispitni natezni stroj biti učvršćene s dijelovima sklopa pojasa s kojima su i
inače učvršćene, a silu opterećenja treba povećavati do 980 daN. Kod H-pojasa
kopča se veže na ispitnu napravu s remenima koji su pričvršćeni na kopču i
jezičkom, ili jezičcima koji su postavljeni približno simetrično s obzirom na
geometrijsko središte kopče. Ako je kopča ili naprava za namještanje dio
pričvrsnog dijela pojasa, kopču i napravu za namještanje treba ispitati s
pričvrsnim članom u skladu s točkom 2.7.6.2, osim kod uvlačnika s povratnom
remenicom na gornjem sidrištu. U tom slučaju, ispitno opterećenje mora biti 980
daN, a duljina remena koja je ostala namotana na kalemu u trenutku blokiranja
treba biti što bliže duljini 450.
2.7.6.2. Pričvrsni dijelovi trebaju biti ispitani
kako je opisano u točki 2.7.6.1, s tim da silom od 1470 daN, prema zahtjevima
drugog stavka točke 2.7.8.1. treba djelovati na najnepovoljniji način koji se
može dogoditi u vozilu u kojem je pojas pravilno ugrađen. Kod uvlačnika
ispitivanje treba provesti s potpuno odmotanim remenom.
2.7.6.3. Dva uzorka cijelog sklopa pojasa treba
ostaviti dva sata u komori pri temperaturi od -10 ± 1 °C. Nakon vađenja iz
komore, pripadajuće dijelove kopče treba ručno zatvoriti.
2.7.6.4. Dva uzorka cijelog sklopa pojasa treba
ostaviti dva sata u komori na temperaturi od -10 ± 1 °C. Ispitivani kruti i
plastični dijelovi se zatim stave na ravnu čeličnu podlogu (koja je prethodno,
zajedno s pojasima bila u hladnoj komori) postavljenu na vodoravnu površinu
kompaktnoga tvrdog bloka mase najmanje 100 kg; gdje se u vremenu od 30 sekundi
nakon što su izvađeni iz hladne komore na njih spusti čelični uteg od 18 kg s
visine od 300 mm. Udarna strana tog utega treba imati tvrdoću od najmanje 45
HRC i konveksni oblik površine poprečnog polumjera 10 mm i uzdužnog polumjera
150 mm. Jedan uzorak treba ispitati s uzdužnom osi udarnog utega u smjeru
remena, a drugi pod kotom 90° na remen.
2.7.6.5. Kopče koje imaju zajednički dio koji
pripada dvama pojasima opterećuju se tako da se simuliraju uporabni uvjeti iz
vozila sa sjedalima namještenima u srednjem položaju. Smjer opterećenja treba
odrediti u skladu s točkom 2.7.8.1. Na svaki od pojasa treba djelovati
istovremeno silom od 1470 daN. Odgovarajuća naprava za navedeno ispitivanje
prikazana je u prilogu XI.
2.2.2.6. Pri ispitivanju bilo koje naprave za ručno
namještanje, remen treba jednakomjerno provlačiti kroz tu napravu, uvažavajući
uvjete normalne uporabe, brzinom od otprilike 100 mm/s, dok najveću silu treba
mjeriti s točnošću od 0,1 daN nakon što se remen pomakne prvih 25 mm.
Ispitivanje treba obaviti u oba smjera pomicanja remena kroz napravu za
namještanje, s tim da prije mjerenja ovaj ciklus treba ponoviti 10 puta.
2.7.7. Dodatna ispitivanja uvlačnika
2.7.7.1. Trajnost mehanizma uvlačnika
2.7.7.1.1. Remen treba izvući i pustiti ga da se uvuče
određeni broju ciklusa brzinom ne većom od 30 puta u minuti. Kod uvlačnika s
blokiranjem u opasnosti, kod svakog petog ciklusa treba izvesti trzaj koji će
blokirati uvlačnik. Jednaki broj trzaja treba izvesti kod svake od pet
različitih duljina izvlačenja koje predstavljaju 90, 80, 75, 70 i 65 % ukupne
dužine remena u uvlačniku. Ako je remen duži od 900 mm, ti se postoci odnose na
zadnjih 900 mm remena koji ostane namotan u uvlačniku.
2.7.7.1.2. Odgovarajuća naprava za ispitivanja navedena
u točki 2.7.7.1.1 prikazana je u prilogu IV.
2.7.7.2 Blokiranje uvlačnika s blokiranjem u
opasnosti
2.7.7.2.1. Blokiranje uvlačnika ispituje se kad na
kalemu mehanizama ostane namotano 300 ± 3 mm remena.
2.7.7.2.1.1. Kod uvlačnika koji se blokira pomicanjem
remena, remen treba izvlačiti u smjeru u kojem se izvlači kad je uvlačnik
ugrađen u vozilo.
2.7.7.2.1.2. Osjetljivost uvlačnika na usporenje vozila
ispituje se kod gore navedenih izvlačenja remena, i to u oba smjera duž dvaju
međusobno okomitih osi koje su vodoravne ako je uvlačnik ugrađen u vozilo po
uputama proizvođača sigurnosnog pojasa. Jedan od tih smjerova ispitivanja
odabire tehnička služba koja obavlja homologacijska ispitivanja na način da se
ostvare najnepovoljniji uvjeti s obzirom na aktiviranje blokiranja.
2.7.7.2.2. Odgovarajući uređaj za ispitivanja iz točke
2.7.7.2.1 prikazan je u prilogu V. Konstrukcija tog uređaja mora biti takva da
se traženo ubrzanje dostigne prije nego se izvuče 5 mm remena i da se uvlačenje
remena ostvari prosječnim povećanjem ubrzanja od najmanje 25 g/s i ne više od
150 g/s.
2.7.7.2.3. Za ispitivanje zahtjeva iz točaka 2.4.5.2.1.3
i 2.4.5.2.1.4 uvlačnik treba namjestiti na vodoravan stol koji se naginje
brzinom koja ne smije prijeći 20 u sekundi dok ne dođe do blokiranja.
Ispitivanje treba ponoviti u drugim smjerovima da se provjeri jesu li zahtjevi
ispunjeni.
2.7.7.3. Otpornost na prašinu
2.7.7.3.1. Uvlačnik se postavi u ispitni komoru kako je
prikazanu u prilogu VI. Njegov relativni položaj mora biti jednak njegovu
položaju u vozilu. Ispitna komora treba sadržavati količinu prašine prema
zahtjevima točke 2.7.7.3.2. 500 mm remena treba izvući iz uvlačnika na način da
ostane tako izvučen, s tim da se u jednoj ili dvije minute poslije svakog
protresanja prašine treba izvršiti 10 potpunih izvlačenja i uvlačenja.
U vremenu od 5 sati, prašinu treba protresti svakih
20 minuta u trajanju 5 sekundi pomoću stlačenog zraka, koji je suh i bez
mazivnih ulja i izlazi kroz otvor promjera 1,5 ± 0,1 mm pod tlakom 5,5 x 105 ±
0,5 x 105 Pa.
2.7.7.3.2. Prašina koja se upotrebljava u ispitivanju iz
točke 2.7.7.3.1 treba sadržavati približno 1 kg suhog kremena. Raspodjela
čestica prema veličini treba biti izvedena na sljedeći način:
(a) čestice koje prolaze kroz otvor 150 ěm, promjer
žice 104 ěm: 99 do 100 %;
(b) čestice koje prolaze kroz otvor 105 ěm, promjer
žice 64 ěm: 76 do 86 %;
(c) čestice koje prolaze kroz otvor 75 ěm, promjer
žice 52 ěm: 60 do 70 %.
2.7.7.4. Sila uvlačenja remena
2.7.7.4.1. Sila uvlačenja remena mjeri se na sigurnosnom
pojasu postavljenom na ispitnoj lutki kao kod dinamičkog ispitivanja propisanog
u točki 2.7.8. Napetost remena mjeri se što bliže lutki (ali bez dodira s
njom), dok se remen uvlači brzinom od približno 0,6 m na minutu.
2.7.8. Dinamička ispitivanja sigurnosnih
pojasa ili sustava za držanje
2.7.8.1. Sigurnosni pojas namjesti se na ispitna
kolica s ugrađenim sjedalom i sidrištima kako je određeno u prilogu VII. Ako je
sigurnosni pojas namijenjen za određeno vozilo ili tipove vozila, razmak između
ispitne lutke i sidrišta određuje tehnička služba koja izvodi ispitivanje prema
uputama za ugradbu priloženih uz pojas ili prema uputama proizvođača vozila.
Ako je dinamičko ispitivanje provedeno za jedan tip vozila, ne treba ga
ponavljati za druge tipove ako je razmak između pojedinih točaka sidrišta i
odgovarajućih sidrišta pojasa manji od 50 mm. Alternativno, proizvođači smiju
odrediti hipotetsku točku sidrišta za potrebe ispitivanja da bi obuhvatili što
više stvarnih točaka sidrišta. Ako pojas ima i napravu za namještanje pojasa
prema visini kako je definirano u točki 1.8.6. gore, položaj naprave i način
učvršćenja treba biti isti kao u konstrukciji vozila.
2.7.8.1.1. Kod sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje
kod kojih se zatezač pojasa naslanja na dijelove koji nisu ugrađeni u sami
sklop sigurnosnog pojasa, sklop sigurnosnog pojasa pričvršćuje se na ispitna
kolica zajedno s potrebnim dodatnim dijelovima u skladu sa zahtjevima iz
točaka 2.7.8.1.2. do 2.7.8.1.6.
Ako te naprave nije moguće ispitati na ispitnim
kolicima, proizvođač smije, uobičajenim ispitivanjem čelnog sudara brzinom od
50 km/h u skladu s ISO postupkom 3560 (1975/11/01 – Cestovna vozila – Ispitni
postupak čelnog sudara s čvrstom zaprekom), dokazati da naprava zadovoljava
zahtjeve ovoga pravilnika.
Kod sigurnosnog pojasa koji je dio sklopa koji je u
postupku homologacije sastavnog dijela kao sustav za držanje, taj sigurnosni
pojas treba biti ugrađen na onaj dio strukture vozila na koji je uobičajeno
učvršćen, a taj dio treba biti učvršćen na ispitna kolica na način naveden
dolje.
2.7.8.1.2. Način učvršćenja vozila pri ispitivanju ne
smije dovesti do pojačanja sidrišta sjedala ili pojasa ili do smanjivanja
normalne deformacije strukture.
Ne smije biti prisutan nijedan dio prednjeg dijela
vozila koji bi mogao ograničavati kretanje lutke prema naprijed, osim njezinih
nogu, i tako smanjiti opterećenje kojem je pri ispitivanju podvrgnut sustav za
držanje. Nedostajući dijelovi strukture vozila smiju se zamijeniti dijelovima
jednake čvrstoće, s tim da ne ometaju kretanje lutke prema naprijed.
2.7.8.1.3. Naprava za pričvršćivanje zadovoljava ako ne
utječe na područje koje se proteže cijelom širinom i ako je vozilo ili
struktura učvršćena ili imobilizirana naprijed na udaljenosti od najmanje 500
mm od sidrišta ispitivanog sustava za držanje. Nazad struktura treba biti
pričvršćena na udaljenosti koja je dovoljno velika da zadovoljava zahtjeve iz
točke 2.7.8.1.2.
2.7.8.1.4. Sjedala trebaju biti namještena i postavljena
u takav vozački ili putni položaj za koji tehnička služba, koja izvodi
homologacijsko ispitivanje smatra da je s obzirom na položaj lutke u vozilu
najnepovoljniji s obzirom na čvrstoću. Položaj sjedala treba biti naveden u
ispitnom izvještaju. Ako sjedalo ima naslon koji je nagibno namjestiv, on treba
biti blokiran u položaju koji je odredio proizvođač ili, ako tog podatka nema,
treba biti blokiran u pod kutom (što bliže) od 25 0 za vozila kategorija M1 i
N1 i pod kutom (što bliže) 15 0 za vozila ostalih kategorija.
2.7.8.1.5. Za ocjenu zahtjeva navedenih u točki
2.6.1.4.1, smatra se da sjedalo treba biti u svojem krajnjem prednjem vozačkom
ili putnom položaju, ovisno o mjerama ispitne lutke.
2.7.8.1.6. Sva sjedala iste skupine ispituju se
istovremeno.
2.7.8.2. Sigurnosni pojas treba biti namješten na
ispitnu lutku kako je određeno u prilogu VIII. Između naslona sjedala i leđa
lutke namjesti se ploča debela 25 mm. Pojas se čvrsto namjesti na lutku. Tada
se ploča ukloni tako da cijeli stražnji dio lutke dodiruje naslon sjedala.
Treba provjeriti da način spajanja dva dijela kopče ne dovodi do smanjivanja
pouzdanosti zatvaranja kopče.
2.7.8.3. Slobodni dijelovi remena trebaju biti
dovoljno daleko od naprave za namještanje da se omogući klizanje remena.
2.7.8.4. Ispitna kolica se tada pokrenu na način da
u trenutku sudara imaju brzinu od 50 ± 1 km/h i da ispitna lutka mora ostati
stabilna. Zaustavni put kolica treba biti 400 ± 50 mm. Pri usporavanju kolica
trebaju ostati u vodoravnom položaju. Kolica se usporavaju mehanizmom
prikazanom u prilogu VII. ili nekom drugom napravom koja daje istovrijedne
rezultate. Mehanizam treba zadovoljavati zahtjeve dane u prilogu IX.
2.7.8.4.1. Mjeri se brzina kolica neposredno prije
sudara, pomak lutke prema naprijed i brzina grudnog koša kod njegova pomaka od
300 mm.
2.7.8.4.2. Nakon sudara treba, bez otvaranja kopče,
vizualno provjeriti sigurnosni pojas ili sustav za držanje i njegove krute
dijelove kako bi se utvrdilo je li došlo do oštećenja ili pucanja. Kod sustava
za držanje treba još provjeriti jesu li dijelovi strukture vozila koja je
učvršćena na kolica trajno deformirani. Svaku takvu deformaciju treba uzeti u obzir
kod izračuna koji se radi u skladu s točkom 2.6.1.4.1.
2.7.9 Ispitivanje otvaranja kopče
2.7.9.1. Za to se ispitivanje se trebaju
upotrijebiti pojasi koji su prošli dinamičko ispitivanje prema točki 2.7.8.
2.7.9.2. Sigurnosni se pojas mora odvojiti s ispitnih
kolica bez otvaranja kopče. Kopča se preko remena koji su na nju učvršćeni
optereti silom od 60/n daN: 'n' je broj remena koji su vezani na kopču kad je
zatvorena, njihov najmanji broj treba biti 2. Ako je kopča povezana s krutim
dijelom, sila mora djelovati tako da se zadrži kut koji čine kopča i kruti dio
pri izvođenju dinamičkog testa. Na geometrijsko središte gumba za otvaranje
kopče treba djelovati silom brzinom od 400 ± 20 mm/min uzduž nepokretne osi
koja je paralelna sa smjerom početnog kretanja gumba. Za vrijeme djelovanja
sile kopča se drži u položaju krutim osloncem. Sila ne smije prijeći graničnu
vrijednost određenu u točki 2.4.2.5. Dodirno mjesto ispitne opreme mora biti
kuglastog oblika polumjera 2,5 ± 0,1 mm i treba imati glatku metalnu površinu.
2.7.9.3. Izmjeri se sila kojom se otvara kopča te
se zabilježi svaka neispravnost.
2.7.9.4. Nakon ispitivanja kopče, dijelovi
sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji su ispitani prema zahtjevima
točke 2.7.8. trebaju se pregledati, a opseg nastalih oštećenja na sigurnosnom
pojasu ili sustavu za zadržavanje treba navesti u izvještaju o ispitivanju.
2.7.10. Dodatna ispitivanja sigurnosnih pojasa sa
zatezačima – kondicioniranje
Zatezač se smije odvojiti od sigurnosnog pojasa
koji će se ispitivati i treba ga držati 24 sata na temperaturi od 60 ± 5 °C.
Tada temperaturu treba povisiti na 100 ± 5 °C. U nastavku ga treba držati 24
sata na temperaturi od -30 ± 5 °C. Nakon kondicioniranja zatezač treba
zagrijati do sobne temperature. Ako je bio odvojen, zatezač treba vratiti na
sigurnosni pojas.
2.7.11. Ispitni izvještaj
Ispitni izvještaj treba sadržavati rezultate
ispitivanja propisane u točki 2.7, a posebno brzinu kolica, najveći pomak lutke
prema naprijed, položaj kopče, silu potrebnu za otvaranje kopče te svaku
neispravnost ili puknuće. Ako, u skladu s točkom 2.7.8.1 nisu poštovani
zahtjevi priloga VII. s obzirom na sidrišta, u izvještaju treba biti opisano
kako je namješten sigurnosni pojas ili sustav za držanje te trebaju biti navedeni
važni kutovi i mjere. Izvještaj treba navesti svako iskrivljenje ili lom kopče
za vrijeme ispitivanja.
Kod sustava za držanje u izvještaju treba navesti
način učvršćenja strukture vozila na kolica, položaj sjedala i nagib naslona
sjedala. Ako je pomak lutke prema naprijed veći od vrijednosti propisanih u
točki 2.6.1.3., treba navesti jesu li ispunjeni zahtjevi iz točke 2.6.1.4.1.
2.8. Sukladnost proizvodnje
2.8.1. Svaki sigurnosni pojas ili sustav za
držanje homologiran prema ovom pravilniku mora biti proizveden tako da je
sukladan homologiranom tipu i da zadovoljava zahtjeve navedene u točkama 2.3,
2.4, 2.5, 2.6 i 2.7.
2.8.2. Zbog provjere zadovoljavanja zahtjeva
iz točke 2.8.1, potrebno je obavljati odgovarajuće provjere proizvodnje.
2.8.3. Kao opće pravilo, mjere za osiguranje
sukladnosti proizvodnje treba poduzimati u skladu s odredbama navedenim u
člancima 29. – 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.
2.8.3.1. Posebne odredbe koje podrobno opisuju
potrebna ispitivanja i njihovu učestalost navedeni su u prilogu XVI. ovoga
pravilnika i prilogu 16 dokumenta na koji se poziva u prilogu XVII., ako se
primjenjuje.
2.9. Upute
2.9.1. U slučaju kad se sigurnosni pojas
dobavlja odvojeno od vozila, mora u uputama na pakiranju i uputama za ugradbu biti
jasno navedeno za koji je tip vozila pojas namijenjen.
2.9.2. Uz svaki sustav za držanje djece treba
biti priložena uputa određena u prilogu X.
3. ZAHTJEVI ZA UGRADBU U VOZILO
3.1. Oprema vozila
3.1.1. Osim sklopivih sjedala (prema
definiciji u Pravilniku TPV 119) i sjedala namijenjenih isključivo za uporabu
kad se vozilo ne kreće, sjedala vozila kategorija M i N na koja se odnosi
članak 9. (osim vozila kategorija M2 i M3 koja su konstruirana za gradsku
uporabu i stajaće putnike) moraju biti opremljena sigurnosnim pojasima ili
sustavima za držanje koji zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika.
3.1.2. Tipovi sigurnosnih pojasa i sustava za
držanje za svako sjedeće mjesto gdje se zahtijeva njihova ugradba trebaju biti
oni koji su navedeni u prilogu XV. (kod kojih se ne smiju upotrijebiti
uvlačnici bez blokiranja (1.8.1) niti uvlačnici s ručnim otpuštanjem (1.8.2)).
Za sva sjedala za koja su u prilogu XV. određeni trbušni pojasi tipa B,
dozvoljena je uporaba trbušnih pojasova tipa Br3, osim u slučaju kad se kod
uporabe toliko uvuku da nakon uobičajenog vezanja značajno smanjuju udobnost
korisnika.
3.1.3. Ako je vozilo opremljeno s integralnim
sustavom za držanje djeteta, on treba biti u skladu s odgovarajućim zahtjevima
navedenim u prilogu XVII.
3.1.4. Ako sigurnosni pojasi nisu propisani,
proizvođač smije ugraditi bilo koji tip sigurnosnog pojasa ili sustava za
držanje koji je u skladu s ovim pravilnikom. Kao alternativa trbušnim pojasima
za sjedala za koja su propisani trbušni pojasovi u prilogu XV. dopušta se
ugradba pojasa tipa A od tipova dopuštenih u prilogu XV.
3.1.5. Na pojasima na tri točke opremljenim
uvlačnicima jedan od uvlačnika treba djelovati na dijagonalnom dijelu pojasa.
3.1.6. Osim u vozilima kategorije M1, umjesto
uvlačnika tipa 4 (1.8.4) dopušten je uvlačnik s blokiranjem u opasnosti tipa 4N
(1.8.5) ako se tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja dokaže da uvlačnik
tipa 4 ne bi bio primjeren.
3.1.7. Za prednja vanjska i središnja sjedala
prikazana u prilogu XV. i označena simbolom *, trbušni pojasi iz toga priloga
smatraju se odgovarajućim ako je vjetrobransko staklo izvan referentnog
područja definiranog u prilogu II. Pravilnika TPV 112.
S obzirom na sigurnosne pojase, vjetrobransko se
staklo smatra referentnim područjem ako može doći u statički dodir s ispitnom
napravom na način opisan u prilogu II. Pravilnika TPV 112.
3.1.8 Za sva sjedeća mjesta iz priloga XV.
označena simbolom #, moraju biti ugrađeni trbušni pojasi navedeni u prilogu XV.
ako postoji »izloženo sjedeće mjesto«, definirano u točki 3.1.9.
3.1.9. »Izloženo sjedeće mjesto« je mjesto
ispred kojeg ne postoji »zaštitni zaslon«, a nalazi se unutar sljedećeg
prostora:
– između dvije vodoravne ravnine, jedne koja
prolazi kroz točku H, a druge koja je 400 mm iznad nje
– između dvije vertikalne ravnine koje su
simetrične s obzirom na točku H i udaljene su 400 mm
– iza poprečne vertikalne ravnine udaljene 1,30 m
od točke H.
U ovom zahtjevu »zaštitni zaslon« označava površinu
odgovarajuće čvrstoće i bez takvih prekida kroz koje bi, u uzdužno vodoravnom
smjeru, mogla proći geometrijska projekcija kugle promjera 165 mm.
Sjedalo se smatra »izloženim sjedećim mjestom« ako
je površina zaštitnog zaslona unutar gore navedenog prostora manja od 800 cm2.
3.1.10. Sva sjedala u prilogu XV. označena
simbolom trebaju biti opremljena sa
sigurnosnim pojasima na tri točke tipa određenog u prilogu XV. osim:
– ako je neposredno ispred sjedala drugo sjedalo
ili drugi dio vozila u skladu s točkom 3.5 dodatka 1 priloga III. Pravilnika
TPV 115, ili
– ako nijedan dio vozila nije niti može doći (dok
je vozilo pokretu) u referentno područje, ili
– ako dijelovi vozila unutar navedenoga referentnog
područja zadovoljavaju zahtjeve za apsorpciju energije, navedene u dodatku 6
priloga III. Pravilnika TPV 115 kada se smiju ugraditi i pojasi na dvije točke
određeni u prilogu XV.
3.1.11. Osim ako je u točki 3.1.12 predviđeno
drugačije, treba na svakom putničkom sjedalu opremljenom zračnim jastukom biti
upozorenje da se na tom sjedalu ne smije upotrebljavati sustav za držanje
djeteta okrenut nazad. Upozorni natpis u obliku piktograma, koji može
uključivati i tekst objašnjenja treba biti trajno pričvršćen i namješten tako
da ga lako može uočiti osoba koja na to sjedalo želi postaviti sustav za
držanje djeteta koji je okrenut nazad. Na slici 1. prikazan je mogući izgled
piktograma. Trajna preporuka treba biti stalno vidljiva ako se upozorenje ne
vidi kad su vrata zatvorena.
3.1.12. Zahtjevi točke 3.1.11. ne primjenjuju se
ako je vozilo opremljeno s mehanizmom koji automatski uočava prisutnost prema
nazad okrenutog sustava za držanje djeteta i osigurava da zračni jastuk neće
biti aktiviran kad je takav sustav za djecu postavljen.
3.1.13. Za sjedala koja se za vrijeme mirovanja
vozila mogu okrenuti ili namjestiti u drugi smjer, zahtjevi točke 3.1.1 vrijede
samo za smjerove koji su namijenjeni za normalnu uporabu pri vožnji vozila po
cesti, u skladu s ovim pravilnikom. Napomena o tome mora biti sadržana u
opisnom dokumentu.
3.2. Opći zahtjevi
3.2.1. Sigurnosni pojasi i sustavi za
zadržavanje trebaju biti učvršćeni na svoja sidrišta u skladu sa zahtjevima
Pravilnika TPV 119:
3.2.2. Sigurnosni pojasi i sustavi za
zadržavanje trebaju biti ugrađeni tako da uz pravilnu uporabu odgovarajuće
djeluju i smanjuju mogućnost tjelesnih povreda u slučaju nesreće. Posebno,
trebaju biti ugrađeni tako da:
3.2.2.1. remeni ne smiju doći u položaj koji bi
mogao predstavljati opasnost za putnike;
3.2.2.2. je mogućnost da pojas, kad je pravilno
namješten, sklizne s ramena smanjena na najmanju moguću mjeru;
3.2.2.3. je opasnost slabljenja djelovanja remena
zbog dodira s oštrim tvrdim dijelovima smanjena na najmanju moguću mjeru.
3.2.2.4. Sigurnosni pojas za svako sjedalo treba
biti izveden i ugrađen tako da bude spreman za uporabu. Ako se cijelo sjedalo
ili sjedište sjedala i/ili naslon sjedala može preklopiti zbog omogućavanja
prilaza u stražnji dio vozila zbog prijevoza robe ili prtljage, nakon
preklapanja i vraćanja sjedala u položaj za sjedenje, sigurnosne pojase
predviđene za ta sjedala jedna osoba mora moći lako izvući ispod ili iza
sjedala prema uputama iz priručnika za uporabu vozila, a bez potrebe za vježbom
ili osposobljavanjem.
3.2.2.5. Tehnička služba treba potvrditi da u
slučaju kad se jezičak kopče nalazi u kopči i korisnik nije na sjedalu:
– moguća labavost pojasa ne sprječava pravilnu
gradnju sustava za držanje prema uputama proizvođača, i
– kod pojasa na tri točke na trbušnom dijelu pojasa
može ostvariti napetost od najmanje 50 N ako se nateznom silom djeluje izvana
na dijagonalnom dijelu pojasa.
3.3. Posebni zahtjevi za krute dijelove
sigurnosnih pojasa ili sustava za držanje
3.3.1. Kruti dijelovi kao što su kopče,
naprave za namještanje i pričvrsni dijelovi ne smiju u slučaju nesreće povećati
mogućnost tjelesne povrede korisnika ili drugih putnika.
3.3.2. Naprava za otvaranje kopče treba biti
jasno vidljiva i lako dostupna korisniku, a opet konstruirana tako da se ne
može otvoriti nenamjerno ili slučajno. Kopča treba biti smještena tako da je
lako dostupna spasiocu koji hitno treba osloboditi korisnika.
Kopča treba biti ugrađena tako da je korisnik, kad
nije opterećena i kad nosi težinu korisnika, može otvoriti jednostavnim
pokretom bilo koje ruke u jednom smjeru. Kod sigurnosnih pojasa i sustava za
držanje na prednjim vanjskim pojasima osim koda H pojasa, kopču treba na isti
način moći zatvoriti.
Treba provjeriti da ako je kopča u dodiru s
korisnikom njezina dodirna površina treba zadovoljavati zahtjeve iz točke
2.4.2.1 ovog priloga.
3.3.3. Pojas se u uporabi treba automatski
prilagoditi korisniku ili treba biti konstruiran tako da je naprava za ručno
namještanje lako dostupna korisniku koji sjedi te da je jednostavna i laka za
uporabu. Također, korisnik treba moći pojas zategnuti jednom rukom i tako ga
prilagoditi svojoj tjelesnoj građi i položaju sjedala u vozilu.
3.3.4. Sigurnosni pojasi i sustavi za držanje
s uvlačnikom trebaju biti ugrađeni tako da uvlačnici djeluju pravilno i slažu
pojas učinkovito.
3.4. Za obavješćivanje korisnika vozila o
odredbama kod prijevoza djece treba zadovoljiti zahtjeve priloga XVIII.
4. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA
VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU SIGURNOSNIH POJASA I SUSTAVA ZA DRŽANJE
4.1. Zahtjev za homologaciju prema članku
6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip vozila s obzirom na ugradbu
sigurnosnih pojasa i sustava podnosi proizvođač vozila.
4.2. Obrazac opisnog dokumenta dan je u
prilogu II., dodatak 2.
4.3. Tehničkoj službi koja provodi
homologacijska ispitivanja treba dostaviti vozilo koje predstavlja tip vozila
koji se homologira.
5. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA
5.1. Ako su ispunjeni svi potrebni
zahtjevi, dodijelit će se homologacija prema članku 8. Pravilnika o
homologaciji tipa motornih vozila.
5.2. Obrazac certifikata o homologaciji
dan je u:
5.2.1. prilogu II., dodatak 3, za zahtjeve iz
točke 2.1;
5.2.2. prilogu II., dodatak 4, za zahtjeve iz
točke 4.
5.3. Za svaki homologirani tip
sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje i za svaki homologirani tip vozila
dodijelit će se homologacijski broj prema prilogu VII. Pravilnika o
homologaciji tipa motornih vozila. Isti homologacijski broj država članica ne
smije dodijeliti kojemu drugom tipu sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje,
ili drugom tipu vozila.
6. PREINAKE TIPA I IZMJENE I DOPUNE
HOMOLOGACIJA
6.1. U slučaju preinake tipa vozila ili
sigurnosnog pojasa, ili sustava za držanje homologiranog prema ovom pravilniku,
primjenjuju se odredbe iz članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa
motornih vozila.
Slika 1
Piktogram
PRILOG II.
HOMOLOGACIJSKA DOKUMENTACIJA
Dodatak 1
OPISNI DOKUMENT broj…
koji se odnosi na
homologaciju tipa sastavnog dijela
sigurnosnih pojasa i
sustava za držanje (Pravilnik TPV 131)
Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se
priložiti u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti
u prikladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj
format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.
Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne
tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, treba navesti podatke o
njihovom djelovanju.
0. OPĆI PODACI
0.1. Marka (trgovački naziv proizvođača):
0.2. Tip i trgovačka oznaka:
0.5. Ime i adresa proizvođača:
0.7 Za sastavne dijelove i posebne
tehničke jedinice, mjesto i način pričvršćenja EZ homologacijske oznake:
0.8. Naziv i adresa proizvođača:
1. POPIS VOZILA KOJA SU PREDVIĐENA
ZA UGRADBU NAPRAVE (AKO JE POTREBNO)
2. OPIS NAPRAVE
2.1. Sigurnosni pojas
2.1.1. Oblik sigurnosnog pojasa (pojas na
dvije točke, tri točke, statički, automatski):
2.1.2. Podaci o remenu (materijal, tkanje,
mjere i boja):
2.1.3. Tip uvlačnika (oznaka uvlačnika prema
točki 1.1.3.2.2. priloga III. Pravilnika TPV 131):
2.1.3.1. Podaci o dodatnim funkcijama, ako je
potrebno:
2.1.4. Crteži krutih dijelova (prema točki
1.2.1 priloga I. Pravilnika TPV 131):
2.1.5. Shema sklopa sigurnosnog pojasa na
kojoj su vidljivi kruti dijelovi i njihovi položaji:
2.1.6. Upute za ugradbu koje između ostalog
pokazuju ugradbu uvlačnika i njegove osjetilne naprave:
2.1.7. Ako postoji naprava za namještanje
visine pojasa, treba navesti smatra li se ona dijelom pojasa:
2.1.8. Za zateznu napravu ili sustav
zatezanja, potpun tehnički opis konstrukcije i djelovanja uključujući i moguću
osjetilnu napravu i opis načina aktiviranja i sprječavanja nenamjernog
aktiviranja:
2.2. Sustav za držanje
Osim podataka propisanih u točki 2.1. iznad
2.2.1. Crteži bitnih dijelova strukture vozila
i ojačanja sidrišta sjedala:
2.2.2. Crteži sjedala koji prikazuju njegovu
konstrukciju, sustav namještanja, način učvršćenja dijelova s popisom
upotrijebljenih materijala:
2.2.3. Crtež ili fotografija ugrađenog sustava
za držanje
2.3. Sustav za držanje djece
2.3.1. Kategorija (kategorije):
2.3.2. Skupina (skupine) s obzirom na masu:
2.3.3. Naprijed okrenut sustav za držanje
djece/natrag okrenut sustav za držanje djece/prijenosno dječje sjedalo (1)
2.3.4. Ugrađen/neugrađen/djelomičan/pomoćno
sjedište (1)
2.3.5. Tip sigurnosnog pojasa: (za odrasle osobe)
pojas na tri točke /(za odrasle) trbušni pojas/posebni tip/uvlačnik (1)
2.3.6. Druge značajke: sklop sjedala/zaslon od
udara (1)
2.3.7. Crteži, sheme i nacrti sustava za
držanje djece uključujući uvlačnik, sklop sjedala, ugrađen zaslon od udara:
2.3.8. Deklaracija o toksičnosti u skladu s
točkom 6.1.5. priloga XVII.:
2.3.9. Deklaracija o zapaljivosti u skladu s
točkom 6.1.6. priloga XVII.:
Datum, spis
______
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.
Dodatak 2
OPISNI DOKUMENT broj…
prema prilogu I.
Pravilnika o homologaciji tipa motornih
vozila(*) za
homologaciju tipa vozila s obzirom na sigurnosne
pojase i sustave za
držanje (Pravilnik TPV 131)
Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se
priložiti u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti
u prikladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj
format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.
Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne
tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, treba navesti podatke o njihovom
djelovanju.
_____
* Točke i napomene u ovome opisnom
dokumentu odgovaraju onim iz priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih
vozila. Točke koje su nepotrebne u smislu ovoga pravilnika su izostavljene.
0. OPĆI PODACI
0.1. Marka (trgovački naziv proizvođača):
0.2. Tip i trgovačka oznaka (oznake):
0.3. Identifikacijska oznaka tipa, ako je
označena na vozilu(b):
0.3.1'>0.3.1
style='mso-tab-count:1'> Mjesto oznake:
0.4 Kategorija vozila(c):
0.5 Naziv i adresa proizvođača:
0.8 Adresa (adrese) pogona za
sklapanje:
1. OPĆI KONSTRUKCIJSKI PODACI O
VOZILU
1.1. Fotografije i/ili crteži vozila
uzorka:
9. NADOGRADNJA
9.10.3 Sjedala
9.10.3.1. Broj:
9.10.3.2. Položaj i razmještaj:
9.10.3.2.1. Mjesto(a) za sjedenje namijenjena uporabi samo
za vrijeme mirovanja vozila:
9.10.3.4. Tehničke značajke: za sjedala koja nisu
homologirana kao sastavni dio, opis i crteži:
9.10.3.4.1. sjedala i njihova sidrišta:
9.10.3.4.2. sustav za namještanje:
9.10.3.4.3. sustav za pomicanje i blokiranje:
9.10.3.4.4. sidrišta sigurnosnih pojasa ako su uključena u
strukturu sjedala:
9.12. Sigurnosni pojasi i/ili drugi sustavi
za držanje pojasa
9.12.1. Broj i položaj sigurnosnih pojasova i
sustava za držanje i sjedala na kojima se mogu upotrijebiti:
|
Potpuna |
Inačica (ako postoji) |
Naprava za namještanje pojasa po visini (označiti da/ne/opcija) |
|
Prvi red sjedala |
L C R |
|
|
|
|
|
|
||
|
|
|
||
Drugi red sjedala (1) |
L C R |
|
|
|
|
|
|
||
|
|
|
||
(1) Tablica se može proširiti za
vozila s više od dva reda sjedala ili ako u jednom redu ima više od tri
sjedala. (R = desno
sjedalo, C = središnje sjedalo, L = lijevo sjedalo) |
9.12.2. Vrsta
i položaj dodatnih sustava za držanje (označiti da/ne/opcija):
|
Prednji zračni jastuk |
Bočni zračni jastuk |
Zatezna naprava pojasa |
|
Prvi red sjedala |
L C R |
|
|
|
|
|
|||
|
|
|
||
Drugi red sjedala (1) |
L C R |
|
|
|
|
|
|
||
|
|
|
(1) Tablica se može proširiti za vozila s
više od dva reda sjedala ili ako u
jednom redu ima više od tri sjedala.
(R = desno sjedalo, C = središnje sjedalo, L =
lijevo sjedalo)
9.12.3. Broj i položaj sidrišta sigurnosnih
pojasa i potvrda o sukladnosti s Pravilnikom TPV 131 (npr. homologacijski broj
ili ispitni izvještaj):
Datum, spis
Dodatak
3
Obrazac
(najveći format: A4 (210
x 297 mm)
CERTIFIKAT O
HOMOLOGACIJI TIPA
Pečat nadležnog tijela
Izjava o:
– homologaciji (1)
– izmjeni i dopuni homologacije (1)
– odbijanju homologacije (1)
– povlačenju homologacije (1)
za tip vozila/sastavnoga dijela /zasebne
tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu../../EEC prema zadnjim
izmjenama i dopunama Direktive../../EC).
Broj homologacije:
Razlog za izmjenu/dopunu:
_____
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje
DIO I.
0.1 Marka (trgovačka oznaka
proizvođača):
0.2 Tip i opći trgovački opis:
0.3 Identifikacijska oznaka tipa ako je
označena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):
0.3.1 Mjesto te oznake:
0.4 Kategorija vozila (1) (3):
0.5 Naziv i adresa proizvođača:
0.7 U slučaju sastavnih dijelova i
zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake:
0.8 Adresa (adrese) pogona za
sklapanje:
DIO II.
1. Dodatni podaci (po potrebi): vidi
dopunu
2. Tehnička služba odgovorna za
provedbu homologacijskih ispitivanja:
3. Datum izvještaja o ispitivanju:
4. Broj izvještaja o ispitivanju:
5. Napomene: vidi dopunu:
6. Mjesto:
7. Datum:
8. Potpis:
9. Priložen je popis dokumenata koji
čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji
se mogu dobiti na zahtjev.
Dopuna
certifikatu o homologaciji br. …….koji se odnosi na homologaciju sastavnog
dijela sigurnosnog pojasa i sustava za držanje s obzirom na Direktivu
77/541/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktive../../EC
1. Dodatni podaci
1.1 Vrsta:
(upotrijebiti simbole i oznake određene u točkama
1.3 i 1.4 priloga III., po potrebi navesti dodatne značajke kao što su naprava
za namještanje pojasa prema visini, zatezni uređaj, itd.)
1.2 Vozila za koja je naprava
predviđena:
1.3. Položaj u vozilu gdje se naprava
ugrađuje (1):
1.4. Dopunski podaci za sustave za
držanje djece
1.4.1. Kategorija (e)
1.4.2. Skupina (e) s obzirom na masu
1.4.3. naprijed okrenut sustav za držanje
djece/natrag – okrenut sustav za držanje djece/prijenosno dječje sjedalo (2)
1.4.4. Ugrađen/neugrađen/djelomičan/pomoćno
sjedište (2)
1.4.5. Tip sigurnosnog pojasa: (za odrasle
osobe) pojas na tri točke /(za odrasle) trbušni pojas/posebni tip/uvlačnik (2)
1.4.6. Druge značajke: sklop sjedala/zaslon od
udara (2)
2. Napomene
______
(1)
Prekrižiti što se ne primjenjuje.
(2)
Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnoga
dijela ili zasebne tehničke jedinice na koju se odnosi certifikat o homologaciji,
takvi znakovi moraju u dokumentaciji biti zamijenjeni znakom »?« (npr. ABC??123???).
(3)
Prema definiciji u prilogu II. A Direktive 70/156/EEC.
(1)
Ako je pojas homologiran prema odredbama točke 2.6.1.3.3. priloga I. Pravilnika
131 – Direktive 77/541/EEC, on smije biti ugrađen samo na vanjskom prednjem sjedalu
zaštićenom zračnim jastukom ispred njega, pod uvjetom da je vozilo homologirano
prema Pravilniku 153 - Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 96/79/EC (SL br.
L 18, 21. 1. 1997., str. 1.)
rcase'> 4
Obrazac
(najveći format: A4 (210
x 297 mm)
CERTIFIKAT O
HOMOLOGACIJI
Pečat nadležnog tijela
Izjava o:
– homologaciji (1)
– izmjeni i dopuni homologacije (1)
– odbijanju homologacije (1)
– povlačenju homologacije (1)
za tip vozila/sastavnoga dijela /zasebne
tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu../../EEC prema zadnjim izmjenama i
dopunama Direktive../../EC).
Broj homologacije:
Razlog za izmjenu/dopunu:
DIO I.
0.1 Marka (trgovačka oznaka
proizvođača):
0.2 Tip i trgovačka oznaka:
0.3 Identifikacijska oznaka tipa ako je
označena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):
0.3.1 Mjesto te oznake:
0.4 Kategorija vozila (1) (3):
0.5 Naziv i adresa proizvođača:
0.7 U slučaju sastavnih dijelova i
zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake:
0.8 Adresa (adrese) pogona za
sklapanje:
______
(1)
Prekrižiti što se ne primjenjuje
(2)
Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnoga
dijela ili zasebne tehničke jedinice na koju se odnosi certifikat o homologaciji,
takvi znakovi moraju u dokumentaciji biti zamijenjeni znakom »?« (npr. ABC??123???).
(3)
Prema definiciji u Prilogu II. A Direktive 70/156/EEC.
DIO II.
1. Dodatni podaci (po potrebi): vidi
dopunu
2. Tehnička služba odgovorna za
provedbu homologacijskih ispitivanja:
3. Datum izvještaja o ispitivanju:
4. Broj izvještaja o ispitivanju:
5. Napomene: vidi dopunu:
6. Mjesto: 7. Datum: 8. Potpis: 9. Priložen je popis dokumenata koji
čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji
se mogu dobiti na zahtjev. Dodatak certifikatu o homologaciji br..... koji se
odnosi na homologaciju tipa vozila s obzirom na Direktivu 77/541/EEC prema
zadnjim izmjenama i dopunama Direktive../../EC 1. Dodatni podaci 1.1 Oznaka sigurnosnih pojasova ili
sustava za držanje koji se mogu ugraditi u vozila: 1.1.1. Marka: 1.1.2. Oznaka homologacije sastavnog dijela: 1.1.3. Položaj u vozilu: 1.2. Sidrišta sigurnosnih pojasa: 1.2.1. Homologacijska oznaka: 1.3. Sjedala: 1.1.1. Homologacijska oznaka, ako postoji: 5. Napomene: PRILOG III. OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA
SASTAVNOGA DIJELA 1.1 Svaki sigurnosni pojas ili sustav
za držanje putnika koji je sukladan s tipom koji je homologairanim na temelju
ovoga pravilnika treba nositi oznaku homologacije sastavnog dijela. Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela sastoji
se od: 1.1.1. pravokutnika oko maloga slova »e« i
broja 25 (razlikovni broj za Republiku Hrvatsku) 1.1.2. u blizini pravokutnika, osnovnoga
homologacijskog broja sadržana u četvrtome dijelu homologacijskoga broja tipa
određena u prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila ispred
kojega je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji označuje posljednje važnije
dopune i izmjene Direktive 77/541/EEC na dan dodjeljivanja homologacije tipa. U
ovom pravilniku taj je redoslijedni broj 04 za sigurnosne pojase za odrasle i
sustave za održavanje, a broj 03 za sustave za držanje djece. 1.1.3. Dodatni
znak ili znakovi postavljeni iznad pravokutnika. 1.1.3.1. Slovo »A« za pojas na tri točke, slovo »B«
za trbušni pojas i slovo »S« za pojas posebnog tipa. 1.1.3.2. Simboli iz točke 1.1.3.1 dopunjavaju se sa
sljedećim oznakama: 1.1.3.2.1. Malim slovom »e« u slučaju pojasa s napravom
za apsorpciju energije. 1.1.3.2.2. Malim slovom »r« u slučaju pojasa s
uvlačnikom, koje slijedi broj tipa uvlačnika u skladu s točkom 1.8 priloga I. i
malim slovom »m« u slučaju uvlačnika s blokadom u opasnosti s višestrukom
osjetljivošću. 1.1.3.2.3. Slovo »p« kod pojasa sa zatezačem. 1.1.3.3. Ako je sigurnosni pojasi dio sustava za
držanje, ispred simbola iz točke 1.1.3.1 stavlja se slovo »Z«. 1.1.4. Sigurnosni pojasovi s uvlačnikom tipa
4N trebaju također nositi oznaku sastavljenu od pravokutnika u kojem je
prekriženo vozilo kategorije M1, što znači da je uporaba tog tipa uvlačnika u
vozilima te kategorije zabranjena. 1.1.5. Ako je sigurnosni pojas homologiran u
skladu s odredbama točke 2.6.1.3.3. priloga I. ovoga pravilnika, treba biti
označen s riječju AIRBAG koja se nalazi u pravokutniku. 1.1.6. Kod sustava za držanje djece iznad
pravokutnika treba se nalaziti sljedeći tekst: 1.1.6.1. riječ(i) »univerzalni«, »ograničeni«,
»poluniverzalni« ili »za određeno vozilo«, ovisno o kategoriji sustava za
držanje 1.1.6.2. raspon masa za koje je namijenjen sustav
za držanje djece, i to: do 10 kg; do 13 kg; od 9 do 18 kg; 15 do 25 kg; 22
do 36 kg; do 18 kg; 9 do 25 kg; 15 do 36 kg; do 25 kg; 9 do 36 kg; do 36 kg, 1.1.6.3. simbol »Y« kod sigurnosnog pojasa koji
sadrži međunožni remen 1.1.6.4. simbol »S« kod sustava za držanje za
posebne potrebe. 1.2. Podaci iz točke 1.1 trebaju biti
jasno čitljivi i neizbrisivi i moraju biti navedeni na natpisu ili neposredno
označeni. Natpis ili oznaka treba biti otporna na trošenje. 2. PRIMJERI
HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA SASTAVNOGA DIJELA 2.1. Sigurnosni pojas s prikazanom homologacijskom
oznakom je sigurnosni pojas na tri točke (»A«) opremljen s napravom za
apsorpciju energije (e), homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema Direktivi
77/541/EEC (04) pod brojem 2439. 2.2. Sigurnosni pojas s prikazanom homologacijskom
oznakom je trbušni pojas (»B«) opremljen s uvlačnikom tipa 4 s višestrukom
osjetljivošću homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema Direktivi 77/541/EEZC (04)
pod brojem 2439. 2.3. Sigurnosni pojas s prikazanim homologacijskim brojem
je poseban tip pojasa (»S«) opremljen s napravom za apsorpciju energije (e),
koji čini dio sustava za držanje (»Z«), homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema
Direktivi 77/541/EEC (04) pod brojem 2439. 2.4. Sigurnosni pojas označen s ovom homologacijskom
oznakom je sigurnosni pojas na tri točke (»A«) s uvlačnikom s višestrukom
osjetljivošću (»m«) tipa 4N (»r4N«), kome je homologacija tipa sastavnoga
dijela dodijeljena u Nizozemskoj (»e4«) prema Direktivi 77/541/EEC (04) pod
homologacijskim brojem 2439. Taj sigurnosni pojas ne smije biti ugrađen u
vozila kategorije M1. Napomena: Osnovni homologacijski broj i simboli
trebaju se nalaziti u blizini četverokuta. 2.5."'>2.5.
Sigurnosni pojas označen s ovom homologacijskom
oznakom je sigurnosni pojas na tri točke (»A«) opremljen apsorberom energije
»e« koji zadovoljava posebne zahtjeve točke 2.6.1.3.3. priloga I. Direktive
77/541/EEC s uvlačnikom s višestrukom osjetljivošću (»m«) tipa 4 »r4«, kome je
homologacija tipa sastavnoga dijela dodijeljena u Nizozemskoj (»e4«) prema
Direktivi 77/541/EEC (04) pod homologacijskim brojem 2439. Taj sigurnosni pojas
ne smije biti ugrađen u vozila kategorije M1.
PRILOG IV.
PRIMJER UREĐAJA ZA
ISPITIVANJE TRAJNOSTI UVLAČNIKA
PRILOG V.
PRIMJER UREĐAJA ZA
ISPITIVANJE UVLAČNIKA S BLOKIRANJEM U OPASNOSTI
Slika prikazuje uređaj koji se sastoji od
motorom pogonjenog podiznog brijega čiji je podizač žicama vezan za mala kolica
postavljena na tračnice. Podizač sadrži napravu »praznog hoda« koja apsorbira
svaki pomak u slučaju da kalem uvlačnika blokira prije nego podizač napravi
puni hod. Kombinacija oblika podiznog brijega i brzina vrtnja motora mora dati
zahtijevano ubrzanje navedeno u točki 2.7.7.2.2 priloga I., a hod mora biti
veći od najvećega dopuštenog pomaka pojasa prije blokade.
Na kolicima je okretni nosač koji omogućava da
se uvlačnik namjesti u različite položaje u odnosu na smjer kretanja kolica.
Pri ispitivanju osjetljivosti uvlačnika na
pomicanje remena, uvlačnik se postavi na odgovarajuće učvršćen nosač dok se remen
pričvrsti na kolica.
Pri izvođenju tih ispitivanja treba upotrijebiti
sve nosače itd. koje isporučuje proizvođač ili njegov zastupnik da bi se kod
ispitivanja što bolje oponašao predviđeni način ugradbe u vozilo.
Svaki dodatni nosač itd. potreban za oponašanje
predviđenog načina ugradbe u vozilo treba dostaviti proizvođač ili njegov
zastupnik.
PRILOG VI.
PRIMJER UREĐAJA ZA
ISPITIVANJE OTPORNOSTI UVLAČNIKA NA PRAŠINU
PRILOG VII.
OPIS ISPITNIH KOLICA,
SJEDALA, SIDRIŠTA I NAPRAVE ZA ZAUSTAVLJANJE
1. ISPITNA KOLICA
Pri ispitivanju sigurnosnih pojasa, ispitna
kolica koja nose samo sjedalo trebaju imati masu od 400 ± 20 kg. Pri
ispitivanju sustava za držanje, ispitna kolica zajedno s učvršćenom strukturom vozila
trebaju imati masu od 800 kg. Po potrebi se ukupna masa kolica i struktura
vozila smije povećavati dodavanjem po 200 kg. U nijednom slučaju ukupna masa ne
smije odstupati od nazivne vrijednosti za više od ±40 kg.
2. SJEDALO
Osim pri ispitivanju sustava za držanje, sjedalo
treba biti krute konstrukcije i glatke površine. U obzir treba uzeti posebnosti
prikazane na slici br. 1, pazeći pri tome da nijedan metalni dio ne dođe u
dodir s pojasom.
3. SIDRIŠTA
Sidrišta trebaju bitaju biti postavljena kako je prikazano
na slici 1. Kružne ozna predstavljaju raspored sidrišta pokazuju gdje se
krajevi pojasa trebaju pričvrstiti na ispitna kolica ili na uređaj za mjerenje
sile, ovisno o slučaju. Sidrišta za uobičajenu uporabu su točke A, B, i K ako
dužina remena između gornjeg ruba kopče i rupe za učvršćenje držača remena nije
više od 250 mm. U suprotnom, treba upotrijebiti točke A1 i B1. Struktura koja
nosi sidrište mora biti kruta. Gornje se sidrište ne smije pomaknuti za više od
0.2 mm u uzdužnom smjeru kad se u tom smjeru optereti silom od 98 daN. Ispitna
kolica trebaju biti konstruirana tako da tijekom ispitivanja ne dođe do trajnih
deformacija dijelova koji nose sidrišta.
Tolerancija položaja točaka sidrišta je takva da
svaka točka sidrišta treba biti udaljena najviše 50 mm od odgovarajućih točaka
A, B i K označenih na slici 1 ili A1, B1 i K, ovisno o slučaju.
Ako je za učvršćenje uvlačnika potrebno i
četvrto sidrište, ono treba:
– biti postavljeno na okomitoj uzdužnoj ravnini
koja prolazi kroz K
– omogućiti da se uvlačnik nagne za kut koji je
propisao proizvođač
– biti postavljeno na kružnici središta K i
polumjera KB1 = 790 mm ako duljina između gornje vodilice remena i izlaza
remena iz uvlačnika nije manja od 540 mm ili, u svim drugim slučajevima, na
kružnici središta K i polumjera 350 mm.
3.1. Kod pojasa opremljenih napravom za
namještanje pojasa prema visini definiranoj u točki 1.8.6. ovoga pravilnika, ta
naprava treba biti učvršćena za kruti okvir ili za dio vozila na koji je
normalno ugrađena, a taj dio vozila treba biti sigurno učvršćen na ispitna
kolica.
4. NAPRAVA ZA ZAUSTAVLJANJE
Napravu čine dva paralelno postavljena
istovjetna amortizera, osim u slučaju sustava za držanje kad treba upotrijebiti
četiri amortizera za nazivnu masu od 800 kg. Po potrebi treba upotrijebiti
dodatni amortizer za svakih dodatnih 200 kg nazivne mase.
Svaki se amortizer sastoji od:
– vanjskog kućišta izvedenog od čelične cijevi
– poliuretanske cijevi za apsorpciju energije
– polirane čelične glave ovalnog oblika koja ulazi
u cijev za apsorpciju energije
– osovine i naletne ploče.
Na slikama 2, 3 i 4 prikazane su mjere
različitih dijelova amortizera. Značajke apsorpcijskog materijala dane su u
tablici dolje. Prije samog ispitivanja, potrebno je cijevi bez prethodne uporabe
kondicionirati najmanje 12 sati na temperaturi između 15 i 25 °C. Temperatura
naprave za zaustavljanje tijekom dinamičkog ispitivanja sigurnosnih pojasa i
sustava za držanje treba biti ista kao za vrijeme umjeravanja s tolerancijom od
± 2 °C.
Zahtjevi koje naprava za zaustavljanje treba
zadovoljiti navedeni su u prilogu IX. Prihvaća se i neka druga naprava koja
daje istovrijedne rezultate.
ZNAČAJKE APSORPCIJSKOG MATERIJALA(Metoda ASTM D
735, ako nije drugačije navedeno)
Tvrdoća Shore A: 95 ± 2 i 20 ± 5°C
Probojna čvrstoća: RO 343 daN/cm2
Najmanje rastezanje: A0 400%
Modul: kod 100%
rastezanja: 108 daN/cm2
kod 300%
rastezanja: 235 daN/cm2
Krtost pri niskim temperaturama
(metoda ASTM D 736): pet sati na -55 °C
Stišljivost (metoda B): 22 sata na 70 °C 45%
Gustoća kod 25 °C: 1,05 do 1,10
Starenje na zraku (metoda ASTM D 573):
– 70 sati na 100 °C–
tvrdoća po Shoru A: najveće odstupanje ±3
– probojna čvrstoća: smanjenje < 10% RO
– rastezanje: smanjenje < 10% AO
– masa: smanjenje < 1%
Potapanje u ulju (metoda ASTM No.1 Oil):
– 70 sati na 100 °C – tvrdoća po Shoru A: najveće
odstupanje ±4
– probojna čvrstoća: smanjenje < 15% RO
– astezanje: smanjenje < 10% AO
– obujam: povećanje < 5%
Potapanje u ulju (metoda ASTM No. 3 Oil):
– 70 sati na 100 °C – probojna čvrstoća: smanjenje < 15 % RO
– izduženje: smanjenje < 15 % AO
– obujam: povećanje < 20%
Potapanje u destiliranoj vodi:
– tjedan dana na 70 °C – probojna čvrstoća: smanjenje < 35 % RO
– izduženje: povećanje < 20 % AO
Slika 1: Ispitna kolica, sjedalo, položaj sidrišta
Slika 2: Naprava za zaustavljanje
Slika 3: Naprava za zaustavljanje (poliuretanska cijev)
Slika 4: Naprava za
zaustavljanje (glava ovalnog oblika)
Opća tolerancija ± 0.2(sve mjere u mm)
PRILOG VIII.
OPIS ISPITNE LUTKE
1. SPECIFIKACIJA ISPITNE LUTKE
1.1. Opći zahtjevi
Glavne značajke ispitne lutke navedene su u
sljedećim slikama i tablicama:
slika 1: bočni pogled na glavu, vrat i trup;
slika 2: pogled sprijeda na glavu, vrat i trup;
slika 3: bočni pogled na kuk, bedra i donji dio
noge;
slika 4: pogled sprijeda na kuk, bedra i donji dio
noge;
slika 5: osnovne mjere;
slika 6: lutka u sjedećem položaju, koja prikazuje:
– položaj težišta
– točke u kojima se mjeri pomak
– visina ramena;
tablica 1: masa glave, vrata, trupa, bedra i donjeg
dijela noge
tablica 2: reference, nazivi, materijali i osnovne
mjere dijelova ispitne lutke.
1.2 Opis lutke
1.2.1 Struktura donjeg dijela nogu (vidjeti
sliku 3 i 4)
Struktura donjeg dijela nogu sastoji se od tri
dijela:
– ploča stopala (30)
– cijev potkoljenice (29)
– cijev koljena (26).
Cijev koljena ima dva izdanka koji ograničavaju
pomicanje donjeg dijela noge s obzirom na bedro. Donji dio noge može se
zakrenuti za približno 120°.
1.2.2 Struktura bedra (vidjeti sliku 3 i 4)
Struktura bedra se sastoji iz tri dijela:
– cijev koljena (22)
– cijev bedra (21)
– cijev kuka (20).
Pomicanje koljena ograničeno je s dva utora u
cijevi koljena (22), u koje ulaze izdanci na cijevi noge.
1.2.3 Struktura trupa (vidjeti sliku 1 i 2)
Struktura trupa se sastoji od sljedećih dijelova:
– cijev kuka (2)
– lanac s valjčićima (4)
– rebra (6) i (7)
– prsna kost (8)
– držači lanca (3 i djelomično 7 i 8).
1.2.4. Vrat (vidjeti slike 1 i 2)
Vrat je sastavljen od sedam poliuretanskih diskova
(9). Stupanj čvrstoće vrata može se namjestiti natezačem lanca.
1.2.5. Glava (vidjeti slike 1 i 2)
Glava (15) je šuplja; poliuretan je ojačan čeličnim
obručima (17). Natezač lanca kojim se namješta vrat sastoji se od poliamidne
kocke (10), cjevastog odstojnika (11) i dijelova natezača (12 i 13). Glava se
može okretati u zglobu između prvog i drugog vratnog kralješka (zglob atlas
osi), koji se sastoji od sklopa za namještanje (14 i 18), odstojnika (16) i
poliamidne kocke (10).
1.2.6. Zglob koljena (vidjeti sliku 4)
Donji dio noge i bedra povezuje cijev (27) i
natezač (28).
1.2.7. Zglob bedra (vidjeti sliku 4)
Bedra i trup su povezani cijevima (23), tarnim
pločicama (24) i natezačima (25).
1.2.8. Poliuretan
Tip: smjesa: PU 123 CH
Tvrdoća: 50 do 60 Shore-a A
1.2.9. Kombinezon
Ispitna lutka je obučena u poseban kombinezon.
2. KOREKCIJA MASE
Da bi se dobile određene vrijednosti lutke i
prilagodila njezina ukupna masa, raspored masa na lutki treba prilagoditi
pomoću šest korekcijskih utega od 1 kg koji se mogu pričvrstiti na zglob kuka.
Na leđni dio trupa se može pričvrstiti šest drugih poliuretanskih utega po 1
kg.
3. OBLOGA
Između prsnog koša ispitne lutke i kombinezona
treba postaviti oblogu. Obloga treba biti napravljena od polietilenske pjene
koja treba zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
– tvrdoća: 7 do 10 Shore A
– debljina: 25 ± 5 mm.
Obloga treba biti zamjenjiva.
4. NAMJEŠTANJE ZGLOBOVA
4.1. Općenito
Da bi se dobili ponovljivi rezultati, potrebno je
odrediti i moći namještati trenje u svakom zglobu.
4.2. Zglob koljena:
zategnub koljena;
postaviti bedro i donji dio noge u vertikalni
položaj;
okrenuti donji dio noge za 30°;
postupno popuštati natezač sve dok donji dio noge
ne počne padati uslijed svoje vlastite težine;
blokirati natezač u tom položaju.
4.3. Zglobovi bedra:
povećati krutost bedrenih zglobova zbog
namještanja;
postaviti bedra u vodoravni položaj, a trup u
vertikalni položaj;
zakrenuti trup prema naprijed da s bedrom zatvori
kut od 60°;
postupno popuštati natezač sve dok trup ne počne
padati uslijed svoje vlastite težine;
blokirati natezač u tom položaju.
4.4. Zglob atlas-osi:
Namjestiti zglob tako da drži težinu glave u smjeru
prema naprijed i prema nazad.
4.5 Vrat:
vrat se namješta natezačem lanca (13);
kad je vrat namješten, gornji dio natezača se
djelovanjem vodoravne sile od 10 daN treba pomaknuti za 40 do 60 mm.
TABLICA 1
Sastavni dijelovi ispitne lutke |
Masa u kilogramima |
Glava i vrat |
4,6 ± 0,3 |
Trup i ruke |
40,3 ± 1,0 |
Bedra |
16,2. ± 0,5 |
Donji dio noge i stopalo |
9,0 ± 0,5 |
Ukupna masa s korekcijskim
utezima |
75,5 ± 1,0 |
TABLICA 2
Broj |
Naziv |
Materijal |
Mjere |
1 |
Tijelo |
poliuretan |
– |
2 |
Bedrena cijev |
čelik |
76 x 70 x 100 mm |
3 |
Držači lanca verige |
čelik |
25 x 10 x 70 mm |
4 |
Lanac s valjč. |
čelik |
3/4 mm |
5 |
Rameni dio |
poliuretan |
– |
6 |
Rebra (nosač) |
čelik |
30 x 30 x 3 x 250 mm |
7 |
Rebra |
Izbušena |
400 x 85 x 1,5 mm |
8 |
Prsna kost |
Izbušena |
250 x 90 x 1,5 mm |
9 |
Diskovi (šest) |
poliuretan |
Ø 90 x 20 mm |
Ø 80 x 20 mm |
|||
Ø 75 x 20 mm |
|||
Ø 70 x 20 mm |
|||
Ø 65 x 20 mm |
|||
Ø 60 x 20 mm |
|||
10 |
Blok |
poliamid |
60 x 60 x 25 mm |
11 |
Cijevasti odstojnik |
čelik |
40 x 40 x 2 x 50 mm |
12 |
Vijak natezača |
čelik |
M 16 x 90 mm |
13 |
Matica natezača |
čelik |
M 16 |
14 |
Natezač zgloba i |
čelik |
Ø 12 x 130mm (M12) |
15 |
Glava |
poliuretan |
– |
16 |
Cjevasti odstojnik |
čelik |
Ø 18 x 13 x 17 mm |
17 |
Ploča za pojačanje |
čelik |
30 x 3 x 500 mm |
18 |
Matica natezača |
čelik |
M 12 |
19 |
Bedra |
poliuretan |
– |
20 |
Bedrena cijev |
čelik |
76 x 70 x 80 mm |
21 |
Cijev bedra |
čelik |
30 x 30 x 440 mm |
22 |
Cijev koljena |
čelik |
52 x 46 x 40 mm |
23 |
Vezna cijev kukova |
čelik |
70 x 64 x 250 mm |
24 |
Tarne pločice (4) |
čelik |
160x75x1 mm |
25 |
Natezač |
čelik |
M 12 x 320 mm |
Pločice i matice |
|||
26 |
Cijev koljena |
čelik |
52 x 46x 160 mm |
27 |
Vezna cijev koljena |
čelik |
44 x 39x 190 mm |
28 |
Ploča natezača |
čelik |
Ø 70 x 4 mm |
29 |
Cijev potkoljenice |
čelik |
50 x 50 x 2 x 460 mm |
30 |
Ploča stopala |
čelik |
100 x 170x3 mm |
31 |
Korekcijski |
poliuretan |
po 1 kg |
32 |
Obloga |
poliuretanska pjena |
350 x 250 x 25 mm |
33 |
Kombinezon |
trake od pamuka i poliamida |
|
34 |
Korekcijski utezi bedrenog
zgloba (šest) |
čelik |
masa od 1 kg |
Slika 1.
Slika 2.
|
|
Slika 3. |
Slika 4. |
Slika 5. i 6.
Ispitna lutka u sjedećem položaju prikazana je
na slici 1 priloga VII.
G = težište
T = mjerna točka na trupu (smještena na
središnjoj crti prednjeg dijela lutke)
P = mjerna točka zdjelice (smještena na
središnjoj crti stražnjeg dijela lutke).
PRILOG IX.
OPIS KRIVULJE USPORENJA
ISPITNIH KOLICA U FUNKCIJI VREMENA
(Krivulja za ispitivanje
naprave za zaustavljanje)
Krivulja usporenja ispitnih kolica, otežanih
inercijskom masom tako da pri da pri ispitivanju sigurnosnog pojasa imaju ukupnu masu
455 kg ±20 kg, a pri ispitivanju sustava za držanje 910 kg ± 40 kg, pri
nazasi ispitnih kolica sa strukturom vozila od 800 kg, mora ostati
unutar gore prikazanog koso iscrtanog područja. Ako je potrebno, masa ispitnih
kolica i učvršćene strukture vozila može se povećavati dodavanjem po 200 kg,
kad treba dodati i inercijsku masu od 28 kg na svakih 200 kg. U svakom slučaju,
kod kalibracijske se provjere ukupna masa kolica, strukture vozila i inercijske
mase ne smije razlikovati od nazivne vrijednosti za više od ± 40 kg. Zaustavni
put kod kalibracije ispitnih kolica treba iznositi 400 ± 20 mm, a brzina
ispitnih kolica treba biti 50 ± 1 km/h.
U oba navedena slučaja, mjerna oprema do 60 Hz
treba imati uglavnom linearni frekventni odziv, a uporabnu frekvenciju do 100
Hz. Vlastita mehanička titranja s obzirom na učvršćenje pretvarača ne smiju
iskriviti čitanje podataka. U obzir treba uzeti utjecaj temperature i dužine
kabla na frekventni odziv (1).
_____
1 Ovi zahtjevi su u skladu s SAE Preporukom
J 211koja će biti zamijenjena ISO normom koja je u pripremi.
PRILOG X.
UPUTE ZA UPORABU
Svaki sigurnosni pojas mora imati upute na
jeziku ili jezicima zemlje članice u kojoj će se prodavati i mora sadržavati
sljedeće:
1. Upute za ugradbu (nisu potrebne,
ako proizvođač isporučuje vozilo s ugrađenim sigurnosnim pojasima) u kojima je
detaljno navedeno za koje tipove vozila je pojas namijenjen, pravilan način
pričvršćenja sigurnosnog pojasa na vozilo i upozorenje o uporabi pojasa.
2. Upute za uporabu (ako proizvođač
dobavlja vozilo s ugrađenim sigurnosnim pojasima, mogu biti uključena u
priručnik za uporabu vozila) moraju sadržavati upute kako bi korisnik imao što
veću zaštitu od sigurnosnog pojasa. U tim uputama treba biti navedeno sljedeće:
(a) važnost uporabe pojasa pri svakoj vožnji;
(b) pravilan način uporabe pojasa, i posebno:
– pravilan položaj kopče
– važnost tijesnog nalijeganja pojasa na korisnika,
kad su u uporabi,
– pravilan položaj pojasa s upozorenjem da se ne
smiju uvijati
– upozorenje da pojedini pojas smije upotrebljavati
samo jedan korisnik i da se tim pojasom ne smije vezati dijete koje sjedi u
naručju suputnika;
(c) način zatvaranja i otvaranja kopče;
(d) način namještanja pojasa;
(e)način uporabe uvlačnika ako je on dio
sigurnosnog pojasa i način provjere ako je blokirao;
(f) preporučen način čišćenja pojasa i njihovo
sastavljanje nakon čišćenja, gdje je to moguće;
(g) potreba zamjene sigurnosnog pojasa ako je bio u
uporabi kod teže nesreće, ako pokazuje ozbiljne tragove trošenja, ako je
potrgan ili ako je kod pojasa opremljenog zatezačem, zatezač bio aktiviran;
(h) upozorenje da se pojas ne smije ni na koji
način preinačiti ili prilagođavati jer tako može postati neučinkovit; posebno
tamo gdje postoji mogućnost rastavljanja pojasa, moraju postojati upute kako se
pojas ponovo pravilno sastavlja;
(i) upozorenje da je pojas namijenjen uporabi
odraslih osoba;
(j) održavanje pojasa kad se ne upotrebljava.
3. Kod sigurnosnih pojasa s
uvlačnikom tipa 4N, treba u uputama za ugradbu i na pakiranju biti naznačeno da
taj pojas nije prikladan za ugradbu u putnička vozila s više od 9 sjedala
uključujući vozača.
4. Proizvođač vozila treba u
priručnik u unijeti obavijest o pogodnosti svakog putničkog sjedala da
na njemu sjede djeca do 12 godina (ili 1,5 m visine), ili o ugradbi sustava za
držanje djece. Obavijest treba biti na nacionalnom jeziku, ili bar na jednom od
nacionalnih jezika zemlje u kojoj se vozilo prodaje.
4.1. Za svako sjedalo okrenuto prema
naprijed, proizvođač treba ili:
4.1.1. označiti da je sjedalo pogodno za
sustave za držanje djece;
4.1.2. navesti popis univerzalnih ili
poluuniverzalnih sustava za držanje djece, ograničenih kategorija ili posebnih
kategorija za određeno vozilo koja su pogodna za to sjedalo u vozilu, s
naznakom raspona starosne dobi djece za koje su sustavi za držanje namijenjeni;
4.1.3. isporučiti ugrađeni sustav za držanje
djece s naznakom starosne dobi djece za određeni sustav za držanje djece koji
odgovara; ili
4.1.4. neka od kombinacija iz točaka 4.1.1.,
4.1.2. ili 4.1.3.
4.1.5. Ako određena starosna dob nije
pokrivena točkama 4.1.1. – 4.1.4. s obzirom na određeno sjedalo, proizvođač
treba navesti da djeca te dobi ne smiju sjediti na tom sjedalu.
4.1.6. Za ove podatke je u dodatku 1 ovog
priloga dan primjer odgovarajućeg obrasca
Dodatak 1
Starosna dob |
Položaj sjedala |
|||
Prednje putničko |
Stražnje putničko |
Središnje stražnje |
Dodatna sjedala |
|
< 10 kg |
X |
U |
L |
– |
< 13 kg |
U |
U |
L |
– |
9 – 18 kg |
UV |
U |
L |
– |
15 – 36 kg |
U |
U |
B |
– |
Legenda:
U: Pogodno za »univerzalnu« kategoriju sustava
za držanje homologiranih za uporabu za tu dobnu skupinu.
UV: Pogodno za prema – naprijed usmjerene
‘univerzalne’ kategorije sustava za držanje za uporabu za tu dobnu skupinu.
L: Pogodno za određene sustave za držanje djece
s priloženog popisa. Ti sustavi za držanje djece mogu biti posebni za određeno
vozilo, ograničeni, poluuniverzalne ili univerzalne kategorije.
B: Ugrađen sustav za držanje djece za tu dobnu
skupinu.
X: Sjedalo nepogodno za djecu djecu te dobne skupine.
PRILOG XI.
ISPITIVANJE DVOSTRUKE
KOPČE
(navedeno u točki
2.7.6.5. priloga I.)
PRILOG XII.
ISPITIVANJE ABRAZIJOM I
ISPITIVANJE MIKROKLIZANJA
Slika 1
Ispitivanje tip 1
Primjeri ispitivanja, ovisno o tipu naprave za
namještanje
Slika 2
Ispitivanje tip 2
Slika 3
Ispitivanje tip 3 i
ispitivanje mikroklizanja
PRILOG XIII.
KOROZIJSKO ISPITIVANJE
1 ISPITNI UREĐAJ
1.1. Ispitna se naprava sastoji od komore
sa slanom maglom, spremnika sa slanom otopinom, dovoda odgovarajuće
pripremljenog stlačenog zraka, jedne ili više raspršivajućih sapnica, podloge
za ispitane uzorke, oprema za zagrijavanje komore i mjerne opreme. Veličina i
detalji konstrukcije naprave nisu određeni, ali ispitni uvjeti moraju biti
ispunjeni.
1.2 Važno je osigurati da kapljice
otopine koje se skupljaju na stropu ili poklopcu komore ne padaju na uzorke i
1.3. da se kapljice otopine koje padaju s
uzoraka pojasa ne vraćaju natrag u spremnik i ponovo raspršuju.
1.4. Naprava ne smije biti izrađena od
materijala koji bi mogao utjecati na korozivno djelovanje magle.
2. POLOŽAJ ISPITNIH UZORAKA U KOMORI
SA SLANOM MAGLOM
2.1. Uzorci, osim uvlačnika, moraju biti
držani ili obješeni pod kutom od 15° do 30° prema okomici, i to po mogućnosti
usporedno s glavnim smjerom vodoravnog toka slane magle koji je određen s
obzirom na glavni dio ispitivane površine.
2.2. Uvlačnici moraju biti držani ili
obješeni tako da je os kalem na koji je remen namotan okomit na glavni smjeni smjer
vodoravnoga toka slane magle kroz komoru. U tom smjeru mora biti postavljen i
otvor uvlačnika.
2.3. Svaki uzorak sigurnosnog pojasa
treba biti postavljen tako da se slana magla može skupljati na svim uzorcima.
2.4. Uzorci moraju biti postavljeni tako
da slana otopina ne može kapati s jednog uzorka na drugi.
3. SLANA OTOPINA
3.1 Slana se otopina priprema tako da
se 5 ± 1 masenih dijelova natrijeva klorida rastopi u 95 dijelova destilirane
vode. Sol treba biti natrijev klorid bez primjesa nikla i bakra, koja u suhom
stanju sadrži najviše 0,1 % natrijeva jodida i zajedno najviše 0,3 % nečistoća.
3.2 Otopina treba biti takva da njezina
pH vrijednost kad je raspršena pri 35 °C bude između 6,5 i 7,2.
4. DOVOD ZRAKA
Stlačeni zrak koji se dovodi na sapnicu ili sapnice
za raspršivanje slane otopine ne smije sadržavati ulje ili nečistoće, a njegov
tlak treba održavati između 70 kN/m2 i 170 kN/m2
5. UVJETI U KOMORI SA SLANOM MAGLOM
5.1. Područje u komori sa slanom maglom
gdje su izloženi uzorci treba imati temperaturu od 35 ± 5 °C. U tom se području
trebaju nalaziti dva čista sakupljača slane magle da spriječe sakupljanje
kapljica otopine koje mogu pasti s ispitnih uzoraka ili od nekud drugdje.
Sabirnici se postavljaju blizu ispitnih uzoraka, jedan što bliže sapnici, a
drugi što dalje od njih. Slana magla treba biti takva da se na svakih 80 cm2
vodoravne sabirne površine u svakom sakupljaču skupi prosječno između 1,0 i 2,0
ml otopine na sat, mjereno najmanje tijekom 16 sati.
5.2. Sapnica ili sapnice trebaju biti
tako usmjereni ili izvedeni da ne prskaju neposredno na ispitne uzorke
PRILOG XIV.
VREMENSKI REDOSLIJED
ISPITIVANJA
Odgovarajuća točka |
Ispitivanje |
Uzorci |
|||||||||||||||
Sigurnosnoga pojasa ili sustava za držanje br. |
Remena br. |
||||||||||||||||
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
||
2.2, 2.3.2, 2.4.1.1, 2.5.1.1 |
Pregled pojasa ili sustava za držanje sustava |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.2.1, 2.4.2.2 |
Pregled kopče |
X |
X |
X |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.2.6, 2.4.2.7, 2.7.6.1, 2.7.6.5 |
Ispitivanje čvrstoće kopče |
|
|
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.3.2, 2.7.6.1 |
Ispitivanje čvrstoće naprave za namještanje (i po
potrebi uvlačnika) |
|
|
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.4, 2.7.6.2 |
Ispitivanje čvrstoće pričvrsnih dijelova (i po potrebi
uvlačnika) |
|
|
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.2.4, 2.7.6.3 |
Ispitivanje rada kopče pri niskim temperaturama |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.1.4, 2.7.6.4 |
Ispitivanje krutih dijelova udarcem pri niskim
temperaturama |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.3.3, 2.7.6.6 |
Lakoća namještanja pojasa
Kondicioniranje/ispitivanje pojasa ili sustava za držanje prije dinamičkog
ispitivanja: |
|
|
|
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.2.3, 2.6.1.2 |
ispitivanje trajnosti kopče |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.1.2, 2.7.2 |
– korozijsko ispitivanje krutih |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.5.1.1, 2.4.5.2.1, 2.4.5.2.2, 2.4.5.2.3, 2.7.7.2 |
– prag blokiranja |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.5.1.2, 2.4.5.2.4, 2.7.7.4 |
– uvlačna sila |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.5.1.3, 2.4.5.2.5, 2.7.7.1 |
trajnost |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.5.1.3, 2.4.5.2.5, 2.7.2 |
korozija |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.5.1.3, 2.4.5.2.5, 2.7.7.3 |
prašina |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.5.1.2, 2.7.5 |
Ispitivanje širine remena |
|
|
|
|
|
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ispitivanje čvrstoće remena nakon: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.5.2, 2.7.5, 2.7.3.1 |
– kondicioniranja na sobnoj |
|
|
|
|
|
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.2. |
– kondicioniranja svjetlom |
|
|
|
|
|
|
|
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.3 |
– na niskoj temperaturi |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
X |
X |
|
|
|
|
|
2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.4 |
– temperaturi vrućinom |
|
|
<> |
|
|
|
|
|
|
|
|
X |
X |
|
|
|
2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.5 |
– u vodi |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
X |
X |
|
2.4.3.1, 2.7.4 |
Ispitivanje mikroklizanja |
|
|
|
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.6.2, 2.7.3.6. |
Ispitivanje abrazijom |
|
|
|
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.6.1, 2.7.8. |
Dinamičko ispitivanje |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.4.2.5, 2.4.2.7, 2.7.8, 2.7.9 |
Ispitivanje otvaranja kopče |
X |
X |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2.7.1.4. |
Zadržavanje uzorka remena |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
X |
PRILOG XV.
POTREBNI ZAHTJEVI ZA
SIGURNOSNE ZAHTJEVE I UVLAČNIKE
Katgorija vozila |
Sjedala usmjerena prema naprijed |
Sjedala usmjerena prema nazad |
|||
Vanjska sjedala |
Središnja sjedala |
||||
Prednja |
Ostala |
Prednja |
Ostala |
||
M1 |
Ar4m |
Ar4m |
Ar4m |
Ar4, Ar4m |
B, Br3, Br4m |
M2 ≤ 3,5 t |
Ar4m, Ar4Nm |
Ar4m, Ar4Nm |
Ar4m, Ar4Nm |
Ar4m, Ar4Nm |
Br3, Br4m, Br4Nm |
M2>3,5t |
Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z |
Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z |
Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z |
Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z |
Br3, Br4m, Br4Nm |
M3 |
Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas
dozvoljen. |
Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas
dozvoljen. |
Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas
dozvoljen. |
Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dozvoljen. |
|
N1 |
Ar4m, Ar4Nm |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan # |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm * |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan # |
Nijedan |
|
Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom
sjedalu. |
Točka 3.1.7 trbušni pojas je dozvoljen ako se
vjetrobransko staklo ne nalazi u ref. području. |
Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom
sjedalu |
|
|
N2 |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm * |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan # |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm * |
B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan # |
Nijedan |
N3 |
Točka 3.1.7 trbušni pojas je dozvoljen ako je
vjetrobransko staklo izvan referentnog područja i za vozačko sjedalo. |
Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom
sjedalu |
Točka 3.1.7 trbušni pojas je dozvoljen ako se
vjetrobransko staklo ne nalazi u referentnom području |
Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom
sjedalu |
|
A: pojas na tri točke (trbušni i dijagonalni)
B: pojas na dvije točke (trbušni)
r: uvlačnik
m: uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti s
višestrukom osjetljivošću
3: uvlačnik s automatskim blokiranjem
4: uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti
N: viši prag osjetljivosti (vidjeti priltočke 1.8.3.-1.8.5.)
Napomena: U svim slučajevima, umjesto pojasa
tipa A ili B smiju biti ugrađeni pojasi tipa S, ako sidrišta zadovoljavaju
zahtjeve Pravilnika TPV 119.
PRILOG XVI.
PROVJERA SUKLADNOSTI
PROIZVODNJE
1. ISPITIVANJA
Sigurnosni pojasi moraju biti u skladu sa
zahtjevima na kojima se temelje sljedeća ispitivanja:
1.1. Provjera načina blokiranja i
trajnosti uvlačnika s blokiranjem u opasnosti
Prema odredbama točke 2.7.7.2, u odgovarajućem
najnepovoljnijem položaju nakon obavljenog ispitivanja trajnosti opisanom u
točkama 2.7.2, 2.7.7.1 i 2.7.7.3, kako zahtijeva točka 2.4.5.2.5.
1.2. Provjera trajnosti uvlačnika s
automatskim blokiranjem
Prema odredbama točke 2.7.7.1, dopunjeno
ispitivanjima iz točke 2.7.2 i 2.7.7.3, kako zahtijeva točka 2.4.5.1.3.
1.3. Ispitivanje čvrstoće remena poslije
kondicioniranja
Prema postupku iz točke 2.7.5, poslije
kondicioniranja sukladno zahtjevima točaka 2.7.3.1 do 2.7.3.5.
1.3.1 Ispitivanje čvrstoće poslije abrazije
Prema postupku iz točke 2.7.5, poslije
kondicioniranja sukladno zahtjevima točke 2.7.3.6.
1.4. Isptivanje mikroklizanja
Prema postupku iz točke 2.7.4.
1.5. Ispitivanje krutih dijelova
Prema postupku iz točke 2.7.6
1.6. Provjera zahtjeva učinkovitosti sigurnosnog
pojasa ili sustava za držanje pri dinamičnom ispitivanju
1.6.1 Ispitivanja s kondicioniranjem
1.6.1.1. Sigurnosni pojasi ili sustavi za držanje
opremljeni uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti: prema odredbama
navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9, na pojasu koji je prethodno prošao 45 000
ciklusa ispitivanja trajnosti uvlačnika propisanog u točki 2.7.7.1. i
ispitivanjima prema točkama 2.4.2.3, 2.7.2 i 2.7.7.3.
1.6.1.2. Sigurnosni pojasi ili sustavi za držanje
opremljeni uvlačnikom s automatskim blokiranjem u slučaju opasnosti: prema
odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9, na pojasu koji je prethodno prošao
10 000 ciklusa ispitivanja trajnosti uvlačnika propisanog u točki 2.7.7.1. i
ispitivanjima prema točkama 2.4.2.3, 2.7.2 i 2.7.7.3.
1.6.1.3. Statički sigurnosni pojas: prema odredbama
navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9, na sigurnosnom pojasu koji je bio podvrgnut
ispitivanju u točkama 2.4.2.3 i 2.7.2.
1.6.2. Ispitivanja bez prethodnog
kondicioniranja
Prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9.
2. UČESTALOST ISPITIVANJA I REZULTATI
2.1. Učestalost ispitivanja prema
zahtjevima iz točaka 1.1 do 1.5 treba se temeljiti na statističkom
provjeravanju i slučajnom uzorkovanju i treba biti u skladu s jednim od
im od
uobičajenih postupaka za osiguranje kvalitete.
2.1.1. Osim toga, kod uvlačnika s blokiranjem
u slučaju opasnosti svi sklopovi trebaju biti provjereni:
2.1.1.1. ili prema odredbama navedenim u točkama
2.7.7.2.1 i 2.7.7.2.2. u najnepovoljnijem smjeru kako je određeno u točki
2.7.7.2.1.2. Rezultati ispitivanja trebaju zadovoljavati zahtjeve točaka
2.4.5.2.1.1 i 2.4.5.2.3;
2.1.1.2. ili prema odredbama navedenim u točki
2.7.7.2.3 u najnepovoljnijem smjeru. Brzina naginjanja smije biti veća od
propisane dok ne utječe na rezultate ispitivanja. Rezultati ispitivanja trebaju
zadovoljiti zahtjeve točke 2.4.5.2.1.4.
2.2.1. Ispitivanja s kondicioniranjem
2.2.1.1. Kod sigurnosnih pojasa opremljenih s
uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti:
– ako je dnevna proizvodnja veća od 1.000
sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 100.000 proizvedenih pojasa s najmanjom
učestalošću od jednog u dva tjedna
– ako je dnevna proizvodnja manja ili jednaka 1.000
sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 10.000 proizvedenih pojasa s najmanjom
učestalošću od jednog na godinu
prema vrsti blokirnog mehanizma(1), bit
će podvrgnut ispitivanju propisanom u točki 1.6.1.1. ovoga priloga.
2.2.1.2. Kod sigurnosnih pojasa opremljenih s
uvlačnikom s automatskim blokiranjem:
– ako je dnevna proizvodnja veća od 1.000
sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 100.000 proizvedenih pojasa s najmanjom
učestalošću od jednog u dva tjedna
– ako je dnevna proizvodnja manja ili jednaka 1.000
sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 10.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću
od jednog na godinu
bit će podvrgnut ispitivanju propisanom u točki
1.6.1.2. odnosno točki 1.6.1.3. tog priloga.
2.2.2. Ispitivanja bez kondicioniranja
2.2.2.1. Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom s
blokiranjem, u slučaju opasnosti treba provesti ispitivanje propisano u točki
1.6.2. ovoga priloga na sljedećem broju uzoraka:
2.2.2.1.1. za proizvodnju od najmanje 5.000 sigurnosnih
pojasa na dan, dva pojasa na 25.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću
od jednog pojasa na dan, za svaku vrstu blokirnog mehanizma;
2.2.2.1.2. za proizvodnju manje od 5.000 sigurnosnih
pojasa na dan, jedan pojas na 5.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću
od jednog pojasa na godinu, za svaku vrstu blokirnog mehanizma;
2.2.2.2 Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom s
automatskim blokiranjem i statičkih pojasova treba provesti ispitivanje
propisano u točki 1.6.2. ovoga priloga na sljedećem broju uzoraka:
2.2.2.2.1. za proizvodnju od najmanje 5.000 sigurnosnih
pojasa na dan, dva pojasa na 25.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću
od jednog pojasa na dan, za svaki homologirani tip;
2.2.2.2.2. za proizvodnju manje od 5.000 sigurnosnih
pojasa na dan, jedan pojas na 5.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću
od jednog pojasa na godinu, za svaki homologirani tip.
2.2.3 Rezultati
Rezultati moraju zadovoljavati zahtjeve točke
2.6.1.3.1 priloga I.
Tijekom ispitivanja s kondicioniranjem u skladu s
točkom 1.6.1. ovoga priloga, pomak ispitne lutke prema naprijed s obzirom na
točke 2.6.1.3.2 priloga I. (ili točke 2.6.1.4., prema potrebi) provjerava se
prema pojednostavljenoj i prilagođenoj metodi.
2.2.3.1. U slučaju certifikata prema točki
2.6.1.3.3. priloga I. ovoga pravilnika i točke 1.6.1. ovoga priloga samo je
propisano da nijedan dio pojasa ne smije biti oštećen ili otkopčan i da brziana
referentne točke grudnog koša na 300 mm ne smije prijeći brzinu od inu od 24 km/h.
Ako uzorak na pojedinom ispitivanju
ne zadovolji, ispitivanje s istim zahtjevima treba obaviti na najmanje tri
druga uzorka. Ako pri dinamičnom ispitivanju jedan od tih uzoraka ne zadovolji,
nositelj homologacije ili njegov zastupnik treba obavijestiti nadležno tijelo
koje je dodijelilo hommologaciju i navesti koje su mjere poduzete za ponovno
uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.
_____
(1) U ovom prilogu izraz »vrsta blokirnog mehanizma«
označava sve uvlačnike s blokiranjem u slučaju opasnosti čiji se mehanizmi razlikuju
samo po kutu koji osjetilna naprava zatvara s referentnom osi vozila.
PRILOG XVII.
ZAHTJEVI ZA SUSTAVE ZA
DRŽANJE DJECE
Zahtjevi za homologaciju sustava za držanje
djece navedeni su u točkama 2., 6., 7., 8., 9., i 14. Pravilnika ECE R 44.
Gospodarske komisije za Europu (UN), zajedno s prilozima 3. do 22., uključujući
izmjene i dopune zaključno s dopunom 6 uz 03 niz izmjena i dopuna.
(Pozivanje na pravilnike ECE R 14, ECE R 16 i
ECE R 21 u točkama 6. do 8., smatra se kao pozivanje na Pravilnik TPV 119,
Pravilnik TPV 131 i Pravilnik TPV 112).
___________
Dodatak
TEKST PRAVILNIKA ECE R
44 (03)
»JEDNAKE ODREDBE O
HOMOLOGACIJI SUSTAVA ZA DRŽANJE DJECE U MOTORNIM VOZILIMA(SUSTAVI ZA DRŽANJE
DJECE)«
(Tekst sadrži iste točke
i priloge koje zahtijeva prilog XVII. Pravilnika TPV 131, a brojevi ostalih
točaka i priloga su radi bolje preglednosti navedeni u zagradama,ali bez
teksta)
(1)
2. DEFINICIJE
U svrhu ovoga pravilnika:
2.1. »Sustav za držanje djeteta« označava
sklop dijelova koji mogu uključivati kombinaciju remena ili savitljivih
dijelova sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje, dijelovima za
pričvršćenje i, u nekim slučajevima, dodatnih naprava kao što su prijenosna
ležaljka za dijete, dječja nosiljka, dodatno sjedalo i/ili štitnik od udara,
koje je moguće pričvrstiti u motornom vozilu. Taj je sustav konstruiran tako da
u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila smanji opasnost od ozljeđivanja
ograničenjem kretanja tijela korisnika.
»ISOFIX« označava sustav za povezivanje sustava za
držanje djeteta na vozila koja imaju dva kruta sidrišta na vozilu, dva
pripadajuća kruta pričvrsnika na sustavu za držanje djeteta i ograničavaju
naginjanje sustava za držanje djeteta u smjeru naprijed-natrag.
2.1.1. Sustavi za držanje djeteta dijele se u
pet masenih skupina:
2.1.1.1. skupina 0 za djecu mase manje od 10 kg
2.1.1.2. skupina 0+ za djecu mase manje od 13 kg
2.1.1.3. skupina I za djecu mase od 9 do 18 kg
2.1.1.4. skupina II za djecu mase od 15 do 25 kg
2.1.1.5. skupina III za djecu mase od 22 do 36 kg.
2.1.1.6. ISOFIX sustavi za držanje djeteta dijele
se u 7 ISOFIX razreda veličine opisanih u dodatku 2 priloga 17. Pravilnika ECE
R16:
A - ISO/F3: naprijed
okrenuti SDD pune visine – malo dijete
B - ISO/F2: naprijeduti SDD smanjene visine – malo dijete
B1-ISO/FX2: naprijed
okrenuti SDD smanjene visine – malo dijete
C - ISO/R3: natrag
okrenuti SDD pune veličine – malo dijete
D - ISO/R2: natrag
okrenuti SDD smanjene veličine – malo dijete
E - ISO/R1: natrag
okrenuti SDD – dijete
F - ISO/L1: lijevom
stranom okrenut naprijed SDD (ležaljka za dijete)
G - ISO/L2: desnom
stranom okrenut naprijed SDD (ležaljka za dijete).
Masena
skupina |
|
ISOFIX
razred veličine |
0
- do 10 kg |
F |
ISO/L1 |
G |
ISO/L2 |
|
E |
ISO/R1 |
|
0+
- do 13 kg |
C |
ISO/R3 |
D |
ISO/R2 |
|
E |
ISO/R1 |
|
I
- od 9 do 18 kg |
A |
ISO/F3 |
B |
ISO/F2 |
|
B1 |
ISO/F2X |
|
C |
ISO/R3 |
|
D |
ISO/R2 |
2.1.2. Sustavi za držanje djece dijele se u
četiri »razreda«:
2.1.2.1. razred »univerzalni« za uporabu na većini
sjedala u vozilu kako je navedeno u točkama 6.1.1. i 6.1.3.1., i djelomično na
onima koja su na osnovi Pravilnika ECE R16 ocijenjeni kao sukladni s takvom
kategorijom sustava za držanje djeteta
2.1.2.2. razred »za ograničenu uporabu« za uporabu
na određenim sjedalima određenih tipova vozila prema uputama proizvođača
sustava za držanje djeteta ili proizvođača vozila, kako je navedeno u točkama
6.1.1. i 6.1.3.1.
2.1.2.3. razred »poluuniverzalni« za uporabu, kako
je navedeno u točkama 6.1.1. i 6.1.3.2.
2.1.2.4. razred »određeno vozilo« za uporabu ili:
2.1.2.4.1. u određenom tipu vozila u skladu s točkama
6.1.2. i 6.1.3.3., ili
2.1.2.4.2. kao »ugrađeni« sustav za držanje djeteta.
2.1.3. Način držanja u sustavu za držanje
djeteta dijeli se u dva razreda:
integralni razred kod kojeg je držanje djeteta u
sustavu za držanje neovisno o bilo kojoj napravi izravno povezanoj s vozilom
neintegralni razred kod kojeg je držanje djeteta u
sustavu za držanje ovisno o nekoj napravi izravno povezanoj s vozilom.
2.1.3.1. »Djelomični sustav za držanje« označava
napravu, kao npr. pomoćno dječje sjedište, koje pri uporabi sa sigurnosnim
pojasom za odrasle postavljenim oko tijela djeteta ili sustava držanja naprave
u koju je dijete postavljeno čini potpuni sustav za držanje djeteta.
2.1.3.2. »Pomoćno dječje sjedište« označava čvrsto
sjedište koje se može rabiti sa sigurnosnim pojasom za odrasle.
2.1.3.3. »Vodeći remen« označava remen koji
zadržava rameni remen sigurnosnog pojasa za odrasle u položaju prikladnom za
dijete i kojim se, pomoću naprave koja se po remenu pomiče prema gore i dolje,
smjer prolaza ramenog remena može namjestiti prema korisnikovom ramenu i
blokirati u tom položaju. Taj vodeći remen nije predviđen za preuzimanje
značajnijeg dijela dinamičkog opterećenja.
2.2. »Dječje sigurnosno sjedalo« označava
sustav za držanje djeteta koji uključuje sjedalo u koje je dijete postavljeno.
2.3. »Pojas« označava sustav za držanje
djeteta koji uključuje kombinaciju remena sa sigurnosnom kopčom, napravama za
namještanje i dijelovima za pričvršćenje.
2.4. »Sjedalo« označava konstrukciju koja
je sastavni dio sustava za držanje djeteta i namijenjen je za postavljanje
djeteta u sjedeći položaj:
2.4.1. »prijenosna ležaljka za dijete«
označava sustav za držanje namijenjen za postavljanje i držanje djeteta
polegnutoga na leđa ili trbuh tako da je djetetova kičma okomita na središnju
uzdužnu ravninu vozila. Konstruirana je tako da se u slučaju sudara sila
držanja raspodjeli na dječju glavu i tijelo osim udova
2.4.2. »sustav za držanje prijenosne ležaljke
za dijete« označava napravu pomoću koje se ležaljka drži na konstrukciji vozila
2.4.3. »dječja nosiljka« označava sustav za
držanje namijenjen za postavljanje djeteta u poluležeći položaj leđima
okrenutog u smjeru vožnje. Konstruirana je tako da se u slučaju sudara sila
držanja raspodjeli na dječju glavu i tijelo osim udova.
2.5. »Postolje sjedala« označava dio
sustava za držanje djeteta s kojim je moguće sjedalo podizati.
2.6. »Oslonac djeteta« označava dio
sustava za držanje kojim je moguće podizati dijete u sustavu za držanje
djeteta.
2.7. »Štitnik od udara« označava napravu
učvršćenu pred djetetom i koja je konstruirana tako da u slučaog sudara
sile držanja raspodjeli na veći dio visine tijela djeteta.
2.8. »Remen« označava savitljivi dio
konstruiran da prenosi sile:
2.8.1. »trbušni remen« označava remen koji u
obliku potpunoga pojasa ili dijela takvog pojasa koji prolazi ispred zdjeličnog
dijela djeteta i zadržava ga
2.8.2. »rameni remen« označava onaj dio pojasa
koji drži gornji dio dječjeg torza
2.8.3. »međunožni remen« označava remen (ili
podijeljene remene, ako se sastoji iz dva ili više dijela/dijelova) pričvršćen
na sustav za držanje djeteta i na trbušni remen, postavljen tako ta prolazi
između bedara djeteta; konstruiran je tako da pri uobičajenoj uporabi spriječi
da dijete sklizne ispod trbušnog pojasa i da se pri sudaru trbušni remen ne
izmakne sa zdjelice
2.8.4. »remen za držanje djeteta« označava
remen koji je sastavni dio pojasa i drži isključivo tijelo djeteta
2.8.5. »pričvrsni remen sustava za držanje
djeteta« označava remen koji pričvršćuje sustav za držanje djeteta na
konstrukciju vozila i može biti dio naprave za držanje za sjedalo vozila
2.8.6. »H-pojas« označava sklop pojasa koji se
sastoji od trbušnog pojasa, ramenih pojasa i, ako je ugrađen, međunožnog remena
2.8.7. »Y-pojas« označava pojas sastavljen iz
remena koji prolazi između nogu djeteta i po jednog remena za svako rame.
2.9. »Kopča« označava uređaj za brzo
otvaranje koji omogućava da sustav za držanje drži dijete ili da konstrukcija
vozila drži sustav za držanje i koji se može brzo otvoriti. Kopča smije
uključivati i napravu za namještanje.
2.9.1. »Upušteni gumb za otvaranje kopče«
označava gumb za otvaranje kopče kod kojeg ne smije biti moguće otvoriti kopču
uporabom kugle promjera 40 mm.
2.9.2. »Neupušteni gumb za otvaranje kopče«
označava gumb za otvaranje kopče kod kojeg mora biti moguće otvoriti kopču
uporabom kugle promjera 40 mm.
2.10. »Naprava za namještanje« označava
napravu koja omogućuje da se sustav za držanje ili njegovo pričvršćenje
namjesti prema tjelesnoj građi korisnika i/ili obliku vozila. Naprava za
namještanje pojasa može biti dio kopče, uvlačnika ili drugog dijela sigurnosnog
pojasa:
2.10.1. »naprava za brzo namještanje« označava
napravu koju je moguće namještati lakim pokretom jedne ruke.
2.10.2. »naprava za namještanje postavljena
neposredno na sustavu za držanje djeteta« označava napravu za namještanje
integriranog H-pojasa ugrađenu neposredno na sustav za držanje djeteta, za
razliku od naprave koju drži pojas koji treba namjestiti.
2.11. »Pričvrsni dijelovi« označavaju
dijelove sustava za držanje djeteta, uključujući i sigurnosne dijelove, koji
omogućavaju sigurno pričvršćenje sustava za držanje djeteta izravno na
konstrukciju vozila ili na sjedalo u vozilu.
2.11.1. »Potporna nožica« označava trajno
pričvršćeni dio na sustavu za držanje djeteta, koji čini tlačno opterećenu vezu
između sustava za držanje djeteta i konstrukcije vozila radi izbjegavanja
uleknuća sjedišta sjedala tijekom usporenja; potporna nožica može biti
namjestiva.
2.12. »Uređaj za apsorpciju energije«
označava uređaj koji raspršuje energiju neovisno ili zajedno s remenom i čini
dio sustava za držanje djeteta.
2.13. »Uvlačnik« označava napravu koja
smješta, djelomično ili potpuno, remen sustava za držanje djeteta; naziv
obuhvaća sljedeće naprave:
2.13.1. »uvlačnik s automatskim blokiranjem«
označava uvlačnik koji omogućava izvlačenje remena do željene duljine i koji
nakon zatvaranja kopče automatski namješta remen prema tjelesnoj građi
korisnika. Daljnje izvlačenje remena nije moguće bez namjernog djelovanja
korisnika
2.13.2. »uvlačnik s blokiranjem u opasnosti«
označava uvlačnik koji pri uobičajenoj vožnji ne ograničava pokretljivost
korisnika pojasa. Uvlačnik ima napravu za namještanje duljine koja automatski
prilagođava duljinu remena prema tjelesnoj građi korisnika i blokirni mehanizam
koji se pokreće u nuždi zbog:
2.13.2.1. usporenja vozila, izvlačenje remena u odnosu
na uvlačnik ili ndrugi automatski način (jednostrana osjetljivost) ili
2.13.2.2. kombinacija navedenih čimbenika (višestrana
osjetljivost).
2.14. »Sidrišta sustava za držanje«
označavaju dijelove strukture vozila ili sjedala za koje su pričvršćeni sustavi
za držanje djeteta:
2.14.1. »dodatno sidrište« označava dijelove
strukture vozila ili sjedala, ili nekog drugog dijela vozila predviđene za
pričvršćenje sustava za držanje djeteta, dodatne u odnosu na sidrišta
homologirana prema Pravilniku ECE R14; to uključuje podnu ploču ispitnih kolica
opisanu u prilogu 6. ili neku drugu konstrukcijsku plohu određenog vozila kada
se na njih oslanja potporna nožica
2.14.2. »ISOFIX donje sidrište« označava okruglu,
krutu, vodoravnu šipku promjera 6 mm, nastavljenu na konstrukciju vozila ili
sjedala za prihvat i držanje ISOFIX sustava za držanje djeteta pomoću ISOFIX
pričvršćenja
2.14.3. »ISOFIX sustav sidrišta« označava sustav
koji čine dva ISOFIX donja sidrišta i koji ispunjava zahtjeve Pravilnika ECE
R14, konstruiran za pričvršćenje ISOFIX sustava za držanje djeteta u sprezi s
napravom za sprječavanje okretanja
2.14.4. »naprava za sprječavanje okretanja«
a) naprava za sprječavanje okretanja za ISOFIX
univerzalni sustav za držanje djeteta koja se sastoji od ISOFIX gornje
sigurnosne uzice
b)naprava za sprječavanje okretanja za ISOFIX
univerzalni sustav za držanje djeteta koju čini bilo gornja sigurnosna uzica,
ploča s instrumentima vozila ili oslonac, namijenjeni da spriječe rotaciju
sustava za držanje kod čelnog sudara
c) za ISOFIX univerzalne i poluuniverzalne sustave
za držanje djeteta, sjedalo vozila ne smatra se napravom za sprječavanje
okretanja
2.14.5. »ISOFIX sidrište gornje sigurnosne uzice«
označava napravu, kao što je npr. šipka, koja ispunjava zahtjeve Pravilnika ECE
R14, postavljena u određenom području i konstruirana za prihvat priključka
remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice i prenošenje sile držanja na konstrukciju
vozila.
2.15. »Okrenut naprijed« označava
usmjerenost u uobičajenom smjeru vožnje.
2.16. »Okrenut natrag« označava usmjerenost
suprotno od uobičajenog smjera vožnje.
2.17. »Polegnuti položaj« označava poseban
položaj sjedala koji omogućava djetetu ležanje.
2.18. »Polegnut na leđa/na trbuh« označava
položaj u kojem se najmanje glava i leđa djeteta, osim udova, nalaze na
vodoravnoj površini sustava za držanje.
2.19. »Tip sustava za držanje djeteta«
označava sustave za držanje djeteta koji se međusobno ne razlikuju u bitnim
obilježjima kao što su:
2.19.1. razred i masena skupina te položaj i
usmjerenost (prema definicijama u točkama 2.15. i 2.16.) za uporabu sustava za
držanje
2.19.2. geometrija sustava za držanje
2.19.3. dimenzije, masa, materijal i boja:
sjedala
obloge i
štitnika od udara
2.19.4. materijal, tkanje, dimenzije i boja
remena
2.19.5. kruti dijelovi (kopča, dijelovi za
pričvršćenje, itd).
2.20. »Sjedalo vozila« označava strukturu
koja može ali ne mora biti dio konstrukcije vozila i koja je zajedno s oblogom
namijenjena za sjedenje jedne osobe. S obzirom na to:
2.20.1. »skupina sjedala« označava sjedalo u
klupe ili zasebna sjedala postavljena jedno uz drugo (koji su
pričvršćeni tako da je prednje sidrište jednog od tih sjedala u ravnini s
prednjim ili stražnjim sidrištem drugog ili se nalazi između sidrišta drugog)
na kojima sjedi jedna ili više odraslih osoba
2.20.2. »sjedeća klupa« označava strukturu s
oblogom namijenjenu sjedenju najmanje dvije odrasle osobe
2.20.3. »prednja sjedala vozila« označavaju
skupinu sjedala postavljenih u krajnjem prednjem dijelu prostora za putnike i
ispred koje se ne nalazi nijedno drugo sjedalo
2.20.4. »stražnja sjedala vozila« označavaju
učvršćena, prema naprijed okrenuta sjedala postavljena iza nekog drugog reda
sjedala u vozilu
2.20.5. »ISOFIX položaj« označava sustav koji
omogućava ugradbu:
a) univerzalnog ISOFIX naprijed okrenutog sustava
za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44
b) ili poluuniverzalnog ISOFIX naprijed okrenutog
sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44
c) ili poluuniverzalnog ISOFIX natrag okrenutog
sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44
d) ili poluuniverzalnog ISOFIX postranično
okrenutog sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44
e) ili ISOFIX sustava za držanje djeteta za
određeno vozilo definiranog u Pravilniku ECE R44.
2.21. »Sustav za namještanje« označava
napravu pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u položaj
koji odgovara tjelesnoj građi korisnika. Ta naprava može omogućiti:
2.21.1. uzdužno pomicanje i/ili
2.21.2. vertikalno pomicanje i/ili
2.21.3. kutno pomicanje.
2.22. »Sidrište sjedala« označava sustav s
pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila kojim je sklop sjedala za odrasle
pričvršćen na konstrukciju vozila.
2.23. »Tip sjedala« označava kategoriju
sjedala za odrasle koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što
su:
2.23.1. oblik, dimenzije i materijal konstrukcije
sjedala
2.23.2. tip i dimenzije sustava za namještanje i
sustava za blokiranje sjedala, i
2.23.3. tip i dimenzije sidrišta sigurnosnih
pojasa za odrasle na sjedalu, sidrišta sjedala s pripadajućim dijelovima
konstrukcije vozila.
2.24. »Sustav za odmicanje« označava napravu
koja omogućava da se sjedalo za odrasle ili jedan njegov dio može pomaknuti
uzdužno ili zakrenuti, bez čvrstog međupoložaja, zbog olakšanog pristupa
putnika i unošenja i iznošenja stvari.
2.25. »Blokirni sustav« označava napravu
koja omogućava da sjedalo i njegovi dijelovi ostanu u bilo kojem uporabnom
položaju.
2.26. »Blokirna naprava« označava napravu
koja blokira i sprječava pomicanje jednog dijela remena sigurnosnog pojasa za
odrasle u odnosu na drugi dio remena istoga pojasa. Takve naprave mogu
djelovati ili na dijagonalnom ili na trbušnom dijelu remena, ili zajedno
učvrstiti oba dijela remena sigurnosnog pojasa za odrasle. Naziv obuhvaća
sljedeće razrede:
2.26.1. »naprava razreda A«, naprava je koja sprječava
da dijete dijelom trbušnog pojasa ne izvuče remen iz uvlačnika ako je pojas za
odrasle neposredno upotrijebljen za držanje djeteta. Ako je ta naprava u
kombinaciji sa sustavom za držanje skupine I, ispunjava zahtjeve točke 6.2.9.
2.26.2. »naprava razreda B«, naprava je koja
omogućava zadržavanje sile zatezanja u trbušnom dijelu sigurnosnog pojasa za
odrasle kada se pojas za odrasle upotrebljava za držanje sustava za držanje
djeteta. Ta je naprje naprava namijenjena za sprječavanje klizanja remena iz uvlačnika
koje bi prouzročilo otpuštanje sile zatezanja i dovođenje sustava za držanje
izvan najpovolpoložaja.
2.27. »Sustav za držanje za posebne potrebe«
je sustav za držanje djeteta prilagođen za djecu koja uslijed psihičkih ili
tjelesnih smetnji imaju posebne potrebe; ta naprava može omogućavati
postavljanje dodatnih naprava za držanje bilo kojega dijela tijela djeteta, ali
ona mora udovoljavati najmanje osnovnim zahtjevima sustava držanja koji su u
skladu sa zahtjevima Pravilnika ECE R44.
2.28. »ISOFIX pričvršćenje« označava jednu
od dvije veze koje ispunjavaju zahtjeve točke 6.3.2. Pravilnika ECE R44,
produžene s ISOFIX sustava za držanje djeteta i koja je kompatibilna s ISOFIX
donjim sidrištem.
2.29. »ISOFIX sustav za držanje djeteta«
označava sustav za držanje djeteta pričvršćen na ISOFIX sustav sidrišta u
skladu sa zahtjevom Pravilnika ECE R14.
2.30. »Usjek sjedala« označava područje u
blizini presjeka površina sjedišta i naslona sjedala vozila.
2.31. »Učvršćenje sjedala vozila (VSF)«
označava učvršćenje u skladu s ISOFIX razredima veličina određenih u točki
2.1.1.7., i čije su mjere određene na slikama 1 do 6 priloga 17. dodatka 2
Pravilnika ECE R16; proizvođač sustava za držanje djeteta upotrebljava ih za
određivanje odgovarajućih dimenzija ISOFIX sustava za držanje djeteta i
položaja njegovih ISOFIX pričvrsnika.
2.32. »ISOFIX poveznica gornje sigurnosne
uzice« označava napravu namijenjenu za pričvršćivanje na sidrište ISOFIX gornje
sigurnosne uzice.
2.33. »ISOFIX kuka gornje sigurnosne uzice«
označava ISOFIX priključak gornje sigurnosne uzice koji se uobičajeno
upotrebljava za pričvršćivanje ISOFIX remena gornje sigurnosne uzice na
sidrište ISOFIX gornje sigurnosne uzice, kako je određeno na slici 3 Pravilnika
ECE R14.
2.34. »Remen ISOFIX gornje sigurnosne uzice«
označava pleteni remen (ili neki drugi istovrijedan) koji se nastavlja od vrha
ISOFIX sustava za držanje djeteta do sidrišta ISOFIX gornje sigurnosne uzice i
koji je opremljen napravom za namještanje, napravom za otpuštanje napetosti i priključkom
ISOFIX gornje sigurnosne uzice.
2.35. »Pričvrsni dio ISOFIX gornje
sigurnosne uzice« označava napravu za učvršćenje remena ISOFIX gornje
sigurnosne uzice na ISOFIX sustav za držanje djeteta.
2.36. »Naprava za otpuštanje napetosti«
označava sustav koji omogućava otpuštanje naprave koja namješta i održava
napetost remena ISOFIX gornje sigurnosne vezice.
2.37. »Vodilica remena sigurnosnog pojasa za
odrasle« označava napravu kroz koju prolazi pojas radi njegova pravilnog
postavljanja i koji omogućava slobodno pomicanje remena.
6. OPĆI ZAHTJEVI
6.1 Postavljanje i pričvršćivanje u
vozilu
6.1.1. Uporaba sustava za držanje djeteta
razreda »univerzalni«, »poluuniverzalni« i »za ograničenu uporabu« dopuštena je
na prednjim i stražnjim sjedalima ukoliko su sustavi za držanje ugrađeni u
skladu s uputama proizvođača.
6.1.2. Uporaba sustava za držanje djeteta
razreda »određeno vozilo« dopuštena je na svim sjedalima kao i u prostoru za
prtljagu ukoliko su sustavi za držanje ugrađeni u skladu s uputama proizvođača.
Kod sustava za držanje okrenutih natrag, konstrukcija mora osiguravati oslonac
za glavu djeteta dok je sustav za držanje spreman za uporabu. To se određuje
kao crta okomita na naslon sjedala koja prolazi kroz liniju očiju, presjecište
mora biti najmanje 40 mm ispod početka radijusa oslonca za glavu.
6.1.3. U skladu s kategorijom kojoj pripada
sustav za držanje djeteta, učvršćuje se na konstrukciju vozila ili konstrukciju
sjedala:
TABLICA MOGUĆIH KOMBINACIJA ZA HOMOLOGACIJU PO
SKUPINAMA/RAZREDIMA
Razred |
Uiverzalni(1) |
Poluuniverzalni(1) |
Ograničena uporaba |
Određeno vozilo |
|||||
GRUPA |
CRS |
ISOFIX |
CRS |
ISOFIX |
CRS |
ISOFIX |
CRS |
ISOFIX |
|
0 |
Prijenosna ležaljka za dijete |
A |
NA |
A |
A |
A |
NA |
A |
A |
Natrag okrenuti |
A |
NA |
A |
A |
A |
NA |
A |
A |
|
0+ |
Natrag okrenuti |
A |
NA |
A |
A |
A |
NA |
A |
A |
I |
Natrag okrenuti |
A |
NA |
A |
A |
A |
NA |
A |
A |
Naprijed okrenuti |
A |
A |
A |
A |
A |
NA |
A |
A |
|
Naprijed okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
|
II |
Natrag okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
Naprijed okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
|
Naprijed okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
|
III |
Natrag okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
Naprijed okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
|
Naprijed okrenuti |
A |
NA |
A |
NA |
A |
NA |
A |
A |
gdje je:
CRS: sustav za držanje djeteta
A: primjenjivo
NA: nije primjenjivo
____________________
(1) ISOFIX univerzalni
CRS označava naprijed okrenuti sustav držanja za uporabu u vozilima opremljenim
ISOFIX sustavom sidrišta i sidrištem gornje sigurnosne uzice
(2)
ISOFIX poluuniverzalni CRS označava:
•
naprijed okrenute sustave za držanje opremljene s potpornom nožicom, ili
•
natrag okrenute sustave za držanje opremljene s potpornom nožicom ili remenom
gornje sigurnosne uzice, za uporabu u vozilima opremljenim ISOFIX sustavom
sidrišta i, po potrebi, sidrištem gornje sigurnosne uzice
•
ili natrag okrenute sustave za držanje oslonjene na ploču s instrumentima
vozila, za uporabu na prednjem putničkom sjedalu opremljenom ISOFIX sustavom
sidrišta
•
ili postranično okrenut sustav za držanje, po potrebi opremljen napravom za
sprječavanje vrtnje, za uporabu u vozilima opremljenim ISOFIX sustavom sidrišta
i, po potrebi, sidrištem gornje sigurnosne uzice.
6.1.3.1. kod razreda »univerzalni« i »za ograničenu
uporabu« pomoću sigurnosnih pojasa za odrasle (sa i bez uvlačnika) koji
zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R16 (ili drugog istovrijednog),
pričvršćenih na sidrišta koja zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R14 (ili
drugog istovrijednog)
6.1.3.2. kod ISOFIX sustava za držanje razreda
»univerzalni« pomoću ISOFIX dijelova za pričvršćenje i ISOFIX gornje sigurnosne
uzice koji zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R44, učvršćenih na ISOFIX
sustav sidrišta i ISOFIX sidrište gornje sigurnosne uzice koji zadovoljavaju
zahtjeve Pravilnika ECE R14
6.1.3.3. kod razreda »poluuniverzalni« pomoću
donjih sidrišta propisanih Pravilnikom ECE R14 i dodatnim sidrištima u skladu s
preporukama priloga 11 Pravilnika ECE R44
6.1.3.4. kod ISOFIX sustava za držanje djeteta
razreda »poluuniverzalni« pomoću ISOFIX dijelova za pričvršćenje i ISOFIX
gornje sigurnosne uzice, potporne nožice ili ploče s instrumentima vozila koji
zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R44, učvršćenih na ISOFIX sustav sidrišta
i/ili ISOFIX sidrište gornje sigurnosne uzice koji zadovoljavaju zahtjeve
Pravilnika ECE R14
6.1.3.5. kod razreda »određeno vozilo« pomoću
sidrišta koje je odredio proizvođač vozila ili proizvođač sustava za držanje
djeteta.
6.1.3.6. Kod remena za držanje djeteta ili remena
za učvršćivanje sustava za držanje djeteta koji upotrebljavaju sidrišta na koja
je već pričvršćen sigurnosni pojas ili pojasi za odrasle, tehnička služba
provjerava:
– je li stvarni položaj sidrišta pojasa za odrasle
homologiran prema Pravilniku ECE R14 ili istovrijednom propisu
– da učinkovito djelovanje obje naprave nije
ometano drugom napravom
– da kopču sustava držanja za odrasle nije moguće
zamijeniti s kopčama dodatnog sustava.
Kod sustava za držanje djeteta gdje se
upotrebljavaju spojne šipke ili druge dodatne naprave pričvršćene na sidrišta
homologirana prema Pravilniku ECE R14, koje pomiču stvarnu točku sidrenja izvan
područja određenog tim pravilnikom, primjenjuju se sljedeće točke:
– takve naprave homologiraju se samo kao
poluuniverzalne ili naprave za određeno vozilo
– za spojne šipke i dijelove za pričvršćenje
tehnička služba upotrebljava zahtjeve priloga 11 Pravilnika ECE R44
– spojne šipke potrebno je uključiti u dinamička
ispitivanja s primjenom opterećenja na sredinu šipke u njezinom krajnje
raširenom položaju, ako je namjestiva
– stvarni položaj i funkcionalnost bilo kojega
sidrišta za odrasle osobe ne smiju biti narušeni pričvršćivanjem spojne šipke.
6.1.3.7. Sustavi za držanje djeteta gdje se
upotrebljava potporna nožica homologiraju se samo kao sustavi razreda
»univerzalni« i »poluuniverzalni« i primjenjuju se zahtjevi priloga 11.
Pravilnika ECE R44. Proizvođač sustava za držanje djeteta mora uzeti u obzir
potrebu za potpornom nožicom kako bi sustav ispravno djelovao u svakom vozilu
te učiniti dostupnom informaciju o tome.
6.1.4. Pomoćno dječje sjedište učvršćuje se
sigurnosnim pojasom za odrasle, uz uporabu ispitivanja navedenog u točki
8.1.4., ili na neki drugi način.
6.1.5. Proizvođač sustava za držanje djeteta mora pismeno zajamčiti da je toksičnost materijala upotrijebljenih u proizvodnji sustava za držanje, dostupnih djeci koja te sustave upotrebljavaju, u skladu s odgovarajućim dijelovima norme CEN »Sigurnost igračaka«, dio 3 (lipanj 1982)2. Ispitivanja za provjeru vajeru valjanosti te izjave provode se prema odluci organizacije nadležne za ispitivanje. Ova točka ne primjenjuje se za naprave za držanje skupina II i III.<>
6.1.6. Proizvođač sustava za držanje djeteta
mora pismeno zajamčiti da je zapaljivost materijala upotrebljenih u proizvodnji
sustava za držanje u skladu s odgovarajućim točkama ECE konsolidirane
rezolucije o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1, točka
1.20.). Ispitivanja za provjeru valjanosti te izjave provode se prema odluci
organizacije nadležne za ispitivanje.
______
2 Adresa na kojoj je moguće dobiti odgovarajuću
CEN normu je: CEN, 2 rue Bréderode, B.P. 5, B 1000 Bruxelles, Belgija
6.1.7. Kod natrag okrenutih sustava za držanje
djeteta oslonjenih na poloču s instrumentima vozila, kod homologacije prema
Pravilniku ECE R44 kao činjenica se uzima da je ploča s instrumentima dovoljno
kruta.
6.1.8. Kod sustava za držanje djeteta razreda
»univerzalni«, osim ISOFIX sustava za držanje djeteta razreda »univerzalni«,
najopterećenija kontaktna točka sustava za držanje djeteta i sigurnosnog pojasa
za odrasle treba biti udaljena najmanje 150 mm od osi Cr, mjereno kada je
sustav za držanje djeteta postavljen na napravu za dinamička ispitivanja. To se
odnosi na sve moguće položaje kod prilagodbe. Dopušteni su dodatni položaji
postavljanja sigurnosnih pojasa. Ako postoje dodatni položaji sigurnosnih
pojasa, proizvođač mora na njih posebno ukazati u uputstvu za uporabu, kako se
zahtijeva u u točki 14. Kod ispitivanja, rabeći takve dodatne položaje
postavljanja sigurnosnih pojasa, sustav za držanje djeteta mora zadovoljiti sve
zahtjeve Pravilnika ECE R44, osim ove točke.
6.1.9. Ako je za učvršćivanje sustava za
držanje djeteta razreda »univerzalni« potreban sigurnosni pojas za odrasle,
njegova najveća dužina koja se može upotrijebiti na ispitnoj klupi za dinamička
ispitivanja određena je u prilogu 13 Pravilnika ECE R44.
Za provjeru usklađenosti s ovim zahtjevom, sustav
za držanje djeteta treba biti učvršćen na ispitnu napravu pomoću uobičajenih
sigurnosnih pojasa opisanih u prilogu 13 Pravilnika ECE R44. Ispitna se lutka
ne smije postaviti ukoliko konstrukcija sustava za držanje nije takva da je za
postavljanje lutke potrebna veća dužina pojasa. Kada je sustav za držanje
djeteta postavljen u radni položaj, u sigurnosnom pojasu smije postojati samo
naprezanje prouzročeno uobičajenim uvlačnikom, ukoliko je ugrađen. Ako se
upotrebljava sigurnosni pojas s uvlačnikom, ovaj uvjet treba biti zadovoljen s
najmanje 150 mm dužine pojasa preostalog na namatalici uvlačnika.
6.1.10. Sustavi za držanje djeteta skupina 0 i 0+
ne smiju se upotrebljavati okrenuti naprijed.
6.2. Konstrukcija
6.2.1. Konstrukcija sustava za držanje treba
biti takva da:
6.2.1.1. sustav za držanje pruža odgovarajuću
zaštitu u bilo kojem od položaja predviđenih za uporabu; kod »sustava za
držanje za posebne potrebe« osnovna funkcija sustava za držanje mora pružiti
zahtijevanu zaštitu u bilo kojem od položaja predviđenih za uporabu bez uporabe
dodatnih zaštitnih naprava koje mogu biti postavljene.
6.2.1.2. dijete mora biti moguće jednostavno i brzo
postaviti i izvaditi iz sustava za držanje; kod sustava za držanje u kojima se
dijete drži pomoću H-pojasa ili Y-pojasa bez uvlačnika, svaki rameni pojas i
trbušni remen moraju se moći pomicati jedan u odnosu na drugoga tijekom
postupka opisanog u točki 7.2.1.4. U tim slučajevima sklopovi pojasa sustava za
držanje djeteta mogu biti konstruirani iz dva ili više poveznih dijelova. Za »sustave
za držanje za posebne potrebe« podrazumijeva se da da dodatne naprave za
držanje ograničavaju brzinu kojom se dijete može postaviti ili izvaditi iz
sustava za držanje. U svakom slučaju dodatne naprave za držanje moraju biti
izrađene tako da ih je moguće što brže otvoriti.
6.2.1.3. ako je moguća promjena nagiba sustava za
držanje, to treba biti moguće izvesti bez dodatnoga ručnog namještanja remena.
Za promjenu nagiba sustava za držanje, zahtijeva se namjerni pokret rukom
6.2.1.4. sustavi za držanje skupina 0, 0+ i I moraju
dijete držati u takvom položaju da osiguravaju traženu zaštitu i kad dijete
spava
6.2.1.5. za sprječavanje skliznuća ispod pojasa,
bilo uslijed udara ili nemira djeteta, obavezan je međunožni pojas za sve
naprijed okrenute sustave za držanje skupine I u kombinaciji s integralnim
sustavom H-pojasa. S pričvršćenim međunožnim pojasom u krajnje izvučenom
položaju (ako je namjestiv) ne smije biti moguće postaviti trbušni remen iznad
zdjelice ispitne lutke od 9 ili 15 kg.
6.2.2. Kod skupina I, II i III sve naprave za
držanje koje upotrebljavaju trbušni pojas moraju voditi taj pojas tako da se
opterećenja s trbušnog pojasa prenose preko zdjelice.
6.2.3. Svi remeni sustava za držanje trebaju
biti postavljeni tako da ne uzrokuju osjudobnosti kod korisnika ili da
ga ne ugrožavaju pri uobičajenoj uporabi. Razmak između ramenih remena u
blizini vrata mora biti najmanje jednak širini vrata odgovarajuće ispitne
lutke.
6.2.4. Sklop ne smije vršiti prekomjerni
pritisak na meke dijelove tijela djeteta (abdomen, međunožje, itd.):
konstrukcija mora biti takva da u slučaju sudara ne vrši pritisak na tjeme
glave djeteta.
6.2.4.1. Y-pojasi smiju se upotrebljavati samo kod
sustava za držanje djeteta okrenutih natrag.
6.2.5. Sustav za držanje djeteta mora biti
konstruiran i ugrađen tako da:
6.2.5.1. svede na najmanju moguću mjeru opasnost od
ozljeđivanja djeteta ili ostalih putnika u vozilu oštrim bridovima ili stršećim
dijelovima (kako je primjerice određeno u ECE Pravilniku R21)
6.2.5.2. nemaju oštrih rubova ili stršećih dijelova
koji bi mogli prouzročiti oštećenje presvlaka sjedala ili odjeće putnika
6.2.5.3. ne izvrgne meke dijelove tijela djeteta
(abdomen, međunožje, itd.) dodatnim inercijskim silama koje prouzrokuje
6.2.5.4. osigura da njegovi kruti dijelovi u
točkama dodira s remenjem nemaju oštrih bridova koji bi mogli strugati remenje.
6.2.6. Svaki dio, posebno izrađen za
omogućavanje postavljanja i skidanja sastavnih dijelova mora biti konstruiran
tako da spriječi, koliko god je to moguće, svaku opasnost od nepravilnog
sklapanja i uporabe. »Sustav za držanje za posebne potrebe« može imati dodatne
naprave za držanje; one moraju biti konstruirane tako da spriječe svaku
opasnost od nepravilnog sklapanja i da su u slučaju opasnosti način njihovog otvaranja
i načelo djelovanja odmah uočljivi spasiocima.
6.2.7. Ako sustav za držanje djeteta skupine
I, II te kombinacije skupina I i II uključuje naslon sjedala, njegova nutarnja
visina, određena prema dijagramu u prilogu 12, mora iznositi najmanje 500 mm.
6.2.8. Mogu se upotrebljavati samo uvlačnici s
automatskim blokiranjem ili blokiranjem u opasnosti.
6.2.9. Za naprave namjenjene uporabi u skupini
I ne smije biti moguće da dijete nakon postavljanja prejednostavno popusti dio
sustava koji drži zdjelicu; svaka naprava predviđena u tu svrhu mora biti
trajno pričvršćena na sustav za držanje djeteta.
6.2.10. Sustav za držanje djeteta može biti
konstruiran za uporabu u više od jedne masene skupine i/ili za više od jednog
djeteta, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve određene za svaku od tih skupina.
Sustav za držanje djeteta razreda »univerzalni« mora ispunjavati zahtjeve tog
razreda za sve masene skupine, za koje je bio homologiran.
6.2.11. Sustav za držanje djeteta s uvlačnikom
Kod sustava za držanje djeteta koji uključuje
uvlačnik, on mora ispunjavati zahtjeve niže navedene točke 7.2.3.
6.2.12. Kod pomoćnoga dječijeg sjedišta mora biti
ispitana lakoća kojom remenje i jezičac sigurnosnog pojasa za odrasle prolazi
kroz pričvrsne točke. To posebno važi za pomoćna dječja sjedišta konstruirana
za prednja sjedala vozila, koja mogu imati duge polukrute stalke. Kopču za
pričvršćivanje ne smije biti moguće provući kroz pričvrsne točke pomoćnoga
dječjeg sjedišta niti je dopušteno da pojas naliježe potpuno drugačije od onog
na ispitnim kolicima.
6.2.13. Ako je sustav za držanje djeteta
konstruiran za više od jednog djeteta, svaki sustav za držanje mora biti
potpuno neovisan s obzirom na prijenos opterećenja i namještanje.
6.2.14. Sustavi za držanje djeteta koji uključuju
napuhujuće dijelove moraju biti konstruirani tako da uvjeti uporabe (tlak,
temperatura, vlažnost) nemaju utjecaja na ispunjavanje zahtjeva Pravilnika ECE
R44.
6.3. Zahtjevi za ISOFIX sustave za
držanje
6.3.1. Opće značajke
6.3.1.1. Dimenzije
Najveće postranične, donje i stražnje mjere ISOFIX
sustava za držanje djeteta i položaji ISOFIX sustava sidrišta s kojima se
moraju povezati dijelovi za pričvršćenje sustava za držanje određujodređuje proizvođač
ISOFIX sustava za držanje djeteta pomoću učvršćenja sjedala vozila (VSF)
određenog u točki 2.31. Pravilnika ECE R44.
Masa ISOFIX sustava za držanje djeteta razreda
univerzalni i polu-univerzalni i masenih grupa 0, 0+ i I ne smije biti veća od
15 kg.
6.3.2. ISOFIX dijelovi za pričvršćenje
6.3.2.1. Tip
ISOFIX dijelovi za pričvršćenje mogu biti sukladni
primjerima prikazanim na slici 0(a), ili drugim prihvatljivim konstrukcijama
koje su dio krutog mehanizma s mogućnošću namještanja čije načelo djelovanja
određuje proizvođač ISOFIX sustava za držanje djeteta.
Dimenzije u mm
Slika 0 (a)
Legenda:
1 Dio za pričvršćivanje ISOFIX sustava za
držanje djeteta – primjer 1
2 Dio za pričvršćivanje ISOFIX sustava za
držanje djeteta – primjer 2
6.3.2.2. Dimenzije
Dimenzije odsječka dijela za pričvršćenje ISOFIX sustava
za držanje djeteta koji se povezuje s ISOFIX sustavom sidrišta ne smiju prijeći
najveće dimenzije dane na slici 0 (b).
Dimenzije u mm
Slika 0 (b)
6.3.2.3. Prikaz nepotpune zakopčanosti
ISOFIX sustav za držanje djeteta treba uključivati
napravu koja daje jasan prikaz da su oba ISOFIX dijela za pričvršćenje potpuno
zakopčana s odgovarajućim ISOFIX donjim sidrištima. Prikaz se može vršiti
zvukom, opipom, vizualno ili kombinacijom dva ili više prethodno navedenih
načina. Vizualni prikaz mora biti uočljiv pri svim uobičajenim uvjetima
osvijetljenosti.
6.3.3. Zahtjevi za gornju sigurnosnu uzicu
ISOFIX sustava za držanje djeteta
6.3.3.1. Priključak gornje sigurnosne uzice
Priključak gornje sigurnosne uzice treba biti
ISOFIX kuka gornje sigurnosne uzice prikazana na slici 0 (c) ili slična
naprava, koje odgovaraju obliku prikazanom na slici 0 (c).
6.3.3.2. Svojstva remena ISOFIX gornje sigurnosne
uzice
Remen ISOFIX gornje sigurnosne uzice treba biti
držan pletenim pojasom (ili drugim istovrijednim) koji ima sposobnost za
namještanje i otpuštanje napetosti.
6.3.3.2.1. Dužina remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice
Dužina remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice treba
biti najmanje 2000 mm.
6.3.3.2.2. Prikaz zategnutosti remena
Remen ISOFIX gornje sigurnosne uzice ili ISOFIX
dječjeg sjedala treba biti opremljen s napravom koja će prikazati da je remen
zategnut. Naprava može biti dio naprave za namještanje i naprave za otpuštanje
napetosti.
6.3.3.2.3. Dimenzije
6.3.4. Odredbe za namještanje
ISOFIX dijelovi za pričvršćenje ili sam ISOFIX
sustav za držanje djeteta trebaju biti namjestivi kako bi se prilagodili
rasponu položaja ISOFIX sidrišta opisanih u Pravilniku ECE R14.
Slika 0 (c): Dimenzije ISOFIX priključka (tipa kuke) gornje
sigurnosne uzice
7. POSEBNI ZAHTJEVI
7.1. Zahtjevi za sastavljene sustave za
držanje
7.1.1. Otpornost na koroziju
7.1.1.1. Na potpunom sustavu za držanje djeteta ili
njegovim dijelovima osjetljivim na koroziju potrebno je izvršiti korozijsko
ispitivanje navedeno u točki 8.1.1. ispod.
7.1.1.2. Nakon korozijskog ispitivanja propisanog u
točkama 8.1.1.1. i 8.1.1.2., ne smije biti nikakvih oslabljenja koja bi mogla
štetno djelovati na sustav za držanje djeteta kao i korozije koju stručnjak
može uočiti prostim okom bez pomagala.
7.1.2. Apsorpcija energije
7.1.2.1. Sve naprave s naslonima moraju imati
unutarnju površinu koja odgovara zahtjevima priloga 18 Pravilnika ECE R44,
izrađenu od materijala koji dopušta najveće ubrzanje manje od 60 g, mjereno u
skladu s prilogom 17 Pravilnika ECE R44. Taj zahtjev primjenjuje se i za
područja štitnika od udaraca koji se nalaze u području mogućeg udara glave.
7.1.2.2. Za sustave za držanje djeteta s mehanički
trajno pričvršćenim naslonom za glavu, kod kojih se visina bilo sigurnosnog
pojasa za odrasle ili dječjeg H pojasa izravno kontrolira namjestivim naslonom
za glavu, ne zahtijeva se energijski apsorbirajući materijal u područjima
određenim u prilogu 18. koja ne mogu doći u dodir s glavom ispitne lutke, kao
npr. iza naslona za glavu.
7.1.3. Prevrtanje
7.1.3.1. Sustav za držanje djeteta mora se ispitati
kako je propisano u točki 8.1.2.; ispitna lutka ne smije ispasti iz naprave i,
kada je ispitno sjedalo okrenuto naopako, glava lutke ne smije se pomaknuti iz
svojega prvobitnog položaja u vertikalnom smjeru više od 300 mm u odnosu na
ispitno sjedalo.
7.1.4. Dinamičko ispitivanje
7.1.4.1. Općenito. Sustav za držanje djeteta treba
podvrgnuti dinamičkom ispitivanju u skladu s niže navedenom točkom 8.1.3.
7.1.4.1.1. Sustavi za držanje djeteta razreda
»univerzalni«, »za ograničenu uporabu« i »poluuniverzalni« moraju biti ispitani
na ispitnim kolicima pomoću ispitnog sjedala propisanog u točki 6. i u skladu sa
zahtjevima točke 8.1.3.1.
7.1.4.1.2. Sustavi za držanje djeteta razreda »za
određeno vozilo« moraju biti ispitani na svakom modelu vozila za koje su
namijenjeni. Tehnička služba odgovorna za izvođenje ispitivanja može smanjiti
broj ispitivanih modela vozila ako se ti modeli međusobno znatnije ne razlikuju
prema značajkama navedenim u točki 7.1.4.1.2.3. Sustav za držanje djeteta može
se ispitati na jedan od sljedećih načina:
7.1.4.1.2.1. u potpunom vozilu prema zahtjevima iz
točke 8.1.3.3.
7.1.4.1.2.2. u karoseriji vozila na ispitnim kolicima
prema zahtjevima iz točke 8.1.3.2. ili
7.1.4.1.2.3. u dijelu putničke kabine vozila, s
dovoljno dijelova da se zadovoljavajuće predstavi konstrukcija vozila i
površine možebitnog udara. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za
uporabu na stražnjem sjedalu, dio putničke kabine mora uključiti naslon
prednjeg sjedala, stražnje sjedalo, podnicu, Bnicu, B i C stupove te krov. Ako je
sustav za držanje djeteta namijenjen za uporabu na prednjem sjedalu, dio
putničke kabine mora uključiti ploču s instrumentima, A stupove, vjetro
staklo, svaku ručicu ili polugu ugrađenu na podnicu ili na konzolu, prednje
sjedalo, podnu ploču i krov. Nadalje, ako je sustav za držanje djeteta
namijenjen za uporabu u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom za odrasle, mora
biti uključen i odgovarajući pojas (pojasi) za odrasle. Tehnička služba
odgovorna za izvođenje ispitivanja može dopustiti isključivanje nekih dijelova
ukoliko procjeni da su nepotrebni. Ispitivanje se izvodi u skladu s točkom 8.1.3.2.
7.1.4.1.3. Dinamičko ispitivanje izvodi se na sustavima
za držanje djeteta koji prethodno nisu bili izloženi opterećenju.
7.1.4.1.4. Tijekom dinamičkog ispitivanja nijedan dio
sustava za držanje djeteta koji služi držanju djeteta u predviđenom položaju ne
smije puknuti niti se smije osloboditi kopča, sustav za blokiranje ili sustav
za pomicanje.
7.1.4.1.5. Kod sustava »neintegralnog tipa« potrebno je
kao sigurnosni pojas upotrijebiti uobičajeni sigurnosni pojas propisan u
prilogu 13. Pravilnika ECE R44. Ovo se ne primjenjuje kod homologacije sustava
»za određeno vozilo», gdje se upotrebljava sigurnosni pojas koji je ugrađen u
vozilo.
7.1.4.1.6. Ako je sustav za držanje djeteta tipa »za
određeno vozilo« ugrađen u području iza krajnjega stražnjeg naprijed okrenutog
sjedala za odrasle (npr. u prostor za prtljagu), potrebno je izvesti jedno
ispitivanje s najvećom ispitnom lutkom/lutkama na potpunom vozilu, kako je
određeno u točki 8.1.3.3.3. Druga ispitivanja, uključujući sukladnost
proizvodnje, smiju se prema želji proizvođača izvesti u skladu s točkom
8.1.3.2.
7.1.4.1.7. Kod sustava za držanje razreda »za posebne
potrebe«, svako dinamičko ispitivanje propisano Pravilnikom ECE R44 za svaku od
masenih skupina izvodi se dva puta: prvi, upotrebljavajući primarni sustav za
držanje i drugi, upotrebljavajući sve naprave za držanje. Kod tih ispitivanja
posebnu pažnju treba obratiti na zahtjeve navedene u točkama 6.2.3. i 6.2.4.
7.1.4.1.8. Tijekom dinamičkih ispitivanja uobičajeni
sigurnosni pojas upotrijebljen za postavljanje sustava za držanje djeteta ne
smije se otpustiti iz bilo koje vodilice ili naprave za blokiranje
upotrijebljene pri izvođenju ispitivanja.
7.1.4.1.9. Sustav za držanje djeteta s potpornom nožicom
ispituje se kako slijedi:
a) za sustave razreda poluuniverzalni, ispitivanja
se izvode s potpornom nožicom namještenom u oba krajnja položaja, kompatibilna
s postavljanjem na podnu ploču ispitnih kolica. Tijekom ispitivanja potporna
nožica oslanja se na podnu ploču ispitnih kolica na način opisan u prilogu 6.
Pravilnika ECE R44
b) za sustave s potpornom nožicom postavljenom
izvan ravnine simetrije, tehnička služba za ispitivanje treba izabrati
najnepovoljniji slučaj
c) za sustave razreda za posebno vozilo, potporna nožica
se namješta prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta.
7.1.4.1.10. Za sustave za držanje djeteta koji
upotrebljavaju ISOFIX sustav sidrišta i napravu za sprečavanje okretanja (ako
postoji), dinamičko ispitivanje izvodi se:
7.1.4.1.10.1. za ISOFIX sustave za držanje djeteta razreda
veličine A i B:
7.1.4.1.10.1.1 s
uporabom naprave za sprječavanje okretanja i
7.1.4.1.10.1.2 bez
uporabe naprave za sprječavanje okretanja. Taj se zahtjev ne primjenjuje kada
se kao ta naprava upotrebljava kruta, nenamjestiva potporna nožica
7.1.4.1.10.2. za ISOFIX sustave za držanje djeteta drugih
razreda veličine s uporabom naprave za sprječavanje okretanja.
7.1.4.2. Ubrzanje prsnog koša3
7.1.4.2.1. Rezultirajuće ubrzanje prsnog koša na smije
prijeći 55 g, osim u razdobljima čije trajanje ne prelazi 3 ms.
7.1.4.2.2. Vertikalna komponenta ubrzanja od abdomena
prema glavi ne smije prijeći 30 g, osim u razdobljima čije trajanje ne prelazi
3 ms.
7.1.4.3. Prodor u abdomen4
_____
3 Ograničenja za ubrzanje prsnog koša ne primjenjuju
se kad se upotrebljava ispitna lutka za novorođenče, jer nije opremljena s instrumentima.
4 Ispitna
lutka za novorođenče nije opremljena abdominalnim uloškom. Stoga se može upotrebljavati
samo subjektivna analiza za orodora u abdomen.
7.1.4.3.1. Tijekom provjere opisane u prilogu 8.,
dodatku 1, točka 5.3. ne smije biti vidljivih znakova prodora bilo kojeg dijela
naprave za držanje na plastelinu nanesenom na abdomen ispitne lutke.
7.1.4.4. Postavljanje ispitne lutke
7.1.4.4.1. Sustavi za držanje djeteta razreda
»univerzalni«, »za ograničenu uporabu« i »polu-univerzalni«:
7.1.4.4.1.1.Sustavi za
držanje djeteta okrenuti naprijed: glava ispitne lutke ne smije proći iza
ravnina BA i DA određenih niže na slici 1. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms
ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se
prije dogodi.
Dimenzije u mm
Slika 1: Ispitivanje naprijed okrenute naprave
7.1.4.4.1.2. Sustavi za držanje djeteta okrenuti
natrag:
7.1.4.4.1.2.1. Sustavi za držanje djeteta koji se oslanjaju
na ploču s instrumentima: glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i
DCr određene niže na slici 2. To se ocjenjuje do isteka vremena od 300 ms ili
do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se
prije dogodi.
Dimenzije u mm
Slika 2: Ispitivanje natrag okrenute naprave
7.1.4.4.1.2.2. Sustavi
za držanje djeteta skupine 0 koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima i
prijenosne ležaljke za dijete: glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine AB,
AD i DE određene na slici 3. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do
trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije
dogodi.
Dimenzije u mm
Slika 3: Ispitivanje naprava za držanje djeteta skupine 0 koje se
ne oslanjaju na ploču s instrumentima
7.1.4.4.1.2.3. Sustavi za držanje djeteta osim skupine 0
koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima:
Glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine FD, FG
i DE određene niže na slici 4. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do
trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije
dogodi.
Ako se takav sustav za držanje djeteta dodirne s
nosačem promjera 100 mm, pri čemu su ispunjeni svi kriteriji opterećenja,
potrebno je izvesti daljnje dinamičko ispitivanje (čelni sudar) s najtežom
ispitnom lutkom predviđenom za takav sustav za držanje djeteta i bez nosača
promjera 100 mm; zahtjevi koji moraju biti ispunjeni pri tom ispitivanju
jednaki su, osim zahtjeva koji se odnose na pomak naprijed.
Dimenzije u mm
Slika 4: Ispitivanje natrag okrenutih naprava za držanje djeteta
(osim skupine 0) koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima
7.1.4.4.2. Sustavi za držanje djeteta razreda »za
određeno vozilo«: kada se ispitivanja vrše u potpunom vozilu ili karoseriji
vozila, glava ne smije dodirnuti bilo koji dio vozila. Ako se dodir ipak
pojavi, brzina udara glave mora biti manja od 24 km/h, a dio u koji glava udari
mora zadovoljavati zahtjeve za ispitivanje apsorpcije energije određenih u prilogu
4. Pravilnika ECE R21. Nakon ispitivanja izvedenog s potpunim vozilom, ispitnu
lutku mora biti moguće izvaditi iz sustava za držanje djeteta bez uporabe
alata.
7.1.5. Otpornost na utjecaj temperature
7.1.5.1. Sklopovi kopči, uvlačnici, naprave za
namještanje i blokirne naprave na koje bi mogla utjecati temperatura treba
ispitati s obzirom na temperaturu, u skladu s točkom 8.2.8.
7.1.5.2. Nakon ispitivanja otpornosti na
temperaturu u skladu s točkom 8.2.8.1., ne smije biti znakova oslabljenja koje
stručnjak može uočiti bez optičkih pomagala, a koja bi mogla štetno utjecati na
ispravno djelovanje sustava za držanje djeteta.
7.2. Zahtjevi za pojedinačne dijelove
sustava za držanje
7.2.1. Kopča
7.2.1.1. Kopča treba biti konstruirana tako da je
isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe. To, između ostalog, znači da ne
smije biti moguće da kopča ostane napola zatvorena; u postupku zatvaranja kopče
ne smije biti moguće nenamjerno zamijeniti dijelove kopče; kopča se mora
zatvoriti samo kada su zakvačeni svi dijelovi. Na mjestima na kojima bi kopča
mogla doći u dodir s djetetom, kopča ne smije biti uža od najmanje širine
remena određene u točki 7.2.4.1.1. Ova točka se ne primjenjuje na sklopove
sigurnosnih pojasa koji su već homologirani prema Pravilniku ECE R16 ili bilo
kojem drugom istovrijednom vrijedećem propisu. Kod »sustava za držanje za
posebne potrebe«, zahtjeve navedene u točkama 7.2.1.1. do uključujući 7.2.1.9.
mora zadovoljiti samo kopča na primarnom sustavu za držanje.
7.2.1.2. Kopča, i kad nije opterećena, mora ostati
zatvorena bez obzira na svoj položaj. Mora biti napravljena tako da ju je lako
uhvatiti i upotrijebiti. Mora je biti moguće otvoriti pritiskom na gumb ili
sličnu napravu. Površina na koju djeluje taj pritisak kod otvorene kopče,
projicirana na ravninu okomitu na smjer početnog kretanja gumba, mora imati
sljedeće dimenzije: za naprave koje su okružene kućištem, površina ne smije
biti manja od 4,5 cm2, širine ne manje od 15 mm; za naprave, koje nisu okružene
kućištem, površina ne smije biti manja od 2,5 cm2, širine ne manje od 10 mm.
Širina može biti manja od dvije dimenzije koje čine propisanu površinu.
7.2.1.3. Ta površina mora biti crvene boje. Nijedan
drugi dio kopče ne smije biti ove boje.
7.2.1.4. Dijete mora biti moguće osloboditi iz
sustava za držanje jednom radnjom na jednoj kopči. Za skupine 0 i 0+ dopušteno
je uklanjanje djeteta zajedno s napravama kao što su dječja nosiljka
(prijenosna ležaljka za dijete) sustavi za držanje prijenosne ležaljke za
dijete, ukoliko se sustav za držanje djeteta može osloboditi radnjom na najviše
dvije kopče.
7.2.1.4.1. Smatra se da povezivanje ramenih remena H
pojasa spojnom vezom ne ispunjava zahtjeve za jednu radnju, prethodno navedene
u točki 7.2.1.4.
7.2.1.5. Kod skupina II i III kopča mora biti
postavljena tako da je dijete koje se nalazi u napravi može dohvatiti. Nadalje,
kod svih skupina kopča mora biti postavljena tako da su u slučaju opasnosti
način njihovog otvaranja i načelo djelovanja odmah uočljiv spasiocima.
7.2.1.6. Otvaranje kopče mora omogućiti da dijete
bude uklonjeno neovisno o »sjedalu«, »postolju sjedala« ili »štitniku od
udara«, ako su ugrađeni. Ako naprava uključuje međunožni remen, on se mora
osloboditi djelovanjem te iste kopče.
7.2.1.7. Kopča mora izdržati ispitivanje otpornosti
na utjecaj temperature za koje su zahtjevi dani u točki 8.2.8.1. i ponovno
djelovati te prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 8.1.3. mora proći
ciklus od 5000 ± 5 otvaranja i zatvaranja pri uobičajenim uvjetima uporabe.
7.2.1.8. Kopča se mora podvrgnuti sljedećim
ispitivanjima otvaranja:
7.2.1.8.1. Ispitivanje pod opterećenjem
7.2.1.8.1.1. Za ovo ispitivanje mora se upotrijebiti
sustav za držanje djeteta na kojem je već izvršeno dinamičko ispitivanje.
7.2.1.8.1.2. Sila potrebna za otvaranje kopče pri
ispitivanju navedenom u točki 8.2.1.1. ne smije biti veća od 80 N.
7.2.1.8.2.<> Ispitivanje bez opterećenja
7.2.1.8.2.1. Za ovo ispitivanje upotrebljava se kopča
koja nije bila prethodno podvrgnuta opterećenju. Sila potrebna za otvaranje neopterećene
kopče pri ispitivanjima navedenim u točki 8.2.1.2. mora iznosit 40 – 80 N.
7.2.1.9. Čvrstoća
7.2.1.9.1. Tijekom ispitivanja u skladu s točkom
8.2.1.3.2. ne smije se slomiti ili otkinuti nijedan dio kopče, remena na kopči
ili naprave za namještanje.
7.2.1.9.2. Kopča H pojasa masenih skupina 0 i 0+ mora
izdržati silu od 4.000 N.
7.2.1.9.3. Kopča H pojasa masene skupine I i većih mora
izdržati silu od 10.000 N.
7.2.1.9.4. Tijelo nadležno za homologaciju ne mora
zahtijevati ispitivanje čvrstoće kopče ukoliko na osnovi raspoloživih podataka
zaključi da to nije potrebno.
7.2.2. Naprava za namještanje
7.2.2.1. Područje namještanja mora biti dovoljno
kako bi omogućilo pravilno namještanje sustava za držanje djeteta za sve
ispitne lutke masene kategorije za koju je sustav namijenjen, kao i
zadovoljavajuću ugradbu u sve navedene modele vozila.
7.2.2.2. Sve naprave za namještanje moraju biti
»brzo namjestivog« tipa, osim naprava za namještanje koje se upotrebljavaju
samo kod prve ugradbe u vozilo, koje mogu biti nekog drugog tipa.
7.2.2.3. Naprave »brzo namjestivog« tipa moraju
biti lako dohvatljive kada se u pravilno postavljenom sustavu za držanje
djeteta nalazi dijete ili ispitna lutka.
7.2.2.4. Naprava »brzo namjestivog« tipa mora biti
lako namjestiva prema tjelesnoj građi djeteta. Kod ispitivanja u skladu s
točkom 8.2.2.1. sila potrebna za djelovanje ručno namjestive naprave ne smije
biti veća od 50 N.
7.2.2.5. Dva uzorka naprave za namještanje sustava
za držanje djeteta moraju se ispitati u skladu sa zahtjevima za otpornost na
utjecaj temperature navedenim u točki 8.2.8.1. i točkom 8.2.3.
7.2.2.5.1. Klizanje remena ne smije biti veće od 25 mm
za jednu napravu za namještanje, odnosno 40 mm za sve naprave za namještanje.
7.2.2.6. Pri ispitivanju navedenom u točki
8.2.2.1., naprava se ne smije slomiti ili otkinuti.
7.2.2.7. Naprava za namještanje postavljena izravno
na sustav za držanje djeteta mora biti sposobna izdržati ponovljeno djelovanje
te mora, prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 8.1.3., biti podvrgnuta
ispitivanju s 5000 ± 5 ciklusa navedenom u točki 8.2.7.
7.2.3. Uvlačnici
7.2.3.1. Uvlačnici s automatskim blokiranjem
7.2.3.1.1. Remen sigurnosnog pojasa opremljen uvlačnikom
s automatskim blokiranjem ne smije se pomaknuti između položaja blokiranja za
više od 30 mm. Nakon što se korisnik pojasa nagne nazad, pojas treba ostati u
svojemu prvobitnom položaju ili se treba automatski vratiti u taj položaj pri
sljedećem pomaku korisnika pojasa prema naprijed.
7.2.3.1.2. Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa, uvlačna
sila remena ne smije biti manja od 7 N, mjereno na slobodnoj dužini remena
između ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio
dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 2 N i ne veća od 7 N
mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna
sila se mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili
remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu koja ručno ili automatski sprječava
da se remen sasvim uvuče, ta naprava ne smije djelovati pri mjerenju sile.
7.2.3.1.3. Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i
ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 8.2.4.2., dok se ne izvrši
5000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti ispitivanje
otpornosti na utjecaj temperature prema točki 8.2.8.1. i korozijsko ispitivanje
prema točki 8.1.1., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u
točki 8.2.4.5. Nakon toga, uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000 izvlačenja
i uvlačenja. Nakon tih ispitivanja uvlačnik treba pravilno djelovati i mora
zadovoljiti zahtjeve točaka 7.2.3.1.1. i 7.2.3.1.2.
7.2.3.2. Uvlačnici s blokiranjem u opasnosti
7.2.3.2.1. Pri ispu prema točki 8.2.4.3.,
uvlačnik s blokiranjem u opasnosti treba zadovoljiti sljedeće zahtjeve:
7.2.3.2.1.1.blokirati
kada usporenje vozila dostigne vrijednost od 0.45 g.
7.2.3.2.1.2.ne smije
blokirati kod ubrzanja remena, mjereno u smjeru izvlačenja, koje je manje od
0.8 g
7.2.3.2.1.3.ne smije
blokirati kada je njegovo osjetilo nagnuto za 12° ili manje u bilo kojem smjeru
od osnovnog položaja koji je odredio proizvođač.
7.2.3.2.1.4.mora
blokirati kad je njegovo osjetilo nagnuto pod kutom od 27° i više u bilo kojem
smjeru od osnovnog položaja koji je odredio proizvođač.
7.2.3.2.2. Tamo gdje djelovanje uvlačnika ovisi o
vanjskom signalu ili izvoru energije, konstrukcijom mora biti osigurano da se
uvlačnik blokira automatski uslijed kvara ili prekida signala ili izvora
energije.
7.2.3.2.3. Uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s
višestrukom osjetljivošću mora zadovoljiti gore navedene zahtjeve. Dodatno,
ako je jedan od kriterija za blokiranje izvlačenje remena, uvlačnik treba
blokirati kad ubrzanje remena dostigne najmanje 1.5 g, mjereno u smjeru osi
izvlačenja remena.
7.2.3.2.4. Pri ispitivanjima navedenim u točkama
7.2.3.2.1.1. i 7.2.3.2.3., pomak remena prije nego uvlačnik blokira ne smije
biti veći od 50 mm, počevši od dužine određene u točki 8.2.4.3.1. Pri
ispitivanju navedenom u točki 7.2.3.2.1.2., ne smije doći do blokiranja tijekom
odvijanja 50 mm remena, počevši od dužine određene u točki 8.2.4.3.1.
7.2.3.2.5. Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa, sila
uvlačenja ne smije biti manja od 7 N, mjereno na slobodnoj dužini remena između
ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio
dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 2 N i ne veća od 7 N,
mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna
se sila mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili
remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu koja ručno ili automatski sprječava
da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju sile ta naprava ne smije djelovati.
7.2.3.2.6. Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i
ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 8.2.4.2. dok se na izvrši 40
000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko
ispitivanje prema točki 8.1.1., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu
opisano u točki 8.2.4.5. Tada uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000
izvlačenja i uvlačenja (ukupno čineći 45000 ciklusa). Nakon toga, uvlačnik mora
zadovoljiti zahtjeve iz točaka 2.4.5.2.1, 2.4.5.2.2., 2.4.5.2.3., i 2.4.5.2.4..
Nakon svih obavljenih ispitivanja, uvlačnik treba pravilno djelovati i mora
zadovoljiti zahtjeve točaka 7.2.3.2.1. do 7.2.3.2.5.
7.2.4. Remeni
7.2.4.1. Širina
7.2.4.1.1. Najmanja širina remena sustava za držanje
djeteta koji je u dodiru s ispitnom lutkom mora biti 25 mm za skupine 0, 0+ i
I, odnosno 38 mm za skupine II i III. Tu širinu treba mjeriti tijekom
ispitivanja prekidne čvrstoće remena propisane u točki 8.2.5.1. bez
zaustavljanja ispitne naprave i pod opterećenjem jednakim 75 % prekidne
čvrstoće remena.
7.2.4.2. Čvrstoća nakon kondicioniranja na sobnoj
temperaturi
7.2.4.2.1. Kod dva uzorka remena kondicioniranih u
skladu s točkom 8.2.5.2.1., prekidno opterećenje mjeri se prema postupku
određenom u točki 8.2.5.1.2.
7.2.4.2.2. Razlika između prekidnih opterećenja
izmjerenih na ta dva uzorka ne smije biti veća od 10 % veće izmjerene
vrijednosti.
7.2.4.3. Čvrstoća nakon posebnog kondicioniranja
7.2.4.3.1. Kod dva uzorka remena, kondicioniranih u
skladu s jednom od odredaba iz točke 8.2.5.2. (osim 8.2.5.2.1.), prekidno
opterećenje remena ne smije biti manje od 75 % prosječnog opterećenja određenog
u ispitivanju iz točke 8.2.5.1.
7.2.4.3.2. Dodatno, prekidno opterećenje ne smije biti
manje od 3,6 kN kod sustava za držanje skupina 0, 0+ i I, 5 kN kod onih skupine
II i 7,2 kN za sustave skupine III.
7.2.4.3.3. Tehnička služba smije izostaviti jedno ili
više ispitivanja ako sastav materijala ili dostupni podaci pokazuju da su ta
ispitivanja suvišna.
7.2.4.3.4. Postupak kondicioniranja abrazijom tipa 1
propisan u točki 8.2.5.2.6. potrebno je provesti samo ako rezultat ispitivanja
mikrok
mikroklizanjem naveden u točki 8.2.3. daje rezultate za više od 50 % veće od
dozvoljene vrijednosti iz točke 7.2.2.5.1.
7.2.4.4. Ne smije biti moguće izvući kompletni
remen kroz naprave za namještanje, kopče ili pričvrsne točke.
7.2.5. Blokirna naprava
7.2.5.1. Blokirna naprava mora biti trajno
pričvršćena na sustav za držanje djeteta.
7.2.5.2. Blokirna naprava ne smije utjecati na
trajnost sigurnosnog pojasa za odrasle i ne smije biti podvrgnuta ispitivanju
otpornosti na utjecaj temperature.
7.2.5.3. Blokirna naprava ne smije sprječavati brzo
otpuštanje djeteta iz sustava.
7.2.5.4. Blokirne naprave razreda A
Nakon ispitivanja navedenog u točki 8.2.6.1.,
klizanje remena ne smije biti veće od 25 mm.
7.2.5.5. Blokirne naprave razreda B
Nakon ispitivanja navedenog u točki 8.2.6.2.,
klizanje remena ne smije biti veće od 25 mm.
7.2.6. Zahtjevi za ISOFIX dijelove za
pričvršćenje
»ISOFIX dijelovi za pričvršćenje« i indikatori
zakopčanosti trebaju biti sposobni izdržati ponovljeno djelovanje te moraju,
prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 8.1.3., biti podvrgnuti
ispitivanju s 2000 ± 5 ciklusa otvaranja i zatvaranja pri uobičajenim uvjetima
uporabe.
8. OPIS
ISPITIVANJA*
______
*
Ukoliko nije drukčije navedeno, dozvoljena odstupanja za mjere ne vrijede za
granične vrijednosti
Područje dimenzija (mm) |
manje od 6 |
od 6 do 30 |
od 30 do 120 |
od 120 do 315 |
od 315 do 1000 |
veće od 1000 |
Dozvoljena odstupanja (mm) |
± 0,5 |
± 1 |
± 1,5 |
± 2 |
± 3 |
± 4 |
Ukoliko nije drugačije određeno,
dopuštena kutna odstupanja: ± 1º
8.1. Ispitivanja potpunog sustava za
držanje
8.1.1. Korozija
8.1.1.1. Metalni dijelovi sustava za držanje
djeteta postavljaju se u ispitnu komoru u skladu s odredbama iz priloga 4.
Pravilnika ECE R44. Ako sustav za držanje djeteta uključuje uvlačnik, remen je
potrebno izvući do pune dužine umanjeno za 100 ± 3 mm. Osim kratkih prekida,
koji npr. mogu biti potrebni za provjeru i dodavanje slane otopine, ispitivanje
traje neprekidno 50 ± 0,5 sati.
8.1.1.2. Nakon
završetka ispitivanja, metalni dijelovi sustava za držanje djeteta se oprezno
isperu ili potope u čistoj, tekućoj vodi temperature ne više od 38 C, kako bi
se odstranile sve naslage soli koje su se mogle formirati te se potom suše 24 ±
1 h na sobnoj temperaturi od 18 do 25 C prije ispitivanja u skladu s točkom
7.1.2.2.
8.1.2. Prevrtanje
8.1.2.1. Ispitna
lutka postavlja se u sustav za držanje, pričvršćen u skladu s Prom ECE
R44 i uputama proizvođača, s normalnom labavošću u skladu s točkom 8.1.3.6.
8.1.2.2. Sustav
za držanje pričvrsti se na ispitno sjedalo ili sjedalo vozila. Cjelokupno
sjedalo zaokrene se oko horizontalne osi koja se nalazi u središnjoj uzdužnoj
ravnini sjedala za puni krug (360) brzinom od 2 - 5 stupnjeva/sekundi. Za ovo
ispitivanje naprava namijenjena za uporabu u određenim vozilima smije biti
postavljena na ispitno sjedalo opisano u prilogu 6. Pravilnika ECE R44.
8.1.2.3. Ispitivanje
se ponavlja vrtnjom u suprotnom smjeru nakon što se, ako je potrebno, ispitna
lutka namjesti u njezin početni položaj. Potom se postupak ponavlja u oba
smjera vrtnje, pri čemu se os vrtnje, koja leži u horizontalnoj ravnini,
zakrene za 90 u odnosu na os iz prethodnih ispitivanja.
8.1.2.4. Ovo
se ispitivanje izvodi uz uporabu najmanje i najveće ispitne lutke za skupinu
ili skupine za koju/koje je naprava za držanje namijenjena.
8.1.3. Dinamička
ispitivanja
8.1.3.1. Ispitivanja
na ispitnim kolicima i ispitnom sjedalu
8.1.3.1.1. Naprijed
okrenuti sustavi za držanje
8.1.3.1.1.1. Ispitna kolica i ispitno sjedalo koja se
upotrebljavaju za dinamičko ispitivanje moraju zadovoljavati zahtjeve priloga
6. Pravilnika ECE R44, a postupak namještanja za dinamičko ispitivanje sudara
mora biti u skladu s prilogom 21. istoga pravilnika.
8.1.3.1.1.2. Ispitna kolica moraju tijekom usporenja
zadržati horizontalni položaj.
8.1.3.1.1.3. Usporenje kolica postiže se uporabom
uređaja propisanih u prilogu 6. Pravilnika ECE R44, ili bilo koje druge naprave
koja daje istovrijedne rezultate. Ti uređaji moraju imati učinak naveden u
točki 8.1.3.4. i prilogu 7. Pravilnika ECE R44.
8.1.3.1.1.4. Mjeri se sljedeće:
8.1.3.1.1.4.1. brzina kolica neposredno prije udara
8.1.3.1.1.4.2. zaustavni put
8.1.3.1.1.4.3. pomak glave ispitne lutke u vertikalnoj i
horizontalnoj ravnini za skupine I, II i III, a za skupine 0 i 0+ pomak ispitne
lutke ne uzimajući u obzir udove
8.1.3.1.1.4.4. ubrzanje prsnog koša u tri međusobno okomita
smjera, osim za ispitnu lutku novorođenčeta
8.1.3.1.1.4.5. svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom
plastelinskom umetku (vidi točku 7.1.4.3.1.), osim za ispitnu lutku
novorođenčeta.
8.1.3.1.1.5. Nakon udara, sustav za držanje djeteta
vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do
kvara ili lomova.
8.1.3.1.2. Natrag
okrenuti sustavi za držanje
8.1.3.1.2.1. Ispitno sjedalo zaokreće se za 180° pri
ispitivanju u skladu sa zahtjevima za ispitivanje stražnjeg sudara.
8.1.3.1.2.2. Kod ispitivanja natrag okrenutog sustava
za držanje djeteta namjenjenog za uporabu na prednjim sjedalima, oblogu ploče s
instrumentima predstavlja kruta šipka postavljena na ispitna kolica tako da se
cjelokupna apsorpcija energije izvrši u sustavu za držanje djeteta.
8.1.3.1.2.3. Uvjeti usporenja moraju zadovoljiti
zahtjeve navedene u točki 8.1.3.4.
8.1.3.1.2.4. Mjerenja koja se izvode slična su onima
navedenim u točkama od 8.1.3.1.1.4. do 8.1.3.1.1.4.5.
8.1.3.1.2.5. Nakon udara, sustav za držanje djeteta
vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do
kvara ili lomova.
8.1.3.2. Ispitivanje
na ispitnim kolicima i karoseriji vozila
8.1.3.2.1. Naprijed
okrenuti sustavi za držanje
8.1.3.2.1.1. Način učvršćivanja vozila tijekom
ispitivanja ne smije biti izveden tako da pojača sidrišta sjedala vozila,
sidrišta sigurnosnih pojasa za odrasle i svaka dodatna sidrišta potrebna za
pričvršćivanje sustava za držanje djeteta, ili smanji normalnu deformaciju
konstrukcije vozila. Nije dopuštena prisutnost nijednog dijela vozila koji bi
mogao ograničavanjem pomaka ispitne lutke tijekom ispitivanja smanjiti
opterećenje kojem je izložen sustav za držanje djeteta. Uklonjeni dijelovi
konstrukcije vozila smiju biti nadomješteni dijelovima jednake čvrstoće, uz
uvjet da ti dijelovi ne sprječavaju slobodno pomicanje ispitne lutke.
8.1.3.2.1.2. Naprava za pričvršćivanje smatra se
zadovoljavajućom ukoliko ne utječe na područje koje se proteže cijelom širinom
konstrukcije te ako vozilo ili konstrukciju blokira ili učvršćuje sprijeda na
razmaku ne manjem od 500 mm mjereno od sidrišta sustava za držanje. Konstrukcija
na zadnjoj strani učvršćuje se na dovoljnoj udaljenosti iza sidrišta kako bi se
osiguralo ispunjavanje svih zahtjeva iz točke 8.1.3.2.1.1.
8.1.3.2.1.3. Sjedalo vozila i sustav za držanje djeteta
ugrađuju se i namještaju u položaj koji prema mišljenju tehničke službe
odgovorne za homologacijska ispitivanja daje najnepovoljnije uvjete s obzirom
na čvrstoću, a primjenjiv je za postavljanje ispitne lutke u vozilo. U
izvještaj se upisuje položaj naslona sjedala i sustava za držanje djeteta.
Ukoliko je naslon sjedala vozila namjestiv po nagibu, mora biti blokiran prema
uputama proizvođača ili, ako nema takvih uputa, u položaju što bližem stvarnom
kutu naslona sjedala od 25°.
8.1.3.2.1.4. Ukoliko se uputom za ugradbu i uporabu ne
zahtijeva drukčije, za sustave za držanje djeteta namijenjene za uporabu na
prednjem sjedalu, sjedalo se postavlja u krajnji prednji položaj za uobičajenu
uporabu, odnosno u krajnji stražnji položaj za uobičajenu uporabu za sustave za
držanje djeteta namijenjene za uporabu na stražnjem sjedalu.
8.1.3.2.1.5. Uvjeti usporenja moraju zadovoljiti
zahtjeve navedene u točki 8.1.3.4. Kao ispitno sjedalo upotrebljava se sjedalo
stvarnog vozila.
8.1.3.2.1.6. Mjeri se sljedeće:
8.1.3.2.1.6.1. brzina kolica neposredno prije udara
8.1.3.2.1.6.2. zaustavni put
8.1.3.2.1.6.3. svaki dodir glave ispitne lutke s
unutrašnjošću karoserije vozila
8.1.3.2.1.6.4. ubrzanje prsnog koša u tri međusobno okomita
smjera, osim za ispitnu lutku novorođenčeta
8.1.3.2.1.6.5. svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom plastelinskom
umetku (vidi točku 7.1.4.3.1.), osim za ispitnu lutku novorođenčeta.
8.1.3.2.1.7. Nakon udara, sustav za držanje djeteta,
vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do
kvara ili lomova.
8.1.3.2.2. Natrag
okrenuti sustavi za držanje
8.1.3.2.2.1. Pri ispitivanju stražnjeg sudara,
karoserija se na ispitnim kolicima zaokreće za 180.
8.1.3.2.2.2. Zahtjevi su isti kao kod čelnog sudara.
8.1.3.3. Ispitivanje
s potpunim vozilom
8.1.3.3.1. Uvjeti
usporenja moraju zadovoljiti zahtjeve navedene u točki 8.1.3.4.
8.1.3.3.2. Postupak
ispitivanja čelnog sudara izvodi se u skladu s prilogom 9 Pravilnika ECE R44.
8.1.3.3.3. Postupak
ispitivanja čelnog sudara izvodi se u skladu s prilogom 10 Pravilnika ECE R44.
8.1.3.3.4. > Mjeri
se sljedeće:
8.1.3.3.4.1.
8.1.3.3.4.2. svaki dodir glave ispitne lutke (kod
skupine 0 cijele ispitne lutke, ne uzimajući u obzir udove) s unutrašnjošću
vozila
8.1.3.3.4.3. ubrzanje prsnog koša u tri međusobno
okomita smjera, osim za ispitnu lutku novorođenčeta
8.1.3.3.4.4. svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom
plastelinskom umetku (vidi točku 7.1.4.3.1.), osim za ispitnu lutku
novorođenčeta.
8.1.3.3.5. Ukoliko
su nasloni prednjih sjedala vozila namjestivi po nagibu, moraju biti blokirani
prema uputama proizvođača ili, ako nema takvih uputa, u položaju što bližem
stvarnom kutu naslona sjedala od 25°.
8.1.3.3.6. Nakon
udara, sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče
kako bi se odredilo je li došlo do kvara ili lomova.
8.1.3.4. Uvjeti
za dinamička ispitivanja zbirno su prikazani u sljedećoj tablici:
|
|
ČELNI SUDAR |
STRAŽNJI SUDAR |
||||
Ispitivanje |
Sustav za držanje |
Brzina (km/h) |
Ispitni ciklus |
Zaustavni put (mm) |
Brzina (km/h) |
Ispitni ciklus |
Zaustavni put (mm) |
Ispitna kolica s ispitnim sjedalom |
Naprijed okrenuti, za
prednja i stražnja sjedala, univerzalni, poluuniverzalni i za ograničenu
uporabu* |
50 + 0 – 2 |
1 |
650 ± 50 |
– |
– |
– |
Natrag okrenuti, za
prednja i stražnja sjedala, univerzalni, poluuniverzalni i za ograničenu
uporabu** |
50 + 0 – 2 |
1 |
650 ± 50 |
30 + 2 |