USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

185

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 20. prosinca 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukidaju sljedeće odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. – članak 50. Zakona o arbitraži, 117/03.):
– članka 382. stavka 1. točke 1. i 2., stavka 2. i stavka 3.,
– članka 497.
II. Ukinute odredbe Zakona o parničnom postupku iz točke I. ove izreke prestaju važiti 15. srpnja 2008. godine.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03., u daljnjem postupku: ZPP) podnijeli su Marija Geceg iz Zagreba (U-I-1569/2004), Zvonimir Jelinić iz Jastrebarskog (U-I-1677/2004), Ana Marijan iz Zagreba (U-I-1702/2004), Živko Smiljčić iz Sesvetskog Kraljevca (U-I-1904/2004), Krunoslav Soldo iz Zagreba (U-I-2677/2004), Bosiljko Ilovača iz Zagreba (U-I-305/2005), Paulina Jozić iz Zagreba (U-I-320/2005), Nada i Goran Foretić iz Zagreba (U-I-464/2006) i Hrvoje Kunić iz Zagreba (U-I-3351/2006), koje zastupa Bruno Spiz, odvjetnik iz Zagreba.
2. Osporena odredba ZPP-a glasi:
(1) Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna,
Predlagatelji smatraju da osporena odredba članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, koja propisuje visinu vrijednosti predmeta spora kao uvjet za revizijsku zaštitu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, ograničava mogućnost da svi građani dobiju jednaku sudsku zaštitu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Predlagatelji smatraju da je osporena odredba diskriminirajuća, pa je stoga u nesuglasnosti s člancima 14. i 26. Ustava Republike Hrvatske.
3. Ustavni sud napominje da je odredba članka 382. stavka 2. ZPP-a (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99.), koja je propisivala visinu predmeta spora kao pretpostavku za pružanje revizijske zaštite pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, već bila predmetom ustavnosudskog postupka radi ocjene njezine suglasnosti s Ustavom.
Rješenjem broj: U-I-1016/2000 od 22. studenoga 2000. (www.usud.hr), Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu njezine suglasnosti s Ustavom.
Rješenjem, broj: U-I-396/2002, U-I-1400/2002, U-I-181/2003, U-I-852/2003, U-I-2012/2003 od 10. ožujka 2004. (»Narodne novine«, broj 38/04.), Ustavni sud ponovo nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 382. stavaka 2. i 3. i članka 497. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99.) u vezi s visinom predmeta spora kao pretpostavkom za pružanje revizijske zaštite pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.
4. Na temelju članka 54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), koji propisuje da Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona ili drugog propisa s Ustavom i u slučaju kada je određeni zakon ili drugi propis već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene, Ustavni sud je prijedloge predlagatelja za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a uzeo u razmatranje, ali je istodobno sam pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 382. stavka 1. točaka 1. i 2. i stavaka 2. i 3. te članka 497. ZPP-a.
Ovlaštenje Ustavnog suda da sam pokreće postupak za ocjenu suglasnosti zakona ili drugog propisa s Ustavom sadržano je u članku 38. stavku 2. Ustavnog zakona.
Ustavni sud je sam pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedenih odredbi ZPP-a, jer je u postupku odlučivanja o osnovanosti prijedloga predlagatelja utvrdio da su razlozi, zbog kojih zakonsko uređenje revizije ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivim, širi i dijelom drugačiji od onih koje su u svojim prijedlozima naveli prethodni i sadašnji predlagatelji.
5. Članci 382. i 497. ZPP-a propisuju:

Članak 382.

(1) Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna,
2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.
(2) U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U obrazloženju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
(3) Odredbe stavka 1. točke 1. i stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se u onim sporovima za koje je ovim ili drugim zakonom izrijekom određeno da u njima revizija nije dopuštena.
(4) Revizija se izjavljuje u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude.

Članak 497.

Revizija u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kuna.
6. Neposredno mjerodavan za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 382. stavka 1. točaka 1. i 2. i stavaka 2. i 3., te članka 497. ZPP-a je članak 118. stavak 1. Ustava, koji glasi:

Članak 118. stavak 1.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.
7. Odredbama ZPP-a propisana su pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima.
Za razliku od žalbe kao redovnog pravnog lijeka koji je svakome zajamčen člankom 18. stavkom 1. Ustava i predstavlja ustavnu instituciju, revizija je izvanredni pravni lijek koji je u nadležnosti zakonodavca i može se koristiti samo u slučajevima koji su propisani zakonom.
Revizija je izvanredni pravni lijek kojim parnične stranke mogu osporavati presude drugostupanjskih sudova koje su donijete u povodu žalbi protiv presuda prvostupanjskih sudova, te rješenja drugostupanjskih sudova kojima se postupak pred sudom pravomoćno završava.
Radi se o ustaljenoj zakonskoj instituciji hrvatskog pravnog poretka o kojoj, sukladno zakonodavnoj tradiciji, odlučuje najviši sud u zemlji. Prema članku 118. stavku 1. Ustava, najviši sud u zemlji je Vrhovni sud Republike Hrvatske kojemu je temeljna ustavna zadaća osiguravati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.
Ustavna nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske i tradicionalno zakonsko vezivanje revizije uz najviši sud u zemlji odredilo je (i određuje) temeljnu pravnu svrhu revizije u građanskopravnim sporovima u Republici Hrvatskoj: revizija je izvanredni pravni lijek pomoću kojega Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana na cjelokupnom području Republike Hrvatske, ostvarujući na taj način svoju ustavnu zadaću.
8. Zakonske pretpostavke za podnošenje revizije u građanskopravnim sporovima dosada su mijenjane više puta.
8.1. Nakon donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o neprimjenjivanju Zakona o parničnom postupku (»Službeni list SFRJ«, br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 26/91.) i Odluke o potvrdi Odluke o neprimjenjivanju Zakona o parničnom postupku na teritoriju Republike Hrvatske, koju je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednici Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. (»Narodne novine«, broj 34/91.), Zakon o parničnom postupku bivše SFRJ preuzet je u hrvatski pravni poredak Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91.), kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.
Time je u hrvatski pravni poredak preuzet i institut revizije u sljedećem sadržaju:

Članak 382.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
Revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 8.000 dinara.
Revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 8.000 dinara.
Iznimno, i kad je riječ o tužbenom zahtjevu iz st. 2. i 3. ovog člana, revizija je uvijek dopuštena:
1) u sporovima o uzdržavanju;
1a) u sporovima o naknadi štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davaoca uzdržavanja;
2) u sporovima iz radnih odnosa;
3) u sporovima iz autorskog prava;
4) u sporovima koji se odnose na zaštitu i upotrebu izuma i tehničkih unapređenja, uzoraka, modela i žigova i prava na upotrebu tvrtke ili imena te u sporovima iz nelojalne utakmice i monopolističkih ponašanja;
5) u imovinskim sporovima koji nastanu iz protuustavnih i protuzakonitih pojedinačnih akata i radnji kojima se poduzeća odnosno druge pravne osobe ili radni ljudi ovisno o sjedištu odnosno prebivalištu stavljaju u neravnopravan položaj na jedinstvenome tržištu Republike Hrvatske ili na drugi način narušava jedinstvo tržišta Republike Hrvatske, uključujući i sporove o naknadi štete koja se time uzrokuje.

Članak 383.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Članak 497.

Revizija u privrednim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 45.000 dinara.
Revizija u privrednim sporovima uvijek je dopuštena iz članka 382. stavka 4. toč. 3, 4. i 5. ovog zakona.
8.2. Zakonom o izmjenama Zakona o parničnom postupku, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 22. prosinca 1992. (»Narodne novine«, broj 91/92.), izmijenjena je dotadašnja vrijednost predmeta spora na sljedeći način:

Članak 14.

U članku 382. stavku 2. i 3. riječi: »8.000 dinara« zamjenjuju se riječima: »3.000.000 hrvatskih dinara«.

Članak 21.

U članku 497. stavku 1. riječi: »45.000 dinara« zamjenjuju se riječima: »8.000.000 hrvatskih dinara«.
8.3. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 22. listopada 1999. (»Narodne novine«, broj 112/99.; u daljnjem tekstu: ZID ZPP iz 1999.), iznova je izmijenjena vrijednost predmeta spora, ali su bitno izmijenjene i druge odredbe o dopuštenosti revizije, dok su pojedine brisane. Članci 4. i 7. ZID ZPP-a iz 1999. propisivali su:

Članak 4.

U članku 382. stavku 2. i 3. riječi: »3.000.000 hrvatskih dinara« zamjenjuju se riječima: »100.000,00 kuna«.
U stavku 4. točki 2. iza riječi: »odnosa« brišu se točka i zarez i dodaju riječi: »koje pokreće zaposlenik protiv odluke o prestanku radnog odnosa«.
U istom stavku točke 3. do 5. brišu se.

Članak 7.

U članku 497. stavku 1. riječi: »8.000.000 hrvatskih dinara« zamjenjuju se riječima: »500.000,00 kuna«.
Stavak 2. briše se.
Sukladno navedenom, nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a iz 1999. revizija je bila dopuštena:
– ako je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazila 100.000,00 kuna, odnosno 500.000,00 kuna u trgovačkim sporovima;
– u sporovima o uzdržavanju;
– u sporovima o naknadi štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja;
– u sporovima iz radnih odnosa koje pokreće zaposlenik protiv odluke o prestanku radnog odnosa.
8.4. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. srpnja 2003. (»Narodne novine«, broj 117/03.; u daljnjem tekstu: ZID ZPP iz 2003.), iznova su izmijenjene odredbe članaka 382. i 497. ZPP-a. Brisan je i članak 383. ZPP-a, koji je propisivao nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odlučivanje o reviziji. Mjerodavne odredbe ZID ZPP-a iz 2003. glase:

Članak 219.

Članak 382. mijenja se i glasi:
»Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna,
2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.
U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U obrazloženju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Odredbe stavka 1. točke 1. i stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se u onim sporovima za koje je ovim ili drugim zakonom izrijekom određeno da u njima revizija nije dopuštena.
Revizija se izjavljuje u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude.«

Članak 220.

Članak 383. briše se.

Članak 228.

Članak 391. mijenja se i glasi:
»O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.«

Članak 276.

U članku 497. stavku 1. riječi: »trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »postupku pred trgovačkim sudovima«.
Sukladno navedenom, ZID ZPP-om iz 2003. zakonodavac je propisao sljedeće slučajeve u kojima je protiv drugostupanjskih presuda revizija dopuštena:
– ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna osim ako je ZPP-om ili drugim zakonom izrijekom određeno da revizija nije dopuštena, odnosno ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kuna u postupku pred trgovačkim sudovima;
– ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu;
– ako je žalbeni sud u izreci drugostupanjske presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena (u daljnjem tekstu: izvanredna revizija), osim ako je ZPP-om ili drugim zakonom izrijekom određeno da revizija nije dopuštena.
ZID ZPP-om iz 2003. bitno su izmijenjene i sve ostale odredbe ZPP-a vezane uz podnošenje revizije te postupanje i odlučivanje o njoj (članci 384. do 400. ZPP-a).
9. Iz navedenog je prikaza razvidno kako su se pravne mogućnosti za podnošenje revizije u parničnim postupcima postupno smanjivale.
Za razliku od razdoblja 1991. do 1999., u kojem su pravne mogućnosti izjavljivanja revizije bile široko postavljene, u razdoblju od 1999. do 2003. one su se bitno smanjile, kako zbog povećanja vrijednosti predmeta spora, tako i zbog ukidanja mogućnosti njezina podnošenja u pojedinim vrstama građanskopravnih sporova, uključujući trgovačke.
Nadalje, u razdoblju od 2003. do danas pravne mogućnosti za izjavljivanje revizije ponovo su smanjene zbog ukidanja mogućnosti njezina podnošenja u daljnjim vrstama građanskopravnih sporova, dok je visina predmeta spora zadržana na 100.000,00 kuna, odnosno 500.000,00 kuna (pri čemu se vrijednost predmeta spora od 500.000,00kuna više ne odnosi samo na trgovačke sporove, nego na sve postupke pred trgovačkim sudovima).
Konačno, od 2003. godine revizija nije dopuštena ni u sporovima u kojima vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna, ako je ZPP-om ili drugim zakonom izrijekom određeno da u njima revizija nije dopuštena. To se odnosi i na izvanrednu reviziju.
Izvanredna revizija, kao zakonska novina u članku 382. stavku 2. ZPP-a, predstavlja novo sredstvo za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ona je zakonom uređena tako, da ovisi isključivo o odluci drugostupanjskog (žalbenog) suda, pri čemu Vrhovni sud Republike Hrvatske na njezino izjavljivanje nema nikakvog utjecaja. Stoga je Ustavni sud ne smatra djelotvornim domaćim pravnim sredstvom za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
10. Ustavni sud smatra važnim istaknuti da je nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a iz 1999., kojim su se pravne mogućnosti za izjavljivanje revizije bitno smanjile, u velikoj mjeri poremećena i nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske za odlučivanje o ustavnim tužbama protiv pojedinačnih sudskih odluka kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, a iscrpljena su sva sredstva pravne zaštite (članak 128. alineja 4. Ustava i članak 62. Ustavnog zakona), u odnosu na nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana (članak 118. stavak 1. Ustava).
Uočavajući tu neustavnu pojavu, Ustavni sud je, na temelju ovlasti za praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti te izvješćivanja Hrvatskog sabora o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti, u skladu s člankom 128. alinejom 5. Ustava i člankom 104. Ustavnog zakona, uputio Izvješće Hrvatskom saboru, broj: U-X-835/2005 od 24. veljače 2005. (»Narodne novine«, broj 30/05.), u kojem je između ostaloga istaknuo:
»II. Ostvarivanje ustavne obveze Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana (članak 118. stavak 1. Ustava)
1. Ustavni sud je u ustavnosudskim postupcima pokrenutim ustavnim tužbama utvrdio da je pred sudovima u tijeku ili je pravomoćno okončano nekoliko tisuća parničnih postupaka o pravu državnih službenika i namještenika na isplatu božićnice i dara za djecu za 2000. godinu na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za 2000. godinu (»Narodne novine«, broj 42/00.), te da su sudovi o tom pravu sudili različito. (...) Uvažavajući ustavnu nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske (...), od tog je Suda zatraženo pravno stajalište ili prijepis odluke u revizijskom postupku u svezi navedenih sudskih predmeta.
Vrhovni sud izvijestio je ovaj Sud da nije zauzimao pravno stajalište, te da je reviziju izjavljenu u istovrsnim predmetima svojim rješenjem, broj: Revr-557/04-2 od 13. siječnja 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu (...). Sukladno navedenom, u konkretnim je sudskim postupcima sudska praksa između županijskih sudova ostala neusklađena.
2. Uslijed nemogućnosti pristupa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (...) stranke podnose ustavne tužbe protiv odluka županijskih sudova (npr. od ukupno 3602 ustavne tužbe podnesene u 2004. godini gotovo 68 posto odnosilo se na presude županijskih sudova) očekujući da će Ustavni sud osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, a što je ustavna nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3. (...) Ustavni sud izvješćuje Hrvatski sabor o potrebi odgovarajućih izmjena Zakona o parničnom postupku, kojima bi se omogućilo da (...) Vrhovni sud Republike Hrvatske odluči o pojedinačnom predmetu i uskladi različitu sudsku praksu županijskih sudova, ostvarujući time svoju ustavnu zadaću iz članka 118. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.«
11. Ocjenjujući s tog aspekta odredbe članaka 382. i 497. ZPP-a, u ovom ustavnosudskom postupku postavilo se kao temeljno sljedeće pitanje: omogućava li zakonsko uređenje revizije, koje je na snazi, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao zakonom određenom revizijskom sudu u Republici Hrvatskoj, djelotvorno i učinkovito osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana na cjelokupnom području Republike Hrvatske, u skladu s njegovom ustavnom zadaćom?
Polazeći od činjenice da se od 2000. godine najveći broj ustavnih tužbi podnosi protiv drugostupanjskih presuda u građanskopravnim stvarima protiv kojih nije dopuštena revizija, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba, a ne revizija, postala – protivno člancima 118. stavku 1. i 128. alineji 4. Ustava – pravno sredstvo za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, uključujući slučajeve u kojima su nadležni drugostupanjski sudovi zauzeli različita pravna stajališta u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
Sukladno tome, u Republici Hrvatskoj postoji poremećaj ustavnih nadležnosti između Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer zakonski okviri ne omogućavaju najvišem sudu u zemlji da osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana na cijelom području Republike Hrvatske.
Navedeni poremećaj ustavnih nadležnosti nije otklonjen ni uvođenjem u pravni poredak novog pravnog sredstva za ostvarenje jedinstvene primjene zakona – zahtjeva za jedinstvenom primjenom zakona – propisanog člankom 59. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 150/05.), za čije je rješavanje također nadležan Vrhovni sud Republike Hrvatske. Osim što ne predstavlja smetnju za podnošenje ustavne tužbe, uz taj se zahtjev ne vezuju ni ovlasti pune jurisdikcije (revizijske ovlasti), ni kasacijske ovlasti Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U povodu tog zahtjeva, naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske ovlašten je donositi pravno shvaćanje o jedinstvenoj primjeni određenog zakona koje je obvezno za sudove u svim postupcima na koje se to pravno shvaćanje odnosi, a u kojima do dana njegova donošenja nije donesena pravomoćna sudska odluka. Osim toga, podnošenje zahtjeva je vremenski ograničeno na rok od jedne godine od kada je stranci dostavljena odluka u kojoj je prvi put primijenjena sporna zakonska odredba.
Razmatrajući reviziju i u tom svjetlu, nespornom se ukazuje činjenica da revizijske i kasacijske ovlasti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske ima u revizijskim postupcima, a kojima se osigurava (i) Ustavom zajamčena ravnopravnost građana iz članka 118. stavka 1. Ustava, potvrđuju reviziju kao temeljno i najvažnije pravno sredstvo Vrhovnog suda Republike Hrvatske za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
S tog stajališta, zakonsko uređenje pretpostavki za podnošenje revizije kakvo je na snazi nije ustavnopravno prihvatljivo, jer ne omogućava provedbu i ostvarenje ustavne nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što ga čini nesuglasnim s člankom 118. stavkom 1. Ustava, a istodobno dovodi i do poremećaja ustavnih nadležnosti između najvišeg suda u zemlji i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
12. Razmatrajući cjelinu zakonskih pretpostavki za podnošenje revizije, Ustavni sud ocjenjuje da tako ustanovljenom revizijom Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, nije u mogućnosti ostvariti svoju ustavnu nadležnost osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Stoga je Ustavni sud ukinuo dijelove članka 382. i članak 497. ZPP-a, kako bi omogućio zakonodavcu da u pravnom poretku Republike Hrvatske propiše takav zakonski okvir u kojem će postojati djelotvorna pravna sredstva za osiguranje provedbe ustavne nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, čime će se ublažiti i postojeći poremećaj nadležnosti između najvišeg suda u zemlji i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Hoće li potrebne zakonske mjere ići za izmjenom dosadašnje legalne svrhe instituta revizije, što bi omogućilo da se ona ne vezuje isključivo uz Vrhovni sud Republike Hrvatske, ali bi zahtijevalo promjenu ustrojstva sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj kako bi se omogućilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se u svom djelovanju ograniči na ostvarenje svoje ustavne nadležnosti, ili će revizija i dalje biti ustanovljena kao pravno sredstvo za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, što će je i dalje vezati uz Vrhovni sud Republike Hrvatske, ali na drugačijim zakonskim osnovama, pitanja su koja su u isključivoj nadležnosti Hrvatskog sabora.
13. Na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.
Zbog potrebnih promjena u zakonskom uređenju revizije koje zahtijevaju opsežnu stručnu i zakonodavnu pripremu, odlučeno je kao u točki II. izreke.
Objava ove odluke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona (točka III. izreke).
Broj: U-I-1569/2004 U-I-305/2005
U-I-1677/2004 U-I-320/2005
U-I-1702/2004 U-I-464/2006
U-I-1904/2004 U-I-3351/2006
U-I-2677/2004
Zagreb, 20. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.