USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2632

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o zahtjevu za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom te o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 23. studenoga 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ukida se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju (»Narodne novine«, broj 90/05).

II. Zakon prestaje važiti 31. ožujka 2006. godine.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj: 41/01, 55/01), predsjednik Republike Hrvatske donio je Odluku o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju, kojeg je Hrvatski sabor donio na 15. sjednici održanoj 12. srpnja 2005. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 90 od 25. srpnja 2005. godine, a u skladu s odredbom članka 3. stupio je na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

2. Zahtjev za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju (u daljnjem tekstu: Zakon) s Ustavom podnijelo je trideset i četvero (34) zastupnika Hrvatskoga sabora, na temelju ovlaštenja propisanog člankom 35. točkom 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst).

Podnositelji zahtjeva (U-I-3307/2005) smatraju da je osporeni Zakon organski zakon te da je za njegovo donošenje, u skladu s od­red­bom članka 82. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, bila potrebna većina glasova ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga sabora.

Obrazlažući svoje stajalište o pravnoj naravi Zakona podnositelji zahtjeva ističu: »Ustav Republike Hrvatske u članku 42. navodi: »Svakome se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom«. Pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed uređeno je u Ustavu Republike Hrvatske u okviru materije zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobnih i političkih sloboda i prava. Pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed nesumnjivo, i prema Ustavu Republike Hrvatske, i prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članak 11. (»Narodne novine«, broj 18/1997), a i prema političkim doktrinama, spada u korpus temeljnih ljudskih prava i sloboda.«.

U svezi s brojem zastupnika koji su glasovali za Zakon podnositelji zahtjeva navode da na sjednici Hrvatskoga sabora održanoj 12. srpnja 2005. godine taj Zakon nije donesen propisanom većinom jer je za njega glasovalo sedamdeset i šest (76) zastupnika od ukupnog broja od stotinu pedeset i dva (152) zastupnika. S obzirom na činjenicu da Hrvatski sabor u svom sadašnjem (petom) sazivu ima ukupno stotinu pedeset i dva (152) zastupnika, za donošenje Zakona kao organskog zakona, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, trebala je glasovati većina od sedamdeset i sedam (77) zastupnika.

Slijedom svega iznesenog, podnositelji zahtjeva ističu formalnu neustavnost Zakona i predlažu Ustavnom sudu njegovo ukidanje.

3. Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb (U-I-3309/2005), podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona. Predlagatelj ističe formalnu neustavnost Zakona i ponavlja razloge podnositelja zahtjeva, navedene u točki 2. obrazloženja ove odluke.

4. Hrvatski školski sindikat »Preporod« iz Zagreba (U-I-3346/2005) podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, u bitnome ističući formalnu neustavnost Zakona.

5. Nezavisni hrvatski sindikati iz Zagreba (U-I-3359/2005) podnijeli su prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Predlagatelji ističu formalnu neustavnost Zakona i ponavljaju razloge podnositelja zahtjeva, navedene u točki 2. obrazloženja ove odluke.

6. Građanska inicijativa »Matija Gubec«, Zagreb, obavijestila je Ustavni sud da podupire sve prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom.

Zahtjev i prijedlozi su osnovani.

7. Tijekom ustavnosudskog postupka od Hrvatskoga sabora zatražena je dostava zapisnika i fonograma 15. sjednice, održane 29. i 30. lipnja te 1., 6., 7., 8., 12., 13. 14. i 15. srpnja 2005. godine.

Iz zapisnika i fonograma slijedi da je Hrvatski sabor Zakon do­nio u hitnom postupku, većinom glasova nazočnih zastupnika, jer je sedamdeset i šest (76) zastupnika glasovalo za donošenje Zakona, dvadeset i šest (26) zastupnika glasovalo je protiv i jedan (1) zastup­nik je bio suzdržan.

Ustavni sud je nadalje utvrdio da je Hrvatski sabor u vrijeme donošenja osporenog Zakona imao stotinu pedeset i dva (152) zastupnika pa je za donošenje zakona, za koje se traži većina glasova svih zastupnika, bilo potrebno sedamdeset i sedam (77) glasova zastupnika.

8. Prema odredbi članka 82. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, zakone (organski zakoni), kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave, Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

Ocjenjujući pravnu narav Zakona, Ustavni sud je imao u vidu članak 42. Ustava Republike Hrvatske, koji glasi:

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

9. U razmatranju osnovanosti zahtjeva za ocjenu suglasnosti Zakona sa Ustavom s aspekta njegove formalne ustavnosti, Ustavni sud pošao je i od stajališta izraženog u odluci broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od 27. studenoga 2003. godine, kojom je ukinut Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 111/03), objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 190/03.

U toj odluci Ustavni sud je utvrdio mjerila od kojih polazi pri ocjeni koji je zakon, čijim se odredbama razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, organski zakon, te pri tome naveo:

»Polazeći od izloženog, organskim zakonom kojim se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode u smislu prvog dijela rečenice članka 82. stavka 2. Ustava ima se smatrati samo onaj zakon kojemu su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavom utvrđena osobna i politička prava i slobode čovjeka. Jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje određenog zakona organskim u smislu prvog dijela rečenice članka 82. stavka 1. Ustava ispituje se – u slučaju sumnje – zasebno u svakom konkretnom slučaju.«

10. Članak 1. Zakona o javnom okupljanju (»Narodne novine«, broj 128/99), kojim je razrađeno pravo na okupljanje kao opće načelo, propisuje da svatko ima pravo na javno okupljanje pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom. Člankom 2. tog Zakona propisano je da su javna okupljanja u smislu tog Zakona mirna okupljanja i javni prosvjedi, javne priredbe i drugi oblici okupljanja.

Na temelju članka 4. Zakona o javnom okupljanju, pod mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organizirano okupljanje više od dvadeset (20) ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva. Javnim priredbama podrazumijevaju se okupljanja organizirana radi ostvarivanja prihoda u okviru registrirane djelatnosti, a koja, s obzirom na predmnijevani broj sudionika ili narav priredbe, zahtijevaju poduzimanje posebnih sigurnosnih mjera. Drugi oblici okupljanja podrazumijevaju okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, športskih, zabavnih i inih interesa.

Ustavni sud ocjenjuje da se Zakonom o javnom okupljanju razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode iz Glave III. odjeljka 2. Ustava (osobne i političke slobode i prava), to je za donošenje izmjena i/ili dopuna tog Zakona, prema odredbama članka 82. stavka 2. Ustava, potrebna većina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, odnosno najmanje sedamdeset i sedam (77) zastupnika.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da osporeni Zakon, uslijed izostanka Ustavom propisane većine pri njegovom donošenju, nije donijet u skladu s člankom 82. stavkom 2. Ustava, pa je na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučio kao u točki I. izreke.

11. Točka II. izreke ove odluke temelji se na odredbi članka 55. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Prema toj odredbi, ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

Polazeći od činjenice da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, uređuje vrlo važno pitanje prava na javno okupljanje te da je osporeni Zakon stupio na snagu i primjenjuje se, pri čemu Ustavni sud nije utvrđivao sadržajnu suglasnost Zakona s Ustavom, Ustavni sud je na temelju navedenog ovlaštenja iz članka 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odgodio prestanak važenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju do isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

12. Odluka iz točke III. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj:U-I-3307/2005

U-I-3309/2005

U-I-3346/2005

U-I-3359/2005

Zagreb, 23. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.