Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1717/2004 od 23. ožujka 2006.

NN 58/2006 (26.5.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1717/2004 od 23. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1393

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. M. iz Z., zastupan po V. P., odvjetnici u Z., posebnom skrbniku, na sjednici održanoj 23. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-600/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. M. iz Z., na smještaju u D. u. »K.« Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 6. svibnja 2004. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 1. veljače 1990. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom s prijedlogom za izdavanje privremene mjere M. K. protiv podnositelja kao tuženika u postupku, radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini i isplate.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. održano je osam (8) ročišta za glavnu raspravu, sud je odredio i proveo dokaz saslušanjem više svjedoka te je proveden očevid i građevinsko vještačenje.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su slijedeće radnje:
– na ročištu održanom 18. travnja 2002. strankama je naloženo da sudu predlože daljnje dokazne prijedloge;
– na ročištu održanom 16. studenoga 2004., odvjetnici V. P., naložena je dostava dokaza da je imenovana kao posebni skrbnik podnositelja;
– ročište zakazano za 11. listopada 2005. odgođeno je zbog službene spriječenosti zastupnika podnositelja;
– na ročištu održanom 28. listopada 2005. sud je odredio provođenje dokaza dopunskim građevinskim vještačenjem;
– na ročištu održanom 22. prosinca 2005. sud je proveo dokaz dopunskim vještačenjem saslušanjem imenovanog vještaka te je tužiteljici naloženo da specificira tužbeni zahtjev;
– ročište zakazano za 27. veljače 2006. odgođeno je zbog štrajka državnih službenika i namještenika te je iduće zakazano za 27. ožujka 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom M. K. od 1. veljače 1990.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 6. svibnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, tri (3) mjeseca i četiri (4) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao četiri (4) ročišta za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENOG U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu budući da je potrebno utvrditi doprinos tužiteljice u povećanju vrijednosti stana tuženika.
Međutim, unatoč tomu, Ustavni sud ocjenjuje da postupak traje nerazumno dugo (preko petnaest (15) godina) pri čemu je osobito važna činjenica neaktivnosti prvostupanjskog suda i to u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 18. travnja 2002. (četiri godine, pet mjeseci i trinaest dana), od 18. travnja 2002. do podnošenja ustavne tužbe dana 10. svibnja 2004. (dvije godine i dvadeset i dva dana) te u razdoblju od 16. studenoga 2004. do 11. listopada 2005. (skoro godinu (1) dana).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak vodi u razdoblju dužem od petnaest (15) godina, a da sud uopće još nije odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu, što ne udovoljava suđenju u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja kao i okolnost da podnositelj nije pridonio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1717/2004
Zagreb, 23. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.