1885
Na
temelju članka 37. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, broj 177/04 i
90/05) donosim
I. OPĆA ODREDBA
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom podrobnije propisuje
provedba Zakona o porezu na dobit (dalje u tekstu: Zakon).
II. POREZNI OBVEZNIK
1. Porezni obveznik pravna osoba
Članak 2.
(1) Porezni obveznik u smislu članka 2. stavak
1. Zakona jest trgovačko društvo i druga pravna osoba. Za prosudbu o tome je li
druga pravna osoba koja nije navedena u članku 2. stavak 6. Zakona porezni
obveznik, bitno je obavlja li djelatnost radi stjecanja dobiti, bez obzira na
vrstu djelatnosti i njezin pravni status. Obavlja li takva osoba djelatnost
radi stjecanja dobiti, treba utvrditi na temelju akata o osnivanju i poslovanju
te na temelju podataka o djelatnosti koju stvarno obavlja, rezultatu poslovanja
i postupanju s ostvarenim rezultatom.
(2) Porezni obveznik je i poslovna jedinica iz
članka 4. Zakona kojoj je mjesto poslovanja u slobodnoj zoni.
2. Porezni obveznik fizička osoba
Članak 3.
(1) Fizička osoba iz članka 2. stavak 3. Zakona
koja želi plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak, o tome dostavlja
pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za
iduću kalendarsku godinu.
(2) Fizička osoba koja je ispunila jedan od
propisanih uvjeta iz članka 2. stavak 4. Zakona, o tome pisano izvješćuje
nadležnu ispostavu Porezne uprave do kraja godine u kojoj je ispunjen jedan od
propisanih uvjeta. Na isti način postupa i nositelj zajedničke samostalne
djelatnosti.
(3) U porezne obveznike fizičke osobe iz stavka
2. ovoga članka, uz obrtnike, spadaju i druge fizičke osobe koje ostvaruju
dohodak od samostalnih djelatnosti, osim djelatnosti iz članka 18. stavak 1.
točka 3. istoga Zakona.
(4) Rješenje o statusu poreznog obveznika iz
stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka donosi nadležna ispostava Porezne uprave u
skladu s odredbama Općeg poreznog zakona.
2.1. Utvrđivanje uvjeta
za status poreznogobveznika fizičke osobe
Članak 4.
(1) Poreznim obveznicima iz članka 2. stavak 4.
Zakona smatraju se i fizičke osobe koje obavljaju zajedničku djelatnost,
neovisno o broju osoba supoduzetnika.
(2) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 1.
ovoga članka dužan je postupiti na način propisan člankom 3. ovoga Pravilnika.
2.1.1. Dugotrajna
imovina i primici (prihodi)pri promjeni metode oporezivanja
Članak 5.
(1) Vrijednost dugotrajne imovine iz članka 2.
stavak 4. točka 3. Zakona utvrđuje se na temelju podataka iz Popisa dugotrajne
imovine, Obrazac DI, na dan 31. prosinca godine koja prethodi promjeni metode
oporezivanja.
(2) Vrijednost dugotrajne imovine, za potrebe iz
članka 2. stavak 4. točka 3. Zakona, utvrđuje se u visini neotpisane odnosno neto
vrijednosti, ako je u korisnom vijeku trajanja otpisivana primjenom linearne
metode i primjenom propisanih osnovnih amortizacijskih stopa, bez propisima
dopuštenih povećanih stopa.
(3) Ako je imovina otpisivana prema drugoj
metodi i porezno priznatim ili nepriznatim povećanim amortizacijskim stopama,
tada se vrijednost dugotrajne imovine (samo za potrebe promjene metode
oporezivanja) utvrđuje primjenom stopa i metode navedene u stavku 2. ovoga
članka, kroz korisni vijek trajanja na trošak nabave. Na isti način postupa se
i ako su se primjenjivale niže amortizacijske stope.
4) Ukupni primitak iz članka 2. stavak 4. točka
1. Zakona čine primici utvrđeni na način propisan u Zakonu o porezu na dohodak.
U ukupni primitak ne uključuje se porez na dodanu vrijednost.
3. Ostali porezni obveznici
Članak 6.
(1) Ako osobe iz članka 2. stavaka 5. i 6.
Zakona obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti
dovelo bi do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna uprava na vlastitu
će inicijativu ili na prijedlog drugih osoba ili na prijedlog samih navedenih
osoba rješenjem utvrditi da su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu
djelatnost.
(2) Rješenje o statusu poreznog obveznika iz
stavka 1. ovoga članka donosi nadležna ispostava Porezne uprave prema sjedištu
pravne osobe.
(3) U procjeni gospodarstvene djelatnosti treba
utvrditi obavlja li se gospodarstvena djelatnost samostalno, trajno i radi
ostvarivanja dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi. Ako pravna
osoba u svojim aktima o osnivanju nema cilj ostvarivanje dobiti nego samo
prihoda radi financiranja svoje djelatnosti, a prihode stječe razmjenom dobara
i usluga na tržištu, smatra se da obavlja djelatnost na način i uz uvjete po
kojima tu djelatnost obavljaju i poduzetnici koji su osnovani radi stjecanja
dobiti.
4. Poslovne jedinice
Članak 7.
(1) Razdobljem od tri mjeseca zaredom iz članka
4. stavak 4. Zakona, smatra se kontinuirano razdoblje u kojemu jedan mjesec
slijedi drugi, pri čemu se prekidi do tjedan (sedam) dana ne smatraju prekidom
kontinuiteta. Vremenski kontinuitet od tri mjeseca zaredom računa se u
vremenskom trajanju nekog projekta (posla), neovisno o broju osoba koje rade na
projektu (poslu).
(2) Ako ista osoba ili više osoba ispuni uvjet
iz stavka 1. ovoga članka na jednom i s njim povezanom projektu, te stekne
status poslovne jedinice, a usporedo radi na drugim nepovezanim projektima
(poslovima), ali kraće razdoblje od propisanog u stavku 1. ovoga članka,
poslovna jedinica je obveznik poreza na dobit i za sve druge projekte.
(3) Ne smatra se poslovnom jedinicom iz stavka
1. ovoga članka obavljanje poslova osoba izaslanih u tuzemstvo, koji su
obveznici poreza na dohodak iz članka 14. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na
dohodak.
(4) Poslovna jedinica iz stavka 1. ovoga članka
dužna je prijaviti se kao obveznik poreza na dobit, radi dobivanja poreznog
broja, u nadležnu ispostavu Porezna uprave na početku obavljanja djelatnosti
ako očekuje ispunjenje propisanih uvjeta, a najkasnije zadnji tjedan u kojemu
su ispunjeni uvjeti za status poslovne jedinice.
5. Porezni obveznici koji ne plaćaju porez na dobit
Članak 8.
(1) Poreznim obveznicima iz članka 25. Zakona,
koji su registrirani i obavljaju isključivo istraživačko-razvojnu djelatnost
smatraju se oni kojima djelatnost ispunjava uvjete navedene u člancima 15., 16.
i 17. ovoga Pravilnika.
(2) Za ostvarivanje prava iz članka 25. Zakona,
porezni obveznici su dužni voditi knjige primjerene istraživačkim i razvojnim
projektima, o imovini, prihodima od realiziranih projekata, te troškovima koji
se mogu pripisati tim projektima i djelatnosti istraživanja i razvoja.
(3) Da bi ostvarili pravo na neplaćanje poreza
na dobit iskazanu u financijskim izvješćima, porezni obveznici iz stavka 1.
ovoga članka dužni su podnijeti prijavu poreza na dobit i dokumentirati svoj
porezni status sukladno članku 46. ovoga Pravilnika.
(4) Namjerno kumuliranje dobiti kod obveznika iz
stavka 1. ovoga članka temeljem internih odnosa i politike povezanih osoba neće
se priznati u porezne svrhe.
III. POREZNA OSNOVICA
1. Prihodi
Članak 9.
(1) Prihodima razdoblja za koje se utvrđuje
porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju se
bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i
po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza
što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem
kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim
revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i
odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po
posebnim propisima.
(2) Ulaganja dioničara ili članova društva u
neupisani kapital društva ne smatra se oporezivim prihodom pod uvjetima
propisanima člankom 10. ovoga Pravilnika.
(3) U poreznu osnovicu iz članka 5. stavak 1.
Zakona uključuju se i dobici od otuđenja dionica i udjela u kapitalu.
(4) Prihodi nastali kod poreznog obveznika od
ulaganja ne oporezuju se ako bi došlo do dvostrukog oporezivanja, jedan put kod
ulagača a drugi put kod društva u koje se ulaže.
2. Ulaganje člana društva i dioničara
Članak 10.
(1) Pod ulaganjem dioničara ili člana društva u
neupisani kapital društva, poreznog obveznika, prema članku 9. stavak 2. ovoga
Pravilnika, razumijeva se ulaganje u novcu, stvarima i pravima predanim društvu
na raspolaganje u poslovne svrhe, a koja ne potječu od obavljanja djelatnosti
društva. O ulaganju mora postojati društveni ugovor ili druga pisana isprava.
(2) Ako se ulaganje člana društva ili dioničara
ne registrira kao povećanje temeljnoga kapitala, bitno je da ulaganje osigura
status imovine društva. Smatra se da je ulaganje steklo status imovine društva
ako na temelju takova ulaganja ne postoji ni sadašnja ni buduća obveza društva,
te da društvo imovinu posjeduje i s njom neograničeno raspolaže. Neograničeno
raspolaganje imovinom podrazumijeva da se na društvo prenosi pravo činjeničnog
(faktičkog) vlasništva, odnosno pravo gospodarske pripadnosti dobra društvu,
sukladno odredbi članka 34. Općeg poreznog zakona.
(3) Ulaganje iz stavka 1. ovoga članka u obliku
stvari i prava dugotrajne imovine procjenjuje se po usporedivoj tržišnoj
vrijednosti. Pod usporedivom tržišnom vrijednosti razumijeva se cijena koja bi
se u trenutku ulaganja mogla postići na tržištu, a prvenstveno je mjerodavna
cijena nove nabave. Ako se cijena nove nabave ne može pouzdano utvrditi, treba
usporedivu tržišnu vrijednost procijeniti.
(4) Ulaganje iz stavka 1. ovoga članka u obliku
stvari kratkotrajne imovine procjenjuje se prema troškovima proizvodnje ili
cijeni nove nabave u trenutku ulaganja. Kao cijene nove nabave mjerodavne su
cijene onoga tržišta na kojemu bi porezni obveznik nabavljao kada te predmete
ne bi ulagao. Ako se troškovi proizvodnje ili cijena nove nabave ne mogu ili ne
mogu pouzdano utvrditi, usporedivu tržišnu vrijednost treba procijeniti.
(5) Kao podloga za procjenu usporedive tržišne
vrijednosti mogu poslužiti ranije procijenjene vrijednosti za uložena dobra.
Ako su se cijene istih ili sličnih dobara ranije procijenjenih povisile ili
snizile, to pri novoj procjeni treba uzeti u obzir. Ako se korisnost nekoga
dobra u odnosu na raniju procjenu smanjila, to treba putem otpisa uzeti u
obzir.
(6) Dobra koja nisu nova, za koja se tržišna
vrijednost ne može ili ne može pouzdano utvrditi jer se rabljenim dobrima ne
trguje ili se trguje rijetko, mogu se procijeniti na osnovi tržišne cijene za
nova ista ili slična dobra, s tim da njihovu potrošenost (smanjenu korisnost)
treba putem otpisa uzeti u obzir.
(7) Ako je rezultat procjene prema stavcima 5. i
6. ovoga članka očito netočan, procjena se ne smije primijeniti. Očitu
netočnost dokazuje onaj tko ju je utvrdio.
(8) Ne smatra se ulaganjem u smislu stavka 1.
ovoga članka ako se imovina dioničara ili člana društva koristi u društvu kao
tuđa, koja je društvu dana u najam, zakup, pozajmicu ili posudbu.
3. Rashodi
Članak 11.
(1) Rashodima razdoblja za koje se utvrđuje
porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju se
smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili
stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu
povećanja prihoda odnosno dobiti.
(2) Rashodima se ne smatra smanjenje kapitala po
osnovi povrata i raspodjele ulagačima ako je učinjeno u skladu s propisima koji
uređuju to područje.
(3) Rashodi kod ulagača temeljem kojih bi
nastalo dvostruko smanjenje porezne osnovice ili dvostruko stvaranje poreznog
gubitka, jedan put kod ulagača a drugi put kod društva u koje se ulaže, ne
priznaju se.
(4) Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se
rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su
posljedica obavljanja djelatnosti.
IV. SMANJENJE POREZNE
OSNOVICE
1. Prihodi od dividendi i udjela u dobiti
Članak 12.
Porezna osnovica smanjuje se za prihode od
dividendi i udjela u dobiti, pod kojima se razumijevaju primljene dividende i
udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu kod poduzetnika.
2. Nerealizirani dobici
Članak 13.
(1) Prihodima od vrijednosnih usklađenja iz
članka 6. stavak 1. točka 2. Zakona smatraju se nerealizirani dobici koji se ne
oporezuju. Oporezuju se realizirani dobici.
(2) Realiziranim dobitkom iz stavka 1. ovoga
članka razumijeva se ostvarena vrijednost iznad troška stjecanja ili
vrijednosno usklađenje troška stjecanja, odnosno revaloriziranog troška
stjecanja.
(3) Ako se nerealizirani dobici iskazuju u
računu dobiti i gubitka tada se s njima postupa kao da su realizirani.
(4) Dobici od prodaje vlastitih dionica i udjela
ne oporezuju se.
3. Poticaji
zapošljavanja
Članak 14.
(1) Porezna osnovica smanjuje se za iznos plaća
i doprinosa na plaću novih zaposlenika iz članka 6. stavak 1. točka 5. Zakona,
za razdoblje za koje se utvrđuje porez, a koja je isplaćena do dana podnošenja
porezne prijave poreza na dobit.
(2) Novim se zaposlenicima u smislu stavka 1.
ovoga članka smatraju zaposlenici s kojima je sklopljen ugovor o radu na
neodređeno vrijeme, a zaposlenje kod poreznog obveznika uslijedilo je najmanje
nakon jednomjesečne prijave na Zavod za zapošljavanje i trajanja probnog rada,
ako je ugovoren. Novim zaposlenicima smatraju se i osobe zaposlene nakon
odustanka od korištenja prava na mirovinu ili osobe koje se prvi put
zapošljavaju, kao i osobe zaposlene na određeno vrijeme kao pripravnici,
vježbenici i stažisti.
(3) Novim zaposlenicima iz stavka 1. ovoga
članka smatraju se i zaposlenici s kojima je prije zaključenja ugovora na
neodređeno vrijeme bio zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme radi
provjere sposobnosti (probni rok). U tom slučaju porezni obveznik pravo na
povlasticu za novozaposlene ostvaruje od dana zaključivanja ugovora o radu na
neodređeno vrijeme.
(4) Novim zaposlenicima iz stavka 1. ovoga
članka smatraju se i zaposlenici na neodređeno nepuno radno vrijeme.
(5) Ako porezni obveznik tijekom poreznog
razdoblja sklopi ugovor o radu s novim zaposlenicima iz stavka 1. ovoga članka
i u istom poreznom razdoblju raskine ugovor o radu s određenim brojem
zaposlenika, porezna osnovica umanjuje se za razliku između obračunanih i
isplaćenih plaća novim zaposlenicima i obračunanih plaća koje bi od dana
raskida ugovora o radu do kraja istoga poreznog razdoblja primili zaposlenici s
kojima je raskinut ugovor o radu.
(6) Pravo na smanjenje porezne osnovice za iznos
plaća i doprinosa na plaću novoga zaposlenika porezni obveznik može koristiti
godinu dana od dana zaposlenja novoga zaposlenika.
(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, porezni
obveznik može pravo na dodatno smanjenje porezne osnovice za isplaćene plaće i
doprinose na plaću novih zaposlenika koji su osobe s invaliditetom, koristiti
tri godine računajući od dana njihova zaposlenja. Osobama s invaliditetom
smatraju se osobe određene člankom 36. stavak 8. Zakona o porezu na dohodak.
(8) Ako porezni obveznik zaposli osobe kojima je
prestao radni odnos zbog stečaja ili likvidacije, tada može ostvariti pravo na
olakšicu za novozaposlene, iako te osobe nisu bile prijavljene na Zavod za
zapošljavanje ili su bile prijavljene manje od mjesec dana.
(9) Ako je porezni obveznik koristio povlasticu
iz stavka 1. ovoga članka za nove zaposlenike koji su bili zaposleni na
određeno vrijeme kao pripravnici, vježbenici i stažisti, za koje je slijedilo
zaposlenje na neodređeno vrijeme, tada se danom početka korištenja porezne
olakšice smatra dan zaposlenja na određeno vrijeme.
(10) Pod raskidom ugovora o radu iz stavka 5.
ovoga članka smatra se svaki raskid ugovora bez obzira na razloge raskida
(redovni otkaz zaposlenika, redovni otkaz poslodavca, izvanredni otkaz
zaposlenika, izvanredni otkaz poslodavca, sporazumni raskid ugovora o radu,
odlazak u mirovinu i drugi razlozi prema propisima o radu).
(11) Ne smatra se raskidom ugovora sa
zaposlenicima raskid ugovora o radu zaključen na određeno vrijeme s pripravnicima,
vježbenicima i stažistima, odlazak na služenje vojnog roka i smrt zaposlenika.
(12) Iznos olakšice za koju se smanjuje porezna
osnovica izračunava se kao razlika između iznosa isplaćenih plaća novim
zaposlenicima u poreznom razdoblju smanjena za iznos utvrđen na način propisan
stavkom 5. ovoga članka.
(13) Plaćom koju bi primili zaposlenici s kojima
je raskinut ugovor o radu iz stavka 2. ovoga članka, razumijeva se iznos zadnje
mjesečne isplaćene plaće (bruto), te doprinosa na plaću. Ako je zadnja plaća
isplaćena za razdoblje kraće od mjeseca dana, tada se uzima iznos koji je
razmjeran mjesečnoj plaći.
4. Troškovi istraživanja i razvoja
Članak 15.
(1) Istraživanjem se u smislu članka 6. stavak
1. točka 6. Zakona smatra izvorno i planirano ispitivanje poduzeto za stjecanje
novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja, a uključuje temeljno
istraživanje i primijenjeno istraživanje. Temeljnim istraživanjem smatra se
teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja bez konkretne
praktične primjene, a primijenjenim istraživanjem teorijski ili pokusni rad
poduzet radi stjecanja novih znanja i usmjeren na ostvarivanje praktičnog
cilja. Razvojem se smatra sustavni rad koji se temelji na rezultatima
znanstvenog istraživanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih
materijala, proizvoda i sustava, te uvođenju novih procesa, sustava i usluga
ili znatnom poboljšanju postojećih.
(2) Troškovima istraživanja i razvoja iz stavka
1. ovoga članka smatraju se:
1. plaće zaposlenika i naknade osobama koje
izravno sudjeluju na istraživačko-razvojnim projektima,
2. materijalni troškovi za istraživanje i
razvoj, a to su: utrošene sirovine i materijal uključujući ambalažu i sitni
inventar, utrošena energija, rezervni dijelovi korišteni ili potrošeni tijekom
istraživačko-razvojnog projekta; utrošeni materijal i dijelovi za tekuće i
investicijsko održavanje objekata i opreme koji se koriste neposredno za
istraživanje i razvoj,
3. troškovi usluga korištenih tijekom
istraživanja i razvoja, kao što su intelektualne usluge vezane uz
istraživačko-razvojni projekt, te sve druge usluge koje su uvjet za
ostvarivanje istraživačko razvojnog projekta,
4. troškovi amortizacije nekretnina, postrojenja
i opreme u dijelu u kojem se ta sredstva koriste za istraživanje i razvoj kod
onih poreznih obveznika koji sami obavljaju djelatnost istraživanja i razvoja,
a rashodi amortizacije utvrđuju se na način propisan člankom 12. Zakona,
5. troškovi amortizacije onih (nabavljenih)
patenata i licencija koji se koriste za konkretni istraživačko-razvojni
projekt, a rashodi amortizacije utvrđuju se na način propisan člankom 12.
Zakona,
6. opći troškovi, pod kojima se razumijevaju
samo oni troškovi koji su nužni za istraživanje i razvoj i koji se mogu
rasporediti na razumnoj i dosljednoj osnovi na tu djelatnost, kao što su
premije osiguranja procesa, odgovornosti i opreme za istraživanje i razvoj, te
najamnine i članarine stručnih udruga za djelatnosti istraživanja i razvoja.
4. 1. Radnje koje se ne
smatraju istraživanjem i razvojem
Članak 16.
(1) Ne smatra se istraživanjem i razvojem, u
smislu članka 15. stavak 1. ovoga Pravilnika, kontrola kvalitete, rutinsko
testiranje proizvoda, prikupljanje podataka koje nije dijelom
istraživačko-razvojnog procesa, istraživanje učinkovitosti, upravljačke
studije, istraživanje tržišta i promotivna prodaja.
(2) Ne smatra se istraživanjem i razvojem
rutinsko testiranje proizvoda u koje spada rutinsko testiranje kvalitete i
kontrola proizvodnje u okviru proizvodnog procesa, osim ako se kontrola
kvalitete obavlja za određeni istraživačko-razvojni projekt prije njegove
implementacije.
(3) Ne smatra se istraživanjem i razvojem
prikupljanje podataka iz stavka 1. ovoga članka koje nije dijelom
istraživačko-razvojnog projekta a odnosi se na uobičajeno prikupljanje podataka
o prirodnim, biološkim ili sociološkim fenomenima, kao što su topografsko
preslikavanje, rutinska geološka, hidrološka, oceanska i morska istraživanja,
meteorološka i astronomska praćenja, klinička ispitivanja, statističko
popisivanje, snimanje i prikazivanje podataka i slično. Samo se troškovi
prikupljanja podataka u svrhe određenog istraživačko - razvojnog projekta mogu
uključiti u istraživanje i razvoj.
4. 2. Uvjetno priznati
troškovi istraživanja i razvoja
Članak 17.
(1) Istraživanje tržišta ne spada u istraživanje
i razvoj. Iznimno, ako se radi o istraživanju i razvoju novih metoda koje imaju
samostalnu egzistenciju, takve se aktivnosti pripisuju istraživanju i razvoju.
(2) Druge tehničke i znanstvene aktivnosti, kao
što je kodiranje podataka (usluge bibliografije), prikupljanje podataka, bez
obzira na to što ih obavlja tehničko i znanstveno osoblje, zapisivanje
podataka, klasificiranje, prikupljanje informacija na znanstvenim skupovima,
prevođenje, analiza i vrednovanje, ne uključuju se u istraživanje i razvoj,
osim ako su sastavni dio istraživačko-razvojnog projekta koji je već
klasificiran kao istraživački ili razvojni projekt.
(3) Industrijski dizajn može se pripisati istraživanju
i razvoju samo ako je sastavni dio nekog istraživačko-razvojnog projekta, ili
ako se dizajnersko djelo može realizirati na tržištu kao nematerijalna imovina.
(4) Razvoj softvera smatra se istraživanjem i
razvojem ako pridonosi rješavanju određenog problema koji je potreban za
koncepciju i razvoj softvera te za njegovo poboljšanje, bez obzira na to je li
softver dio nekog projekta ili je gotov proizvod. Rutinska proizvodnja
softvera, standardni i individualni softver, ne predstavlja istraživanje i razvoj.
Ugradnja softvera za novu upotrebu odnosno za novu svrhu, kao takva ne
predstavlja istraživanje i razvoj. Iznimno, ako takva primjena znatno odstupa
od dosadašnjih rješenja i ako je od osobita značenja za rješavanje problema
određenoga istraživačko-razvojnog projekta, može se pripisati istraživanju i
razvoju. Kod razvoja softvera određujuće je može li se razvijeni proizvod
tržišno vrednovati. Vrednovanje se u ovom smislu može dokumentirati ako
softverski proizvod ispunjava uvjete za stjecanje autorskog prava ili ako se
može prodati. Ako je proizvod namijenjen za vlastiti upotrebu, tada mora biti
razvidno kojem je softverskom proizvodu s tržišta razvijeni proizvod ekonomična
zamjena ili ekvivalent. U istraživanje i razvoj može se uključiti sljedeći razvoj
softvera:
1. razvoj novih spoznaja i algoritama na
području računarstva,
2. razvoj poslovnih sustava, programskih jezika,
sustava upravljanja podacima, komunikacijskog softvera, tehnike pristupa i
alata za razvoj softvera,
3. razvoj internetske tehnologije,
4. istraživanje metoda razvoja i primjene
softvera te zaštite i pohranjivanja podataka,
5. razvoj softvera kojim će se postići opći
napredak na području obuhvata, prijenosa, pohranjivanja, integracije i zaštite
podataka,
6. istraživanje i razvoj softverskih alata ili
softverske tehnologije na specijaliziranim područjima, kao što su edukacijski
softver, računalne igre, izrada fotografija, prezentacija zemljopisnih,
arhitektonskih, industrijskih i sličnih podataka.
4. 3. Isprave o nastalim
troškovima istraživanja i razvoja
Članak 18.
(1) Porezni obveznik može smanjiti poreznu
osnovicu za troškove istraživanja i razvoja iz članka 6. stavak 1. točka 6.
Zakona pod uvjetom da ima svu potrebnu dokumentaciju za određeni
istraživačko-razvojni projekt, kao što su godišnji operativni planovi razvoja
projekta, projektna dokumentacija, analize, recenzije, završni rezultati
istraživačko-razvojnih projekata, rezultati prodaje ili implementacije i druge
potvrde opravdanosti projekta, te da ima urednu dokumentaciju o svim troškovima
projekta. Ovo uključuje ugovore, račune i ostalu obračunsku dokumentaciju te
određene računovodstvene politike temeljem kojih se iskazuju troškovi kako bi
se moglo pouzdano utvrditi jesu li rashodi raspoređeni na razumnoj i dosljednoj
osnovi.
(2) Porezni obveznik treba internim aktom
definirati organizacijski dio koji se bavi istraživanjem i razvojem i voditi
odgovarajuću analitičku evidenciju o tom mjestu troška.
(3) Troškovi istraživanja i razvoja dokazuju se
vjerodostojnim ispravama iz stavka 1. ovoga članka kao potrebni i svrhoviti.
5. Troškovi školovanja i stručnog usavršavanja zaposlenika
Članak 19.
(1) U troškove školovanja i stručnog
usavršavanja zaposlenika iz članka 6. stavak 1. točka 7. Zakona spadaju
sljedeći troškovi:
1. troškovi školovanja na osnovnim, srednjim,
višim i visokim školama i fakultetima te svim drugim obrazovnim institucijama u
tuzemstvu i inozemstvu, na kojima se stječe stupanj obrazovanja, uključujući
poslijediplomske studije i doktorske studije,
2. troškovi stručnog usavršavanja za polaznike
seminara, tečajeva i kongresa, troškovi specijalizacija i drugih oblika
usavršavanja, u tuzemstvu i inozemstvu, zaračunate od pravnih i fizičkih osoba
ovlaštenih ili registriranih za obavljanje tih djelatnosti,
3. troškovi stručne literature (knjige,
časopisi) u papirnatom ili elektroničkom obliku. Javna glasila tijela državne
uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i
institucija u njihovu vlasništvu ne smatraju se stručnom literaturom.
(2) Ako se školovanje i stručno usavršavanje
obavlja izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta zaposlenika, u
troškove školovanja uključuju se i troškovi prijevoza i smještaja do visine
stvarno nastalih troškova te dnevnice, i to na način propisan u propisima o
oporezivanju dohotka, ako su poslovno uvjetovani.
(3) Troškovi školovanja i stručnog usavršavanja
iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odnose se samo na zaposlenike i moraju biti u
svezi s djelatnosti poreznog obveznika uz uvjet da porezni obveznik ima u
internom aktu sistematizirano radno mjesto za koje se plaća postizanje
odgovarajuće kvalifikacije ili stručnosti.
(4) Treninzi i stručni sastanci u koncernima i
grupama povezanih osoba smatraju se internim školovanjem i stručnim
usavršavanjem, stoga se ne smatraju troškovima za koje se smanjuje porezna
osnovica.
6. Rashodi prethodnih
poreznih razdoblja
Članak 20.
Rashodima ranijih godina iz članka 6. stavak 2.
Zakona, za koje se može smanjiti porezna osnovica, smatraju se uvjetno
nepriznati rashodi koji su bili uključeni u poreznu osnovicu u prethodnim
razdobljima, a za koje su u tekućem obračunskom razdoblju ispunjeni uvjeti za
njihovo priznavanje. Porezna osnovica može se umanjiti za takve rashode u
poreznom razdoblju u kojemu su ispunjeni uvjeti propisani za porezno
priznavanje.
V. POVEĆANJE POREZNE
OSNOVICE
1. Nerealizirani gubici
Članak 21.
(1) Rashodima od vrijednosnih usklađenja iz
članka 7. stavak 1. točka 1. Zakona, smatraju se nerealizirani gubici koji se
porezno ne priznaju.
(2) Nerealiziranim gubitkom iz stavka 1. ovoga
članka smatra se usklađenje vrijednosti ispod troška stjecanja. Vrijednosno
usklađenje troška stjecanja u slučaju stečaja smatra se realiziranim gubitkom
koji se porezno priznaje.
(3) Gubici od prodaje vlastitih dionica i udjela
porezno se ne priznaju.
2. Troškovi amortizacije
Članak 22.
(1) Porezna osnovica povećava se za iznos
amortizacije iz članka 7. stavak 1. točka 2. Zakona iznad najviše porezno
dopustiva iznosa propisanog u članku 12. Zakona.
(2) Predmeti dugotrajne imovine iz članka 12.
stavak 5. Zakona, koji se ne mogu nedvojbeno razvrstati prema opisu dugotrajne
imovine, razvrstavaju se u skupinu »Ostala nespomenuta dugotrajna imovina«.
(3) Ako je trošak nabave za dugotrajnu imovinu
iz članka 12. stavak 13. Zakona iznad 400.000,00 kuna po jednom sredstvu,
porezna osnovica povećava se za iznos porezno nepriznate amortizacije u
poreznom razdoblju u kojemu se imovina amortizira. Porezna osnovica povećava se
za trošak amortizacije za imovinu koja je nabavljena u razdoblju primjene
Zakona.
(4) Amortizacijom iz članka 12. stavak 12.
Zakona smatra se amortizacija obračunana za imovinu koja je bila amortizirana
ili otpisana. Ako je vrijednost imovine povećana bez dodatnog troška ulaganja,
a povećanje nije uključeno u poreznu osnovicu, tada se obračunana amortizacija
porezno ne priznaje.
(5) Ne priznaju se troškovi amortizacije za
imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.
(6) Amortizacija goodwilla nastalog pri
statusnim promjenama iz članka 19. Zakona nije porezno priznati rashod.
3. Troškovi reprezentacije
Članak 23.
(1) Poslovnim partnerima iz članka 7. stavak 1.
točka 3. Zakona smatraju se osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se
očekuje da će se takav odnos uspostaviti.
(2) Troškovima reprezentacije s pripadajućim
porezom na dodanu vrijednost smatraju se darovi sa ili bez utisnutog znaka
tvrtke ili proizvoda, sukladno članku 7. stavak 1. točka 3. Zakona, koji su
dani poslovnom partneru ili njegovu opunomoćeniku ili nekoj drugoj osobi, ako
za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja.
4. Troškovi promidžbe
Članak 24.
(1) Troškovima promidžbe za koje se ne uvećava
porezna osnovica u smislu članka 7. stavak 6. Zakona, smatraju se i troškovi
nastali putem sredstva javnog priopćavanja, na oglasnim stupovima i pločama,
telopima, lecima, katalozima, sajmovima, troškovi nagradnih igara u skladu s
propisima o priređivanju nagradnih i sličnih igara, te troškovi kojim se
promiče ime, dobro ili usluga poreznog obveznika na drugi način koji ima javno
obilježje.
(2) Ako se imovina ustupa bez naknade, primatelj
je obvezan iskazati prihod s naslova primljene imovine po tržišnoj vrijednosti.
5. Troškovi sredstava za osobni prijevoz
Članak 25.
(1) U troškove iz članka 7. stavak 1. točka 4.
Zakona za koje se povećava porezna osnovica ne spadaju troškovi osiguranja,
kamata povezana s nabavom imovine (sredstva) i plaćeni porez na cestovna
motorna vozila i porez na plovila.
(2) Sredstvima za osobni prijevoz iz stavka 1.
ovoga članka ne smatraju se osobni automobili i druga sredstva za osobni
prijevoz koja se izravno koriste u obavljanju određenih djelatnosti, kao što
su: autoškole, taksi-službe, djelatnosti iznajmljivanja sredstava prijevoza,
pomoć na cesti i na vodi, djelatnosti izvođenja i/ili održavanja plinskih,
vodovodnih i drugih instalacija, hitnih intervencija i druge slične djelatnosti
ako sredstva za osobni prijevoz služe isključivo za takvu djelatnost.
(3) U obračun troškova iz stavka 1. ovoga članka
uključuju se i troškovi prijevoznih sredstava za koje se ne priznaje trošak
amortizacije u smislu članka 22. stavak 3. ovoga Pravilnika.
6. Izuzimanja i skrivene isplate
Članak 26.
(1) Porezna osnovica povećava se za troškove iz
članka 7. stavak 1. točke 5. i 6. Zakona koji se odnose na privatni život
dioničara i članova društva, izuzimanja i skrivene isplate dobiti, ako se
nastali troškovi ne oporezuju porezom na dohodak.
(2) Pod izuzimanjem razumijeva se izuzimanje
dobara i usluga članova društva iz društva za potrebe članova društva i s njima
povezne osobe, ili za druge svrhe koje nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti
poreznog obveznika. Izuzimanja koja nisu u novcu procjenjuju se prema
usporedivoj tržišnoj vrijednosti.
(3) Pod skrivenom isplatom dobiti razumijeva se
smanjenje ili spriječeno povećanje imovine poreznog obveznika koje se temelji
na odnosima između članova društva i društva i nije predviđeno i uređeno
odredbama unutarnjih odluka društva o raspodjeli dobiti, niti je provedeno
odlukama o raspodjeli dobiti mjerodavnih tijela društva. Mjerilo za utvrđivanje
postoji li skrivena isplata jesu usporedive tržišne vrijednosti.
(4) Pod povezanim osobama s dioničarom ili
članom društva iz članka 7. stavci 4. i 5. Zakona razumijevaju se rodbinski ili
blisko povezane osobe.
7. Troškovi prisilne naplate
Članak 27.
U troškove prisilne naplate poreza ili drugih
davanja iz članka 7. stavak 1. točka 7. Zakona za koje se uvećava porezna
osnovica ne spadaju porezi i druga davanja koja su predmetom prisilne naplate,
nego troškovi nastali u svezi s prisilnom naplatom, kao što su troškovi
čuvanja, pristojbe i slični troškovi postupka prisilne naplate.
8. Troškovi kazni
Članak 28.
U troškove kazni iz članka 7. stavak 1. točka 8.
Zakona za koje se povećava porezna osnovica spadaju sve kazne koje izriču
mjerodavna upravna i sudska tijela.
9. Zatezne kamate između povezanih osoba
Članak 29.
Porezna osnovica povećava se za rashode zateznih
kamata koje su proistekle iz odnosa povezanih osoba sukladno članku 7. stavak
1. točka 9. Zakona. Povezanim osobama smatraju se osobe prema odredbama članka
41. Općeg poreznog zakona.
10. Darovanja (donacije) i sponzorstva
Članak 30.
(1) Porezna osnovica povećava se za darovanja
iznad svote propisane člankom 7. stavak 7. Zakona. Odlukama mjerodavnih
ministarstava o provedbi financiranja posebnih programa i akcija smatraju se
pojedini projekti ministarstava kao i suglasnost ministarstva pojedinim
projektima koje poduzimaju zakonom predviđeni primatelji darovanja.
(2) U darovanja iz stavka 1. ovoga članka ne
spadaju sponzorstva ako je zauzvrat učinjena promidžba tvrtke, proizvoda ili
znaka sponzora ili darovatelja.
(3) Pod drugim osobama iz članka 7. stavak 7.
Zakona koje djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima i koje se mogu darivati
za propisane namjene i u propisanim iznosima, smatraju se i tijela državne,
lokalne i područne (regionalne) samouprave.
11. Povećanje porezne osnovice za ostale nepriznate rashode
Članak 31.
Porezna osnovica povećava se za sve druge
rashode iz članka 7. stavak 1. točka 13. Zakona koji nisu izravno u svezi s
ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja koje nisu bile uključene u poreznu
osnovicu u prethodnim poreznim razdobljima.
12. Kamate na zajmove dioničara i članova društva
Članak 32.
(1) Kamatama iz članka 8. Zakona smatraju se
kamate na svotu zajma koji premašuje četverostruku svotu udjela dioničara
odnosno člana društva u kapitalu ili glasačkom pravu, a koji drži najmanje 25%
dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkom pravu u društvu.
(2) Za izračun udjela člana društva u kapitalu,
prema članku 8. stavak 1. Zakona, uzima se stanje kapitala (upisanog i
umanjenog za neuplaćeni dio, neupisanog, pričuva i zadržane dobiti), na zadnji
dan u mjesecu u kojemu se zajam počeo koristiti. Udio udjela člana društva i
stanje kapitala utvrđuje se svaki zadnji dan u mjesecu za razdoblje korištenje
zajma.
(3) Ako se odnos udjela člana društva u kapitalu
iz stavka 2. ovoga članka promjeni tijekom korištenja zajma, za porezno
priznavanje odnosno nepriznavanje obračunane kamate računa za razdoblje u
kojemu je odnos udjela i kapitala promijenjen.
(4) U kamate iz članka 8. Zakona ne spadaju
kamate na kredite koji se primaju od dioničara odnosno člana društva koji je
banka ili druga financijska organizacija.
(5) Ako se na kamate iz stavka 1. ovoga članka
plaća porez na dohodak od kapitala, za kamate se ne povećava osnovica poreza na
dobit.
(6) Za kamate iz stavka 1. ovoga članka ne
povećava se porezna osnovica ako ih zaračunava tuzemni obveznik poreza na
dobit.
13. Usklađenje i otpis potraživanja
Članak 33.
(1) Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka
vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge prema
članku 9. stavak 1. Zakona, priznaju se kao porezni rashod ako je postignuta
nagodba s dužnikom koji nije fizička osoba ili povezana osoba, ako je dužnik u
postupku sanacije koja se provodi prema odlukama vjerovnika ili državnih
tijela, te temeljem pravorijeka donesenog u zakonski utvrđenom arbitražnom
postupku i nagodbe u zakonski utvrđenom postupku mirenja.
(2) Porezna osnovica povećava se za otpis
potraživanja iskazanog u svoti većoj od dopuštene prema članku 9. stavak 4.
Zakona.
(3) Otpis potraživanja koja su zastarjela i koja
u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom
dužniku koji nije fizička osoba primjenjuje se na sva zastarjela potraživanja.
(4) Svota od 5.000,00 kuna godišnje može se
otpisati po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba u slučaju kada
pojedinačno zastarjelo potraživanje (pojedini račun ili druga isprava koja ima
značenje računa), ne glasi na iznos veći od 5000,00 kuna. Ako su zastarjela
potraživanja na temelju više računa koji glase na manji iznos od 5.000,00 kuna
po pojedinom dužniku, porezno se priznaje otpis ukupno najviše do 5.000,00
kuna.
14. Vrijednosno usklađenje zaliha
Članak 34.
Rashodima po osnovi vrijednosnog usklađenja
zaliha iz članka 10. Zakona smatraju se gubici od vrijednosnog usklađenja
zaliha u poreznom razdoblju u kojemu su zalihe utrošene, prodane, na drugi
način otuđene ili uništene.
15. Vrijednosno usklađenje financijske imovine
Članak 35.
(1) Nerealizirani dobici ili gubici od
vrijednosnog usklađenja financijske imovine isključuju se iz porezne osnovice u
skladu s odredbom članka 6. stavak 1. točka 2. i članka 7. stavak 1. točka 1.
Zakona, osim u slučaju iz članka 13. stavak 3. ovoga Pravilnika.
(2) Porezni obveznik dužan je voditi analitičku
evidenciju svoje financijske imovine po vrsti ulaganja i njihovoj početnoj
vrijednosti, te po svim realiziranim i nerealiziranim promjenama. Nije
dopušteno kompenziranje povećanja i smanjenja za različite vrste ulaganja.
16. Rezerviranja
Članak 36.
(1) Porezna osnovica povećava se za rashode
rezerviranja iznad svote propisane člankom 11. Zakona.
(2) Rezerviranja za troškove u jamstvenim
rokovima iz stavka 1. ovoga članka jesu rezerviranja za troškove otklanjanja
nedostataka u jamstvenim rokovima u visini utvrđenoj na temelju ugovora i
prijašnjih iskustvenih spoznaja u svakoj od djelatnosti, ako ne postoji pravni
temelj da se takvi izdaci naplate od treće osobe. Rezerviranja po toj osnovi
ukidaju se u poreznom razdoblju u kojem istječu jamstveni rokovi.
(3) Pod prijašnjim iskustvenim spoznajama iz
stavka 2. ovoga članka razumijevaju se, uz iskustva poreznog obveznika i
iskustva drugih u sličnim djelatnostima i sličnim uvjetima. Ako nema
iskustvenih spoznaja tada se rashodi rezerviranja utvrđuju na temelju
pretpostavljenih budućih troškova, ovisno o vrijednosti i rokovima danih
jamstava.
(4) Rezerviranjima za troškove po započetim
sudskim sporovima, prema članku 11. stavak 2. Zakona, smatraju se rezerviranja
za pokrenute sudske sporove protiv poreznog obveznika do petnaestog dana prije
dana podnošenja porezne prijave, u visini utužene svote uvećane za pripadajuće
troškove spora, osim kamata na utuženu svotu. Na odgovarajući način u rashode
poreznog razdoblja priznaju se i rezerviranja po započetim, zakonski utvrđenim
arbitražnim postupcima i postupcima mirenja. Rezerviranja po toj osnovi ukidaju
se u poreznom razdoblju u kojem je donesena pravomoćna presuda, pravorijek
arbitražnog izbranog suda ili nagodba u postupku mirenja.
17. Kamate između povezanih osoba
Članak 37.
(1) Ako ministar financija prije početka
poreznog razdoblja u kojem se primjenjuje kamata iz članka 14. stavka 3. Zakona
ne odredi i ne objavi visinu kamate, u tom razdoblju primjenjuje se eskontna
stopa koju objavljuje Hrvatska narodna banka.
(2) Odredbe članka 14. stavak 3. Zakona
primjenjuje se na sve povezane osobe, rezidente i nerezidente.
18. Prijenos poreznog gubitka pri statusnim promjenama
Članak 38.
(1) Pravo na smanjenje porezne osnovice prema
članku 17. stavak 2. Zakona, može se prenijeti i nadoknaditi tijekom pet godina
nakon godine u kojoj je gubitak utvrđen, a u slučaju statusnih promjena iz
članka 19. Zakona, neiskorišteno pravo do pet godina prenosi se na pravnog
slijednika.
(2) U slučaju statusnih promjena iz članka 19.
Zakona tijekom poreznog razdoblja, pravni prednik utvrđuje prijenos poreznog
gubitka kao da se radi o kraju godine, a pravni sljednik ima pravo na prijenos
poreznoga gubitka pravnog prednika kao da se radi o prijenosu poreznoga gubitka
iz prethodne godine.
(3) Ako u razdoblju prava na prijenos gubitka
porezni obveznik promijeni porezno razdoblje, a prijelazno razdoblje do novog
razdoblja kraće je od šest mjeseci, tada se novo i prijelazno razdoblje računa
kao jedna godina.
19. Revalorizacijske pričuve
Članak 39.
(1) Revalorizacijske pričuve koje su formirane
pri procjeni imovine koja se amortizira u razdobljima prije primjene Zakona, 1.
siječnja 2005., uključuju se u poreznu osnovicu u poreznom razdoblju i u iznosu
u kojem se obračunava povećani trošak amortizacije na temelju revalorizacije, a
ostatak revalorizacijske pričuve pri prodaji, uništenju ili drugom obliku
otuđenja imovine od koje su oblikovane revalorizacijske pričuve.
(2) Revalorizacijska pričuva koja je formirana
pri procjeni imovine od dana početka primjene Zakona uključuje se u poreznu
osnovicu u poreznom razdoblju u kojemu je realizirana a utvrđuje se u svoti
povećane amortizacije nastale zbog revalorizacije. Ostatak revalorizacijske
pričuve uključuje se u poreznu osnovicu nakon uništenja, prodaje ili otuđenja
na drugi način imovine od koje je revalorizacijska pričuva oblikovana.
20. Transferne cijene
Članak 40.
Pri odabiru i primjeni metode iz članka 13.
Zakona, za utvrđivanje je li neka transakcija provedena po uobičajenim tržišnim
cijenama treba učiniti i sljedeće:
1. identificirati izabranu metodu i navesti
razloge zašto je baš ta metoda odabrana,
2. opisati razmatrane podatke, metode i analize
provedene za utvrđivanje transfernih cijena te objasniti zašto je baš ta metoda
odabrana,
3. sastaviti isprave o pretpostavkama i
procjenama donesenima i izrađenima tijekom utvrđivanja rezultata prema načelu
nepristrane transakcije (uputiti na usporedivost, funkcionalnu analizu i
analizu rizika),
4. sastaviti isprave o svim izračunima
napravljenima prilikom primjene izabrane metode vezano uz poreznog obveznika i
poreznog obveznika s kojim se uspoređuje,
5. na odgovarajući način ažurirati isprave iz
prijašnjih godina na koju se oslanjalo tijekom tekuće godine, kako bi se
prikazalo prilagodbe zbog materijalnih promjena u relevantnim činjenicama i
okolnostima,
6. sastaviti isprave koje navode podlogu
(temelj), odnosno na drugi način podupiru ili su spomenute prilikom rada na
analizi transfernih cijena.
21. Prijelaz poreznog obveznika poreza na dohodak na porez
na dobit
Članak 41.
(1) Obveznik poreza na dohodak koji postaje
obveznikom poreza na dobit dužan je na dan 1. siječnja kalendarske godine za
koju utvrđuje porez na dobit sastaviti početnu bilancu i nastaviti voditi
poslovne knjige prema Zakonu o računovodstvu.
(2) Na kraju prvoga poreznog razdoblja za koje
utvrđuje osnovicu poreza na dobit, utvrđena dobit uvećava se (+) i umanjuje se
(-) za u nastavku navedene pozicije iz početne bilance:
+ vrijednost zatečenih zaliha
+ dane predujmove za robu i usluge
+ potraživanja od kupaca za robu i usluge
+ potraživanja od kupaca za prodane predmete
dugotrajne imovine iz Popisa dugotrajne imovine
+ aktivna vremenska razgraničenja
+ zahtjeve za povrat poreza na promet i
istovrsnih poreza
– obveze prema dobavljačima za robu i usluge
– obveze za primljene predujmove od kupaca za
robu i usluge
– obveze za obračunane a neisplaćene plaće
(uključivo i poreze i doprinose na plaću i iz plaće)
– pasivna vremenska razgraničenja
– dugoročna rezerviranja
– obveze za porez na promet i istovrsne poreze.
(3) Početnu bilancu iz stavka 1. ovoga članka
porezni obveznik dostavlja, uz prijavu poreza na dobit, nadležnoj ispostavi
Porezne uprave.
VI. OLAKŠICE I
OSLOBOĐENJA
1. Olakšice i oslobođenja za porezne obveznike na područjima
posebne državne skrbi, brdsko-planinskim područjima i području Grada Vukovara
Članak 42.
(1) Pravo na korištenje poreznih oslobođenja i
olakšica propisanih člancima 21., 22. i 23. Zakona za područja posebne državne
skrbi, brdsko-planinska područja i područje Grada Vukovara, može se ostvariti
zapošljavanjem na neodređeno vrijeme propisanog broja zaposlenika koji imaju
prebivalište i borave na bilo kojem od područja obuhvaćenih oslobođenjem i
olakšicama u navedenim člancima Zakona.
(2) Ako je porezni obveznik iz stavka 1. ovoga
članka počeo obavljati djelatnost tijekom godine a razdoblje za koje utvrđuje
poreznu osnovicu kraće je od devet mjeseci, smatra se da su ispunjeni uvjeti iz
članka 21. stavak 2., članka 22. stavak 2. i članka 23. stavak 2. Zakona, ako
zapošljava na neodređeno vrijeme zaposlenike koji imaju prebivalište i borave
na području posebne državne skrbi najmanje devet mjeseci, a zaposleni su kod
poreznog obveznika od početka obavljanja djelatnosti.
2. Olakšice i oslobođenja za porezne obveznike u slobodnim
zonama
Članak 43.
(1) Smatra se da korisnik zone gradi ili
sudjeluje u gradnji objekata infrastrukture u zoni, u smislu odredbe članka 24.
stavak 2. Zakona, ako ulaže u prostorne, infrastrukturne, komunalne,
energetske, sigurnosne i druge objekte potrebne za djelatnost korisnika zone.
To mogu biti zgrade koje služe za gospodarsku djelatnost, za upravu, nadzor i
sigurnost, zatim energetski uređaji, hale, hangari, skladišta, objekti za
zaštitu okoliša. Objektom se smatraju i oprema i uređaji nužni za funkciju
objekta, kao što je slučaj sa signalno sigurnosnim, telekomunikacijskim,
elektroenergetskim i sličnim uređajima i opremom. U navedene objekte spadaju i
infrastrukturni objekti koji obuhvaćaju ceste, prilaze, pristupe, pruge s
uređajima i opremom, zatim obale, lukobrani, uređaji i postrojenja i drugi
objekti namijenjeni za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, ukrcaj i
iskrcaj robe, operativne površine, objekti, uređaji, postrojenja, instalacije i
oprema namijenjena za kretanje, uzlijetanje, slijetanje i boravak zrakoplova, prihvat
i opremu zrakoplova i robe, te komunalni objekti u koje spadaju vodovod,
kanalizacija, čistoća, plinovod i slično.
(2) Oslobođenje i olakšice za poslovanje u zoni
utvrđuje se za dio dobitka koji je ostvaren u zoni, ako porezni obveznik ne
obavlja djelatnost isključivo u zoni.
3. Knjigovodstveno praćenje poslovanja za korisnike olakšica
i oslobođenja
Članak 44.
(1) Porezni obveznici koji koriste olakšicu ili
oslobođenja iz članaka 21., 22., 23., 24., 25., 26. i 27. Zakona, obvezni su
osigurati posebno porezno-knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja za
djelatnost za koju koriste olakšicu ili oslobođenje.
(2) Ako porezni obveznici u prijavi poreza na
dobit iskazuju olakšicu ili oslobođenje, obvezni su sastaviti i posebni obračun
o ostvarenoj dobiti i visini porezne obveze za koju ostvaruju pravo na olakšicu
ili oslobođenje i priložiti ga uz prijavu.
(3) Za korištenje prava na olakšicu ili
oslobođenje nije bitno ima li porezni obveznik prebivalište ili sjedište na
području za koje je propisana olakšica ili oslobođenje, nego obavlja li
djelatnost na tom području, za koju je potrebno posebno knjigovodstveno
praćenje o ostvarenoj dobiti.
(4) Posebno knjigovodstveno praćenje djelatnosti
iz stavka 1. ovoga članka obavlja se u slučajevima trajnog obavljanja djelatnosti
koje podrazumijeva kontinuirano i stalno obavljanje djelatnosti na jednome
mjestu, tj. poduzetnik treba imati najmanje poslovnu jedinicu, pod kojom se
razumijeva svako stalno mjesto obavljanja gospodarstvene djelatnosti na način
kako to propisuje Opći porezni zakon.
(5) Ako porezni obveznik iz stavka 1. ovoga
članka ima prebivalište ili sjedište na području posebne državne skrbi a
obavlja prijevozničku, graditeljsku, uslužnu ili drugu djelatnost koja se po
naravi posla obavlja i izvan toga područja, može koristiti zakonom propisanu
olakšicu za ukupnu djelatnost, jer takve djelatnosti, po svojim obilježjima,
nisu određene stalnim mjestom. Iznimno, ako porezni obveznik ima neko stalno
mjesto, poslovnu jedinicu, u smislu odredbe stavka 4. ovoga članka, izvan
područja od posebne državne skrbi, tada za istu treba posebno utvrditi
ostvarenu dobit.
4. Kumuliranje olakšica
Članak 45.
Ako porezni obveznik iz članaka 21., 22., 23.,
24., 26., i 27. Zakona, stječe mogućnost korištenja više olakšica i oslobođenja,
ima pravo na korištenja više olakšice istodobno, tj. ima pravo kumulirati
olakšice.
VII. OBRAČUNAVANJE I
PLAĆANJE POREZA
1. Porezna prijava
Članak 46.
(1) Porezni obveznik dužan je za razdoblje za
koje utvrđuje poreznu obvezu podnijeti poreznu prijavu. Utvrđivanje porezne
osnovice i obračun poreza na dobit obavlja se na Obrascu PD - Prijavi poreza na
dobit, koja je sastavni dio ovoga Pravilnika.
(2) Uz Prijavu poreza na dobit dostavljaju se
financijska izvješća (Bilanca i Račun dobiti i gubitka), posebni obračun za
korištene olakšice i oslobođenja, izjava o načinu korištenja više plaćenog
poreza na temelju porezne prijave, ako je predujmovima plaćeno više poreza nego
što je obračunano u poreznoj prijavi, te pregled prenesenog gubitka po
godinama.
(3) Porezna prijava dostavlja se u jednom
primjerku mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu obveznika poreza
na dobit.
(4) Ako su osobe iz članka 2. stavak 6. Zakona
obveznici poreza na dobit za cjelokupnu djelatnost ili samo za dio djelatnosti,
podnose Prijavu poreza na dobit za djelatnost za koju su obveznici poreza na
dobit. Uz Prijavu poreza na dobit dostavljaju i Bilancu i Račun dobiti i
gubitka sastavljene u skladu sa Zakonom o računovodstvu za dio poslovanja za
koji se utvrđuje porezna osnovica. Ako se Prijava poreza na dobit sastavlja
samo za dio djelatnosti, uz navedena izvješća, dostavljaju se i izvješća
sastavljena po posebnim propisima za neprofitne organizacije.
1. 2. Sadržaj porezne
prijave
Članak 47.
(1) Prijava poreza na dobit podnosi se na
Obrascu PD, koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.
(2) U Obrazac PD upisuju se podaci o poreznom
obvezniku, ili naziv ime i prezime, porezni broj (matični ili MBG), adresa,
broj računa, djelatnost, broj zaposlenih na osnovi stvarnih sati rada (cijeli
broj), ime osoba odgovornih za sastavljanje prijave – poreznog
obveznika/opunomoćenika/ovlaštenog poreznog savjetnika, porezno razdoblje,
nadležna ispostava Porezne uprave, nadnevak i potpis osobe koja je prijavu
primila.
(3) U Prijavi poreza na dobit Obrazac PD upisuju
se podaci iz Računa dobiti i gubitka po rednim brojevima kako slijedi:
1. Ukupni
prihodi
– podatak o visini ukupnog prihoda iz Računa dobiti i gubitka za razdoblje za
koje se podnosi porezna prijava
2. Ukupni
rashodi
– podatak o visini rashoda i troškova iz Računa dobiti i gubitka za razdoblje
za koje se podnosi porezna prijava
3. Dobit – podatak o visini
dobiti iz Računa dobiti i gubitka za razdoblje za koje se podnosi porezna
prijava kao razlika između rednog broja 1 i rednog broja 2, pri čemu je redni
broj 1 veći od rednog broja 2
4. Gubitak – podatak o visini
gubitka iz Računa dobiti i gubitka za razdoblje za koje se podnosi porezna
prijava kao razlika između rednih brojeva 1 i 2, pri čemu je redni broj 2 veći
od rednog broja 1
5. Amortizacija iznad svote propisane u članku
12. stavak 13. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos amortizacije
utvrđen na način propisan i u članku 22. stavak 3. ovoga Pravilnika
6. Svota 70% troškova reprezentacije propisana u
članku 7. stavak 1. točka 3. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos
utvrđen na način propisan i u članku 23. ovoga Pravilnika
7. Svota 30% troškova sredstava za osobni
prijevoz propisane u članku 7. stavak 1. točka 4. Zakona. Na ovome rednom broju
upisuje se iznos utvrđen na način propisan i članku 25. ovoga Pravilnika
8. Izuzimanja propisana u članku 7. stavak 1.
točke 5. i stavci 4. i 5. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos
utvrđen na način propisan i članku 26. ovoga Pravilnika
9. Skrivene isplate dobiti propisane u članku 7.
stavak 1. točke 6. i stavci 4. i 5. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se
iznos utvrđen na način propisan i u članku 26. ovoga Pravilnika
10. Troškovi prisilne naplate poreza ili drugih
davanja propisani u članku 7. stavak 1. točka 7. Zakona. Na ovome rednom broju
upisuje se iznos utvrđen na način propisan i u članku 27. ovoga Pravilnika
11. Troškovi kazni za prekršaje i prijestupe
propisani u članku 7. stavak 1. točka 8. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje
se iznos utvrđen na način propisan i u članku 28. ovoga Pravilnika
12. Zatezne kamate između povezanih osoba
propisane u članku 7. stavak 1. točka 9. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje
se iznos utvrđen na način propisan i u članku 29. ovoga Pravilnika
13. Povlastice i drugi oblici imovinske koristi
propisani u članku 7. stavak 1. točka 10. Zakona.
14. Rashodi darovanja iznad dopuštenih propisani
u članku 7. stavak 1. točka 11. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos
utvrđen na način propisan i u članku 30. ovoga Pravilnika
15. Kamate na zajmove dioničara i članova
društva koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama članka 8. Zakona. Na
ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na način propisan i u članku 32.
ovoga Pravilnika
16. Kamate između povezanih osoba. Na ovom
rednom broju iskazuje se svota kamate koje nisu porezno priznate prema članku
14. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na način propisan i
u članku 37. ovoga Pravilnika
17. Rashodi od nerealiziranih gubitaka iz članka
7. stavak 1. točka 1. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na
način propisan i u članku 21. ovoga Pravilnika
18. Amortizacija iznad stopa propisanih u članku
12. stavci 5. i 6. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na
način propisan i u članku 22. stavci 1. i 2. ovoga Pravilnika
19. Svota vrijednosnog usklađenja i otpisa
potraživanja koja nije porezno priznati rashod prema odredbama članka 9.
Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na način propisan i u
članku 33. ovoga Pravilnika
20. Svota vrijednosnog usklađenja zaliha koja
nije porezno priznati rashod prema odredbama članka 10. Zakona i članka 34.
ovoga Pravilnika
21. Svota vrijednosnog usklađenja financijske
imovine koja nije porezno priznata prema odredbama članka 10. Zakona. Na ovome
rednom broju upisuje se iznos utvrđen na način propisan i u članku 35. ovoga
Pravilnika
22. Svota troškova rezerviranja koja se porezno
ne priznaje prema odredbama članka 11. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se
iznos utvrđen na način propisan i u članku 36. ovoga Pravilnika
23. Svota povećanja porezne osnovice koja
proistječe iz promjene metode utvrđivanja porezne osnovice prema članku 16.
Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na način propisan i u
članku 41. ovoga Pravilnika
24. Svota povećanja porezne osnovice za sve
druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti prema članku 7.
stavak 1. točka 13. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na
način propisan i u članku 31. Pravilnika
25. Povećanje dobiti za ostale prihode. Na ovome
rednom broju iskazuju se povećanja dobiti ili smanjenja gubitka za prihode koji
nisu iskazani računovodstvenoj dobiti a uključuju se u poreznu osnovicu.
26. Ukupna
svota povećanja dobiti ili smanjenja gubitka. Na ovome rednom broju upisuje se
ukupni iznos od rednog broja 5 do rednog broja 25.
27. Prihodi od dividendi i udjela u dobiti prema
članku 6. stavak 1. točka 1. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos
utvrđen na način propisan i u članku 12. ovoga Pravilnika.
28. Prihodi od nerealiziranih dobitaka prema
članku 6. stavak 1. točka 2. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos
utvrđen na način propisan i u članku 13. ovoga Pravilnika
29. Prihodi od naplaćenih otpisanih potraživanja
prema članku 6. stavak 1. točka 3. Zakona. Na ovome rednom broju upisuju
prihodi od otpisanih potraživanja koja nisu bila porezno priznati rashod
30. Ostali rashodi prethodnih razdoblja prema članku
6. stavak 2. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos utvrđen na način
propisan i članku 20. ovoga Pravilnika
31. Smanjenje dobiti za ostale prihode Na ovome
rednom broju iskazuju se koji nisu iskazani i računovodstvenoj dobiti a
uključuju se u poreznu osnovicu, ili su kao porezno nepriznati rashodi bili
uključeni u poreznu osnovicu.
32. Trošak amortizacije iz prethodnih razdoblja
prema članku 6. stavak 1. točka 4. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se
iznos amortizacije koja nije bila porezno priznata zbog odstupanja od metode i
propisanih amortizacijskih stopa
33. Ukupni iznos poreznih olakšica za plaće i
doprinose na plaću novih zaposlenika, za troškove istraživanja i razvoja i za
troškove školovanja i stručnog usavršavanje zaposlenika prema članku 6. stavak
1. točke 5., 6. i 7. Zakona
33.1. Troškovi plaća novih zaposlenika, članak
6. stavak 1. točka 5. Zakona i članka 14. ovoga Pravilnika
33.2. Troškovi istraživanja i razvoja prema
članku 6. stavak 1. točka 6. Zakona i članaka 15. do 18. ovoga Pravilnika
33.3.
Troškovi školovanja i stručnog usavršavanje, članak 6. stavak 1. točka 7.
Zakona i člancima 18. i 19. ovoga Pravilnika
34. Iznos za koji se smanjuje dobit zbog
promjene metode utvrđivanja porezne osnovice prema članku 16. Zakona. Na ovaj
redni broj podatak upisuje fizička osoba koja je od poreznog obveznika poreza
na dohodak postala obveznik porez na dobit za ispravak porezne osnovice utvrđen
prema članku 41. ovoga Pravilnika.
35. Ukupna
svota smanjenja dobiti ili povećanja gubitka. Na ovome rednom broju iskazuje se
ukupna svota od rednog broja 27 do rednog broja 34 za koju se smanjuje dobit
ili povećava gubitak.
36. Dobit / gubitak nakon povećanja i smanjenja.
Na ovom rednom broju iskazat će se podatak o poreznoj dobiti ili poreznom gubitku
nakon što su podaci s rednih brojeva 3 i/ili 4 povećani i/ili smanjeni. Porezna
dobit dobije se tako da se rednom broju 3 pribroji redni broj 26 i oduzme redni
broj 35. Ako je predznak pozitivan, postoji porezna dobit. Porezna dobit
postoji i ako se dobije svota s pozitivnim predznakom nakon što se
računovodstveni gubitak s rednog broja 4 smanji za redni broj 26 i poveća za
redni broj 35
37. Preneseni gubitak prema članku 17. stavak 3.
Zakona – svota za koju se smanjuje ili povećava redni broj 36
38. Porezna osnovica dobije se tako da se redni
broj 36 smanji za redni broj 37, a rezultat ima pozitivan predznak
39. Ovaj redni broj može imati pozitivan
predznak – porezna dobit ili negativan predznak – porezni gubitak. Na tom
rednom broju iskazuje se podatak ako postoji porezni gubitak te ako je
preneseni gubitak na rednom broju 40 veći od porezne osnovice nakon povećanja i
smanjenja
40. Preneseni gubitak prema članku 17. stavak 3.
Zakona
41. Porezni gubitak za prijenos postoji ako
redni broj 39 ima negativan predznak te ako ima pozitivan predznak, ali je
manji od rednog broja 40
42. Porezna osnovica – iskazuje se podatak s
rednog broja 38
43. Porezna stopa 20% iz članka 28. Zakona
44. Porezna obveza dobije se kada se redni broj
42 pomnoži sa stopom na rednom broju 43
45. Ukupne olakšice i oslobođenja za porezne
obveznike na područjima posebne državne skrbi. Na ovome rednom broju iskazuje
se ukupni iznos za koji se umanjuje porezna obveza poreznim obveznicima s
područja posebne državne skrbi prema članku 21. Zakona. Iznos na ovome rednom
broju kao i iznosi na pojedinim rednim brojevima ne mogu biti veći od porezne
obveze iskazane na rednom broju 44
45.1. Područje prve skupine. Na ovome rednom
broju iskazuju podatak porezni obveznici s područja prve skupine koji su
oslobođeni od plaćanja poreza na dobit prema članku 21. stavak 1. točka 1.
Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na ostvarenu dobit od
obavljanja djelatnosti na navedenom području primijeni propisana stopa 20% i
dobiveni iznos upisuje se na taj redni broj
45.2. Područje druge skupine. Na ovome rednom
broju iskazuju podatak porezni obveznici s područja druge skupine koji plaćaju
se porez na dobit po stopi 25% od propisane prema članku 21. stavak 1. točka 2.
Zakona, tj. po stopi 5%. Iznos olakšice izračunava se tako da se na iznos
ostvarene dobiti od obavljanja djelatnosti na navedenom području primijeni
stopa 15% i dobiveni iznos olakšice upisuje na ovaj redni broj
45.3. Područje treće skupine. Na ovome rednom
broju iskazuju podatak porezni obveznici s područja treće skupine koji plaćaju
porez na dobit po stopi 75% od propisane stope prema članku 21. stavak 1. točka
3. Zakona, tj. po stopi od 15%. Iznos olakšice izračunava se tako da se na
iznos ostvarene dobiti od obavljanja djelatnosti na navedenom području
primijeni stopa 5% i dobiveni iznos olakšice upisuje na ovaj redni broj
46. Oslobođenja za porezne obveznike na području
Grada Vukovara. Na ovome rednom broju upisuju podatak porezni obveznici s
područja Grada Vukovara koji su oslobođeni plaćanja poreza na dobit deset
godina od početka primjene Zakona, tj. od 1. siječnja 2005., prema članku 22.
Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na ostvarenu dobit od
obavljanja djelatnosti na navedenom području primijeni propisana stopa 20% i
dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni broj. Dobiveni iznos ne može biti veći
od porezne obveze iskazane na rednom broju 44
47. Olakšice za porezne obveznike u
brdsko-planinskim područjima. Na ovome rednom broju iskazuje se podatak o
olakšicama za porezne obveznike s brdsko-planinskih područja koji plaćaju porez
na dobit po stopi 75% od propisane stope prema članku 23. Zakona, tj. po stopi
15 %. Iznos olakšice izračunava se tako da se na iznos ostvarene dobiti od obavljanja
djelatnosti na navedenom području primijeni stopa 5% i dobiveni iznos olakšice
upisuje na ovaj redni broj. Dobiveni iznos ne može biti veći od porezne obveze
iskazane na rednom broju 44
48. Ukupne olakšice i oslobođenja za porezne
obveznike u slobodnim zonama. Na ovaj redni broj upisuje se iznos za koji se
umanjuje porezna obveza za porezne obveznike koji djelatnost obavljaju u
slobodnim zonama prema članku 24. Zakona. Dobiveni iznosi na pojedinim rednim
brojevima ne mogu biti veći od porezne obveze iskazane na rednom broju 44
48.1. Svota olakšice za korisnike slobodne zone
iz članka 24. stavak 1. Zakona. Na ovom rednom broju upisuje se podatak o
iznosu olakšice za korisnike slobodne zone iz Zakona o slobodnim zonama, koji
plaćaju porez na dobit u visini 50% od propisane stope, tj. po stopi od 10%.
Iznos olakšice izračunava se tako da se na iznos ostvarene dobiti od obavljanja
djelatnosti na navedenome području primijeni stopa 10% i dobiveni iznos
olakšice upisuje na ovaj redni broj
48.2. Svota olakšice za korisnike slobodne zone
iz članka 24. stavak 2. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se podatak o
iznosu olakšice za korisnike slobodne zone koji sudjeluju u izgradnji
infrastrukturnih objekata u zoni u vrijednosti većoj od 1.000.000,00 kuna. Ovi
porezni obveznici oslobođeni su poreza na dobit u visini uloženih sredstava. To
znači da se na ovom rednom broju upisuje iznos koji ne može biti veći od iznosa
uloženih sredstava niti od iznosa porezne obveze iskazane na rednom broju 44.
Ako je vrijednost uloženih sredstava veća od iznosa porezne obveze, upisuje se
iznos porezne obveze, a razlika se koristi u narednim poreznim razdobljima
48.3. Svota olakšice za korisnike slobodne zone
iz članka 24. stavak 5. Zakona. Na ovome rednom broju upisuju podatak porezni
obveznici koji djelatnost obavljaju u slobodnim zonama na području
Vukovarsko-srijemske županije koji su oslobođeni plaćanja poreza na dobit deset
godina od početka primjene Zakona, tj. od 1. siječnja 2005. Iznos olakšice
izračunava se tako da se na ostvarenu dobit od obavljanja djelatnosti na
navedenome području primijeni propisana stopa 20% i dobiveni iznos upisuje se
na taj redni broj
49. Ukupno poticaji ulaganja prema članku 26.
Zakona. Na ovome rednom broju iskazuje se iznos za koji se umanjuje porezna
obveza poreza na dobit s naslova poticanja ulaganja. Dobiveni iznosi na
pojedinim rednim brojevima ne mogu biti veći od porezne obveze iskazane na
rednom broju 44
49.1. Na ovome rednom broju upisuje se olakšica
se naslova smanjenja porezne obveze za nositelje poticanja ulaganja u iznosu
najmanje 4 milijuna kuna, koji plaćaju porez na dobit po stopi 10%, prema
članku 26. stavak 1. Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na
ostvarenu dobit primijeni stopa 10% i dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni
broj
49.2. Na ovome rednom broju upisuje se olakšica
s naslova smanjenja porezne obveze za nositelje poticanja ulaganja u iznosu
najmanje 10 milijuna kuna koji plaćaju porez na dobit po stopi 7%, prema članku
26. stavak 2. Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na ostvarenu
dobit primijeni stopa 13% i dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni broj
49.3. Na ovome rednom broju upisuje se olakšica
s naslova smanjenja porezne obveze za nositelje poticanja ulaganja u iznosu
najmanje 20 milijuna kuna, koji plaćaju porez na dobit po stopi 3%, prema
članku 26. stavak 3. Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na
ostvarenu dobit primijeni stopa 17% i dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni
broj
49.4. Na ovome rednom broju upisuje se olakšica
s naslova smanjenja porezne obveze za nositelje poticanja ulaganja u iznosu
najmanje 60 milijuna kuna, koji plaćaju porez na dobit po stopi 0%, prema
članku 26. stavak 4. Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na
ostvarenu dobit od obavljanja djelatnosti na navedenome području primijeni
propisana stopa 20% i dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni broj
49.5. Olakšice trgovačkih društava koja su
registrirana i obavljaju brodarsku djelatnost prema članku 26. stavak 10.
Zakona. Na dobit ostvarenu od obavljanja djelatnosti u međunarodnoj plovidbi ne
plaćaju porez na dobit. Iznos olakšice izračunava se tako da se na ostvarenu
dobit od obavljanja djelatnosti u međunarodnoj plovidbi primijeni propisana
stopa 20% i dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni broj
50. Olakšica za porezne obveznike osnovane u
svrhu profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom prema
članku 27. Zakona i koji su osnovani po posebnim propisima u svrhu obavljanja
profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom a porez
plaćaju po stopi od 25% od propisane. Iznos olakšice izračunava se tako da se
na iznos ostvarene dobiti od obavljanja djelatnosti primijeni stopa 15% i
dobiveni iznos olakšice upisuje na ovaj redni broj. Dobiveni iznos ne može biti
veći od porezne obveze iskazane na rednom broju 44
52. Oslobođenje poreznih obveznika koji
obavljaju isključivo istraživačko-razvojnu djelatnost i ne plaćaju porezna
dobit prema članku 25. Zakona. Iznos olakšice izračunava se tako da se na
ostvarenu dobit od obavljanja djelatnosti primijeni propisana stopa 20% i
dobiveni iznos upisuje se na ovaj redni broj. Dobiveni iznos ne može biti veći
od porezne obveze iskazane na rednom broju 44
52. Ukupna svota olakšica i oslobođenja. Na
ovome rednom broju iskazuje se zbroj rednih brojeva 45, 46, 47, 48, 49, 50, i
51, za koji se smanjuje porezna obveza
53. Porezna obveza utvrđuje se tako da se od
rednog broja 44 oduzme redni broj 52.
54. Uračunavanje poreza plaćenog u inozemstvu
prema članku 30. Zakona. Na ovome rednom broju upisuje se iznos plaćenog poreza
u inozemstvu utvrđen na način propisan i u članku 52. ovoga Pravilnika
55. Porezna obveza za uplatu utvrđuje se tako da
se od rednog broja 53 oduzme redni broj 54. Ako je redni broj 54 veći od rednog
broja 53. tada se upisuje 0,00.
56. Uplaćeni predujmovi
57. Razlika za uplatu dobije se kada se od
rednog broja 55 oduzme redni broj 56
58. Razlika za povrat dobije se kada se od
rednog broja 56 oduzme redni broj 55
59. Predujmovi za sljedeće porezno razdoblje
utvrđuju se tako da se porezna obveza iskazana na rednom broju 53 podijeli s
brojem mjeseci poslovanja u poreznom razdoblju za koje se podnosi prijava
poreza na dobit.
1.3. Utvrđivanje i
plaćanje predujmova
Članak 48.
(1) Mjesečni predujam poreza na dobit utvrđuje
se razmjerno visini porezne obveze po godišnjem obračunu za prethodnu godinu.
(2) Porezna uprava može na temelju zahtjeva
poreznog obveznika i/ili obavljenog nadzora i/ili na temelju drugih podataka o
poslovanju poreznog obveznika s kojima raspolaže, rješenjem utvrditi nove
iznose mjesečnih predujmova ili drugo razdoblje plaćanja predujmova. Rješenje
obvezuje poreznog obveznika od dana konačnosti do podnošenja nove porezne
prijave.
(3) Porezna uprava može rješenjem utvrditi za
pojedine mjesece poreznog razdoblja različitu visinu predujma poreznim
obveznicima koji obavljaju djelatnost sa sezonskim obilježjem. Rješenjem
Porezne uprave o različitim visinama mjesečnih predujmova mora se osigurati da
ukupni iznos mjesečnih predujmova odgovara iznosu koji bi se naplatio pri
ravnomjernoj naplati predujmova tijekom poreznog razdoblja.
(4) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka
fizičke osobe iz članka 2. stavci 3. i 4. Zakona, koje podnesu zahtjev da će
umjesto poreza na dohodak plaćati porez na dobit, predujam poreza na dobit u
prvoj godini plaćaju u visini predujma poreza na dohodak utvrđenog na temelju
porezne prijave za godinu u kojoj je zahtjev podnesen.
(5) Porezni obveznik može zatražiti izmjenu
visine predujma pisanim zahtjevom upućenim nadležnoj ispostavi Porezne uprave
prema svom sjedištu radi donošenja rješenja o novoj visini predujma. U zahtjevu
treba navesti razloge za izmjenu visine predujma. Ako se radi o znatnijem padu
poduzetničke aktivnosti u tekućoj odnosno prema prethodnoj poslovnoj godini,
porezni obveznik dostavlja temeljna financijska izvješća za proteklo i tekuće
porezno razdoblje (Bilancu i Račun dobiti i gubitka). Porezna će uprava na
temelju uvida u financijska izvješća, odnosno na temelju inspekcijskog nadzora,
ako to ocijeni potrebnim, uvažiti ili odbaciti zahtjev poreznog obveznika. Ako
se radi o padu poduzetničke aktivnosti zbog nastale materijalne štete
uzrokovane višom silom (požar, potres, poplava, ratna razaranja, terorističke
akcije, uništenje imovine poreznog obveznika nakon provalne krađe ili sl.),
Porezna uprava može riješiti zahtjev poreznog obveznika na osnovi zapisnika
mjerodavnog tijela koje provodi postupak utvrđivanja visine štete, odnosno
istražni postupak.
(6) Porezni obveznici iz članka 21. stavak 1.
točka 1. i članka 22. Zakona nisu dužni plaćati predujmove poreza na dobit za
razdoblje u kojem ne plaćaju porez na dobit, a to znači deset godina od početka
2005. godine.
(7) Porezni obveznik u stečaju ne plaća predujmove
poreza na dobit.
(8) Ako je pravni prednik po bilanci pripajanja,
spajanja ili podjele iskazao obvezu poreza na dobit, pravni sljednik tu obvezu
plaća u roku iz članka 32. stavak 2. Zakona. Visina predujma utvrđuje se od
dana pripajanja, spajanja ili podjele do kraja poreznog razdoblja za pravnog
sljednika.
(9) Porezni obveznik koji prema članku 34.
stavak 3. Zakona nije dužan plaćati predujmove, može ih plaćati prema vlastitoj
odluci.
VIII. POREZ PO ODBITKU
1. Predmet oporezivanja porezom po odbitku
Članak 49.
(1) U naknade prema članku 31. Zakona, za
autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva, spadaju i naknade za
ustupanje prava na uporabu intelektualnog vlasništva koje obuhvaćaju zaštitu
prava na reprodukciju književnih, umjetničkih i znanstvenih djela,
kinematografskih djela, patenata, zatim prava na uporabu imena proizvoda i
zaštitnih znakova, dizajna ili modela, planova, nacrta, tajnih formula ili
postupaka, prava na uporabu industrijskog, komercijalnog ili znanstvenog
iskustva, prava na patent, licenciju, zaštitni znak, dizajn ili model,
proizvodni postupak, proizvodnu formulu, nacrt, plan, industrijsko ili
znanstveno iskustvo, koja su prava zaštićena pravnim propisima i običajima
kojima se regulira njihovo stjecanje i uporaba. Ako naknada podliježe obvezi
plaćanja poreza na dodanu vrijednost, porez po odbitku plaća se na osnovicu bez
poreza na dodanu vrijednost.
(2) Usluga istraživanja tržišta iz članka 31.
stavak 6. Zakona podrazumijeva način prikupljanja tržišnih informacija, određivanje
obilježja tržišta, mjerenje potencijala tržišta, analizu udjela u tržištu,
analizu prodaje, istraživanje trendova poslovanja, kratkoročna i dugoročna
predviđanja, ispitivanje ponuda konkurencije, istraživanje cijena, testiranje
novih i postojećih proizvoda na tržištu. U usluge istraživanja tržišta ne
spadaju usluge promidžbe i reklame.
(3) Porez po odbitku ne plaća se na kamate
plaćene za financijski najam dobara.
(4) Uslugama poslovnog savjetovanja iz članka
31. stavak 6. Zakona smatra se svaki oblik poslovnog savjeta ili konzultacije.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, ne smatra
se uslugama poslovnog savjetovanja održavanje tečajeva, seminara, radionica i
sličnih metoda poučavanja, zatim usluge inženjera, arhitekata i slične usluge
koje za rezultat imaju pisane podloge o postupanju (idejni i izvedbeni
projekti, nacrti, upute i druge isprave o postupanju). Nadalje, ne smatraju se
uslugama poslovnog savjetovanja usluge koje se zaračunavaju kao usluge
posredovanja i zastupanja u nekom poslu, usluge koje se oporezuju prema članku
14. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dohodak te usluge korištenja raznih
baza podataka.
(7) Ako se obveza za kamate iz članka 31. stavak
4. Zakona podmiruje bez stvarnog plaćanja, kamate se smatraju plaćenima i
podliježu plaćanju poreza po odbitku.
(8) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju
se u slučajevima kada s državom u kojoj inozemni primatelj naknade ima sjedište
nije u primjeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
(9) Porezni obveznik iz članka 31. stavak 2.
Zakona, dužan je mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave dostaviti pregled svih
isplaćenih naknada s podacima o nazivu inozemnog primatelja, datumu i iznosu
isplate i plaćenom porezu, kao i primijenjenoj stopi poreza po odbitku,
istovremeno s predajom porezne prijave poreza na dobit.
2. Obveznik poreza po odbitku
Članak 50.
(1) Poreznim obveznikom u smislu članka 31.
Zakona smatra se svaki tuzemni isplatitelj koji plaća naknade inozemnim
osobama, poduzetnicima koje nisu fizičke osobe.
(2) Ako inozemna osoba kojoj pripada pravo na
naknade iz članka 31. Zakona ima u tuzemstvu registriranu poslovnu jedinicu, a
naknada se kao prihod pripisuje tuzemnoj poslovnoj jedinici, ne plaća se porez
po odbitku.
(3) Ako tuzemna poslovna jedinica inozemnog
poduzetnika plaća poduzetniku osnivaču u inozemstvo naknade iz članka 31.
Zakona, plaća se porez po odbitku. Porez po odbitku plaća se i ako se obveza
rješava na način koji nije plaćanje.
(4) Tuzemni isplatitelj naknada obvezan je
nerezidentima pri svakoj isplati naknada, sukladno članku 31. Zakona,
obračunati, obustaviti i uplatiti porez po odbitku u skladu s odredbama Zakona,
ako ti nerezidenti imaju sjedište u državama s kojima Republika Hrvatska ne
primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
(5) Ispostava Porezne uprave mjesno nadležna
prema sjedištu isplatitelja izdaje, na zahtjev nerezidenta, potvrdu o porezu
plaćenom u Republici Hrvatskoj.
3. Plaćanje poreza po odbitku
Članak 51.
(1) Tuzemni isplatitelj naknada od kojih se
utvrđuje porez po odbitku prema članku 31. Zakona nerezidentima koji su
rezidenti država s kojima Republika Hrvatska primjenjuje ugovore o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja, obvezan je prilikom isplate obračunati, obustaviti i
uplatiti porez po odbitku na način određen ugovorom i Zakonom.
(2) Ako Republika Hrvatska ima s državom čiji je
porezni obveznik rezident sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja, odredbe ugovora primjenjivat će se na način propisan stavcima 5.,
6., 7., 8., 9. i 10. ovoga članka.
(3) Prava iz Ugovora ostvaruju se temeljem
obrazaca, ovisno o vrsti isplate:
1. »Zahtjev za umanjenje porezne obveze ili
povrat više plaćenog poreza na dividende prema Ugovoru o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i —————«
2. »Zahtjev za povrat više plaćenog poreza na
kamate prema Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike
Hrvatske i —————«
3. »Zahtjev za umanjenje porezne obveze,
izuzimanje od porezne obveze ili povrat više plaćenog poreza na licence prema
Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i
—————«
4. »Zahtjev za umanjenje porezne obveze,
izuzimanje od porezne obveze ili povrat više plaćenog poreza na naknade za
djelatnost obavljenu u Republici Hrvatskoj prema Ugovoru o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i —————«.
(4) Ako se pri isplati naknada iz članka 31.
Zakona ne plaća porez po odbitku na temelju primjene ugovora o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja, primatelj naknade može umjesto obrasca Zahtjeva iz
stavka 3. dostaviti samo potvrdu o rezidentnosti od nadležnog inozemnog
poreznog tijela.
(5) Za primjenu odredaba iz ugovora, obrazac
»Zahtjev« treba biti ovjeren od nadležnog inozemnog poreznog tijela. Ovjereni
zahtjev podnosi se za svaku isplatu. Iznimno, ako se radi o učestalim
isplatama, ovjereni se Zahtjev podnosi pri prvoj isplati, a potom ga je
potrebno podnositi svakih dvanaest (12) mjeseci.
(6) Obrasci iz stavka 3. ovoga članka sastoje se
od četiri primjerka: primjerka za podnositelja zahtjeva, primjerka za
isplatitelja, primjerka za inozemno porezno tijelo i primjerka za Poreznu
upravu Republike Hrvatske. Odgovarajući obrazac podnositelj zahtjeva –
nerezident obvezan je ovjeriti pri poreznom tijelu države čiji je rezident.
Jedan primjerak obrasca namijenjen je inozemnom poreznom tijelu, drugi je
namijenjen podnositelju zahtjeva, a preostala dva primjerka ovjerenog obrasca s
ispunjenim podacima o podnositelju zahtjeva, izjavom podnositelja zahtjeva,
vrsti djelatnosti, trajanju djelatnosti, predmetu ugovora, priloženim ispravama
i drugo podnositelj zahtjeva dostavlja tuzemnom isplatitelju naknade. Tuzemni
isplatitelj pri isplati naknade jedan primjerak obrasca dostavlja Poreznoj
upravi, a drugi primjerak zadržava za svoje potrebe.
(7) Ako u trenutku isplate naknade nerezidentu
tuzemni isplatitelj raspolaže s primjercima obrasca Zahtjeva ili potvrde prema
stavcima 3. i 4. ovoga članka, primijenit će odgovarajuće odredbe ugovora o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
(8) Ako u trenutku isplate naknade nerezidentu
tuzemni isplatitelj ne raspolaže ovjerenim primjercima obrasca Zahtjeva ili
potvrde prema stavcima 3. i 4. ovoga članka, obvezan je prilikom isplate
naknade primijeniti odredbe tuzemnog zakona.
(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka
nerezident može u roku tri godine od isteka godine u kojoj je naknada isplaćena
dostaviti Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb,
ovjereni obrazac Zahtjeva radi povrata više plaćenog poreza u odnosu na porez
koji je prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebao biti
plaćen.
(10) Za vođenje evidencije o postupanju po
zahtjevima u slučajevima iz stavka 6. ovoga članka nadležni su Ministarstvo
financija – Porezna uprava, Područni ured Zagreb.
(11) Tuzemni isplatitelj iz stavka 1. ovoga
članka dužan je nadležnoj ispostavi Porezne uprave dostaviti pregled svih
isplaćenih naknada s podacima o nazivu inozemnog primatelja, datumu i iznosu
isplate i uplaćenom porezu te primijenjenoj stopi poreza po odbitku istodobno s
predajom porezne prijave poreza na dobit.
(12) Obrasci Zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka
sastavni su dio ovoga Pravilnika.
IX. URAČUNAVANJE POREZA
PLAĆENOG U INOZEMSTVU
Članak 52.
(1) Ako tuzemni porezni obveznik obavlja
djelatnost u inozemstvu preko poslovne jedinice ili ostvaruje prihode po nekoj
drugoj osnovi na koje plaća porez na dobit ili njemu istovrsni porez, tako
plaćeni porez u inozemstvu uračunat će se u tuzemni porez do propisanog iznosa.
(2) Ako porezni obveznik plaća porez na dobit
ili njemu istovrsni porez u više različitih država, ukupno plaćeni porezi
uračunat će mu se u tuzemni porez do propisanog iznosa.
(3) Iznos inozemnog poreza koji se može
uračunati u tuzemni porez izračunava se tako da se na prihode ili dobit
ostvarenu u inozemstvu primijeni tuzemna porezna stopa, te tako dobiveni iznos
predstavlja najviši iznos koji se može uračunati. Ako je u inozemstvu porez
plaćen po stopi nižoj od 20%, tada se u tuzemni porez uračunava stvarno plaćeni
porez.
(4) Dodatna umanjenja iz članka 30. stavak 2.
Zakona jesu umanjenja koja su utvrđena člancima 21., 22., 23., 24., 25., 26. i
27. Zakona.
(5) U svrhu korištenja prava na uračunavanje
poreza plaćenog u inozemstvu, uz poreznu prijavu prilaže se dokaz o porezu
plaćenom u inozemstvu. Ako se taj dokaz ne može pribaviti do dana podnošenja
porezne prijave, dostavlja se najkasnije u roku 60 dana nakon proteka roka za
predaju porezne prijave u inozemstvu.
(6) Porezni obveznik koji u inozemstvu ima
poslovnu jedinicu dostavlja poreznu prijavu za ukupno poslovanje u tuzemstvu i
inozemstvu, a u privitku porezne prijave obračun poreza koji se uračunava u
tuzemni porez.
(7) Porezni obveznik podnosi nadležnoj ispostavi
Porezne uprave i ovjereni preslik porezne prijave podnesene u inozemstvu
(ovjerava porezno tijelo ili ovlašteni porezni savjetnik), ovjereni prijevod te
porezne prijave.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak 53.
(1) Pri isplati naknada za poslovno savjetovanje
koje je obavljeno do kraja 2004. godine, ne primjenjuje se članak 31. stavak 1.
Zakona, a u skladu s člankom 39. Zakona.
(2) Poslovnim savjetovanjem iz stavka 1. ovoga
članka smatra se savjetovanje koje je obavljeno i evidentirano kao trošak do
31. prosinca 2004. Ako usluge poslovnog savjetovanja nisu u cijelosti
obavljene, smatraju se obavljenima u dijelu u kojem su obavljene i evidentirane
kao trošak do 31. prosinca 2004. Obavljenim uslugama poslovnog savjetovanja
smatraju se i usluge koje nisu obavljene a plaćene su do 31. prosinca 2004.
(3) Odredbe članaka 42. i 43. ovoga Pravilnika
primjenjuju se do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o porezu na
dobit (»Narodne novine« br. 90/05).
(4) Od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama
Zakona o porezu na dobit, brisana su oslobođenja i olakšice iz članaka 21.,
22., 23. i 24. Zakona i stavka 3. ovoga članka i propisane su u posebnim
propisima. Brisane olakšice iz članka 21. Zakona propisane su u članku 13.a.
Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine« br. 44/96,
57/96,124/97, 78/99, 73/00, 07/00, 127/00, 88/02, 42/05 i 90/05); iz članka 22.
Zakona propisane su u članku 30.a. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara
(»Narodne novine« br. 44/01 i 90/05); iz članka 23. Zakona propisane su u
članku 7.b. Zakona o brdsko-planinskim područjima (»Narodne novine« br. 12/02,
32/02, 117/03, 42/05 i 90/05) i iz članka 24. Zakona propisane su u članku 7.b.
stavci 2. i 3. Zakona o slobodnim zonama (»Narodne novine« br. 44/96 i 92/05).
Članak 54.
(1) Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje
vrijediti Pravilnik o porezu na dobit (»Narodne novine« br. 1/05 i 14/05).
(2) Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u
»Narodnim novinama«.
Klasa:
410-10/05-01/15
Urbroj:
513-07/05-1
Zagreb,
25. srpnja 2005.
Ministar financija
Ivan Šuker, dipl.
oec., v. r.