Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2584/2003 od 5. travnja 2006.

NN 58/2006 (26.5.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2584/2003 od 5. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1397

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela »F. F. F. INC.« iz N. Y., SAD, koju zastupa Lj. Š.-P., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 5. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu podnositeljice, koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1076/89, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe »F. F. F. INC.« iz N. Y., SAD, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 21. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju očitovanja Trgovačkog suda u Zagrebu i preslike spisa, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Podnositeljica je 2. ožujka 1989. godine podnijela Okružnom privrednom sudu u Zagrebu tužbu protiv prvotuženog C. F. iz Z., drugotuženog RTB-a iz B. i trećetužene T. Z., u predmetu radi zaštite autorskih prava, s prijedlogom za izdavanje privremene mjere zabrane prodaje i raspačavanja videokasete crtanog filma »Č. š.« i njegovog emitiranja na televiziji.
Na ročištu održanom 14. ožujka 1989. godine sud je tuženima dao rok od 3 dana za dostavljanje odgovora na tužbu.
Okružni privredni sud u Zagrebu je rješenjem broj: P-1076/89 od 17. ožujka 1989. godine odredio privremenu mjeru, koja je potvrđena rješenjem Privrednog suda Hrvatske broj: Pž-1765/89-2 od 12. prosinca 1989. godine.
Prvotuženi je 27. prosinca 1989. godine podnio protutužbu, radi isplate iznosa od 94.598,72 dolara, na ime naknade troška iz zajedničke produkcije spornog crtanog filma.
Na ročištu održanom 25. rujna 1990. godine rasprava je obnovljena zbog promjene raspravnog vijeća. Rješenjem broj: P-1076/89 od 25. rujna 1990. godine Okružni privredni sud u Zagrebu naložio je podnositeljici da na depozitni račun suda uplati određeni iznos radi osiguranja parničnih troškova.
Privredni sud Hrvatske je rješenjem broj: Pž-3297/90 od 29. siječnja 1991. godine, u povodu žalbe podnositeljice, preinačio rješenje prvostupanjskog suda i odbacio zahtjev prvotuženog za osiguranje parničnih troškova.
Ročište zakazano za 9. travnja 1991. godine odgođeno je na prijedlog stranaka.
Na ročištu održanom 28. svibnja 1991. godine stranke su suglasno predložile odgodu ročišta.
Ročište zakazano da 25. lipnja 1991. godine odgođeno je zbog smrtnog slučaja u obitelji punomoćnika prvotuženog.
Na ročištu održanom 10. rujna 1991. godine prvotuženi je osporio aktivnu legitimaciju, pozivajući se na ugovor sklopljen s drugim, različitim poduzećem, kojega je direktor vlasnik tužitelja. Sud je naložio tužitelju da dostavi taj ugovor.
Na ročištu održanom 15. lipnja 1993. godine tužitelj je osporio protutužbeni zahtjev i povukao tužbu u odnosu na drugotuženog. Podnositelju je naloženo da se do 10. rujna 1993. godine očituje na prigovore tuženika.
Na ročištu održanom 21. rujna 1993. godine sud je rješenjem odredio saslušanje jednog svjedoka.
Ročište zakazano za 21. listopada 1993. godine odgođeno je, jer je tužitelj na ročištu predao sudu podnesak koji bi, prema ocjeni suda, mogao biti relevantan kod ispitivanja svjedoka.
Podnescima iz 1994. godine podnositeljica je požurila rad suda.
Na ročištu održanom 5. svibnja 1994. godine saslušan je svjedok. Sud je rješenjem odredio da stranke moraju definirati dokazne prijedloge do ročišta zakazanog za 31. svibnja 1994. godine. Na tom ročištu stanke su bile suglasne da podnositeljica podneskom definira pitanja svjedoku.
Podneskom od 17. studenoga 1999. godine podnositeljica požuruje rad suda.
Na ročištu održanom 11. listopada 2000. godine kod Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđeno je da dostava poziva za drugotuženog nije uredna.
Na ročištu održanom 28. studenoga 2000. godine tuženi su osporili aktivnu i pasivnu legitimaciju. Punomoćniku podnositeljice određen je rok od 30 dana da pisanim putem označi izmjene koje su tuženi napravili na originalu kasete spornog crtanog filma.
Podnescima od 17. srpnja i 7. rujna 2001. godine podnositeljica požuruje rad suda.
Na ročištu održanom 16. listopada 2001. godine sud je naložio tužitelju da tuženima dostavi podnesak kojega je dostavio sudu, a prvotuženom da se pisanim putem očituje na podnesak.
Na ročištu održanom 5. prosinca 2001. godine sud je rješenjem odredio da će se od J. F., Z., zatražiti izvod iz skladišne knjige o pologu 7 originalnih negativa filma. Sud je dopisom od 12. veljače 2002. godine zatražio izvod iz skladišne knjige.
Podnescima od 9. siječnja, 20. ožujka i 23. lipnja 2003. godine podnositeljica požuruje rad suda.
Na ročištu održanom 11. studenoga 2003. godine sud je utvrdio da nije primio izvod iz skladišne knjige. Raspravni sudac je na ročištu obavijestio stranke da je Ustavni sud dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu presliku podnositeljičine ustavne tužbe.
Provjerom 5. travnja 2006. godine Ustavni sud je utvrdio da je sporni predmet od 25. siječnja 2000. godine kod raspravnog suca.

OČITOVANJE TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. točke 2. Ustavnog zakona, od Trgovačkog suda u Zagrebu zatraženo je izjašnjenje o navodima ustavne tužbe.
Trgovački sud u Zagrebu izlaže kratku kronologiju postupanja u predmetu i razloge zbog kojih je spis još uvijek u radu pred sudom prvog stupnja. Raspravni sudac dugotrajnost postupka obraz­laže, među ostalim, time što od J. F., Z., nije dobio traženi izvod iz skladišne knjige. Sud je u očitovanju naveo da će provesti glazbeno vještačenje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 2. ožujka 1989. godine, tužbom podnositeljice podnesenom Okružnom privrednom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 21. srpnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno četrnaest (14) godina, četiri (4) mjeseca i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, osam (8) mjeseci i šesnaest (16) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak cijelo vrijeme vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Dva dulja razdoblja neaktivnosti suda bila su od 5. svibnja 1994. do 11. listopada 2000. godine (više od 6 godina) i od 5. prosinca 2001. do 11. studenoga 2003. godine (oko 2 godine).
Postupak je nakon podnošenja ustavne tužbe i dalje u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe nije pridonijela duljini trajanja sudskog postupka, već je opetovano požurivala zakazivanje ročišta.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, radi se o složenom predmetu u kojem je bilo potrebno provesti složeni dokazni postupak i glazbeno vještačenje spornog crtanog filma. To, međutim, ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Parnični postupak ukupno traje preko četrnaest godina.
U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji je još uvijek u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrdio je da vođenje postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj:U-IIIA-2584/2003
Zagreb, 5. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.