Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-4660/2004 od 20. travnja 2006.

NN 58/2006 (26.5.2006.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-4660/2004 od 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1426

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 20. travnja 2006., donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 25. Zakona o vatrogastvu (»Narodne novine«, broj 106/99, 117/01, 96/03 i 174/04).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Petrokemija d.d. iz Kutine, koju zastupaju Boris Mesarić, predsjednik Uprave, i Tomislav Seletković, član Uprave, (u daljnjem tekstu: podnositelj), podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbe članka 25. Zakona o vatrogastvu (»Narodne novine«, broj 106/99, 117/01, 96/03, 139/04 – pročišćeni tekst i 174/04).
Podnositelj ističe da odredba članka 25. Zakona o vatrogastvu nije u suglasnosti s odredbama članka 3. i članka 14. Ustava Republike Hrvatske.
Osporena odredba članka 25. Zakona o vatrogastvu glasi:
Profesionalnim vatrogascima staž osiguranja računa se u uvećanom trajanju od 15 mjeseci za 12 mjeseci stvarno provedenih na tim poslovima.
Dobrovoljni vatrogasac kada obavlja iste poslove i pod istim uvjetima kao profesionalni vatrogasac duže od mjesec dana ima pravo na uvećani staž osiguranja u trajanju od 15 mjeseci za 12 mjeseci stvarno provedenih na tim poslovima.

2. Prema navodima podnositelja, osporenom zakonskom odredbom propisuje se računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem za profesionalne vatrogasce i dobrovoljne vatrogasce kada obavljaju iste poslove i pod istim uvjetima kao profesionalni vatrogasci duže od mjesec dana, time da se staž osiguranja računa u trajanju od 15 mjeseci za 12 mjeseci stvarno provedenih na tim poslovima. Međutim, takav povećani staž osiguranja za ovu kategoriju djelatnika, kakav nije utvrđen u Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (»Narodne novine«, broj 71/99, u daljnjem tekstu: ZSOPT), već u posebnom zakonu, utvrđuje se bez uvažavanja mjerila, metodologije i postupka za utvrđivanje takvog staža osiguranja, koji su propisani ZSOPT-om odnosno pravilnikom nadležnog ministra donesenim sukladno odredbi članka 6. ZSOPT-a.
Stoga se staž osiguranja s povećanim trajanjem priznaje svim djelatnicima podnositelja (i drugih pravnih osoba) koji su profesionalni vatrogasci (odnosno osobe s njima izjednačenog statusa), bez obzira na kakvim konkretnim poslovima i u kojim uvjetima stvarno rade.
Navedeno ima za posljedicu da je podnositelj, kao poslodavac, dužan za te djelatnike, isključivo na temelju formalnog kriterija (naziva radnog mjesta), uplaćivati povećane doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje, te je tako izložen neopravdano visokim troškovima u svojem poslovanju, a u protivnom prekršajnim sankcijama.
Prema stajalištu podnositelja, osobe na koje se odnosi osporena odredba Zakona o vatrogastvu stavljene su u privilegiran položaj i u odnosu na druge djelatnike, koji nerijetko rade u uvjetima štetnijim i opasnijim od uvjeta u kojima rade vatrogasci, a u slučaju požara ili drugih izvanrednih situacija i drugi djelatnici, bez obzira na svoju struku, zbog poznavanja procesa rada, sudjeluju u gašenju odnosno otklanjanju posljedica.
Podnositelj smatra da je osporenom odredbom članka 25. Zakona o vatrogastvu narušena ustavna vrednota socijalne pravde i ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom, a koje Ustav štiti u odredbama članaka 3. i 14. (pri čemu je iz sadržaja prijedloga razvidno da se ukazuje na nesuglasnost osporene zakonske odredbe s odredbom stavka 2. članka 14. Ustava).
Podnositelj predlaže poništavanje osporene odredbe Zakona o vatrogastvu.
3. U tijeku razmatranja podnesenog prijedloga Ustavni sud je pribavio mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske, kao i mišljenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Prijedlog nije osnovan.

4. Člankom 3. Ustava Republike Hrvatske propisano je:
(...), jednakost, (...), socijalna pravda, (...), najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Člankom 14. stavkom 2. Ustava propisano je:

Svi su pred zakonom jednaki.

5. Prijedlog podnositelja zasniva se na tvrdnji o protuustavnom stavljanju u neravnopravan položaj onih poslodavaca, koji zbog prirode djelatnosti moraju zapošljavati vatrogasce i uplaćivati za njih povećane doprinose, a bez prethodno utvrđenih objektivnih mjerila stvarne težine radnih uvjeta na pojedinim radnim mjestima vatrogasca. S druge strane, prijedlog ukazuje na neravnopravan položaj dugih djelatnika, koji nisu vatrogasci, a koji stvarno rade u otežanim uvjetima, ali pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem mogu steći samo ako su poslovi njihovog radnog mjesta, na temelju propisane metodologije i u propisanom postupku, utvrđeni takvima da udovoljavaju uvjetima za računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem.
Podnositelj navedenu neravnopravnost nalazi i u međusobnoj neusklađenosti dvaju zakona odnosno u činjenici da su donošenju Zakona o vatrogastvu odnosno unošenju odredbe članka 25. u taj Zakon trebale prethoditi određene radnje propisane odredbom članka 6. ZSOPT-a, međutim je provođenje tih radnji izostalo.
Odredbom članka 6. ZSOPT-a propisano je:
(1) Radna mjesta odnosno zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, a koja nisu utvrđena ovim Zakonom, utvrđuju se na temelju stručne dokumentacije izrađene prema metodologiji koju pravilnikom propisuje ministar nadležan za mirovinsko osiguranje.
(2) Poticaj za utvrđivanje odnosno ukidanje radnih mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem može dati poslodavac, sindikat i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
(3) Podnositelj poticaja iz stavka 2. ovog članka dužan je priložiti stručnu dokumentaciju.
(4) Stručna dokumentacija izrađena prema metodologiji iz stavka 1. ovog članka dostavlja se ministarstvu nadležnom za mirovinsko osiguranje koje pribavlja mišljenje specijaliziranih znanstvenih i stručnih ustanova.
(...)

6. Odredbom članka 128. alineje 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je da Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom.
U tom smislu, Ustavni sud nije ovlašten ocjenjivati međusobnu usklađenost dvaju zakona.
7. Zakonom o vatrogastvu utvrđena je još jedna skupina radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, pored onih radnih mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, a koja su utvrđena ZSOPT-om. Taj Zakon u odnosu na osporenu odredbu članka 25. Zakona o vatrogastvu predstavlja opći zakon.
ZSOPT utvrđuje određena prava (računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem, snižavanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu) za niz taksativno navedenih radnih mjesta, zanimanja i oblika invalidnosti, to jest za više različitih skupina osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. To su osobe zaposlene na osobito teškim i za zdravlje štetnim radnim mjestima, osobe kojima zbog naravi posla opadaju fiziološke funkcije organizma, slijepe osobe, gluhe osobe, osobe koje se ne mogu samostalno kretati, te osobe oboljele od određenih u Zakonu navedenih bolesti.
Pravo je zakonodavca da putem zakona propiše određene vrste i opseg prava odnosno obveza građana, u skladu s Ustavom. Stoga je u skladu s ovlastima zakonodavca činjenica da su ZSOPT-om propisana određena prava za određeni krug osoba, a da su Zakonom o vatrogastvu ista prava proširena na još jednu skupinu osoba (koje, konkretno, rade na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca).
Također je nedvojbeno pravo zakonodavca da istim ili drugim zakonom propiše i način ostvarivanja prava priznatih određenim osobama, pa da radi toga propiše i određene obveze. U konkretnom slučaju te su obveze propisane drugim zakonom, a odnose se na dužnost uplaćivanja povećanih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određene djelatnike, sve one kojima neki zakon priznaje pravo na računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem.
Neovisno o tome pristupa li se konkretnom pitanju s gledišta priznatog prava ili s gledišta nametnute obveze, ustavnopravno je odlučujuće da obveza jednako tereti sve poslodavce svih djelatnika kojima je priznato jednako pravo (dakle, one na koje se odnosi ZSOPT, članak 25. Zakona o vatrogastvu i drugi posebni zakoni koji sadrže istovrsne odredbe).
Prema stajalištu Ustavnog suda, pitanje jednakosti u primjeni zakona, pa i pitanja socijalne pravednosti, nije moguće razmatrati unutar dviju društvenih skupina koje nemaju jednak pravni položaj to jest unutar skupina od kojih na jednu utječu ovdje sporna prava odnosno obveze, a na drugu ne utječu. To je pitanje moguće razmatrati samo unutar iste društvene skupine, one na koju se sporna prava i obveze odnose.
U tom smislu, prema ocjeni Ustavnog suda, poslodavac koji zapošljava osobe navedene u osporenom članku 25. Zakona o vatrogastvu nije u neravnopravnom položaju u odnosu na ostale poslodavce koji također zapošljavaju osobe kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.
8. Na jednak način, ustavnopravno je neprihvatljiva tvrdnja o privilegiranom položaju onih djelatnika na koje se odnosi osporena odredba članka 25. Zakona o vatrogastvu (ili bilo koja druga zakonska odredba o pravu na računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem), ukoliko bi se ta ocjena zasnivala na usporedbi položaja tih djelatnika i djelatnika za koje nije propisano računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem, kako to svojim prijedlogom sugerira podnositelj.
Stoga Ustavni sud ne nalazi ustavnopravno prijepornom zakonsku odredbu kojom zakonodavac utvrđuje da profesionalnim vatrogascima (i s njima izjednačenim dobrovoljnim vatrogascima) pripada pravo na računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem, kod činjenice da se, načelno, radi o poslovima koji se obavljaju u otežanim uvjetima, te kod činjenice da takvo radno mjesto odnosno zanimanje nije obuhvaćeno ZSOPT-om kao općim propisom, koji istovjetno pravo utvrđuje za niz drugih radnih mjesta odnosno zanimanja.
9. Okolnost da, kako ističe podnositelj, pojedini djelatnici uživaju privilegiju računanja staža osiguranja u povećanom trajanju, koja nije utemeljena na objektivnoj procjeni stvarne težine radnih uvjeta, dok, naprotiv, pojedini djelatnici tu privilegiju nemaju, iako stvarno rade u teškim ili opasnim uvjetima, zatim okolnost da je pravo na računanje staža osiguranja u povećanom trajanju za profesionalne vatrogasce (i s njima izjednačene dobrovoljne vatrogasce) utvrđeno bez prethodnog provođenja propisanog postupka i bez ikakve znanstvene i stručne podloge, za razliku od istovrsnih prava koja su za neka druga radna mjesta i zanimanja predviđena ZSOPT-om uz prethodnu primjenu propisanog postupka i metodologije, prema stajalištu Ustavnog suda ne predstavlja ustavnopravno pitanje, već pitanje stručne i znanstvene podloge za donošenje određenog zakona, odnosno zakonske odredbe.
Ustavni sud ponovo naglašava da je odredbom članka 6., stavcima 2., 3. i 4. ZSOPT-a (koja je citirana u točki 5. ovog obrazloženja) propisano tko, u kojem postupku i na temelju kakve dokumentacije može dati poticaj za utvrđivanje, ali i za ukidanje radnih mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.
Odredbom članka 11. istog Zakona propisano je da upravni nadzor nad primjenom ZSOPT-a (a u njegovu primjenu spada i poštivanje propisanog postupka i metodologije u slučaju kada se posebnim zakonima utvrđuju radna mjesta i zanimanja kojima se staž osiguranja računa u povećanom trajanju) provodi ministarstvo nadležno za mirovinsko osiguranje, a inspekcijski nadzor obavlja Državni inspektorat.
10. Slijedom svega izloženog, Ustavni sud je ocijenio da osporena odredba članka 25. Zakona o vatrogastvu nije nesuglasna odredbama članaka 3. i 14. stavka 2. Ustava.
Stoga je, na temelju odredaba članka 128. alineje 1. Ustava, te članka 43. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), doneseno rješenje kao u točki I. izreke.
11. Objava rješenja (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-4660/2004
Zagreb, 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.