USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1033

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S.-u. d.o.o. S., zastupanog po direktoru M. L., na sjednici održanoj 8. ožujka 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-6507/1999-6 od 30. siječnja 2003. godine. Tom je presudom odbijena kao neosnovana tužba podnositelja u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-01-90-UP-II-504/4-1999-2/5 od 24. svibnja 1999. godine.

Tim je rješenjem odbijena žalba podnositelja protiv rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12-25-UP/I-270/2-98-IV od 9. travnja 1999. godine, kojim je podnositeljici naređena provedba mjera zaštite od požara i eksplozije u stambenoj zgradi u S., P. 22, te određen rok za provedbu.

2. Podnositeljica smatra da su navedenim odlukama povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14. stavka 2., 26. i 29. stavka 1. Ustava te odredbe članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Navedene povrede obrazlaže navodima o pogrešnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, smatrajući da ne postoji njezina obveza, kao upravitelja navedene stambene zgrade u Splitu, da provede mjere zaštite od požara i eksplozije, već smatra da je to obveza vlasnika ili korisnika stanova u toj zgradi. Ocjenjuje pravno stajalište Upravnog suda proizvoljnim i nezakonitim, predlaže usvajanje ustav­ne tužbe i ukidanje osporene presude.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. U upravnom sporu Upravni sud je potvrdio nižestupanjska upravna rješenja. U postupku je utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje doneseno radi sprječavanja i otklanjanja od opasnosti od nastajanja i širenja požara u navedenoj stambenoj zgradi u Splitu. Obveza je određena prema podnositeljici, kao upravitelju te stambene zgrade, jer su vlasnici stanova poslove upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99. i 73/00.) i ugovorom o upravljanju stambenom zgradom, povjerili podnositeljici.

Prema odredbi članka 39. stavka 1. Zakona o zaštiti od požara (»Narodne novine«, broj 58/93.), u svrhu sprječavanja nastajanja širenja požara, omogućavanja spašavanja ljudi i imovine ugroženih požarom i omogućavanja gašenja požara, ministar unutrašnjih poslova, odnosno nadležna policijska uprava, rješenjem će narediti vlasniku, odnosno korisniku građevine da poduzmu određene mjere zaštite od požara propisane zakonom, propisima donesenim na temelju zakona, priznatim pravilima tehničke struke, planovima zaštite od požara i drugim odlukama tijela Republike Hrvatske, Grada Zagreba i drugih jedinica lokalne samouprave.

Odnosi između suvlasnika višestambenih zgrada se, nakon donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uređuju međuvlasničkim ugovorom sukladno člancima 378. do 385. tog Zakona. Upravitelj nekretnine je dužan brinuti se, prema članku 379. stavku 1. navedenog Zakona, da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju. Člankom 378. stavkom 5. tog Zakona propisano je da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom pri državnim tijelima ako ugovorom nije drugačije određeno.

Suvlasnici navedene zgrade sklopili su međuvlasnički ugovor i upravljanje zgradom povjerili podnositelju.

Uredbom o održavanju zgrada (»Narodne novine«, broj 64/97.) propisano je koje sve uređaje zgrade treba održavati iz sredstava zajedničke pričuve, a člankom 3. se kao takvi uređaji i dijelovi zgrade određuju požarni prilazi, hidranti, dimnjaci i ventilacijski kanali.

Člankom 4. te Uredbe propisano je da se sredstva zajedničke pričuve koriste za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju, u što spadaju i redoviti servisi protupožarne instalacije i protupožarnih aparata u zgradi.

Stoga, podnositeljica, kao upravitelj zgrade, ima obveze koje proizlaze iz članka 39. Zakona o zaštiti od požara jer mjere zaštite od požara ulaze u poslove redovitog održavanja zgrade i uređaja zgrade u funkcionalnom stanju, uključujući hitne i nužne radove u smislu Uredbe o održavanju zgrade.

Dakle, u višestambenim zgradama dužnost je upravitelja zgrade da redovito održava uređaje zgrade u funkcionalnom stanju, a ako on tako ne postupa, održavanje uređaja zgrade (pa tako i uređaja za gašenje požara) može naložiti nadležno tijelo državne uprave kojemu u nadležnost spada poduzimanje mjera zaštite od požara i drugih radnji radi otklanjanja opasnosti od građevina za treće osobe, ali i za vlasnike građevine.

4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom i rješenjima podnositeljici u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda i rješenju tijela državne uprave zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da su Upravni sud i tijelo državne uprave, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku, obrazložili svoja stajališta iznesena u osporenim odlukama, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

5. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.).

6. Sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima te na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje.

Uvidom u spis Ministarstva unutarnjih poslova, Ustavni sud nije našao povrijeđenim navedeno ustavno pravo u postupku pred Upravnim sudom. Podnositeljici je bilo omogućeno aktivno sudjelovati u postupku, a osporena presuda je jasno obrazložena i temelji se na pravilnoj primjeni mjerodavnog procesnog prava.

Stoga, podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.

7. Odredbe članka 19. stavka 1. Ustava ne sadrže ustavna prava i stoga nisu osnova za pružanje ustavnosudske zaštite u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst).

8. Slijedom iznijetog, Sud je na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske, odlučio kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-1390/2003

Zagreb, 8. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.