Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih pojasa i sustava držanja za putnike i njihove ugradbe u motorna vozila TPV 131 (izdanje 00)

NN 87/2005 (18.7.2005.), Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih pojasa i sustava držanja za putnike i njihove ugradbe u motorna vozila TPV 131 (izdanje 00)

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

1725

Na temelju članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04), ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE SIGURNOSNIH POJASA I SUSTAVA DRŽANJA ZA PUTNIKE I NJIHOVE UGRADBE U MOTORNA VOZILA TPV 131 (IZDANJE 00) (*)

 

Članak 1.

Ovim se pravilnikom uređuje postupak homologacije sigurnosnih pojasa i sustava za držanje putnika i njihove ugradbe u motorna vozila kategorije M1i N1(1).

 

______
(*) Ovaj pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 77/541/EEC o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na sigurnosne pojase i sustave za držanje putnika motornih vozila, s uključenim izmjenma i dopunama u direktivama 81/576/EEC, 82/319/EEC, 90/628/EEC, 96/36/EC i 2000/3/EC.

(1) Definicija vozila dana je u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u prilogu II. A istoga pravilnika.

 

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije za sigurnosne pojase i sustave za držanje dani su u prilozima I., XV. i XVII., a za njihovu ugradbu u vozila u prilozima I. i XVIII.

Postupak homologacije za sigurnosne pojase i sustave za držanje i njihovu ugradbu u vozila provodi se prema točkama 2.1, 4. i 5. priloga I.

Prilozi I. do XVIII. čine sastavni dio ovoga pravilnika.

 

Članak 3.

Tijelo za homologaciju vozila, u smislu odredaba ovoga pravilnika, Državni je zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

 

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji sastavnoga dijela tipu sigurnosnoga pojasa i sustava za držanje prema obrascu u dodat­ku 3. priloga I. ako zadovoljava odgovarajuće zahtjeve u prilozima l., XV. i XVII, a certifikat o homologaciji tipa vozila, s obzirom na ugradbu sigurnosnih pojasa i sustava za držanje, prema obrascu u dodatku 4. priloga I. ako taj tip vozila zadovoljava odgovarajuće zahtjeve u prilozima I. i XVIII.

 

Članak 5.

Sigurnosni pojasi i sustavi za držanje te vozila, s obzirom na ugradbu sigurnosnih pojasa i sustava za držanje, mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika i njegovih priloga.

 

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:

– zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga pravilnika

– može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u prilozima IV. do XIV. ovoga pravilnika

– ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera.

 

Članak 7.

Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje vožiti Naredba o homologaciji motornih vozila najmanje s tri kotača što se tiče zaštitnih uređaja za sprječavanje neovlaštene upotrebe vozila (»Narodne novine« br. 53/91).

 

Članak 8.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počet će se primjenjivati s danom pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji.

 

Klasa: 011-02/05-03/11

Urbroj: 558-04/8-05-1

Zagreb, 28. lipnja 2005.

Ravnatelj

Državnog zavoda za mjeriteljstvo

dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r.

 

PRILOG I.

PODRUČJE UPORABE, DEFINICIJE, HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA, ZAHTJEVI ZA UGRADBU

 

0.               PODRUČJE UPORABE

                  Ovaj se pravilnik odnosi na sigurnosne pojase i sustave za držanje putnika, konstruirane za ugradbu u vozila prema definiciji u prilogu II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, koji su namijenjeni pojedinačnoj uporabi tj. kao osobna oprema odraslih osoba na sjedalima koja su okrenuta u smjeru ili smjeru suprotnom od smjera vožnje, na sustave za držanje djece konstruiranih za ugradbu u vozila kategorije M1 i N1.

1.               DEFINICIJE

                  U svrhu ovoga pravilnika:

1.1.            »sigurnosni pojas« (ili »pojas sjedala« ili »pojas«) označava sklop remena sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje i nastavcima za prikapčanje koji se može pričvrstiti na motorno vozilo, koji je konstruiran da bi se ograničavanjem pokretljivosti korisnikova tijela, a u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila, smanjio rizik ozljeđivanja njegova korisnika. Takav se uređaj općenito naziva »sklop pojasa«, a taj naziv također obuhvaća svaku napravu za apsorpciju energije ili uvlačenje/zatezanje pojasa;

1.1.1.         »trbušni pojas« označava pojas koji prolazi preko prednjeg dijela zdjelice korisnika;

1.1.2.         »dijagonalni pojas« označava pojas koji prolazi dijagonalno preko prednje strane prsnog koša, od bedra do ramena na suprotnoj strani;

1.1.3.         »pojas u tri točke« označava pojas koji je u osnovi kombinacija trbušnoga i dijagonalnoga pojasa;

1.1.4.         »H – pojas« označava sklop pojasa koji se sastoji od trbušnog pojasa i ramenih remena

1.2.            »tip pojasa« označava kategoriju pojasa koji se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke:

1.2.1.         krute dijelove (kopča, pričvrsni dijelovi, uvlačnik itd.);

1.2.2.         materijal, tkanje, dimenzije i boju pojasa;

1.2.3.         geometriju sklopa pojasa;

1.3.            »remen« označava savitljivi dio konstruiran da drži tijelo korisnika i prenosi sile na sidrišta pojasa;

1.4.            »kopča« označava uređaj za brzo otvaranje koji omogućava korisniku da ga pojas drži. Kopča smije uključivati i napravu za namještanje pojasa osim kopče kod H – pojasa;

1.5.            »naprava za namještanje pojasa« označava napravu koja omogućava da se pojas namjesti prema potrebi pojedinog korisnika i položaju sjedala; naprava za namještanje pojasa može biti dio kopče, uvlačnika ili drugog dijela sigurnosnog pojasa;

1.6.            »pričvrsni dijelovi« označavaju dijelove sklopa pojasa, uključujući potrebne osiguravajuće dijelove, koji omogućavaju pričvršćenje za sidrišta pojasa;

1.7.            »uređaj za apsorpciju energije« označava uređaj koji raspršuje energiju neovisno ili zajedno s remenom i čini dio sustava pojasa;

1.8.            »uvlačnik« označava napravu u kojoj je smješten, djelomično ili potpuno, remen sigurnosnog pojasa;

1.8.1.         »neblokirajući uvlačnik (tip 1)« označava uvlačnik iz kojega se izvlači cijela dužina remena malom vanjskom silom i kod kojega nije moguće prilagođavati izvučeni remen;

1.8.2.         »uvlačnik s ručnim otpuštanjem (tip 2)« označava uvlačnik koji korisnik mora ručno otpustiti da bi se izvukla željena duljina remena i koji se automatski zakoči kad se navedeni postupak završi;

1.8.3.         »uvlačnik s automatskim blokiranjem (tip 3)« označava uvlačnik koji omogućava izvlačenje remena do željene duljine i koji nakon kopčanja pojasa automatski namjesti remen prema korisniku. Daljnje izvlačenje remena nije moguće bez namjernog djelovanja korisnika.

1.8.4.         »uvlačnik s blokiranjem u opasnosti (tip 4)« označava uvlačnik koji pri uobičajenoj vožnji ne ograničava pokret­ljivost korisnika pojasa. Uvlačnik ima napravu za namještanje duljine koja automatski prilagođava duljinu remena prema korisniku i blokirni mehanizam koji se aktivira u opasnosti zbog:

1.8.4.1.      usporenja vozila (jednostruka osjetljivost);

1.8.4.2.      kombinacije navedenih čimbenika usporenja vozila, pomicanja remena ili nekoga drugog automatskog djelovanja (višestruka osjetljivost);

1.8.5.         »uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s višim pragom osjet­ljivosti (tip 4N)« označava uvlačnik iz točke 1.8.4, ali s posebnim svojstvima za uporabu u vozilima kategorija M2, M3, N1, N2 i N3 (1);

____
1 Kategorije vozila određene su u prilogu I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

 

1.8.6.         »naprava za namještanje pojasa prema visini« označava napravu koja omogućava namještanje položaja gornje omče pojasa po visini s obzirom na potrebe pojedinog korisnika i položaj sjedala. Ta se naprava može smatrati dijelom sigurnosnog pojasa ili dijelom sidrišta pojasa;

1.9.            »sidrišta pojasa« označavaju dijelove strukture vozila ili sjedala ili nekoga drugog dijela vozila za koje su pričvršćeni sigurnosni pojasi;

1.10.          »tip vozila«, s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojasa, označava kategoriju vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su dimenzije, oblici i bitni materijali sastavnih dijelova strukture vozila ili strukture sjedala ili drugog dijela vozila za koje su pričvršćeni pojasi i sustavi za držanje putnika;

1.11.          »sustav za držanje« označava sustav sastavljen od sjedala koji je na odgovarajući način pričvršćen na konstrukciju vozila i sigurnosnog pojasa s najmanje jednim sidrištem na sjedalu;

1.12.          »sjedalo« označava strukturu koja može, ali ne mora biti dio konstrukcije vozila i koja je zajedno s oblogom namijenjena sjedenju jedne osobe. Ovaj se izraz odnosi na pojedinačno sjedalo kao i na dio klupe namijenjen sjedenju jedne osobe;

1.13.          »skupina sjedala« označava sjedalo u obliku klupe ili zasebna sjedala postavljena jedno uz drugo (koja su pričvršćena tako da je prednje sidrište jednog od tih sjedala u ravnini s prednjim ili stražnjim sidrištem drugog, ili se nalazi između sidrišta drugog) na kojima sjedi jedna ili više osoba;

1.14.          »sjedeća klupa« označava strukturu s oblogom namijenjenu sjedenju najmanje dvije odrasle osobe;

1.15.          »sustav za namješatanje« označava napravu pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u u položaj koji odgovara tjelesnoj građi korisnika. Ta naprava mora omogućiti:

1.15.1.       uzdužno pomicanje;

1.15.2.       uspravno pomicanje;

1.15.3.       kutno pomicanje;

1.16.          »sidrište sjedala« označava sustav kojim je sklop sjedala pričvršćen na konstrukciju vozila s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila;

1.17.          »tip sjedala« označava kategoriju sjedala koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

1.17.1.       struktura, oblik, dimenzija i materijal;

1.17.2.       tip i dimenzije sustava za namještanje i sustava za blokiranje sjedala;

1.17.3.       tip i dimenzije sidrišta pojasa na sjedalu, sidrišta sjedala s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila;

1.18.          »sustav za pomicanje« označava napravu koja omogućava da se sjedalo ili jedan njegov dio može zakrenuti ili pomaknuti uzdužno bez čvrstog međupoložaja zbog lakšeg pristupa putnika;

1.19.          »blokirni sustav« označava napravu koja omogućava da sjedalo i njegovi dijelovi ostanu u bilo kojemu uporabnom položaju;

1.20.          »upušteni gumb za otvaranje kopče«; kopču nije moguće otvoriti s kuglom promjera 40 mm;

1.21.          »neupušteni gumb za otvaranje kopče«; kopču je moguće otvoriti s kuglom promjera 40 mm;

1.22.          »zatezač« označava dodatni ili ugrađeni uređaj koji zateže remen da smanji njegovu labavost tijekom sudara;

1.23.          »referento područje« označava prostor među dvjema vertikalnim uzdužnim ravninama međusobno udaljenim 400 mm, koje su simetrične u odnosu na točku H. Taj je prostor definiran okretanjem naprave, opisane u prilogu II. Pravilnika TPV 112, od vertikalnog do horizontalnog položaja. Naprava treba biti namještena kako je navedeno u tom prilogu i postavljena na najveću duljinu od 840 mm;

1.24.          »sklop zračnog jastuka« označava napravu koja dopunjava sigurnosne pojase i sustave za držanje putnika u motornim vozilima, to je sustav koji u slučaju jakog sudara vozila automatski postavlja savitljivu strukturu namijenjenu za ograničavanje, stješnjivanjem plina koji se u njoj nalazi, jačinu udara jednog ili više dijelova tijela putnika u vozilu u dijelove prostora za putnike;

1.25.          »zračni jastuk putnika« označava sklop zračnog jastuka namijenjen za zaštitu putnika na sjedalima, osim vozačkog u slučaju čelnog sudara;

1.26.          »sustav za držanje djece« označava sklop dijelova koji predstavljaju kombinaciju remena ili savitljivih dijelova sa sigurnosnom kopčom, naprava za namještanje, pričvrsnih dijelova i u pojedinim slučajevima dodatnih stolica i/ili štitnika protiv udara koje se mogu pričvrstiti u motorno vozilo. Konstruiran je također za smanjivanje mogućnosti ozljede korisnika u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila, na način da ograniči gibanje tijela korisnika;

1.27.          »okrenut nazad« označava smjer koji je suprotan od normalnog smjera vožnje vozila.

2.               HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOGA DIJELA

2.1.            Zahtjev za homologaciju sastavnoga dijela

2.1.1.         Zahtjev za homologaciju sastavnoga dijela prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip sigurnosnog pojasa podnosi vlasnik trgovačke marke ili njegov predstavnik.

                  Zahtjev za homologaciju sastavnoga dijela prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip sustava za držanje putnika podnosi proizvođač ili proizvođač vozila u koji se taj sustav ugrađuje, ili njegov predstavnik.

2.1.2.         Obrazac opisnog dokumenta dan je u dodatku 1. pri-loga II.

2.1.3.         Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja treba dostaviti sljedeće uzorke:

2.1.3.1.      šest referentnih uzoraka tipa pojasa

2.1.3.2.      10 metara svake vrste remena koji su upotrijebljeni u izradi tipa pojasa.

2.1.3.3.      Tehnička služba koja provodi ispitivanja ima pravo zahtijevati dodatne uzorke.

2.1.4.         Kod sustava za držanje, podnositelj zahtjeva treba službi koja obavlja homologacijska ispitivanja dostaviti dva uzorka. Ovi uzorci smiju uključivati dva uzorka pojasa iz točke 2.1.3.1. i, po izboru proizvođača, jedno vozilo uzorak tipa koje se homologira ili dijelove vozila koje tehnička služba smatra bitnima.

2.1.5.         Kod sustava za držanje djece treba dostaviti četiri uzorka:

2.1.5.1.      10 metara remena svake vrste remena koji su upotrijebljeni u izradi sustava za držanje djece, osim za međunožni remen za koji je potrebno dostaviti 2 m remena i

2.1.5.2.      upute i podatke o pakiranju prema točki 14. priloga XVII.

2.1.5.3.      Tehnička služba koja provodi ispitivanja ima pravo zahtijevati dodatne uzorke.

2.1.5.4.      Ako se sustav za držanje djece kod prijenosne ležaljke za dijete može upotrebljavati kod više tipova prijenosnih ležaljki, proizvođač treba dati njihov popis.

2.1.5.5.      Ako se za pričvršćenje sustava za držanje djece upotrebljava homologiran sigurnosni pojas za odrasle, u zahtjevu je potrebno navesti kategoriju tog sigurnosnog pojasa, npr. statički trbušni pojas.

2.1.6.         Nadležno se tijelo prije dodjeljivanja homologacije treba uvjeriti da postoje zadovoljavajuće mjere za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.

2.2.            Oznake

2.2.1.         Uzorci tipa pojasa i tipa sustava za držanje koji su u postupku homologacije tipa sastavnoga dijela prema točkama 2.1.3 ili 2.1.4. trebaju biti jasno i neizbrisivo označeni imenom proizvođača, trgovačkom markom ili oznakom.

2.2.2.         Uzorci sustava za držanje djece koji su u postupku homologacije prema točkama 2.1.5 ili 2.1.5.1 trebaju biti jasno i neizbrisivo označeni imenom proizvođača, početnim slovima ili trgovačkom markom.

2.2.2.1.      Na jednom od plastičnih dijelova sustava za držanje djece (npr. školjki, štitniku, pomoćnom dječjem sjedištu itd.), osim pojasa ili H pojasa, treba jasno i (neizbrisivo) biti označena godina proizvodnje.

2.2.2.2.      Ako se sustav za držanje djece upotrebljava zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle, pravilan način nalijeganja remena treba biti trajno učvršćen na sustav za držanje. Ako je sustav za držanje djece pričvršćen na svoje mjesto sa sigurnosnim pojasom za odrasle, načini nalijeganja remena za sustave za držanje, okrenute prema naprijed i okrenute prema nazad, trebaju preko oznaka u boji biti jasno razvidni na proizvodu. Boja za označivanje nalijeganja sigurnosnog pojasa kad je naprava (dječje sjedalo) okrenuta u smjeru vožnje prema naprijed treba biti crvena, a kad je sjedalo okrenutu prema nazad plava. Iste boje se upotrebljavaju na nat­pisima koje na napravama pokazuju način uporabe. Posebni položaji nalijeganja trbušnog i ramenog dijela sigurnosnog pojasa moraju na proizvodu biti označeni oznakama u boji i/ili slovima. Navedene oznake trebaju biti vidljive i kad se sustav za držanje nalazi u vozilu. Za sustave za držanje razreda O, te oznake trebaju biti vidljive i kad je dijete u napravi.

2.2.2.3.      Na sustavim za držanje djece koja su okrenuta nazad treba biti trajno postavljen natpis sa sljedećim upozorenjem, vidljiv i u ugrađenom položaju:

                  VRLO OPASNO

                  Ne upotrebljavajte na sjedalima opremljenim zračnim jastucima.

                  Natpis treba biti na jeziku zemlje u kojoj se naprava prodaje.

2.2.2.4.      Na sustavima za držanje koja se mogu upotrebljavati prema naprijed i prema nazad treba pisati:

         VAŽNO

                  Ne upotrebljavajte usmjereno prema naprijed dok težina djeteta ne prijeđe…

                  (Vidjeti upute za uporabu)

2.3.            Opći zahtjevi

2.3.1.         Svaki uzorak predan u skladu s točkom 2.1. treba zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama od 2.3. do 2.7.

2.3.2.         Svaki uzorak sustava za držanje djece predan u skladu s točkom 2.1. treba zadovoljavati bitne zahtjeve navedene u prilogu XVII.

2.3.3.         Pojas i sustav za držanje treba biti konstruiran i izveden tako da, ako je pravilno ugrađen i korisnik ga pravilno upotrebljava, zadovoljavajuće djeluje i smanjuje mogućnost tjelesnih ozljeda u slučaju nesreće.

2.4.            Kruti dijelovi

2.4.1.         Opći zahtjevi

2.4.1.1.      Kruti dijelovi sigurnosnog pojasa kao što su: kopče, naprave za namještanje, pričvrsni dijelovi i sl. ne smiju imati oštre bridove koji bi mogli izazvati trošenje ili trganje pojasa zbog struganja.

2.4.1.2.      Svi dijelovi pojasa koji bi mogli biti izloženi koroziji moraju biti odgovarajuće zaštićeni. Nakon obavljenoga korozijskog ispitivanja, propisanog u točki 2.7.2, osposobljeni promatrač ne smije prostim okom uočiti neki znak lošeg stanja pojasa koji bi mogao utjecati na pravilno djelovanje pojasa niti značajnu koroziju.

2.4.1.3.      Kruti dijelovi koji su namijenjeni apsorpciji energije ili dijelovi koji su opterećeni ili koji prenose opterećenja ne smiju biti lomljivi.

2.4.1.4.      Kruti i plastični dijelovi sigurnosnog pojasa moraju biti postavljeni i ugrađeni tako da se pri uobičajenoj uporabi motornog vozila ne mogu zakvačiti ispod klizajućeg sjedala ili za vrata vozila. Ako neki od dijelova ne zadovoljava ove zahtjeve, potrebno je provesti ispitivanje »hladnim udarcem«, određeno u točki 2.7.6.4. Ako su nakon ispitivanja na plastičnim štitnicima ili držačima krutih dijelova vidljive pukotine, te plastične dijelove treba ukloniti, a na ostalom dijelu sklopa treba nastaviti provjeru sigurnosti. Ako je ostali dio sklopa i dalje siguran, ili nisu vidljivi tragovi pukotina, treba ponovo provjeriti zadovoljava li stvarno zahtjeve točaka 2.4.2., 2.4.3. i 2.6.

2.4.1.5       Uporaba materijala čija su svojstva s obzirom na zadržavanje vode jednaka svojstvima poliamida 6 zabranjena je za sve mehaničke dijelove na čije bi djelovanje ovo svojstvo moglo negativno utjecati.

2.4.2.         Kopča

2.4.2.1.      Kopča treba biti konstruirana tako da je isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe. To, između ostalog znači da ne smije biti moguće da kopča ostane djelomično zatvorena. Način otvaranja mora biti očit. Dijelovi kopče koji mogu doći u dodir s tijelom korisnika moraju imati površinu najmanje 20 cm2 i širinu najmanje 46 mm, mjereno u ravnini koja je udaljena od površine dodira najviše 2,5 mm.

                  Kod kopče H pojasa smatra se da je taj uvjet ispunjen ako dodirna površina kopče i tijela korisnika iznosi između 20 i 40 cm2.

2.4.2.2.      Kopča mora ostati zatvorena i kad nije opterećena, kad i nije opterećena mora ostati zatvorena bez obzira na svoj položaj. Ne smije se moći otvoriti silom manjom od 1 daN.

                  Kopča mora biti napravljena tako da ju je lako primiti i upotrijebiti. Kopča se treba moći otvoriti pod opterećenjem navedenim u točki 2.7.9.2.

                  Kopča se mora otvoriti pritiskom na gumb ili sličnu napravu. Površina koja se pritišće treba, u položaju gumba u otvorenom položaju i projiciranog na ravninu koja je okomita na početni smjer njegova gibanja, imati sljedeće dimenzije:

                  – za naprave okružene kućištem, površina ne smije biti manja od 4,5 cm2 i širina manja od 15 mm,

                  – za naprave koje nisu okružene kućištem, površina ne smije biti manja od 2,5 cm2 i širina manja od 10 mm.

                  Ta površina mora biti crvene boje. Nijedan drugi dio kopče ne smije biti ove boje.

2.4.2.3.      Kopča mora izdržati višekratno otvaranje i zatvaranje. Prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 2.7.8, mora proći 5000 otvaranja i zatvaranja u normalnim uvjetima uporabe. Kopča H pojasa smije biti ispitana i bez uvlačenja svih jezičaka kopče.

2.4.2.4.      Nakon provedenih ispitivanja iz točke 2.7.6.3, kopča treba i ispravno djelovati.

2.4.2.5.      Sila potrebna za otvaranje kopče kod ispitivanja iz točke 2.7.9. ne smije biti veća od 6 daN.

2.4.2.6.      Čvrstoću kopče treba provjeriti prema zahtjevima iz točaka 2.7.6.1. i 2.7.6.5., prema potrebi. Kod propisanog opterećenja, kopča se ne smije slomiti, značajno izobličiti ili odvojiti.

2.4.2.7.      Kod kopči koje sadrže zajednički član za dvije naprave gdje se kopča jedne naprave može spojiti i s odgovarajućim jednakim dijelom druge naprave, ispitivanja čvrstoće i otvaranja prema točkama 2.7.8 i 2.7.9 treba obaviti za oba moguća načina spajanja.

2.4.3.         Naprava za namještanje pojasa

2.4.3.1.      Dva uzorka svake naprave za namještanje pojasa trebaju se ispitati prema zahtjevima iz točke 2.7.4. Klizanje remena kod svakog uzorka naprave za prilagodbu ne smije prijeći 25 mm, dok zbroj svih pomaka svih naprava za namještanje ne smije prijeći 40 mm.

2.4.3.2.      Čvrstoću svih naprava za namještanje treba ispitati prema zahtjevima iz točke 2.7.6.1. Kod propisanog opterećenja, naprava se ne smije slomiti ili odvojiti.

2.4.3.3.      Kod izvođenja ispitivanja prema točki 2.7.6.6., sila potrebna za rukovanje s bilo kojom ručnom napravom ne smije biti veća od 5 daN.

2.4.4.         Pričvrsni dijelovi i naprave za namještanje prema visini

                  Čvrstoću pričvrsnih dijelova treba ispitati prema zahtjevima iz točaka 2.7.6.1 i 2.7.6.2. Čvrstoću predmetnih naprava za namještanje prema visini potrebno je ispitati na čvrstoću kako je propisano u točki 2.7.6.2 Pravilnika TPV 119, ako naprave već nisu bile ispitane na vozilu iz zahtjeva prema Pravilniku TPV 119 koji se odnosi na sidrišta sigurnosnih pojasa. Ti se dijelovi kod propisanog opterećenja ne smiju slomiti ili odvojiti.

                  Čvrstoću pričvrsnih dijelova treba ispitati prema zahtjevima iz točaka 2.7.6.1 i 2.7.6.2. Kod propisanog opterećenja, oni se ne smiju slomiti ili odvojiti.

2.4.5.         Uvlačnici

                  Uvlačnici moraju ispunjavati niže navedene zahtjeve uključujući i ispitivanja na čvrstoću propisanu u točkama 2.7.6.1 i 2.7.6.2.

2.4.5.1.      Uvlačnici s automatskim blokiranjem

2.4.5.1.1.   Remen sigurnosnog pojasa opremljen uvlačnikom s automatskim blokiranjem se između položaja blokiranja ne smije pomaknuti za više od 30 mm. Nakon što se korisnik pojasa nagne nazad, pojas treba ostati u svojemu prvobitnom položaju ili se treba automatski vratiti u taj položaj pri sljedećem pomaku korisnika pojasa prema naprijed.

2.4.5.1.2.   Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 0.7 daN, mjereno na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i uvlačnika prema točki 2.7.7.4. Ako je uvlačnik dio dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 0,2 daN i ne veća od 0,7 daN, mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, koja ručno ili automatski sprječava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju uvlačne sile ta naprava ne smije djelovati.

2.4.5.1.3.   Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 2.7.7.1, dok se ne izvrši 5000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko ispitivanje prema točki 2.7.2., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u točki 2.7.7.3. Tada uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000 izvlačenja i uvlačenja i nakon toga mora zadovoljiti zahtjeve točaka 2.4.5.1.1 i 2.4.5.1.2. Nakon tih ispitivanja, uvlačnik treba pravilno djelovati i učinkovito slagati remen.

2.4.5.2.      Uvlačnici s blokiranjem u opasnosti

2.4.5.2.1.   Kod ispitivanja prema točki 2.7.7.2., uvlačnik s blokiranjem u opasnosti treba zadovoljiti sljedeće zahtjeve: Kod jednostruke osjetljivosti prema točki 1.8.4.1., vrijede samo zahtjevi koji se odnose na usporenje vozila.

2.4.5.2.1.1.      Uvlačnik tipa 4 treba blokirati kada usporenje vozila dostigne vrijednost od 0.45 g., a uvlačnik tipa 4N kad usporenje dostigne vrijednost od 0.85 g.

2.4.5.2.1.2.      Uvlačnik tipa 4 ne smije blokirati kod ubrzanja remena, mjereno u smjeru izvlačenja, koje je manje od 0.8 g, a uvlačnik tipa 4N ne smije blokirati kod ubrzanja remena koje je manje od 1.0 g.

2.4.5.2.1.3.      Dodatno, uvlačnik ne smije blokirati kada je nagnut za 12° ili manje u bilo kojem smjeru u odnosu na osnovni položaj koji je odredio proizvođač.

2.4.5.2.1.4.      Uvlačnik treba blokirati kad je osjetilo nagnuto pod kutom od 27° kod uvlačnika tipa 4, odnosno 40° kod uvlačnika tipa 4N u bilo kojem smjeru u odnosu na osnovni položaj koji je odredio proizvođač.

2.4.5.2.1.5.      Ako je djelovanje uvlačnika ovisno o vanjskom signalu ili izvoru energije, uvlačnik treba biti u mogućnosti blokirati u slučaju greške ili prekida signala. Međutim, kod uvlačnika s višestrukom osjetljivošću nije potrebno zadovoljiti ovaj zahtjev uz uvjet da je samo jedna osjet­ljivost ovisna o vanjskom signalu ili izvoru energije i da se greška signala ili izvora energije dojavljuje vozaču putem optičkog ili zvučnog signala.

2.4.5.2.2.   Kod ispitivanja prema točki 2.7.7.2, uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s višestrukom osjetljivošću, od kojih je jedna osjetljivost remena, treba zadovoljiti gore navedene zahtjeve i, dodatno, treba blokirati kad ubrzanje remena dostigne najmanje 2.0 g, mjereno u smjeru izvlačenja remena.

2.4.5.2.3.   Kod ispitivanja navedenih u točkama 2.4.5.2.1 i 2.4.5.2.2, pomak remena prije blokiranja uvlačnika ne smije biti veći od 50 mm, počevši od dužine određene u točki 2.7.7.2.1. Smatra se da uvlačnik zadovoljava zahtjeve točke 2.4.5.2.1.2. ako, pri ubrzanjima remena propisanim u navedenoj točki, ne blokira dok se ne odvije najmanje 50 mm remena počevši od dužine određene u točki 2.7.7.2.1.

2.4.5.2.4.   Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa sila uvlačenja ne smije biti manja od 0,7 daN, mjereno na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 2.7.7.4. Ako je uvlačnik dio dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 0,2 daN i ne veća od 0,7 daN, mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna sila se mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, koja ručno ili automatski sprječava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju sile uvlačenja ta naprava ne smije djelovati.

2.4.5.2.5.   Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 2.7.7.1, dok se ne izvrši 40 000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko ispitivanje prema točki 2.7.2., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u točki 2.7.7.3. Nakon toga, uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000 izvlačenja i uvlačenja te zatim mora zadovoljiti zahtjeve iz točaka 2.4.5.2.1, 2.4.5.2.2., 2.4.5.2.3., i 2.4.5.2.4.. Nakon svih obavljenih ispitivanja, uvlačnik treba i dalje pravilno djelovati i učinkovito slagati remen.

2.4.6.         Zatezač sigurnosnog pojasa

2.4.6.1.      Nakon obavljenoga korozijskog ispitivanja prema točki 2.7.2, zatezač treba (uključujući i osjetilo udarca koje treba biti priključeno izvornim utikačem kroz koje ne teče struja) djelovati normalno.

2.4.6.2.      Treba osigurati da nenamjerno djelovanje zatezača ne smije dovesti do tjelesnih ozljeda korisnika.

2.4.6.3.      Kod pirotehničkih zatezača sigurnosnih pojasova:

2.4.6.3.1.   Poslije kondicioniranja u skladu s točkom 2.7.10.2, pri kojem temperatura ne smije izazvati aktiviranje zatezača, zatezač treba djelovati normalno.

2.4.6.3.2.   Potrebno je poduzeti mjere opreza zbog sprječavanja paljenja zapaljivih materijala koji se nalaze blizu izlazećih vrućih plinova.

2.5.            Remeni

2.5.1.         Općenito

2.5.1.1.      Remeni trebaju biti takvi da je njihov pritisak na tijelo korisnika sigurnosnog pojasa što ravnomjernije raspoređen po njihovoj cjelokupnoj širini i da se, i kad su opterećeni, ne uvijaju. Trebaju imati sposobnost preuzeti i raspršiti energiju. Rubovi remena trebaju biti obrađeni tako da se u uporabi ne mogu rasplesti.

2.5.1.2.      Širina remena opterećenog s 980 daN ne smije biti manja od 46 mm. Tu širinu treba mjeriti tijekom ispitivanja prekidne čvrstoće propisanim u točki 2.7.5, bez zaustavljanja ispitne naprave.

2.5.2.         Čvrstoća nakon kondicioniranja na sobnoj temperaturi

                  Kod dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s točkom 2.7.3.1, prekidno opterećenje, mjereno prema točki 2.7.5, ne smije biti manje od 1470 daN. Razlika vrijednosti prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne smije iznositi više od 10% većeg opterećenja.

2.5.3.         Čvrstoća nakon posebnog kondicioniranja

                  Kod dva uzorka remena, kondicioniranih u skladu s jednom od odredaba iz točke 2.7.3 (osim 2.7.3.1), prekidno opterećenje ne smije biti manje od 75% prosječnog opterećenja određenog u ispitivanju iz točke 2.5.2, i ne manje od 1470 daN. Tehnička služba smije izostaviti jedno ili više ispitivanja ako sastav materijala ili dostupni podaci pokazuju da su ta ispitivanja suvišna.

2.6.            Sklop sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje putnika

2.6.1.         Zahtjevi za dinamičko ispitivanje

2.6.1.1.      Sklop sigurnosnog pojasa ili sustav za držanje treba podvrgnuti dinamičkom ispitivanju u skladu s točkom 2.7.8.

2.6.1.2.      Dinamičko ispitivanje treba obaviti na dva sklopa sigurnosnih pojasa koji do tada nisu bili opterećeni, osim na pojasima koji su dio sustava za držanje, gdje se dinamičko ispitivanje provodi na sustavima za držanje namijenjenim zajedničkim sjedalima koja do tada nisu bila opterećena. Kopče sigurnosnih pojasa koji se ispituju moraju zadovoljavati zahtjeve iz točke 2.4.2.3. Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom, uvlačnik prethodno treba podvrgnuti ispitivanju otpornosti na prašinu prema točki 2.7.7.3. Dodatno, kod sigurnosnih pojasa ili sustava za držanje opremljenih pirotehničkim natezačem, ta se naprava kondicionira prema točki 2.7.10.2.

2.6.1.2.1.   Na sigurnosnim pojasima treba obaviti korozijski test određen u točki 2.7.2. nakon kojega kopča treba proći ispitivanje od 500 otvaranja i zatvaranja u uvjetima uobičajene uporabe.

2.6.1.2.2.   Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom, uvlačnik treba ispitati prema zahtjevima u točkama 2.4.5.1 ili 2.4.5.2. Ako je uvlačnik bio podvrgnut korozijskom ispitivanju prema odredbama točke 2.6.1.2.1, to ispitivanje ne treba ponavljati.

2.6.1.2.3.   Kod sigurnosnih pojasa namijenjenih za uporabu s napravom za namještanje prema visini, kako je određeno u točki 1.8.6., ispitivanje treba provesti napravom namještenom u najnepovoljnijem položaju koji je odredila tehnička služba odgovorna za ispitivanje. Ako naprava za prilagodbu po visini uključuje i samo sidrište, što je dopušteno Pravilnikom TPV 119, tehnička služba odgovorna za ispitivanje može, ako želi, primijeniti odredbe točke 2.7.8.1.

2.6.1.2.4.   Kod pojasa sa zatezačem, najmanji pomak naveden u točki 2.6.1.4.1. smije se smanjiti na pola. Za potrebe ovog teksta, zatezač treba biti u uporabi.

2.6.1.3.      Kod ispitivanja trebaju biti zadovoljeni sljedeći zahtjevi:

2.6.1.3.1.   nijedan dio sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji štiti korisnika ne smije se slomiti niti se kopča, sustav blokiranja ili namještanja smije otvoriti i

2.6.1.3.2.   kod trbušnog pojasa, ispitna se lutka u razini zdjelice smije pomaknuti naprijed za 80 do 200 mm. Kod drugih vrsta pojasa ovaj pomak u razini zdjelice smije biti od 80 do 200 mm, a u razini trupa 100 do 300 mm. To su pomaci u odnosu na mjerne točke navedene na slici 6 priloga VIII.

2.6.1.3.3.   Kod sigurnosnih pojasa na vanjskom prednjem sjedalu opremljenom zračnim jastukom, pomak referentnih točaka na prsnom košu smije biti veći od vrijednosti određenih u točki 2.6.1.3.2. ako brzina kod te vrijednosti nije veća od 24 km/h.

2.6.1.4.      Kod sustava za držanje:

2.6.1.4.1.   pomak referentnih točaka prsnoga koša smije biti veći od onoga navedenog u točki 2.6.1.3.2. ako se može, proračunom ili daljnjim ispitivanjem, dokazati da nijedan dio trupa ili glave ispitne lutke, upotrijebljene u dinamičkom ispitivanju, neće doći u dodir s nijednim prednjim tvrdim dijelom vozila, ne računajući dodir prsnog koša s upravljačem ako on ispunjava zahtjeve Pravilnika TPV 114, i da do toga dodira ne dođe pri brzini većoj od 24 km/h. Za tu procjenu sjedalo treba biti u položaju navedenom u točki 2.7.8.1.5.

2.6.1.4.2.   Kod vozila s tim napravama, sustavi pomicanja i blokiranja koji omogućuju korisnicima stražnjih sjedala da napuste vozilo, nakon obavljenog dinamičkog ispitivanja moraju i dalje biti ručno djelovati.

2.6.1.5.      Kao izuzetak, kod sustava za držanje pomak smije biti veći od vrijednosti propisanih u točki 2.6.1.3.2, u slučaju kad je za gornje sidrište ugrađeno na sjedalo uvaženo odstupanje navedeno u točki 5.5.4 priloga I. Pravilnika TPV 131. Podaci o predmetnom sustavu za držanje trebaju se nalaziti u dodatku certifikata o homologaciji iz dodatka 3 i 4 priloga II.

2.6.2.         Čvrstoća nakon postupka struganja

2.6.2.1.      Za oba uzorka kondicionirana u skladu s točkom 2.7.3.6, prekidno opterećenje treba utvrditi u skladu s točkama 2.5.2 i 2.7.6. Treba iznositi najmanje 75% prosječnoga prekidnog opterećenja određenog u ispitivanjima na nestruganim pojasima i ne manje od najmanjeg opterećenja određenog za ispitivanje. Razlika vrijednosti prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne smije iznositi više od 20% većega izmjerenog opterećenja. Kod postupaka tipa 1 i tipa 2, ispitivanje čvrstoće rastezanja treba provesti samo na uzorcima remena (točka 2.7.5). Kod postupka tipa 3, čvrstoću rastezanja treba provesti na remenu i bitnim krutim dijelovima (članak 2.7.6).

2.6.2.2.      Tablica prikazuje dijelove koji se podvrgavaju postupku struganja i potrebne postupke. Za svaki postupak treba upotrijebiti novi uzorak.

 

 

Postupak tipa 1

Postupak tipa 2

Postupak tipa 3

Pričvrsni član

X

Vodilica ili remenica

X

Ušica na kopči

X

X

Naprava za namještanje

X

X

Dijelovi zašiveni na remenu

X

 

 

2.7             Ispitivanja

2.7.1          Uporaba uzoraka namijenjenih ispitivanju u postupku EZ homologacije sastavnoga dijela za tip pojasa ili sustava za držanje (vidjeti prilog XIV.)

2.7.1.1.      Dva su sklopa pojasa potrebna za provjeru kopče, po potrebi za ispitivanje kopče pri niskoj temperaturi koje je opisano u točki 2.7.6.4, za trajnost kopče, za korozijsko ispitivanje pojasa, ispitivanje djelovanja uvlačnika i ispitivanje otvaranja kopče nakon dinamičkog ispitivanja. Jedan od ova dva uzorka treba upotrijebiti za provjeru pojasa ili sustava za držanje.

2.7.1.2.      Jedan je sklop sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje potreban za provjeru kopče, ispitivanje čvrstoće kopče, pričvrsnih dijelova, naprave za namještanje pojasova i gdje je potrebno, uvlačnika.

2.7.1.3.      Dva su sklopa sigurnosnih pojasa i sustava za držanje potrebna za ispitivanje kopče, ispitivanje mikroklizanja i abrazijsko ispitivanje. Ispitivanje djelovanja naprave za namještanje pojasa treba provesti na jednom ili dva uzorka.

2.7.1.4.      Za ispitivanje prekidne čvrstoće remena treba upotrijebiti uzorak remena. Dio tog uzorka treba sačuvati dok je homologacija vrijedeća.

2.7.2          Korozijsko ispitivanje

2.7.2.1.      Sklop sigurnosnog pojasa u prostoru za ispitivanje treba postaviti u skladu sa zahtjevima priloga XIII. Kad sklop sadrži i uvlačnik, remen se treba potpuno razmotati do zadnjih 300 ± 3 mm. Osim kratkih prekida, koji su možda potrebni, npr. za provjeru i dodavanje slane otopine, pojas mora biti izložen stalnom ispitnom djelovanju 50 sati.

2.7.2.2.      Nakon završetka ispitivanja, sklop treba pažljivo oprati, uroniti u čistu tekuću vodu, ne topliju od 38 °C kako bi se skinuli mogući ostaci soli, i zatim ostaviti da se osuši pri sobnoj temperaturi prije provjere u skladu s točkom 2.4.1.2.

2.7.3.         Kondicioniranje remena prije ispitivanja prekidne čvrstoće

                  Uzorci izrezani iz remena kako je navedeno u točki 2.1.2.4. trebaju se kondicionirati na sljedeći način:

2.7.3.1       Kondicioniranje pri sobnoj temperaturi

                  Remen treba biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage od 65 ± 5 %. Ako se ispitivanje ne obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak treba ostaviti do ispitivanja u nepropusno zatvorenoj posudi. Ispitivanje prekidne čvrstoće treba obaviti u roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje ili zatvorene posude.

2.7.3.2.      Kondicioniranje svjetlom

                        Treba primijeniti odredbe preporuke ISO/R 105-B 02-1978. Remen treba izložiti djelovanju svjetla toliko da ispitni etalon plave boje br. 7 izblijedi do kontrasta koji odgovara stupnju četiri na ljestvici sive boje.

2.7.3.2.2.   Nakon kondicioniranja, remen treba ostati najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage od 65 ± 5 %. Ako se ispitivanje ne obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak treba ostaviti do ispitivanja u nepropusno zatvorenoj posudi. Ispitivanje prekidne čvrstoće treba obaviti u roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje.

2.7.3.3.      Kondicioniranje pri niskim temperaturama

2.7.3.3.1.   Remen treba biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5%.

2.7.3.3.2.   Nakon toga remen treba držati sat i pol na ravnoj podlozi u komori u kojoj je temperatura zraka -30 ± 5 °C. Nakon toga ga treba presaviti i pregib pritisnuti utegom od 2 kg, prethodno ohlađenim na -30 ± 5 °C. Remen treba tako pritisnut u toj komori ostati 30 minuta, a mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku pet minuta nakon što se izvadi iz komore.

2.7.3.4.      Kondicioniranje pri visokim temperaturama

2.7.3.4.1.   Remen treba biti tri sata u prostoru temperature 60 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %.

2.7.3.4.2.   Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje.

2.7.3.5             Kondicioniranje u vodi

2.7.3.5.1.   Cijeli remen treba biti uronjen u destiliranu vodu temperature 20 ± 5 °C, kojoj je dodano malo sredstva za namakanje. Može se upotrijebiti bilo koje sredstvo za namakanje koje je pogodno za vlakna remena koji se ispituje.

                        Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od 10 minuta nakon vađenja remena iz vode.

2.7.3.6.      Kondicioniranje abrazijom

                        Abrazijski postupak treba obaviti na svim mjestima gdje je remen u dodiru s krutim dijelom pojasa. Međutim, abrazijsko ispitivanje tipa 1 (točka 2.7.3.6.4.1.) ne treba izvoditi na napravi za namještanje pojasa gdje se ispitivanjem mikroklizanja (2.7.4.) pokazalo da remen kliže manje od polovice propisane dužine. Ispitna naprava treba biti tako namještena da približno zadrži međusobni položaj remena i dodirne površine.

                  Uzorci izloženi abraziji trebaju biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %. Sobna temperatura pri ispitivanju treba biti između 15 i 30 °C.

                  Sljedeća tablica navodi zahtjeve za svaki postupak struganja:

 

 

Opterećenje(daN)

Frekvencija(Hz)

Broj ciklusa

Pomak(mm)

Postupak tipa 1 (1)

2,5

0,5

5.000

300 ± 20

Postupak tipa 2

0,5

0,5

45.000

300 ± 20

Postupak tipa 3 (1)

0 – 5

0,5

45.000

(1)Vidjeti točku 2.7.3.6.4.3

 

            Pomak naveden u petom stupcu tablice označava amplitudu kretanja remena naprijed-natrag.

2.7.3.6.4.   Zahtjevi pojedinog postupka

2.7.3.6.4.1.      Postupak tipa 1: za slučajeve kad remen kliže kroz napravu za namještanje

                  Jedan dio remena treba trajno opteretiti vertikalnom silom od 2,5 daN.

                  Drugi dio, koji je postavljen vodoravno treba napravom pomicati naprijed - natrag.

                  Napravu treba namjestiti tako da vodoravni dio remena ostane opterećen (vidjeti sliku 1 u prilogu XII.).

2.7.3.6.4.2 Postupak tipa 2: za slučajeve kad remen mijenja smjer prolazeći kroz kruti dio pojasa

                  Kutovi oba dijela remena prikazani su na slici 2 u prilogu XII.

                  Na remen treba trajno djelovati silom od 0,5 daN. Ako remen prolazeći kroz kruti dio više puta promjeni smjer, sila od 0.5 daN može se povećati toliko da se dobije propisani pomak kroz kruti dio od 300 mm.

2.7.3.6.4.3.      Postupak tipa 3: za slučajeve kad je remen pričvršćen na kruti dio pojasa šivanjem ili na sličan način

                  Ukupni pomak treba biti 300 ± 20 mm, a silom od 5 daN treba djelovati samo u vremenu koje odgovara pomaku 100 ± 20 mm za svaku polovicu ciklusa (vidjeti sliku 3 u prilogu XII.).

2.7.4.         Ispitivanje mikroklizanja (vidjeti sliku 3 u prilogu XII.)

2.7.4.1.      Prije ispitivanja mikroklizanja, dijelovi i naprave trebaju biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %.

                  Ispitivanje treba izvesti pri temperaturi između 15 i 30 °C.

2.7.4.2.      Treba osigurati da je slobodni dio naprave za namještanje na ispitnom stolu usmjeren prema dolje ili gore, kao u vozilu.

2.7.4.3.      Silom od 5 daN (utegom) treba djelovati na donjem dijelu remena.

                  Drugi kraj remena treba podvrgnuti (preko naprave) gibanju naprijed-natrag s amplitudom od 300 + 20 mm (vidjeti sliku).

2.7.4.4.      Ako postoji slobodni kraj koji služi kao rezervni remen, on nikako ne smije biti pričvršćen ili pritegnut uz opterećeni dio remena.

2.7.4.5.      Treba osigurati da se pojas na ispitnoj napravi, kad je u labavom stanju, s naprave za namještanje spušta u konkavnom luku, kao u vozilu.

                  Silu od 5 daN na ispitnoj napravi treba voditi vertikalno tako da se spriječi njihanje utega i uvijanje remena.

                  Pričvrsni član treba biti pričvršćen na uteg od 5 daN na isti način kao u vozilu.

2.7.4.6.      Prije početka ispitivanja, postupak treba ponoviti 20 puta da se samozatezni mehanizam pravilno namjesti.

2.7.4.7.      Treba obaviti 1000 ciklusa frekvencijom od 0,5 ciklusa u sekundi s ukupnom amplitudom od 300 ± 20 mm. Sila od 5 daN treba djelovati samo u vremenu koje odgovara pomaku 100 ± 20 mm za svaku polovicu ciklusa.

2.7.5          Ispitivanje prekidne čvrstoće (statičko ispitivanje)

2.7.5.1.      Ispitivanje treba provesti svaki put na novim uzorcima remena, dovoljno dugačkim i kondicioniranih u skladu s jednom od odredbi iz točke 2.7.3.

2.7.5.2.      Svaki se remen uhvati čeljustima na ispitnom nateznom stroju. Stezne čeljusti trebaju biti izvedene na način da ne dođe do trganja remena u blizini čeljusti. Brzina pomicanja treba biti oko 100 mm u minuti. Na početku ispitivanja, slobodna dužina uzorka remena između čeljusti treba biti 200 ± 40 mm.

2.7.5.3.      Kad sila dosegne 980 daN, širinu remena treba izmjeriti bez zaustavljanja stroja.

2.7.5.4.      Zatim opterećenje treba povećavati do trenutka pucanja remena, kad opterećenje treba zabilježiti.

2.7.5.5.      Ako remen proklizne ili pukne u točki dodira s jednom od čeljusti ili na dužini do 10 mm od njih, ispitivanje nije valjano i treba provesti novo ispitivanje na novom uzorku.

2.7.6.         Statičko ispitivanje dijelova pojasa uključujući i krute dijelove

2.7.6.1.      Kopča i naprava za namještanje trebaju na ispitni natezni stroj biti učvršćene s dijelovima sklopa pojasa s kojima su i inače učvršćene, a silu opterećenja treba povećavati do 980 daN. Kod H-pojasa kopča se veže na ispitnu napravu s remenima koji su pričvršćeni na kopču i jezičkom, ili jezičcima koji su postavljeni približno simetrično s obzirom na geometrijsko središte kopče. Ako je kopča ili naprava za namještanje dio pričvrsnog dijela pojasa, kopču i napravu za namještanje treba ispitati s pričvrsnim članom u skladu s točkom 2.7.6.2, osim kod uvlačnika s povratnom remenicom na gornjem sidrištu. U tom slučaju, ispitno opterećenje mora biti 980 daN, a duljina remena koja je ostala namotana na kalemu u trenutku blokiranja treba biti što bliže duljini 450.

2.7.6.2.      Pričvrsni dijelovi trebaju biti ispitani kako je opisano u točki 2.7.6.1, s tim da silom od 1470 daN, prema zahtjevima drugog stavka točke 2.7.8.1. treba djelovati na najnepovoljniji način koji se može dogoditi u vozilu u kojem je pojas pravilno ugrađen. Kod uvlačnika ispitivanje treba provesti s potpuno odmotanim remenom.

2.7.6.3.      Dva uzorka cijelog sklopa pojasa treba ostaviti dva sata u komori pri temperaturi od -10 ± 1 °C. Nakon vađenja iz komore, pripadajuće dijelove kopče treba ručno zatvoriti.

2.7.6.4.      Dva uzorka cijelog sklopa pojasa treba ostaviti dva sata u komori na temperaturi od -10 ± 1 °C. Ispitivani kruti i plastični dijelovi se zatim stave na ravnu čeličnu podlogu (koja je prethodno, zajedno s pojasima bila u hladnoj komori) postavljenu na vodoravnu površinu kompakt­noga tvrdog bloka mase najmanje 100 kg; gdje se u vremenu od 30 sekundi nakon što su izvađeni iz hladne komore na njih spusti čelični uteg od 18 kg s visine od 300 mm. Udarna strana tog utega treba imati tvrdoću od najmanje 45 HRC i konveksni oblik površine poprečnog polumjera 10 mm i uzdužnog polumjera 150 mm. Jedan uzorak treba ispitati s uzdužnom osi udarnog utega u smjeru remena, a drugi pod kotom 90° na remen.

2.7.6.5.      Kopče koje imaju zajednički dio koji pripada dvama pojasima opterećuju se tako da se simuliraju uporabni uvjeti iz vozila sa sjedalima namještenima u srednjem položaju. Smjer opterećenja treba odrediti u skladu s točkom 2.7.8.1. Na svaki od pojasa treba djelovati istovremeno silom od 1470 daN. Odgovarajuća naprava za navedeno ispitivanje prikazana je u prilogu XI.

2.2.2.6.      Pri ispitivanju bilo koje naprave za ručno namještanje, remen treba jednakomjerno provlačiti kroz tu napravu, uvažavajući uvjete normalne uporabe, brzinom od otprilike 100 mm/s, dok najveću silu treba mjeriti s točnošću od 0,1 daN nakon što se remen pomakne prvih 25 mm. Ispitivanje treba obaviti u oba smjera pomicanja remena kroz napravu za namještanje, s tim da prije mjerenja ovaj ciklus treba ponoviti 10 puta.

2.7.7.         Dodatna ispitivanja uvlačnika

2.7.7.1.      Trajnost mehanizma uvlačnika

2.7.7.1.1.   Remen treba izvući i pustiti ga da se uvuče određeni broju ciklusa brzinom ne većom od 30 puta u minuti. Kod uvlačnika s blokiranjem u opasnosti, kod svakog petog ciklusa treba izvesti trzaj koji će blokirati uvlačnik. Jednaki broj trzaja treba izvesti kod svake od pet različitih duljina izvlačenja koje predstavljaju 90, 80, 75, 70 i 65 % ukupne dužine remena u uvlačniku. Ako je remen duži od 900 mm, ti se postoci odnose na zadnjih 900 mm remena koji ostane namotan u uvlačniku.

2.7.7.1.2.   Odgovarajuća naprava za ispitivanja navedena u točki 2.7.7.1.1 prikazana je u prilogu IV.

2.7.7.2       Blokiranje uvlačnika s blokiranjem u opasnosti

2.7.7.2.1.   Blokiranje uvlačnika ispituje se kad na kalemu mehanizama ostane namotano 300 ± 3 mm remena.

2.7.7.2.1.1.      Kod uvlačnika koji se blokira pomicanjem remena, remen treba izvlačiti u smjeru u kojem se izvlači kad je uvlačnik ugrađen u vozilo.

2.7.7.2.1.2.      Osjetljivost uvlačnika na usporenje vozila ispituje se kod gore navedenih izvlačenja remena, i to u oba smjera duž dvaju međusobno okomitih osi koje su vodoravne ako je uvlačnik ugrađen u vozilo po uputama proizvođača sigurnosnog pojasa. Jedan od tih smjerova ispitivanja odabire tehnička služba koja obavlja homologacijska ispitivanja na način da se ostvare najnepovoljniji uvjeti s obzirom na aktiviranje blokiranja.

2.7.7.2.2.   Odgovarajući uređaj za ispitivanja iz točke 2.7.7.2.1 prikazan je u prilogu V. Konstrukcija tog uređaja mora biti takva da se traženo ubrzanje dostigne prije nego se izvuče 5 mm remena i da se uvlačenje remena ostvari prosječnim povećanjem ubrzanja od najmanje 25 g/s i ne više od 150 g/s.

2.7.7.2.3.   Za ispitivanje zahtjeva iz točaka 2.4.5.2.1.3 i 2.4.5.2.1.4 uvlačnik treba namjestiti na vodoravan stol koji se naginje brzinom koja ne smije prijeći 20 u sekundi dok ne dođe do blokiranja. Ispitivanje treba ponoviti u drugim smjerovima da se provjeri jesu li zahtjevi ispunjeni.

2.7.7.3.      Otpornost na prašinu

2.7.7.3.1.   Uvlačnik se postavi u ispitni komoru kako je prikazanu u prilogu VI. Njegov relativni položaj mora biti jednak njegovu položaju u vozilu. Ispitna komora treba sadržavati količinu prašine prema zahtjevima točke 2.7.7.3.2. 500 mm remena treba izvući iz uvlačnika na način da ostane tako izvučen, s tim da se u jednoj ili dvije minute poslije svakog protresanja prašine treba izvršiti 10 potpunih izvlačenja i uvlačenja.

                  U vremenu od 5 sati, prašinu treba protresti svakih 20 minuta u trajanju 5 sekundi pomoću stlačenog zraka, koji je suh i bez mazivnih ulja i izlazi kroz otvor promjera 1,5 ± 0,1 mm pod tlakom 5,5 x 105 ± 0,5 x 105 Pa.

2.7.7.3.2.   Prašina koja se upotrebljava u ispitivanju iz točke 2.7.7.3.1 treba sadržavati približno 1 kg suhog kremena. Raspodjela čestica prema veličini treba biti izvedena na sljedeći način:

                  (a) čestice koje prolaze kroz otvor 150 ěm, promjer žice 104 ěm: 99 do 100 %;

                  (b) čestice koje prolaze kroz otvor 105 ěm, promjer žice 64 ěm: 76 do 86 %;

                  (c) čestice koje prolaze kroz otvor 75 ěm, promjer žice 52 ěm: 60 do 70 %.

2.7.7.4.      Sila uvlačenja remena

2.7.7.4.1.   Sila uvlačenja remena mjeri se na sigurnosnom pojasu postavljenom na ispitnoj lutki kao kod dinamičkog ispitivanja propisanog u točki 2.7.8. Napetost remena mjeri se što bliže lutki (ali bez dodira s njom), dok se remen uvlači brzinom od približno 0,6 m na minutu.

2.7.8.         Dinamička ispitivanja sigurnosnih pojasa ili sustava za držanje

2.7.8.1.      Sigurnosni pojas namjesti se na ispitna kolica s ugrađenim sjedalom i sidrištima kako je određeno u prilogu VII. Ako je sigurnosni pojas namijenjen za određeno vozilo ili tipove vozila, razmak između ispitne lutke i sidrišta određuje tehnička služba koja izvodi ispitivanje prema uputama za ugradbu priloženih uz pojas ili prema uputama proizvođača vozila. Ako je dinamičko ispitivanje provedeno za jedan tip vozila, ne treba ga ponavljati za druge tipove ako je razmak između pojedinih točaka sidrišta i odgovarajućih sidrišta pojasa manji od 50 mm. Alternativno, proizvođači smiju odrediti hipotetsku točku sidrišta za potrebe ispitivanja da bi obuhvatili što više stvarnih točaka sidrišta. Ako pojas ima i napravu za namještanje pojasa prema visini kako je definirano u točki 1.8.6. gore, položaj naprave i način učvršćenja treba biti isti kao u konstrukciji vozila.

2.7.8.1.1.   Kod sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje kod kojih se zatezač pojasa naslanja na dijelove koji nisu ugrađeni u sami sklop sigurnosnog pojasa, sklop sigurnosnog pojasa pričvršćuje se na ispitna kolica zajedno s potreb­nim dodatnim dijelovima u skladu sa zahtjevima iz točaka 2.7.8.1.2. do 2.7.8.1.6.

                  Ako te naprave nije moguće ispitati na ispitnim kolicima, proizvođač smije, uobičajenim ispitivanjem čelnog sudara brzinom od 50 km/h u skladu s ISO postupkom 3560 (1975/11/01 – Cestovna vozila – Ispitni postupak čelnog sudara s čvrstom zaprekom), dokazati da naprava zadovoljava zahtjeve ovoga pravilnika.

                  Kod sigurnosnog pojasa koji je dio sklopa koji je u postupku homologacije sastavnog dijela kao sustav za držanje, taj sigurnosni pojas treba biti ugrađen na onaj dio strukture vozila na koji je uobičajeno učvršćen, a taj dio treba biti učvršćen na ispitna kolica na način naveden dolje.

2.7.8.1.2.   Način učvršćenja vozila pri ispitivanju ne smije dovesti do pojačanja sidrišta sjedala ili pojasa ili do smanjivanja normalne deformacije strukture.

                  Ne smije biti prisutan nijedan dio prednjeg dijela vozila koji bi mogao ograničavati kretanje lutke prema naprijed, osim njezinih nogu, i tako smanjiti opterećenje kojem je pri ispitivanju podvrgnut sustav za držanje. Nedostajući dijelovi strukture vozila smiju se zamijeniti dijelovima jednake čvrstoće, s tim da ne ometaju kretanje lutke prema naprijed.

2.7.8.1.3.   Naprava za pričvršćivanje zadovoljava ako ne utječe na područje koje se proteže cijelom širinom i ako je vozilo ili struktura učvršćena ili imobilizirana naprijed na udaljenosti od najmanje 500 mm od sidrišta ispitivanog sustava za držanje. Nazad struktura treba biti pričvršćena na udaljenosti koja je dovoljno velika da zadovoljava zahtjeve iz točke 2.7.8.1.2.

2.7.8.1.4.   Sjedala trebaju biti namještena i postavljena u takav vozački ili putni položaj za koji tehnička služba, koja izvodi homologacijsko ispitivanje smatra da je s obzirom na položaj lutke u vozilu najnepovoljniji s obzirom na čvrstoću. Položaj sjedala treba biti naveden u ispitnom izvještaju. Ako sjedalo ima naslon koji je nagibno namjestiv, on treba biti blokiran u položaju koji je odredio proizvođač ili, ako tog podatka nema, treba biti blokiran u pod kutom (što bliže) od 25 0 za vozila kategorija M1 i N1 i pod kutom (što bliže) 15 0 za vozila ostalih kategorija.

2.7.8.1.5.   Za ocjenu zahtjeva navedenih u točki 2.6.1.4.1, smatra se da sjedalo treba biti u svojem krajnjem prednjem vozačkom ili putnom položaju, ovisno o mjerama ispitne lutke.

2.7.8.1.6.   Sva sjedala iste skupine ispituju se istovremeno.

2.7.8.2.      Sigurnosni pojas treba biti namješten na ispitnu lutku kako je određeno u prilogu VIII. Između naslona sjedala i leđa lutke namjesti se ploča debela 25 mm. Pojas se čvrsto namjesti na lutku. Tada se ploča ukloni tako da cijeli stražnji dio lutke dodiruje naslon sjedala. Treba provjeriti da način spajanja dva dijela kopče ne dovodi do smanjivanja pouzdanosti zatvaranja kopče.

2.7.8.3.      Slobodni dijelovi remena trebaju biti dovoljno daleko od naprave za namještanje da se omogući klizanje remena.

2.7.8.4.      Ispitna kolica se tada pokrenu na način da u trenutku sudara imaju brzinu od 50 ± 1 km/h i da ispitna lutka mora ostati stabilna. Zaustavni put kolica treba biti 400 ± 50 mm. Pri usporavanju kolica trebaju ostati u vodoravnom položaju. Kolica se usporavaju mehanizmom prikazanom u prilogu VII. ili nekom drugom napravom koja daje istovrijedne rezultate. Mehanizam treba zadovoljavati zahtjeve dane u prilogu IX.

2.7.8.4.1.   Mjeri se brzina kolica neposredno prije sudara, pomak lutke prema naprijed i brzina grudnog koša kod njegova pomaka od 300 mm.

2.7.8.4.2.   Nakon sudara treba, bez otvaranja kopče, vizualno provjeriti sigurnosni pojas ili sustav za držanje i njegove krute dijelove kako bi se utvrdilo je li došlo do oštećenja ili pucanja. Kod sustava za držanje treba još provjeriti jesu li dijelovi strukture vozila koja je učvršćena na kolica trajno deformirani. Svaku takvu deformaciju treba uzeti u obzir kod izračuna koji se radi u skladu s točkom 2.6.1.4.1.

2.7.9          Ispitivanje otvaranja kopče

2.7.9.1.      Za to se ispitivanje se trebaju upotrijebiti pojasi koji su prošli dinamičko ispitivanje prema točki 2.7.8.

2.7.9.2.      Sigurnosni se pojas mora odvojiti s ispitnih kolica bez otvaranja kopče. Kopča se preko remena koji su na nju učvršćeni optereti silom od 60/n daN: 'n' je broj remena koji su vezani na kopču kad je zatvorena, njihov najmanji broj treba biti 2. Ako je kopča povezana s krutim dijelom, sila mora djelovati tako da se zadrži kut koji čine kopča i kruti dio pri izvođenju dinamičkog testa. Na geometrijsko središte gumba za otvaranje kopče treba djelovati silom brzinom od 400 ± 20 mm/min uzduž nepokretne osi koja je paralelna sa smjerom početnog kretanja gumba. Za vrijeme djelovanja sile kopča se drži u položaju krutim osloncem. Sila ne smije prijeći graničnu vrijednost određenu u točki 2.4.2.5. Dodirno mjesto ispitne opreme mora biti kuglastog oblika polumjera 2,5 ± 0,1 mm i treba imati glatku metalnu površinu.

2.7.9.3.      Izmjeri se sila kojom se otvara kopča te se zabilježi svaka neispravnost.

2.7.9.4.      Nakon ispitivanja kopče, dijelovi sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji su ispitani prema zahtjevima točke 2.7.8. trebaju se pregledati, a opseg nastalih oštećenja na sigurnosnom pojasu ili sustavu za zadržavanje treba navesti u izvještaju o ispitivanju.

2.7.10.       Dodatna ispitivanja sigurnosnih pojasa sa zatezačima – kondicioniranje

                  Zatezač se smije odvojiti od sigurnosnog pojasa koji će se ispitivati i treba ga držati 24 sata na temperaturi od 60 ± 5 °C. Tada temperaturu treba povisiti na 100 ± 5 °C. U nastavku ga treba držati 24 sata na temperaturi od -30 ± 5 °C. Nakon kondicioniranja zatezač treba zagrijati do sobne temperature. Ako je bio odvojen, zatezač treba vratiti na sigurnosni pojas.

2.7.11.       Ispitni izvještaj

                  Ispitni izvještaj treba sadržavati rezultate ispitivanja propisane u točki 2.7, a posebno brzinu kolica, najveći pomak lutke prema naprijed, položaj kopče, silu potrebnu za otvaranje kopče te svaku neispravnost ili puknuće. Ako, u skladu s točkom 2.7.8.1 nisu poštovani zahtjevi priloga VII. s obzirom na sidrišta, u izvještaju treba biti opisano kako je namješten sigurnosni pojas ili sustav za držanje te trebaju biti navedeni važni kutovi i mjere. Izvještaj treba navesti svako iskrivljenje ili lom kopče za vrijeme ispitivanja.

                  Kod sustava za držanje u izvještaju treba navesti način učvršćenja strukture vozila na kolica, položaj sjedala i nagib naslona sjedala. Ako je pomak lutke prema naprijed veći od vrijednosti propisanih u točki 2.6.1.3., treba navesti jesu li ispunjeni zahtjevi iz točke 2.6.1.4.1.

2.8.            Sukladnost proizvodnje

2.8.1.         Svaki sigurnosni pojas ili sustav za držanje homologiran prema ovom pravilniku mora biti proizveden tako da je sukladan homologiranom tipu i da zadovoljava zahtjeve navedene u točkama 2.3, 2.4, 2.5, 2.6 i 2.7.

2.8.2.         Zbog provjere zadovoljavanja zahtjeva iz točke 2.8.1, potrebno je obavljati odgovarajuće provjere proizvodnje.

2.8.3.         Kao opće pravilo, mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje treba poduzimati u skladu s odredbama navedenim u člancima 29. – 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

2.8.3.1.      Posebne odredbe koje podrobno opisuju potrebna ispitivanja i njihovu učestalost navedeni su u prilogu XVI. ovoga pravilnika i prilogu 16 dokumenta na koji se poziva u prilogu XVII., ako se primjenjuje.

2.9.            Upute

2.9.1.         U slučaju kad se sigurnosni pojas dobavlja odvojeno od vozila, mora u uputama na pakiranju i uputama za ugradbu biti jasno navedeno za koji je tip vozila pojas namijenjen.

2.9.2.         Uz svaki sustav za držanje djece treba biti priložena uputa određena u prilogu X.

3.               ZAHTJEVI ZA UGRADBU U VOZILO

3.1.            Oprema vozila

3.1.1.         Osim sklopivih sjedala (prema definiciji u Pravilniku TPV 119) i sjedala namijenjenih isključivo za uporabu kad se vozilo ne kreće, sjedala vozila kategorija M i N na koja se odnosi članak 9. (osim vozila kategorija M2 i M3 koja su konstruirana za gradsku uporabu i stajaće putnike) moraju biti opremljena sigurnosnim pojasima ili sustavima za držanje koji zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika.

3.1.2.         Tipovi sigurnosnih pojasa i sustava za držanje za svako sjedeće mjesto gdje se zahtijeva njihova ugradba trebaju biti oni koji su navedeni u prilogu XV. (kod kojih se ne smiju upotrijebiti uvlačnici bez blokiranja (1.8.1) niti uvlačnici s ručnim otpuštanjem (1.8.2)). Za sva sjedala za koja su u prilogu XV. određeni trbušni pojasi tipa B, dozvoljena je uporaba trbušnih pojasova tipa Br3, osim u slučaju kad se kod uporabe toliko uvuku da nakon uobičajenog vezanja značajno smanjuju udobnost korisnika.

3.1.3.         Ako je vozilo opremljeno s integralnim sustavom za držanje djeteta, on treba biti u skladu s odgovarajućim zahtjevima navedenim u prilogu XVII.

3.1.4.         Ako sigurnosni pojasi nisu propisani, proizvođač smije ugraditi bilo koji tip sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji je u skladu s ovim pravilnikom. Kao alternativa trbušnim pojasima za sjedala za koja su propisani trbušni pojasovi u prilogu XV. dopušta se ugradba pojasa tipa A od tipova dopuštenih u prilogu XV.

3.1.5.         Na pojasima na tri točke opremljenim uvlačnicima jedan od uvlačnika treba djelovati na dijagonalnom dijelu pojasa.

3.1.6.         Osim u vozilima kategorije M1, umjesto uvlačnika tipa 4 (1.8.4) dopušten je uvlačnik s blokiranjem u opasnosti tipa 4N (1.8.5) ako se tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja dokaže da uvlačnik tipa 4 ne bi bio primjeren.

3.1.7.         Za prednja vanjska i središnja sjedala prikazana u prilogu XV. i označena simbolom *, trbušni pojasi iz toga priloga smatraju se odgovarajućim ako je vjetrobransko staklo izvan referentnog područja definiranog u prilogu II. Pravilnika TPV 112.

                  S obzirom na sigurnosne pojase, vjetrobransko se staklo smatra referentnim područjem ako može doći u statički dodir s ispitnom napravom na način opisan u prilogu II. Pravilnika TPV 112.

3.1.8          Za sva sjedeća mjesta iz priloga XV. označena simbolom #, moraju biti ugrađeni trbušni pojasi navedeni u prilogu XV. ako postoji »izloženo sjedeće mjesto«, definirano u točki 3.1.9.

3.1.9.         »Izloženo sjedeće mjesto« je mjesto ispred kojeg ne postoji »zaštitni zaslon«, a nalazi se unutar sljedećeg prostora:

                  – između dvije vodoravne ravnine, jedne koja prolazi kroz točku H, a druge koja je 400 mm iznad nje

                  – između dvije vertikalne ravnine koje su simetrične s obzirom na točku H i udaljene su 400 mm

                  – iza poprečne vertikalne ravnine udaljene 1,30 m od točke H.

                  U ovom zahtjevu »zaštitni zaslon« označava površinu odgovarajuće čvrstoće i bez takvih prekida kroz koje bi, u uzdužno vodoravnom smjeru, mogla proći geometrijska projekcija kugle promjera 165 mm.

                  Sjedalo se smatra »izloženim sjedećim mjestom« ako je površina zaštitnog zaslona unutar gore navedenog prostora manja od 800 cm2.

3.1.10.       Sva sjedala u prilogu XV. označena simbolom  trebaju biti opremljena sa sigurnosnim pojasima na tri točke tipa određenog u prilogu XV. osim:

                  – ako je neposredno ispred sjedala drugo sjedalo ili drugi dio vozila u skladu s točkom 3.5 dodatka 1 priloga III. Pravilnika TPV 115, ili

                  – ako nijedan dio vozila nije niti može doći (dok je vozilo pokretu) u referentno područje, ili

                  – ako dijelovi vozila unutar navedenoga referentnog područja zadovoljavaju zahtjeve za apsorpciju energije, navedene u dodatku 6 priloga III. Pravilnika TPV 115 kada se smiju ugraditi i pojasi na dvije točke određeni u prilogu XV.

3.1.11.       Osim ako je u točki 3.1.12 predviđeno drugačije, treba na svakom putničkom sjedalu opremljenom zračnim jastukom biti upozorenje da se na tom sjedalu ne smije upotrebljavati sustav za držanje djeteta okrenut nazad. Upozorni natpis u obliku piktograma, koji može uključivati i tekst objašnjenja treba biti trajno pričvršćen i namješten tako da ga lako može uočiti osoba koja na to sjedalo želi postaviti sustav za držanje djeteta koji je okrenut nazad. Na slici 1. prikazan je mogući izgled piktograma. Trajna preporuka treba biti stalno vidljiva ako se upozorenje ne vidi kad su vrata zatvorena.

3.1.12.       Zahtjevi točke 3.1.11. ne primjenjuju se ako je vozilo opremljeno s mehanizmom koji automatski uočava prisutnost prema nazad okrenutog sustava za držanje djeteta i osigurava da zračni jastuk neće biti aktiviran kad je takav sustav za djecu postavljen.

3.1.13.       Za sjedala koja se za vrijeme mirovanja vozila mogu okrenuti ili namjestiti u drugi smjer, zahtjevi točke 3.1.1 vrijede samo za smjerove koji su namijenjeni za normalnu uporabu pri vožnji vozila po cesti, u skladu s ovim pravilnikom. Napomena o tome mora biti sadržana u opisnom dokumentu.

3.2.            Opći zahtjevi

3.2.1.         Sigurnosni pojasi i sustavi za zadržavanje trebaju biti učvršćeni na svoja sidrišta u skladu sa zahtjevima Pravilnika TPV 119:

3.2.2.         Sigurnosni pojasi i sustavi za zadržavanje trebaju biti ugrađeni tako da uz pravilnu uporabu odgovarajuće djeluju i smanjuju mogućnost tjelesnih povreda u slučaju nesreće. Posebno, trebaju biti ugrađeni tako da:

3.2.2.1.      remeni ne smiju doći u položaj koji bi mogao predstavljati opasnost za putnike;

3.2.2.2.      je mogućnost da pojas, kad je pravilno namješten, sklizne s ramena smanjena na najmanju moguću mjeru;

3.2.2.3.      je opasnost slabljenja djelovanja remena zbog dodira s oštrim tvrdim dijelovima smanjena na najmanju moguću mjeru.

3.2.2.4.      Sigurnosni pojas za svako sjedalo treba biti izveden i ugrađen tako da bude spreman za uporabu. Ako se cijelo sjedalo ili sjedište sjedala i/ili naslon sjedala može preklopiti zbog omogućavanja prilaza u stražnji dio vozila zbog prijevoza robe ili prtljage, nakon preklapanja i vraćanja sjedala u položaj za sjedenje, sigurnosne pojase predviđene za ta sjedala jedna osoba mora moći lako izvući ispod ili iza sjedala prema uputama iz priručnika za uporabu vozila, a bez potrebe za vježbom ili osposobljavanjem.

3.2.2.5.      Tehnička služba treba potvrditi da u slučaju kad se jezičak kopče nalazi u kopči i korisnik nije na sjedalu:

                  – moguća labavost pojasa ne sprječava pravilnu gradnju sustava za držanje prema uputama proizvođača, i

                  – kod pojasa na tri točke na trbušnom dijelu pojasa može ostvariti napetost od najmanje 50 N ako se nateznom silom djeluje izvana na dijagonalnom dijelu pojasa.

3.3.            Posebni zahtjevi za krute dijelove sigurnosnih pojasa ili sustava za držanje

3.3.1.         Kruti dijelovi kao što su kopče, naprave za namještanje i pričvrsni dijelovi ne smiju u slučaju nesreće povećati mogućnost tjelesne povrede korisnika ili drugih putnika.

3.3.2.         Naprava za otvaranje kopče treba biti jasno vidljiva i lako dostupna korisniku, a opet konstruirana tako da se ne može otvoriti nenamjerno ili slučajno. Kopča treba biti smještena tako da je lako dostupna spasiocu koji hitno treba osloboditi korisnika.

                  Kopča treba biti ugrađena tako da je korisnik, kad nije opterećena i kad nosi težinu korisnika, može otvoriti jednostavnim pokretom bilo koje ruke u jednom smjeru. Kod sigurnosnih pojasa i sustava za držanje na prednjim vanjskim pojasima osim koda H pojasa, kopču treba na isti način moći zatvoriti.

                  Treba provjeriti da ako je kopča u dodiru s korisnikom njezina dodirna površina treba zadovoljavati zahtjeve iz točke 2.4.2.1 ovog priloga.

3.3.3.         Pojas se u uporabi treba automatski prilagoditi korisniku ili treba biti konstruiran tako da je naprava za ručno namještanje lako dostupna korisniku koji sjedi te da je jednostavna i laka za uporabu. Također, korisnik treba moći pojas zategnuti jednom rukom i tako ga prilagoditi svojoj tjelesnoj građi i položaju sjedala u vozilu.

3.3.4.         Sigurnosni pojasi i sustavi za držanje s uvlačnikom trebaju biti ugrađeni tako da uvlačnici djeluju pravilno i slažu pojas učinkovito.

3.4.            Za obavješćivanje korisnika vozila o odredbama kod prijevoza djece treba zadovoljiti zahtjeve priloga XVIII.

4.               ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU SIGURNOSNIH POJASA I SUSTAVA ZA DRŽANJE

4.1.            Zahtjev za homologaciju prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip vozila s obzirom na ugradbu sigurnosnih pojasa i sustava podnosi proizvođač vozila.

4.2.            Obrazac opisnog dokumenta dan je u prilogu II., dodatak 2.

4.3.            Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja treba dostaviti vozilo koje predstavlja tip vozila koji se homologira.

5.               DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA

5.1.            Ako su ispunjeni svi potrebni zahtjevi, dodijelit će se homologacija prema članku 8. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

5.2.            Obrazac certifikata o homologaciji dan je u:

5.2.1.         prilogu II., dodatak 3, za zahtjeve iz točke 2.1;

5.2.2.         prilogu II., dodatak 4, za zahtjeve iz točke 4.

5.3.            Za svaki homologirani tip sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje i za svaki homologirani tip vozila dodijelit će se homologacijski broj prema prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Isti homologacijski broj država članica ne smije dodijeliti kojemu drugom tipu sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje, ili drugom tipu vozila.

6.               PREINAKE TIPA I IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJA

6.1.            U slučaju preinake tipa vozila ili sigurnosnog pojasa, ili sustava za držanje homologiranog prema ovom pravilniku, primjenjuju se odredbe iz članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

 

Slika 1

 

Piktogram

 

 

PRILOG II.

 

HOMOLOGACIJSKA DOKUMENTACIJA

 

Dodatak 1

 

OPISNI DOKUMENT broj…

koji se odnosi na homologaciju tipa sastavnog dijela

sigurnosnih pojasa i sustava za držanje (Pravilnik TPV 131)

Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se priložiti u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti u priklad­nom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, treba navesti podatke o njihovom djelovanju.

0.               OPĆI PODACI

0.1.            Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.            Tip i trgovačka oznaka:

0.5.            Ime i adresa proizvođača:

0.7             Za sastavne dijelove i posebne tehničke jedinice, mjesto i način pričvršćenja EZ homologacijske oznake:

0.8.            Naziv i adresa proizvođača:

1.               POPIS VOZILA KOJA SU PREDVIĐENA ZA UGRAD­BU NAPRAVE (AKO JE POTREBNO)

2.               OPIS NAPRAVE

2.1.            Sigurnosni pojas

2.1.1.         Oblik sigurnosnog pojasa (pojas na dvije točke, tri točke, statički, automatski):

2.1.2.         Podaci o remenu (materijal, tkanje, mjere i boja):

2.1.3.         Tip uvlačnika (oznaka uvlačnika prema točki 1.1.3.2.2. priloga III. Pravilnika TPV 131):

2.1.3.1.      Podaci o dodatnim funkcijama, ako je potrebno:

2.1.4.         Crteži krutih dijelova (prema točki 1.2.1 priloga I. Pravilnika TPV 131):

2.1.5.         Shema sklopa sigurnosnog pojasa na kojoj su vidljivi kruti dijelovi i njihovi položaji:

2.1.6.         Upute za ugradbu koje između ostalog pokazuju ugradbu uvlačnika i njegove osjetilne naprave:

2.1.7.         Ako postoji naprava za namještanje visine pojasa, treba navesti smatra li se ona dijelom pojasa:

2.1.8.         Za zateznu napravu ili sustav zatezanja, potpun tehnički opis konstrukcije i djelovanja uključujući i moguću osjetilnu napravu i opis načina aktiviranja i sprječavanja nenamjernog aktiviranja:

2.2.            Sustav za držanje

                  Osim podataka propisanih u točki 2.1. iznad

2.2.1.         Crteži bitnih dijelova strukture vozila i ojačanja sidrišta sjedala:

2.2.2.         Crteži sjedala koji prikazuju njegovu konstrukciju, sustav namještanja, način učvršćenja dijelova s popisom upotrijebljenih materijala:

2.2.3.         Crtež ili fotografija ugrađenog sustava za držanje

2.3.            Sustav za držanje djece

2.3.1.         Kategorija (kategorije):     

2.3.2.         Skupina (skupine) s obzirom na masu:

2.3.3.         Naprijed okrenut sustav za držanje djece/natrag okrenut sustav za držanje djece/prijenosno dječje sjedalo (1)

2.3.4.         Ugrađen/neugrađen/djelomičan/pomoćno sjedište (1)

2.3.5.         Tip sigurnosnog pojasa: (za odrasle osobe) pojas na tri točke /(za odrasle) trbušni pojas/posebni tip/uvlačnik (1)

2.3.6.         Druge značajke: sklop sjedala/zaslon od udara (1)

2.3.7.         Crteži, sheme i nacrti sustava za držanje djece uključujući uvlačnik, sklop sjedala, ugrađen zaslon od udara:

2.3.8.         Deklaracija o toksičnosti u skladu s točkom 6.1.5. priloga XVII.:

2.3.9.         Deklaracija o zapaljivosti u skladu s točkom 6.1.6. priloga XVII.:

Datum, spis

______
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

Dodatak 2

 

OPISNI DOKUMENT broj…

prema prilogu I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih

vozila(*) za homologaciju tipa vozila s obzirom na sigurnosne

pojase i sustave za držanje (Pravilnik TPV 131)

Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se priložiti u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti u priklad­nom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, treba navesti podatke o njihovom djelovanju.

_____
* Točke i napomene u ovome opisnom dokumentu odgovaraju onim iz priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Točke koje su nepotrebne u smislu ovoga pravilnika su izostavljene.

 

0.               OPĆI PODACI

0.1.            Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.            Tip i trgovačka oznaka (oznake):

0.3.            Identifikacijska oznaka tipa, ako je označena na vozilu(b):

0.3.1'>0.3.1 style='mso-tab-count:1'>         Mjesto oznake:

0.4             Kategorija vozila(c):

0.5             Naziv i adresa proizvođača:

0.8             Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

1.               OPĆI KONSTRUKCIJSKI PODACI O VOZILU

1.1.            Fotografije i/ili crteži vozila uzorka:

9.               NADOGRADNJA

9.10.3        Sjedala

9.10.3.1.    Broj:

9.10.3.2.    Položaj i razmještaj:

9.10.3.2.1. Mjesto(a) za sjedenje namijenjena uporabi samo za vrijeme mirovanja vozila:

9.10.3.4.    Tehničke značajke: za sjedala koja nisu homologirana kao sastavni dio, opis i crteži:

9.10.3.4.1. sjedala i njihova sidrišta:

9.10.3.4.2. sustav za namještanje:

9.10.3.4.3. sustav za pomicanje i blokiranje:

9.10.3.4.4. sidrišta sigurnosnih pojasa ako su uključena u strukturu sjedala:

9.12.          Sigurnosni pojasi i/ili drugi sustavi za držanje pojasa

9.12.1.       Broj i položaj sigurnosnih pojasova i sustava za držanje i sjedala na kojima se mogu upotrijebiti:

           

 

Potpuna
homologacijska oznaka

Inačica (ako postoji)

Naprava za namještanje pojasa po visini

(označiti da/ne/opcija)

Prvi red sjedala

L

C

R

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Drugi red sjedala (1)

L

C

R

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(1) Tablica se može proširiti za vozila s više od dva reda sjedala ili ako u jednom redu ima više od tri sjedala.

(R = desno sjedalo, C = središnje sjedalo, L = lijevo sjedalo)

 

 

9.12.2. Vrsta i položaj dodatnih sustava za držanje (označiti da/ne/opcija):

 

 

Prednji zračni jastuk

Bočni zračni jastuk

Zatezna naprava pojasa

Prvi red sjedala

 

L

C

R

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Drugi red sjedala (1)

L

C

R

 

 

 

 

 

 

 

 

 

           

 (1) Tablica se može proširiti za vozila s više od dva reda sjedala ili ako u

  jednom redu ima više od tri sjedala.

 (R = desno sjedalo, C = središnje sjedalo, L = lijevo sjedalo)

 

 

9.12.3.       Broj i položaj sidrišta sigurnosnih pojasa i potvrda o sukladnosti s Pravilnikom TPV 131 (npr. homologacijski broj ili ispitni izvještaj):

Datum, spis

 

Dodatak 3

 

Obrazac

(najveći format: A4 (210 x 297 mm)

 

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA

            Pečat nadležnog tijela

 

Izjava o:

– homologaciji (1)

– izmjeni i dopuni homologacije (1)

– odbijanju homologacije (1)

– povlačenju homologacije (1)

za tip vozila/sastavnoga dijela /zasebne tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu../../EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktive../../EC).

Broj homologacije:

Razlog za izmjenu/dopunu:

_____
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje

 

DIO I.

0.1             Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2             Tip i opći trgovački opis:

0.3             Identifikacijska oznaka tipa ako je označena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):

0.3.1          Mjesto te oznake:

0.4             Kategorija vozila (1) (3):

0.5             Naziv i adresa proizvođača:

0.7             U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake:

0.8             Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

 

DIO II.

1.               Dodatni podaci (po potrebi): vidi dopunu

2.               Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.               Datum izvještaja o ispitivanju:

4.               Broj izvještaja o ispitivanju:

5.               Napomene: vidi dopunu:

6.               Mjesto:

7.               Datum:

8.               Potpis:

9.               Priložen je popis dokumenata koji čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji se mogu dobiti na zahtjev.

            Dopuna certifikatu o homologaciji br. …….koji se odnosi na homologaciju sastavnog dijela sigurnosnog pojasa i sustava za držanje s obzirom na Direktivu 77/541/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktive../../EC

 

1.               Dodatni podaci

1.1             Vrsta:

                  (upotrijebiti simbole i oznake određene u točkama 1.3 i 1.4 priloga III., po potrebi navesti dodatne značajke kao što su naprava za namještanje pojasa prema visini, zatezni uređaj, itd.)

1.2             Vozila za koja je naprava predviđena:

1.3.            Položaj u vozilu gdje se naprava ugrađuje (1):

1.4.            Dopunski podaci za sustave za držanje djece

1.4.1.         Kategorija (e)

1.4.2.         Skupina (e) s obzirom na masu

1.4.3.         naprijed okrenut sustav za držanje djece/natrag – okrenut sustav za držanje djece/prijenosno dječje sjedalo (2)

1.4.4.         Ugrađen/neugrađen/djelomičan/pomoćno sjedište (2)

1.4.5.         Tip sigurnosnog pojasa: (za odrasle osobe) pojas na tri točke /(za odrasle) trbušni pojas/posebni tip/uvlačnik (2)

1.4.6.         Druge značajke: sklop sjedala/zaslon od udara (2)

2.               Napomene

 

______

(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koju se odnosi certifikat o homologaciji, takvi znakovi moraju u dokumentaciji biti zamijenjeni znakom »?« (npr. ABC??123???).

(3) Prema definiciji u prilogu II. A Direktive 70/156/EEC.

(1) Ako je pojas homologiran prema odredbama točke 2.6.1.3.3. priloga I. Pravilnika 131 – Direktive 77/541/EEC, on smije biti ugrađen samo na vanjskom prednjem sjedalu zaštićenom zračnim jastukom ispred njega, pod uvjetom da je vozilo homologirano prema Pravilniku 153 - Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 96/79/EC (SL br. L 18, 21. 1. 1997., str. 1.)

 

 

rcase'> 4

 

Obrazac

(najveći format: A4 (210 x 297 mm)

 

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI

            Pečat nadležnog tijela

 

Izjava o:

– homologaciji (1)

– izmjeni i dopuni homologacije (1)

– odbijanju homologacije (1)

– povlačenju homologacije (1)

za tip vozila/sastavnoga dijela /zasebne tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu../../EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktive../../EC).

Broj homologacije:

Razlog za izmjenu/dopunu:

 

DIO I.

0.1             Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2             Tip i trgovačka oznaka:

0.3             Identifikacijska oznaka tipa ako je označena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):

0.3.1          Mjesto te oznake:

0.4             Kategorija vozila (1) (3):

0.5             Naziv i adresa proizvođača:

0.7             U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake:

0.8             Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

______

(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koju se odnosi certifikat o homologaciji, takvi znakovi moraju u dokumentaciji biti zamijenjeni znakom »?« (npr. ABC??123???).

(3) Prema definiciji u Prilogu II. A Direktive 70/156/EEC.

 

DIO II.

1.               Dodatni podaci (po potrebi): vidi dopunu

2.               Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.               Datum izvještaja o ispitivanju:

4.               Broj izvještaja o ispitivanju:

5.               Napomene: vidi dopunu:

6.               Mjesto:

7.               Datum:

8.               Potpis:

9.               Priložen je popis dokumenata koji čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji se mogu dobiti na zahtjev.

 

Dodatak certifikatu o homologaciji br..... koji se odnosi na homologaciju tipa vozila s obzirom na Direktivu 77/541/EEC prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktive../../EC

 

1.               Dodatni podaci

1.1             Oznaka sigurnosnih pojasova ili sustava za držanje koji se mogu ugraditi u vozila:

1.1.1.         Marka:

1.1.2.         Oznaka homologacije sastavnog dijela:

1.1.3.         Položaj u vozilu:

1.2.            Sidrišta sigurnosnih pojasa:

1.2.1.         Homologacijska oznaka:

1.3.            Sjedala:

1.1.1.         Homologacijska oznaka, ako postoji:

5.               Napomene:

 

PRILOG III.

 

OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOGA DIJELA

 

1.1             Svaki sigurnosni pojas ili sustav za držanje putnika koji je sukladan s tipom koji je homologairanim na temelju ovoga pravilnika treba nositi oznaku homologacije sastavnog dijela.

                  Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od:

1.1.1.         pravokutnika oko maloga slova »e« i broja 25 (razlikov­ni broj za Republiku Hrvatsku)

1.1.2.         u blizini pravokutnika, osnovnoga homologacijskog broja sadržana u četvrtome dijelu homologacijskoga broja tipa određena u prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila ispred kojega je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji označuje posljednje važnije dopune i izmjene Direktive 77/541/EEC na dan dodjeljivanja homologacije tipa. U ovom pravilniku taj je redoslijedni broj 04 za sigurnosne pojase za odrasle i sustave za održavanje, a broj 03 za sustave za držanje djece.

1.1.3.               Dodatni znak ili znakovi postavljeni iznad pravokutnika.

1.1.3.1.      Slovo »A« za pojas na tri točke, slovo »B« za trbušni pojas i slovo »S« za pojas posebnog tipa.

1.1.3.2.      Simboli iz točke 1.1.3.1 dopunjavaju se sa sljedećim oznakama:

1.1.3.2.1.   Malim slovom »e« u slučaju pojasa s napravom za apsorpciju energije.

1.1.3.2.2.   Malim slovom »r« u slučaju pojasa s uvlačnikom, koje slijedi broj tipa uvlačnika u skladu s točkom 1.8 priloga I. i malim slovom »m« u slučaju uvlačnika s blokadom u opasnosti s višestrukom osjetljivošću.

1.1.3.2.3.   Slovo »p« kod pojasa sa zatezačem.

1.1.3.3.      Ako je sigurnosni pojasi dio sustava za držanje, ispred simbola iz točke 1.1.3.1 stavlja se slovo »Z«.

1.1.4.         Sigurnosni pojasovi s uvlačnikom tipa 4N trebaju također nositi oznaku sastavljenu od pravokutnika u kojem je prekriženo vozilo kategorije M1, što znači da je uporaba tog tipa uvlačnika u vozilima te kategorije zabranjena.

1.1.5.         Ako je sigurnosni pojas homologiran u skladu s odred­bama točke 2.6.1.3.3. priloga I. ovoga pravilnika, treba biti označen s riječju AIRBAG koja se nalazi u pravokutniku.

1.1.6.         Kod sustava za držanje djece iznad pravokutnika treba se nalaziti sljedeći tekst:

1.1.6.1.      riječ(i) »univerzalni«, »ograničeni«, »poluniverzalni« ili »za određeno vozilo«, ovisno o kategoriji sustava za držanje

1.1.6.2.      raspon masa za koje je namijenjen sustav za držanje djece, i to:

                  do 10 kg; do 13 kg; od 9 do 18 kg; 15 do 25 kg; 22 do 36 kg; do 18 kg; 9 do 25 kg; 15 do 36 kg; do 25 kg; 9 do 36 kg; do 36 kg,

1.1.6.3.      simbol »Y« kod sigurnosnog pojasa koji sadrži međunožni remen

1.1.6.4.      simbol »S« kod sustava za držanje za posebne potrebe.

1.2.            Podaci iz točke 1.1 trebaju biti jasno čitljivi i neizbrisivi i moraju biti navedeni na natpisu ili neposredno označeni. Natpis ili oznaka treba biti otporna na trošenje.

 

2. PRIMJERI HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA SASTAVNOGA DIJELA

 

2.1.

 

 

Sigurnosni pojas s prikazanom homologacijskom oznakom je sigurnosni pojas na tri točke (»A«) opremljen s napravom za apsorpciju energije (e), homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema Direktivi 77/541/EEC (04) pod brojem 2439.

 

2.2.

 

Sigurnosni pojas s prikazanom homologacijskom oznakom je trbušni pojas (»B«) opremljen s uvlačnikom tipa 4 s višestrukom osjetljivošću homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema Direktivi 77/541/EEZC (04) pod brojem 2439.

 

2.3.

 

Sigurnosni pojas s prikazanim homologacijskim brojem je poseban tip pojasa (»S«) opremljen s napravom za apsorpciju energije (e), koji čini dio sustava za držanje (»Z«), homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema Direktivi 77/541/EEC (04) pod brojem 2439.

 

2.4.

 

Sigurnosni pojas označen s ovom homologacijskom oznakom je sigurnosni pojas na tri točke (»A«) s uvlačnikom s višestrukom osjetljivošću (»m«) tipa 4N (»r4N«), kome je homologacija tipa sastavnoga dijela dodijeljena u Nizozemskoj (»e4«) prema Direktivi 77/541/EEC (04) pod homologacijskim brojem 2439. Taj sigurnosni pojas ne smije biti ugrađen u vozila kategorije M1.

Napomena: Osnovni homologacijski broj i simboli trebaju se nalaziti u blizini četverokuta.

 

2.5."'>2.5.

 

Sigurnosni pojas označen s ovom homologacijskom oznakom je sigurnosni pojas na tri točke (»A«) opremljen apsorberom energije »e« koji zadovoljava posebne zahtjeve točke 2.6.1.3.3. priloga I. Direktive 77/541/EEC s uvlačnikom s višestrukom osjetljivošću (»m«) tipa 4 »r4«, kome je homologacija tipa sastavnoga dijela dodijeljena u Nizozemskoj (»e4«) prema Direktivi 77/541/EEC (04) pod homologacijskim brojem 2439. Taj sigurnosni pojas ne smije biti ugrađen u vozila kategorije M1.

 

PRILOG IV.

 

PRIMJER UREĐAJA ZA ISPITIVANJE TRAJNOSTI UVLAČNIKA

 

 

PRILOG V.

 

PRIMJER UREĐAJA ZA ISPITIVANJE UVLAČNIKA S BLOKIRANJEM U OPASNOSTI

 

Slika prikazuje uređaj koji se sastoji od motorom pogonjenog podiznog brijega čiji je podizač žicama vezan za mala kolica postavljena na tračnice. Podizač sadrži napravu »praznog hoda« koja apsorbira svaki pomak u slučaju da kalem uvlačnika blokira prije nego podizač napravi puni hod. Kombinacija oblika podiznog brijega i brzina vrtnja motora mora dati zahtijevano ubrzanje navedeno u točki 2.7.7.2.2 priloga I., a hod mora biti veći od najvećega dopuštenog pomaka pojasa prije blokade.

Na kolicima je okretni nosač koji omogućava da se uvlačnik namjesti u različite položaje u odnosu na smjer kretanja kolica.

Pri ispitivanju osjetljivosti uvlačnika na pomicanje remena, uvlačnik se postavi na odgovarajuće učvršćen nosač dok se remen pričvrsti na kolica.

Pri izvođenju tih ispitivanja treba upotrijebiti sve nosače itd. koje isporučuje proizvođač ili njegov zastupnik da bi se kod ispitivanja što bolje oponašao predviđeni način ugradbe u vozilo.

Svaki dodatni nosač itd. potreban za oponašanje predviđenog načina ugradbe u vozilo treba dostaviti proizvođač ili njegov zastup­nik.

                                  

 

PRILOG VI.

 

PRIMJER UREĐAJA ZA ISPITIVANJE OTPORNOSTI UVLAČNIKA NA PRAŠINU

 

 

PRILOG VII.

 

OPIS ISPITNIH KOLICA, SJEDALA, SIDRIŠTA I NAPRAVE ZA ZAUSTAVLJANJE

1. ISPITNA KOLICA

Pri ispitivanju sigurnosnih pojasa, ispitna kolica koja nose samo sjedalo trebaju imati masu od 400 ± 20 kg. Pri ispitivanju sustava za držanje, ispitna kolica zajedno s učvršćenom strukturom vozila trebaju imati masu od 800 kg. Po potrebi se ukupna masa kolica i struktura vozila smije povećavati dodavanjem po 200 kg. U nijednom slučaju ukupna masa ne smije odstupati od nazivne vrijednosti za više od ±40 kg.

2. SJEDALO

Osim pri ispitivanju sustava za držanje, sjedalo treba biti krute konstrukcije i glatke površine. U obzir treba uzeti posebnosti prikazane na slici br. 1, pazeći pri tome da nijedan metalni dio ne dođe u dodir s pojasom.

3. SIDRIŠTA

Sidrišta trebaju bitaju biti postavljena kako je prikazano na slici 1. Kružne ozna predstavljaju raspored sidrišta pokazuju gdje se krajevi pojasa trebaju pričvrstiti na ispitna kolica ili na uređaj za mjerenje sile, ovisno o slučaju. Sidrišta za uobičajenu uporabu su točke A, B, i K ako dužina remena između gornjeg ruba kopče i rupe za učvršćenje držača remena nije više od 250 mm. U suprotnom, treba upotrijebiti točke A1 i B1. Struktura koja nosi sidrište mora biti kruta. Gornje se sidrište ne smije pomaknuti za više od 0.2 mm u uzdužnom smjeru kad se u tom smjeru optereti silom od 98 daN. Ispitna kolica trebaju biti konstruirana tako da tijekom ispitivanja ne dođe do trajnih deformacija dijelova koji nose sidrišta.

Tolerancija položaja točaka sidrišta je takva da svaka točka sidrišta treba biti udaljena najviše 50 mm od odgovarajućih točaka A, B i K označenih na slici 1 ili A1, B1 i K, ovisno o slučaju.

Ako je za učvršćenje uvlačnika potrebno i četvrto sidrište, ono treba:

– biti postavljeno na okomitoj uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz K

– omogućiti da se uvlačnik nagne za kut koji je propisao proizvođač

– biti postavljeno na kružnici središta K i polumjera KB1 = 790 mm ako duljina između gornje vodilice remena i izlaza remena iz uvlačnika nije manja od 540 mm ili, u svim drugim slučajevima, na kružnici središta K i polumjera 350 mm.

3.1. Kod pojasa opremljenih napravom za namještanje pojasa prema visini definiranoj u točki 1.8.6. ovoga pravilnika, ta naprava treba biti učvršćena za kruti okvir ili za dio vozila na koji je normalno ugrađena, a taj dio vozila treba biti sigurno učvršćen na ispitna kolica.

4. NAPRAVA ZA ZAUSTAVLJANJE

Napravu čine dva paralelno postavljena istovjetna amortizera, osim u slučaju sustava za držanje kad treba upotrijebiti četiri amortizera za nazivnu masu od 800 kg. Po potrebi treba upotrijebiti dodatni amortizer za svakih dodatnih 200 kg nazivne mase.

Svaki se amortizer sastoji od:

– vanjskog kućišta izvedenog od čelične cijevi

– poliuretanske cijevi za apsorpciju energije

– polirane čelične glave ovalnog oblika koja ulazi u cijev za apsorpciju energije

– osovine i naletne ploče.

Na slikama 2, 3 i 4 prikazane su mjere različitih dijelova amortizera. Značajke apsorpcijskog materijala dane su u tablici dolje. Prije samog ispitivanja, potrebno je cijevi bez prethodne uporabe kondicionirati najmanje 12 sati na temperaturi između 15 i 25 °C. Temperatura naprave za zaustavljanje tijekom dinamičkog ispitivanja sigurnosnih pojasa i sustava za držanje treba biti ista kao za vrijeme umjeravanja s tolerancijom od ± 2 °C.

Zahtjevi koje naprava za zaustavljanje treba zadovoljiti navedeni su u prilogu IX. Prihvaća se i neka druga naprava koja daje istovrijedne rezultate.

 

ZNAČAJKE APSORPCIJSKOG MATERIJALA(Metoda ASTM D 735, ako nije drugačije navedeno)

 

Tvrdoća Shore A:                     95 ± 2 i 20 ± 5°C

Probojna čvrstoća:                    RO  343 daN/cm2

Najmanje rastezanje:                 A0 400%

Modul:                                     kod 100% rastezanja: 108 daN/cm2

                                                kod 300% rastezanja:  235 daN/cm2

Krtost pri niskim temperaturama

(metoda ASTM D 736):           pet sati na -55 °C

Stišljivost (metoda B):               22 sata na 70 °C  45%

Gustoća kod 25 °C:                  1,05 do 1,10

Starenje na zraku (metoda ASTM D 573):

– 70 sati na 100 °C– tvrdoća po Shoru A: najveće odstupanje ±3

                                                – probojna čvrstoća:        smanjenje < 10% RO

                                                – rastezanje:                    smanjenje < 10% AO

                                                – masa:                            smanjenje < 1%

Potapanje u ulju (metoda ASTM No.1 Oil):

– 70 sati na 100 °C      – tvrdoća po Shoru A: najveće odstupanje ±4

                                                – probojna čvrstoća:        smanjenje < 15% RO

                                                – astezanje:                      smanjenje < 10% AO

                                                – obujam:                        povećanje < 5%

Potapanje u ulju (metoda ASTM No. 3 Oil):

– 70 sati na 100 °C                  – probojna čvrstoća:        smanjenje < 15 % RO

                                                – izduženje:                      smanjenje < 15 % AO

                                                – obujam:                        povećanje < 20%

Potapanje u destiliranoj vodi:

– tjedan dana na 70 °C             – probojna čvrstoća:        smanjenje < 35 % RO

                                                – izduženje:                      povećanje < 20 % AO

 

 

 

Slika 1: Ispitna kolica, sjedalo, položaj sidrišta

 

 

 

Slika 2: Naprava za zaustavljanje

 

 

 

Slika 3: Naprava za zaustavljanje (poliuretanska cijev)

 

 

 

Slika 4: Naprava za zaustavljanje (glava ovalnog oblika)

 

Opća tolerancija ± 0.2(sve mjere u mm)

    

 

PRILOG VIII.

 

OPIS ISPITNE LUTKE

1.               SPECIFIKACIJA ISPITNE LUTKE

1.1.            Opći zahtjevi

                  Glavne značajke ispitne lutke navedene su u sljedećim slikama i tablicama:

                  slika 1: bočni pogled na glavu, vrat i trup;

                  slika 2: pogled sprijeda na glavu, vrat i trup;

                  slika 3: bočni pogled na kuk, bedra i donji dio noge;

                  slika 4: pogled sprijeda na kuk, bedra i donji dio noge;

                  slika 5: osnovne mjere;

                  slika 6: lutka u sjedećem položaju, koja prikazuje:

                  – položaj težišta

                  – točke u kojima se mjeri pomak

                  – visina ramena;

                  tablica 1: masa glave, vrata, trupa, bedra i donjeg dijela noge

                  tablica 2: reference, nazivi, materijali i osnovne mjere dijelova ispitne lutke.

1.2             Opis lutke

1.2.1          Struktura donjeg dijela nogu (vidjeti sliku 3 i 4)

                  Struktura donjeg dijela nogu sastoji se od tri dijela:

                  – ploča stopala (30)

                  – cijev potkoljenice (29)

                  – cijev koljena (26).

                  Cijev koljena ima dva izdanka koji ograničavaju pomicanje donjeg dijela noge s obzirom na bedro. Donji dio noge može se zakrenuti za približno 120°.

1.2.2          Struktura bedra (vidjeti sliku 3 i 4)

                  Struktura bedra se sastoji iz tri dijela:

                  – cijev koljena (22)

                  – cijev bedra (21)

                  – cijev kuka (20).

                  Pomicanje koljena ograničeno je s dva utora u cijevi koljena (22), u koje ulaze izdanci na cijevi noge.

1.2.3          Struktura trupa (vidjeti sliku 1 i 2)

                  Struktura trupa se sastoji od sljedećih dijelova:

                  – cijev kuka (2)

                  – lanac s valjčićima (4)

                  – rebra (6) i (7)

                  – prsna kost (8)

                  – držači lanca (3 i djelomično 7 i 8).

1.2.4.         Vrat (vidjeti slike 1 i 2)

                  Vrat je sastavljen od sedam poliuretanskih diskova (9). Stupanj čvrstoće vrata može se namjestiti natezačem lanca.

1.2.5.         Glava (vidjeti slike 1 i 2)

                  Glava (15) je šuplja; poliuretan je ojačan čeličnim obručima (17). Natezač lanca kojim se namješta vrat sastoji se od poliamidne kocke (10), cjevastog odstojnika (11) i dijelova natezača (12 i 13). Glava se može okretati u zglobu između prvog i drugog vratnog kralješka (zglob atlas osi), koji se sastoji od sklopa za namještanje (14 i 18), odstojnika (16) i poliamidne kocke (10).

1.2.6.         Zglob koljena (vidjeti sliku 4)

                  Donji dio noge i bedra povezuje cijev (27) i natezač (28).

1.2.7.         Zglob bedra (vidjeti sliku 4)

                  Bedra i trup su povezani cijevima (23), tarnim pločicama (24) i natezačima (25).

1.2.8.         Poliuretan

                  Tip: smjesa: PU 123 CH

                  Tvrdoća: 50 do 60 Shore-a A

1.2.9.         Kombinezon

                  Ispitna lutka je obučena u poseban kombinezon.

2.               KOREKCIJA MASE

                  Da bi se dobile određene vrijednosti lutke i prilagodila njezina ukupna masa, raspored masa na lutki treba prilagoditi pomoću šest korekcijskih utega od 1 kg koji se mogu pričvrstiti na zglob kuka. Na leđni dio trupa se može pričvrstiti šest drugih poliuretanskih utega po 1 kg.

3.               OBLOGA

                  Između prsnog koša ispitne lutke i kombinezona treba postaviti oblogu. Obloga treba biti napravljena od polietilenske pjene koja treba zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

                  – tvrdoća: 7 do 10 Shore A

                  – debljina: 25 ± 5 mm.

                  Obloga treba biti zamjenjiva.

4.               NAMJEŠTANJE ZGLOBOVA

4.1.            Općenito

                  Da bi se dobili ponovljivi rezultati, potrebno je odrediti i moći namještati trenje u svakom zglobu.

4.2.            Zglob koljena:

                  zategnub koljena;

                  postaviti bedro i donji dio noge u vertikalni položaj;

                  okrenuti donji dio noge za 30°;

                  postupno popuštati natezač sve dok donji dio noge ne počne padati uslijed svoje vlastite težine;

                  blokirati natezač u tom položaju.

4.3.            Zglobovi bedra:

                  povećati krutost bedrenih zglobova zbog namještanja;

                  postaviti bedra u vodoravni položaj, a trup u vertikalni položaj;

                  zakrenuti trup prema naprijed da s bedrom zatvori kut od 60°;

                  postupno popuštati natezač sve dok trup ne počne padati uslijed svoje vlastite težine;

                  blokirati natezač u tom položaju.

4.4.            Zglob atlas-osi:

                  Namjestiti zglob tako da drži težinu glave u smjeru prema naprijed i prema nazad.

4.5             Vrat:

                  vrat se namješta natezačem lanca (13);

                  kad je vrat namješten, gornji dio natezača se djelovanjem vodoravne sile od 10 daN treba pomaknuti za 40 do 60 mm.

 

TABLICA 1

 

Sastavni dijelovi ispitne lutke

Masa u kilogramima

Glava i vrat

4,6 ± 0,3

Trup i ruke

40,3 ± 1,0

Bedra

16,2. ± 0,5

Donji dio noge i stopalo

9,0 ± 0,5

Ukupna masa s korekcijskim utezima

75,5 ± 1,0

 

 

TABLICA 2

 

Broj

Naziv

Materijal

Mjere

1

Tijelo

poliuretan

2

Bedrena cijev

čelik

76 x 70 x 100 mm

3

Držači lanca verige

čelik

25 x 10 x 70 mm

4

Lanac s valjč.

čelik

3/4 mm

5

Rameni dio

poliuretan

6

Rebra (nosač)

čelik

30 x 30 x 3 x 250 mm

7

Rebra

Izbušena
čelična ploča

400 x 85 x 1,5 mm

8

Prsna kost

Izbušena
čelična ploča

250 x 90 x 1,5 mm

9

Diskovi (šest)

poliuretan

Ø 90 x 20 mm

Ø 80 x 20 mm

Ø 75 x 20 mm

Ø 70 x 20 mm

Ø 65 x 20 mm

Ø 60 x 20 mm

10

Blok

poliamid

60 x 60 x 25 mm

11

Cijevasti odstojnik

čelik

40 x 40 x 2 x 50 mm

12

Vijak natezača

čelik

M 16 x 90 mm

13

Matica natezača

čelik

M 16

14

Natezač zgloba i
Atlas-osi

čelik

Ø 12 x 130mm (M12)

15

Glava

poliuretan

16

Cjevasti odstojnik

čelik

Ø 18 x 13 x 17 mm

17

Ploča za pojačanje

čelik

30 x 3 x 500 mm

18

Matica natezača

čelik

M 12

19

Bedra

poliuretan

20

Bedrena cijev

čelik

76 x 70 x 80 mm

21

Cijev bedra

čelik

30 x 30 x 440 mm

22

Cijev koljena

čelik

52 x 46 x 40 mm

23

Vezna cijev kukova

čelik

70 x 64 x 250 mm

24

Tarne pločice (4)

čelik

160x75x1 mm

25

Natezač

čelik

M 12 x 320 mm

Pločice i matice

26

Cijev koljena

čelik

52 x 46x 160 mm

27

Vezna cijev koljena

čelik

44 x 39x 190 mm

28

Ploča natezača

čelik

Ø 70 x 4 mm

29

Cijev potkoljenice

čelik

50 x 50 x 2 x 460 mm

30

Ploča stopala

čelik

100 x 170x3 mm

31

Korekcijski
utezi prsnog koša (6)

poliuretan

po 1 kg

32

Obloga

poliuretanska pjena

350 x 250 x 25 mm

33

Kombinezon

trake od pamuka i poliamida

 

34

Korekcijski utezi bedrenog zgloba (šest)

čelik

masa od 1 kg

 

 

 

Slika 1.

 

Slika 2.

 

           

 

           

Slika 3.

Slika 4.

 

 

 

Slika 5. i 6.

 

Ispitna lutka u sjedećem položaju prikazana je na slici 1 priloga VII.

G = težište

T = mjerna točka na trupu (smještena na središnjoj crti prednjeg dijela lutke)

P = mjerna točka zdjelice (smještena na središnjoj crti stražnjeg dijela lutke).

 

PRILOG IX.

 

OPIS KRIVULJE USPORENJA ISPITNIH KOLICA U FUNKCIJI VREMENA

(Krivulja za ispitivanje naprave za zaustavljanje)

 

 

Krivulja usporenja ispitnih kolica, otežanih inercijskom masom tako da pri da pri ispitivanju sigurnosnog pojasa imaju ukupnu masu 455 kg ±20 kg, a pri ispitivanju sustava za držanje 910 kg ± 40 kg, pri nazasi ispitnih kolica sa strukturom vozila od 800 kg, mora ostati unutar gore prikazanog koso iscrtanog područja. Ako je potrebno, masa ispitnih kolica i učvršćene strukture vozila može se povećavati dodavanjem po 200 kg, kad treba dodati i inercijsku masu od 28 kg na svakih 200 kg. U svakom slučaju, kod kalibracijske se provjere ukupna masa kolica, strukture vozila i inercijske mase ne smije razlikovati od nazivne vrijednosti za više od ± 40 kg. Zaustavni put kod kalibracije ispitnih kolica treba iznositi 400 ± 20 mm, a brzina ispitnih kolica treba biti 50 ± 1 km/h.

U oba navedena slučaja, mjerna oprema do 60 Hz treba imati uglavnom linearni frekventni odziv, a uporabnu frekvenciju do 100 Hz. Vlastita mehanička titranja s obzirom na učvršćenje pretvarača ne smiju iskriviti čitanje podataka. U obzir treba uzeti utjecaj temperature i dužine kabla na frekventni odziv (1).

_____
1 Ovi zahtjevi su u skladu s SAE Preporukom J 211koja će biti zamijenjena ISO normom koja je u pripremi.

 

PRILOG X.

 

UPUTE ZA UPORABU

Svaki sigurnosni pojas mora imati upute na jeziku ili jezicima zemlje članice u kojoj će se prodavati i mora sadržavati sljedeće:

1.               Upute za ugradbu (nisu potrebne, ako proizvođač isporučuje vozilo s ugrađenim sigurnosnim pojasima) u kojima je detaljno navedeno za koje tipove vozila je pojas namijenjen, pravilan način pričvršćenja sigurnosnog pojasa na vozilo i upozorenje o uporabi pojasa.

2.               Upute za uporabu (ako proizvođač dobavlja vozilo s ugrađenim sigurnosnim pojasima, mogu biti uključena u priručnik za uporabu vozila) moraju sadržavati upute kako bi korisnik imao što veću zaštitu od sigurnosnog pojasa. U tim uputama treba biti navedeno sljedeće:

                  (a) važnost uporabe pojasa pri svakoj vožnji;

                  (b) pravilan način uporabe pojasa, i posebno:

                  – pravilan položaj kopče

                  – važnost tijesnog nalijeganja pojasa na korisnika, kad su u uporabi,

                  – pravilan položaj pojasa s upozorenjem da se ne smiju uvijati

                  – upozorenje da pojedini pojas smije upotrebljavati samo jedan korisnik i da se tim pojasom ne smije vezati dijete koje sjedi u naručju suputnika;

                  (c) način zatvaranja i otvaranja kopče;

                  (d) način namještanja pojasa;

                  (e)način uporabe uvlačnika ako je on dio sigurnosnog pojasa i način provjere ako je blokirao;

                  (f) preporučen način čišćenja pojasa i njihovo sastavljanje nakon čišćenja, gdje je to moguće;

                  (g) potreba zamjene sigurnosnog pojasa ako je bio u uporabi kod teže nesreće, ako pokazuje ozbiljne tragove trošenja, ako je potrgan ili ako je kod pojasa opremljenog zatezačem, zatezač bio aktiviran;

                  (h) upozorenje da se pojas ne smije ni na koji način preinačiti ili prilagođavati jer tako može postati neučinkovit; posebno tamo gdje postoji mogućnost rastavljanja pojasa, moraju postojati upute kako se pojas ponovo pravilno sastavlja;

                  (i) upozorenje da je pojas namijenjen uporabi odraslih osoba;

                  (j) održavanje pojasa kad se ne upotrebljava.

3.               Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom tipa 4N, treba u uputama za ugradbu i na pakiranju biti naznačeno da taj pojas nije prikladan za ugradbu u putnička vozila s više od 9 sjedala uključujući vozača.

4.               Proizvođač vozila treba u priručnik u unijeti obavijest o pogodnosti svakog putničkog sjedala da na njemu sjede djeca do 12 godina (ili 1,5 m visine), ili o ugradbi sustava za držanje djece. Obavijest treba biti na nacionalnom jeziku, ili bar na jednom od nacionalnih jezika zemlje u kojoj se vozilo prodaje.

4.1.            Za svako sjedalo okrenuto prema naprijed, proizvođač treba ili:

4.1.1.         označiti da je sjedalo pogodno za sustave za držanje djece;

4.1.2.         navesti popis univerzalnih ili poluuniverzalnih sustava za držanje djece, ograničenih kategorija ili posebnih kategorija za određeno vozilo koja su pogodna za to sjedalo u vozilu, s naznakom raspona starosne dobi djece za koje su sustavi za držanje namijenjeni;

4.1.3.         isporučiti ugrađeni sustav za držanje djece s naznakom starosne dobi djece za određeni sustav za držanje djece koji odgovara; ili

4.1.4.         neka od kombinacija iz točaka 4.1.1., 4.1.2. ili 4.1.3.

4.1.5.         Ako određena starosna dob nije pokrivena točkama 4.1.1. – 4.1.4. s obzirom na određeno sjedalo, proizvođač treba navesti da djeca te dobi ne smiju sjediti na tom sjedalu.

4.1.6.         Za ove podatke je u dodatku 1 ovog priloga dan primjer odgovarajućeg obrasca

 

Dodatak 1

 

Starosna dob

Položaj sjedala

Prednje putničko

Stražnje putničko

Središnje stražnje

Dodatna sjedala

< 10 kg
(0 do 9 mjeseci)

X

U

L

< 13 kg
(0 do 24 mjeseci)

U

U

L

9 – 18 kg
(9 do 48 mjeseci)

UV

U

L

15 – 36 kg
(4 do 12 mjeseci)

U

U

B

 

 

Legenda:

U: Pogodno za »univerzalnu« kategoriju sustava za držanje homologiranih za uporabu za tu dobnu skupinu.

UV: Pogodno za prema – naprijed usmjerene ‘univerzalne’ kategorije sustava za držanje za uporabu za tu dobnu skupinu.

L: Pogodno za određene sustave za držanje djece s priloženog popisa. Ti sustavi za držanje djece mogu biti posebni za određeno vozilo, ograničeni, poluuniverzalne ili univerzalne kategorije.

B: Ugrađen sustav za držanje djece za tu dobnu skupinu.

X: Sjedalo nepogodno za djecu djecu te dobne skupine.

 

PRILOG XI.

 

ISPITIVANJE DVOSTRUKE KOPČE

(navedeno u točki 2.7.6.5. priloga I.)

 

 

 

PRILOG XII.

 

ISPITIVANJE ABRAZIJOM I ISPITIVANJE MIKROKLIZANJA

 

Slika 1

Ispitivanje tip 1

 

Primjeri ispitivanja, ovisno o tipu naprave za namještanje

 

 

Slika 2

Ispitivanje tip 2

 

Slika 3

Ispitivanje tip 3 i ispitivanje mikroklizanja

 

 

PRILOG XIII.

 

KOROZIJSKO ISPITIVANJE

1                ISPITNI UREĐAJ

1.1.            Ispitna se naprava sastoji od komore sa slanom maglom, spremnika sa slanom otopinom, dovoda odgovarajuće pripremljenog stlačenog zraka, jedne ili više raspršivajućih sapnica, podloge za ispitane uzorke, oprema za zagrijavanje komore i mjerne opreme. Veličina i detalji konstrukcije naprave nisu određeni, ali ispitni uvjeti moraju biti ispunjeni.

1.2             Važno je osigurati da kapljice otopine koje se skupljaju na stropu ili poklopcu komore ne padaju na uzorke i

1.3.            da se kapljice otopine koje padaju s uzoraka pojasa ne vraćaju natrag u spremnik i ponovo raspršuju.

1.4.            Naprava ne smije biti izrađena od materijala koji bi mogao utjecati na korozivno djelovanje magle.

2.               POLOŽAJ ISPITNIH UZORAKA U KOMORI SA SLANOM MAGLOM

2.1.            Uzorci, osim uvlačnika, moraju biti držani ili obješeni pod kutom od 15° do 30° prema okomici, i to po mogućnosti usporedno s glavnim smjerom vodoravnog toka slane magle koji je određen s obzirom na glavni dio ispitivane površine.

2.2.            Uvlačnici moraju biti držani ili obješeni tako da je os kalem na koji je remen namotan okomit na glavni smjeni smjer vodoravnoga toka slane magle kroz komoru. U tom smjeru mora biti postavljen i otvor uvlačnika.

2.3.            Svaki uzorak sigurnosnog pojasa treba biti postavljen tako da se slana magla može skupljati na svim uzorcima.

2.4.            Uzorci moraju biti postavljeni tako da slana otopina ne može kapati s jednog uzorka na drugi.

3.               SLANA OTOPINA

3.1             Slana se otopina priprema tako da se 5 ± 1 masenih dijelova natrijeva klorida rastopi u 95 dijelova destilirane vode. Sol treba biti natrijev klorid bez primjesa nikla i bakra, koja u suhom stanju sadrži najviše 0,1 % natrijeva jodida i zajedno najviše 0,3 % nečistoća.

3.2             Otopina treba biti takva da njezina pH vrijednost kad je raspršena pri 35 °C bude između 6,5 i 7,2.

4.               DOVOD ZRAKA

                  Stlačeni zrak koji se dovodi na sapnicu ili sapnice za raspršivanje slane otopine ne smije sadržavati ulje ili nečistoće, a njegov tlak treba održavati između 70 kN/m2 i 170 kN/m2

5.               UVJETI U KOMORI SA SLANOM MAGLOM

5.1.            Područje u komori sa slanom maglom gdje su izloženi uzorci treba imati temperaturu od 35 ± 5 °C. U tom se području trebaju nalaziti dva čista sakupljača slane magle da spriječe sakupljanje kapljica otopine koje mogu pasti s ispitnih uzoraka ili od nekud drugdje. Sabirnici se postavljaju blizu ispitnih uzoraka, jedan što bliže sapnici, a drugi što dalje od njih. Slana magla treba biti takva da se na svakih 80 cm2 vodoravne sabirne površine u svakom sakupljaču skupi prosječno između 1,0 i 2,0 ml otopine na sat, mjereno najmanje tijekom 16 sati.

5.2.            Sapnica ili sapnice trebaju biti tako usmjereni ili izvedeni da ne prskaju neposredno na ispitne uzorke

 

PRILOG XIV.

 

VREMENSKI REDOSLIJED ISPITIVANJA

 

Odgovarajuća točka
pravilnika

Ispitivanje

Uzorci

Sigurnosnoga pojasa ili sustava za držanje br.

Remena br.

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

2.2, 2.3.2, 2.4.1.1, 2.5.1.1

Pregled pojasa ili sustava za držanje sustava

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.2.1, 2.4.2.2

Pregled kopče

X

X

X

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.2.6, 2.4.2.7, 2.7.6.1, 2.7.6.5

Ispitivanje čvrstoće kopče

 

 

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.3.2, 2.7.6.1

Ispitivanje čvrstoće naprave za namještanje (i po potrebi uvlačnika)

 

 

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.4, 2.7.6.2

Ispitivanje čvrstoće pričvrsnih dijelova (i po potrebi uvlačnika)

 

 

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.2.4, 2.7.6.3

Ispitivanje rada kopče pri niskim temperaturama

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.1.4, 2.7.6.4

Ispitivanje krutih dijelova udarcem pri niskim temperaturama

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.3.3, 2.7.6.6

Lakoća namještanja pojasa Kondicioniranje/ispitivanje pojasa ili sustava za držanje prije dinamičkog ispitivanja:

 

 

 

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.2.3, 2.6.1.2

ispitivanje trajnosti kopče

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.1.2, 2.7.2

– korozijsko ispitivanje krutih
   dijelova
– kondicioniranje uvlačnika

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 > 

 

 

2.4.5.1.1, 2.4.5.2.1, 2.4.5.2.2, 2.4.5.2.3, 2.7.7.2

– prag blokiranja

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.5.1.2, 2.4.5.2.4, 2.7.7.4

– uvlačna sila

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.5.1.3, 2.4.5.2.5, 2.7.7.1

trajnost

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.5.1.3, 2.4.5.2.5, 2.7.2

korozija

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.5.1.3, 2.4.5.2.5, 2.7.7.3

prašina

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.5.1.2, 2.7.5

Ispitivanje širine remena

 

 

 

 

 

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ispitivanje čvrstoće remena nakon:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.5.2, 2.7.5, 2.7.3.1

– kondicioniranja na sobnoj
   temperaturi

 

 

 

 

 

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.2.

– kondicioniranja svjetlom

 

 

 

 

 

 

 

X

X

 

 

 

 

 

 

 

2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.3

– na niskoj temperaturi

 

 

 

 

 

 

 

 

 

X

X

 

 

 

 

 

2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.4

– temperaturi vrućinom

 

 

<>

 

 

 

 

 

 

 

 

X

X

 

 

 

2.5.3.,2.7.5, 2.7.3.5

– u vodi

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

X

X

 

2.4.3.1, 2.7.4

Ispitivanje mikroklizanja

 

 

 

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.6.2, 2.7.3.6.

Ispitivanje abrazijom

 

 

 

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.6.1, 2.7.8.

Dinamičko ispitivanje

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.4.2.5, 2.4.2.7, 2.7.8, 2.7.9

Ispitivanje otvaranja kopče

X

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.7.1.4.

Zadržavanje uzorka remena

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

X

 

 

PRILOG XV.

 

POTREBNI ZAHTJEVI ZA SIGURNOSNE ZAHTJEVE I UVLAČNIKE

 

Katgorija vozila

Sjedala usmjerena prema naprijed

Sjedala usmjerena prema nazad

Vanjska sjedala

Središnja sjedala

Prednja

Ostala

Prednja

Ostala

M1

Ar4m

Ar4m

 Ar4m

Ar4, Ar4m

B, Br3, Br4m

M2 3,5 t

Ar4m, Ar4Nm

Ar4m, Ar4Nm

Ar4m, Ar4Nm

Ar4m, Ar4Nm

Br3, Br4m, Br4Nm

M2>3,5t

Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z

Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z

Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z

Br3, Br4m, Br4Nm ili Ar4m, Ar4Nm z

Br3, Br4m, Br4Nm

M3

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dozvoljen.

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dozvoljen.

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dozvoljen.

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dozvoljen.

 

N1

Ar4m, Ar4Nm

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan #

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm *

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan #

Nijedan

 

Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu.

Točka 3.1.7 trbušni pojas je dozvoljen ako se vjetrobransko staklo ne nalazi u ref. području.

Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu

 

N2

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm *

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan #

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm *

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan #

Nijedan

N3

Točka 3.1.7 trbušni pojas je dozvoljen ako je vjetrobransko staklo izvan referentnog područja i za vozačko sjedalo.

Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu

Točka 3.1.7 trbušni pojas je dozvoljen ako se vjetrobransko staklo ne nalazi u referentnom području

Točka 3.1.8 i 9 trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu

 

 

A: pojas na tri točke (trbušni i dijagonalni)

B: pojas na dvije točke (trbušni)

r: uvlačnik

m: uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti s višestrukom osjetljivošću

3: uvlačnik s automatskim blokiranjem

4: uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti

>

N: viši prag osjetljivosti (vidjeti priltočke 1.8.3.-1.8.5.)

Napomena: U svim slučajevima, umjesto pojasa tipa A ili B smiju biti ugrađeni pojasi tipa S, ako sidrišta zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika TPV 119.

 

PRILOG XVI.

 

PROVJERA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1.               ISPITIVANJA

                  Sigurnosni pojasi moraju biti u skladu sa zahtjevima na kojima se temelje sljedeća ispitivanja:

1.1.            Provjera načina blokiranja i trajnosti uvlačnika s blokiranjem u opasnosti

                  Prema odredbama točke 2.7.7.2, u odgovarajućem najnepovoljnijem položaju nakon obavljenog ispitivanja trajnosti opisanom u točkama 2.7.2, 2.7.7.1 i 2.7.7.3, kako zahtijeva točka 2.4.5.2.5.

1.2.            Provjera trajnosti uvlačnika s automatskim blokiranjem

                  Prema odredbama točke 2.7.7.1, dopunjeno ispitivanjima iz točke 2.7.2 i 2.7.7.3, kako zahtijeva točka 2.4.5.1.3.

1.3.            Ispitivanje čvrstoće remena poslije kondicioniranja

                  Prema postupku iz točke 2.7.5, poslije kondicioniranja sukladno zahtjevima točaka 2.7.3.1 do 2.7.3.5.

1.3.1          Ispitivanje čvrstoće poslije abrazije

                  Prema postupku iz točke 2.7.5, poslije kondicioniranja sukladno zahtjevima točke 2.7.3.6.

1.4.            Isptivanje mikroklizanja

                  Prema postupku iz točke 2.7.4.

1.5.            Ispitivanje krutih dijelova

                  Prema postupku iz točke 2.7.6

1.6.            Provjera zahtjeva učinkovitosti sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje pri dinamičnom ispitivanju          

1.6.1          Ispitivanja s kondicioniranjem

1.6.1.1.      Sigurnosni pojasi ili sustavi za držanje opremljeni uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti: prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9, na pojasu koji je prethodno prošao 45 000 ciklusa ispitivanja trajnosti uvlačnika propisanog u točki 2.7.7.1. i ispitivanjima prema točkama 2.4.2.3, 2.7.2 i 2.7.7.3.

1.6.1.2.      Sigurnosni pojasi ili sustavi za držanje opremljeni uvlačnikom s automatskim blokiranjem u slučaju opasnosti: prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9, na pojasu koji je prethodno prošao 10 000 ciklusa ispitivanja trajnosti uvlačnika propisanog u točki 2.7.7.1. i ispitivanjima prema točkama 2.4.2.3, 2.7.2 i 2.7.7.3.

1.6.1.3.      Statički sigurnosni pojas: prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9, na sigurnosnom pojasu koji je bio podvrgnut ispitivanju u točkama 2.4.2.3 i 2.7.2.

1.6.2.         Ispitivanja bez prethodnog kondicioniranja

                  Prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9.

2.               UČESTALOST ISPITIVANJA I REZULTATI

2.1.            Učestalost ispitivanja prema zahtjevima iz točaka 1.1 do 1.5 treba se temeljiti na statističkom provjeravanju i slučajnom uzorkovanju i treba biti u skladu s jednim od im od uobičajenih postupaka za osiguranje kvalitete.

2.1.1.         Osim toga, kod uvlačnika s blokiranjem u slučaju opasnosti svi sklopovi trebaju biti provjereni:

2.1.1.1.      ili prema odredbama navedenim u točkama 2.7.7.2.1 i 2.7.7.2.2. u najnepovoljnijem smjeru kako je određeno u točki 2.7.7.2.1.2. Rezultati ispitivanja trebaju zadovoljavati zahtjeve točaka 2.4.5.2.1.1 i 2.4.5.2.3;

2.1.1.2.      ili prema odredbama navedenim u točki 2.7.7.2.3 u najnepovoljnijem smjeru. Brzina naginjanja smije biti veća od propisane dok ne utječe na rezultate ispitivanja. Rezultati ispitivanja trebaju zadovoljiti zahtjeve točke 2.4.5.2.1.4.

2.2.1.         Ispitivanja s kondicioniranjem

2.2.1.1.      Kod sigurnosnih pojasa opremljenih s uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti:

                  – ako je dnevna proizvodnja veća od 1.000 sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 100.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog u dva tjedna

                  – ako je dnevna proizvodnja manja ili jednaka 1.000 sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 10.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog na godinu

                  prema vrsti blokirnog mehanizma(1), bit će podvrgnut ispitivanju propisanom u točki 1.6.1.1. ovoga priloga.

2.2.1.2.      Kod sigurnosnih pojasa opremljenih s uvlačnikom s automatskim blokiranjem:

                  – ako je dnevna proizvodnja veća od 1.000 sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 100.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog u dva tjedna

                  – ako je dnevna proizvodnja manja ili jednaka 1.000 sigurnosnih pojasa: jedan pojas na 10.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog na godinu

                  bit će podvrgnut ispitivanju propisanom u točki 1.6.1.2. odnosno točki 1.6.1.3. tog priloga.

2.2.2.         Ispitivanja bez kondicioniranja      

2.2.2.1.      Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom s blokiranjem, u slučaju opasnosti treba provesti ispitivanje propisano u točki 1.6.2. ovoga priloga na sljedećem broju uzoraka:

2.2.2.1.1.   za proizvodnju od najmanje 5.000 sigurnosnih pojasa na dan, dva pojasa na 25.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na dan, za svaku vrstu blokirnog mehanizma;

2.2.2.1.2.   za proizvodnju manje od 5.000 sigurnosnih pojasa na dan, jedan pojas na 5.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na godinu, za svaku vrstu blokirnog mehanizma;

2.2.2.2       Kod sigurnosnih pojasa s uvlačnikom s automatskim blokiranjem i statičkih pojasova treba provesti ispitivanje propisano u točki 1.6.2. ovoga priloga na sljedećem broju uzoraka:

2.2.2.2.1.   za proizvodnju od najmanje 5.000 sigurnosnih pojasa na dan, dva pojasa na 25.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na dan, za svaki homologirani tip;

2.2.2.2.2.   za proizvodnju manje od 5.000 sigurnosnih pojasa na dan, jedan pojas na 5.000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na godinu, za svaki homologirani tip.

2.2.3          Rezultati

                  Rezultati moraju zadovoljavati zahtjeve točke 2.6.1.3.1 priloga I.

                  Tijekom ispitivanja s kondicioniranjem u skladu s točkom 1.6.1. ovoga priloga, pomak ispitne lutke prema naprijed s obzirom na točke 2.6.1.3.2 priloga I. (ili točke 2.6.1.4., prema potrebi) provjerava se prema pojednostavljenoj i prilagođenoj metodi.

2.2.3.1.      U slučaju certifikata prema točki 2.6.1.3.3. priloga I. ovoga pravilnika i točke 1.6.1. ovoga priloga samo je propisano da nijedan dio pojasa ne smije biti oštećen ili otkopčan i da brziana referentne točke grudnog koša na 300 mm ne smije prijeći brzinu od inu od 24 km/h.

            Ako uzorak na pojedinom ispitivanju ne zadovolji, ispitivanje s istim zahtjevima treba obaviti na najmanje tri druga uzorka. Ako pri dinamičnom ispitivanju jedan od tih uzoraka ne zadovolji, nositelj homologacije ili njegov zastupnik treba obavijestiti nadležno tijelo koje je dodijelilo hommologaciju i navesti koje su mjere poduzete za ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

_____
(1) U ovom prilogu izraz »vrsta blokirnog mehanizma« označava sve uvlač­nike s blokiranjem u slučaju opasnosti čiji se mehanizmi razlikuju samo po kutu koji osjetilna naprava zatvara s referentnom osi vozila.

 

 

PRILOG XVII.

 

ZAHTJEVI ZA SUSTAVE ZA DRŽANJE DJECE

Zahtjevi za homologaciju sustava za držanje djece navedeni su u točkama 2., 6., 7., 8., 9., i 14. Pravilnika ECE R 44. Gospodarske komisije za Europu (UN), zajedno s prilozima 3. do 22., uključujući izmjene i dopune zaključno s dopunom 6 uz 03 niz izmjena i dopuna.

(Pozivanje na pravilnike ECE R 14, ECE R 16 i ECE R 21 u točkama 6. do 8., smatra se kao pozivanje na Pravilnik TPV 119, Pravilnik TPV 131 i Pravilnik TPV 112).

___________

Dodatak

 

TEKST PRAVILNIKA ECE R 44 (03)

 

»JEDNAKE ODREDBE O HOMOLOGACIJI SUSTAVA ZA DRŽANJE DJECE U MOTORNIM VOZILIMA(SUSTAVI ZA DRŽANJE DJECE)«

(Tekst sadrži iste točke i priloge koje zahtijeva prilog XVII. Pravilnika TPV 131, a brojevi ostalih točaka i priloga su radi bolje preglednosti navedeni u zagradama,ali bez teksta)

(1)

2.               DEFINICIJE

                  U svrhu ovoga pravilnika:

2.1.            »Sustav za držanje djeteta« označava sklop dijelova koji mogu uključivati kombinaciju remena ili savitljivih dijelova sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje, dijelovima za pričvršćenje i, u nekim slučajevima, dodatnih naprava kao što su prijenosna ležaljka za dijete, dječja nosiljka, dodatno sjedalo i/ili štitnik od udara, koje je moguće pričvrstiti u motornom vozilu. Taj je sustav konstruiran tako da u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila smanji opasnost od ozljeđivanja ograničenjem kretanja tijela korisnika.

                  »ISOFIX« označava sustav za povezivanje sustava za držanje djeteta na vozila koja imaju dva kruta sidrišta na vozilu, dva pripadajuća kruta pričvrsnika na sustavu za držanje djeteta i ograničavaju naginjanje sustava za držanje djeteta u smjeru naprijed-natrag.

2.1.1.         Sustavi za držanje djeteta dijele se u pet masenih skupina:

2.1.1.1.      skupina 0 za djecu mase manje od 10 kg

2.1.1.2.      skupina 0+ za djecu mase manje od 13 kg

2.1.1.3.      skupina I za djecu mase od 9 do 18 kg

2.1.1.4.      skupina II za djecu mase od 15 do 25 kg

2.1.1.5.      skupina III za djecu mase od 22 do 36 kg.

2.1.1.6.      ISOFIX sustavi za držanje djeteta dijele se u 7 ISOFIX razreda veličine opisanih u dodatku 2 priloga 17. Pravilnika ECE R16:

                  A - ISO/F3:          naprijed okrenuti SDD pune visine – malo dijete

                  B - ISO/F2:           naprijeduti SDD smanjene visine – malo dijete

                  B1-ISO/FX2:        naprijed okrenuti SDD smanjene visine – malo dijete

                  C - ISO/R3:          natrag okrenuti SDD pune veličine – malo dijete

                  D - ISO/R2:          natrag okrenuti SDD smanjene veličine – malo dijete

                  E - ISO/R1:           natrag okrenuti SDD – dijete

                  F - ISO/L1:           lijevom stranom okrenut naprijed SDD (ležaljka za dijete)

                  G - ISO/L2:          desnom stranom okrenut naprijed SDD (ležaljka za dijete).

 

Masena skupina

 

ISOFIX razred veličine

0 - do 10 kg

F

ISO/L1

G

ISO/L2

E

ISO/R1

0+ - do 13 kg

C

ISO/R3

D

ISO/R2

E

ISO/R1

I - od 9 do 18 kg

A

ISO/F3

B

ISO/F2

B1

ISO/F2X

C

ISO/R3

D

ISO/R2

 

 

2.1.2.         Sustavi za držanje djece dijele se u četiri »razreda«:

2.1.2.1.      razred »univerzalni« za uporabu na većini sjedala u vozilu kako je navedeno u točkama 6.1.1. i 6.1.3.1., i djelomično na onima koja su na osnovi Pravilnika ECE R16 ocijenjeni kao sukladni s takvom kategorijom sustava za držanje djeteta

2.1.2.2.      razred »za ograničenu uporabu« za uporabu na određenim sjedalima određenih tipova vozila prema uputama proiz­vođača sustava za držanje djeteta ili proizvođača vozila, kako je navedeno u točkama 6.1.1. i 6.1.3.1.

2.1.2.3.      razred »poluuniverzalni« za uporabu, kako je navedeno u točkama 6.1.1. i 6.1.3.2.

2.1.2.4.      razred »određeno vozilo« za uporabu ili:

2.1.2.4.1.   u određenom tipu vozila u skladu s točkama 6.1.2. i 6.1.3.3., ili

2.1.2.4.2.   kao »ugrađeni« sustav za držanje djeteta.

2.1.3.         Način držanja u sustavu za držanje djeteta dijeli se u dva razreda:

                  integralni razred kod kojeg je držanje djeteta u sustavu za držanje neovisno o bilo kojoj napravi izravno povezanoj s vozilom

                  neintegralni razred kod kojeg je držanje djeteta u sustavu za držanje ovisno o nekoj napravi izravno povezanoj s vozilom.

2.1.3.1.      »Djelomični sustav za držanje« označava napravu, kao npr. pomoćno dječje sjedište, koje pri uporabi sa sigurnosnim pojasom za odrasle postavljenim oko tijela djeteta ili sustava držanja naprave u koju je dijete postavljeno čini potpuni sustav za držanje djeteta.

2.1.3.2.      »Pomoćno dječje sjedište« označava čvrsto sjedište koje se može rabiti sa sigurnosnim pojasom za odrasle.

2.1.3.3.      »Vodeći remen« označava remen koji zadržava rameni remen sigurnosnog pojasa za odrasle u položaju prikladnom za dijete i kojim se, pomoću naprave koja se po remenu pomiče prema gore i dolje, smjer prolaza ramenog remena može namjestiti prema korisnikovom ramenu i blokirati u tom položaju. Taj vodeći remen nije predviđen za preuzimanje značajnijeg dijela dinamičkog opterećenja.

2.2.            »Dječje sigurnosno sjedalo« označava sustav za držanje djeteta koji uključuje sjedalo u koje je dijete postavljeno.

2.3.            »Pojas« označava sustav za držanje djeteta koji uključuje kombinaciju remena sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje i dijelovima za pričvršćenje.

2.4.            »Sjedalo« označava konstrukciju koja je sastavni dio sustava za držanje djeteta i namijenjen je za postavljanje djeteta u sjedeći položaj:

2.4.1.         »prijenosna ležaljka za dijete« označava sustav za držanje namijenjen za postavljanje i držanje djeteta polegnutoga na leđa ili trbuh tako da je djetetova kičma okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila. Konstruirana je tako da se u slučaju sudara sila držanja raspodjeli na dječju glavu i tijelo osim udova

2.4.2.         »sustav za držanje prijenosne ležaljke za dijete« označava napravu pomoću koje se ležaljka drži na konstrukciji vozila

2.4.3.         »dječja nosiljka« označava sustav za držanje namijenjen za postavljanje djeteta u poluležeći položaj leđima okrenutog u smjeru vožnje. Konstruirana je tako da se u slučaju sudara sila držanja raspodjeli na dječju glavu i tijelo osim udova.

2.5.            »Postolje sjedala« označava dio sustava za držanje djeteta s kojim je moguće sjedalo podizati.

2.6.            »Oslonac djeteta« označava dio sustava za držanje kojim je moguće podizati dijete u sustavu za držanje djeteta.

2.7.            »Štitnik od udara« označava napravu učvršćenu pred djetetom i koja je konstruirana tako da u slučaog sudara sile držanja raspodjeli na veći dio visine tijela djeteta.

2.8.            »Remen« označava savitljivi dio konstruiran da prenosi sile:

2.8.1.         »trbušni remen« označava remen koji u obliku potpunoga pojasa ili dijela takvog pojasa koji prolazi ispred zdjeličnog dijela djeteta i zadržava ga

2.8.2.         »rameni remen« označava onaj dio pojasa koji drži gornji dio dječjeg torza

2.8.3.         »međunožni remen« označava remen (ili podijeljene remene, ako se sastoji iz dva ili više dijela/dijelova) pričvršćen na sustav za držanje djeteta i na trbušni remen, postavljen tako ta prolazi između bedara djeteta; konstruiran je tako da pri uobičajenoj uporabi spriječi da dijete sklizne ispod trbušnog pojasa i da se pri sudaru trbušni remen ne izmakne sa zdjelice

2.8.4.         »remen za držanje djeteta« označava remen koji je sastavni dio pojasa i drži isključivo tijelo djeteta

2.8.5.         »pričvrsni remen sustava za držanje djeteta« označava remen koji pričvršćuje sustav za držanje djeteta na konstrukciju vozila i može biti dio naprave za držanje za sjedalo vozila

2.8.6.         »H-pojas« označava sklop pojasa koji se sastoji od trbušnog pojasa, ramenih pojasa i, ako je ugrađen, međunožnog remena

2.8.7.         »Y-pojas« označava pojas sastavljen iz remena koji prolazi između nogu djeteta i po jednog remena za svako rame.

2.9.            »Kopča« označava uređaj za brzo otvaranje koji omogućava da sustav za držanje drži dijete ili da konstrukcija vozila drži sustav za držanje i koji se može brzo otvoriti. Kopča smije uključivati i napravu za namještanje.

2.9.1.         »Upušteni gumb za otvaranje kopče« označava gumb za otvaranje kopče kod kojeg ne smije biti moguće otvoriti kopču uporabom kugle promjera 40 mm.

2.9.2.         »Neupušteni gumb za otvaranje kopče« označava gumb za otvaranje kopče kod kojeg mora biti moguće otvoriti kopču uporabom kugle promjera 40 mm.

2.10.          »Naprava za namještanje« označava napravu koja omogućuje da se sustav za držanje ili njegovo pričvršćenje namjesti prema tjelesnoj građi korisnika i/ili obliku vozila. Naprava za namještanje pojasa može biti dio kopče, uvlačnika ili drugog dijela sigurnosnog pojasa:

2.10.1.       »naprava za brzo namještanje« označava napravu koju je moguće namještati lakim pokretom jedne ruke.

2.10.2.       »naprava za namještanje postavljena neposredno na sustavu za držanje djeteta« označava napravu za namještanje integriranog H-pojasa ugrađenu neposredno na sustav za držanje djeteta, za razliku od naprave koju drži pojas koji treba namjestiti.

2.11.          »Pričvrsni dijelovi« označavaju dijelove sustava za držanje djeteta, uključujući i sigurnosne dijelove, koji omogućavaju sigurno pričvršćenje sustava za držanje djeteta izravno na konstrukciju vozila ili na sjedalo u vozilu.

2.11.1.       »Potporna nožica« označava trajno pričvršćeni dio na sustavu za držanje djeteta, koji čini tlačno opterećenu vezu između sustava za držanje djeteta i konstrukcije vozila radi izbjegavanja uleknuća sjedišta sjedala tijekom usporenja; potporna nožica može biti namjestiva.

2.12.          »Uređaj za apsorpciju energije« označava uređaj koji raspršuje energiju neovisno ili zajedno s remenom i čini dio sustava za držanje djeteta.

2.13.          »Uvlačnik« označava napravu koja smješta, djelomično ili potpuno, remen sustava za držanje djeteta; naziv obuhvaća sljedeće naprave:

2.13.1.       »uvlačnik s automatskim blokiranjem« označava uvlačnik koji omogućava izvlačenje remena do željene duljine i koji nakon zatvaranja kopče automatski namješta remen prema tjelesnoj građi korisnika. Daljnje izvlačenje remena nije moguće bez namjernog djelovanja korisnika

2.13.2.       »uvlačnik s blokiranjem u opasnosti« označava uvlačnik koji pri uobičajenoj vožnji ne ograničava pokretljivost korisnika pojasa. Uvlačnik ima napravu za namještanje duljine koja automatski prilagođava duljinu remena prema tjelesnoj građi korisnika i blokirni mehanizam koji se pokreće u nuždi zbog:

2.13.2.1.    usporenja vozila, izvlačenje remena u odnosu na uvlačnik ili ndrugi automatski način (jednostrana osjetljivost) ili

2.13.2.2.    kombinacija navedenih čimbenika (višestrana osjetljivost).

2.14.          »Sidrišta sustava za držanje« označavaju dijelove strukture vozila ili sjedala za koje su pričvršćeni sustavi za držanje djeteta:

2.14.1.       »dodatno sidrište« označava dijelove strukture vozila ili sjedala, ili nekog drugog dijela vozila predviđene za pričvršćenje sustava za držanje djeteta, dodatne u odnosu na sidrišta homologirana prema Pravilniku ECE R14; to uključuje podnu ploču ispitnih kolica opisanu u prilogu 6. ili neku drugu konstrukcijsku plohu određenog vozila kada se na njih oslanja potporna nožica

2.14.2.       »ISOFIX donje sidrište« označava okruglu, krutu, vodoravnu šipku promjera 6 mm, nastavljenu na konstrukciju vozila ili sjedala za prihvat i držanje ISOFIX sustava za držanje djeteta pomoću ISOFIX pričvršćenja

2.14.3.       »ISOFIX sustav sidrišta« označava sustav koji čine dva ISOFIX donja sidrišta i koji ispunjava zahtjeve Pravilnika ECE R14, konstruiran za pričvršćenje ISOFIX sustava za držanje djeteta u sprezi s napravom za sprječavanje okretanja

2.14.4.       »naprava za sprječavanje okretanja«

                  a) naprava za sprječavanje okretanja za ISOFIX univerzalni sustav za držanje djeteta koja se sastoji od ISOFIX gornje sigurnosne uzice

                  b)naprava za sprječavanje okretanja za ISOFIX univerzalni sustav za držanje djeteta koju čini bilo gornja sigurnosna uzica, ploča s instrumentima vozila ili oslonac, namijenjeni da spriječe rotaciju sustava za držanje kod čelnog sudara

                  c) za ISOFIX univerzalne i poluuniverzalne sustave za držanje djeteta, sjedalo vozila ne smatra se napravom za sprječavanje okretanja

2.14.5.       »ISOFIX sidrište gornje sigurnosne uzice« označava napravu, kao što je npr. šipka, koja ispunjava zahtjeve Pravilnika ECE R14, postavljena u određenom području i konstruirana za prihvat priključka remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice i prenošenje sile držanja na konstrukciju vozila.

2.15.          »Okrenut naprijed« označava usmjerenost u uobičajenom smjeru vožnje.

2.16.          »Okrenut natrag« označava usmjerenost suprotno od uobičajenog smjera vožnje.

2.17.          »Polegnuti položaj« označava poseban položaj sjedala koji omogućava djetetu ležanje.

2.18.          »Polegnut na leđa/na trbuh« označava položaj u kojem se najmanje glava i leđa djeteta, osim udova, nalaze na vodoravnoj površini sustava za držanje.

2.19.          »Tip sustava za držanje djeteta« označava sustave za držanje djeteta koji se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

2.19.1.       razred i masena skupina te položaj i usmjerenost (prema definicijama u točkama 2.15. i 2.16.) za uporabu sustava za držanje

2.19.2.       geometrija sustava za držanje

2.19.3.       dimenzije, masa, materijal i boja:

                  sjedala

                  obloge i

                  štitnika od udara

2.19.4.       materijal, tkanje, dimenzije i boja remena

2.19.5.       kruti dijelovi (kopča, dijelovi za pričvršćenje, itd).

2.20.          »Sjedalo vozila« označava strukturu koja može ali ne mora biti dio konstrukcije vozila i koja je zajedno s oblogom namijenjena za sjedenje jedne osobe. S obzirom na to:

2.20.1.       »skupina sjedala« označava sjedalo u klupe ili zaseb­na sjedala postavljena jedno uz drugo (koji su pričvršćeni tako da je prednje sidrište jednog od tih sjedala u ravnini s prednjim ili stražnjim sidrištem drugog ili se nalazi između sidrišta drugog) na kojima sjedi jedna ili više odraslih osoba

2.20.2.       »sjedeća klupa« označava strukturu s oblogom namijenjenu sjedenju najmanje dvije odrasle osobe

2.20.3.       »prednja sjedala vozila« označavaju skupinu sjedala postavljenih u krajnjem prednjem dijelu prostora za putnike i ispred koje se ne nalazi nijedno drugo sjedalo

2.20.4.       »stražnja sjedala vozila« označavaju učvršćena, prema naprijed okrenuta sjedala postavljena iza nekog drugog reda sjedala u vozilu

2.20.5.       »ISOFIX položaj« označava sustav koji omogućava ugradbu:

                  a) univerzalnog ISOFIX naprijed okrenutog sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44

                  b) ili poluuniverzalnog ISOFIX naprijed okrenutog sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44

                  c) ili poluuniverzalnog ISOFIX natrag okrenutog sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44

                  d) ili poluuniverzalnog ISOFIX postranično okrenutog sustava za držanje djeteta definiranog u Pravilniku ECE R44

                  e) ili ISOFIX sustava za držanje djeteta za određeno vozilo definiranog u Pravilniku ECE R44.

2.21.          »Sustav za namještanje« označava napravu pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u položaj koji odgovara tjelesnoj građi korisnika. Ta naprava može omogućiti:

2.21.1.       uzdužno pomicanje i/ili

2.21.2.       vertikalno pomicanje i/ili

2.21.3.       kutno pomicanje.

2.22.          »Sidrište sjedala« označava sustav s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila kojim je sklop sjedala za odrasle pričvršćen na konstrukciju vozila.

2.23.          »Tip sjedala« označava kategoriju sjedala za odrasle koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

2.23.1.       oblik, dimenzije i materijal konstrukcije sjedala

2.23.2.       tip i dimenzije sustava za namještanje i sustava za blokiranje sjedala, i

2.23.3.       tip i dimenzije sidrišta sigurnosnih pojasa za odrasle na sjedalu, sidrišta sjedala s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila.

2.24.          »Sustav za odmicanje« označava napravu koja omogućava da se sjedalo za odrasle ili jedan njegov dio može pomaknuti uzdužno ili zakrenuti, bez čvrstog međupoložaja, zbog olakšanog pristupa putnika i unošenja i iznošenja stvari.

2.25.          »Blokirni sustav« označava napravu koja omogućava da sjedalo i njegovi dijelovi ostanu u bilo kojem uporabnom položaju.

2.26.          »Blokirna naprava« označava napravu koja blokira i sprječava pomicanje jednog dijela remena sigurnosnog pojasa za odrasle u odnosu na drugi dio remena istoga pojasa. Takve naprave mogu djelovati ili na dijagonalnom ili na trbušnom dijelu remena, ili zajedno učvrstiti oba dijela remena sigurnosnog pojasa za odrasle. Naziv obuhvaća sljedeće razrede:

2.26.1.       »naprava razreda A«, naprava je koja sprječava da dijete dijelom trbušnog pojasa ne izvuče remen iz uvlačnika ako je pojas za odrasle neposredno upotrijebljen za držanje djeteta. Ako je ta naprava u kombinaciji sa sustavom za držanje skupine I, ispunjava zahtjeve točke 6.2.9.

2.26.2.       »naprava razreda B«, naprava je koja omogućava zadržavanje sile zatezanja u trbušnom dijelu sigurnosnog pojasa za odrasle kada se pojas za odrasle upotrebljava za držanje sustava za držanje djeteta. Ta je naprje naprava namijenjena za sprječavanje klizanja remena iz uvlačnika koje bi prouzročilo otpuštanje sile zatezanja i dovođenje sustava za držanje izvan najpovolpoložaja.

2.27.          »Sustav za držanje za posebne potrebe« je sustav za držanje djeteta prilagođen za djecu koja uslijed psihičkih ili tjelesnih smetnji imaju posebne potrebe; ta naprava može omogućavati postavljanje dodatnih naprava za držanje bilo kojega dijela tijela djeteta, ali ona mora udovoljavati najmanje osnovnim zahtjevima sustava držanja koji su u skladu sa zahtjevima Pravilnika ECE R44.

2.28.          »ISOFIX pričvršćenje« označava jednu od dvije veze koje ispunjavaju zahtjeve točke 6.3.2. Pravilnika ECE R44, produžene s ISOFIX sustava za držanje djeteta i koja je kompatibilna s ISOFIX donjim sidrištem.

2.29.          »ISOFIX sustav za držanje djeteta« označava sustav za držanje djeteta pričvršćen na ISOFIX sustav sidrišta u skladu sa zahtjevom Pravilnika ECE R14.

2.30.          »Usjek sjedala« označava područje u blizini presjeka površina sjedišta i naslona sjedala vozila.

2.31.          »Učvršćenje sjedala vozila (VSF)« označava učvršćenje u skladu s ISOFIX razredima veličina određenih u točki 2.1.1.7., i čije su mjere određene na slikama 1 do 6 priloga 17. dodatka 2 Pravilnika ECE R16; proizvođač sustava za držanje djeteta upotrebljava ih za određivanje odgovarajućih dimenzija ISOFIX sustava za držanje djeteta i položaja njegovih ISOFIX pričvrsnika.

2.32.          »ISOFIX poveznica gornje sigurnosne uzice« označava napravu namijenjenu za pričvršćivanje na sidrište ISOFIX gornje sigurnosne uzice.

2.33.          »ISOFIX kuka gornje sigurnosne uzice« označava ISOFIX priključak gornje sigurnosne uzice koji se uobičajeno upotrebljava za pričvršćivanje ISOFIX remena gornje sigurnosne uzice na sidrište ISOFIX gornje sigurnosne uzice, kako je određeno na slici 3 Pravilnika ECE R14.

2.34.          »Remen ISOFIX gornje sigurnosne uzice« označava pleteni remen (ili neki drugi istovrijedan) koji se nastavlja od vrha ISOFIX sustava za držanje djeteta do sidrišta ISOFIX gornje sigurnosne uzice i koji je opremljen napravom za namještanje, napravom za otpuštanje napetosti i priključkom ISOFIX gornje sigurnosne uzice.

2.35.          »Pričvrsni dio ISOFIX gornje sigurnosne uzice« označava napravu za učvršćenje remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice na ISOFIX sustav za držanje djeteta.

2.36.          »Naprava za otpuštanje napetosti« označava sustav koji omogućava otpuštanje naprave koja namješta i održava napetost remena ISOFIX gornje sigurnosne vezice.

2.37.          »Vodilica remena sigurnosnog pojasa za odrasle« označava napravu kroz koju prolazi pojas radi njegova pravilnog postavljanja i koji omogućava slobodno pomicanje remena.

6.               OPĆI ZAHTJEVI

6.1             Postavljanje i pričvršćivanje u vozilu

6.1.1.         Uporaba sustava za držanje djeteta razreda »univerzalni«, »poluuniverzalni« i »za ograničenu uporabu« dopuštena je na prednjim i stražnjim sjedalima ukoliko su sustavi za držanje ugrađeni u skladu s uputama proizvođača.

6.1.2.         Uporaba sustava za držanje djeteta razreda »određeno vozilo« dopuštena je na svim sjedalima kao i u prostoru za prtljagu ukoliko su sustavi za držanje ugrađeni u skladu s uputama proizvođača. Kod sustava za držanje okrenutih natrag, konstrukcija mora osiguravati oslonac za glavu djeteta dok je sustav za držanje spreman za uporabu. To se određuje kao crta okomita na naslon sjedala koja prolazi kroz liniju očiju, presjecište mora biti najmanje 40 mm ispod početka radijusa oslonca za glavu.

6.1.3.         U skladu s kategorijom kojoj pripada sustav za držanje djeteta, učvršćuje se na konstrukciju vozila ili konstrukciju sjedala:

 

TABLICA MOGUĆIH KOMBINACIJA ZA HOMOLOGACIJU PO SKUPINAMA/RAZREDIMA

 

Razred

Uiverzalni(1)

Poluuniverzalni(1)

Ograničena uporaba

Određeno vozilo

GRUPA

CRS

ISOFIX
CRS

CRS

ISOFIX
CRS

CRS

ISOFIX
CRS

CRS

ISOFIX
CRS

0

Prijenosna ležaljka za dijete

A

NA

A

A

A

NA

A

A

Natrag okrenuti

A

NA

A

A

A

NA

A

A

0+

Natrag okrenuti

A

NA

A

A

A

NA

A

A

I

Natrag okrenuti

A

NA

A

A

A

NA

A

A

Naprijed okrenuti
(integralni)

A

A

A

A

A

NA

A

A

Naprijed okrenuti
(neintegralni)

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

II

Natrag okrenuti

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

Naprijed okrenuti
(integralni)

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

Naprijed okrenuti
(neintegralni)

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

III

Natrag okrenuti

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

Naprijed okrenuti
(integralni)

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

Naprijed okrenuti
(neintegralni)

A

NA

A

NA

A

NA

A

A

 

gdje je:

CRS: sustav za držanje djeteta

A: primjenjivo

NA: nije primjenjivo

____________________

            (1) ISOFIX univerzalni CRS označava naprijed okrenuti sustav držanja za uporabu u vozilima opremljenim ISOFIX sustavom sidrišta i sidrištem gornje sigurnosne uzice

            (2) ISOFIX poluuniverzalni CRS označava:

            • naprijed okrenute sustave za držanje opremljene s potpornom nožicom, ili

     • natrag okrenute sustave za držanje opremljene s potpornom nožicom ili remenom gornje sigurnosne uzice, za uporabu u vozilima opremljenim ISOFIX sustavom sidrišta i, po potrebi, sidrištem gornje sigurnosne uzice

            • ili natrag okrenute sustave za držanje oslonjene na ploču s instrumentima vozila, za uporabu na prednjem putničkom sjedalu opremljenom ISOFIX sustavom sidrišta

            • ili postranično okrenut sustav za držanje, po potrebi opremljen napravom za sprječavanje vrtnje, za uporabu u vozilima opremljenim ISOFIX sustavom sidrišta i, po potrebi, sidrištem gornje sigurnosne uzice.

 

6.1.3.1.      kod razreda »univerzalni« i »za ograničenu uporabu« pomoću sigurnosnih pojasa za odrasle (sa i bez uvlačnika) koji zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R16 (ili drugog istovrijednog), pričvršćenih na sidrišta koja zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R14 (ili drugog istovrijednog)

6.1.3.2.      kod ISOFIX sustava za držanje razreda »univerzalni« pomoću ISOFIX dijelova za pričvršćenje i ISOFIX gornje sigurnosne uzice koji zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R44, učvršćenih na ISOFIX sustav sidrišta i ISOFIX sidrište gornje sigurnosne uzice koji zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R14

6.1.3.3.      kod razreda »poluuniverzalni« pomoću donjih sidrišta propisanih Pravilnikom ECE R14 i dodatnim sidrištima u skladu s preporukama priloga 11 Pravilnika ECE R44

6.1.3.4.      kod ISOFIX sustava za držanje djeteta razreda »poluuniverzalni« pomoću ISOFIX dijelova za pričvršćenje i ISOFIX gornje sigurnosne uzice, potporne nožice ili ploče s instrumentima vozila koji zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R44, učvršćenih na ISOFIX sustav sidrišta i/ili ISOFIX sidrište gornje sigurnosne uzice koji zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika ECE R14

6.1.3.5.      kod razreda »određeno vozilo« pomoću sidrišta koje je odredio proizvođač vozila ili proizvođač sustava za držanje djeteta.

6.1.3.6.      Kod remena za držanje djeteta ili remena za učvršćivanje sustava za držanje djeteta koji upotrebljavaju sidrišta na koja je već pričvršćen sigurnosni pojas ili pojasi za odrasle, tehnička služba provjerava:

                  – je li stvarni položaj sidrišta pojasa za odrasle homologiran prema Pravilniku ECE R14 ili istovrijednom propisu

                  – da učinkovito djelovanje obje naprave nije ometano drugom napravom

                  – da kopču sustava držanja za odrasle nije moguće zamijeniti s kopčama dodatnog sustava.

                  Kod sustava za držanje djeteta gdje se upotrebljavaju spojne šipke ili druge dodatne naprave pričvršćene na sidrišta homologirana prema Pravilniku ECE R14, koje pomiču stvarnu točku sidrenja izvan područja određenog tim pravilnikom, primjenjuju se sljedeće točke:

                  – takve naprave homologiraju se samo kao poluuniverzalne ili naprave za određeno vozilo

                  – za spojne šipke i dijelove za pričvršćenje tehnička služba upotrebljava zahtjeve priloga 11 Pravilnika ECE R44

                  – spojne šipke potrebno je uključiti u dinamička ispitivanja s primjenom opterećenja na sredinu šipke u njezinom krajnje raširenom položaju, ako je namjestiva

                  – stvarni položaj i funkcionalnost bilo kojega sidrišta za odrasle osobe ne smiju biti narušeni pričvršćivanjem spojne šipke.

6.1.3.7.      Sustavi za držanje djeteta gdje se upotrebljava potporna nožica homologiraju se samo kao sustavi razreda »univerzalni« i »poluuniverzalni« i primjenjuju se zahtjevi priloga 11. Pravilnika ECE R44. Proizvođač sustava za držanje djeteta mora uzeti u obzir potrebu za potpornom nožicom kako bi sustav ispravno djelovao u svakom vozilu te učiniti dostupnom informaciju o tome.

6.1.4.         Pomoćno dječje sjedište učvršćuje se sigurnosnim pojasom za odrasle, uz uporabu ispitivanja navedenog u točki 8.1.4., ili na neki drugi način.

6.1.5.         Proizvođač sustava za držanje djeteta mora pismeno zajamčiti da je toksičnost materijala upotrijebljenih u proizvodnji sustava za držanje, dostupnih djeci koja te sustave upotrebljavaju, u skladu s odgovarajućim dijelovima norme CEN »Sigurnost igračaka«, dio 3 (lipanj 1982)2. Ispitivanja za provjeru vajeru valjanosti te izjave provode se prema odluci organizacije nadležne za ispitivanje. Ova točka ne primjenjuje se za naprave za držanje skupina II i III.<>

6.1.6.         Proizvođač sustava za držanje djeteta mora pismeno zajamčiti da je zapaljivost materijala upotrebljenih u proizvodnji sustava za držanje u skladu s odgovarajućim točkama ECE konsolidirane rezolucije o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1, točka 1.20.). Ispitivanja za provjeru valjanosti te izjave provode se prema odluci organizacije nadležne za ispitivanje.

______
2 Adresa na kojoj je moguće dobiti odgovarajuću CEN normu je: CEN, 2 rue Bréderode, B.P. 5, B 1000 Bruxelles, Belgija

 

6.1.7.         Kod natrag okrenutih sustava za držanje djeteta oslonjenih na poloču s instrumentima vozila, kod homologacije prema Pravilniku ECE R44 kao činjenica se uzima da je ploča s instrumentima dovoljno kruta.

6.1.8.         Kod sustava za držanje djeteta razreda »univerzalni«, osim ISOFIX sustava za držanje djeteta razreda »univerzalni«, najopterećenija kontaktna točka sustava za držanje djeteta i sigurnosnog pojasa za odrasle treba biti udaljena najmanje 150 mm od osi Cr, mjereno kada je sustav za držanje djeteta postavljen na napravu za dinamička ispitivanja. To se odnosi na sve moguće položaje kod prilagodbe. Dopušteni su dodatni položaji postavljanja sigurnosnih pojasa. Ako postoje dodatni položaji sigurnosnih pojasa, proizvođač mora na njih posebno ukazati u uputstvu za uporabu, kako se zahtijeva u u točki 14. Kod ispitivanja, rabeći takve dodatne položaje postavljanja sigurnosnih pojasa, sustav za držanje djeteta mora zadovoljiti sve zahtjeve Pravilnika ECE R44, osim ove točke.

6.1.9.         Ako je za učvršćivanje sustava za držanje djeteta razreda »univerzalni« potreban sigurnosni pojas za odrasle, njegova najveća dužina koja se može upotrijebiti na ispitnoj klupi za dinamička ispitivanja određena je u prilogu 13 Pravilnika ECE R44.

                  Za provjeru usklađenosti s ovim zahtjevom, sustav za držanje djeteta treba biti učvršćen na ispitnu napravu pomoću uobičajenih sigurnosnih pojasa opisanih u prilogu 13 Pravilnika ECE R44. Ispitna se lutka ne smije postaviti ukoliko konstrukcija sustava za držanje nije takva da je za postavljanje lutke potrebna veća dužina pojasa. Kada je sustav za držanje djeteta postavljen u radni položaj, u sigurnosnom pojasu smije postojati samo naprezanje prouzročeno uobičajenim uvlačnikom, ukoliko je ugrađen. Ako se upotrebljava sigurnosni pojas s uvlačnikom, ovaj uvjet treba biti zadovoljen s najmanje 150 mm dužine pojasa preostalog na namatalici uvlačnika.

6.1.10.       Sustavi za držanje djeteta skupina 0 i 0+ ne smiju se upotrebljavati okrenuti naprijed.

6.2.            Konstrukcija

6.2.1.         Konstrukcija sustava za držanje treba biti takva da:

6.2.1.1.      sustav za držanje pruža odgovarajuću zaštitu u bilo kojem od položaja predviđenih za uporabu; kod »sustava za držanje za posebne potrebe« osnovna funkcija sustava za držanje mora pružiti zahtijevanu zaštitu u bilo kojem od položaja predviđenih za uporabu bez uporabe dodatnih zaštitnih naprava koje mogu biti postavljene.

6.2.1.2.      dijete mora biti moguće jednostavno i brzo postaviti i izvaditi iz sustava za držanje; kod sustava za držanje u kojima se dijete drži pomoću H-pojasa ili Y-pojasa bez uvlačnika, svaki rameni pojas i trbušni remen moraju se moći pomicati jedan u odnosu na drugoga tijekom postupka opisanog u točki 7.2.1.4. U tim slučajevima sklopovi pojasa sustava za držanje djeteta mogu biti konstruirani iz dva ili više poveznih dijelova. Za »sustave za držanje za posebne potrebe« podrazumijeva se da da dodatne naprave za držanje ograničavaju brzinu kojom se dijete može postaviti ili izvaditi iz sustava za držanje. U svakom slučaju dodatne naprave za držanje moraju biti izrađene tako da ih je moguće što brže otvoriti.

6.2.1.3.      ako je moguća promjena nagiba sustava za držanje, to treba biti moguće izvesti bez dodatnoga ručnog namještanja remena. Za promjenu nagiba sustava za držanje, zahtijeva se namjerni pokret rukom

6.2.1.4.      sustavi za držanje skupina 0, 0+ i I moraju dijete držati u takvom položaju da osiguravaju traženu zaštitu i kad dijete spava

6.2.1.5.      za sprječavanje skliznuća ispod pojasa, bilo uslijed udara ili nemira djeteta, obavezan je međunožni pojas za sve naprijed okrenute sustave za držanje skupine I u kombinaciji s integralnim sustavom H-pojasa. S pričvršćenim međunožnim pojasom u krajnje izvučenom položaju (ako je namjestiv) ne smije biti moguće postaviti trbušni remen iznad zdjelice ispitne lutke od 9 ili 15 kg.

6.2.2.         Kod skupina I, II i III sve naprave za držanje koje upotrebljavaju trbušni pojas moraju voditi taj pojas tako da se opterećenja s trbušnog pojasa prenose preko zdjelice.

6.2.3.         Svi remeni sustava za držanje trebaju biti postavljeni tako da ne uzrokuju osjudobnosti kod korisnika ili da ga ne ugrožavaju pri uobičajenoj uporabi. Razmak između ramenih remena u blizini vrata mora biti najmanje jednak širini vrata odgovarajuće ispitne lutke.

6.2.4.         Sklop ne smije vršiti prekomjerni pritisak na meke dijelove tijela djeteta (abdomen, međunožje, itd.): konstrukcija mora biti takva da u slučaju sudara ne vrši pritisak na tjeme glave djeteta.

6.2.4.1.      Y-pojasi smiju se upotrebljavati samo kod sustava za držanje djeteta okrenutih natrag.

6.2.5.         Sustav za držanje djeteta mora biti konstruiran i ugrađen tako da:

6.2.5.1.      svede na najmanju moguću mjeru opasnost od ozljeđivanja djeteta ili ostalih putnika u vozilu oštrim bridovima ili stršećim dijelovima (kako je primjerice određeno u ECE Pravilniku R21)

6.2.5.2.      nemaju oštrih rubova ili stršećih dijelova koji bi mogli prouzročiti oštećenje presvlaka sjedala ili odjeće putnika

6.2.5.3.      ne izvrgne meke dijelove tijela djeteta (abdomen, međunožje, itd.) dodatnim inercijskim silama koje prouzrokuje

6.2.5.4.      osigura da njegovi kruti dijelovi u točkama dodira s remenjem nemaju oštrih bridova koji bi mogli strugati remenje.

6.2.6.         Svaki dio, posebno izrađen za omogućavanje postavljanja i skidanja sastavnih dijelova mora biti konstruiran tako da spriječi, koliko god je to moguće, svaku opasnost od nepravilnog sklapanja i uporabe. »Sustav za držanje za posebne potrebe« može imati dodatne naprave za držanje; one moraju biti konstruirane tako da spriječe svaku opasnost od nepravilnog sklapanja i da su u slučaju opasnosti način njihovog otvaranja i načelo djelovanja odmah uočljivi spasiocima.

6.2.7.         Ako sustav za držanje djeteta skupine I, II te kombinacije skupina I i II uključuje naslon sjedala, njegova nutarnja visina, određena prema dijagramu u prilogu 12, mora iznositi najmanje 500 mm.

6.2.8.         Mogu se upotrebljavati samo uvlačnici s automatskim blokiranjem ili blokiranjem u opasnosti.

6.2.9.         Za naprave namjenjene uporabi u skupini I ne smije biti moguće da dijete nakon postavljanja prejednostavno popusti dio sustava koji drži zdjelicu; svaka naprava predviđena u tu svrhu mora biti trajno pričvršćena na sustav za držanje djeteta.

6.2.10.       Sustav za držanje djeteta može biti konstruiran za uporabu u više od jedne masene skupine i/ili za više od jednog djeteta, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve određene za svaku od tih skupina. Sustav za držanje djeteta razreda »univerzalni« mora ispunjavati zahtjeve tog razreda za sve masene skupine, za koje je bio homologiran.

6.2.11.       Sustav za držanje djeteta s uvlačnikom

         Kod sustava za držanje djeteta koji uključuje uvlačnik, on mora ispunjavati zahtjeve niže navedene točke 7.2.3.

6.2.12.       Kod pomoćnoga dječijeg sjedišta mora biti ispitana lakoća kojom remenje i jezičac sigurnosnog pojasa za odrasle prolazi kroz pričvrsne točke. To posebno važi za pomoćna dječja sjedišta konstruirana za prednja sjedala vozila, koja mogu imati duge polukrute stalke. Kopču za pričvršćivanje ne smije biti moguće provući kroz pričvrsne točke pomoćnoga dječjeg sjedišta niti je dopušteno da pojas naliježe potpuno drugačije od onog na ispitnim kolicima.

6.2.13.       Ako je sustav za držanje djeteta konstruiran za više od jednog djeteta, svaki sustav za držanje mora biti potpuno neovisan s obzirom na prijenos opterećenja i namještanje.

6.2.14.       Sustavi za držanje djeteta koji uključuju napuhujuće dijelove moraju biti konstruirani tako da uvjeti uporabe (tlak, temperatura, vlažnost) nemaju utjecaja na ispunjavanje zahtjeva Pravilnika ECE R44.

6.3.            Zahtjevi za ISOFIX sustave za držanje

6.3.1.         Opće značajke

6.3.1.1.      Dimenzije

                  Najveće postranične, donje i stražnje mjere ISOFIX sustava za držanje djeteta i položaji ISOFIX sustava sidrišta s kojima se moraju povezati dijelovi za pričvršćenje sustava za držanje određujodređuje proizvođač ISOFIX sustava za držanje djeteta pomoću učvršćenja sjedala vozila (VSF) određenog u točki 2.31. Pravilnika ECE R44.

lass=MsoPlainText style='text-align:justify;tab-stops:54.0pt'>6.3.1.2.      Masa

                  Masa ISOFIX sustava za držanje djeteta razreda univerzalni i polu-univerzalni i masenih grupa 0, 0+ i I ne smije biti veća od 15 kg.

6.3.2.         ISOFIX dijelovi za pričvršćenje

6.3.2.1.      Tip

                  ISOFIX dijelovi za pričvršćenje mogu biti sukladni primjerima prikazanim na slici 0(a), ili drugim prihvatljivim konstrukcijama koje su dio krutog mehanizma s mogućnošću namještanja čije načelo djelovanja određuje proizvođač ISOFIX sustava za držanje djeteta.

 

Dimenzije u mm

Slika 0 (a)

Legenda:

1 Dio za pričvršćivanje ISOFIX sustava za držanje djeteta – primjer 1

2 Dio za pričvršćivanje ISOFIX sustava za držanje djeteta – primjer 2

 

6.3.2.2.      Dimenzije

                  Dimenzije odsječka dijela za pričvršćenje ISOFIX sustava za držanje djeteta koji se povezuje s ISOFIX sustavom sidrišta ne smiju prijeći najveće dimenzije dane na slici 0 (b).

 

Dimenzije u mm

Slika 0 (b)

 

6.3.2.3.      Prikaz nepotpune zakopčanosti

                  ISOFIX sustav za držanje djeteta treba uključivati napravu koja daje jasan prikaz da su oba ISOFIX dijela za pričvršćenje potpuno zakopčana s odgovarajućim ISOFIX donjim sidrištima. Prikaz se može vršiti zvukom, opipom, vizualno ili kombinacijom dva ili više prethodno navedenih načina. Vizualni prikaz mora biti uočljiv pri svim uobičajenim uvjetima osvijetljenosti.

6.3.3.         Zahtjevi za gornju sigurnosnu uzicu ISOFIX sustava za držanje djeteta

6.3.3.1.      Priključak gornje sigurnosne uzice

                  Priključak gornje sigurnosne uzice treba biti ISOFIX kuka gornje sigurnosne uzice prikazana na slici 0 (c) ili slična naprava, koje odgovaraju obliku prikazanom na slici 0 (c).

6.3.3.2.      Svojstva remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice

                  Remen ISOFIX gornje sigurnosne uzice treba biti držan pletenim pojasom (ili drugim istovrijednim) koji ima sposobnost za namještanje i otpuštanje napetosti.

6.3.3.2.1.   Dužina remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice

                  Dužina remena ISOFIX gornje sigurnosne uzice treba biti najmanje 2000 mm.

6.3.3.2.2.   Prikaz zategnutosti remena

                  Remen ISOFIX gornje sigurnosne uzice ili ISOFIX dječjeg sjedala treba biti opremljen s napravom koja će prikazati da je remen zategnut. Naprava može biti dio naprave za namještanje i naprave za otpuštanje napetosti.

6.3.3.2.3.   Dimenzije

6.3.4.         Odredbe za namještanje

                  ISOFIX dijelovi za pričvršćenje ili sam ISOFIX sustav za držanje djeteta trebaju biti namjestivi kako bi se prilagodili rasponu položaja ISOFIX sidrišta opisanih u Pravilniku ECE R14.

 

 

Slika 0 (c): Dimenzije ISOFIX priključka (tipa kuke) gornje sigurnosne uzice

 

7.               POSEBNI ZAHTJEVI

7.1.            Zahtjevi za sastavljene sustave za držanje

7.1.1.         Otpornost na koroziju

7.1.1.1.      Na potpunom sustavu za držanje djeteta ili njegovim dijelovima osjetljivim na koroziju potrebno je izvršiti korozijsko ispitivanje navedeno u točki 8.1.1. ispod.

7.1.1.2.      Nakon korozijskog ispitivanja propisanog u točkama 8.1.1.1. i 8.1.1.2., ne smije biti nikakvih oslabljenja koja bi mogla štetno djelovati na sustav za držanje djeteta kao i korozije koju stručnjak može uočiti prostim okom bez pomagala.

7.1.2.         Apsorpcija energije

7.1.2.1.      Sve naprave s naslonima moraju imati unutarnju površinu koja odgovara zahtjevima priloga 18 Pravilnika ECE R44, izrađenu od materijala koji dopušta najveće ubrzanje manje od 60 g, mjereno u skladu s prilogom 17 Pravilnika ECE R44. Taj zahtjev primjenjuje se i za područja štitnika od udaraca koji se nalaze u području mogućeg udara glave.

7.1.2.2.      Za sustave za držanje djeteta s mehanički trajno pričvrš­ćenim naslonom za glavu, kod kojih se visina bilo sigurnosnog pojasa za odrasle ili dječjeg H pojasa izravno kontrolira namjestivim naslonom za glavu, ne zahtijeva se energijski apsorbirajući materijal u područjima određenim u prilogu 18. koja ne mogu doći u dodir s glavom ispitne lutke, kao npr. iza naslona za glavu.

7.1.3.         Prevrtanje

7.1.3.1.      Sustav za držanje djeteta mora se ispitati kako je propisano u točki 8.1.2.; ispitna lutka ne smije ispasti iz naprave i, kada je ispitno sjedalo okrenuto naopako, glava lutke ne smije se pomaknuti iz svojega prvobitnog položaja u vertikalnom smjeru više od 300 mm u odnosu na ispitno sjedalo.

7.1.4.         Dinamičko ispitivanje

7.1.4.1.      Općenito. Sustav za držanje djeteta treba podvrgnuti dinamičkom ispitivanju u skladu s niže navedenom točkom 8.1.3.

7.1.4.1.1.   Sustavi za držanje djeteta razreda »univerzalni«, »za ograničenu uporabu« i »poluuniverzalni« moraju biti ispitani na ispitnim kolicima pomoću ispitnog sjedala propisanog u točki 6. i u skladu sa zahtjevima točke 8.1.3.1.

7.1.4.1.2.   Sustavi za držanje djeteta razreda »za određeno vozilo« moraju biti ispitani na svakom modelu vozila za koje su namijenjeni. Tehnička služba odgovorna za izvođenje ispitivanja može smanjiti broj ispitivanih modela vozila ako se ti modeli međusobno znatnije ne razlikuju prema značajkama navedenim u točki 7.1.4.1.2.3. Sustav za držanje djeteta može se ispitati na jedan od sljedećih načina:

7.1.4.1.2.1.      u potpunom vozilu prema zahtjevima iz točke 8.1.3.3.

7.1.4.1.2.2.      u karoseriji vozila na ispitnim kolicima prema zahtjevima iz točke 8.1.3.2. ili

7.1.4.1.2.3.      u dijelu putničke kabine vozila, s dovoljno dijelova da se zadovoljavajuće predstavi konstrukcija vozila i površine možebitnog udara. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za uporabu na stražnjem sjedalu, dio putničke kabine mora uključiti naslon prednjeg sjedala, stražnje sjedalo, podnicu, Bnicu, B i C stupove te krov. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za uporabu na prednjem sjedalu, dio putničke kabine mora uključiti ploču s instrumentima, A stupove, vjetro staklo, svaku ručicu ili polugu ugrađenu na podnicu ili na konzolu, prednje sjedalo, podnu ploču i krov. Nadalje, ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za uporabu u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom za odrasle, mora biti uključen i odgovarajući pojas (pojasi) za odrasle. Tehnička služba odgovorna za izvođenje ispitivanja može dopustiti isključivanje nekih dijelova ukoliko procjeni da su nepotrebni. Ispitivanje se izvodi u skladu s točkom 8.1.3.2.

7.1.4.1.3.   Dinamičko ispitivanje izvodi se na sustavima za držanje djeteta koji prethodno nisu bili izloženi opterećenju.

7.1.4.1.4.   Tijekom dinamičkog ispitivanja nijedan dio sustava za držanje djeteta koji služi držanju djeteta u predviđenom položaju ne smije puknuti niti se smije osloboditi kopča, sustav za blokiranje ili sustav za pomicanje.

7.1.4.1.5.   Kod sustava »neintegralnog tipa« potrebno je kao sigurnosni pojas upotrijebiti uobičajeni sigurnosni pojas propisan u prilogu 13. Pravilnika ECE R44. Ovo se ne primjenjuje kod homologacije sustava »za određeno vozilo», gdje se upotrebljava sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilo.

7.1.4.1.6.   Ako je sustav za držanje djeteta tipa »za određeno vozilo« ugrađen u području iza krajnjega stražnjeg naprijed okrenutog sjedala za odrasle (npr. u prostor za prtljagu), potrebno je izvesti jedno ispitivanje s najvećom ispitnom lutkom/lutkama na potpunom vozilu, kako je određeno u točki 8.1.3.3.3. Druga ispitivanja, uključujući sukladnost proizvodnje, smiju se prema želji proizvođača izvesti u skladu s točkom 8.1.3.2.

7.1.4.1.7.   Kod sustava za držanje razreda »za posebne potrebe«, svako dinamičko ispitivanje propisano Pravilnikom ECE R44 za svaku od masenih skupina izvodi se dva puta: prvi, upotrebljavajući primarni sustav za držanje i drugi, upotrebljavajući sve naprave za držanje. Kod tih ispitivanja posebnu pažnju treba obratiti na zahtjeve navedene u točkama 6.2.3. i 6.2.4.

7.1.4.1.8.   Tijekom dinamičkih ispitivanja uobičajeni sigurnosni pojas upotrijebljen za postavljanje sustava za držanje djeteta ne smije se otpustiti iz bilo koje vodilice ili naprave za blokiranje upotrijebljene pri izvođenju ispitivanja.

7.1.4.1.9.   Sustav za držanje djeteta s potpornom nožicom ispituje se kako slijedi:

                  a) za sustave razreda poluuniverzalni, ispitivanja se izvode s potpornom nožicom namještenom u oba krajnja položaja, kompatibilna s postavljanjem na podnu ploču ispitnih kolica. Tijekom ispitivanja potporna nožica oslanja se na podnu ploču ispitnih kolica na način opisan u prilogu 6. Pravilnika ECE R44

                  b) za sustave s potpornom nožicom postavljenom izvan ravnine simetrije, tehnička služba za ispitivanje treba izabrati najnepovoljniji slučaj

                  c) za sustave razreda za posebno vozilo, potporna nožica se namješta prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta.

7.1.4.1.10. Za sustave za držanje djeteta koji upotrebljavaju ISOFIX sustav sidrišta i napravu za sprečavanje okretanja (ako postoji), dinamičko ispitivanje izvodi se:

7.1.4.1.10.1.    za ISOFIX sustave za držanje djeteta razreda veličine A i B:

7.1.4.1.10.1.1 s uporabom naprave za sprječavanje okretanja i

7.1.4.1.10.1.2 bez uporabe naprave za sprječavanje okretanja. Taj se zahtjev ne primjenjuje kada se kao ta naprava upotrebljava kruta, nenamjestiva potporna nožica

7.1.4.1.10.2.    za ISOFIX sustave za držanje djeteta drugih razreda veličine s uporabom naprave za sprječavanje okretanja.

7.1.4.2.      Ubrzanje prsnog koša3

7.1.4.2.1.   Rezultirajuće ubrzanje prsnog koša na smije prijeći 55 g, osim u razdobljima čije trajanje ne prelazi 3 ms.

7.1.4.2.2.   Vertikalna komponenta ubrzanja od abdomena prema glavi ne smije prijeći 30 g, osim u razdobljima čije trajanje ne prelazi 3 ms.

7.1.4.3.      Prodor u abdomen4

_____
3 Ograničenja za ubrzanje prsnog koša ne primjenjuju se kad se upotrebljava ispitna lutka za novorođenče, jer nije opremljena s instrumentima.

4 Ispitna lutka za novorođenče nije opremljena abdominalnim uloškom. Stoga se može upotrebljavati samo subjektivna analiza za orodora u abdomen.

 

7.1.4.3.1.   Tijekom provjere opisane u prilogu 8., dodatku 1, točka 5.3. ne smije biti vidljivih znakova prodora bilo kojeg dijela naprave za držanje na plastelinu nanesenom na abdomen ispitne lutke.

7.1.4.4.      Postavljanje ispitne lutke

7.1.4.4.1.   Sustavi za držanje djeteta razreda »univerzalni«, »za ograničenu uporabu« i »polu-univerzalni«:

7.1.4.4.1.1.Sustavi za držanje djeteta okrenuti naprijed: glava ispitne lutke ne smije proći iza ravnina BA i DA određenih niže na slici 1. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

 

Dimenzije u mm

Slika 1: Ispitivanje naprijed okrenute naprave

 

7.1.4.4.1.2.      Sustavi za držanje djeteta okrenuti natrag:

7.1.4.4.1.2.1.   Sustavi za držanje djeteta koji se oslanjaju na ploču s instrumentima: glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i DCr određene niže na slici 2. To se ocjenjuje do isteka vremena od 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

 

Dimenzije u mm

Slika 2: Ispitivanje natrag okrenute naprave

 

7.1.4.4.1.2.2.   Sustavi za držanje djeteta skupine 0 koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima i prijenosne ležaljke za dijete: glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i DE određene na slici 3. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

 

Dimenzije u mm

Slika 3: Ispitivanje naprava za držanje djeteta skupine 0 koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima

 

7.1.4.4.1.2.3.   Sustavi za držanje djeteta osim skupine 0 koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima:

                  Glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine FD, FG i DE određene niže na slici 4. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

                  Ako se takav sustav za držanje djeteta dodirne s nosačem promjera 100 mm, pri čemu su ispunjeni svi kriteriji opterećenja, potrebno je izvesti daljnje dinamičko ispitivanje (čelni sudar) s najtežom ispitnom lutkom predviđenom za takav sustav za držanje djeteta i bez nosača promjera 100 mm; zahtjevi koji moraju biti ispunjeni pri tom ispitivanju jednaki su, osim zahtjeva koji se odnose na pomak naprijed.

 

Dimenzije u mm

Slika 4: Ispitivanje natrag okrenutih naprava za držanje djeteta (osim skupine 0) koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima

 

7.1.4.4.2.   Sustavi za držanje djeteta razreda »za određeno vozilo«: kada se ispitivanja vrše u potpunom vozilu ili karoseriji vozila, glava ne smije dodirnuti bilo koji dio vozila. Ako se dodir ipak pojavi, brzina udara glave mora biti manja od 24 km/h, a dio u koji glava udari mora zadovoljavati zahtjeve za ispitivanje apsorpcije energije određenih u prilogu 4. Pravilnika ECE R21. Nakon ispitivanja izvedenog s potpunim vozilom, ispitnu lutku mora biti moguće izvaditi iz sustava za držanje djeteta bez uporabe alata.

7.1.5.         Otpornost na utjecaj temperature

7.1.5.1.      Sklopovi kopči, uvlačnici, naprave za namještanje i blokirne naprave na koje bi mogla utjecati temperatura treba ispitati s obzirom na temperaturu, u skladu s točkom 8.2.8.

7.1.5.2.      Nakon ispitivanja otpornosti na temperaturu u skladu s točkom 8.2.8.1., ne smije biti znakova oslabljenja koje stručnjak može uočiti bez optičkih pomagala, a koja bi mogla štetno utjecati na ispravno djelovanje sustava za držanje djeteta.

7.2.            Zahtjevi za pojedinačne dijelove sustava za držanje

7.2.1.         Kopča

7.2.1.1.      Kopča treba biti konstruirana tako da je isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe. To, između ostalog, znači da ne smije biti moguće da kopča ostane napola zatvorena; u postupku zatvaranja kopče ne smije biti moguće nenamjerno zamijeniti dijelove kopče; kopča se mora zatvoriti samo kada su zakvačeni svi dijelovi. Na mjestima na kojima bi kopča mogla doći u dodir s djetetom, kopča ne smije biti uža od najmanje širine remena određene u točki 7.2.4.1.1. Ova točka se ne primjenjuje na sklopove sigurnosnih pojasa koji su već homologirani prema Pravilniku ECE R16 ili bilo kojem drugom istovrijednom vrijedećem propisu. Kod »sustava za držanje za posebne potrebe«, zahtjeve navedene u točkama 7.2.1.1. do uključujući 7.2.1.9. mora zadovoljiti samo kopča na primarnom sustavu za držanje.

7.2.1.2.      Kopča, i kad nije opterećena, mora ostati zatvorena bez obzira na svoj položaj. Mora biti napravljena tako da ju je lako uhvatiti i upotrijebiti. Mora je biti moguće otvoriti pritiskom na gumb ili sličnu napravu. Površina na koju djeluje taj pritisak kod otvorene kopče, projicirana na ravninu okomitu na smjer početnog kretanja gumba, mora imati sljedeće dimenzije: za naprave koje su okružene kućištem, površina ne smije biti manja od 4,5 cm2, širine ne manje od 15 mm; za naprave, koje nisu okružene kućištem, površina ne smije biti manja od 2,5 cm2, širine ne manje od 10 mm. Širina može biti manja od dvije dimenzije koje čine propisanu površinu.

7.2.1.3.      Ta površina mora biti crvene boje. Nijedan drugi dio kopče ne smije biti ove boje.

7.2.1.4.      Dijete mora biti moguće osloboditi iz sustava za držanje jednom radnjom na jednoj kopči. Za skupine 0 i 0+ dopušteno je uklanjanje djeteta zajedno s napravama kao što su dječja nosiljka (prijenosna ležaljka za dijete) sustavi za držanje prijenosne ležaljke za dijete, ukoliko se sustav za držanje djeteta može osloboditi radnjom na najviše dvije kopče.

7.2.1.4.1.   Smatra se da povezivanje ramenih remena H pojasa spojnom vezom ne ispunjava zahtjeve za jednu radnju, prethodno navedene u točki 7.2.1.4.

7.2.1.5.      Kod skupina II i III kopča mora biti postavljena tako da je dijete koje se nalazi u napravi može dohvatiti. Nadalje, kod svih skupina kopča mora biti postavljena tako da su u slučaju opasnosti način njihovog otvaranja i načelo djelovanja odmah uočljiv spasiocima.

7.2.1.6.      Otvaranje kopče mora omogućiti da dijete bude uklonjeno neovisno o »sjedalu«, »postolju sjedala« ili »štitniku od udara«, ako su ugrađeni. Ako naprava uključuje međunožni remen, on se mora osloboditi djelovanjem te iste kopče.

7.2.1.7.      Kopča mora izdržati ispitivanje otpornosti na utjecaj temperature za koje su zahtjevi dani u točki 8.2.8.1. i ponovno djelovati te prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 8.1.3. mora proći ciklus od 5000 ± 5 otvaranja i zatvaranja pri uobičajenim uvjetima uporabe.

7.2.1.8.      Kopča se mora podvrgnuti sljedećim ispitivanjima otvaranja:

7.2.1.8.1.   Ispitivanje pod opterećenjem

7.2.1.8.1.1.      Za ovo ispitivanje mora se upotrijebiti sustav za držanje djeteta na kojem je već izvršeno dinamičko ispitivanje.

7.2.1.8.1.2.      Sila potrebna za otvaranje kopče pri ispitivanju navedenom u točki 8.2.1.1. ne smije biti veća od 80 N.

7.2.1.8.2.<>   Ispitivanje bez opterećenja

7.2.1.8.2.1.      Za ovo ispitivanje upotrebljava se kopča koja nije bila prethodno podvrgnuta opterećenju. Sila potrebna za otvaranje neopterećene kopče pri ispitivanjima navedenim u točki 8.2.1.2. mora iznosit 40 – 80 N.

7.2.1.9.      Čvrstoća

7.2.1.9.1.   Tijekom ispitivanja u skladu s točkom 8.2.1.3.2. ne smije se slomiti ili otkinuti nijedan dio kopče, remena na kopči ili naprave za namještanje.

7.2.1.9.2.   Kopča H pojasa masenih skupina 0 i 0+ mora izdržati silu od 4.000 N.

7.2.1.9.3.   Kopča H pojasa masene skupine I i većih mora izdržati silu od 10.000 N.

7.2.1.9.4.   Tijelo nadležno za homologaciju ne mora zahtijevati ispitivanje čvrstoće kopče ukoliko na osnovi raspoloživih podataka zaključi da to nije potrebno.

7.2.2.         Naprava za namještanje

7.2.2.1.      Područje namještanja mora biti dovoljno kako bi omogućilo pravilno namještanje sustava za držanje djeteta za sve ispitne lutke masene kategorije za koju je sustav namijenjen, kao i zadovoljavajuću ugradbu u sve navedene modele vozila.        

7.2.2.2.      Sve naprave za namještanje moraju biti »brzo namjestivog« tipa, osim naprava za namještanje koje se upotrebljavaju samo kod prve ugradbe u vozilo, koje mogu biti nekog drugog tipa.

7.2.2.3.      Naprave »brzo namjestivog« tipa moraju biti lako dohvatljive kada se u pravilno postavljenom sustavu za držanje djeteta nalazi dijete ili ispitna lutka.

7.2.2.4.      Naprava »brzo namjestivog« tipa mora biti lako namjestiva prema tjelesnoj građi djeteta. Kod ispitivanja u skladu s točkom 8.2.2.1. sila potrebna za djelovanje ručno namjestive naprave ne smije biti veća od 50 N.

7.2.2.5.      Dva uzorka naprave za namještanje sustava za držanje djeteta moraju se ispitati u skladu sa zahtjevima za otpornost na utjecaj temperature navedenim u točki 8.2.8.1. i točkom 8.2.3.

7.2.2.5.1.   Klizanje remena ne smije biti veće od 25 mm za jednu napravu za namještanje, odnosno 40 mm za sve naprave za namještanje.

7.2.2.6.      Pri ispitivanju navedenom u točki 8.2.2.1., naprava se ne smije slomiti ili otkinuti.

7.2.2.7.      Naprava za namještanje postavljena izravno na sustav za držanje djeteta mora biti sposobna izdržati ponovljeno djelovanje te mora, prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 8.1.3., biti podvrgnuta ispitivanju s 5000 ± 5 ciklusa navedenom u točki 8.2.7.

7.2.3.         Uvlačnici

7.2.3.1.      Uvlačnici s automatskim blokiranjem

7.2.3.1.1.   Remen sigurnosnog pojasa opremljen uvlačnikom s automatskim blokiranjem ne smije se pomaknuti između položaja blokiranja za više od 30 mm. Nakon što se korisnik pojasa nagne nazad, pojas treba ostati u svojemu prvobitnom položaju ili se treba automatski vratiti u taj položaj pri sljedećem pomaku korisnika pojasa prema naprijed.

7.2.3.1.2.   Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 7 N, mjereno na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 2 N i ne veća od 7 N mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna sila se mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu koja ručno ili automatski sprječava da se remen sasvim uvuče, ta naprava ne smije djelovati pri mjerenju sile.

7.2.3.1.3.   Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 8.2.4.2., dok se ne izvrši 5000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti ispitivanje otpornosti na utjecaj temperature prema točki 8.2.8.1. i korozijsko ispitivanje prema točki 8.1.1., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u točki 8.2.4.5. Nakon toga, uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000 izvlačenja i uvlačenja. Nakon tih ispitivanja uvlačnik treba pravilno djelovati i mora zadovoljiti zahtjeve točaka 7.2.3.1.1. i 7.2.3.1.2.

7.2.3.2.      Uvlačnici s blokiranjem u opasnosti

7.2.3.2.1.   Pri ispu prema točki 8.2.4.3., uvlačnik s blokiranjem u opasnosti treba zadovoljiti sljedeće zahtjeve:

7.2.3.2.1.1.blokirati kada usporenje vozila dostigne vrijednost od 0.45 g.

7.2.3.2.1.2.ne smije blokirati kod ubrzanja remena, mjereno u smjeru izvlačenja, koje je manje od 0.8 g

7.2.3.2.1.3.ne smije blokirati kada je njegovo osjetilo nagnuto za 12° ili manje u bilo kojem smjeru od osnovnog položaja koji je odredio proizvođač.

7.2.3.2.1.4.mora blokirati kad je njegovo osjetilo nagnuto pod kutom od 27° i više u bilo kojem smjeru od osnovnog položaja koji je odredio proizvođač.

7.2.3.2.2.   Tamo gdje djelovanje uvlačnika ovisi o vanjskom signalu ili izvoru energije, konstrukcijom mora biti osigurano da se uvlačnik blokira automatski uslijed kvara ili prekida signala ili izvora energije.

7.2.3.2.3.   Uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s višestrukom osjet­ljivošću mora zadovoljiti gore navedene zahtjeve. Dodatno, ako je jedan od kriterija za blokiranje izvlačenje remena, uvlačnik treba blokirati kad ubrzanje remena dostigne najmanje 1.5 g, mjereno u smjeru osi izvlačenja remena.

7.2.3.2.4.   Pri ispitivanjima navedenim u točkama 7.2.3.2.1.1. i 7.2.3.2.3., pomak remena prije nego uvlačnik blokira ne smije biti veći od 50 mm, počevši od dužine određene u točki 8.2.4.3.1. Pri ispitivanju navedenom u točki 7.2.3.2.1.2., ne smije doći do blokiranja tijekom odvijanja 50 mm remena, počevši od dužine određene u točki 8.2.4.3.1.

7.2.3.2.5.   Ako je uvlačnik dio trbušnoga pojasa, sila uvlačenja ne smije biti manja od 7 N, mjereno na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio dijagonalnoga remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 2 N i ne veća od 7 N, mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu koja ručno ili automatski sprječava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju sile ta naprava ne smije djelovati.

7.2.3.2.6.   Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i ponovo uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 8.2.4.2. dok se na izvrši 40 000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko ispitivanje prema točki 8.1.1., a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u točki 8.2.4.5. Tada uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5000 izvlačenja i uvlačenja (ukupno čineći 45000 ciklusa). Nakon toga, uvlačnik mora zadovoljiti zahtjeve iz točaka 2.4.5.2.1, 2.4.5.2.2., 2.4.5.2.3., i 2.4.5.2.4.. Nakon svih obavljenih ispitivanja, uvlačnik treba pravilno djelovati i mora zadovoljiti zahtjeve točaka 7.2.3.2.1. do 7.2.3.2.5.

7.2.4.         Remeni

7.2.4.1.      Širina

7.2.4.1.1.   Najmanja širina remena sustava za držanje djeteta koji je u dodiru s ispitnom lutkom mora biti 25 mm za skupine 0, 0+ i I, odnosno 38 mm za skupine II i III. Tu širinu treba mjeriti tijekom ispitivanja prekidne čvrstoće remena propisane u točki 8.2.5.1. bez zaustavljanja ispitne naprave i pod opterećenjem jednakim 75 % prekidne čvrstoće remena.

7.2.4.2.      Čvrstoća nakon kondicioniranja na sobnoj temperaturi

7.2.4.2.1.   Kod dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s točkom 8.2.5.2.1., prekidno opterećenje mjeri se prema postupku određenom u točki 8.2.5.1.2.

7.2.4.2.2.   Razlika između prekidnih opterećenja izmjerenih na ta dva uzorka ne smije biti veća od 10 % veće izmjerene vrijednosti.

7.2.4.3.      Čvrstoća nakon posebnog kondicioniranja

7.2.4.3.1.   Kod dva uzorka remena, kondicioniranih u skladu s jednom od odredaba iz točke 8.2.5.2. (osim 8.2.5.2.1.), prekidno opterećenje remena ne smije biti manje od 75 % prosječnog opterećenja određenog u ispitivanju iz točke 8.2.5.1.

7.2.4.3.2.   Dodatno, prekidno opterećenje ne smije biti manje od 3,6 kN kod sustava za držanje skupina 0, 0+ i I, 5 kN kod onih skupine II i 7,2 kN za sustave skupine III.

7.2.4.3.3.   Tehnička služba smije izostaviti jedno ili više ispitivanja ako sastav materijala ili dostupni podaci pokazuju da su ta ispitivanja suvišna.

7.2.4.3.4.   Postupak kondicioniranja abrazijom tipa 1 propisan u točki 8.2.5.2.6. potrebno je provesti samo ako rezultat ispitivanja mikrok mikroklizanjem naveden u točki 8.2.3. daje rezultate za više od 50 % veće od dozvoljene vrijednosti iz točke 7.2.2.5.1.

7.2.4.4.      Ne smije biti moguće izvući kompletni remen kroz naprave za namještanje, kopče ili pričvrsne točke.

7.2.5.         Blokirna naprava

7.2.5.1.      Blokirna naprava mora biti trajno pričvršćena na sustav za držanje djeteta.

7.2.5.2.      Blokirna naprava ne smije utjecati na trajnost sigurnosnog pojasa za odrasle i ne smije biti podvrgnuta ispitivanju otpornosti na utjecaj temperature.

7.2.5.3.      Blokirna naprava ne smije sprječavati brzo otpuštanje djeteta iz sustava.

7.2.5.4.      Blokirne naprave razreda A

                  Nakon ispitivanja navedenog u točki 8.2.6.1., klizanje remena ne smije biti veće od 25 mm.

7.2.5.5.      Blokirne naprave razreda B

                  Nakon ispitivanja navedenog u točki 8.2.6.2., klizanje remena ne smije biti veće od 25 mm.

7.2.6.         Zahtjevi za ISOFIX dijelove za pričvršćenje

                  »ISOFIX dijelovi za pričvršćenje« i indikatori zakopčanosti trebaju biti sposobni izdržati ponovljeno djelovanje te moraju, prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 8.1.3., biti podvrgnuti ispitivanju s 2000 ± 5 ciklusa otvaranja i zatvaranja pri uobičajenim uvjetima uporabe.

 

8.         OPIS ISPITIVANJA*

______

 

* Ukoliko nije drukčije navedeno, dozvoljena odstupanja za mjere ne vrijede za granične vrijednosti

 

 

Područje dimenzija (mm)

manje od 6

od 6 do 30

od 30 do 120

od 120 do 315

od 315 do 1000

veće od 1000

Dozvoljena odstupanja (mm)

± 0,5

± 1

± 1,5

± 2

± 3

± 4

 

Ukoliko nije drugačije određeno, dopuštena kutna odstupanja: ± 1º

 

8.1.            Ispitivanja potpunog sustava za držanje

8.1.1.         Korozija

8.1.1.1.      Metalni dijelovi sustava za držanje djeteta postavljaju se u ispitnu komoru u skladu s odredbama iz priloga 4. Pravilnika ECE R44. Ako sustav za držanje djeteta uključuje uvlačnik, remen je potrebno izvući do pune dužine umanjeno za 100 ± 3 mm. Osim kratkih prekida, koji npr. mogu biti potrebni za provjeru i dodavanje slane otopine, ispitivanje traje neprekidno 50 ± 0,5 sati.

8.1.1.2.            Nakon završetka ispitivanja, metalni dijelovi sustava za držanje djeteta se oprezno isperu ili potope u čistoj, tekućoj vodi temperature ne više od 38 C, kako bi se odstranile sve naslage soli koje su se mogle formirati te se potom suše 24 ± 1 h na sobnoj temperaturi od 18 do 25 C prije ispitivanja u skladu s točkom 7.1.2.2.

8.1.2.               Prevrtanje

8.1.2.1.            Ispitna lutka postavlja se u sustav za držanje, pričvršćen u skladu s Prom ECE R44 i uputama proizvođača, s normalnom labavošću u skladu s točkom 8.1.3.6.

8.1.2.2.            Sustav za držanje pričvrsti se na ispitno sjedalo ili sjedalo vozila. Cjelokupno sjedalo zaokrene se oko horizontalne osi koja se nalazi u središnjoj uzdužnoj ravnini sjedala za puni krug (360) brzinom od 2 - 5 stupnjeva/sekundi. Za ovo ispitivanje naprava namijenjena za uporabu u određenim vozilima smije biti postavljena na ispitno sjedalo opisano u prilogu 6. Pravilnika ECE R44.

8.1.2.3.            Ispitivanje se ponavlja vrtnjom u suprotnom smjeru nakon što se, ako je potrebno, ispitna lutka namjesti u njezin početni položaj. Potom se postupak ponavlja u oba smjera vrtnje, pri čemu se os vrtnje, koja leži u horizontalnoj ravnini, zakrene za 90 u odnosu na os iz prethodnih ispitivanja.

8.1.2.4.            Ovo se ispitivanje izvodi uz uporabu najmanje i najveće ispitne lutke za skupinu ili skupine za koju/koje je naprava za držanje namijenjena.

8.1.3.               Dinamička ispitivanja

8.1.3.1.            Ispitivanja na ispitnim kolicima i ispitnom sjedalu

8.1.3.1.1.         Naprijed okrenuti sustavi za držanje

8.1.3.1.1.1.      Ispitna kolica i ispitno sjedalo koja se upotrebljavaju za dinamičko ispitivanje moraju zadovoljavati zahtjeve priloga 6. Pravilnika ECE R44, a postupak namještanja za dinamičko ispitivanje sudara mora biti u skladu s prilogom 21. istoga pravilnika.

8.1.3.1.1.2.      Ispitna kolica moraju tijekom usporenja zadržati horizontalni položaj.

8.1.3.1.1.3.      Usporenje kolica postiže se uporabom uređaja propisanih u prilogu 6. Pravilnika ECE R44, ili bilo koje druge naprave koja daje istovrijedne rezultate. Ti uređaji moraju imati učinak naveden u točki 8.1.3.4. i prilogu 7. Pravilnika ECE R44.

8.1.3.1.1.4.      Mjeri se sljedeće:

8.1.3.1.1.4.1.   brzina kolica neposredno prije udara

8.1.3.1.1.4.2.   zaustavni put

8.1.3.1.1.4.3.   pomak glave ispitne lutke u vertikalnoj i horizontalnoj ravnini za skupine I, II i III, a za skupine 0 i 0+ pomak ispitne lutke ne uzimajući u obzir udove

8.1.3.1.1.4.4.   ubrzanje prsnog koša u tri međusobno okomita smjera, osim za ispitnu lutku novorođenčeta

8.1.3.1.1.4.5.   svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidi točku 7.1.4.3.1.), osim za ispitnu lutku novorođenčeta.

8.1.3.1.1.5.      Nakon udara, sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.1.2.         Natrag okrenuti sustavi za držanje

8.1.3.1.2.1.      Ispitno sjedalo zaokreće se za 180° pri ispitivanju u skladu sa zahtjevima za ispitivanje stražnjeg sudara.

8.1.3.1.2.2.      Kod ispitivanja natrag okrenutog sustava za držanje djeteta namjenjenog za uporabu na prednjim sjedalima, oblogu ploče s instrumentima predstavlja kruta šipka postavljena na ispitna kolica tako da se cjelokupna apsorpcija energije izvrši u sustavu za držanje djeteta.

8.1.3.1.2.3.      Uvjeti usporenja moraju zadovoljiti zahtjeve navedene u točki 8.1.3.4.

8.1.3.1.2.4.      Mjerenja koja se izvode slična su onima navedenim u točkama od 8.1.3.1.1.4. do 8.1.3.1.1.4.5.

8.1.3.1.2.5.      Nakon udara, sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.2.            Ispitivanje na ispitnim kolicima i karoseriji vozila

8.1.3.2.1.         Naprijed okrenuti sustavi za držanje

8.1.3.2.1.1.      Način učvršćivanja vozila tijekom ispitivanja ne smije biti izveden tako da pojača sidrišta sjedala vozila, sidrišta sigurnosnih pojasa za odrasle i svaka dodatna sidrišta potrebna za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta, ili smanji normalnu deformaciju konstrukcije vozila. Nije dopuštena prisutnost nijednog dijela vozila koji bi mogao ograničavanjem pomaka ispitne lutke tijekom ispitivanja smanjiti opterećenje kojem je izložen sustav za držanje djeteta. Uklonjeni dijelovi konstrukcije vozila smiju biti nadomješteni dijelovima jednake čvrstoće, uz uvjet da ti dijelovi ne sprječavaju slobodno pomicanje ispitne lutke.

8.1.3.2.1.2.      Naprava za pričvršćivanje smatra se zadovoljavajućom ukoliko ne utječe na područje koje se proteže cijelom širinom konstrukcije te ako vozilo ili konstrukciju blokira ili učvršćuje sprijeda na razmaku ne manjem od 500 mm mjereno od sidrišta sustava za držanje. Konstrukcija na zadnjoj strani učvršćuje se na dovoljnoj udaljenosti iza sidrišta kako bi se osiguralo ispunjavanje svih zahtjeva iz točke 8.1.3.2.1.1.

8.1.3.2.1.3.      Sjedalo vozila i sustav za držanje djeteta ugrađuju se i namještaju u položaj koji prema mišljenju tehničke službe odgovorne za homologacijska ispitivanja daje najnepovoljnije uvjete s obzirom na čvrstoću, a primjenjiv je za postavljanje ispitne lutke u vozilo. U izvještaj se upisuje položaj naslona sjedala i sustava za držanje djeteta. Ukoliko je naslon sjedala vozila namjestiv po nagibu, mora biti blokiran prema uputama proizvođača ili, ako nema takvih uputa, u položaju što bližem stvarnom kutu naslona sjedala od 25°.

8.1.3.2.1.4.      Ukoliko se uputom za ugradbu i uporabu ne zahtijeva drukčije, za sustave za držanje djeteta namijenjene za uporabu na prednjem sjedalu, sjedalo se postavlja u krajnji prednji položaj za uobičajenu uporabu, odnosno u krajnji stražnji položaj za uobičajenu uporabu za sustave za držanje djeteta namijenjene za uporabu na stražnjem sjedalu.

8.1.3.2.1.5.      Uvjeti usporenja moraju zadovoljiti zahtjeve navedene u točki 8.1.3.4. Kao ispitno sjedalo upotrebljava se sjedalo stvarnog vozila.

8.1.3.2.1.6.      Mjeri se sljedeće:

8.1.3.2.1.6.1.   brzina kolica neposredno prije udara

8.1.3.2.1.6.2.   zaustavni put

8.1.3.2.1.6.3.   svaki dodir glave ispitne lutke s unutrašnjošću karoserije vozila

8.1.3.2.1.6.4.   ubrzanje prsnog koša u tri međusobno okomita smjera, osim za ispitnu lutku novorođenčeta

8.1.3.2.1.6.5.   svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidi točku 7.1.4.3.1.), osim za ispitnu lutku novorođenčeta.

8.1.3.2.1.7.      Nakon udara, sustav za držanje djeteta, vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.2.2.         Natrag okrenuti sustavi za držanje

8.1.3.2.2.1.      Pri ispitivanju stražnjeg sudara, karoserija se na ispitnim kolicima zaokreće za 180.

8.1.3.2.2.2.      Zahtjevi su isti kao kod čelnog sudara.

8.1.3.3.            Ispitivanje s potpunim vozilom

8.1.3.3.1.         Uvjeti usporenja moraju zadovoljiti zahtjeve navedene u točki 8.1.3.4.

8.1.3.3.2.         Postupak ispitivanja čelnog sudara izvodi se u skladu s prilogom 9 Pravilnika ECE R44.

8.1.3.3.3.         Postupak ispitivanja čelnog sudara izvodi se u skladu s prilogom 10 Pravilnika ECE R44.

8.1.3.3.4.         >      Mjeri se sljedeće:

8.1.3.3.4.1.      brzina kolica/udarne naprave neposredno prije udara

8.1.3.3.4.2.      svaki dodir glave ispitne lutke (kod skupine 0 cijele ispitne lutke, ne uzimajući u obzir udove) s unutrašnjošću vozila

8.1.3.3.4.3.      ubrzanje prsnog koša u tri međusobno okomita smjera, osim za ispitnu lutku novorođenčeta

8.1.3.3.4.4.      svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidi točku 7.1.4.3.1.), osim za ispitnu lutku novorođenčeta.

8.1.3.3.5.         Ukoliko su nasloni prednjih sjedala vozila namjestivi po nagibu, moraju biti blokirani prema uputama proizvođača ili, ako nema takvih uputa, u položaju što bližem stvarnom kutu naslona sjedala od 25°.

8.1.3.3.6.         Nakon udara, sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se odredilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.4.            Uvjeti za dinamička ispitivanja zbirno su prikazani u sljedećoj tablici:

 

 

 

ČELNI SUDAR

STRAŽNJI SUDAR

Ispitivanje

Sustav za držanje

Brzina (km/h)

Ispitni ciklus

Zaustavni put (mm)

Brzina (km/h)

Ispitni ciklus

Zaustavni put (mm)

Ispitna kolica s ispitnim sjedalom

Naprijed okrenuti, za prednja i stražnja sjedala, univerzalni, poluuniverzalni i za ograničenu uporabu*

50 + 0
 

– 2

1

650 ± 50

Natrag okrenuti, za prednja i stražnja sjedala, univerzalni, poluuniverzalni i za ograničenu uporabu**

50 + 0

– 2

1

650 ± 50

30 + 2

– 0