Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1647/2005 od 20. travnja 2006.

NN 58/2006 (26.5.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1647/2005 od 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1404

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. P. iz K., na sjednici održanoj 20. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Imotskom dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-638/02 (raniji broj: P-356/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, A. P. iz K., D. D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 13. travnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Imotskom tužbom podnositeljice 19. travnja 1999. protiv V. P. iz I., radi utvrđenja bračne stečevine;
– na ročištu održanom 14. rujna 1999., tuženik je, usmeno na zapisnik, iznio odgovor na tužbu te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 15. listopada 1999. sud je saslušao podnositeljicu i predložene svjedoke te je odredio provesti dokaz saslušanjem tuženika te uvidom u ostavinski spis broj: O-34/99;
– na ročištu održanom 16. studenoga 1999. proveden je dokaz saslušanjem tuženika te je ponovno određeno da će se pribaviti ostavinski spis O-34/99 te parnični spis broj: P-868/86.;
– na ročištu održanom 27. siječnja 2000. sud je proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka te je odredio daljnje saslušanje svjedoka na idućem ročištu;
– na ročištu održanom 24. siječnja 2000. saslušani su svjedoci te je sud glavnu raspravu zaključio;
– odlukom broj: P-356/99 od 24. veljače 2000. sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev podnositeljice;
– protiv navedene odluke podnositeljica je 30. ožujka 2000. izjavila žalbu te je tuženik sudu podneskom od 7. travnja 2000. dostavio odgovor na žalbu;
– odlukom broj: Gž-1783/00 od 22. veljače 2002. Županijski sud u Splitu je dio tužbenog zahtjeva podnositeljice odbacio dok je prvostupanjsku odluku u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje;
– podneskom od 5. rujna 2002. podnositeljica je zatražila izuzeće raspravnog suca te je sud podnositeljicu, na ročištu održanom 17. rujna 2002., pozvao da u određenom roku dostavi razloge za izuzeće;
– rješenjem broj: 10-Su: 250/02 od 7. studenoga 2002., zahtjev podnositeljice za izuzećem uredujućeg suda odbijen je kao neosnovan;
– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 11. svibnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. travnja 1999. tužbom podnositeljice pred Općinskim sudom u Imotskom.
Ustavna tužba podnesena je 13. travnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao šest (6) godina i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se konkretni parnični postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Imotskom, koji je održao pet (5) ročišta, saslušao podnositeljicu i veći broj svjedoka te odlučio o tužbenom zahtjevu podnositeljice.
U povodu žalbe podnositeljice, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje, koji je predmet, za ukinuti dio prvostupanjske odluke, vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je jedno (1) ročište za glavnu raspravu te odlučio o zahtjevu podnositeljice za izuzeće uredujućeg suca.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju od skoro sedam (7) godina. Napominje se da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja i da sud još nije odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, razdoblje potpune neaktivnost suda od skoro četiri (4) godine (od 17. rujna 2002. do 11. svibnja 2006. godine), činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, kao i okolnost da podnositeljica nije doprinijela duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Imotskom dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1647/2005
Zagreb, 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.