653
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, kojega
je Hrvatski sabor donio na sjednici 26. siječnja 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/03
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 31. siječnja 2007.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
U Zakonu o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 51/01. i 58/06.) u
članku 4. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»(2) Godišnje izvješće koje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske za prethodnu
godinu podnosi Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske sadrži podatke o radu
državnih odvjetništava na području kaznenog, građanskog i upravnog prava, pravnu
problematiku pojedinih područja, pregled organizacije i stanja kadra te
prijedloge za unapređenje rada.«
Članak 2.
U članku 7. stavku 1. iza riječi: »rad« dodaju se riječi: »osim ako se radi o kršenju zakona od strane Glavnoga državnog odvjetnika, državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika koje je kazneno djelo«.
Članak 3.
U članku 9. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»(3) Državno odvjetništvo ima svoj znak čiji se oblik i sadržaj utvrđuje
Pravilnikom o unutarnjem redu.«
Članak 4.
U članku 14. dodaju se stavci 3., 4. i 5. koji glase:
»(3) Pred trgovačkim sudom koji je mjesno nadležan za područje za koje su mjesno
nadležna dva ili više županijskih državnih odvjetništava, postupat će županijsko
državno odvjetništvo prema registriranom sjedištu pravne osobe, odnosno
registriranom sjedištu ili prebivalištu trgovca pojedinca ili obrtnika koji je
stranka u postupku, odnosno nad kojim se provodi postupak stečaja ili
likvidacije.
(4) Kad kao stranke u postupku sudjeluje više osoba iz stavka 3. ovoga članka, s
područja mjesne nadležnosti više županijskih državnih odvjetništava te strana
pravna ili fizička osoba, postupat će županijsko državno odvjetništvo na čijem
se području nalazi sjedište trgovačkog suda koji vodi postupak.
(5) Županijsko državno odvjetništvo koje je započelo zastupanje u postupku pred
trgovačkim sudom nastavit će zastupanje do kraja postupka i ako se promijene
okolnosti iz stavka 3. i 4. ovoga članka po kojima je bila određena njegova
nadležnost.«
Članak 5.
Članak 15. mijenja se i glasi:
»(1) Nadležno državno odvjetništvo u kaznenim predmetima poduzima progon i
zastupa optužbu protiv počinitelja kaznenih djela za koja se progoni po
službenoj dužnosti ili po prijedlogu te obavlja druge radnje propisane zakonom.
(2) Nadležno državno odvjetništvo postupa u prekršajnom postupku sukladno
ovlastima određenim zakonom.
(3) Nadležno državno odvjetništvo zastupa Republiku Hrvatsku u svim postupcima
koji se vode radi zaštite njezinih imovinskih prava i interesa pred sudovima,
upravnim i drugim tijelima, ako zakonom ili na njemu utemeljenom odlukom
nadležnoga državnog tijela nije određeno drukčije.«
Članak 6.
Iza članka 15. dodaju se članci 15.a i 15.b koji glase:
»Članak 15.a
(1) Općinska državna odvjetništva zastupaju Republiku Hrvatsku u postupcima pred
općinskim sudom i pred upravnim tijelima, ako zakonom ili na njemu utemeljenom
odlukom nadležnoga državnog tijela nije određeno drukčije. Općinska državna
odvjetništva podižu tužbe pred Upravnim sudom Republike Hrvatske u upravnim
predmetima iz svoje nadležnosti.
(2) Županijska državna odvjetništva zastupaju Republiku Hrvatsku u postupcima
pred županijskim sudom i trgovačkim sudom, ako zakonom ili na njemu utemeljenom
odlukom nadležnoga državnog tijela nije određeno drukčije.
(3) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poduzima pravne radnje iz svoje
nadležnosti radi zaštite Ustava i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike
Hrvatske, poduzima radnje iz svoje nadležnosti pred Vrhovnim sudom Republike
Hrvatske te međunarodnim i stranim sudovima i drugim tijelima.
Članak 15.b
(1) Državno odvjetništvo koje je nadležno prema članku 15.a nadležno je i u
postupcima u kojima državno odvjetništvo na temelju posebnog zakona ima položaj
stranke.
(2) U postupcima za mirno rješenje spora postupa ono državno odvjetništvo koje
je nadležno prema članku 15.a za postupanje u sporu.«
Članak 7.
Članak 16. mijenja se i glasi:
»(1) Osim poslova iz članka 15., 15.a i 15.b ovoga Zakona nadležna državna
odvjetništva:
– mogu na temelju posebne punomoći zastupati u građanskim i upravnim predmetima
pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kada je
to s obzirom na predmet postupka opravdano, a u slučaju da nadležni državni
odvjetnik odbije punomoć, izvijestit će o tome višega državnog odvjetnika koji
će donijeti konačnu odluku,
– prate i proučavaju primjenu propisa od važnosti za zaštitu imovinskih i drugih
interesa Republike Hrvatske, kao i druge propise od važnosti za rad državnog
odvjetništva te o uočenim pojavama izvješćuju Državno odvjetništvo Republike
Hrvatske, koje u slučaju ako ocijeni da je to od interesa za Republiku Hrvatsku
izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.
(2) Nadležno državno odvjetništvo daje mišljenja o određenim pravnim poslovima
kada je to propisano drugim zakonima.
(3) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske daje na zahtjev državnih tijela
mišljenja o nacrtima prijedloga zakona i drugih propisa.
(4) Nadležna državna tijela Republike Hrvatske dužna su prije sklapanja pravnog
posla o stjecanju ili otuđenju nekretnina pribaviti od nadležnoga državnog
odvjetništva mišljenje o pravnoj valjanosti toga pravnog posla. Državna tijela
koja imaju pravnu službu dužna su uz zahtjev dostaviti i mišljenje svoje službe.
(5) Državno odvjetništvo dužno je dati mišljenje iz stavka 4. ovoga članka u
roku od 30 dana od dana primitka sve potrebne dokumentacije.«
Članak 8.
Članak 17. mijenja se i glasi:
»(1) Nadležna državna odvjetništva dužna su u slučajevima kada se radi o
imovinskim stvarima od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku ili iznimno
visoke vrijednosti, a treba se odreći zahtjeva, priznati zahtjev protivne
strane, zaključiti nagodbu, odustati od pravnog lijeka ili u izvanparničnom
postupku donijeti odluku koja ima značaj odricanja od prava i o tome izvijestiti
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje će bez odgode sa svojim mišljenjem
o tome izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.
(2) Vlada Republike Hrvatske može dati mišljenje za postupanje u slučajevima iz
stavka 1. ovoga članka.«
Članak 9.
Članak 20. mijenja se i glasi:
»(1) Odluke sudova i upravnih tijela i druga pismena moraju se dostaviti
nadležnom državnom odvjetništvu.
(2) Dostava izvršena suprotno stavku 1. ovoga članka ne proizvodi pravne
učinke.«
Članak 10.
Članak 21. briše se.
Članak 11.
U članku 23. iza riječi: »za područje više« dodaju se riječi »mjesno i«.
Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se bez odgode nadležnom sudu ili
upravnom tijelu.«
Članak 12.
U članku 28. stavku 1. riječ: »županijskoga« briše se.
Članak 13.
Iza članka 30. dodaje se članak 30.a koji glasi:
»Članak 30.a
(1) Radi nadzora nad radom državnih odvjetništava, pregleda cjelokupnog rada
područnih državnih odvjetništava, vođenja mjesečne i godišnje statistike i skrbi
o stručnom usavršavanju državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika,
savjetnika, vježbenika i drugih službenika i namještenika u Državnom
odvjetništvu Republike Hrvatske ustanovljuje se Odjel za unutarnji nadzor.
(2) Radi usmjeravanja međunarodne suradnje, pružanja pravne pomoći i rada u
tijelima Vijeća Europe i regionalnim udruženjima i mrežama državnih odvjetnika u
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ustanovljuje se Odjel za međunarodnu
pravnu pomoć i suradnju.
(3) Pitanja koja se odnose na rad Odjela za unutarnji nadzor i Odjela za
međunarodnu pravnu pomoć i suradnju uređuju se Pravilnikom o unutarnjem
poslovanju.«
Članak 14.
U članku 31. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) U državnim odvjetništvima ustanovljava se kazneni odjel za kaznene predmete
i građansko-upravni odjel za građanske i upravne predmete.«
Članak 15.
U članku 34. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Godišnje izvješće koje državna odvjetništva podnose višem državnom
odvjetništvu sadrži pregled primljenih, riješenih i neriješenih predmeta,
pregled strukture kaznenih, građanskih i upravnih predmeta, optužnih akata i
poslova zastupanja i pregled pravnih lijekova koji su podneseni i s kakvim
uspjehom.«
Članak 16.
U članku 37. stavku 3. iza podstavka 3. dodaju se novi podstavci 4. i 5. koji
glase:
»– daje mišljenje o postojanju osnova za razrješenje županijskog, odnosno
općinskoga državnog odvjetnika (članak 57. stavak 3.),
– donosi odluku o prigovoru protiv ocjene obnašanja dužnosti kojeg je podnio
županijski državni odvjetnik ili zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika.«
Dosadašnji podstavak 4. postaje podstavak 6.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
»(4) Odluku iz stavka 2. ovoga članka Kolegij Državnog odvjetništva Republike
Hrvatske donosi natpolovičnom većinom prisutnih članova.
(5) Mišljenje o pitanjima iz stavka 3. ovoga članka Kolegij daje na sjednici
većinom glasova svih članova kolegija.«
Članak 17.
U članku 38. stavku 1. druga rečenica mijenja se i glasi:
»Prošireni kolegij čine svi zamjenici Glavnoga državnog odvjetnika, županijski
državni odvjetnici, te čelnici posebnih državnih odvjetništava.«
Članak 18.
U članku 42. iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:
»(5) U obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave uz ministarstvo nadležno za
poslove pravosuđa evidencije iz stavka 1. ovoga članka vodi i Državno
odvjetništvo Republike Hrvatske.
(6) Način dostavljanja podataka i vođenja evidencije u Državnom odvjetništvu
Republike Hrvatske uređuje se u skladu s posebnim propisima o zaštiti osobnih
podataka i Pravilnikom o unutarnjem poslovanju.«
Članak 19.
Članak 44. mijenja se i glasi:
»(1) Ako Glavni državni odvjetnik u razumnom roku ne odgovori na traženje
ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa (članak 40. stavak 2.) ili ako nakon
primljenog odgovora Glavnoga državnog odvjetnika ocijeni da je to u konkretnom
slučaju potrebno za obavljanje poslova za provedbu zadaća iz ovoga Zakona,
ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može i neposredno tražiti od državnih
odvjetništava izvješća i podatke o onim poslovima pravosudne uprave iz svog
djelokruga koji su mu potrebni, te u tom dijelu obavljati i izravan uvid u rad
državnih odvjetništava, kao i tražiti izvješća o razlozima nepostupanja u
pojedinim predmetima.
(2) Izravan uvid u rad državnih odvjetništava u obavljanju poslova pravosudne
uprave iz stavka 1. ovoga članka obavljaju pravosudni inspektori ministarstva
nadležnog za poslove pravosuđa.
(3) Poslove pravosudnih inspektora obavljaju viši upravni savjetnici i zamjenici
državnog odvjetnika raspoređeni u ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa,
sukladno članku 81. ovoga Zakona.
(4) Viši upravni savjetnici koji obavljaju poslove pravosudnih inspektora moraju
ispunjavati uvjete za zamjenika županijskog državnog odvjetnika.«
Članak 20.
U članku 48. stavku 2. riječi: »na vlastiti zahtjev« brišu se.
Članak 21.
U članku 49. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Za imenovanje za županijskog državnog odvjetnika općinski državni odvjetnik
mora osim uvjeta iz stavka 1. ovog članka ispunjavati uvjete za imenovanje za
zamjenika županijskog državnog odvjetnika (članak 63. stavak 2.).«
Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.
Članak 22.
U članku 51. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Glavni državni odvjetnik će od kandidata tražiti pisanu izjavu da pristaje
na sigurnosne provjere u skladu s posebnim propisom. Podaci o rezultatima
sigurnosne provjere službena su tajna. Ti se podaci mogu koristiti samo u
postupku imenovanja državnih odvjetnika. Ako su zatražene provjere, kandidat ima
pravo upoznati se s rezultatima u skladu s posebnim propisima kojima je propisan
postupak vršenja provjera.«
U dosadašnjem stavku 2., koji postaje stavak 3., prva rečenica briše se.
Članak 23.
U članku 52. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Osim mišljenja navedenih u stavku 1. ovoga članka Glavni državni odvjetnik
će za kandidate koji su dali pristanak, tražiti da se provedu sigurnosne
provjere.«
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
»(4) Prije davanja mišljenja nadležni državni odvjetnik pozvat će kandidate na
razgovor koji s kandidatom koji se odazvao pozivu obavlja državni odvjetnik i
najmanje dva člana kolegija državnog odvjetništva. Državni odvjetnik i dva člana
kolegija mogu s kandidatom razgovarati zajednički ili odvojeno.«
Dosadašnji stavci 3., 4., 5. i 6. postaju stavci 5., 6., 7. i 8.
Članak 24.
Članak 54. mijenja se i glasi:
»(1) Državnom odvjetniku prestaje dužnost:
1. smrću,
2. kada navrši 70 godina života,
3. danom stupanja na službu u drugom državnom odvjetništvu, odnosno pravosudnom
ili državnom tijelu,
4. razrješenjem.
(2) Odluku o prestanku dužnosti Glavnoga državnog odvjetnika po stavku 1. točki
4. ovoga članka donosi Hrvatski sabor, a odluku kojom se utvrđuje nastupanje
okolnosti po stavku 1. točki 1. do 3. ovoga članka ministar nadležan za poslove
pravosuđa. Rješenje o prestanku dužnosti županijskog i općinskoga državnog
odvjetnika po stavku 1. točki 4. te odluku kojom se utvrđuje nastupanje
okolnosti po stavku 1. točki 1. do 3. ovoga članka donosi Glavni državni
odvjetnik.«
Članak 25.
Članak 57. mijenja se i glasi:
»(1) Glavni državni odvjetnik pokrenut će postupak za razrješenje županijskog i
općinskoga državnog odvjetnika ako je na temelju pisanog izvješća o obavljenom
pregledu cjelokupnog rada županijskog ili općinskoga državnog odvjetništva
(članak 28.) ili na drugi način saznao da postoje razlozi za razrješenje iz
članka 55. točke 1. do 5. ovoga Zakona
(2) Ako postoji osnova za razrješenje općinskoga državnog odvjetnika iz članka
55. točke 1. do 5. ovoga Zakona prijedlog za razrješenje Glavnom državnom
odvjetniku može podnijeti i nadležni županijski državni odvjetnik. U prijedlogu
se moraju navesti i obrazložiti razlozi za razrješenje.
(3) Glavni državni odvjetnik će pisano izvijestiti državnog odvjetnika protiv
kojeg je pokrenut postupak za razrješenje o osnovama i razlozima za razrješenje,
s time da će mu dati rok u kojem se pisano može izjasniti o svim odlučnim
činjenicama. Rok za davanje izjašnjenja ne može biti kraći od 8 dana od dana
primitka obavijesti. Nakon primitka pisanog izjašnjenja Glavni državni odvjetnik
može pozvati državnog odvjetnika da na zapisnik da dodatna pojašnjenja i razloge
u vezi s osnovama za razrješenje.«
Članak 26.
Iza članka 57. dodaju se članci 57.a i 57.b koji glase:
»Članak 57.a
(1) Prije donošenja odluke Glavni državni odvjetnik zatražit će mišljenje
Kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Kolegij Državnog odvjetništva
Republike Hrvatske daje mišljenje o tome postoje li osnove za razrješenje
županijskog, odnosno općinskoga državnog odvjetnika iz članka 55. točke 1. do 5.
ovoga Zakona.
(2) Ako nakon pribavljenog mišljenja Kolegija Državnog odvjetništva Republike
Hrvatske Glavni državni odvjetnik utvrdi da postoji osnova za razrješenje iz
članka 55. točke 1. do 5. ovoga Zakona, razriješit će županijskog, odnosno
općinskoga državnog odvjetnika.
(3) Odluka Glavnoga državnog odvjetnika o razrješenju županijskog, odnosno
općinskoga državnog odvjetnika donosi se u pisanom obliku i mora biti
obrazložena. Protiv odluke o razrješenju državni odvjetnik može pokrenuti
upravni spor.
Članak 57.b
(1) Razriješeni državni odvjetnik nastavlja s radom kao zamjenik državnog
odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem je imenovan za zamjenika državnog
odvjetnika.
(2) Kada Glavni državni odvjetnik smatra da razriješenoga Glavnoga državnog
odvjetnika ili državnog odvjetnika, koji je nastavio raditi kao zamjenik
državnog odvjetnika treba razriješiti zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela
(članak 85. stavak 2.), podnijet će zahtjev za pokretanje stegovnog postupka,
kao i donijeti odluku o njegovom udaljenju od dužnosti, odnosno po potrebi
predložiti njezino donošenje (članak 116.).«
Članak 27.
U članku 58. stavak 1. briše se.
Članak 28.
U članku 61. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»(3) Zamjenik državnog odvjetnika koji nakon prvog stupanja na dužnost ne bude
ponovno imenovan ima pravo na isplatu naknade u visini zadnje plaće koju je
ostvario, dok ne započne s radom na drugom radnom mjestu ili ostvari pravo na
mirovinu, ali najduže šest mjeseci od prestanka dužnosti.«
Članak 29.
U članku 63. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
»(4) Prilikom imenovanja zamjenika državnih odvjetnika mora se voditi računa o
zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina sukladno odredbama članka 22.
stavka 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (»Narodne novine«, br.
155/02.).
(5) Kada pripadnici nacionalnih manjina podnose prijavu na objavljeno slobodno
mjesto zamjenika državnog odvjetnika, mogu se pozvati na ostvarivanje prava koja
im pripadaju sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.«
Članak 30.
Članak 64. mijenja se i glasi:
»(1) Za imenovanje u više državno odvjetništvo zamjenik državnog odvjetnika mora
osim uvjeta iz članka 62. i 63. ovoga Zakona, na zadnjem ocjenjivanju prije
imenovanja biti ocijenjen najmanje ocjenom iz članka 67. stavka 1. točke 3.
ovoga Zakona ili višom ocjenom.
(2) Prilikom imenovanja uza sve druge jednake uvjete prednost imaju kandidati
koji su u dva zadnja ocjenjivanja bili bolje ocijenjeni.«
Članak 31.
Iza članka 64. dodaje se članak 64.a koji glasi:
»Članak 64.a
(1) Zamjenik državnog odvjetnika izabran prvi put na državnoodvjetničku dužnost
ocjenjuje se svake godine. Ostali zamjenici ocjenjuju se svake tri godine.
(2) Državni odvjetnici ocjenjuju se svake dvije godine.«
Članak 32.
Članak 65. mijenja se i glasi:
»(1) Državni odvjetnici i zamjenici državnog odvjetnika u obnašanju dužnosti
ocjenjuju se prema sljedećim mjerilima:
1. iskazanoj marljivosti u rješavanju dodijeljenih im predmeta u odnosu na
prosječne radne rezultate županijskih, odnosno općinskih državnih odvjetništava
u godini koja prethodi godini ocjenjivanja,
2. korištenju pravnih lijekova,
3. pokazanom stručnom znanju i rezultatima u radu,
4. kvaliteti rada te sposobnosti usmenog i pisanog izražavanja,
5. poštivanju rokova u tijeku postupka
6. sposobnosti i iskazanoj spremnosti za učenje i usvajanje novih znanja,
aktivnom sudjelovanju i uspjehu u programima stručnog usavršavanja, objavljenim
znanstvenim i stručnim radovima i sudjelovanjem u praktičnoj nastavi pravnih
predmeta i drugim relevantnim znanstvenim i stručnim skupovima,
7. suradnji i odnosu s drugim zaposlenicima,
8. sposobnosti obavljanja poslova uprave i poslova državnog odvjetnika, ako je
raspoređen na takvu dužnost.
(2) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske posebnom uputom uređuje pravila
o vođenju evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika,
postupak ocjenjivanja, način primjene mjerila za ocjenjivanje i raspon ocjena,
podnošenje prigovora protiv ocjene i postupak po prigovoru i druga pitanja od
značaja za ocjenjivanje.«
(3) Prosječne radne rezultate županijskih odnosno općinskih državnih
odvjetništava utvrđuje Glavni državni odvjetnik za prethodnu godinu najkasnije
do 1. ožujka tekuće godine i o tome obavještava sva državna odvjetništva.«
Članak 33.
Članak 67. mijenja se i glasi:
»(1) Ocjene obnašanja dužnosti zamjenika državnog odvjetnika su:
1. nezadovoljavajuće obnaša državnoodvjetničku dužnost,
2. dužnost obnaša zadovoljavajuće,
3. dužnost obnaša savjesno, stručno i uredno,
4. dužnost obnaša savjesno, stručno i uredno, pri tome ostvaruje iznadprosječne
rezultate,
5. dužnost obnaša savjesno, stručno i uredno, pri tome ostvaruje iznadprosječne
rezultate i kod toga se posebno zalaže i pokazuje izuzetno pravno znanje.
(2) Ocjene obnašanja dužnosti državnog odvjetnika su;
1. nezadovoljavajuće obavlja poslove državnog odvjetnika,
2. dužnost obnaša zadovoljavajuće,
3. poslove državnog odvjetnika obavlja savjesno, uredno i stručno,
4. poslove državnog odvjetnika obavlja savjesno uredno i stručno i ima
natprosječne sposobnosti vođenja.«
Članak 34.
Iza članka 67. dodaju se članci 67.a, 67.b, 67.c i 67.d koji glase:
»Članak 67.a
Državni odvjetnik će prije dostavljanja ocjene pozvati državnog odvjetnika ili zamjenika kojeg ocjenjuje i upoznati ga na osnovi kojih pokazatelja ga namjerava ocijeniti. Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo upozoriti na okolnosti koje mogu utjecati na ocjenu, a koje državni odvjetnik nije uzeo u obzir ili je na temelju njih donio pogrešne zaključke.
Članak 67.b
(1) Ocjena se izrađuje na posebnom obrascu propisanom uputom o ocjenjivanju.
(2) Ocjena se dostavlja zamjeniku državnog odvjetnika na kojeg se odnosi i
njezin sadržaj predstavlja službenu tajnu.
(3) U obrazloženju ocjene treba iznijeti kako je izvršeno vrednovanje po
pojedinom mjerilu i na osnovi kojih pokazatelja je ocjena dana te navesti i sve
druge bitne podatke. Ocjena se dostavlja s uputom o pravu na prigovor.
Članak 67.c
(1) Općinski državni odvjetnik, zamjenik županijskog ili općinskoga državnog
odvjetnika koji se ne složi s ocjenom ima pravo u roku od osam dana od dostave
ocjene podnijeti prigovor višem državnom odvjetniku.
(2) Županijski državni odvjetnik i zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika koji se
ne složi s ocjenom ima pravo u roku od osam dana od dostave ocjene podnijeti
prigovor Kolegiju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
Članak 67.d
(1) Ako je protiv ocjene prigovor podnio općinski državni odvjetnik, zamjenik
općinskog ili županijskoga državnog odvjetnika, državni odvjetnik koji je donio
ocjenu zatražit će mišljenje kolegija toga državnog odvjetništva, a zatim će
prigovor, uz koji će priložiti mišljenje kolegija i osobni spis zamjenika,
dostaviti na odluku višem državnom odvjetniku
(2) Prigovor protiv ocjene županijskoga državnog odvjetnika ili zamjenika
Glavnoga državnog odvjetnika dostavit će se uz osobni spis podnositelja Kolegiju
Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
(3) Svojom odlukom viši državni odvjetnik ili Kolegij Državnog odvjetništva
Republike Hrvatske može potvrditi ocjenu, izmijeniti je ili vratiti natrag na
ponovno ocjenjivanje.«
Članak 35.
Članak 68. mijenja se i glasi:
»(1) Zamjeniku državnog odvjetnika prestaje državnoodvjetnička dužnost po sili
zakona u državnom odvjetništvu u koje je imenovan:
– smrću,
– kad navrši 70 godina života,
– danom stupanja na službu u drugom državnom odvjetništvu, odnosno pravosudnom
ili državnom tijelu.
(2) Rješenje kojim se utvrđuje nastupanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka
donosi državni odvjetnik onoga državnog odvjetništva u kojem je zamjenik
državnog odvjetnika obnašao dužnost i dostavlja ga Državnoodvjetničkom vijeću i
ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.«
Članak 36.
U članku 69. stavku 2. riječi: »samim izricanjem odluke« zamjenjuju se riječima: »pravomoćnošću izrečene odluke«.
Članak 37.
Članak 77. mijenja se i glasi:
»(1) Općinski državni odvjetnik, županijski državni odvjetnik i zamjenici
državnih odvjetnika dužni su stalno se stručno usavršavati i sudjelovati u
programima obrazovanja i usavršavanja Pravosudne akademije, a mogu sudjelovati i
u drugim oblicima obrazovanja i stručnog usavršavanja.
(2) Zamjenici državnog odvjetnika dužni su odazvati se na poziv Pravosudne
akademije da sudjeluju kao predavači ili polaznici u programima stručnog
usavršavanja.
(3) Ovlašćuje se ministar pravosuđa da po prethodno pribavljenom mišljenju
Glavnoga državnog odvjetnika donese pravilnik kojim će se propisati obveza
zamjenika državnih odvjetnika za stručnim usavršavanjem u Pravosudnoj akademiji
određujući vrstu, način, trajanje i evaluaciju usavršavanja.
(4) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika može pisati stručne ili
znanstvene radove, sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova, pisati
nacrte propisa ili sudjelovati u drugim sličnim aktivnostima.«
Članak 38.
Članak 80. mijenja se i glasi:
»(1) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika općinskog ili
županijskoga državnog odvjetništva može se privremeno, za potrebe službe,
uputiti na rad u drugo državno odvjetništvo istog ili nižeg stupnja za rad u
određenom predmetu ili na određeno vrijeme, ali najdulje šest mjeseci.
(2) Državni se odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika može uz svoj pristanak
uputiti na rad u drugo državno odvjetništvo istog stupnja i na dulje vrijeme ili
trajno premjestiti.
(3) Rješenje o privremenom upućivanju na rad u drugo državno odvjetništvo donosi
Glavni državni odvjetnik, a za trajni premještaj Državnoodvjetničko vijeće.
(4) Zahtjev za trajni premještaj zamjenika državnog odvjetnika dostavlja
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske županijsko državno odvjetništvo u koje
zamjenik prelazi na rad ili na čijem se području nalazi općinsko državno
odvjetništvo u koje prelazi na rad. Uz zahtjev se dostavlja pisani pristanak
zamjenika za trajni premještaj i suglasnost državnog odvjetnika u kojem zamjenik
radi.
(5) Ako je suglasan s trajnim premještajem, Glavni državni odvjetnik dostavit će
Državnoodvjetničkom vijeću zahtjev za trajni premještaj. Uz zahtjev se prilaže i
pisani pristanak zamjenika te suglasnost iz stavka 4. ovoga članka.
(6) Protiv rješenja o privremenom upućivanju na rad u drugo državno odvjetništvo
državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo prigovora Glavnom
državnom odvjetniku u roku od osam dana od dostave rješenja. Odluka Glavnoga
državnog odvjetnika po prigovoru je konačna.
(7) U slučaju ukidanja ili preustroja državnog odvjetništva Glavni državni
odvjetnik premjestit će državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika na
mjesto zamjenika državnog odvjetnika u državno odvjetništvo istog stupnja.«
Članak 39.
Iza članka 80. dodaje se članak 80.a koji glasi:
»Članak 80.a
(1) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika općinskog ili županijskog
državnog odvjetništva može uz svoj pristanak biti upućen na rad u državno
odvjetništvo višeg stupnja, najduže na vrijeme od četiri godine.
(2) Državni odvjetnik višega državnog odvjetništva povjerit će mu poslove u
izradi nacrta odluka iz nadležnosti toga državnog odvjetništva ili druge
odgovarajuće poslove.
(3) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji je privremeno upućen
na rad u državno odvjetništvo višeg stupnja, u postupku i radu na predmetima ima
prava i obveze kao viši državnoodvjetnički savjetnik.«
Članak 40.
U članku 84. stavku 2. točka 6. mijenja se i glasi:
»6. ponašanje ili postupanje suprotno temeljnim načelima Etičkog kodeksa
državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika kojim se nanosi šteta ugledu
državnog odvjetništva ili državnoodvjetničkoj dužnosti.«
Članak 41.
U članku 85. stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Pri odlučivanju o odgovornosti i kazni za stegovno djelo na odgovarajući se
način primjenjuju odredbe Kaznenog zakona.«
Članak 42.
U članku 86. stavku 1. riječi: »dvije godine« zamjenjuju se riječima: »tri godine«.
Članak 43.
Iza članka 86. dodaje se naslov i članci 86.a i 86.b koji glase:
»5. ETIČKI KODEKS DRŽAVNIH ODVJETNIKA I ZAMJENIKA DRŽAVNIH ODVJETNIKA
Članak 86.a
(1) Etičkim kodeksom državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (u
daljnjem tekstu: Kodeks) utvrđuju se načela i pravila ponašanja državnih
odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika kojih su se oni uvijek dužni
pridržavati s ciljem očuvanja i daljnjeg razvoja dostojanstva i ugleda državnog
odvjetništva kao samostalnog i neovisnoga pravosudnog tijela.
(2) Kodeks donosi Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske proširen sa
županijskim i općinskim državnim odvjetnicima i predstavnicima kolegija
županijskih i općinskih državnih odvjetništava. Kodeks se objavljuje u »Narodnim
novinama«.
(3) Kolegiji županijskih i općinskih državnih odvjetnika biraju svoje
predstavnike na sjednici javnim glasovanjem većinom svih članova.
(4) Sjednicu kolegija iz stavka 2. ovoga članka saziva i predsjeda joj Glavni
državni odvjetnik Republike Hrvatske.
(5) Kolegij iz stavka 2. ovoga članka odlučuje na sjednici javnim glasovanjem
većinom glasova svih članova.
Članak 86.b
(1) Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske imenuje radnu skupinu za
izradu nacrta Kodeksa. Radna skupina ima najmanje jedanaest članova od kojih je
pet zamjenika općinskih državnih odvjetnika, četiri zamjenika županijskih
državnih odvjetnika i tri zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika Republike
Hrvatske. Radom radne skupine rukovodi zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika
kojeg odredi Kolegij.
(2) Nakon što radna skupina izradi nacrt Kodeksa, Kolegij državnog odvjetništva
Republike Hrvatske dostavlja nacrt Kodeksa županijskim i općinskim državnim
odvjetnicima koji su dužni s tekstom nacrta upoznati sve zamjenike i sazvati
sjednice kolegija radi davanja prijedloga i primjedaba u primjerenom roku.
(3) Nakon toga Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske utvrđuje
prijedlog Kodeksa, dostavlja ga županijskim i općinskim državnim odvjetništvima
te poziva kolegije županijskih i općinskih državnih odvjetništava da u roku od
30 dana odrede svoje predstavnike. Sjednica Kolegija iz članka 86.a stavka 2.
ovoga Zakona mora se održati u roku od daljnjih 30 dana.
(4) Nacrt i prijedlog Kodeksa dostavljaju se na mišljenje ministru nadležnom za
poslove pravosuđa.
(5) Kodeks se mijenja i nadopunjuje po istom postupku po kojem je donesen, a na
prijedlog Kolegija državnog odvjetništva Republike Hrvatske, proširenog Kolegija
Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Glavnoga državnog odvjetnika Republike
Hrvatske, ministra nadležnog za poslove pravosuđa i najmanje deset državnih
odvjetnika ili zamjenika državnih odvjetnika.«
Članak 44.
U članku 91. dodaje se stavak 4. koji glasi:
»(4) Predsjedniku i članovima Vijeća izdaje se iskaznica čiji oblik i sadržaj
propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.«
Članak 45.
U članku 94. stavku 2. riječi: »poduzeti kazneni progon« zamjenjuju se riječima: »pokrenut kazneni postupak«.
Članak 46.
U članku 95. stavku 3. podstavku 3. riječi: »ako bude osuđen na kaznu zatvora« zamjenjuju se riječima: »ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje ove dužnosti«.
Članak 47.
U članku 97. stavku 1. riječi: »ili poduzet kazneni progon« brišu se.
Članak 48.
U članku 99. stavku 2. iza riječi: »predsjednik Vijeća« briše se točka i dodaju riječi: »koja će se objaviti u »Narodnim novinama«.
Članak 49.
U članku 101. stavku 1. iza riječi:»poslovnikom« briše se točka i dodaju riječi: »koji se objavljuje u »Narodnim novinama«.
Članak 50.
U članku 103. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Oglas o slobodnim mjestima iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u
pravilu u »Narodnim novinama«, a po potrebi i na drugi način, a sadrži poziv
kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana a niti dulji od 30
dana, podnesu prijavu s dokazima da ispunjavaju uvjete propisane za imenovanje
zamjenika državnog odvjetnika kao i podatke o svom radu, te pisanu izjavu da
pristaju na sigurnosne provjere koje se provode u skladu s posebnim propisom.
Ako su zatražene provjere kandidat ima pravo upoznati se s rezultatima u skladu
s posebnim propisima kojima je propisan postupak vršenja provjera.«
Članak 51.
Članak 104. mijenja se i glasi:
»(1) Nakon proteka roka iz članka 103. stavka 3. ovoga Zakona Glavni državni
odvjetnik zatražit će mišljenje o svim kandidatima za zamjenike državnog
odvjetnika od nadležnih državnih odvjetnika i kolegija. Uz poziv na davanje
mišljenja, Glavni državni odvjetnik će dostaviti prijave s dokazima i podacima
koje su kandidati priložili te podatke o radu kandidata kojima raspolaže Državno
odvjetništvo Republike Hrvatske.
(2) Mišljenje o kandidatima daju:
– za zamjenika općinskoga državnog odvjetnika, županijski državni odvjetnik,
državni odvjetnik toga državnog odvjetništva i kolegij općinskoga državnog
odvjetništva u kojem je oglašeno slobodno mjesto zamjenika,
– za zamjenika županijskoga državnog odvjetnika Glavni državni odvjetnik,
državni odvjetnik toga državnog odvjetništva i kolegij županijskoga državnog
odvjetništva u kojem je oglašeno slobodno mjesto zamjenika,
– za zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika Glavni državni odvjetnik i Kolegij
Državnoga odvjetništva Republike Hrvatske.
(3) Glavni državni odvjetnik će od nadležnoga državnog tijela zatražiti za
kandidate koji su dali pisanu izjavu da na to pristaju, provođenje sigurnosne
provjere. Podaci o rezultatima sigurnosne provjere službena su tajna i mogu se
koristiti samo u postupku imenovanja zamjenika državnih odvjetnika.
(4) Glavni državni odvjetnik dostavit će Vijeću listu kandidata koji ispunjavaju
uvjete za imenovanje s mišljenjima iz članka 104.a stavka 4. ovoga Zakona. Uz
listu kandidata koji ispunjavaju uvjete Vijeće će se izvijestiti o svim
prijavljenim kandidatima, a dostavit će mu se i prijave kandidata sa svim
relevantnim podacima prikupljenima u postupku davanja mišljenja.«
Članak 52.
Iza članka 104. dodaju se članci 104.a i 104.b koji glase:
»Članak 104.a
(1) U postupku davanja mišljenja državni odvjetnik državnog odvjetništva u kojem
je oglašeno slobodno mjesto zamjenika zatražit će podatke o kandidatima:
– od predsjednika suda, ako je kandidat već obavljao dužnost suca, sudskog
savjetnika ili sudačkog vježbenika, odnosno drugu dužnost u pravosuđu,
– od drugih državnih tijela i organizacija, te pravnih osoba, koje mogu dati
podatke relevantne za ispunjavanje općih i posebnih uvjeta za imenovanje
zamjenika državnog odvjetnika odgovarajućega državnog odvjetništva.
(2) Nakon pribavljanja podataka pozvat će se kandidati na razgovor koji s
kandidatom obavlja državni odvjetnik i najmanje dva člana kolegija državnog
odvjetništva. Državni odvjetnik i dva člana kolegija mogu s kandidatom
razgovarati zajednički ili odvojeno.
(3) Mišljenja o kandidatima za državnoodvjetničku dužnost izrađuju se u pisanom
obliku i sadrže obrazloženje o ispunjavanju općih i posebnih uvjeta za
imenovanje zamjenika državnog odvjetnika odgovarajućega državnog odvjetništva. U
izradi obrazloženja cijenit će se na odgovarajući način kriteriji iz članka 65.
ovoga Zakona.
(4) Mišljenja se moraju dostaviti najkasnije u roku od 60 dana od dana kad je
mišljenje zatraženo. Ako mišljenje ne bude dostavljeno, Glavni državni odvjetnik
podnijet će Vijeću listu svih kandidata koji ispunjavaju uvjete za zamjenika
državnog odvjetnika, sa svojim mišljenjem i podacima kojima raspolaže po
službenoj dužnosti.
Članak 104.b
(1) Vijeće u postupku imenovanja može o kandidatima samo zatražiti podatke iz
članka 104.a ovoga Zakona od odgovarajućih tijela i organizacija ili donijeti
odluku da će pozvati pojedine kandidate na razgovor. Vijeće će u tom slučaju
odrediti tri člana Vijeća koji će razgovarati s kandidatima, a ujedno će
odlučiti da li će s kandidatima razgovarati zajednički ili odvojeno.«
(2) Ako su za kandidata već bile dane ocjene obnašanja dužnosti, Vijeće će uzeti
takve ocjene u obzir pri donošenju odluke, a ako njima ne raspolaže, pribavit će
ih od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske ili ministarstva nadležnog za
poslove pravosuđa.«
Članak 53.
U članku 107. stavku 1. i 3. riječ: »daje« zamjenjuje se riječima: »dat će.«
Članak 54.
Iza članka 107. dodaje se članak 107.a koji glasi:
»Članak 107.a
(1) Državni odvjetnici i zamjenici državnog odvjetnika obvezni su u roku od 30
dana od dana stupanja na dužnost podnijeti ministru pravosuđa i Glavnom državnom
odvjetniku izvješće o svojoj imovini, stalnim prihodima te imovini svoga bračnog
druga i maloljetne djece na taj dan, te izvješće po prestanku državnoodvjetničke
dužnosti, ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene istekom
godine u kojoj je promjena nastala.
(2) Državni odvjetnici i zamjenici državnog odvjetnika su obvezni u izvješću iz
stavka 1. ovog članka podnijeti podatke i o novčanoj štednji ako ona premašuje
jednogodišnji iznos neto prihoda državnog odvjetnika odnosno zamjenika državnog
odvjetnika.
(3) Prije nego što izvrši obveze iz stavka 1. ovoga članka dužnosnik ne može
primiti plaću.
(4) Oblik i sadržaj izvješća propisuje pravilnikom ministar nadležan za poslove
pravosuđa.«
Članak 55.
Članak 110. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka podnosi se u pisanom obliku i
sadrži osobne podatke o zamjeniku državnog odvjetnika čija se stegovna
odgovornost traži, opis stegovnog djela, prijedlog za izricanje određene
stegovne kazne te obrazloženje iz kojeg proizlazi osnovanost sumnje.
(2) Odmah nakon primitka zahtjeva zakazat će se ročište na koje će se pozvati
zamjenik državnog odvjetnika i podnositelj zahtjeva. Zamjeniku državnog
odvjetnika protiv kojeg je podnesen zahtjev za pokretanje stegovnog postupka
dostavlja se uz poziv zahtjev za pokretanje stegovnog postupka, a u pozivu će ga
se upozoriti da na ročištu može biti nazočan i njegov branitelj i da se ročište
može održati i bez njegove nazočnosti.
(3) Ako zamjenik državnog odvjetnika koji je osobno primio poziv ne dođe na
ročište i ne opravda svoj izostanak Vijeće može donijeti odluku o zahtjevu za
pokretanje stegovnog postupka. Vijeće može odlučiti o zahtjevu za pokretanje
stegovnog postupka bez nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika i u slučaju kad
je očigledno da izbjegava doći na ročište.
(4) Ročište je nejavno osim ako zamjenik državnog odvjetnika protiv kojeg je
zahtjev podnesen ne zatraži drukčije.
(5) Ako nakon ročišta Vijeće ustanovi da postoji osnovana sumnja da je počinjeno
stegovno djelo, donijet će odluku o pokretanju stegovnog postupka. U takvom
slučaju Vijeće može zatražiti i poduzimanje određenih izvida od zamjenika
državnog odvjetnika kojeg odredi.
(6) Protiv odluke o pokretanju stegovnog postupka nije dopuštena posebna žalba.«
Članak 56.
U članku 113. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Ako zamjenik državnog odvjetnika koji je osobno primio poziv ne dođe na
ročište i ne opravda svoj izostanak Vijeće može provesti postupak bez nazočnosti
zamjenika u slučaju kad je očigledno da izbjegava doći na ročište.«
Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.
Članak 57.
U članku 115. stavku 1. iza riječi: »Zakona o kaznenom postupku« dodaju se riječi: »koje se odnose na skraćeni postupak«.
Članak 58.
Članak 116. mijenja se i glasi:
»(1) Zamjenik državnog odvjetnika bit će udaljen od dužnosti:
– ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je
predviđena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna ili dok se nalazi u
pritvoru,
– zbog osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke
dužnosti ili
– zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela.
(2) Zamjenik državnog odvjetnika može biti udaljen od dužnosti:
– ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je
predviđena kazna zatvora do pet godina,
– ako obavlja službu, posao ili aktivnost koji su nespojivi s obavljanjem
državnoodvjetničke dužnosti bez prethodnoga pisanog odobrenja državnog
odvjetnika.
(3) Odluku o udaljenju od dužnosti u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka
donosi Glavni državni odvjetnik.
(4) Zahtjev za udaljenje od dužnosti u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka
Vijeću podnosi državni odvjetnik u kojem zamjenik državnog odvjetnika obavlja
dužnost, državni odvjetnik neposredno višega državnog odvjetništva ili Glavni
državni odvjetnik.
(5) Protiv odluke o udaljenju iz stavka 3. ovoga članka zamjenik državnog
odvjetnika ima pravo prigovora Vijeću u roku od tri dana, o čemu je Vijeće dužno
donijeti odluku u daljnjem roku od 15 dana. Ako Vijeće ne donese odluku u
navedenom roku, smatra se da je udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke
dužnosti prestalo.«
Članak 59.
Iza članka 116. dodaju se članci 116.a i 116.b koji glase:
»Članak 116.a
(1) Odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s obrazloženjem.
(2) Protiv odluke Vijeća o privremenom udaljenju žalba nije dopuštena.
Članak 116.b
(1) Privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti određuje se na rok od 3 mjeseca,
po proteku toga roka može ga Vijeće iz opravdanih razloga, na jednak način
produljiti za daljnja tri mjeseca.
Privremeno udaljenje može trajati do pravomoćnog okončanja stegovnog postupka,
koji u tom slučaju Vijeće mora provesti u roku od godinu dana.
(2) Za vrijeme privremenog udaljenja od dužnosti zamjenik državnog odvjetnika
ima pravo na jednu polovinu plaće.
(3) U slučaju oslobađajuće odluke u stegovnom postupku odluka o privremenom
udaljenju prestaje po sili zakona danom pravomoćnosti odluke Vijeća. U tom
slučaju ili u slučaju da je izrečena stegovna mjera novčane kazne ili ukora,
zamjenik državnog odvjetnika ima pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za
vrijeme trajanja posljedica odluke o udaljenju od obavljanja dužnosti.«
Članak 60.
U članku 118. stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5) Protiv odluke o razrješenju iz razloga navedenih u članku 69. stavku 1.
točki 1. do 4. ovoga Zakona zamjenik državnog odvjetnika može pokrenuti upravni
spor.«
Članak 61.
Naslov iznad članka 125. mijenja se i glasi: »b) Državnoodvjetnički savjetnici«.
Članak 125. mijenja se i glasi:
»(1) Državno odvjetništvo može imati savjetnike i više savjetnike.
(2) Savjetnici pomažu državnom odvjetniku ili njegovom zamjeniku u radu,
izrađuju nacrte odluka, uzimaju na zapisnik prijave, podneske i izjave građana
te obavljaju samostalno ili pod nadzorom i po uputama državnog odvjetnika ili
njegova zamjenika druge stručne poslove predviđene zakonom i propisima donesenim
na osnovi zakona.
(3) Za savjetnika u općinskom i županijskom državnom odvjetništvu može biti
primljena osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij prava i položen
pravosudni ispit.
(4) Za višeg državnoodvjetničkog savjetnika u općinskom i županijskom državnom
odvjetništvu može biti imenovana osoba koja ima završen sveučilišni diplomski
studij prava, položen pravosudni ispit i koja je radila najmanje dvije godine
kao sudski savjetnik, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika,
odvjetnik ili javni bilježnik, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim
poslovima nakon položenoga pravosudnog ispita najmanje pet godina.
(5) Državnoodvjetnički savjetnik u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske,
može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za zamjenika općinskog državnog
odvjetnika.
(6) Viši državnoodvjetnički savjetnik u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske
može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za zamjenika županijskog
državnog odvjetnika.«
Članak 62.
Iza članka 125. dodaju se članci 125.a i 125.b koji glase:
»Članak 125.a
Državnoodvjetnički savjetnici u kaznenim odjelima mogu zastupati optužne akte u skraćenom postupku.
Članak 125.b
(1) Na temelju posebne punomoći nadležnoga državnog odvjetnika
državnoodvjetnički savjetnici u građansko-upravnim odjelima državnih
odvjetništava mogu obaviti zastupanja pred sudovima, upravnim i drugim tijelima.
(2) Punomoć ovlašćuje državnoodvjetničke savjetnike na obavljanje svih radnji u
postupku, osim ovlaštenja za podnošenje tužbe, povlačenje tužbe, priznavanje
tužbenog zahtjeva, odricanje od tužbenog zahtjeva, zaključenja nagodbe,
podnošenje pravnog lijeka, odricanje od izjavljivanja pravnog lijeka te
odustajanje od izjavljenog pravnog lijeka.
(3) Državnoodvjetnički savjetnici u građansko-upravnim odjelima općinskih
državnih odvjetništava u okviru ovlaštenja iz punomoći prema stavku 2. ovoga
članka samostalno zastupaju u sporovima čija je vrijednost predmeta spora do
50.000,00 kuna, a u građansko-upravnim odjelima županijskih državnih
odvjetništava u sporovima čija vrijednost spora ne prelazi 500.000,00 kuna.«
Članak 63.
Članak 128. mijenja se i glasi:
»(1) Državni odvjetnici, zamjenici državnih odvjetnika, savjetnici, stručni
suradnici, vježbenici, službenici i namještenici dužni su čuvati državnu, vojnu,
službenu i poslovnu tajnu bez obzira na način na koji su je doznali.
(2) Pod državnom, vojnom, službenom i poslovnom tajnom podrazumijeva se osobito:
– sve ono što je kao službena tajna određeno zakonom ili drugim propisom,
– sve ono što je kao službena tajna, odnosno poslovna tajna određeno općim
aktima pravnih osoba i drugih tijela, organizacija i institucija,
– podaci i isprave posebno označene kao službena, odnosno poslovna tajna od
strane državnih tijela ili pravnih osoba, drugih tijela, organizacija ili
institucija.
(3) U radu državnog odvjetništva sljedeći podaci se smatraju tajnima:
– predmeti iz nadležnosti državnog odvjetnika za mladež,
– spisi državnog odvjetništva za vrijeme provođenja izvida i drugih radnji u
državnom odvjetništvu do donošenja odluke o prijavi,
– podaci i isprave u kaznenim, građanskim i upravnim i drugim predmetima koje su
državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika označili kao tajne.«
(4) Pravilnikom o unutarnjem poslovanju državnog odvjetništva određuje se način
čuvanja predmeta koji sadrže podatke koji su stavkom 3. ovoga članka označeni
kao tajni i način označavanja tajnosti.«
Članak 64.
U članku 130 dodaje se stavak 2. koji glasi:
»(2) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može ovlastiti i drugu osobu za
odnose s medijima i davanja obavijesti u svezi s radom državnog odvjetništva.«
Članak 65.
(1) Državni odvjetnici i zamjenici koji su imenovani na dužnost prije stupanja
na snagu ovoga Zakona dužni su podnijeti izvješće iz članka 54. ovoga Zakona u
roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravilnik iz članka 54.
ovoga Zakona u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 66.
(1) Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika kolegij iz
članka 43. ovoga Zakona dužan je donijeti u roku od godinu od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona.
(2) Do donošenja Etičkog kodeksa državnih odvjetnika i zamjenika državnih
odvjetnika po odredbama ovoga Zakona primjenjivat će se sadašnji Etički kodeks.
(3) Postupci započeti po Etičkom kodeksu koji je važio do donošenja novoga
Etičkog kodeksa, dovršit će se po Etičkom kodeksu koji je bio na snazi u vrijeme
kada je postupak zaopčet.
Članak 67.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim
odredaba članka 14. stavka 1. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. srpnja 2007.
Klasa: 701-01/06-01/02
Zagreb, 26. siječnja 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.