Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3885/2004 od 14. ožujka 2006.

NN 58/2006 (26.5.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3885/2004 od 14. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1395

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. K. iz Republike I., koju zastupa I. M., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 14. ožujka 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-5252/2005 (spis Općinskog suda u Splitu, broj: O-504/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. K. iz C., R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 19. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Općinski sud u Splitu 26. ožujka 1993. zaprimio je smrtovnicu za I. A. P.
Dana 29. srpnja 1993. održana je ostavinska rasprava na koju nije pristupila K. I. Lj. (smrtovnica popunjena na temelju njenih podataka), jer da se nalazi u inozemstvu.
Podneskom od 28. rujna 1993. K. I. Lj. obavijestila je sud da pokojna ima polusestru.
Na ročištu 31. siječnja 1994. ponovo je izjavila da ostaviteljica ima samo polusestru kao zakonskog nasljednika i da je vlasnica stana u S. i na Č. kod T., kao i nekoliko štednih knjižica, te je sud riješio da će se pribaviti od ZK odjela Općinskog suda u Trogiru podaci o vlasništvu ostaviteljice, a od banaka podaci o dinarskoj i deviznoj štednji ostaviteljice.
Podneskom od 28. veljače 1994. sudu su se obratili Z. G., A. F. G. i B. G. R. u kojem su naveli da su nasljednici ostaviteljice.
Na ročištu 2. rujna 1994. sud je naložio punomoćnici podnositeljice da dostavi dokaz o vlasništvu ostaviteljice na stanu u S. i vikend kući u Č.
Podneskom od 7. ožujka 1995. podnositeljica je obavijestila sud da je otkazala punomoć dosadašnjoj punomoćnici i da je odredila novog punomoćnika.
Rješenjem suda od 5. svibnja 1995. određeno je da će se provesti popis nekretnina u stanu ostaviteljice 16. svibnja 1995., međutim isti nije proveden jer A. K. koja se je nalazila u stanu odbila pustiti u stan službene osobe.
Podnescima od 10. kolovoza 1998. i 28. kolovoza 1998. podnositeljica je požurivala zakazivanje ročišta u ovom predmetu, dok je podneskom od 28. veljače 2001. osporila nasljedstvo Z. G., A. F. G. i B. G. R., jer da je riječ o osobama koje imaju prebivalište u S. i da u momentu smrti ostaviteljice nisu imale državljanstvo Republike H.
Podneskom od 21. ožujka 2000. sudu se je obratila E. Č. P. iz T. i obavijestila sud da je ostaviteljica njezina teta i da je ona njezina nasljednica.
Na ročištu 7. veljače 2002. podnositeljica je navela da je tijekom postupka utvrđeno što ulazi u ostavinsku masu, dok je za ostale nasljednike navela da nisu priložili dokaz o svom srodstvu.
Rješenjem o nasljeđivanju, broj: O-504/93 od 15. svibnja 2002. utvrđena je ostavina ostaviteljice koja je u cijelosti pripala podnositeljici. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio Z. G. i dr. 3. lipnja 2002.
Na ročištu 10. prosinca 2002. sud je utvrdio da je 25. studenoga 2002. zaprimljen podnesak K. K. u kojem tvrdi da je ona oporučna nasljednica jer da je ostaviteljica svoju cjelokupnu imovinu ostavila njoj i da se je oporuka nalazila u stanu ostaviteljice.
Sud je dopisom od 12. veljače 2003. uputio K. K. da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi dokazivanja da je oporuka ostaviteljice postojala ali da je uništena, zagubljena, zametnuta ili skrivena, a što je ona i učinila podnijevši tužbu sudu 24. veljače 2003.
Podneskom od 24. veljače 2003. K. K. predložila je da sud donese rješenje kojim se prekida ostavinski postupak do okončanja sudskog spora po tužbi K. K.
Nakon toga održano je ročište 1. prosinca 2005. na kojem je sud utvrdio da se ostavinski postupak neće prekidati.
Žalba protiv rješenja o nasljeđivanju otpremljena je Županijskom sudu u Splitu 14. prosinca 2005., te se predmet vodi pod brojem: Gž-5252/2005.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak započeo je 26. ožujka 1993. godine, kada je Općinski sud u Splitu zaprimio smrtovnicu za I. A. P.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 19. listopada 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest (11) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao dva ročišta i donio rješenje o nasljeđivanju 15. svibnja 2002. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 7. veljače 2002. (četiri godine, tri mjeseca i dva dana). Nakon podnošenja ustavne tužbe spis je otpremljen Županijskom sudu u Splitu 14. prosinca 2005., te je i dalje u tijeku pred tim sudom.
Jedno od osnovnih načela ostavinskog postupka, načelo ekonomičnosti izraženo je odredbom članka 180. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71., 47/78., 48/03. i 163/03.). Prema toj odredbi sud će u tijeku cijelog postupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.
Polazeći od navedene zakonske odredbe, sud je u svom postupanju morao voditi računa o obvezi hitnog postupanja u predmetu. Međutim, iz spisa predmeta razvidno je da sud nije postupao sukladno zakonskoj obvezi propisanoj odredbom navedenog članka Zakona o nasljeđivanju. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je ostavinski postupak pokrenut pred jedanaest godina i šest mjeseci prije podnošenja ustavne tužbe.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(NASLJEDNICE U OSTAVINSKOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da ostavinski postupak traje oko jedanaest godina i šest mjeseci, te da je u postupku bilo jedno dulje razdoblje neaktivnosti suda. Imajući u vidu sve navedene činjenice a posebno značaj postupka za podnositeljicu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem ostavinskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3885/2004
Zagreb, 14. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.