184
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 20. prosinca 2006. godine, donio je
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom te se ukida članak
53. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih
obitelji (»Narodne novine«, broj 174/04.).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Hrvatski sabor donio je na sjednici održanoj 30. studenoga 2004. godine Zakon
o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
(u nastavku teksta: Zakon). Zakon je objavljen u »Narodnim novina«, broj 174 od
10. prosinca 2004. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2005. godine.
2. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 53.
Zakona podnijeli su Vilim Friščić iz Nedelišća (U-I-4585/2005), Nezavisni
sindikat znanosti i visokog obrazovanja sa sjedištem u Zagrebu, kojeg zastupa
Vilim Ribić, predsjednik (U-I-4799/2005), Hrvatski helsinški odbor za ljudska
prava sa sjedištem u Zagrebu, kojeg zastupa prof. dr. sc. Žarko Puhovski,
predsjednik (U-I-2446/2006), te Sveučilište u Zagrebu kojeg zastupa prof. dr. sc.
Aleksa Bjeliš, rektor (U-I-3502/2006).
Osporeni članak 53. Zakona glasi:
Djeca smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djeca
zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz
Domovinskog rata i djeca HRVI iz Domovinskog rata, hrvatski branitelji iz
Domovinskog rata, dragovoljac i djeca dragovoljca iz Domovinskog rata izravno se
upisuju u srednje škole i visoka učilišta pod uvjetom da prijeđu bodovni,
odnosno razredbeni prag, te da zadovolje na ispitu sposobnosti i darovitosti u
srednjim školama i visokim učilištima u kojima se provodi prijamni ispit.
3. Predlagatelji ističu da osporena zakonska odredba nije u suglasnosti s
načelima jednakosti i vladavine prava, propisanim člankom 3., načelom jednakosti
svih pred zakonom zajamčenim člankom 14. stavkom 2., načelom razmjernosti
propisanim člankom 16. stavkom 2., načelom jednake dostupnosti srednjoškolskog i
visokoškolskog obrazovanja zajamčenim člankom 65. stavkom 2. i načelom
autonomije sveučilišta zajamčenim člankom 67. Ustava Republike Hrvatske.
Predlagatelj Vilim Friščić smatra da se primjenom članka 53. Zakona dovodi »u
neravnopravan položaj i mogućnost neupisa za one koji imaju isti broj bodova i
iste sposobnosti sa onima koje preferira ovaj članak«, zbog čega je on u
suprotnosti s člankom 65. stavkom 2. Ustava.
Predlagatelj Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja predlaže
pokretanje postupka »u dijelu koji se odnosi na visoka učilišta«, smatrajući da
je on »u izravnoj suprotnosti s odredbom članka 65. Ustava RH kojom se
eksplicitno propisuje da je svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima,
srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
Gore navedeno ne umanjuje niti činjenica da su spomenute povlaštene kategorije,
sukladno članku 53. zakona, dužne prijeći bodovni, odnosno razredbeni prag,
odnosno zadovoljiti na ispitu sposobnosti i darovitosti na visokim učilištima u
kojima se provodi prijamni ispit, da bi ostvarile pravo na izravan upis na
studij. Evidentno je, naime, da se takvim zakonskim uređenjem u nepovoljniji
položaj stavljaju pristupnici ili potencijalni studenti koji su također prešli
bodovni, odnosno razredbeni prag te zadovoljili na ispitu sposobnosti i
darovitosti, ali su pri tome ostvarili jednak ili veći broj bodova od
pristupnika koji spada u neku od povlaštenih kategorija i koji samim time,
temeljem članka 53. zakona, ostvaruje pravo na izravan upis.«Predlagatelj
nadalje navodi da je »utvrđivanje pravila i kriterija upisa studenata jedan od
temeljnih sadržaja akademske samouprave i sveučilišne autonomije (...), pa je
evidentno da bilo kakvo propisivanje uvjeta za upis studenata od strane
zakonodavca, a ne samog sveučilišta, predstavlja eklatantno kršenje ustavnog
jamstva sveučilišne autonomije, odnosno članka 67. Ustava Republike Hrvatske«,
ali se ujedno krši i »načelo dostupnosti visokog obrazovanja pod jednakim
uvjetima za sve, odnosno ovisno isključivo o njihovoj sposobnosti, proklamirano
odredbom članka 65. stavka 2. Ustava RH i razrađeno odredbom članka 77. stavka
2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju«.
Predlagatelj Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava smatra da se člankom 53.
Zakona uvodi povlastica koja je suprotna člancima 3., 14. i 67. Ustava, jer »a)
daje faktičnu prednost pri upisu skupini građana na osnovi podrijetla (a ne na
osnovi posebnih socijalnih, medicinskih ili drugih potreba karakterističnih za
pripadnike te skupine); b) daje prednost podrijetlu pristupnika na studij pred
kvalitetama koje su odlučne za studij; c) ustanovljuje neravnopravnost među
različitim skupinama hrvatskih građana; d) onemogućuje visokim učilištima da
samostalno provode upisnu politiku u skladu s visokoškolskim kriterijima«.
Predlagatelj Sveučilište u Zagrebu smatra da je osporeni članak 53. Zakona u
nesuglasnosti s člancima 3, 16. stavkom 2., 65. stavkom 2. i 67. Ustava. Navodi
da »suprotno zahtjevima članka 3. i članka 67. stavak 2. Ustava, članak 53.
Zakona pravo upisa u srednje škole i visoka učilišta NE VEZUJE za sposobnost
pojedinca, već za karakteristiku koja je sa stanovišta sposobnosti kao kriterija
za upis irelevantna. Zakon u članku 53. pravo na upis vezuje za pripadnost
pojedinim kategorijama sudionika Domovinskog rata ili za pripadnost tim
kategorijama roditelja pojedinaca koji se žele upisati u srednju školu ili na
visoko učilište. Istina, upis privilegiranih kategorija građana Zakon u članku
53. vezuje za prelazak bodovnog ili razredbenog praga te provjeru sposobnosti i
darovitosti. Ali, ni takva ograda ne otklanja nejednakost građana. Kao što
iskustvo upisa provedenih nakon donošenja Zakona pokazuje (...), iako su često
ostvarile znatno bolje rezultate od pristupnika privilegiranih prema članku 53.
Zakona, umjesto njih, upisali su se ti privilegirani pristupnici koji su tek
prešli bodovni/razredbeni prag. Dakle, članak 53. krši temeljno načelo
jednakosti građana iz članka 3. Ustava, te specifično načelo jednakosti pri
upisu u srednje škole i na visoka učilišta. Osim toga, cit. odredba narušava
društveni moral koji bi trebao poticati promociju i napredovanje u obrazovnom
sustavu sposobnih, uspješnih, marljivih i darovitih«. Osvrćući se na ustavno
načelo autonomije sveučilišta, predlagatelj navodi da je »isključeno da se
zakonom ograničava autonomija sveučilišta u dijelu koji je njen temeljni
sadržaj. A upravo je pravo na određivanje uvjeta za upis određeno odredbama
ZZDVO dio temeljnog sadržaja autonomije sveučilišta«. Predlagatelj na kraju
zaključuje da »upravo zbog toga što predviđa privilegiran položaj pojedinih
osoba bez da postoji opravdan razlog, logički i etički opravdan i utemeljen na
ustavnim načelima« članak 53. Zakona nije u suglasnosti s »– člankom 3. jer
narušava načelo jednakosti građana i načelo vladavine prava; – člankom 16.
stavak 2. jer je narušeno Ustavom i zakonom zajamčeno načelo autonomije
sveučilišta bez razloga koji bi bio razmjeran ograničenju autonomnih prava
sveučilišta; – člankom 65. stavak 2. jer pravo na obrazovanje ne omogućava pod
jednakim uvjetima svim građanima i to uvažavajući njihova znanja i sposobnosti,
te – člankom 67. jer narušava autonomiju sveučilišta tako što krši jedno od
temeljnih sadržaja te autonomije – pravo na određivanje uvjeta za upis na
studij«.
Slijedom iznesenog, predlagatelji predlažu da Ustavni sud pokrene postupak i
ukine članak 53. Zakona zbog njegove neustavnosti s Ustavom.
4. Prijedlozi predlagatelja dostavljeni su na očitovanje Ministarstvu obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ministarstvu znanosti, obrazovanja
i športa. Tijekom ustavnosudskog postupka tražena očitovanja su u Ustavnom sudu
zaprimljena.
Prijedlozi su osnovani.
5. Za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 53. Zakona neposredno su mjerodavne
odredbe članka 65. stavka 2. i članka 67. Ustava, koje glase:
Članak 65. stavak 2.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
Članak 67.
Jamči se autonomija sveučilišta.
Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa
zakonom.
U odnosu na postupak upisa na studij, članci 65. stavak 2. i 67. Ustava
razrađeni su u odredbama članka 77. stavaka 1. i 2. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/03., 198/03. –
Uredba, 105/04. i 174/04.), koje glase:
Uvjeti za upis
Članak 77.
(1) Upis studija obavlja se na temelju javnog natječaja koji objavljuje
sveučilište, veleučilište ili visoka škola koji provode studij najmanje šest
mjeseci prije početka nastave. Natječaj za upis mora sadržavati: uvjete za upis,
broj mjesta za upis, postupak, podatke o ispravama koje se podnose i rokove za
prijavu na natječaj i upis.
(2) Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju postupak odabira
pristupnika za upis na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez
obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje,
nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj,
invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob. Sveučilište, veleučilište ili visoka
škola utvrđuju kriterije (uspjeh u prethodnom školovanju, vrsta završenog
školovanja, uspjeh na klasifikacijskom ili drugom ispitu, posebna znanja,
vještine ili sposobnosti i sl.) na temelju kojih se obavlja klasifikacija i
odabir kandidata za upis.
U odnosu na postupak upisa u srednje škole, članak 65. stavak 2. Ustava razrađen
je u odredbama članaka 54. i 56. Zakona o srednjem školstvu (»Narodne novine«,
broj 19/92., 27/93., 50/95., 59/01., 114/01., 69/03.-pročišćeni tekst i 81/05.),
koje glase:
VI. UČENICI
Članak 56.
Natječaj za upis učenika srednja škola objavljuje u dnevnom tisku.
Natječaj obvezno sadrži:
– broj učenika koji se mogu upisati prema odluci o upisu,
– uvjete upisa i kriterije za izbor kandidata,
– način i postupak provođenja natječaja.
Članak 54.
Pravo upisa u srednju školu imaju svi kandidati nakon završene osnovne škole pod
jednakim uvjetima, u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu. (...)
Izbor kandidata za upis zasniva se na:
– uspjehu u prethodnom obrazovanju i
– sklonosti i sposobnosti učenika, ovisno o vrsti srednje škole.
Elemente i kriterije za izbor kandidata prema stavku 3. ovoga članka za sve
vrste srednjih škola propisuje ministar.
Odluku o upisu za svaku školsku godinu na prijedlog škole donosi ministar.
6. Člankom 65. stavkom 2. Ustava svakome je zajamčena dostupnost
srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja pod jednakim uvjetima, u skladu s
njegovim/njezinim sposobnostima.
Navedeno ustavno jamstvo sadrži dva zahtjeva koja pristupnici za upis u
srednjoškolske i visokoškolske ustanove moraju zadovoljavati. Prvi je objektivne
naravi i odnosi se na ispunjenje pretpostavki, uvjeta i kriterija propisanih
zakonom i aktima nadležnih tijela državne vlasti i nadležnih javnih ustanova
koji moraju vrijediti jednako za sve. Drugi je subjektivne naravi i odnosi se na
sposobnosti pristupnika, koje se također moraju vrednovati prema mjerilima
jednakim za sve.
Ustav ne poznaje iznimke od jamstva dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog
obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve. Ustav ne poznaje i ne priznaje
mogućnost ostvarenja prednosti pri upisu u srednjoškolske i visokoškolske
ustanove ni po kojoj osnovi koja nije vezana uz osobne sposobnosti pristupnika u
smislu članka 65. stavka 2. Ustava. Sukladno tome, ta ustavna odredba priječi
zakonodavca da prizna prednosti pri upisu bilo kojoj skupini pristupnika po
osnovi koja nije vezana uz njihove sposobnosti, pa tako i skupini pristupnika
koji sami ili čiji roditelji imaju Zakonom priznati status hrvatskog branitelja
iz Domovinskog rata, a koja obuhvaća djecu smrtno stradaloga hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata, djecu zatočenoga ili nestaloga hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i djecu HRVI iz
Domovinskog rata, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljca i djecu
dragovoljca iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: pristupnici u braniteljskom
statusu ili u vezi s braniteljskim statusom).
Iako članak 53. Zakona propisuje da pravo na izravan upis u srednje škole i
visoka učilišta po sili zakona stječu samo oni pristupnici u braniteljskom
statusu ili u vezi s braniteljskim statusom koji prijeđu bodovni, odnosno
razredbeni prag, nesporno je da je toj skupini pristupnika člankom 53. Zakona –
suprotno članku 65. stavku 2. Ustava – srednjoškolsko i visokoškolsko
obrazovanje s obzirom na taj zakonski uvjet dostupnije no ostalim pristupnicima.
Ustavni sud u tom smislu utvrđuje da neprelazak bodovnog, odnosno razredbenog
praga na prijamnom ispitu predstavlja smetnju za upis bilo kojeg pristupnika u
srednjoškolsku ili visokoškolsku ustanovu, a da prelazak tog praga otvara samo
pravnu mogućnost za taj upis, ali pristupniku ne osigurava i sâm upis. Od svih
koji su prešli bodovni, odnosno razredbeni prag, naime, upis ostvaruje samo
određeni broj pristupnika: oni koji su osvojili veći broj bodova od drugih (koji
su također prešli prag), do popune broja mjesta za upis koji je prethodno
odredilo nadležno tijelo, čime se ujedno ispituju (i) sposobnosti pristupnika u
smislu članka 65. stavka 2. Ustava. Članak 86. stavak 2. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju u tom smislu propisuje:
Članak 86.
(2) Pravo na upis na visoko učilište ima svaka osoba koja je ispunila uvjete iz
članka 77. ovoga Zakona, u okviru kapaciteta visokog učilišta. Ako broj osoba
koje su ispunile uvjete iz članka 77. ovoga Zakona prelazi kapacitet visokog
učilišta, pravo na studij imaju one osobe koje su u postupku klasifikacije
ostvarile bolje rezultate.
Slično (odgovarajuće) uređenje sadrži i Zakon o srednjem školstvu koji propisuje
da pravo upisa u srednju školu imaju svi kandidati nakon završene osnovne škole
pod jednakim uvjetima, ali samo u okviru broja učenika koji se mogu upisati
prema odluci o upisu i kriterijima za izbor kandidata (to jest, prema uspjehu u
prethodnom obrazovanju i sklonosti i sposobnosti učenika, ovisno o vrsti srednje
škole), koje za sve vrste srednjih škola propisuje ministar.
Sagledavajući članak 53. Zakona u tom svjetlu, postaje razvidno da je
pristupnicima u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom upis u
srednje škole i visoka učilišta dostupniji no ostalim pristupnicima, jer oni
samim prelaskom bodovnog, odnosno razredbenog praga stječu po sili zakona pravo
na »izravan upis«, dok je ostalim pristupnicima u istoj pravnoj situaciji tek
otvorena pravna mogućnost za upis, bez osiguranog jamstva da će do njega stvarno
i doći. Njihov upis, naime, izravno ovisi o ostvarenim rezultatima na prijamnom
ispitu, ali i o ostvarenom uspjehu u prethodnom stupnju školovanja (to jest, o
ostvarenom uspjehu u osnovnoj školi za upis u srednje škole, odnosno u srednjoj
školi za upis u visoka učilišta), što se za pristupnike u braniteljskom statusu
ili u vezi s braniteljskim statusom ne traži.
Iz navedenih razloga članak 53. Zakona pravi ustavnopravno neprihvatljivu
razliku u dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja svim
pristupnicima (koja dostupnost mora biti jednaka za sve), pa je stoga ta
zakonska odredba u nesuglasnosti s člankom 65. stavkom 2. Ustava.
7. Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku nije posebno razmatrao
suglasnost dijela odredbe članka 53. Zakona, koja kao drugi uvjet za izravan
upis u srednje škole i visoka učilišta pristupnika u braniteljskom statusu ili u
vezi s braniteljskim statusom propisuje zadovoljenje »na ispitu sposobnosti i
darovitosti«, s ustavnim načelom dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog
obrazovanja u dijelu u kojem dostupnost, pod jednakim uvjetima, mora biti u
skladu sa sposobnostima pristupnika, jer je prethodno utvrdio nesuglasnost
članka 53. Zakona s načelom dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog
obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve u dijelu koji se odnosi na uvjet
prelaska bodovnog, odnosno razredbenog praga.
8. Članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava glasi:
Hrvatski sabor (...) neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom,
odlučuje: (...) – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u
Republici Hrvatskoj; (...).
Na temelju članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava, Hrvatski sabor ovlašten je
samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u
Republici Hrvatskoj. Ta ovlast obuhvaća i pravo Hrvatskog sabora da samostalno
priznaje posebna prava pojedinim društvenim skupinama, pa tako i ona koji se
tiču prava pristupnika u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim
statusom. Međutim, s ustavnopravnog aspekta bitno je da pri uređivanju tih prava
zakonodavac uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji
proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra
i vrednote. U konkretnom slučaju, u odnosu na priznavanje posebnih prava
pristupnika u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom Hrvatski
sabor je dužan posebno uvažavati zahtjeve koji proizlaze iz autonomije
sveučilišta, zajamčene člankom 67. Ustava.
U Odluci Ustavnog suda, broj: U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. (»Narodne
novine«, broj 14/02.), Ustavni sud zauzeo je načelno stajalište da članak 67.
Ustava sadrži:
– ustavno utvrđenje da je autonomija nužna za sâmo postojanje sveučilišta, jer
sveučilište, kao ustanova koja stvara nove znanstvene spoznaje i uvodi studente
u znanosti, može postojati samo u mjeri u kojoj samostalno uređuje svoje
ustrojstvo i djelovanje. To je ostvarivo samo u slučaju ako je sveučilište
organizacijski i funkcionalno neovisno o drugim tijelima koja imaju vlast ili
drugu moć da utječu na uređenje ustrojstva i na djelovanje sveučilišta;
– ustavno utvrđenje da sveučilište ima pravo samostalno odlučivati o svom
ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom, što znači da odlučivanje o
ustrojstvu i djelovanju pripada, silom ustavne odredbe, u područje akademske
samouprave (domaine reservé) sveučilišta.
U istoj je odluci Ustavni sud utvrdio da se zajamčena autonomija sveučilišta
zakonom mora razraditi na racionalan način, tako da zakonske odredbe postignu
svrhu zbog koje je sveučilište dobilo ustavno jamstvo na autonomiju (uz
uvažavanje prava koja pripadaju osnivateljima, odnosno onima koji podupiru
sveučilište ili nad njegovim radom provode stručni nadzor, a koja proizlaze iz
njihova specifičnog položaja spram sveučilišta). U tom smislu, Sud je zauzeo
stajalište da su za zakonsku razradu ustavnog jamstva autonomije sveučilišta
osobito važne odredbe mjerodavnog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju koje razrađuju načela akademske samouprave.
Mjerodavne odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju glase:
Članak 4.
(2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama,
akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim
ugovorima i ovim Zakonom.
(4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća:
– utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata,
(...)
(6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i
odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.
U navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo i stajalište da ovlasti koje su prema
mjerodavnom zakonu obuhvaćene akademskom samoupravom predstavljaju temeljni
sadržaj autonomije sveučilišta, to jest onaj koji nije dopušteno ograničavati
zakonskim odredbama niti je dopušteno da ga ograničavaju osnivatelji,
podupiratelji ili pak nositelji stručnog nadzora nad njegovim radom. Sukladno
tome, zakonska razrada autonomije sveučilišta mora biti poduzeta radi poticanja
i pomaganja razvitka znanosti, kulture i umjetnosti, što isključuje mogućnost da
se Ustavom zajamčena autonomija sveučilišta zakonom ograničava u području koje
je izrijekom utvrđeno kao temeljni sadržaj akademske samouprave, dok u svim
ostalim pitanjima ograničenja moraju biti legitimna, to jest usklađena s
ustavnim ciljevima.
Prema članku 4. stavku 4. alineji 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju, utvrđivanje pravila upisa studenata ulazi u temeljni sadržaj
akademske samouprave, pa tu ovlast sveučilišta nije dopušteno ograničavati
propisivanjem izvornih ili kontrolnih ovlasti države u tim pitanjima, pa bila
država i sam osnivatelj, podupiratelj i nadziratelj stručnog rada sveučilišta.
Budući da je isključivo pravo sveučilišta utvrđivati pravila upisa studenata na
visokoškolske ustanove, za što postoji i odgovornost akademske zajednice prema
društvenoj zajednici u kojoj djeluje, osporeni članak 53. Zakona predstavlja
normativno zadiranje u akademsku samoupravu na način koji ugrožava opstojnost
autonomije sveučilišta zajamčene člankom 67. Ustava.
Iz navedenih razloga Ustavni sud utvrđuje kako osporena odredba članka 53.
Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih
obitelji nije u suglasnosti ni s ustavnim načelom autonomije sveučilišta,
zajamčenim člankom 67. Ustava.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02.
– pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točki I. izreke.
Točka II. izreke utemeljena je na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-I-4585/2005
U-I-4799/2005
U-I-2446/2006
U-I-3502/2006
Zagreb, 20. prosinca 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.