MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA

3008

Na temelju članka 49. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, br. 178/04) ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijela je

PRAVILNIK

O PRAĆENJU KAKVOĆE ZRAKA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuje način praćenja kakvoće zraka i prikupljanja podataka, mjerni postupci, način provjere kakvoće mjerenja i podataka kao i način obrade i prikaza rezultata, način dostave podataka za potrebe informacijskog sustava kakvoće zraka te način redovitog obavješćivanja javnosti.

Članak 2.

U smislu ove Uredbe razumijeva se:

(1) gustoća mjerenja/uzorkovanja: broj mjernih/uzorkovanih rezultata pojedinog pokazatelja kakvoće zraka i/ili posrednog pokazatelja kakvoće zraka u jedinici vremena;

(2) indikativno mjerenje: mjerenje koje se obavlja mobilnim laboratorijem ili na privremeno određenom mjestu uzimanja uzoraka ili mjerenje koje se obavlja metodom difuznog uzorkovanja. Ako se mjerenje obavlja povremeno, skup podataka mjerenja mora biti dovoljno velik za ocjenjivanje razine onečišćenosti zraka;

(3) kalibracija: postupak utvrđivanja položaja oznaka na ljestvici mjerila u odnosu na odgovarajuće vrijednosti mjernih veličina,

(4) mjerenje: skup postupaka kojima se određuje vrijednost neke veličine;

(5) mjerno razdoblje: vremenski razmak između prvog i posljednjeg mjerenja;

(6) metoda mjerenja: smislen niz postupaka, opisanih prema rodu, koji se upotrebljavaju za provođenje mjerenja;

(7) mjerni postupak: skup postupaka, opisanih prema vrsti, koji se upotrebljavaju za provođenje pojedinih mjerenja u skladu s određenom metodom;

(8) mreža: skup dvije ili više postaja za praćenje kakvoće zraka.

(9) naseljeno područje: područje s više od 250 000 stanovnika, ili naseljeno područje s manje od 250 000 stanovnika, u kojem je gustoća stanovništva veća od prosječne u Republici Hrvatskoj, te je nužna procjena i upravljanje kakvoćom zraka;

(10) ocjenjivanje: mjerodavna metoda koja se koristi za mjerenje ili procjenjivanje (izračunavanje, predviđanje) razine onečišćenosti;

(11) podatak kakvoće zraka: vrijednost svake izmjerene, izračunate ili procijenjene veličine koja se koristi za određivanje kakvoće zraka;

(12) područje: jedan od razgraničenih dijelova teritorija Države, od ostalih takvih dijelova, koji predstavlja funkcionalnu cjelinu s obzirom na praćenje, zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka te uprav­ljanje kakvoćom zraka;

(13) pokazatelj kakvoće zraka: mjerljiva veličina nekog kemijskog elementa i/ili spoja, odnosno fizikalnog stanja i/ili pojave, što uzrokuje promjenu kakvoće zraka;

(14) posredni pokazatelj kakvoće zraka: mjerljiva veličina kojom se opaža promjena na biljkama, građevinama i u biološkim nalazima koja ukazuje na učinak onečišćenja zraka;

(15) postaja: stacionarni i/ili mobilni objekt opremljena za prikupljanje, obradu i prijenos mjernih/uzorkovanih rezultata te opažanje pojava značajnih za praćenje kakvoće zraka;

(16) praćenje kakvoće zraka: sustavno mjerenje i/ili procjenjivanje razine onečišćenosti prema prostornom i vremenskom rasporedu;

(17) prikupljanje mjernih rezultata je zapisivanje i pohranjivanje mjernih rezultata na ručni, poluautomatski i/ili automatski način;

(18) provjera kakvoće mjerenja: provjera postojanosti, točnosti i ponovljivosti mjerila, sljedivosti mjernog rezultata, mjerne točnosti mjernog pretvornika, te provjera mjernih načela, metode ili postupka;

(19) razina onečišćenosti: koncentracija onečišćujuće tvari u zraku ili njeno taloženje na površine u određenom vremenu;

(20) stalno mjerno mjesto: mjesto za izvođenje trajnih ili povremenih mjerenja razina onečišćenosti;

(21) trajanje uzorkovanja: vrijeme sakupljanja jednog uzorka;

(22) umjeravanje: skup postupaka kojima se u određenim uvjetima uspostavlja odnos između vrijednosti veličina koje pokazuje neki mjerni instrument ili mjerni sustav ili vrijednosti koje prikazuje neka tvarna mjera ili neka referencijska tvar i odgovarajućih vrijednosti ostvarenih etalonima,

(23) ugađanje: postupak dovođenja mjernog instrumenta u teh­ničko stanje prikladno za njegovu uporabu;

(24) uzorkovanje: postupak sakupljanja pojedinačnih uzoraka zraka i oborine;

(25) vrijeme usrednjavanja: vremenski razmak propisanog trajanja, unutar kojeg srednja vrijednost po vremenu predstavlja pojedinačnu vrijednost razine onečišćenosti (prema zahtjevu norme HRN ISO 9169).

II. NAČIN PRAĆENJA KAKVOĆE ZRAKAI PRIKUPLJANJA PODATAKA

Članak 3.

(1) Za potrebe praćenja kakvoće zraka i prikupljanja podataka mora se osigurati:

– stalna mjerna mjesta na lokalnoj i državnoj razini;

– neprekidno i/ili povremeno mjerenje/uzorkovanje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku na stalnim mjernim mjestima;

– povremeno mjerenje/uzorkovanje koncentracija onečišćujućih tvari na privremeno određenim mjernim mjestima;

– prijenos, obradu, provjeru valjanosti i analizu podataka mjerenja i/ili uzorkovanja na mjernim mjestima;

– provjeru kakvoće mjernih postupaka te podataka dobivenih mjerenjem i/ili uzorkovanjem na mjernim mjestima;

– održavanje mjernih mjesta, mjernih instrumenata i opreme za prihvat i prijenos podataka.

(2) Uspostava mreže stalnih mjernih mjesta iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka zahtjeva:

– planiranje lokacija stalnih mjernih mjesta na makro osnovi;

– određivanje lokacija stalnih mjernih mjesta na mikro osnovi, značajnih za ocjenjivanje razine onečišćenosti;

– uređivanje i osiguranje stalnih mjernih mjesta;

– uspostava tehničkih uvjeta za mjerenje i/ili uzorkovanje koncentracija onečišćujućih tvari na stalnim mjernim mjestima: postav­ljanje odgovarajućeg objekta za smještaj mjernih uređaja, osiguranje zaštite od atmosferskog električnog pražnjenja, uspostavu strujnog priključka, osiguranje stabilnog napona, uspostavu telefonskog/GSM priključka, osiguranje sustava hlađenja/grijanja, uspostavu sustava za zaštitu uređaja te opremanje stalnih mjernih mjesta s opremom za sakupljanje, pohranjivanje, obradu i prijenos podataka.

(3) Odredbe stavka 2. ovog članka primjenjuju se odgovarajuće i na uspostavu privremenih mjernih mjesta iz stavka 1. podstavka 3. ovog članka.

Članak 4.

(1) Razina onečišćenosti zraka prati se mjerenjem koncentracija onečišćujućih tvari u zraku instrumentima za automatsko mjerenje i/ili uzorkovanjem.

(2) Postupak uzorkovanja obuhvaća pripremu, uzimanje, čuvanje i prijevoz uzoraka, njihovu laboratorijsku provjeru i kemijsko--fizikalnu analizu.

(3) Rezultati mjerenja i/ili uzorkovanja vrednuju se prema propisanim graničnim, tolerantnim i ciljnim vrijednostima razina onečišćujućih tvari u zraku.

Članak 5.

(1) Stalno mjerno mjesto mora biti opremljeno prikladnom opremom za sakupljanje, pohranjivanje, obradu i prijenos podataka u informacijski sustav kakvoće zraka.

(2) Da bi se osigurala raspoloživost mjernih podataka za ocjenjivanje onečišćenosti zraka na cijelom teritoriju Države, za stalna mjerna mjesta moraju se osigurati rezervni mjerni instrumenti.

(3) Za onečišćujuće tvari: sumporov dioksid (SO2), dušikove okside izražene kao dušikov dioksid (NO2), lebdeće čestice, ugljikov monoksid (CO) i ozon broj rezervnih mjernih instrumenata mora iznositi najmanje deset posto od broja mjernih mjesta odnosno pokazatelja, ali najmanje jedan mjerni instrument.

Članak 6.

Pri ocjenjivanju razine onečišćenosti zraka može se mjerenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku nadomjestiti rezultatima modeliranja kakvoće zraka ili drugim objektivnim metodama ocjenjivanja razine onečišćenosti zraka samo u slučaju ako mjerenja razine onečišćenosti zraka nisu obvezna prema Zakonu o zaštiti zraka.

Članak 7.

Razina onečišćenosti ocjenjuje se na osnovi rezultata mjerenja iz članka 4. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te drugih raspoloživih podataka, kao što su podaci dobiveni primjenom standardiziranih matematičkih modela, drugim metodama procjene u skladu s općeprihvaćenom praksom u svijetu, te podataka pribavljenih iz katastra emisija.

Članak 8.

(1) Lokacije stalnih mjernih mjesta za mjerenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku u naseljima i industrijskim područjima, određuju se primjenom mjerila iz priloga 1. ovog Pravilnika.

(2) Lokacije stalnih mjernih mjesta za mjerenje pozadinskog onečišćenja, regionalnog i prekograničnog daljinskog prijenosa, te mjerenja u okviru međunarodnih obveza Države, određuju se primjenom mjerila iz priloga 2. ovog Pravilnika.

(3) Lokacije stalnih mjernih mjesta za mjerenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku u područjima kulturnog i prirodnog nasljeđa određuju se primjenom mjerila iz priloga 3. ovog Pravilnika.

(4) Onečišćujuće tvari koje nisu navedene u prilogu 1. ovog Pravilnika, a za koje su propisane granične vrijednosti u Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, mjere se prikladno na odabranim stalnim mjernim mjestima iz priloga 1. ovog Pravilnika.

Članak 9.

Najmanji broj stalnih mjernih mjesta za mjerenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku utvrđuje se na osnovi mjerila iz priloga 4. ovog Pravilnika.

Članak 10.

(1) Stalna mjerna mjesta u naseljenim područjima, gdje dolazi do onečišćenosti zraka uslijed sumporovog dioksida u blizini većih izvora onečišćenja, moraju biti opremljena mjernim instrumentima za mjerenje satne i desetminutne prosječne vrijednosti.

(2) Na najmanje dva mjerna mjesta značajna za ocjenu razine onečišćenosti zraka lebdećim česticama PM10 mora se osigurati i mjerenje koncentracija lebdećih čestica PM2,5.

Članak 11.

(1) Razvrstavanje i određivanje lokacija stalnih mjernih mjesta za mjerenje koncentracija ozona u zraku određuju se primjenom mjerila iz priloga 5. ovog Pravilnika. Na najmanje jednom stalnom mjernom mjestu za mjerenje koncentracija ozona u zraku mora se osigurati i mjerenje prekursora ozona.

(2) Najmanji broj stalnih mjernih mjesta za mjerenje koncentracija ozona u zraku, određuje se primjenom mjerila iz priloga 6. ovog Pravilnika.

III. MJERNI POSTUPCI, NAČIN PROVJERE KAKVOĆE MJERENJA I PODATAKA KAO I NAČIN OBRADE I PRIKAZA REZULTATA

Članak 12.

(1) Za praćenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku i oborini primjenjuju se metode mjerenja iz priloga 7. ovog Pravilnika.

(2) Osim propisanih metoda mjerenja mogu se koristiti i druge metode mjerenja. Rezultati dobiveni drugim metodama mjerenja moraju biti jednaki rezultatima dobivenim primjenom metoda mjerenja iz priloga 7. ovog Pravilnika što se dokazuje pisanim izvještajem o obavljenom mjerenju.

Članak 13.

U svrhu ocjenjivanja razine onečišćenosti utvrđuje se ciljana kakvoća podataka s obzirom na zahtijevanu točnost metode mjerenja, najmanji opseg podataka, nesigurnost metode mjerenja i modeliranja prema prilogu 8. ovog Pravilnika.

Članak 14.

Način provjere kakvoće mjerenja i podataka, način obrade i prikaza rezultata te ocjena njihove pouzdanosti i vjerodostojnosti, provodi se prema propisanim metodama mjerenja i zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

Članak 15.

(1) Ugađanje, kalibracija i umjeravanje mjernih instrumenata obavlja se prema propisanim metodama mjerenja i zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(2) Potvrde o umjeravanju mjernih instrumenata, izdane na temelju ispitivanja obavljenog u akreditiranom laboratoriju, čuvaju se pet godina.

IV. DOSTAVLJANJE PODATAKA ZA POTREBE INFORMACIJSKOG SUSTAVA KAKVOĆE ZRAKA

Članak 16.

(1) Praćenje kakvoće zraka u mreži za praćenje kakvoće zraka obavlja pravna osoba koja je stručno i tehnički osposobljena prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(2) Informacijski sustav kakvoće zraka vodi Agencija za zaštitu okoliša, a nadzire ga Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

(3) Vlasnik i/ili korisnik postaje za praćenje kakvoće zraka dužan je osigurati kontinuirani prijenos izmjerenih podataka za onečišćujuće tvari čija se koncentracija u zraku utvrđuje mjernim instrumentima za automatsko mjerenje računalnom mrežom u informacijski sustav kakvoće zraka.

Članak 17.

(1) Za svako stalno mjerno mjesto mora se za svaku kalendarsku godinu izraditi izvještaj o praćenju kakvoće zraka.

(2) Izvještaj o praćenju kakvoće zraka mora sadržavati podatke o:

– pravnoj osobi koja obavlja praćenje kakvoće zraka,

– mjernim mjestima uzimanja uzoraka i opsegu mjerenja,

– vremenu i načinu uzimanja uzoraka,

– korištenim metodama mjerenja i mjernoj opremi,

– osiguravanju kakvoće podataka prema zahtjevu norme HRN ISO/IEC 17025,

– ostalim podacima iz područja osiguravanja kakvoće, kao što su osiguravanje kontinuiteta, sudjelovanje u usporednim mjerenjima, odstupanja od propisane metodologije i razlozi za to,

– ocjeni onečišćenosti zraka.

(3) Ocjena onečišćenosti zraka iz stavka 2. podstavka 7. ovog članka sadrži sljedeće podatke:

– o razini onečišćenosti, kada je prekoračena tolerantna vrijednost, o područjima i naseljenim područjima gdje su te razine izmjerene te o datumima i razdobljima;

– o razini onečišćenosti, kada je prekoračena granična vrijednost, o područjima i naseljenim područjima gdje su te razine izmjerene te o datumima i razdobljima;

– o uzrocima prekoračenja tolerantne i/ili granične vrijednosti;

– o prekoračenju kritičnih razina, o područjima i naseljenim područjima gdje su prekoračenja izmjerena te o datumima i razdob­ljima;

– o područjima i naseljenim područjima, u kojima su razine onečiščujućih tvari ispod graničnih vrijednosti;

– o aritmetičkoj sredini, medijanu, 98. percentilu i maksimalnoj vrijednost;

– o izračunatim statističkim parametrima onečišćenosti zraka ozonom prema mjerilima određenim u tablici 4. Uredbe o ozonu u zraku;

– o prosječnoj godišnjoj vrijednosti prekursora ozona;

– o metodama, primijenjenim prilikom ocjenjivanja onečišćenosti zraka.

(4) Za područja ili naseljena područja, gdje se za ocjenjivanje onečišćenosti zraka koriste drugi izvori podataka, koji dopunjuju mjerenja ili su ti drugi izvori podataka jedini način ocjenjivanja, izvještaj mora sadržavati sljedeće informacije:

– opis izvedenog ocjenjivanja,

– korišteni matematički modeli i/ili druge metode procjene u skladu s općeprihvaćenom praksom u svijetu, s navedenim opisima metoda,

– izvori podataka i informacija, te

– ocjena rezultata.

(5) Izvještaj o praćenju kakvoće zraka sadrži i kratku ocjenu prekoračenja graničnih vrijednosti te odgovarajuće informacije vezane uz učinke na zdravlje ljudi i vegetaciju.

(6) Izvještaj o praćenju kakvoće zraka sadrži i grafičke priloge u mjerilu 1: 25000 na kojima su označena pojedina područja i naseljena područja prekoračenja graničnih i/ili tolerantnih vrijednosti te upozoravajućih i kritičnih razina.

Članak 18.

(1) Godišnji izvještaj o praćenju kakvoće zraka na teritoriju Republike Hrvatske Agencija za zaštitu okoliša dostavlja Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva do 31. srpnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(2) Izvještaj iz stavka 1. ovog članka objavljuje se na web stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Agencije za zaštitu okoliša.

Članak 19.

Izvještaj o praćenju kakvoće zraka iz članka 17. stavka 1. i članka 18. stavka 1. ovog Pravilnika čuva se deset godina.

V. OBAVJEŠĆIVANJE JAVNOSTI

Članak 20.

(1) Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Agencija za zaštitu okoliša osiguravaju da su svi raspoloživi podaci o koncentracijama onečiščujućih tvari u zraku dostupni javnosti, udrugama za zaštitu okoliša i zaštitu potrošača, institucijama koje zastupaju interese zdravstveno osjetljivog stanovništva te zdravstvenim organizacijama.

(2) Raspoloživi podaci iz stavka 1. ovoga članka o:

– koncentracijama sumporovog dioksida, dušikovog dioksida i lebdećih čestica u zraku objavljuju se dnevno, a u slučaju satnih vrijednosti za sumporov dioksid i dušikov dioksid, svaki sat;

– koncentracijama benzena u zraku, kao prosječne vrijednosti zadnjih 12 mjeseci, objavljuju se najmanje svaka tri mjeseca, a ako je moguće, svaki mjesec;

– koncentracijama ugljikovog monoksida u zraku, kao najveći osmosatni prosjek, objavljuju se dnevno, a ako je moguće, svaki sat;

– koncentracijama sumporovodika u zraku objavljuju se dnev­no, a ako je moguće, svaki sat;

– koncentracijama amonijaka u zraku objavljuju se dnevno;

– koncentracijama ozona u zraku objavljuju se dnevno, a ako je moguće, svaki sat;

– koncentraciji olova i drugih teških metala u lebdećim česticama objavljuju se svaka tri mjeseca, a ako je moguće, svaki mjesec;

– koncentracijama lebdećih čestica PM10 i PM2,5 u zraku objav­ljuju se svaka tri mjeseca, a ako je moguće, svaki mjesec.

(3) Raspoložive informacije iz stavka 1. ovog članka objavljuju se, zajedno s drugim općim podacima o kakvoći zraka, na web stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Agencije za zaštitu okoliša te na drugi odgovarajući način.

Članak 21.

Ako je na pojedinom području prekoračena kritična razina za sumporov dioksid, dušikov dioksid i/ili ozon, javnost se obavještava sukladno Uredbi o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Prilozi 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. s odgovarajućim sadržajem tiskani su uz ovaj Pravilnik i njegov su sastavni dio.

Članak 23.

Odredba članka 16. stavka 1. i 3. ovog Pravilnika primjenjuje se od 1. siječnja 2007. godine.

Članak 24.

Izvještaj o praćenju kakvoće zraka iz članka 17. stavka 1. i članka 18. stavka 1. ovog Pravilnika izrađuje se u 2006. godini prema raspoloživim podacima iz 2005. godine.

Članak 25.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-01/05-04/0032

Urbroj: 531-01-05-1

Zagreb, 23. prosinca 2005.

Ministrica

Marina Matulović Dropulić, dipl. ing. arh, v. r.

PRILOG 1.

LOKACIJE STALNIH MJERNIH MJESTA ZA MJERENJE SUMPOROVOG DIOKSIDA, DUŠIKOVOG DIOKSIDA I DUŠIKOVIH OKSIDA, LEBDEĆIH ČESTICA (PM10 I PM2,5), TEŠKIH METALA U PM10 I PM2,5, UGLJIKOVOG MONOKSIDA I BENZENA U ZRAKU U NASELJENIM I INDUSTRIJSKIM PODRUČJIMA

Prilikom uspostavljanja stalnih mjernih mjesta za odabir lokacija stalnih mjernih mjesta primjenjuju se sljedeća mjerila:

A. ODABIR MAKROLOKACIJA

(a) Zaštita ljudskog zdravlja

1. Na mjernim mjestima na kojima se prati kakvoća zraka radi zaštite ljudskog zdravlja moraju se:

– osigurati podatke u područjima unutar područja (zone) i naseljenog područja (aglomeracije) gdje se očekuju najviše koncentracije kojima stanovništvo može biti izloženo u vremenskom razdoblju koje je značajno u odnosu na razdoblje usrednjavanja graničnih ili tolerantnih vrijednosti;

– osigurati podatke o razinama koncentracija u ostalim područjima unutar područja i naseljenog područja koja su značajna s obzirom na opću izloženost stanovništva;

– osigurati podatke o količini taloženja koje predstavlja neizrav­nu izloženost stanovništva putem hranidbenog lanca.

2. Mjerna mjesta treba odabrati tako da se, općenito, izbjegne mjerenje mikro-sredine okoliša. To znači da mjerno mjesto mora biti odabrano tako da uzorkovani zrak predstavlja značajnu kakvoću zraka u okolišu, te da obuhvaća područje od najmanje 200 m2 ako se prati onečišćenje od prometa, barem 250 m x 250 m u industrijskom području te nekoliko kvadratnih kilometara u gradskim područjima za praćenje pozadinskog onečišćenja.

3. Mjerna mjesta, za praćenje gradskih pozadinskih razina onečišćenosti, treba odabrati tako da razine mjerenih koncentracija odražavaju integrirani (kombinirani) doprinos svih izvora koji se nalaze u smjeru zračnih strujanja prema mjernom mjestu. Mjerno mjesto ne bi smjelo biti pod utjecajem jednog izvora, osim u slučajevima kada je takva situacija u pravilu za šire gradsko područje. U pravilu, ova mjerna mjesta bi trebala biti značajna za područje od nekoliko kvadratnih kilometara.

4. Na lokacijama gdje je cilj mjeriti/procijeniti pozadinske razine onečišćenja, mjerno mjesto ne bi smjelo biti pod utjecajem aglomeracija ili industrije odnosno trebalo bi biti udaljeno od tih područja barem nekoliko kilometara.

5. Na lokacijama gdje se procjenjuje utjecaj industrijskih izvora, barem jedno mjerno mjesto treba biti smješteno u smjeru puhanja vjetra od izvora, i to u najbližem naseljenom području. Tamo gdje pozadinske vrijednosti koncentracija nisu poznate, treba osigurati dodatno mjerno mjesto koje bi bilo na glavnom smjeru puhanja vjetra.

6. Mjerna mjesta bi trebala biti odabrana tako da, gdje god je to moguće, predstavljaju slične lokacije koje nisu u neposrednoj blizini.

7. Prilikom odabira lokacija treba voditi računa da se mjerna mjesta postave na otoke, kada je to potrebno radi zaštite zdravlja ljudi.

(b) Zaštita vegetacije

Na mjernim mjestima na kojima se prati kakvoća radi zaštite vegetacije moraju biti smještena na udaljenosti većoj od 20 km od naseljenog područja ili većoj od 5 km od ostalih izgrađenih područja, industrijskih postrojenja ili prometnica. To znači da mjerno mjesto mora biti smješteno tako da uzorkovani zrak predstavlja reprezentativni uzorak za područje od najmanje 1000 km2. Ovisno o zemljopisnim uvjetima ili ako se radi o uspostavljenim mjerenjima na otocima, mjerno mjesto može biti reprezentativno i za područje manje od 1000 km2.

B. ODABIR MIKROLOKACIJE

Kod odabira mikrolokacije treba, u najvećoj mogućoj mjeri, osigurati sljedeće uvjete:

– područje oko mjernog instrumenta za uzorkovanje zraka mora biti otvoreno, tako da omogućuje slobodno strujanje zraka (u luku od najmanje 270°) i bez prepreka koje bi mogle utjecati na protok zraka (to je najčešće udaljenost od nekoliko metara od zgrada, balkona, drveća i drugih prepreka; ukoliko prepreka nadvisuje mjesto gdje se nalazi uzorkivač zraka, mora biti udaljeno za najmanje dvostruku visinu te prepreke; i za najmanje 0,5 m od najbliže zgrade ukoliko se mjesto uzorkovanja nalazi na istoj visini kao okolne zgrade/prepreke);

– općenito, mjerni instrument za uzorkovanje zraka treba biti na visini između 1,5 m (zona disanja) i 4 m iznad tla. U određenim okolnostima uzorkivač zraka može biti postavljen na veću visinu (do 8 m). Više postavljanje je također prikladno ukoliko je mjerno mjesto reprezentativno za veliko područje;

– uzorkivač zraka ne smije se postaviti u neposrednu blizinu izvora emisije kako bi se izbjeglo neposredno (direktno) usisavanje emisija koje nisu izmiješane s okolnim zrakom;

– uzorkivač zraka mora biti postavljen tako da se izbjegne ponovno usisavanje recirkuliranog zraka;

– postavljanje uzorkivača za praćenje onečišćenja iz prometa:

(a) za sve onečišćujuće tvari, ova mjerna mjesta moraju biti najmanje 25 m udaljena od ruba glavnih raskrižja i najmanje 4 m udaljena od sredine najbliže prometne trake;

(b) za dušikov dioksid i ugljikov monoksid, uzorkivač zraka treba biti najviše 5 m udaljen od ruba pločnika;

(c) za lebdeće čestice, olovo i benzen, uzorkivači zraka trebaju se postaviti tako da budu reprezentativni za kakvoću zraka u blizini okolnih zgrada, ali na udaljenosti ne većoj od 10 m od ruba pločnika.

Sljedeće čimbenike također treba uzeti u obzir:

– različite izvore ometanja;

– sigurnost;

– pristup;

– raspoloživost električnog napajanja i telefonske linije;

– vidljivost mjernog mjesta u odnosu na okolinu;

– sigurnost za javnost i tehničko osoblje (operatere);

– poželjno je na istom mjestu osigurati postavljanje uzorkivača i mjernih instrumenata za mjerenje koncentracija različitih onečišćujućih tvari;

– propise vezane uz prostorno planiranje.

C. DOKUMENTACIJA I PROVJERAVANJE ODABRANE LOKACIJE

Postupak izbora stalnog mjernog mjesta mora biti u potpunosti dokumentiran u fazi razvrstavanja. Mjerno mjesto potrebno je prostorno smjestiti, fotografirati, načiniti detaljne fotografije okolnog područja i prikazati na detaljnoj karti. Mjerno mjesto treba redovito preispitivati (u pravilnim vremenskim razmacima) kako bi se osigurala valjanost mjerila tijekom vremena.

PRILOG 2.

LOKACIJE STALNIH MJERNIH MJESTAZA MJERENJE POZADINSKOG ONEČIŠĆENJA, REGIONALNOG I PREKOGRANIČNOG DALJINSKOG PRIJENOSA, TE MJERENJA U OKVIRU MEĐUNARODNIH OBVEZA DRŽAVE

A. CILJEVI

Osnovni cilj ovih mjerenja je osigurati odgovarajuće podatke o razinama pozadinskih koncentracija onečišćujućih tvari. Ovi podaci su značajni za:

– procjenu povećanja razina koncentracija u jače onečišćenim područjima (pozadinskim urbanim sredinama, industrijskim područjima, mjestima povezanim s praćenjem prometa);

– procjenu doprinosa daljinskog prijenosa onečišćenja postojećim razinama koje nastaju uslijed oslobađanja emisija iz vlastitih izvora (u urbanim, industrijskim sredinama i uz prometnice);

– analizu utjecaja pojedinih izvora emisije ili skupine izvora emisije, odnosno procjenu porijekla onečišćenja izmjerenog na pozadinskim lokacijama i

– procjenu kritičnog opterećenja okoliša vezano uz probleme acidifikacije i eutrofikacije, fotokemijskih oksidanata, prijenosa i taloženja teških metala, postojanih organskih spojeva i lebdećih čestica.

Ova mjerenja bitna su za razumijevanje porijekla i razina koncentracija specifičnih onečišćujućih tvari kao što su lebdeće čestice, prizemni ozon i njegovi prekursori, teški metali i postojani organski spojevi.

Osim toga, podaci o pozadinskom onečišćenju bitni su zbog primjene atmosferskih modela na regionalnoj i kontinentalnoj skali kao i u urbanim područjima.

B. ONEČIŠĆUJUĆE TVARI OBUHVAĆENE MJERENJIMA

Program mjerenja na pozadinskim postajama treba obuhvatiti one parametre koji su značajni za daljinski, regionalni i prekogranični prijenos i taloženje onečišćenja (kritično opterećenje okoliša) i koji omogućuju praćenje i analizu karakterističnih procesa:

a) Acidifikacije i eutrofikacije:

– koncentracije anorganskih komponenata u oborini i zraku:

oborina: SO₄^{– –}, NO₃^–, NH₄⁺, H⁺ (pH), Na⁺, K⁺, Ca⁺⁺, Mg⁺⁺, Cl^–, provodljivost

zrak: SO₂, NO₂, NH₃, HNO₃, SO₄^{– –}, NO₃^–, NH₄, Na⁺, K⁺, Ca⁺⁺, Mg⁺⁺

– omjer plinovitih i čestičnih komponenata u zraku: NH₃, HNO₃, NH₃/NH₄, HNO₃/NO₃

b) Fotokemijske oksidacije:

– koncentracije ozona i fotokemijskih oksidanata: ozon (O₃), NOX (NO, NO₂), C₂-C₇, aldehidi i ketoni

c) Prijenosa i taloženja teških metala:

– koncentracije teških metala u oborini i zraku: Cd, Pb (primarno), Cu, Zn, As, Cr, Ni (sekundarno)

– koncentracije žive u oborini (Hg) i zraku (Hg[TGM])

d) Prijenosa i taloženja postojanih organskih spojeva:

– koncentracije postojanih organskih spojeva u oborini i zraku: PAU, PCB, HCB, klordan, HCH, DDT/DDE

e) Prijenosa i sastava lebdećih čestice u zraku:

– masu i udio anorganskih komponenata u lebdećim česticama PM₁₀ i PM_2,5: SO₄^{– –}, NO₃^–, NH₄⁺, Na⁺, K⁺, Ca⁺⁺, Mg⁺⁺, Cl^–;

– koncentracije mineralne prašine: Si

– koncentracije elementarnog (EC) i organskog (OC) ugljika,

f) Meteorologija: količina oborine, smjer i brzina vjetra, temperatura zraka, relativna vlažnost zraka, tlak zraka.

Radi razumijevanja i analize kemijskih procesa u atmosferi i okolišu poželjno je osigurati istovremena mjerenja svih parametara na barem jednoj mjernoj lokaciji, što će ovisiti o njenom položaju i reprezentativnosti za šire područje.

Sve lokacije predviđene za pozadinska mjerenja mogu, ali ne moraju imati cjeloviti program mjerenja opisan u točkama a) – e). Program mjerenja treba biti prilagođen svakoj pojedinoj lokaciji s obzirom na njenu specifičnu namjenu, geografski položaj, zonu, udaljenost od aglomeracija. Moguća je specijalizacija postaja na način da omogućuju praćenje pojedinačnih, ali međusobno povezanih procesa, na primjer onih opisanih u točkama [a), b), e) i f)] ili [a), e) i f)] ili [a), c) i f)] ili [a), d) i f)] ili [a), b) i f)].

Program, razdoblje i učestalost mjerenja na pozadinskim lokacijama trebaju biti usklađeni s kriterijima Programa za praćenje i procjenu daljinskog prijenosa i taloženja onečišćujućih tvari u Europi (EMEP).

C. LOKACIJE MJERNIH MJESTA

Osnovni kriterij za lokaciju pozadinskih mjerenja onečišćenja je smještaj u prirodnom ruralnom okruženju. Osobito treba osigurati sljedeće uvjete:

1. ZNAČAJNOST LOKACIJE UNUTAR ŠIREG PODRUČJA

Odabrana lokacija treba biti reprezentativna za šire područje. Veličina toga područja ovisna je o svojstvima i varijabilnosti kakvoće zraka i oborine. Lokacije u blizini urbanih i industrijskih područja nisu poželjne jer njihov utjecaj na pozadinske koncentracije nije zanemariv, čime se gubi svrha pozadinskih mjerenja. Veličina reprezentativnog područja lokacije trebala bi se kretati od najmanje 25 km x 25 km do 50 x 50 km (odnosno, od oko 500 – 2500 km2). Reprezentativnost područja ovisit će o geografskim i klimatskim uvjetima, zračnim strujanjima na visini prijenosa onečišćujućih tvari, meteorološkim uvjetima samog lokaliteta, blizini, odnosno udaljenosti velikih izvora emisije.

S obzirom na udaljenost od izvora emisije treba se rukovoditi okvirnim kriterijima danim u tablici:

Najmanja udaljenost od izvora emisije i kontaminacije

Značajnost lokacije jednostavnije je postići za sekundarne onečišćujuće tvari (kao što su aerosoli sulfata i ozon) nego za primarne. Mjerenje koncentracije amonijaka u ruralnim područjima predstavlja poseban problem budući da su emisije uglavnom izazvane poljoprivrednim i stočarskim aktivnostima. Zbog toga bi mjerno mjesto trebalo biti dovoljno udaljeno od područjima gdje te aktivnosti dominiraju. Za praćenje koncentracija sumpornih i dušikovih spojeva u oborini lokalni izvori emisija su općenito od manjeg značaja, s time da bi trebalo izbjeći blizinu izvora prašine i amonijaka. Čak i u slučaju kada se koristi wet-only sakupljač oborine, prašina u okolini može izazvati ozbiljan problem kontaminacije.

Udaljenosti dane u gornjoj tablici treba uzeti orijentacijsko. Analizu i procjenu utjecaja lokalnih izvora onečišćenja treba izraditi na osnovi razmatranja meteoroloških i topografskih uvjeta, te o veličini i udaljenosti pojedinih izvora emisije.

2. ZNAČAJNOST LOKACIJE S OBZIROM NA TOPOGRAFSKEI KLIMATSKE UVJETE

Lokacija treba biti reprezentativna i s obzirom na svojstva zračnih masa. Doline i druge lokacije u kojima dolazi do zadržavanja zračnih masa i temperaturnih inverzija treba izbjegavati. Jednako treba izbjegavati vrhunce planina i prijevoje. Idealna pozicija za mjerno mjesto je u blago brdovitom terenu ili, ukoliko nije moguće izbjeći dolinu, onda na obroncima iznad granice noćne temperaturne inverzije. Lokacije u obalnom području gdje postoji izražena dnevno-noćna cirkulacija kopno-more također nije preporučljiva.

S obzirom da vegetacija predstavlja ponor za većinu onečišćujućih tvari u atmosferi, mjerno mjesto ne smije biti zaklonjeno drvećem jer će to rezultirati značajnim smanjenjem razina koncentracija. Osim toga mjerno mjesto ne bi smjelo biti izloženo jakim vjetrovima ili zaklonjeno visokim građevinama.

Godišnja količina oborine na lokaciji mjerenja ne bi se smjela značajno razlikovati od količine izmjerene na susjednim meteorološkim postajama u nacionalnoj mreži pri čemu bi i dnevne količine oborine također trebale biti usporedive s onima na susjednim meteorološkim postajama.

Položaj uzorkivača oborine trebao bi zadovoljiti kriterije Svjetske meteorološke organizacije: ne bi smjelo biti prepreka poput drveća i objekata na liniji horizonta iznad 30° mjereno od ruba uzorkivača. Isto tako treba izbjegavati zgrade, rubove i druge topografske tvorevine koje mogu uzrokovati uzlazne i silazne struje zraka. Položaj uzorkivača treba uskladiti i s prevladavajućim strujanjem za vrijeme oborinskih pojava, tako da se osigura maksimalna efikasnost sakupljanja oborine.

Od osobitog značaja je moguća kontaminacija uslijed taloženja čestica zemljane prašine iz neposredne okoline. Blizinu kamenih i seoskih putova i poljoprivrednih zemljišta, na udaljenosti od 100 m do 1 km, treba izbjegavati. Površina mjernog mjesta trebala bi biti travnata.

3. TEHNIČKI UVJETI MJERNOG MJESTA

Mjerni instrumenti i instrumenti za uzorkovanje kakvoće zraka trebaju biti smješteni unutar manjeg objekta s osiguranim priključkom za električno napajanje. U prostoriji gdje se nalaze pumpe i kontrolni mjerni instrumenti treba održavati temperaturu od oko 20°C. Za kratkotrajno čuvanje uzoraka unutar objekta potrebno je osigurati hladnjak. Ukoliko se na lokaciji obavljaju automatska kontinuirana mjerenja ozona potrebno osigurati i telefonsku liniju radi prijenosa podataka i kontrole mjernog instrumenta. Pristup mjernom mjestu automobilom ili terenskim vozilom treba biti ograničen samo na osobe zadužene za nadzor i provođenje programa mjerenja.

4. DOKUMENTACIJA

Dokumentaciju mjernog mjesta čine podaci o namjeni i korištenju zemljišta, topografiji područja i meteorološkim uvjetima (strujanje, klimatološki podaci), u obliku karti, tablica i dijagrama. Katastar emisija u području od oko 20 km od mjernog mjesta je također potrebno osigurati i redovito obnavljati. Radi utvrđivanja reprezentativnosti lokacije poželjno bi bilo raspolagati podacima o kakvoći zraka unutar istoga područja. To je moguće osigurati bilo primjenom matematičkog modela za to područje ili provođenjem mjerenja ograničenog trajanja.

5. MEĐUSOBNA UDALJENOST LOKACIJA POZADINSKIH MJERENJA

Najveća udaljenost između susjednih lokacija pozadinskih mjerenja ovisi o više čimbenika:

– prostornim gradijentima u polju koncentracija koji nastaju kao posljedica prevladavajućih zračnih strujanja na makro osnovi,

– kemijske transformacije u atmosferi i oborinski uvjetovanog taloženja.

Pored toga, međusobna udaljenost ovisit će i o jakosti emisijskih izvora, strujanju, topografiji i kemijskim i fizikalnim svojstvima pojedinih onečišćujućih tvari. Nakon analize raspoloživih informacija za Europu, procijenjeno je da se udaljenost lokacija mjerenja može kretati od oko 150-200 km u srednjoj Europi, do 300 km tamo gdje je udaljenost od glavnih emisijskih područja 500 i više kilometara.

PRILOG 3.

LOKACIJE STALNIH MJERNIH MJESTAZA MJERENJE KAKVOĆE ZRAKA NA PODRUČJIMA KULTURNOG I PRIRODNOG NASLIJEĐA

A. CILJEVI

Osnovni cilj ovih mjerenja je da osigurati odgovarajuće podat­ke o koncentracijama onečišćujućih tvari koje mogu štetno utjecati na osjetljive okolišne sustave, autohtone biljne i životinjske vrste, bioraznolikost, te opće pogoršanje kakvoće zraka, voda i tla u tim područjima zbog regionalnog i daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari. Ova mjerenja trebaju osigurati podatke:

– o razinama i trendovima koncentracija onečišćujućih tvari u tim područjima;

– za procjenu doprinosa daljinskog prijenosa onečišćenja postojećim razinama koje nastaju uslijed oslobađanja emisija iz vlastitih izvora;

– za analizu i procjenu porijekla onečišćenog zraka, kao i epizodnih uvjeta u kojima dolazi do povišenih razina koncentracija i stresnih uvjeta u okolišnim sustavima;

– za potrebe procjene kritičnog opterećenja okoliša vezano uz probleme acidifikacije i eutrofikacije, fotokemijskih oksidanata, prijenosa i taloženja teških metala, postojanih organskih spojeva i lebdećih čestica.

Ova mjerenja bitna su za razumijevanje međusobne povezanosti razina atmosferskog onečišćenja i osjetljivih elemenata okolišnih sustava, te planiranje i provođenje mjera za njihovo očuvanje.

B. ONEČIŠĆUJUĆE TVARI OBUHVAĆENE MJERENJIMA

Program mjerenja na područjima kulturnog i prirodnog naslijeđa treba obuhvatiti one parametre koji su značajni za daljinski, regionalni i prekogranični prijenos i taloženje onečišćenja (kritično opterećenje okoliša) i koji omogućuju praćenje i analizu karakterističnih procesa koji dovode do štetnih posljedica i narušavanja biološke ravnoteže u okolišu. To su procesi acidifikacije i eutrofikacije, fotokemijskog onečišćenja, prijenosa i taloženja teških metala, postojanih organskih spojeva i lebdećih čestica. Zbog toga je i opći sadržaj programa mjerenja sukladan s programom mjerenja na postajama za praćenje pozadinskog onečišćenja.

S obzirom da po tipu, ove lokacije ulaze u kategoriju prirodnih ruralnih područja, udaljenih od većih izvora onečišćenja i promet­nica, one u pravilu zadovoljavaju osnovne kriterije za pozadinske mjerne postaje. Program mjerenja svake pojedinačne lokacije treba uzeti u obzir specifičnosti i osjetljivost pojedinog ekosustava, kao i očekivanu izloženost specifičnim onečišćujućim tvarima koje ga mogu ugroziti.

S obzirom da su područja nacionalnih parkova, parkova prirode, zaštićenih područja, osjetljivih okolišnih sustava, te područja kulturnog i prirodnog naslijeđa geografski zadana, program mjerenja treba osobito uzeti u obzir prostornu udaljenost dominantnih emisijskih parametara koji najviše doprinose opterećenju svake pojedine lokacije.

Radi analize i utvrđivanja interakcije između atmosferskog onečišćenja i prirodnih ekosustava na ovim lokacijama poželjno je provoditi djelomični ili cjeloviti integralni monitoring kakvoće vode, tla, vegetacije i šuma.

C. LOKACIJE MJERNIH MJESTA

Osnovni kriterij za lokaciju mjernih mjesta na područjima kulturnog i prirodnog naslijeđa je smještaj u prirodnom ruralnom okruženju, pri čemu se treba rukovoditi općim naputcima danim u Prilogu 1. točki A(b) te naputcima danim u Prilogu 2.

PRILOG 4.

MJERILA ZA ODREĐIVANJE NAJMANJEG BROJA STALNIH MJERNIH MJESTA ZA MJERENJE KONCENTRACIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAKU: SO₂, NO₂, PM₁₀, PM_2,5, CO, benzena, teških metala u PM₁₀ i PM_2,5 (As, Cd, Ni) i benzo(a)pirena

A. Najmanji broj stalnih mjernih mjesta u svrhu ocjenjivanja usklađenosti graničnih i tolerantnih vrijednosti razina onečišćenosti zraka radi zaštite ljudskog zdravlja te kritičnih razina u područjima i naseljenim područjima gdje su stalna mjerna mjesta jedini izvor informacija

(a1) Difuzni izvori: SO₂, NO₂, PM₁₀, PM_2,5, CO, benzen

______
⁽¹⁾ Za NO₂, lebdeće čestice, ugljikov monoksid i benzen: uključiti barem jednu pozadinsku urbanu postaju i jednu postaju za praćenje prometa uz uvjet da to ne povećava broj mjernih točaka. Ukupan broj urbanih pozadinskih postaja i ukupan broj prometnih postaja ne bi se trebao razlikovati za više od 2 puta.

(a2) Difuzni izvori: teški metali u PM₁₀ i PM_2,5 – As, Cd, Ni, benzo(a)piren

(b) Točkasti izvori

Za procjenu onečišćenja u blizini točkastih izvora broj stalnih mjernih mjesta treba izračunati uzimajući u obzir gustoću emisija, vjerojatnu raspodjelu onečišćujućih tvari u okolnom zraku i moguću izloženost stanovništva.

Mjerna mjesta moraju biti smještena tako da je moguće pratiti primjenu najbolje raspoložive tehnologije.

B. Najmanji broj stalnih mjernih mjesta za mjerenja u svrhu procjene ispunjenja zahtjeva za ciljanim smanjenjem izloženosti koncentracijama PM2,5 radi zaštite zdravlja ljudi

Za ove potrebe treba osigurati jedno mjerno mjesto na milijun stanovnika, primijenjeno na naseljeno područje i dodatne postaje na svakih 100 000 stanovnika. Mjerne lokacije mogu se podudarati s onima iz točke A ovoga priloga.

C. Najmanji broj mjernih točaka za mjerenja u svrhu procjene ispunjenja zahtjeva s obzirom na kritične razine onečišćenja za zaštitu vegetacije u područjima izvan naseljenih područja

U otočnim zonama, broj mjernih postaja za stalna mjerenja treba izračunati uzimajući u obzir vjerojatnu raspodjelu onečišćujućih tvari u okolnom zraku i moguću izloženost vegetacije.

_______
⁽¹⁾ Uključiti barem jednu postaju s urbanom pozadinom, te za benzo(a)piren barem jednu postaju na prometnom mjestu, ukoliko to ne povećava ukupni broj mjesta uzorkovanja.

PRILOG 5.

MJERILA ZA RAZVRSTAVANJE I ODREĐIVANJE LOKACIJA STALNIH MJERNIH MJESTA ZA MJERENJE KONCENTRACIJA OZONA

Za razvrstavanje i određivanje lokacija stalnih mjernih mjesta za mjerenje koncentracija ozona u zraku primjenjuju se mjerila:

A. MJERNA MJESTA NA MAKROLOKACIJAMA

____
(a) Mjerna mjesta bi trebala biti, gdje je to moguće, reprezentativna za slične lokacije koje nisu u njihovoj neposrednoj blizini.

Za ruralne i pozadinske ruralne postaje lokacija mjernog mjesta, bi trebala biti usklađena, kada god je to moguće, sa zahtjevima monitoringa koji se odnosi na zaštitu šuma od atmosferskog onečišćenja (odluka Europske komisije 1091/94 od 18. 5. 1994.).

B. MJERNA MJESTA NA MIKROLOKACIJAMA

Gdje god i kad god je to moguće primijeniti, pri izboru mikrolokacija, mjerila opisana u poglavlju B, priloga III. Pri tome treba osigurati da je uzorkivač smješten dovoljno daleko od izvora kao što su peći i emisije od spaljivanja te da je udaljen za više od 10 m od najbliže ceste, pri čemu se ta udaljenost treba povećavati u ovisnosti o gustoći prometa.

C. DOKUMENTACIJA I PROVJERA MJERNOG MJESTA

Postupke, opisane u poglavlju C. priloga 3. treba i ovdje primijeniti. Pri tome treba provesti odgovarajući odabir i tumačenje podataka mjerenja u skladu s meteorološkim i fotokemijskim procesima koji utječu na mjerene razine koncentracija ozona na toj lokaciji.

PRILOG 6.

MJERILA ZA UTVRĐIVANJE NAJMANJEG BROJA MJERNIH MJESTA ZA MJERENJE KONCENTRACIJA OZONA

A. Najmanji broj stalnih mjernih mjesta za kontinuirana mjerenja koja se provode u svrhu procjene kakvoće zraka s obzirom na zadovoljavanje uvjeta zadanih ciljnim vrijednostima, dugoročnim ciljevima i informacijama i pragovima upozorenja tamo gdje su takva mjerenja jedini izvor informacija

(a) Barem 1 postaja u prigradskim područjima gdje se očekuje najviša izloženost populacije koncentracijama ozona. U aglomeracijama, barem 50% postaja treba biti locirano u prigradskim područjima.

(b) U uvjetima kompleksnog terena preporučuje se 1 postaja na 25 000 km2.

B. Najmanji broj mjernih mjesta za stalna mjerenja u područjima i naseljenim područjima gdje su postignuti dugoročni ciljevi

Broj mjesta za mjerenje ozona, u kombinaciji s drugim načinima procjene, kao što su: atmosfersko modeliranje i mjerenja dušikovog dioksida na istoj lokaciji na kojoj se mjeri ozon, bit će dovoljan za ispitivanje trenda onečišćenja ozonom i provjeru zadovoljavanja dugoročnih ciljeva. Broj mjernih postaja lociranih u naseljenim područjima i drugim područjima mogao bi se smanjiti na jednu trećinu broja danog u poglavlju A ovoga priloga. Tamo gdje su podaci iz fiksne mreže mjernih postaja jedini izvor informacija, barem jednu lokaciju mjerenja treba zadržati. Ako u područjima gdje se koriste dodatne metode procjene nema mjernih postaja, u procjeni razina onečišćenja ozonom i zadovoljavanja dugoročnih ciljeva koristit će se podaci mjerenja iz susjednih područja. Broj pozadinskih ruralnih postaja treba biti određen u skladu s mjerilom jedna postaja na 100 000 km2.

PRILOG 7.

METODE MJERENJA

A1. METODE MJERENJA ZA KONTINUIRANO PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA

A2. METODE MJERENJA ZA PROCJENU KONCENTRACIJA I TALOŽENJA OLOVA, ARSENA, KADMIJA, NIKLA, POLICIKLIČKIH AROMATSKIH UGLJIKOVODIKA I ŽIVE U ZRAKU

(1) U nedostatku standardizirane CEN metode mogu se koristiti nacionalne ili ISO referentne metode (na primjer: ISO standard 12884 za benzo(a)piren i druge policikličke aromatske ugljikovodike). Mogu se koristiti i druge metode ukoliko se može dokazati njihova ekvivalentnost navedenim metodama.

A3. REFERENTNE METODE MODELIRANJA KAKVOĆE ZRAKA

Referentne tehnike modeliranja kakvoće zraka u ovome trenut­ku nije moguće odrediti.

B. METODE UZORKOVANJA ZA ODREĐIVANJE KONCENTRACIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI NA POZADINSKIM POSTAJAMA I POSTAJAMA U PODRUČJIMA KULTURNOG I PRIRODNOG NASLJEĐA

Značenje kratica:

1.         IC                                Ionska kromatografija

2.         GC                               Plinska kromatografija

3.         HPLC                          Visokoučinkovita tekuća kromatografija  s UV detekcijom

4.         CV-AFS                      Atomska fluorescentna spektroskopija  s hladnom parom

5.         AAS                            Atomska apsorpcijska spektrometrija

6.         AES                             Atomska emisijska spektrometrija

7.         INAA                          Analiza neutronskom aktivacijom

8.         PIXE                            Protonski inducirana emisija X-zračenja

9.         XRF                             Fluorescencija X-zračenja

10.       LC-MS                        Tekuća kromatografija – masena spektrometrija

11.       ICP-MS/GF-AAS       Induktivna plazma masena spektrometrija /atomska apsorpciona         spektrometrija s grafitnom peći

12.       GC-MS                       Plinska kromatografija – masena spektrometrija

C. METODE MJERENJA ZA ODREĐIVANJE KEMIJSKOG SASTAVA OBORINE

D. STANDARDIZACIJA

Za plinovite onečišćujuće tvari volumen zraka mora biti standardiziran na temperaturu zraka od 293 K i tlak 101,3 kPa. Za čestice i onečišćujuće tvari sadržane u česticama (npr. olovo) volumen zraka odnosi se na atmosferske uvjete pri uzorkovanju.

PRILOG 8.

CILJANA KAKVOĆA PODATAKA

A. OSIGURANJE KAKVOĆE PODATAKA ZA POSTUPAK PROCJENE KAKVOĆE ZRAKA

Ciljana kakvoća podataka u tablici 1. i 2. daje se radi uzimanja u obzir nesigurnosti metoda procjene i minimalne vremenske pokrivenosti i obuhvata podataka mjerenja, a u cilju osiguranja kvalitetnog programa.

Tablica 1:

(1) Umjesto kontinuiranog monitoringa mogu se provoditi i povremena mjerenja benzena i lebdećih čestica ukoliko je moguće pokazati da nesigurnost mjerenja, uključujući onu koja proizlazi iz njihove povremenosti, zadovoljava kriterij kakvoće podataka od 25% i kriterij vremenske pokrivenosti koji mora biti veći od onoga koji je propisan za indikativna mjerenja. Povremena mjerenja moraju biti ravnomjerno raspoređena tijekom godine kako bi se izbjegla iskrivljenost/tendencioznost u podacima. Nesigurnost u povremenim mjerenjima može se odrediti temeljem postupaka opisanih u ISO 11222 (2002) »Kakvoća zraka – Određivanje nesigurnosti vremenskog usrednjavanja pri mjerenju kakvoće zraka«. Ako se povremena mjerenja koriste za procjenu broja prekoračenja dnevne granične vrijednosti PM10 (N[procjena]), treba primijeniti korekciju: N[procjena] = N[mjerenje]x 365 dana / broj dana s mjerenjima.

(1a) Indikativna mjerenja su ona mjerenja koja se ne provode redovito, ali koja upotpunjuju ciljeve kakvoće drugih podataka mjerenja.

(2) Raspoređeno tijekom godine tako da bude reprezentativno s obzirom na različite klimatske uvjete i promet.

(3) Jednodnodnevna mjerenja tijekom tjedna kao rezultat slučajnog izbora, jednoliko raspoređena tijekom godine, ili tijekom 8 jednoliko raspoređenih tjedana tijekom godine.

(4) Jedno mjerenje tjedno kao rezultat slučajnog izbora, jednoliko raspoređeno tijekom godine, ili mjerenje tijekom 8 ravnomjerno raspoređenih tjedana u godini.

Tablica 2:

(1) Policiklički aromatski ugljikovodici

Nesigurnost metoda korištenih za procjenu koncentracija u vanjskome zraku (izražena kao 95%-tna razina pouzdanosti) procjenjuje se u skladu s načelima CEN Vodiča za izražavanje nepouzdanosti u mjerenju (ENV 13005-1999), metodologijom ISO 5725:1994, te smjernicama propisanim u Izvješću CEN-a »Kakvoća zraka – Pristup procjeni nepouzdanosti za referentne mjerne metode za vanjski zrak« (CR 14377:2002E). Postotci nepouzdanosti, za interval pouzdanosti od 95%, dani za pojedinačna mjerenja u gornjoj tablici odnose se na vremenske periode usrednjavanja koje definiraju granične, odnosno ciljne vrijednosti. Nepouzdanost kod fiksnih mjerenja treba tumačiti s obzirom na odgovarajuću graničnu, odnosno ciljnu vrijednost. Fiksna i indikativna mjerenja moraju se ravnomjerno rasporediti tijekom godine kako bi se izbjegla nejednakost rezultata.

Nepouzdanost kod modeliranja i objektivne procjene definira se kao najveće odstupanje izmjerenih i proračunatih vrijednosti koncentracija, za promatrano razdoblje, od granične/ciljne vrijednosti, neovisno o vremenu događaja.

Zahtjevi za najmanjim opsegom i najmanjom vremenskom pokrivenošću podataka ne uključuju gubitak podataka koji nastaje tijekom redovite kalibracije i održavanja instrumenata.

Za mjerenje benzo(a)pirena i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika potrebno je uzorkovanje u trajanju od dvadeset četiri sata (dnevno uzorkovanje). Pojedinačni uzorci uzeti kroz razdoblje od najviše jednog mjeseca mogu se pažljivo kombinirati i analizirati kao složeni uzorak, ako metoda osigurava stabilne uzorke u tome razdoblju. Tri srodna spoja: benzo(b)fluoranten, benzo(j)fluoranten i benzo(k)fluoranten može biti teško analitički razlučiti. U takvim slučajevima oni se u izvješćima mogu dati kao ukupni (zbroj). Uzorkovanje u trajanju od dvadeset četiri sata (dnevno uzorkovanje) preporučuje se i za utvrđivanje koncentracija arsena, kadmija i nikla. Uzorkovanje mora biti ravnomjerno raspoređeno u radne dane i tijekom godine.

Za utvrđivanje količine taloženja preporučuje se uzorkovanje jednom mjesečno ili tjedno tijekom cijele godine. Podaci dobiveni primjenom metode mokrog taloženja mogu se koristiti umjesto ukupnog taloženja ukoliko je moguće dokazati da razlika mokrog i ukupnog taloženja ne iznosi više od 10%. Mjerna jedinica za taloženje je µg/m2 po danu.

Vremenska pokrivenost podataka, niža od vrijednosti navedene u tablici (b) može se primijeniti, pri čemu ona ne smije biti niža od 14% za fiksna mjerenja i 6% za indikativna mjerenja. Uz to mora biti zadovoljen uvjet od 95% nesigurnosti za srednju godišnju vrijednost koja je izračunata u skladu s ciljevima kakvoće podataka iz tablice, a u skladu s normom ISO 11222:2002 – »Određivanje nepouzdanosti vremenskog prosjeka mjerenja kakvoće zraka«.

Uvjeti za primjenu modela kakvoće zraka: Kada se za procjenu koristi model kakvoće zraka uz opis modela moraju biti dani i podaci o njegovoj nepouzdanosti. Nepouzdanost modeliranja definirana je kao najveće odstupanje izmjerenih i izračunatih razina koncentracija kroz cijelu godinu, ne uzimajući u obzir vrijeme mjerenja.

Uvjeti za primjenu metoda objektivne procjene: Pri korištenju metoda objektivne procjene nepouzdanost ne smije prijeći 100%.

Standardizacija: Analiza koncentracija tvari u frakciji PM10 ovisit će o volumenu zraka prilikom uzorkovanja. Volumen zraka treba odrediti u skladu s uvjetima u okolišu.

B. REZULTATI PROCJENE KAKVOĆE ZRAKA

Za potrebe procjene kakvoće zraka u područjima (zonama) i/ili naseljenim područjima (aglomeracijama) treba, neovisno o mjerenjima, prikupiti i dodatne informacije o:

– aktivnostima provedenim za potrebe procjene;

– primijenjenim metodama, s referencama na opis metoda;

– izvorima podataka i informacija;

– opisom rezultata, uključujući analizu nepouzdanosti i, osobito, veličinu područja ili ulice unutar zone ili aglomeracije, u kojima je došlo do prekoračenja graničnih ili tolerantnih vrijednosti, ukoliko ih je moguće primijeniti, kao i veličinu bilo kojeg područja unutar kojega koncentracije prekoračuju gornju ili donju granicu procjenjivanja;

– veličinu populacije koja je potencijalno izložena prekoračenju bilo koje od navedenih vrijednosti.

C. OSIGURANJE KAKVOĆE ZA PROCJENU KAKVOĆE ZRAKA – VREDNOVANJE PODATAKA

1. Da bi se osigurala točnost mjerenja i poštivanje kriterija ciljane kakvoće podataka (navedenih u poglavlju A ovog priloga), potrebno je osigurati:

– mogućnost pristupa svim mjerenjima provedenim za potrebe procjene kakvoće zraka.;

– da pravne osobe koje provode mjerenja u okviru mreže postaja ili na individualnim postajama imaju uspostavljen sustav osiguranja nadzora i kakvoće te provoditi redovito održavanje radi osiguranja točnosti rada mjernih instrumenata;

– da postupci osiguranja nadzora i kontrole kakvoće sustava budu uspostavljeni i za postupke prikupljanja podataka i njihovog izvještavanja, i da pravne osobe, koje obavljaju te poslove, sudjeluju u odgovarajućim programima osiguranja kakvoće Europske unije;

– da akreditirani laboratoriji prema zahtjevu norme EN ISO/IEC 17025, sudjeluju u programima interkomparacije za sve onečišćujuće tvari, za metode mjerenja koje se provjeravaju tim interkomparacijama. Akreditirani laboratoriji trebaju koordinirati, na nacionalnoj razini, odgovarajuću primjenu referentnih metoda i demonstraciju ekvivalentnosti za sve druge (nereferentne) metode mjerenja.

2. Svi podaci u podnesenim izvješćima smatrat će se valjanim.