Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3604/2004 od 25. travnja 2006.

NN 58/2006 (26.5.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3604/2004 od 25. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1417

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. C. iz D. Z., na sjednici održanoj 25. travnja 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-1685/05 (raniji broj: P-195/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. C. iz D. Z., Sv. H. 39/d, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od7.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 4. listopada 2004. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 20. srpnja 1995. pred Općinskim sudom u Sv. Ivanu Zelini tužbom podnositelja protiv društva »D.« d.o.o. Z., radi isplate.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. Općinski sud u Sv. Ivanu Zelini zaprimio je pismeni odgovor na tužbu te održao ročište za glavnu raspravu na kojem se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Nakon pravomoćnosti rješenja broj:P-195/95 od 31. srpnja 1995. predmet je ustupljen Općinskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu na daljnji rad. Općinski sud u Zagrebu održao je tri (3) ročišta za glavnu raspravu, odredio je provođenje dokaza saslušanjem stranaka, odredio i proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem te je, zbog nepristupa uredno pozvanog podnositelja, na ročište zakazano za 11. ožujka 1997. sud odredio mirovanje postupka. Podneskom od 3. travnja 1997. podnositelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje a podneskom od 13. lipnja 1997., prijedlog za nastavak postupka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje:
– na ročištu održanom 13. studenoga 1997. određeno je da će se vještaku dostaviti podnesak tuženika radi očitovanja na primjed­be tuženika na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka;
– kako je ranije imenovani vještak preminuo, sud je rješenjem broj: P-2465/95 od 16. siječnja 1998. odredio provođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem po novo imenovanom vještaku;
– na ročištu održanom 3. veljače 1999. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka;
– na ročištu održanom 9. travnja 1999. sud je saslušao svjedoka te je odredio da će se vještaku dostaviti spis radi izrade pismenog nalaza i mišljenja;
– na ročištu održanom 2. prosinca 1999. tuženiku je dodijeljen rok radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga;
– podneskom od 20. prosinca 1999. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 8. studenoga 2000. sud je glavnu raspravu zaključio;
– protiv odluke broj: Pr-2465/95 od 8. studenoga 2000. tuženik je 5. travnja 2001. izjavio žalbu te je predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje;
– odlukom broj: Gž-7477/01 od 19. studenoga 2002. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 2. listopada 2003. određeno je saslušanje svjedoka;
– na ročištu održanom 17. ožujka 2004. sud je saslušao predloženog svjedoka te je glavnu raspravu zaključio;
– odluka suda broj: Pr-379/03 objavljena je na ročištu za objavu održanom 23. ožujka 2004., protiv koje je tuženik 23. srpnja 2004. izjavio žalbu;
– odlukom broj: Gžr-2121/04 od 27. siječnja 2005. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet ponovno vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 30. siječnja 2006. sud je odredio provođenje dokaza očitovanjem financijskog vještaka na prigovore tuženika te se predmet nalazi u kalendaru suda do 10. travnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 20. srpnja 1995. pred Općinskim sudom u Sv. Ivanu Zelini.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 4. listopada 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, dva (2) mjeseca i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, odredio i proveo dokaz saslušanjem svjedoka, odredio i proveo knjigovodstveno vještačenje po novoimenovanom vještaku te zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe tuženika, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud je održao dva (2) ročišta te je ponovno zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe tuženika, izjavljene protiv prvostupanjske odluke predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je svojom odlukom ponovno prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku održano je jedno (1) ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe je, kao tužitelj u parničnom postupku, djelomično pridonio duljini postupka i to na način što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište zakazano za 11. ožujka 1997., zbog čega je došlo do mirovanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak vodi u razdoblju dužem od deset (10) godina, što, s obzirom da se ne radi o složenoj pravnoj stvari, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te neaktivnost suda prvog stupnja u razdoblju oko tri (3) godine (od 16. siječnja 1998. do 3. veljače 1999., od 2. prosinca 1999. do 8. studenoga 2000. te od 1. ožujka 2005., kada je sud prvog stupnja zaprimio odluku višeg suda, do 30. siječnja 2006.), Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Repub­like Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3604/2004
Zagreb, 25. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.