798
Na
temelju članka 38. stavaka 1. i 3. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«,
broj 178/2004), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. veljače
2007. godine donijela
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1)
Ovom se Uredbom propisuju granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u
zrak iz stacionarnih izvora i dopušteno prekoračenje graničnih vrijednosti
emisija za određeno razdoblje.
(2)
Stacionarni izvori su: postrojenja, tehnološki procesi, industrijski pogoni,
određene aktivnosti, uređaji, građevine i površine iz kojih se onečišćujuće
tvari ispuštaju u zrak.
Članak 2.
(1)
Stacionarni izvori moraju udovoljavati graničnim vrijednostima emisija
onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima, fugitivnim emisijama, graničnim vrijednostima
ukupnih emisija te ostalim zahtjevima propisanim ovom Uredbom.
(2)
Odredbe ove Uredbe odnose se na točkaste i difuzne stacionarne izvore ako
posebnim propisom nije drukčije određeno.
Članak 3.
(1)
Granična vrijednost emisije (u daljnjem tekstu: GVE) je najveće dopušteno
ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnog izvora ako posebnim
propisom nije strože određeno.
(2)
Ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnog izvora utvrđuje se
mjerenjem i/ili izračunavanjem emisije.
Članak 4.
U
smislu ove Uredbe razumijeva se:
1.
difuzni izvor je izvor kod kojeg se onečišćujuće tvari unose u zrak bez
određena ispusta/dimnjaka (uređaji, površine i druga mjesta),
2.
dimni broj je stupanj crnine površine filtar-papira izazvane otpadnim plinovima.
Dimni broj se izražava pomoću ljestvice od 10 polja (od 0 do 9) različitog
intenziteta crnine (Bacharach ljestvica), pri čemu se određuje kojem stupnju sa
ljestvice je crnina najbliža. Pomoću dimnog broja se ocjenjuje crnina otpadnih
plinova iz ložišta na tekuća i plinska goriva,
3.
dioksini i furani su poliklorirani dibenzo-p-dioksini i poliklorirani
dibenzofurani,
4.
24-satni prosjek je aritmetička sredina svih važećih očitanja prikupljenih
tijekom 24-satnog razdoblja normalnog rada pogona,
5.
emisija iz točkastog izvora je ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz ispusta
stacionarnog izvora, a iskazuje se emisijskim veličinama: masenim protokom
i/ili masenom koncentracijom te emisijskim faktorom,
6.
emisijski faktor je broj koji označava masu emitirane onečišćujuće tvari po
jedinici djelatnosti (iskazane količinom proizvoda, količinom potrošenog
energenta ili sirovine, ili veličinom obavljenog posla),
7.
emitirani maseni protok (kg/h) je izmjereni maseni protok onečišćujuće tvari na
ispustu stacionarnog izvora u razdoblju emisije otpadnih plinova (razdoblje bez
emisije ne uzima se u obzir),
8.
fugitivne (difuzne, nepostojane) emisije su emisije hlapivih organskih spojeva
u zrak, tlo i vodu iz otapala sadržanih u bilo kojem proizvodu, a koje se ne
oslobađaju u okoliš kroz ispust, već kroz prozore, vrata, odzračne i slične
otvore,
9.
gorivo je kruti, tekući ili plinoviti zapaljivi materijal korišten za
izgaranje, isključujući otpad,
10.
gorivo od biomase je gorivo u cijelosti ili djelomice biljnog porijekla iz
poljoprivrede ili šumarstva, koji se koristi kao energetski obnovljiva vrsta
goriva, kao i sljedeće vrste otpada koje se koriste kao gorivo:
–
biljni otpad iz poljoprivrede ili šumarstva;
–
biljni otpad iz prehrambene industrije, ako se dobivena toplina koristi;
–
vlaknasti biljni otpad iz proizvodnje primarne celuloze i papira iz celuloze,
ako se spaljuje na mjestu proizvodnje i ako se dobivena toplina koristi;
–
otpad od pluta;
–
drvni otpad, osim drvnog otpada koji sadrži halogene organske spojeve ili teške
metale koji nastaju uporabom proizvoda za zaštitu drveta ili premaza, i koji
poglavito uključuje drvni otpad koji potječe od građevinskog otpada ili otpada
nastalog rušenjem;
11.
granični maseni protok (kg/h) je zadani maseni protok onečišćujuće tvari na
temelju kojeg se određuje učestalost mjerenja emisije,
12.
granična vrijednost emisije u otpadnom plinu je najveće dopušteno ispuštanje
onečišćujuće tvari sadržane u otpadnom plinu iz ispusta stacionarnog izvora
koja ne smije biti prekoračena tijekom uobičajenog rada. Izražava se kao masa
onečišćujuće tvari (masena koncentracija) u odnosu na količinu suhih otpadnih
plinova koja se nalazi u 1 m3 pri normalnom stanju: temperaturi 273 K i
tlaku101,3 kPa, što odgovara jedinici količine od jednog normnog kubnog metra,
1 mn3, a vezana je uz određeni volumni sadržaj (%-tni udio) kisika u suhom
otpadnom plinu, iskazan kao standardni kisik, čime se uzimaju u obzir uvjeti
izgaranja,
13.
halogenirani hlapivi organski spojevi su organski spojevi koji sadrže najmanje
jedan atom broma, klora, fluora ili joda po molekuli,
14.
hlapivi organski spojevi (kemikalije) su organski spojevi čiji tlak pare iznosi
0,01 kPa ili više kod temperature od 293,15 K, ili spojevi koji imaju
odgovarajuću hlapivost pod određenim uvjetima upotrebe. Frakcija kreozota čiji
tlak pare prekoračuje zadanu vrijednost kod temperature od 293 K smatra se
hlapivim organskim spojem,
15.
ispust je mjesto ispuštanja onečišćujućih tvari iz stacionarnog izvora u zrak,
16.
kontrolirani uvjeti su uvjeti u kojima postrojenje radi tako da se hlapivi
organski spojevi, koji se oslobađaju uslijed aktivnosti, skupljaju i ispuštaju
na kontroliran način kroz ispust ili opremu za smanjivanje emisija pa stoga
nisu u potpunosti fugitivni,
17.
kruta goriva su: ugljen, briketi ugljena bez smole kao veziva i koks; piljevina
i briketi od piljevine; prirodno drvo svih oblika,
18.
lak je prozirni premaz,
19.
ložište je dio uređaja za loženje u kojem izgara gorivo,
20.
ložište s miješanim gorivom je ložište koje može istovremeno koristiti dvije
ili više vrsta goriva,
21.
ložište s dva ili više goriva je ložište koje koristi dvije ili više vrsta
goriva, ali ne istovremeno,
22.
ljepilo (adheziv) je bilo koji pripravak, uključujući sva organska otapala ili
pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njegovo pravilno nanošenje,
a služi za spajanje pojedinih dijelova proizvoda,
23.
malo postrojenje je postrojenje na koje se odnose odredbe o donjim graničnim
vrijednostima potrošnje otapala iz članka 79. (osim aktivnosti proizvodnje
obuće), 82., 84., 87. (osim rotogravura u izdavaštvu), 89. i 92. ove Uredbe ili
kod drugih aktivnosti iz glave VI. ove Uredbe ako je potrošnja otapala niža od
10 t/godini,
24.
masena koncentracija onečišćujuće tvari u otpadnom plinu je masa onečišćujuće
tvari po jedinici volumena ispuštenoga otpadnog plina nakon odbitka udjela
vodene pare (suhi otpadni plin) ili masa onečišćujuće tvari po jedinici
volumena ispuštenoga otpadnog plina prije odbitka udjela vodene pare (vlažni otpadni
plin), pri temperaturi 273 K i tlaku 101,3 kPa,
25.
motor s unutarnjim izgaranjem je stacionarni uređaj koji izgaranjem goriva u
jednom ili više cilindara s izmjenično djelujućim klipovima, pretvara toplinsku
u mehaničku energiju,
26.
nazivni kapacitet je maksimalan unos mase organskih otapala u postrojenje
izražen kao dnevni prosjek, ako postrojenje radi pod normalnim pogonskim
uvjetima i uz nazivnu proizvodnju,
27.
novi stacionarni izvor je stacionarni izvor koji je pušten u rad ili za koje je
građevinska dozvola izdana nakon stupanja na snagu ove Uredbe,
28.
operater je pravna ili fizička osoba koja upravlja postrojenjem ili nadzire
njegov rad ili osoba na koju su prenesene bitne ovlasti financijskog
odlučivanja o tehničkom funkcioniranju postrojenja,
29.
organski spojevi su spojevi koji u sebi sadrže najmanje ugljik i jedan ili više
sljedećih elemenata: vodik, halogen, kisik, sumpor, fosfor, silicij ili dušik,
s izuzetkom ugljikovih oksida i anorganskih karbonata i bikarbonata,
30.
organsko otapalo je bilo koji hlapivi organski spoj koji se koristi sam ili
zajedno s drugim tvarima bez kemijskih promjena, a služi za otapanje sirovina,
proizvoda ili otpadnih materijala, čišćenje kojim se otapaju onečišćenja,
raspršivanje, regulaciju viskoznosti ili površinske napetosti, ili kao plastifikator ili konzervans,
31.
otpad je svaki kruti ili tekući otpad kako je određeno u Zakonu o otpadu,
32.
otpadni plin je plin koji sadrži onečišćujuće tvari, u krutom, tekućem ili
plinovitom stanju ispušten iz ispusta ili iz opreme za smanjivanje emisije u
zrak,
33.
plinska goriva su goriva koja su pri temperaturi 273 K i tlaku 101,3 kPa u
plinovitom agregatnom stanju,
34.
plinska turbina je uređaj kojim se vrući plinovi nastali izgaranjem, radi
pretvorbe u mehaničku energiju, izravno provode kroz turbinu. Ukoliko se vrući
plinovi nakon prolaska kroz plinsku turbinu koriste za proizvodnju pare za
pokretanje parne turbine, takvo se kombinirano postrojenje naziva »plinski
kombi-blok«,
35.
ponovna uporaba organskih otapala je uporaba organskih otapala regeneriranih u
postrojenju za bilo koju tehničku ili komercijalnu svrhu, uključujući njihovu
upotrebu kao goriva ali isključujući konačno zbrinjavanje tako regeneriranog
otapala kao otpada,
36.
postrojenje je stacionarna tehnička jedinica u kojoj se obavlja jedna ili više
aktivnosti te bilo koja druga aktivnost neposredno tehnički povezana s
aktivnostima koje se obavljaju na toj lokaciji, a koje bi mogle utjecati na
emisije,
37.
postrojenje za suspaljivanje je nepokretno ili pokretno postrojenje čija je
prvenstvena svrha proizvodnja energije ili predmeta i koje otpad koristi kao
svoje redovno ili dopunsko gorivo, ili u kojem se otpad toplinski obrađuje radi
odlaganja. Obavlja li se suspaljivanje tako da glavna svrha postrojenja nije
proizvodnja energije ili predmeta nego toplinska obrada otpada, to će se
postrojenje smatrati spalionicom otpada,
38.
postojeći stacionarni izvor je stacionarni izvor koji je u radu ili za koje je
građevinska dozvola izdana do stupanja na snagu ove Uredbe,
39.
potrošnja otapala je ukupni unos organskih otapala u postrojenje u kalendarskoj
godini, ili bilo kojem drugom 12-mjesečnom razdoblju, od kojega se oduzimaju
oni hlapivi organski spojevi koji se regeneriraju za ponovnu upotrebu,
40.
premaz je bilo koji pripravak, uključujući sva organska otapala ili pripravke
koji sadrže organska otapala potrebna za njegovo pravilno nanošenje, koji se
nanosi na površinu u dekorativne, zaštitne ili druge funkcionalne svrhe,
41.
pripravak je smjesa ili otopina koja se sastoji od dviju ili više tvari,
42.
proces termičke obrade otpada je postupak u kojem se oksidacijom spaljuje
otpad, sa ili bez korištenja oslobođene topline, uključujući postupak pirolize,
plinifikacije, plazma obrade i ostale toplinske postupke. Ovdje spadaju i sva
postrojenja u kojima se otpad, uobičajeno ili dodatno, spaljuje pri bilo kakvom
postupku,
43.
registracija je prijava pravnih i fizičkih osoba koje unutar svoje djelatnosti
koriste organska otapala ili proizvode koji sadrže hlapive organske spojeve u
Registar postrojenja,
44.
rekonstrukcije postrojenja:
–
za postrojenje koje posjeduje dozvolu izdanu prema posebnom propisu sukladno
Direktivi 96/61/EZ koristi se definicija za rekonstrukciju iz te Direktive,
–
za mala postrojenja, rekonstrukcija označava promjenu nazivnog kapaciteta koja
za posljedicu ima porast emisija hlapivih organskih spojeva veći od 25%,
–
kod svih ostalih postrojenja, rekonstrukcija označava promjenu nazivnog
kapaciteta koja za posljedicu ima porast emisija hlapivih organskih spojeva
veći od 10%,
45.
stupanj odsumporavanja je količina sumpora koja se izdvoji u nekom procesu u
određenom vremenu u odnosu na količinu sumpora unesenog s gorivom za izgaranje,
u istom promatranom vremenu,
46.
tehnološki proces je skup postupaka kod kojih se iz određenih polaznih sirovina
i aditiva dobiva jedan ili više sličnih proizvoda,
47.
tekuća goriva su plinska i loživa ulja prema Uredbi o kakvoći tekućih naftnih
goriva,
48.
tiskarska boja (tinta) je pripravak, uključujući sva organska otapala ili
pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njegovo pravilno nanošenje,
koji se koristi u tiskarskoj industriji za preslikavanje teksta ili slika na
površinu,
49.
točkasti izvor emisije je izvor kod kojeg se onečišćujuće tvari oslobađaju u
zrak iz jednog ispusta (dimnjak, cijevni ispust, itd.) ili iz nekoliko ispusta
povezanih na zajednički ispust,
50.
toplinska snaga ložišta (MW) je maksimalna toplina utrošenog goriva u jedinici
vremena određena prema donjoj toplinskoj vrijednosti goriva, kod temperature
273 K i tlaka 101,3 kPa,
51.
toplinski gubitak otpadnog plina je postotni udio toplinske snage ložišta koji
se kao osjetna toplina gubi ispuštanjem otpadnih plinova u zrak, a izračunava
se prema jednoj od sljedećih jednadžbi:
–
u odnosu na %-tni volumni udio kisika (O2) u suhom otpadnom plinu:
A2
Qdp
= (tdp – tz) (------------ + B), ili
21
– O2
–
u odnosu na %-tni volumni udio ugljikovog dioksida (CO2) u suhom otpadnom
plinu:
A1
Qdp
= (tdp – tz) (----------- + B)
21
– CO2
gdje
su:
Qdp
– toplinski gubici s otpadnim plinovima u %,
tdp
– temperatura otpadnog plina u °C,
tz
– temperatura zraka u okolini ložišta u °C
O2
– izmjereni volumni udio kisika u suhom otpadnom plinu u %,
CO2
– izmjereni volumni udio ugljikovog dioksida (CO2) u suhom otpadnom plinu u %.
Vrijednosti
konstanti A1, A2 i B su:
|
drvo |
loživo ulje |
prirodni plin |
gradski plin |
koksni plin |
tekući plin, mješavina plina i
zraka |
A1 |
0,5 |
0,5 |
0,37 |
0,35 |
0,29 |
0,42 |
A2 |
0,65 |
0,68 |
0,66 |
0,63 |
0,60 |
0,63 |
B |
0,008 |
0,007 |
0,009 |
0,011 |
0,011 |
0,008 |
52.
tvari označavaju bilo koji kemijski element i njegove spojeve u prirodnom
obliku ili industrijski proizvedene, u krutom, tekućem ili plinovitom stanju,
53.
unos je količina organskih otapala i njihova količina u pripravcima koji se
koriste za obavljanje aktivnosti, uključujući otapala oporabljena u postrojenju
i izvan njega, a obračunavaju se svaki put kada se koriste za obavljanje
aktivnosti,
54.
uobičajeni rad su sva razdoblja rada postrojenja ili obavljanja aktivnosti osim
uključivanja i isključivanja postrojenja te održavanja opreme,
55.
uređaj za loženje je tehnički uređaj u kojem se izgaranjem goriva proizvodi
energija i čini ga ložište zajedno s uređajem za pročišćavanje otpadnih
plinova,
56.
uključivanje i isključivanje je postupak kojim se neka aktivnost, oprema ili
spremnik pokreće ili zaustavlja odnosno dovodi u stanje rada ili mirovanja.
Promjenljivi uvjeti rada u pojedinim fazama rada postrojenja ne smatraju se
uključivanjem i isključivanjem,
57.
ukupne emisije su zbroj fugitivnih emisija i emisija u otpadnim plinovima,
58.
zacrnjenje je stupanj ljestvice od šest polja različite crnine (Ringelmanova
ljestvica), od 0 do 5, pri čemu je svaki sljedeći stupanj 20% crnji od
prethodnog. Pomoću ljestvice vizualno se ocjenjuje crnina otpadnih plinova iz
ložišta na kruta goriva.
II. PRAĆENJE EMISIJA
Članak 5.
(1)
Mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz stacionarnih izvora
provodi se prema odredbama ove Uredbe i Pravilniku o praćenju emisija
onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora.
(2)
Mjerenje emisije onečišćujućih tvari provodi se prvim, povremenim,
kontinuiranim i posebnim mjerenjem na ispustu stacionarnog izvora.
(3)
Rezultati mjerenja smiju se uspoređivati s GVE na način određen ovom Uredbom
samo kada su mjerenja provedena i rezultati iskazani sukladno ovoj Uredbi i
Pravilniku o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih
izvora.
Članak 6.
(1)
Vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari dobivene mjerenjem (Cm) i
pri izmjerenom volumnom udjelu kisika (Vm), preračunavaju se na masenu
koncentraciju (Cz) za propisani volumni udio kisika (Vz) za određeni
stacionarni izvor prema jednadžbi:
21
– Vz
Cz = --------------– Cm
21 – Vm
gdje
su:
Cz
– masena koncentracija s obzirom na volumni udio određujućeg kisika (Vz),
Cm
– izmjerena masena koncentracija pri izmjerenom volumnom udjelu kisika (Vm),
Vm
– izmjereni volumni udio kisika u % volumena suhoga otpadnog plina,
Vz
– volumni udio određujućeg kisika u % za određeni stacionarni izvor.
(2)
Ako volumni udio kisika u otpadnom plinu na koji se svodi masena koncentracija
onečišćujućih tvari nije zadan, uzima se za procese izgaranja i termičke
tehnološke procese zadani volumni udio kisika 5%, a za druge tehnološke procese
uzima se volumni udio kisika koji je uobičajen pri odvijanju toga procesa.
(3)
Ako se otpadni plin razrjeđuje zbog tehnoloških ili drugih razloga dovedena
količina plina za razrjeđivanje ne uzima se u obzir pri usporedbi s graničnom
vrijednosti emisije.
Članak 7.
(1)
Učestalost mjerenja emisije za ispust stacionarnog izvora, ako nije drukčije
propisano ovom Uredbom, određuje se na temelju omjera između emitiranoga
masenog protoka (Qemitirani) i graničnog masenog protoka (Qgranični):
Qemitirani/Qgranični |
Učestalost mjerenja emisije |
≤1 |
– povremena mjerenja, najmanje jedanput u pet
godina |
>1 do 2 |
– povremena mjerenja, najmanje jedanput u tri
godine |
>2 do 5 |
– povremena mjerenja, najmanje jedanput godišnje |
>5 |
– kontinuirano mjerenje
|
(2) Vlasnik ili korisnik stacionarnog izvora
dužan je obavijestiti Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) najkasnije do 1. ožujka tekuće
godine za prethodnu godinu o obvezi učestalosti mjerenja emisije utvrđenoj
prema stavku 1. ovoga članka, ako nije drukčije propisano ovom Uredbom.
Članak 8.
Granični
maseni protoci za pojedine onečišćujuće tvari navedene u ovoj Uredbi su:
Onečišćujuća tvar |
Skupina štetnosti |
Qgranični g/h |
Ukupne praškaste tvari |
|
1000 |
Praškaste anorganske tvari |
|
|
|
I |
0,5 |
|
II |
5,0 |
|
III |
25 |
Anorganske tvari u obliku pare ili plina |
|
|
|
I |
10 |
|
II |
50 |
|
III |
300 |
|
IV |
5000 |
Organske tvari iskazane kao ukupni ugljik |
|
|
|
I |
100 |
|
II |
2000 |
|
III |
3000 |
Organske praškaste tvari |
|
|
|
I |
100 |
|
II |
500 |
|
III |
500 |
Karcinogene tvari |
|
|
|
I |
0,5 |
|
II |
5,0 |
|
III |
25 |
Ugljikov monoksid (CO): – u procesu izgaranja – u ostalim slučajevima |
|
5000 100000 |
Prvo mjerenje
Članak 9.
(1)
Prvo mjerenje onečišćujućih tvari mora se obaviti tijekom probnog rada
stacionarnog izvora, a prije dobivanja uporabne dozvole za taj stacionarni
izvor, ali najkasnije dvanaest mjeseci od dana puštanja u probni rad.
(2)
Učestalost mjerenja emisije za stacionarni izvor određuje se na temelju
rezultata mjerenja tijekom probnog rada, a za postojeće stacionarne izvore na
temelju prvog, odnosno posljednjeg mjerenja.
Povremena mjerenja
Članak 10.
(1)
Kod stacionarnog izvora s pretežno nepromjenljivim uvjetima rada moraju se
obaviti najmanje tri pojedinačna mjerenja pri neometanom neprekidnom radu i
najmanje još jedno mjerenje pri radnim uvjetima koji se redovno ponavljaju, a s
promjenljivom emisijom (na primjer tijekom izmjene goriva te tijekom čišćenja i
regeneracije).
(2)
Kod stacionarnog izvora s pretežno promjenljivim uvjetima rada mora se obaviti
najmanje šest pojedinačnih mjerenja pri radnim uvjetima koji, prema iskustvu,
mogu izazvati najveće emisije.
(3)
Trajanje pojedinačnog mjerenja emisije određeno je metodom mjerenja, a rezultat
pojedinačnog mjerenja izražava se uvijek kao polusatni prosjek ako nije
drukčije propisano ovom Uredbom.
Kontinuirana mjerenja
Članak 11.
Kod
kontinuiranog mjerenja emisije mora se iz mjerenih podataka svakih pola sata
načiniti polusatni prosjek. Iz vrijednosti polusatnih prosjeka mora se načiniti
dnevni prosjek s obzirom na dnevno radno vrijeme.
Članak 12.
(1)
Ako je za stacionarni izvor određeno kontinuirano mjerenje mora se osigurati
zvučni signal za obavješćivanje o prekoračenju granične vrijednosti emisije ili
automatski ispis prekoračenja granične vrijednosti emisije.
(2)
Mjerni uređaji koji prate kontinuirano emisiju otpadnih plinova moraju biti
zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba.
Članak 13.
(1)
O prvim, povremenim, posebnim i kontinuiranim mjerenjima izrađuje se izvješće o
praćenju emisija prema Pravilniku o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak
iz stacionarnih izvora.
(2)
U izvješće iz stavka 1. ovoga članka unose se i podaci o vrsti upotrijebljenog
goriva i sirovine.
Članak 14.
Prvo,
povremeno i kontinuirano mjerenje osigurava i financira pravna i fizička osoba,
vlasnik ili korisnik stacionarnog izvora.
Vrednovanje emisija
Članak 15.
(1)
Smatra se da su udovoljene GVE ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj
godini i ako nije drukčije određeno ovom Uredbom:
–
sve srednje 24-satne vrijednosti manje od GVE,
–
97% polusatnih srednjih vrijednosti manje od 1,2 GVE,
–
sve polusatne srednje vrijednosti manje od dvostruke GVE.
(2)
Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. ovog članka izuzimaju se mjerene
vrijednosti dobivene uključivanjem stacionarnog izvora u rad i isključivanjem
stacionarnog izvora.
(3)
Prekid rada mjeriteljskog sustava za kontinuirano mjerenje emisija kod
stacionarnog izvora u radu smije iznositi najviše 120 sati tijekom kalendarske
godine.
(4)
Smatra se da stacionarni izvor udovoljava postavljenim uvjetima ako srednja
vrijednost temeljena na odgovarajućem broju mjerenja u uobičajenim uvjetima ne
prelazi GVE kod prvog i povremenog mjerenja.
Posebna mjerenja
Članak 16.
(1)
U slučaju kada postoji osnovana sumnja da je došlo do prekomjernog ispuštanja
onečišćujućih tvari u zrak iz pojedinoga stacionarnog izvora, provode se i
posebna mjerenja.
(2)
Posebna mjerenja iz stavka 1. ovog članka može odrediti inspektor zaštite
okoliša.
(3)
Ako emisije prelaze granične vrijednosti propisane ovom Uredbom troškove
posebnih mjerenja plaća vlasnik ili korisnik stacionarnog izvora odnosno
Ministarstvo kada su emisije sukladne propisanim ovom Uredbom.
(4)
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se koristiti podaci dobiveni
primjenom prvog, povremenog, odnosno kontinuiranog mjerenja propisanih ovom
Uredbom.
III. OPĆE GRANIČNE
VRIJEDNOSTI EMISIJA
Granične vrijednosti
emisija za ukupne praškaste tvari
Članak 17.
GVE
ukupnih praškastih tvari u otpadnom plinu su:
–
pri masenom protoku iznad 500 g/h 50
mg/m3
– pri masenom protoku do uključivo 500 g/h 150 mg/m3.
Granične vrijednosti
emisija za praškaste anorganske tvari
Članak 18.
(1)
GVE praškastih anorganskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede
štetnosti I. do III., su:
I.
razred štetnosti
–
kadmij i njegovi spojevi izraženi kao Cd,
–
vanadij i njegovi spojevi, izraženi kao V
–
kobalt i njegovi spojevi, izraženi kao Co
–
nikal i njegovi spojevi, izraženi kao Ni
–
živini spojevi izraženi kao Hg,
–
krom (VI) i njegovi spojevi izraženi kao Cr
pri
masenom protoku od 1 g/h ili više 0,2
mg/m3
II.
razred štetnosti
–
talij i njegovi spojevi izraženi kao Tl,
–
arsen i njegovi spojevi, izraženi kao As
–
selen i njegovi spojevi, izraženi kao Se
–
telur i njegovi spojevi, izraženi kao Te
–
olovo i njegovi spojevi, izraženi kao Pb
pri
masenom protoku od 5 g/h ili više 1
mg/m3
III.
razred štetnosti
–
antimon i njegovi spojevi, izraženi kao Sb
–
bakar i njegovi spojevi, izraženi kao Cu
– cijanidi lako topljivi (npr. NaCN), izraženi kao CN–
–
fluoridi lako topljivi (npr. NaF), izraženi kao F
–
kositar i njegovi spojevi, izraženi kao Sn
–
mangan i njegovi spojevi, izraženi kao Mn
–
platina i njegovi spojevi izraženi kao Pt
–
paladij i njegovi spojevi, izraženi kao Pd
–
rodij i njegovi spojevi, izraženi kao Rh
–
cink i njegovi spojevi, izraženi kao Zn
–
silicij(IV) oksid (kvarc) izražen kao SiO2
pri masenom protoku od 25 g/h ili više 5 mg/m3.
(2)
GVE propisane u stavku 1. ovoga članka vrijede i u slučaju ako se navedene
tvari, uz posebne fizikalne uvjete (temperaturu i tlak), nalaze u otpadnom
plinu u obliku pare ili plina.
Članak 19.
(1)
Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz
članka 18. ove Uredbe primjenjuje se na zbroj tih tvari.
(2)
Ako se u otpadnom plinu nalazi više praškastih anorganskih tvari iz različitih
razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 18. ove Uredbe,
a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti:
–
za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 1
mg/m3
–
za tvari iz razreda I. i III., ukupno 5
mg/m3
–
za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 5 mg/m3.
Granične vrijednosti
emisije za anorganske spojeve u obliku pare ili plina
Članak 20.
GVE
anorganskih tvari u obliku pare ili plina u otpadnom plinu, razvrstanih u
razrede štetnosti od I. do IV. su:
I.
razred štetnosti
–
živine pare
–
fosfor-hidrid (fosfin)
–
arsen-hidrid (arsin)
–
fluor
pri
masenom protoku od 10 g/h ili više 1 mg/m3
II.
razred štetnosti
–
klor-cijanid (klorcijan)
–
klor-dioksid
–
fosgen
–
brom i njegovi spojevi, osim bromovodika
–
klor
–
sumporovodik
pri
masenom protoku od 50 g/h ili više 5 mg/m3
III.
razred štetnosti
–
cijanovodik
–
fluorovodik
–
klorovodik
–
amonijak
pri
masenom protoku od 300 g/h ili više 30
mg/m3
IV.
razred štetnosti
–
bromovodik
–
oksidi sumpora: sumpor(IV) oksid i sumpor(VI) oksid,
izraženi
kao sumporov dioksid (SO2),
–
oksidi dušika: dušik(II) oksid i dušik(IV) oksid,
izraženi
kao dušikov dioksid (NO2)
pri
masenom protoku od 5000 g/h ili više 500
mg/m3.
Članak 21.
Ako
se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti ili više tvari
iz različitih razreda štetnosti, GVE iz članka 20. ove Uredbe primjenjuje se za
svaku tvar pojedinačno.
Granične vrijednosti
emisija za organske tvari
Članak 22.
GVE
organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do III.
su:
I.
razred štetnosti
2-propenal
(akrilaldehid) |
CH2=CHCHO |
propen-kiselina
(akrilna-kiselina) |
CH2=CHCOOH |
propen-olovni spojevi |
(CH2=CHCH2)4Pb |
anilin |
C6H5NH2 |
anhidrid
buten-dikiseline
(anhidrid maleinske
kiseline) |
C4H2O3
|
benzil-klorid |
C6H5CH2Cl |
bifenil |
C6H5-C6H5 |
diklorfenoli |
C6H3(OH)Cl2
|
metanal (formaldehid) |
HCHO |
furan-2-karboksialdehid
(furfural) |
C5H4O2
|
kloretanal
(kloracetaldehid) |
ClCH2CHO |
ksilenoli
(osim 1-hidroksi-2,3-dimetilbenzena) |
C6H3(CH3)2OH |
kloretan-kiselina
(kloroctena kiselina) |
ClCH2COOH |
metan-kiselina (mravlja
kiselina) |
HCOOH |
metilamin |
CH3NH2
|
4-metil-2,4-fenilendiizocijanat
|
C9H6N2O2
|
nitrobenzen |
C6H5NO2
|
nitrokrezol |
CH3C6H3(OH)NO2
|
nitrofenol |
NO2C6H4OH |
2,2-iminodietanol
(dietanolamin) |
(OHCH2CH2)2NH |
prašina drveta u
respirabilnom obliku |
|
piridin |
C5H5N |
1,1,2,2-tetrakloretan |
Cl2HCCHCl2 |
tioalkoholi
(merkaptani) |
RSH |
tioeteri |
RSR |
2-metilanilin
(o-toluidin) |
C6H4(CH3)NH2
|
bis(2-etilheksil)
ftalat |
C24H38O4
|
triklorfenol |
C6H2(OH)Cl3
|
pri
masenom protoku od 100 g/h i više 20 mg/m3
II.
razred štetnosti
butanal (butiraldehid) |
C3H7CHO |
N,N-dimetilformamid |
HCON(CH3)2
|
furfurilalkohol |
C5H6O2 |
klorbenzen |
C6H5Cl |
2-klor-1,3-butadien |
CH2=C(Cl)CH=CH2
|
1-hidroksi-2,4-dimetilbenzen (2,4-ksilenol) |
C6H3(CH3)2OH |
2-klorpropan |
CH3CHClCH3 |
2-metoksietanol |
CH3OCH2CH2OH |
naftalen |
C10H8
|
propanal (propion-aldehid) |
C2H5CHO |
propan-kiselina (propionska kiselina) |
C2H5COOH |
etan-kiselina (octena kiselina) |
CH3COOH |
vinilbenzen (stiren) |
C6H5CH=CH2
|
2-etoksietanol |
C2H5OCH2CH2OH |
ugljik-disulfid |
CS2 |
etenil-etanoat (vinil-acetat) |
CH3COOCH=CH2
|
dietilamin |
(C2H5)2NH |
dimetilamin |
(CH3)2NH |
etil-propenoat (etil-akrilat) |
CH2=CHCOOC2H5
|
etilamin |
C2H5NH2
|
fenol |
C6H5OH
|
1-hidroksi-4-metilbenzen (krezol) |
C6H4(CH3)OH
|
triklormetan (kloroform) |
CHCl3 |
metil-propenoat (metil-akrilat) |
CH=CHCOOCH3 |
nitrotoluen |
NO2C6H4CH3 |
tetraklormetan (tetraklorugljik) |
CCl4 |
1,1,2-trikloretan |
H2ClCCHCl2 |
trietilamin |
(C2H5)3N |
1,2-dikloretan |
H2ClCCClH2 |
pri
masenom protoku od 2000 g/h i više 100
mg/m3
III.
razred štetnosti
2-propanon (aceton)
|
CH3COCH3
|
alkani (osim metana) |
|
alkeni (osim 1,3-butadiena) |
|
alkil-alkohol |
ROH |
2-butanon |
CH3COC2H5
|
butil-etanoat (butil-acetat) |
CH3COOC4H9
|
butoksibutan (dibutil-eter) |
(C4H9)2O |
diklordifluormetan
|
CCl2F2
|
diklormetan |
CH2Cl2
|
etoksietan (dietil-eter) |
(C2H5)2O
|
izopropoksiizopropan (diizopropil-eter) |
(CH3)2CHOCH(CH3)2
|
metoksimetan (dimetil-eter) |
(CH3)2O |
etiletanoat (etil-acetat)
|
CH3COOC2H5
|
kloretan (etil-klorid) |
C2H5Cl |
1,2-etandiol (etilen-glikol)
|
HOCH2CH2OH |
4-hidroksi-4-metil-2-pentanon
|
(CH3)2C(OH)CH2COCH3
|
metil-benzoat |
C6H5COOCH3
|
4-metil-2-pentanon |
CH3COCH2CH(CH3)2
|
1-metil-2-pirolidon |
C3H6CONCH3
|
pinen |
C10H16
|
triklorfluormetan
|
CCl3F |
1,2-diklorbenzen |
C6H4Cl2
|
1,2-dikloreten
|
ClHC=CHCl |
1,4-dioksicikloheksan |
C4H8O2
|
klormetan (metil-klorid) |
CH3Cl |
2-butoksietanol
|
C4H9OCH2CH2OH |
cikloheksanon |
C6H10O |
1,4-diklorbenzen
|
C6H4Cl2
|
1,1-dikloretan
|
Cl2CHCH3
|
2,6-dimetil-4-heptanon |
(CH3)2CHCH2COCH2CH(CH3)2
|
etilbenzen |
C6H5C2H5
|
izopropenilbenzen
|
C6H5C(CH3)=CH2
|
izopropilbenzen
|
C6H5CH(CH3)2
|
ksileni |
C6H4(CH3)2
|
metil-etanoat (metil-acetat) |
CH3COOCH3
|
metilcikloheksanon |
CH3C6H9(=O) |
metil-metanoat (metil-formijat)
|
HCOOCH |
metil-metakrilat
|
CH2=C(CH3)COOCH3
|
tetrakloreten |
Cl2C=CCl2
|
oksaciklopentan
(tetrahidrofuran)
|
C4H8O |
metilbenzen (toluen)
|
C6H5CH3
|
1,1,1-trikloretan
|
CH3CCl3
|
1,1,2-trikloreten
|
Cl2C=CHCl |
trimetilbenzen
|
C6H3(CH3)3
|
etanal (acetaldehid) |
CH3CHO |
pri
masenom protoku od 3000 g/h i više 150
mg/m3.
Članak 23.
(1)
Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka
22. ove Uredbe primjenjuje se na zbroj tih tvari i uspoređuje s GVE za taj
razred štetnosti.
(2)
Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari iz različitih razreda
štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 22. ove Uredbe,
a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti:
–
za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 100
mg/m3
–
za tvari iz razreda štetnosti I. i III., ukupno 150
mg/m3
–
za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 150 mg/m3.
(3)
Za praškaste organske tvari koje su svrstane u II. i III. razred štetnosti
primjenjuju se GVE iz članka 17. ove Uredbe.
Granične vrijednosti
emisija za karcinogene tvari
Članak 24.
GVE
karcinogenih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do
III. su:
I.
razred štetnosti
–
berilij i njegovi spojevi u respirabilnom obliku,
izraženi
kao Be
–
2-naftilamin
–
arsen(III) oksid i arsen(V) oksid, arsenatna
kiselina,
arsenitna kiselina i njihove soli u respirabilnom obliku, izraženi kao As
–
spojevi kroma(VI) u respirabilnom obliku,
kromat
olova, kromatna kiselina i soli,
kromat
cinka, krom(VI) spojevi, izraženi kao Cr
–
nikal u obliku respirabilne prašine/aerosoli
nikal-sulfida
i sulfidnih ruda, nikal-karbonata i
nikal-tetrakarbonila,
izraženi kao Ni
pri
masenom protoku od 0,5 g/h ili više 0,10
mg/m3
–
azbest kao najsitnija prašina (aktinolit,
amozit-smeđi
azbest, antofilit, krizotil-bijeli
azbest,
krokidolit-plavi azbest, tremolit) 0,10
mg/ m3
II.
razred štetnosti
–
dibenzo[a,h]antracen
–
benz(a)piren
–
dimetil-sulfat
–
1-klor-2,3-epoksipropan (epiklorhidrin)
–
vinil-klorid
–
akrilonitril
pri
masenom protoku od 5 g/h ili više 1
mg/m3
III.
razred štetnosti
–
benzen
–
kobalt u obliku respirabilne prašine/aerosoli metalnog
kobalta
i teško topljivih kobaltnih soli, izraženi kao Co
–
1,2-dikloretan
–
hidrazin
–
3,3-diklorbenzidin
–
1,3-butadien
–
propilen-oksid
–
etilen-oksid
pri
masenom protoku od 25 g/h ili više 5
mg/m3.
Članak 25.
(1)
Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz
članka 24. ove Uredbe primjenjuje se na zbroj tih tvari.
(2)
Ako se u otpadnom plinu nalazi više karcinogenih tvari iz različitih razreda
štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 24. ove Uredbe,
a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti:
–
za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 1
mg/m3
–
za tvari iz razreda štetnosti I. i III., ukupn 5
mg/m3
–
za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 5 mg/m3
Članak 26.
Opće
granične vrijednosti emisije propisane odredbama ove glave primjenjuju se ako
ovom Uredbom ili posebnim propisom nije za pojedini stacionarni izvor, odnosno
pojedinu onečišćujuću tvar u otpadnom plinu iz stacionarnog izvora, propisana
drukčija granična vrijednost emisije.
IV. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA PROIZVODNJU NEMETALNIH MINERALNIH SIROVINA I PRERADU METALA
Članak 27.
Odredbe
ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod tehnoloških
procesa razvrstanih u skupine: proizvodnja nemetalnih mineralnih sirovina i
prerada metala.
Članak 28.
(1)
GVE kod novog postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili
mokrim postupkom, uz volumni udio kisika od 10%, su:
–
praškastih tvari 30 mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 500
mg/m3
–
oksida sumpora izraženih kao SO2 50
mg/m3.
(2)
GVE kod postojećeg postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima
suhim ili mokrim postupkom, uz volumni udio kisika od 10%, su:
–
praškastih tvari 50 mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 800
mg/m3
–
oksida sumpora izraženih kao SO2 400
mg/m3.
(3)
GVE kod postojećeg postrojenja za proizvodnju cementa u kupolnim pećima su:
–
praškastih tvari 50 mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 1200
mg/m3
–
oksida sumpora izraženih kao SO2 1200
mg/m3.
Članak 29.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa žarenja boksita, dolomita, magnezita, vapnenca,
gipsa, diatomejske zemlje, kvarcita i šamota su:
–praškastih
tvari 50 mg/m3
–kroma
i njegovih spojeva u praškastom
obliku izraženih kao Cr, pri pečenju
kromitne rude 10 mg/m3
–oksida
dušika izraženih kao NO2
iz ostalih peći 1500 mg/m3
–oksida
dušika izraženih kao NO2 kod
žarenja vapnenca u rotacijskim pećima 1800 mg/m3
–fluora
i njegovih anorganskih spojeva u
obliku plina izraženih kao HF, kod peći
zapečenje kvarcita 10 mg/m3
–oksida
sumpora izraženih kao SO2
kod peći za pečenje magnezita 400 mg/m3.
(2)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga
članka vrijede za vlažni otpadni plin.
Članak 30.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa tretiranja perlita, škriljaca ili gline za okside
sumpora izražene kao SO2, pri masenom protoku od 10 kg/h i više, je 1000 mg/m3.
(2)
GVE iskazana kao masena koncentracija onečišćujuće tvari iz stavka 1. ovoga
članka vrijedi za vlažni otpadni plin i zadani volumni udio kisika 14%.
Članak 31.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja stakla i staklenih vlakana su:
– praškaste tvari 50 mg/m3
– klora pri masenom protoku od 300 g/h
ili više 30 mg/m3
– fluora pri masenom protoku od 50 g/h
ili više 5 mg/m3
– zbroj masenih koncentracija Cd, As,
Co,
Ni, Se,pri masenom protoku od 5 g/h ili više 1 mg/m3
– zbroj masenih koncentracija Cd, As,
Co,
Ni, Se,Sb, Pb, Cr, Cu i Mn pri masenom
protoku od25 g/h ili više 5 mg/m3
– kadmija 0,1 mg/m3
– arsena:
(a)
kod proizvodnje kristalnog stakla 0,5
mg/m3
(b)
kod ostalih postrojenja za proizvodnju stakla 0,1
mg/m3
– oksida sumpora izraženih kao SO2,
pri masenom protoku od 10kg/h i više 500 mg/m3
– oksida dušika izraženih kao NO2:
(a) kod peći s U-plamenom s regenerativnim
ili
keramičkim rekuperativnim predgrijavanjem
zraka 500 mg/m3
(b)kod peći s Q (poprečnim) plamenom
s
regenerativnim ili rekuperativnim
predgrijavanjem zraka 1500 mg/ m3
(c)kod peći s ostalim
rekuperativnim
predgrijavanjem zraka 900
mg/m3
(d)kod kadnih i dnevnih peći 800 mg/m3
(e)kod postrojenja za taljenje stakla koja
ne
pripadaju
pod a), b), c) i d) pri masenom
protoku
od 10 kg/h i više 500 mg/m3.
(2)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod
peći za taljenje stakla zagrijavane plamenom vrijede za zadani volumni udio
kisika 8%, a za kadne i dnevne peći je 13%.
(3)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod
peći za taljenje stakla zagrijavane električnom energijom, za kontinuirani i
diskontinuirani rad vrijede za izmjereni volumni udio kisika.
(4)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod
peći kojima se pridodaje čisti kisik vrijede za volumni udio kisika koji je uobičajen
pri odvijanju tog procesa.
Članak 32.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje mineralne vune (kamene vune i staklene
vune) i keramičkih vlakana su:
– praškastih tvari 50 mg/m3
– formaldehida 10 mg/m3
– fenola 15
mg/m3
– hlapivih organskih spojeva izraženih
kao
ukupni organski ugljik 50 mg/m3
– amonijaka 100 mg/m3
– klorovodika 30 mg/m3
– fluorovodika 5 mg/m3
– sumporovodika 5 mg/m3
– ugljikovog monoksida (CO) 200 mg/m3
– zbroj masenih koncentracijaCd, As, Co,
Ni, Se, Cr (VI) 1 mg/m3
– zbroj masenih koncentracija Cd, As,
Co,
Ni,Se, Cr (VI), Sb, Pb, Cr (III), V, Cu,
Mn, V i Sn 5 mg/m3
– kadmija 0,2 mg/m3
– oksida sumpora izraženih kao SO2 1800 mg/m3
– oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3.
(2)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod peći za taljenje,
za kontinuirani proces vrijede za zadani volumni udio kisika 8% u otpadnom
plinu a za diskontinuirani proces vrijede za zadani udio kisika 13% u otpadnom
plinu.
(3)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod ostalih procesa
vrijede za izmjereni volumni udio kisika u otpadnom plinu.
Članak 33.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa pečenja keramičkih proizvoda na bazi gline su:
– oksida sumpora izraženih kao SO2, pri
udjelu
sumpora u sirovini do 0,12% i
masenom protoku od 10 kg/h ili više 500 mg/m3
– oksida sumpora izraženih kao SO2, pri
udjelu sumpora u sirovini od 0,12% i više i
masenom protoku od 10 kg/h ili
više 1500 mg/m3
– benzena pri masenom protoku
od 25 g/h
ili više 5 mg/m3.
(2)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz
stavka 1. ovoga članka vrijede za zadani volumni udio kisika 18%.
Članak 34.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja ljevanog željeza su:
– ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3
– praškastih tvari za kupolne peći
kapaciteta
taljenja do 10 t/h 100 mg/m3
– praškastih tvari za kupolne peći
kapaciteta
taljenja 10 t/h i više 75 mg/m3
–
praškastih tvari kod transporta i obrade šarže 100
mg/m3.
Članak 35.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja čelika su:
1.
kod konvertora s kisikom
–
praškastih tvari 50 mg/m3
2.
kod indukcijskih i elektrolučnih peći i vakuum postrojenja za proizvodnju do 20
t/šarži
–
praškastih tvari 75 mg/m3
–
ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 400
mg/m3
3.
kod indukcijskih i elektrolučnih peći i vakuum postrojenja za proizvodnju od 20
t/šarži i više
–
praškastih tvari 20 mg/m3
–
ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 400
mg/m3
4.
kod transporta i obrade šarže
–
praškastih tvari 100 mg/m3.
Članak 36.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja obojenih metala i njihovih legura i
ferolegura su:
– praškastih tvari 20 mg/m3
– oksida sumpora izraženih kao SO2,pri
masenom protoku od 5 kg/h ili više 800
mg/m3
(2)
GVE kod tehnološkog procesa taljenja i rafinacije obojenih metala i njihovih
legura su:
– praškastih tvari, pri masenom
protoku
od 0,2 kg/h i više 20
mg/m3
– organskih spojeva izraženih kao ukupni
ugljik 50 mg/m3.
(3)
GVE oksida dušika izraženih kao NO2 kod tehnološkog procesa valjanja metala,
kod peći za zavarivanje i termičku obradu, uz volumni udio kisika 5%, u
ovisnosti o temperaturi, su:
Temperatura, °C |
200 |
300 |
400 |
500 |
600 |
650 |
NO2, mg/m3 |
400 |
515 |
600 |
800 |
1100 |
1300 |
(4)
GVE kod tehnološkog procesa toploga pocinčavanja su:
– praškastih tvari 10 mg/m3
– plinovitih anorganskih spojeva
klora
izraženih kao HCl 20 mg/m3.
Članak 37.
GVE
praškastih tvari kod tehnološkog procesa proizvodnje, taljenja i legiranja bakra
i cinka je 20 mg/m3, a GVE praškastih tvari kod tehnološkog procesa proizvodnje
olova je 10 mg/m3.
Članak 38.
GVE
praškastih tvari kod tehnološkog procesa proizvodnje sačme za obradu površine
sačmarenjem su:
– za postupak mljevenja, sušenja 25 mg/m3
– za oblikovanje kuglica 25 mg/m3
ili
je GVE ukupnih praškastih tvari 40 g/t proizvedenih kuglica.
Članak 39.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja aluminij oksida i ugljikovih materijala su:
– praškastih tvari kod rotacijske peći s
ciklonskim
predgrijačem i povratom topline 50
mg/m3
– oksida dušika izraženih kao NO2,
kod
rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem i
povratom topline 1300 mg/m3
– oksida dušika izraženih kao NO2,
kod
rotacijske peći s ciklonskim
predgrijačembez povrata topline 1800 mg/m3
– oksida sumpora izraženih kao SO2,
kodrotacijske peći s ciklonskim
predgrijačembez povrata topline 400 mg/m3.
Članak 40.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja aluminija u peći za elektrolizu su:
– praškastih tvari, pri masenom
protoku
od 5 kg/h i više 30 mg/m3
– plinovitih fluorida izraženih kao F-, 2 mg/m3
a
emisijski faktor je 0,5 kg/t proizvedenoga aluminija u dnevnom prosjeku.
Članak 41.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja titan-dioksida (TiO2), za postupak ispuštanja
uslijed digestije i ovapnjivanja u proizvodnji TiO2, za okside sumpora izražene
kao SO2 je 10 kg/t proizvedenog TiO2.
Članak 42.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja akumulatora su:
– praškastih tvari, pri masenom
protoku
od 5 kg/h i više 0,5 mg/m3
– sumporne kiseline (isparenja) 1 mg/m3.
Članak 43.
GVE
kod tehnološkog procesa površinske obrade metala dušičnom kiselinom za okside
dušika izražene kao NO2, pri kontinuiranom nagrizanju dušičnom kiselinom, je
1500 mg/m3.
V. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA KEMIJSKU I PREHRAMBENU INDUSTRIJU
Članak 44.
GVE
kod novoga tehnološkog procesa dobivanja dušične kiseline za okside dušika
izražene kao NO2 je 350 mg/m3, a kod postojećega tehnološkog procesa dobivanja
dušične kiseline je 450 mg/m3.
Članak 45.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja sumporne kiseline su:
–
sumporovog dioksida (SO2), 1400
mg/m3
a
emisijski faktor je 3 kg/t 100% sumporne kiseline
–
sumporovog dioksida (SO2), 80
mg/m3
a
emisijski faktor je 0,15 kg/t 100% sumporne kiseline.
Članak 46.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja klora su:
– klora 1
mg/m3
– klora u postrojenju za proizvodnju
klora s
potpunim ukapljivanjem 6
mg/m3
–
žive godišnje 1,5 g/t proizvedenog klora, kod elektrolize alkalnih klorida
amalgamskim postupkom.
Članak 47.
(1)
GVE klorovodika je 25 mg/m3 kod tehnološkog procesa dobivanja klorovodične
kiseline, a emisijski faktor je 0,05 kg/t HCl 36% (mjesečni prosjek).
(2)
GVE ukupne žive kod novih postrojenja za proizvodnju klorovih lužina
elektrolizom pomoću živinog članka je 0,01 Hg/t proizvedenog Cl2 (godišnji
prosjek).
Članak 48.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja fosforne kiseline su:
– praškastih tvari 150 mg/m3
– plinovitih fluorida izraženih kao F-, 30 mg/m3
a
emisijski faktor je 0,04 kg/t proizvedene fosforne kiseline.
Članak 49.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja sumpora (Clausovo postrojenje) su:
1.
sumpora:
za
Clausovo postrojenje kapaciteta:
stupanj
emitiranja sumpora
–
do uključivo 20 t sumpora po danu 3%
–
od 20 do uključivo 50 t sumpora po danu 2%
–
od 50 t sumpora po danu 0,5%
2.
sumporovodika 10 mg/m3.
(2)
Otpadni plin koji sadrži sumporovodik mora se odvoditi na naknadno spaljivanje.
(3)
Clausovo postrojenje ne smije biti izvan rada više od 24 sata neprekidno,
odnosno 120 sati s prekidima u kalendarskoj godini.
(4)
Prekid rada Clausovog postrojenja duži od 24 sata neprekidno mora se prijaviti
u roku 48 sati poglavarstvu Grada Zagreba, grada i općine koje o tome
obavještava Ministarstvo.
Članak 50.
(1)
GVE kod postojećega tehnološkog procesa dobivanja amonijaka za okside dušika
izražene kao NO2 je 500 mg/m3, emisijski faktor je 1,5 kg/t proizvedenoga
amonijaka, za volumni udio kisika 3%.
(2)
GVE kod novoga tehnološkog procesa dobivanja amonijaka određuje se u dozvoli
izdanoj prema posebnom propisu.
Članak 51.
(1)
GVE kod postojećega tehnološkog procesa dobivanja mineralnih gnojiva su:
– praškastih tvari, 150 mg/m3
a
emisijski faktor je 1,5 kg/t proizvedenog mineralnog gnojiva
– amonijaka, 200 mg/m3
a
emisijski faktor je 1,75 kg/t proizvedenoga mineralnog gnojiva
– oksida dušika izraženih kao NO2, 250 mg/m3
a
emisijski faktor je 0,4 kg/t proizvedenoga mineralnog gnojiva
– plinovitih fluorida izraženih kao F-, 5 mg/m3
a
emisijski faktor je 0,02 kg/t proizvedenoga mineralnog gnojiva.
(2)
GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari iz stavka 1. i 2. ovoga
članka vrijede za vlažni otpadni plin.
(3)
GVE kod novoga tehnološkog procesa dobivanja mineralnih gnojiva određuje se u
dozvoli izdanoj prema posebnom propisu.
Članak 52.
GVE
1,2-dikloretana ili vinil-klorida kod tehnološkog procesa dobivanja 1,2– dikloretana
i vinil-klorida je 5 mg/m3.
Članak 53.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja polivinil-klorida (PVC) su:
1.
vinil-klorida u otpadnom plinu od regeneracije 5
mg/m3
2.
na mjestu prijelaza iz zatvorenog u otvoreni sustav (obrada i sušenje):
– vinil-klorida kod konačnoga proizvoda 10 mg/kg PVC
– vinil-klorida kod suspenzije
monopolimera 100 mg/kg PVC
– vinil-klorida kod suspenzije
kopolimera 400 mg/kg PVC
– vinil-klorida kod mikrosuspenzije PVC
i
emulzije PVC 1500 mg/kg PVC.
(2)
Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi moraju se
spaljivati.
Članak 54.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja akrilonitrila su:
–
akrilonitrila kod postrojenja za izgaranje 0,2
mg/m3
–
akrilonitrila kod praonice otpadnog plina 5
mg/m3.
Članak 55.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja i prerade poliakrilonitrila u vlakna su:
1.
akrilonitrila u otpadnom plinu sušionice 20
mg/m3
2.
akrilonitrila u otpadnom plinu adsorbera 10
mg/m3
3.
akrilonitrila u otpadnom plinu iz praonice:
–
pri postupku mokroga izvlačenja 10
mg/m3
–
pri postupku suhoga izvlačenja 35
mg/m3.
Članak 56.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja akrilonitril-butadienstiren polimera (ABS)
su:
1.
kod polimerizacije emulzije
– akrilonitrila u otpadnom plinu
sušionice,
polimerizacije, izlučivanja i čišćenja
reaktora (mjesečni prosjek) 25 mg/m3
2.
kod kombinirane polimerizacije otopine i emulzije
– akrilonitrila koji nastaje u okolini
reaktora,
međuoperacijskih skladišta, izlučivanja,
odvajanja vode, recikliranja
otapala i
mješača (mjesečni prosjek) 10
mg/m3.
Članak 57.
GVE
akrilonitrila kod tehnološkog procesa dobivanja nitrilkaučuka u otpadnom plinu
iz sušionice je 1,5 mg/m3.
Članak 58.
GVE
akrilonitrila kod tehnološkog procesa dobivanja disperzije iz emulzijskog
poliakrilonitrila u otpadnom plinu iz rezervoara monomera, reaktora i
kondenzatora je 5 mg/m3.
Članak 59.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja i prerade viskoze su:
1.
kod proizvodnje i naknadne obrade (otpadni plin iz regeneratora):
–
sumporovodika 5 mg/m3 (dnevni prosjek)
–
ugljik disulfida 100 mg/m3
(dnevni prosjek)
2.
kod proizvodnje celulozne vune, celuloznog stakla i tekstilne viskoze:
–
sumporovodika 5 mg/m3 (dnevni
prosjek)
–
ugljik disulfida 100 mg/m3
(dnevni prosjek)
3.
kod proizvodnje umjetnih crijeva i spužvastih krpa:
–
sumporovodika 10 mg/m3 (dnevni
prosjek)
–
ugljik disulfida 150 mg/m3
(dnevni prosjek)
4.
kod proizvodnje tehničke viskoze:
–
sumporovodika 10 mg/m3 (dnevni
prosjek)
–
ugljik disulfida 150 mg/m3
(dnevni prosjek)
(2)
Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi moraju se
odvoditi u uređaj za pročišćavanje otpadnih plinova.
Članak 60.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja celuloze sulfitnim postupkom su:
–
praškastih tvari 100 mg/m3
–
oksida sumpora izraženih kao SO2 700
mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 400
mg/m3
–
sumporovodika 10 mg/m3.
(2)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja celuloze sulfatnim postupkom su:
–
praškastih tvari 100 mg/m3
–
oksida sumpora izraženih kao SO2 450
mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 300
mg/m3
–
sumporovodika 10 mg/m3.
Članak 61.
GVE
praškastih tvari, pri masenom protoku od 25 g/h ili više, je 5 mg/m3 kod
tehnološkog procesa dobivanja, mljevenja i pakiranja sredstava za zaštitu
bilja, sredstava za borbu protiv štetočinja ili njihovih aditiva.
Članak 62.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa katalitičke razgradnje ugljikovodika (FCC-procesi u
rafineriji nafte) su:
–
praškastih tvari 50 mg/m3
–
oksida dušika izraženih kao NO2 700
mg/m3
–
oksida sumpora izraženih kao SO2 1700
mg/m3.
(2)
Otpadni plinovi koji se odvode na baklju ne smiju prekoračiti stupanj
emitiranja od 1% za organske spojeve izražene kao ukupni ugljik.
(3)
Otpadni plinovi iz uređaja za odsumporavanje i/ili iz drugih rafinerijskih procesa
s volumnim udjelom sumporovodika više od 0,4% i s masenim protokom
sumporovodika većim od 2 t/dan moraju se obrađivati. Otpadni plinovi koji se ne
obrađuju moraju se spaljivati, a emisija sumporovodika u otpadnom plinu ne
smije prekoračiti GVE od 10 mg/m3.
(4)
Procesne i otpadne vode koje sadrže sumporovodik moraju se nakon otparivanja
uvoditi u peć na spaljivanje.
Članak 63.
GVE
kod tehnološkog procesa proizvodnje nafte i plina su:
– sumporovodika (H2S) pri masenom
protoku
od 300 g/h ili više 30
mg/m3
– merkaptana (tioalkohola) pri
masenom
protoku od 2000 g/h ili više 100
mg/m3.
Članak 64.
GVE
praškastih tvari je 20 mg/m3 kod tehnološkog procesa dobivanja i miješanja
bitumena i katrana uz zadani volumni udio kisika 17%.
Članak 65.
GVE
praškastih tvari je 50 mg/m3 kod tehnološkog procesa pripremanja
bitumeniziranih materijala za izgradnju putova (asfaltne baze) uz zadani
volumni udio kisika 17%.
Članak 66.
(1)
GVE kod tehnološkog procesa dobivanja čađe su:
– praškastih tvari 50 mg/m3
– sumporovodika 20 mg/m3
– oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3
– oksida sumpora izraženih kao SO2 1700 mg/m3.
(2)
Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi koji sadrže
sumporovodik i ugljikov monoksid moraju se spaljivati.
Članak 67.
GVE
kod tehnološkog procesa dobivanja ugljika i elektrografita su:
1.
kod miješanja i oblikovanja:
– plinovitih organskih spojeva izraženih
kao
ukupni ugljik 100 mg/m3
2.
kod žarenja u komornim i tunelskim pećima:
– plinovitih organskih spojeva izraženih
kao
ukupni ugljik 50 mg/m3
3.
kod žarenja u kružnim pećima (za grafitne elektrode, ugljene elektrode i
ugljeni kamen):
– plinovitih organskih spojeva izraženih
kao
ukupni ugljik 200 mg/m3
4.
kod impregnacije:
– plinovitih organskih spojeva izraženih
kaoukupni ugljik 50 mg/m3.
Članak 68.
GVE
praškastih tvari je 75 mg/m3 u postupku sušenja rezanaca kod tehnološkog
procesa prerade šećerne repe i rafinacije šećera.
Članak 69.
GVE
praškastih tvari je 150 mg/m3 kod tehnološkog procesa sušenja trave.
Članak 70.
GVE
plinovitih organskih tvari izraženih kao ukupni ugljik je 50 mg/m3 kod
tehnološkog procesa prženja kave, nadomjestaka za kavu, žita i kakaa.
Članak 71.
Za
ložišta sušara kod kojih se produkti izgaranja koriste izravno u proizvodnom
procesu, odnosno sa čijim se dimnim plinovima ili plamenom u neposrednom dodiru
zagrijavaju, suše ili obrađuju proizvodi, vrijednosti masene koncentracije
onečišćujućih tvari dobivene mjerenjem iskazuju se za volumni udio kisika 17%.
Praćenje emisija
Članak 72.
Kada
se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu,
kod tehnoloških procesa određenih u glavi IV. i V. ove Uredbe, mora se
kontinuirano mjeriti:
–
emitirani maseni protok otpadnih plinova,
–
volumni udio kisika, ako se masena koncentracija onečišćujućih tvari iskazuje
na njegov udio,
–
tlak i temperatura.
Članak 73.
Iznimno,
kod tehnološkog procesa dobivanja dušične kiseline iz članka 44., fosforne
kiseline iz članka 48. i tehnološkog procesa dobivanja mineralnih gnojiva iz
članka 51. ove Uredbe, kada je omjer Qemiitirano/Qgranično >5, učestalost
mjerenja emisije je najmanje četiri puta godišnje.
VI. GRANIČNE VRIJEDNOSTI
EMISIJA HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA ZA ODREĐENE AKTIVNOSTI
Članak 74.
(1)
Odredbe ove glave propisuju GVE hlapivih organskih spojeva (VOC-ova) koje
nastaju uporabom organskih otapala u postrojenjima u kojima se obavljaju
određene aktivnosti iz članka 76. ove Uredbe.
(2)
Donja vrijednost potrošnje otapala u ovoj glavi odnosi na ukupnu potrošnju svih
otapala u pojedinoj aktivnosti.
Članak 75.
(1)
U slučaju kada se postrojenje iz članka 74. ove Uredbe rekonstruira, ili
odredbe ove Uredbe prvi put primjenjuju na postrojenje nakon njegove
rekonstrukcije, onaj dio postrojenja na kojemu je izvedena rekonstrukcija
smatra se novim postrojenjem.
(2)
Rekonstruirano postrojenje se može smatrati postojećim postrojenjem, pod
uvjetom da ukupne emisije iz cijelog postrojenja ne prekorače vrijednosti
emisija koje bi se postigle kada bi se taj znatno izmijenjeni dio postrojenja
smatrao kao novo postrojenje.
Članak 76.
(1)
Aktivnosti u kojima se koriste organska otapala su:
1.
»nanošenje ljepila (adheziva)« znači proces nanošenja ljepila (adheziva) na
neku površinu, s izuzetkom prianjajućih premaza i slojeva koji se koriste u
tiskanju i proizvodnji drvenih i plastičnih laminata;
2.
»proizvodnja drvenih i plastičnih laminata« znači bilo koji proces međusobnog
prianjanja drveta i/ili plastike u slojevima;
3.
»procesi premazivanja« znače nanošenje metalnih i plastičnih premaza na:
putničke automobile, kamionske kabine, kamione, autobuse ili drvene površine i
obuhvaća sve procese u kojima se jednokratno ili višekratno nanose slojevi
premaza na:
–
nova vozila, iz kategorije M1 te kategorije N1 ukoliko se premazuju u istom postrojenju
kao i vozila kategorije M1;
–
kamionske kabine za smještaj vozača, kao i cjeloviti smještajni prostor za
tehničku opremu vozila kategorija N2 i N3;
–
kamione u kategorijama vozila N1, N2 i N3, ali ne i kamionske kabine;
–
autobuse u kategoriji vozila M2 i M3;
–
prikolice kategorije O1, O2, O3 i O4;
–
ostale metalne i plastične površine, uključujući zrakoplove, brodove, vlakove i
drugo,
–
drvene površine,
–
tekstil, tkanine, film i papirne površine,
–
kožu.
Proces
premazivanja ne odnosi se na premazivanje metalnih podloga metodom
elektroforeze i kemijskog raspršivanja. Ako je proces premazivanja postupak u
kojem se na isti predmet bilo kojom tehnikom nanosi tisak, taj postupak se
smatra dijelom aktivnosti procesa premazivanja izuzev procesa tiskanja.
4.
»premazivanje zavojnica« znači svaki proces u kojem se zavojnice čelika,
nehrđajućeg čelika, obloženog čelika, bakrenih legura ili aluminijskih traka
neprekidno premazuju opnastim ili slojevitim premazom;
5.
»kemijsko čišćenje« znači svaki industrijski ili komercijalni proces u kojem se
VOC-ovi rabe u postrojenju za čišćenje odjevnih predmeta, namještaja i sličnih
potrošnih roba, s izuzetkom ručnog uklanjanja mrlja u tekstilnoj i industriji
odjeće;
6.
»proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila« znači proizvodnju pripravaka za
premazivanje, lakove, boje i ljepila, kao i poluproizvoda ako se proizvode u
istom postrojenju miješanjem pigmenata, guma i prianjajućih materijala s
organskim otapalima ili drugim prijenosnicima. Ova kategorija uključuje i raspršivanje,
predraspršivanje, dobivanje određene gustoće ili boje i pakovanje konačnih
proizvoda u spremnike;
7.
»proizvodnja farmaceutskih proizvoda« znači kemijsku sintezu, fermentaciju,
ekstrakciju, formulaciju i dovršavanje farmaceutskih proizvoda i, tamo gdje se
provodi na istoj lokaciji, proizvodnju poluproizvoda;
8.
»tiskanje« znači svaki proces dobivanja teksta i/ili slika u kojem se, putem
prijenosnika slike, tinta prenosi na neku površinu, a odnosi se na sljedeće
procese:
–
fleksografija: proces tiskanja u kojem se koristi gumeni ili fotopolimerni
elastični prijenosnik slike na kojem se tinta (tiskarska boja) za tiskanje
nalazi iznad područja koja ostaju prazna, pomoću tinta koje se suše
isparavanjem;
–
toplinski podešeni otisak: proces tiskanja u kojem prijenosnik slike stavlja
područje namijenjeno tiskanju i područje koje ostaje prazno u istu ravninu, pri
čemu se materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje putem papirnog valjka,
a ne u pojedinačnim listovima. Područje koje ostaje prazno obrađeno je tako da
privlači vodu i time odbija tintu. Područje namijenjeno tiskanju obrađeno je
tako da prima i prenosi tintu na površinu namijenjenu tiskanju. Isparavanje se
odvija u peći pomoću vrućeg zraka kojim se zagrijava materijal s otiskom.
–
rotogravura u izdavaštvu: rotogravura koja se koristi u tiskanju papira za
časopise, brošure, kataloge ili slične proizvode, pomoću tinta na bazi toluena;
–
rotogravura: proces tiskanja pomoću cilindričkog prijenosnika slike u kojem je
područje namijenjeno tiskanju ispod područja koje ostaje prazno, pomoću tekućih
tinti koje se suše isparavanjem. Udubljenja se ispunjavaju tintom a suvišak se
čisti s područja koje ostaje prazno prije nego površina namijenjena tiskanju
dotakne cilindar i pokupi tintu iz udubljenja;
–
tiskanje rotacijskim zaslonom: proces tiskanja u kojem se tinta prenosi na
površinu protiskivanjem kroz šupljikavi prijenosnik slike, pri čemu je područje
namijenjeno tiskanju otvoreno, a područje koje ostaje prazno odvojeno je
posebnim slojem, pomoću tekućih tinti koje se suše samo isparavanjem. Materijal
na koji će se tiskati u stroj ubacuje se putem papirnog valjka, a ne u
pojedinačnim listovima;
–
proizvodnja laminata vezana uz proces tiskanja: prianjanje dvaju ili više
savitljivih materijala u slojevima; i
–
lakiranje: proces kojim se lak ili prianjajući premaz nanosi na savitljivi
materijal u svrhu naknadnog zatvaranja ambalažnog materijala;
9.
»proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume« znači svaki proces miješanja,
gnječenja, spajanja, valjanja, protiskivanja i vulkanizacije prirodne ili
sintetičke gume te dodatno procese obrade prirodne ili sintetičke gume radi
dobivanja krajnjeg proizvoda;
10.
»površinsko čišćenje« znači svaki proces osim kemijskog čišćenja u kojem se
koriste organska otapala za uklanjanje onečišćenja s površine materijala,
uključujući odmašćivanje; procesom čišćenja smatra se svaki proces čišćenja
koji se sastoji od više koraka prije ili nakon bilo kojeg drugog koraka obrade.
Proces se odnosi na čišćenje površine proizvoda a ne na čišćenje procesne
opreme;
11.
»ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja« znači
ekstrakciju biljnog ulja iz sjemenki i drugih biljnih tvari, obradu suhih
ostataka za dobivanje životinjske krme, pročišćavanje masti i biljnih ulja
dobivenih iz sjemenki, bilje i/ili životinjske tvari;
12.
»završna obrada vozila (lakiranje)« znači svako industrijsko ili komercijalno
premazivanje i srodni poslovi odmašćivanja kroz koju se obavlja:
–
premazivanje cestovnih vozila, ili nekog njihovog dijela, koje se obavlja u
okviru popravka, zaštite ili ukrašavanja vozila izvan proizvodnih pogona; ili
–
prvobitno premazivanje cestovnih vozila pomoću materijala za završnu obradu,
kada se taj postupak obavlja izvan prvobitne proizvodne linije; ili
–
premazivanje prikolica (uključujući poluprikolice);
13.
»impregnacija drvenih površina« znači svaki proces zaštite drveta zaštitnim
sredstvima;
14.
»površinska zaštita (premazivanje) žičanih navoja« znači bilo koju aktivnost površinske
zaštite provodnika koji se koriste za namotavanje transformatora i motora i
drugo;
15.
»proizvodnja obuće« znači bilo koju aktivnost vezanu uz proizvodnju kompletne
obuće ili njezinih dijelova.
(2)
Postrojenja u kojima se obavljaju dvije ili više aktivnosti, pri čemu svaka od
njih prekoračuje pragove potrošnje otapala propisane u članku 79. do 94. ove
Uredbe:
1.
za svaku aktivnost moraju se pojedinačno ispuniti zahtjevi iz članka 77. i 78.
ove Uredbe u pogledu tvari propisanih u tim stavcima;
2.
u pogledu drugih tvari moraju se:
–
za svaku aktivnost pojedinačno ispuniti zahtjeve iz članka 98. stavka 1. ove
Uredbe, ili
–
postići da ukupne emisije ne prekorače emisije koje bi se postigle primjenom
odredbe iz alineje 1. ovoga stavka.
Članak 77.
(1)
Tvari i pripravci ovisno o sadržaju hlapivoga organskog spoja dijele se na
skupine:
–
tvari i pripravci koji sadrže halogenirane hlapive organske spojeve s oznakom
upozorenja R40 i predstavljaju mogući rizik ili izazivaju nepovratne učinke na
ljudsko zdravlje;
–
opasne tvari i pripravci koji su karcinogeni, mutageni ili toksični za
reprodukciju ili koji mogu uzrokovati rak, nasljedna genetska oštećenja, rak
izazvan udisanjem, narušiti plodnost ili uzrokovati oštećenja na nerođenom
djetetu s oznakama upozorenja R45, R46, R49, R60 i R61,
–
hlapivi organski spojevi koji nisu obuhvaćeni alinejom 1. i 2. ovoga stavka.
(2)
Tvari i pripravci koji zbog sadržaja hlapivih organskih spojeva nose oznaku
upozorenja R45, R46, R49, R60, R61, moraju se zamijeniti u najvećoj mjeri i što
je moguće prije s manje štetnim tvarima ili pripravcima. Prilikom odabira
zamjenske tvari ili pripravka potrebno je voditi računa o primjerenosti za
uporabu, mogućim posljedicama za ljudsko zdravlje, posebice kod profesionalne
izloženosti, mogućim posljedicama za okoliš, ekonomskim posljedicama, a posebno
troškovima i koristima od raspoloživih rješenja.
Članak 78.
(1)
GVE halogeniranih hlapivih organskih spojeva u otpadnom plinu za tvari i
pripravke iz članka 77. stavka 1. alineje 1. ove Uredbe je 20 mg tvari/m3, gdje
je maseni protok svih promatranih spojeva 100 g/h ili veći.
(2)
GVE hlapivih organskih spojeva u otpadnom plinu za tvari i pripravke iz članka
77. stavka 1. alineje 2. ove Uredbe je 2 mg/m3 (izraženo kao maseni zbroj
pojedinačnih spojeva), gdje je maseni protok svih promatranih spojeva 10 g/h
ili veći.
(3)
GVE hlapivih organskih spojeva za tvari i pripravke iz članka 77. stavka 1.
alineje 3. ove Uredbe određene su člancima 79. do 94. ove Uredbe.
(4)
Ispuštanje hlapivih organskih spojeva na koje se odnose stavak 1. i 2. ovoga
članka mora se nadzirati, kada je to tehnički i ekonomski izvodljivo, kao
emisije iz uređaja koji rade pod kontroliranim uvjetima, kako bi se zaštitilo
zdravlje ljudi i okoliš.
(5)
Za tvari i pripravke koji nakon stupanja na snagu ove Uredbe dobiju ili bi
trebali dobiti oznaku upozorenja iz članka 77. stavka 1. alineje 1. i 2. ove
Uredbe prema posebnom propisu, moraju se dostići što je moguće prije GVE
hlapivih organskih spojeva iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(6)
Udovoljavanje GVE iz stavka 1. i 2. ovoga članka provjerava se na temelju
zbroja masenih koncentracija pojedinačnih hlapivih organskih spojeva.
(7)
Program smanjivanja emisija iz članka 98. stavka 1. ove Uredbe ne izuzimaju
postrojenja iz članka 77. ove Uredbe i stavka 1. i 2. ovoga članka od
ispunjavanja zahtjeva propisanih ovim člancima.
Članak 79.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa nanošenja ljepila (adheziva) su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god.) |
Donja granična vrijednost potrošnje
otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima
(mg C/m3)a/ |
Granična vrijednost fugitivnih emisija VOC-a (% unosa otapala) |
Granična vrijednost ukupnih
emisija VOC-ova |
Proizvodnja obuće (>5); nova i
postojeća postrojenja |
> 5 |
|
|
25 g otapala
po paru |
Ostali prianjajući premazi, osim
obuće (>5); |
5 – 15 |
50b/
|
25 |
|
nova i postojeća postrojenja |
> 15 |
50b/
|
20 |
|
a/
GVE u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
b/
Ako se koriste metode koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, GVE
u otpadnim plinovima je 150 mg C/m3.
Članak 80.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod proizvodnje drvenih i plastičnih laminata su:
Aktivnost (prag |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost ukupnih
emisija |
Nova i postojeća |
> 5 |
30 |
Članak 81.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa premazivanja s ciljem površinske zaštite
u automobilskoj industriji su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.)a/ |
Granična vrijednost b/
ukupnih emisija VOC-ova |
Nova postrojenja, premazivanje
automobila (M1, M2) (> 15) |
> 15 (> 5000 premazanih
automobila godišnje) |
45 g VOC/m2 ili 1,3
kg/automobilu i 33 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja,
premazivanje automobila (M1, M2) (> 15) |
> 15 (> 5000 premazanih
automobila godišnje) |
60 g VOC/m2 ili 1,9
kg/automobilu i 41 g VOC/m2 |
Nova i postojeća postrojenja,
premazivanje automobila (M1, M2) (> 15) |
> 15 (≤ 5000 premazanih
jedno(mono)volumenskih okvira ili > 3500 premazanih šasija godišnje) |
90 g VOC/m2 ili 1,5
kg/automobilu i 70 g VOC/m2 |
Nova postrojenja, premazivanje
novih kamionskih kabina (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (≤ 5000 premazanih
automobila godišnje) |
65 g VOC/m2 |
Nova postrojenja, premazivanje
novih kamionskih kabina (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (> 5000 premazanih
automobila godišnje) |
55 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja,
premazivanje novih kamionskih kabina (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (≤ 5000 premazanih
automobila godišnje) |
85 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja,
premazivanje novih kamionskih kabina (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (> 5000 premazanih
automobila godišnje) |
75 g VOC/m2 |
Nova postrojenja, premazivanje
novih kamiona (bez kabina) (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (≤ 2500 premazanih automobila
godišnje) |
90 g VOC/m2 |
Nova postrojenja, premazivanje
novih kamiona (bez kabina) (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (> 2500 premazanih
automobila godišnje) |
70 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja, premazivanje
novih kamiona (bez kabina) (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (≤ 2500 premazanih
automobila godišnje) |
120 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja,
premazivanje novih kamiona (bez kabina) (N1, N2, N3) (> 15) |
> 15 (> 2500 premazanih
automobila godišnje) |
90 g VOC/m2 |
Nova postrojenja, premazivanje
novih autobusa (M3) (> 15) |
> 15 (≤ 2000 premazanih
automobila godišnje) |
210 g VOC/m2 |
Nova postrojenja, premazivanje
novih autobusa (M3) (> 15) |
> 15 (> 2000 premazanih
automobila godišnje) |
150 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja,
premazivanje novih autobusa (M3) (> 15) |
> 15 (≤ 2000 premazanih
automobila godišnje) |
290 g VOC/m2 |
Postojeća postrojenja,
premazivanje novih autobusa (M3) (> 15) |
> 15 (> 2000 premazanih
automobila godišnje) |
225 g VOC/m2 |
a/
Na potrošnju otapala od 15 t godišnje
(premazivanje automobila) primjenjuje se članak 91. ove Uredbe.
b/
Ukupne granične vrijednosti izražene su kao masa otapala (g) emitirana sa površine
proizvoda (m2). Površina proizvoda određena je kao površina izračunata iz
ukupne površine elektroforetski premazanog područja i površine svih dijelova
koji joj se mogu dodati u sljedećim stupnjevima procesa premazivanja, a koji se
premazuju istim premazom. Površina elektroforetski premazanog područja
izračunava se po formuli: (2 x ukupna težina proizvodne ljuske): (prosječna
debljina metalne ploče x gustoća metalne ploče).
Članak 82.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa premazivanja u različitim industrijskim
djelatnostima su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima (mg C/m3)e/ |
Granična vrijednost fugitivnih emisija
VOC-ova (% unosa otapala) |
Nova i postojeća postrojenja:
ostalo premazivanje, uključujući metal, plastiku, tekstil, |
5 – 15 |
100a/ b/
|
25b/ |
tkanine, foliju i papir (ne i
tiskanje s papirnih valjaka na tkanine) (>5) |
> 15 |
50/75a/ b/
c/ d/ |
20b/ |
Nova i postojeća postrojenja:
premazi za drvo (>15) |
15 – 25 |
100a/
|
25 |
|
> 25 |
50/75c/
|
20 |
a/GVE
u otpadnim plinovima odnosi se na nanošenje premaza i sušenje u kontroliranim
uvjetima.
b/Ako
za premazivanje nije moguće postići kontrolirane uvjete (izgradnja brodova,
premazivanje zrakoplova itd.), postrojenje može biti izuzeto od obveze
poštivanja ovih vrijednosti te se mora postupati prema programu smanjivanja
emisija iz članka 98. stavka 1. ove Uredbe.
c/Prva
se vrijednost odnosi na procese sušenja, druga na proces nanošenja premaza.
d/Ako
se u premazivanju tekstila koriste metode koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična vrijednost je 150 mg C/m3 za sušenje i
premazivanje zajedno.
e/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 83.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa premazivanja zavojnica su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima (mg C/m3)a/ |
Granična vrijednost fugitivnih
emisija VOC-ova (% unosa otapala) |
Nova postrojenja (>25) |
> 25 |
50b/ |
5 |
Postojeća postrojenja (>25) |
> 25 |
50b/ |
10 |
a/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
b/Ako
se koriste metode koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična
vrijednost emisije je 150 mg C/m3.
Članak 84.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa kemijskog čišćenja su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost (g VOC/kg) |
Nova i
postojeća postrojenja |
0 |
20a/, b/ |
a/Granična
vrijednost za ukupne emisije VOC-ova izražena je kao masa emitiranog otapala po
masi očišćenog i osušenog proizvoda.
b/GVE
u otpadnom plinu iz članka 78. stavka 1. ove Uredbe ne odnosi se na aktivnost
iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 85.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod proizvodnje premaza, lakova, tinte i ljepila su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima (mg C/m3)d/ |
Granična vrijednost
fugitivnih emisija VOC-ova
(% unosa otapala) |
Nova i postojeća postrojenja
(>100) |
100 – 1000 |
150a/
|
5a/ c/ |
|
> 1000 |
150b/
|
3b/ c/ |
a/Može
se primijeniti ukupna granična vrijednost unosa 5% otapala umjesto korištenja GVE
u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivnih emisija VOC-ova.
b/Može
se primijeniti ukupna granična vrijednost unosa 3% otapala umjesto korištenja GVE u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivnih emisija VOC-ova.
c/Granična
vrijednost fugitivnih emisija ne odnosi se na otapala koja se pakiraju
(prodaju) kao dio pripravka u zapečaćenom spremniku.
d/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 86.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod proizvodnje farmaceutskih proizvoda su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima |
Granična vrijednost fugitivnih emisija
VOC-ova (% unosa otapala) |
Nova
postrojenja (>
50) |
> 50 |
20a/ b/
|
5b/ d/ |
Postojeća
postrojenja (>50) |
> 50 |
20a/ c/
|
15c/ d/ |
a/Ako
se koriste metode koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična
vrijednost emsije u otpadnim plinovima je 150 mg C/m3.
b/Može
se primijeniti ukupna granična vrijednost unosa 5% otapala umjesto korištenja GVE u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivnih emisija VOC-ova.
c/Može
se primijeniti ukupna granična vrijednost unosa 15% otapala umjesto korištenja GVE u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivnih emisija VOC-ova.
d/Granična
vrijednost fugitivnih emisija ne uključuje otapala koja se prodaju kao dio
pripravka u zapečaćenom spremniku.
e/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 87.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa tiskanja su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god. |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima |
Granična vrijednost fugitivnih
emisija VOC-ova (% unosa otapala) |
Nova i postojeća postrojenja: |
15 – 25 |
100 |
30a/ |
toplinski podešeni tisak (>15) |
> 25 |
20 |
30a/ |
Nova postrojenja: rotogravura u
izdavaštvu (>25) |
> 25 |
75 |
10 |
Postojeća postrojenja:
rotogravura u izdavaštvu (>25) |
> 25 |
75 |
15 |
Nova i postojeća postrojenja:
ostala rotogravura, |
15 – 25 |
100 |
25 |
fleksografija, jedinice za proizvodnju
laminata i lakiranje (>15) |
> 25 |
100 |
20 |
Nova i postojeća postrojenja:
tiskanje rotacijskim zaslonom (>30) |
> 30b/ |
100 |
20 |
a/Ostaci
otapala u gotovim proizvodima ne smatraju se dijelom fugitivnih emisija
VOC-ova.
b/Prag
za tiskanje rotacijskim zaslonom.
c/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 88.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod proizvodnje gumenih smjesa i proizvoda od gume
su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima
(mg C/m3)d/ |
Granična vrijednost fugitivnih
emisija VOC-ova (% unosa otapala) |
Nova i postojeća postrojenja
(>15) |
>15 |
20a/ b/ |
25a/ c/ |
a/Može
se primijeniti ukupna granična vrijednost unosa 25% otapala umjesto korištenja GVE u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivnih emisija VOC-a.
b/Ako
se koriste metode koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, GVE u
otpadnim plinovima je 150 mg C/m3.
c/Granična
vrijednost fugitivnih emisija ne uključuje otapala koja se prodaju kao dio
pripravka u zapečaćenom spremniku.
d/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izraženo kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 89.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod površinskog čišćenja su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god. |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima |
Granična vrijednost fugitivnih
emisija VOC-ova (% unosa otapala) |
Nova i
postojeća postrojenja: površinsko
čišćenje |
1 – 5 |
20b/
|
15 |
korištenjem
tvari s oznakom upozorenja R 40, 45, 46, 49, 60, 61 (>1) |
> 5 |
20b/
|
10 |
Nova i
postojeća postrojenja: ostalo površinsko
čišćenje (>2) |
2 – 10
> 10 |
75
75 |
20a/
15a/ |
a/Granična
vrijednost fugitivnih emisija VOC-ova ne primjenjuje se ako prosječni udio
organskog otapala ni u jednom materijalu za čišćenje ne prekoračuje 30% težine.
b/GVE
u otpadnim plinovima odnosi se na masu komponente u mg/m3, a ne na ukupni
organski ugljik (C).
c/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izražena kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 90.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa ekstrakcije biljnog ulja i životinjske
masti i rafinacije biljnog ulja su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Ukupna granična vrijednost
VOC-ova (kg/t) |
|
Nova i
postojeća postrojenja (>10) |
> 10 |
Životinjska
mast: Ricinus: Sjeme
uljane repice: Sjeme
suncokreta: Soja
(krupno mljevena): Soja
(brašno): Ostalo
sjemenje i biljni materijal: Svi
procesi frakcioniranja, osim
uklanjanja smole iz ulja: Uklanjanje
smole iz ulja: |
1,5
3,0
1,0
1,0
0,8
1,2
3,0a/
1,5
4,0 |
a/Granične
vrijednosti ukupnih emisija VOC-ova ne odnose se postrojenja koja obrađuju
jednostruke serije sjemenja ili drugog biljnog materijala.
Članak 91.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod lakiranja vozila su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima (mg C/m3)a/ |
Granična vrijednost fugitivnih emisija
VOC-ova |
Nova i
postojeća postrojenja (>0,5) |
> 0,5 |
50b/
|
25 |
a/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izražena kao ukupni organski ugljik (C).
b/Pridržavanje
graničnih vrijednosti tijekom kontinuiranog mjerenja treba dokazati mjerenjem
15-minutnoga prosjeka.
Članak 92.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod impregnacije drvenih površina su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost potrošnje
otapala (t/god.) |
Granična vrijednost emisije u
otpadnim plinovima |
Granična vrijednost fugitivnih
emisija VOC-ova
(% unosa otapala) |
Nova i postojeća postrojenja
(>25) |
> 25 |
100a/ b/
|
45b/
|
a/Ne
odnosi se na impregnaciju kreozotom.
b/Može
se primijeniti ukupna granična vrijednost 11 kg otapala/m3 obrađenog drveta
umjesto GVE u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivnih emisija.
c/GVE
u otpadnim plinovima na ispustu, izražena kao ukupni organski ugljik (C).
Članak 93.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod procesa premazivanja kože su:
Aktivnost (prag potrošnje otapala
u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična
vrijednost ukupnih emisija VOC-ova
(g/m2) |
Nova i
postojeća postrojenja (>10) |
10 – 25
>25
(>10)a/ |
85
75
150a/
|
a/Za
aktivnosti zaštite kože, posebno u proizvodnji namještaja i posebnih malih
kožnih proizvoda široke potrošnje kao što su torbice, pojasevi, novčanici i
drugo.
Članak 94.
GVE
hlapivih organskih spojeva kod površinske zaštite žičanih navoja su:
Aktivnost
(prag potrošnje otapala u t/god.) |
Donja granična vrijednost
potrošnje otapala (t/god.) |
Granična vrijednost ukupnih
emisija VOC-ova
(g/kg) |
Nova i postojeće
postrojenja (>5) |
> 5 |
10a/
5b/ |
a/Vrijedi
za postrojenja gdje je srednji promjer žice <0,1 mm.
b/Vrijedi
za sva ostala postrojenja.
Praćenje emisija
hlapivih organskih spojeva
Članak 95.
(1)
Mjerenje emisija hlapivih organskih spojeva provodi se kontinuiranim mjerenjem
ako su emisije u otpadnim plinovima iz ispusta veće od 10 kg ukupnoga organskog
ugljika (C) po satu. Mjerenje emisija hlapivih organskih spojeva obavlja se u
ispušnom kanalu iza opreme za smanjivanje emisija.
(2)
Ako su emisije manje od 10 kg ukupnoga organskog ugljika (C) po satu mjerenje
emisija provodi se povremenim mjerenjem.
(3)
Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom
plinu, kod aktivnosti i postrojenja određenih u ovoj glavi, mora se
kontinuirano mjeriti:
–
emitirani maseni protok otpadnih plinova,
–
volumni udio kisika, ako se masena koncentracija hlapivih organskih spojeva
iskazuje na njegov udio,
–
temperatura i tlak.
(4)
Kod procesa kemijskog čišćenja koji ima uređaj zatvorenog sustava koji ne
ispušta hlapive organske spojeve u zrak emisije hlapivih organskih spojeva se
ne mjere.
(5)
Mjerenje emisija ne provodi se ako za udovoljavanje graničnim vrijednostima
propisanim ovom glavom nije neophodna oprema za smanjivanje emisija hlapivih
organskih spojeva u otpadnom plinu na kraju procesa.
Vrednovanje emisija
hlapivih organskih spojeva
Članak 96.
(1)
Smatra se da su udovoljene GVE hlapivih organskih spojeva ako na temelju
kontinuiranih mjerenja sve izračunate srednje dnevne vrijednosti ne prelaze
graničnu vrijednost u uobičajenim radnim uvjetima te ako niti jedna srednja
satna vrijednost nije veća od 1,5 GVE.
(2)
Smatra se da su udovoljene GVE hlapivih organskih spojeva ako na temelju povremenih
mjerenja izračunate srednje vrijednosti ne prelaze graničnu vrijednost te ako
niti jedna srednja satna vrijednost nije veća od 1,5 GVE.
(3)
Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka izuzimaju se
mjerene vrijednosti dobivene tijekom uključivanja i isključivanja postrojenja
te u slučaju otklona od uobičajenih radnih uvjeta. Pri uključivanju i
isključivanju postrojenja moraju se poduzeti sve neophodne mjere kako bi se
emisije svele na najmanju mjeru.
Obveze vlasnika ili
korisnika postrojenja
Članak 97.
(1)
Postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti iz članka 76. ove Uredbe vlasnik
ili korisnik mora prijaviti u Registar postrojenja u kojima se koriste organska
otapala ili proizvodi koji sadrže hlapive organske spojeve (u daljnjem tekstu:
Registar).
(2)
Registar iz stavka 1. ovoga članka vodi Ministarstvo.
(3)
Registar je javna knjiga koja sadrži podatke o:
–
vlasniku ili korisniku postrojenja,
–
operateru,
–
vrsti postrojenja odnosno aktivnosti,
–
godini izgradnje postrojenja i početku rada,
–
obavljenoj rekonstrukciji,
–
uređaju za smanjivanje emisija hlapivih organskih spojeva te
–
ukupnoj godišnjoj količini svih organskih otapala koja se koriste u postrojenju
odnosno aktivnosti te
–
vrstama organskih otapala i oznakama upozorenja.
(4)
Prijava za upis u Registar podnosi se na obrascu REGVOC.
(5)
Za postojeća postrojenja obrazac REGVOC mora se dostaviti Ministarstvu u roku
90 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe.
(6)
Za nova ili rekonstruirana postrojenja obrazac REGVOC mora se dostaviti
Ministarstvu u roku 30 dana po puštanju u rad.
(7)
Prestanak rada postrojenja odnosno obavljanja aktivnosti iz članka 76. ove
Uredbe mora se prijaviti u Registar u roku od 30 dana.
Članak 98.
Vlasnik
ili korisnik postrojenja mora dokazati da udovoljava zahtjevima iz ove glave
koji se odnose na:
–
GVE u otpadnim plinovima na ispustu, vrijednostima fugitivnih emisija i
graničnim vrijednostima ukupnih emisija, osim za aktivnost iz članka 82. ove
Uredbe koja se ne može obavljati u kontroliranim uvjetima te
–
postupanje po Programu za smanjivanje emisija iz članka 103. ove Uredbe.
Članak 99.
Udovoljavanje
zahtjevima iz članka 98. ove Uredbe dokazuje se godišnjom bilancom organskih
otapala i godišnjim izvješćem o emisijama hlapivih organskih spojeva.
Članak 100.
(1)
Godišnja bilanca organskih otapala izrađuje se za proteklu kalendarsku godinu
do 31. siječnja tekuće godine.
(2)
Iznimno, postojeća postrojenja dužna su izraditi prvu godišnju bilancu
organskih otapala prema raspoloživim podacima za 2006. godinu do 30. rujna
2007. godine.
(3)
Ako postojeća postrojenja iz stavka 2. ovoga članka ne raspolažu podacima za
2006. godinu, godišnja bilanca se izrađuje prema stavku 1. ovoga članka.
(4)
Postupak za izradu godišnje bilance organskih otapala iz stavka 1. ovoga članka
dan je u Prilogu 1. ove Uredbe.
(5)
Godišnja bilanca čuva se dvije godine.
Članak 101.
(1)
Vlasnik ili korisnik postrojenja iz članka 76. ove glave dužan je izraditi
godišnje izvješće o emisijama hlapivih organskih spojeva koje dostavlja
Agenciji za zaštitu okoliša do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku
godinu na obrascu EHOS.
(2)
Iznimno, prvo izvješće iz stavka 1. ovoga članka izrađuje se prema raspoloživim
podacima iz 2006. godine i dostavlja se Agenciji za zaštitu okoliša do 30.
rujna 2007. godine.
(3)
Ako postojeće postrojenje iz stavka 2. ovoga članka ne raspolaže podacima za
2006. godinu, godišnje izvješće izrađuje se prema stavku 1. ovoga članka.
(4)
Nakon dostave prvoga godišnjeg izvješća o emisijama hlapivih organskih spojeva,
vlasnik ili korisnik postrojenja iz članka 76. ove Uredbe za aktivnosti u
kojima se ne prelaze propisani pragovi potrošnje otapala nije obvezan
izrađivati daljnja godišnja izvješća o emisijama hlapivih organskih spojeva.
(5)
Godišnje izvješće o emisijama hlapivih organskih spojeva čuva se dvije godine.
Članak 102.
(1)
Za potrebe izrade godišnje bilance organskih otapala i godišnjeg izvješća o
emisijama hlapivih organskih spojeva mora se voditi očevidnik u koji se unose
mjesečni podaci potrebni za njihovu izradu prema obrascu EHOS.
(2)
U očevidnik iz stavka 1. ovoga članka za postupak kemijskog čišćenja tekstila
mora se unijeti i podatak o težini očišćenog predmeta.
(3)
Očevidnik iz stavka 1. ovoga članka moraju voditi i vlasnici ili korisnici
postrojenja koji prema članku 101. stavku 4. ove Uredbe nisu obvezni izrađivati
daljnja godišnja izvješća o emisijama hlapivih organskih spojeva.
(4)
Vlasnik ili korisnik postrojenja iz stavka 3. ovoga članka dužan je, po
zahtjevu Ministarstva, dostaviti zatražene podatke iz očevidnika.
(5)
Očevidnik se čuva dvije godine.
Članak 103.
(1)
Za postojeća postrojenja koja ne udovoljavaju GVE hlapivih organskih spojeva iz
ispusta, graničnim vrijednostima fugitivnih emisija ili ukupnim graničnim
emisijama propisanim glavom VI. ove Uredbe mora se izraditi Program smanjivanja
emisija prema Prilogu 2. ove Uredbe kako bi se, u rokovima propisanim ovom
Uredbom, postigle propisane granične vrijednosti emisija.
(2)
Program smanjivanja emisija iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ili korisnik
postrojenja dužan je dostaviti Ministarstvu do 31. prosinca 2007. godine.
(3)
Ministarstvo daje suglasnost na Program smanjivanja emisija iz stavka 1. ovoga
članka.
Članak 104.
(1)
Ako vlasnik ili korisnik postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti iz članka
76. Uredbe, u rokovima određenim u članku 97. stavku 5. i 6. ove Uredbe, ne
dostavi Ministarstvu obrazac REGVOC ili u roku iz članka 97. stavka 7. ove
Uredbe ne prijavi prestanak rada postrojenja, inspektor zaštite okoliša
rješenjem će narediti dostavu obrasca REGVOC odnosno podnošenje prijave o
prestanku rada sukladno članku 86. alineji 2. Zakona o zaštiti zraka.
(2)
Ako vlasnik ili korisnik postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti iz članka
76. Uredbe ne vodi očevidnik iz članka 102. ove Uredbe inspektor zaštite
okoliša rješenjem će narediti vođenje očevidnika sukladno članku 86. alineji 2.
Zakona o zaštiti zraka.
(3)
Ako vlasnik ili korisnik aktivnosti iz članka 76. Uredbe ne dostavi izvješće o
emisijama hlapivih organskih spojeva Agenciji za zaštitu okoliša u rokovima
određenim u članku 101. stavku 1. i 2. ove Uredbe inspektor zaštite okoliša
rješenjem će narediti vođenje očevidnika sukladno članku 86. alineji 2. Zakona o
zaštiti zraka.
(4)
Ako vlasnik ili korisnik aktivnosti iz članka 76. Uredbe ne izvrši rješenjem
naređenu mjeru iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka inspektor zaštite okoliša
nadziranu osobu prisilit će na izvršenje novčanom kaznom u iznosu propisanom u
članku 83. stavku 1. Zakona o zaštiti zraka.
Članak 105.
(1)
Ako pri obavljanju aktivnosti iz članka 76. ove Uredbe dođe do znatnog
prekoračenja graničnih vrijednosti emisija propisanih ovom glavom, koje mogu
uzrokovati neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje, mora se privremeno
obustaviti obavljanje te aktivnosti dok se ne postignu propisane GVE.
(2)
Vlasnik ili korisnik postrojenja iz stavka 1. ovoga članka dužan je o tome
odmah obavijestiti poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine koje o tome
obavještava Ministarstvo.
VII. GRANIČNE
VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA UREĐAJE ZA LOŽENJE I PLINSKE TURBINE
Članak 106.
(1)
Odredbe ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz uređaja
za loženje i plinskih turbina koje se koriste za proizvodnju energije te iz
uređaja za loženje procesnih peći.
(2)
GVE propisane u ovoj glavi ne primjenjuju se na:
1.
dizelske, benzinske ili plinske motore,
2.
uređaje za loženje kod kojih se produkti izgaranja koriste izravno u
proizvodnom procesu, posebno za:
–
uređaje u kojima se produkti izgaranja koriste za izravno grijanje, sušenje ili
neki drugi način obrade predmeta ili materijala, na primjer peći za ponovno
zagrijavanje, peći za toplinsku obradu,
–
uređaje za naknadno spaljivanje, odnosno bilo koji tehnički uređaj namijenjen
za pročišćavanje otpadnih plinova izgaranjem, a koji ne radi kao zasebni uređaj
za loženje,
–
postrojenja za obnovu katalizatora iz kreking procesa,
–
postrojenja za pretvaranje vodikovog sulfida u sumpor,
–
reaktore koji se koriste u kemijskoj industriji,
–
baterijske peći na koks,
–
Cowper(ove) peći,
–
bilo koji tehnički uređaj koji služi za pogon vozila, broda ili zrakoplova,
–
plinske turbine koje se koriste na morskim platformama te
–
plinske turbine u istraživanju i testiranju.
Članak 107.
UREĐAJ ZA LOŽENJE |
KRUTO GORIVO I |
TEKUĆE I PLINSKO GORIVO |
Mali |
> 0,1 do 1 MW |
> 0,1 do 3 MW |
Srednji |
>1 do 50 MW |
> 3 do 50 MW |
Veliki |
>50 MW |
> 50 MW |
Članak 108.
(1)
U malim i srednjim ložištima, izuzimajući srednja ložišta s postupkom izgaranja
goriva u fluidiziranom sloju, smije se koristiti ugljen s udjelom sumpora do 1
g/MJ i udjelom pepela do 15%.
(2)
U malim, srednjim i velikim ložištima smiju se koristiti tekuća goriva, kruta
goriva, plinska goriva i goriva od biomase.
(3)
Ako se u uređajima za loženje suspaljuje otpad primjenjuju se odredbe iz glave
IX. ove Uredbe.
Članak 109.
(1)
GVE za uređaje za loženje i plinske turbine koje koriste dva ili više goriva
određuju se prema gorivu koje trenutno izgara. Pri prijelazu s krutog goriva na
plinsko i tekuće gorivo, vrijede GVE za kruto gorivo još tri sata nakon
izvršenog prijelaza.
(2)
Za uređaje za loženje i plinske turbine koje koriste dva i više goriva
istovremeno i za uređaje na koje se odnose odredbe članka 121. ove Uredbe i
uređaje obuhvaćene Planom iz članka 130. ove Uredbe GVE se određuje prema
sljedećoj jednadžbi:
gdje
su:
GVEuk
– granična vrijednost emisije kod ložišta s miješanim gorivom, svedena na
volumni udio kisika 0% u otpadnim plinovima,
GVEx
– granična vrijednost emisije za gorivo x, svedena na volumni udio kisika 0% u
otpadnim plinovima,
Quk
– ukupna toplina unesena u ložište izgaranjem miješanog goriva u MW,
Qx
– toplina unesena u ložište izgaranjem goriva x u MW,
x
– indeks vrste goriva,
N
– ukupan broj različitih vrsta goriva.
Članak 110.
(1)
Na velike uređaje za loženje koji koriste za izgaranje destilacijske ili preradbene
ostatke pri rafiniranju sirove nafte, same ili zajedno s ostalim gorivima,
primjenjuju se odredbe članka 112., 113., 115. i 117. ove Uredbe za gorivo s
najvećom graničnom vrijednosti emisije (u daljnjem tekstu: određujuće gorivo),
ako pri radu uređaja za loženje udio tog goriva u ukupnom zbroju toplinskih
učinaka svih goriva iznosi 50% i više.
(2)
Ako je udio određujućeg goriva manji od 50%, GVE određuje se razmjerno
toplinskom unosu kojega proizvodi pojedino gorivo u odnosu na zbroj toplinskih
učinaka koje proizvode sva goriva, na način da se:
1.
odrede GVE za svako gorivo posebno i svaku onečišćujuću tvar prema nominalnom
toplinskom učinku uređaja za loženje;
2.
GVE za gorivo s najvećom GVE prema odredbama ove glave (u slučaju da dva goriva
imaju istu GVE određujuće gorivo je gorivo s većim toplinskim učinkom),
izračunava se množenjem GVE za to gorivo sa faktorom dva te umanjivanjem
dobivenog rezultata s GVE za gorivo kojem je, ovom glavom, određena najmanja
GVE;
3.
GVE za ložište izračunava prema jednadžbi iz članka 109. stavka 2. ove Uredbe,
uz izuzetak da se za vrijednost GVEx za određujuće gorivo uvrštava izračunata
vrijednost iz točke 2. ovoga stavka.
(3)
Iznimno, za velika ložišta u rafineriji nafte, neovisno o vrsti goriva koje se
koristi, umjesto odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka, mogu se primijeniti i
sljedeće prosječne GVE za sumporov dioksid:
–
1000 mg/m3 u prosjeku za sve postojeće velike uređaje za loženje unutar
rafinerije nafte na jednoj lokaciji,
–
600 mg/m3 u prosjeku za sve nove velike uređaje za loženje unutar rafinerije
nafte na jednoj lokaciji, osim plinskih turbina.
(4)
Postupanje po stavku 1. i 2. ovoga članka ne smije uzrokovati povećane emisije
iz postojećih velikih uređaja za loženje.
Mali i srednji uređaji za loženje
Članak 111.
(1)
GVE za male uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i goriva od biomase
su:
|
GVE |
Zacrnjenje iz dimnjaka |
1 |
Toplinski
gubici u otpadnom plinu
|
17% |
Ugljikov monoksid |
1000 mg/m3 |
Volumni udio kisika,% |
7% (ugljen, vrtložno
loženje)
11% (drvo, biomasa) |
(2) GVE za srednje uređaje za loženje koji
koriste kruta goriva i goriva od biomase su:
|
GVE |
Toplinski
gubici u otpadnom plinu |
17% |
Krute čestice |
150 mg/m3 |
Oksidi sumpora izraženi
kao SO₂ |
2000 mg/ m3 |
Ugljikov monoksid |
500 mg/m3 |
Oksidi dušika izraženi
kao NO2 |
500 mg/m3
vrtložno izgaranje:
300 mg/m3 |
Volumni udio kisika, % |
7% (ugljen, vrtložno
loženje)
11% (drvo, biomasa) |
(3)
GVE za male i srednje uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva su:
|
Uređaj za loženje |
GVE |
Dimni broj |
Mali |
1 |
Toplinski gubici u otpadnom plinu |
Mali i srednji |
10% |
Krute čestice |
Srednji |
150 mg/m3 |
Ugljikov monoksid |
Mali i srednji |
175 mg/m3 |
Oksidi dušika izraženi kao NO2 |
Mali i srednji |
250 mg/m3 za plinsko ulje
350 mg/m3 za loživa
ulja |
Oksidi sumpora izraženi kao SO₂ |
Srednji |
1700 mg/m3 |
Volumni udio kisika |
Mali i srednji |
3% |
(4) GVE za male i
srednje uređaje za loženje koji koriste plinska goriva su:
|
Uređaj za loženje |
GVE |
Dimni broj |
Mali i srednji |
0 |
Toplinski gubici u
otpadnim plinovima |
Mali i srednji |
10% |
Ugljikov monoksid |
Mali i srednji |
100 mg/m3 |
Oksidi dušika izraženi
kao NO₂ |
Mali i srednji |
200 mg/m3 |
Volumni udio kisika |
Mali i srednji |
3% |
(5) GVE u stavku 1., 2. 3. i 4. ovoga članka
iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu
temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa.
(6)
Kod malih i srednjih uređaja za loženje te procesnih peći toplinski gubici u
otpadnim plinovima se ne određuju.
Veliki uređaji za
loženje
Članak 112.
(1)
GVE za nove velike uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i goriva iz
biomase, uz volumni udio kisika 6%, su:
|
Toplinska
snaga, MW |
GVE, mg/m3
|
Oksidi sumpora izraženi
kao SO2
Biomasa |
50 do 100
>100 |
850 200 200 |
Oksidi dušika izraženi
kao NO2
Biomasa |
>50 do 100
>100
>50 do 100
>100 do 300
>300 |
400 200 400 300 200 |
Krute čestice |
>50 do 100
> 100 |
50 30 |
Ugljikov monoksid |
|
250 |
(2) GVE za postojeće velike uređaje za loženje
koji koriste kruta goriva i goriva od biomase, uz volumni udio kisika 6%, su:
|
Toplinska snaga, MW |
GVE, mg/m3
|
Oksidi sumpora izraženi
kao SO2 |
>50 do 100
>100 do 500
>500 |
2000
2000 – 400 (linearni
pad)
400 |
Oksidi dušika izraženi
kao NO2 |
>50 do 500
>500 |
600
500 |
Krute čestice |
< 500
≥ 500 |
100
50 |
Ugljikov monoksid |
|
250 |
(3) GVE oksida dušika izraženih kao NO2 kod
postojećih velikih uređaja za loženje toplinske snage veće od 500 MW je 200
mg/m3 od 1. siječnja 2016. godine.
(4)
GVE u stavku 1., 2. i 3. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom
onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa.
Članak 113.
(1)
GVE za nove velike uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva, uz volumni
udio kisika 3%, su:
|
Toplinska snaga, MW |
GVE, mg/m3
|
Oksidi sumpora izraženi
kao SO2 |
>50 do 100
>100 do 300
> 300 |
850
400 – 200 (linearni
pad)
200 |
Oksidi dušika izraženi
kao NO2 |
>50 do 100
>100 |
400
200 |
Krute čestice |
>50 do 100
>100 |
50
30 |
Ugljikov monoksid |
|
175 |
(2) GVE za postojeće velike uređaje za loženje
koji koriste tekuća goriva, uz volumni udio kisika 3%, su:
|
Toplinska snaga, MW |
GVE, mg/m3
|
Oksidi sumpora izraženi
kao SO2 |
>50 do 300
>300 do 500
> 500 |
1700
1700 – 400 (linearni
pad)
400 |
|
>50 do 500
>500 |
450
400 |
Krute čestice |
|
50 |
Ugljikov monoksid |
|
175 |
(3) GVE u stavku 1. i 2. ovog članka iskazane su
masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature
273 K i tlaka 101,3 kPa.
(4)
GVE krutih čestica je 100 mg/m3 za velika ložišta toplinske snage manje od 500
MW ako koriste tekuće gorivo sa sadržajem pepela više od 0,06%.
Članak 114.
(1)
Ako se ne može primijeniti članak 112. stavak 1. ove Uredbe, zbog visokog
sadržaja sumpora u domaćem krutom gorivu, primjenjuju se stupnjevi
odsumporavanja ili GVE oksida sumpora izraženih kao SO2:
Vrsta |
Toplinska snaga, MW |
Stupanj |
GVE mg/m3 |
Kruto |
>50 do 300 >300 |
92 95 |
300 400 |
(2) Ako se ne može primijeniti članak 112.
stavak 2. ove Uredbe, zbog visokog sadržaja sumpora u domaćem krutom gorivu,
primjenjuju se stupnjevi odsumporavanja:
Vrsta goriva |
Toplinska snaga, MW |
Stupanj odsumporavanja, % |
Kruto gorivo |
>50 do 100 >100 do 300 >300 >500 |
60 75 90 94 |
Članak 115.
(1)
GVE za nove velike uređaje za loženje koji koriste plinska goriva, uz volumni
udio kisika 3%, su:
|
Toplinska |
GVE, mg/m3
|
Oksidi sumpora izraženi
kao SO2 |
|
35 5 (za ukapljeni plin) 400 (za niskoenergetski plin iz koksne peći) 200 (za plin iz visoke peći) |
Oksidi dušika izraženi
kao NO2:
– plinsko gorivo
– za prirodni plin1/ |
>50 i više
>50 do 300
>300 |
200 150 100 |
Krute čestice |
|
5 10 (za plin iz visoke peći) 30 (za plin nastao pri proizvodnji čelika) |
Ugljikov monoksid |
|
ze: 11pt">
|
1/Prirodni
plin je prirodni metan s najviše 20% volumnog udjela inertnih i drugih
sastavnih dijelova.
(2)
GVE za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste plinska goriva, uz
volumni udio kisika 3%, su:
|
Toplinska snaga, MW |
GVE, mg/m3
|
Oksidi sumpora izraženi
kao SO2 |
|
35
5 (za ukapljeni plin)
800 (za niskoenergetski
plin nastao isplinjavanjem iz rafinerijskog ostatka)
50 (za plin nastao
isplinjavanjem ugljena) |
Oksidi dušika izraženi
kao NO2 |
>50 do 500
>500 |
300
200 |
Krute čestice |
|
5
10 (za plin iz visoke
peći)
50 (za plin nastao pri
proizvodnji čelika) |
Ugljikov monoksid |
|
100 |
(3) GVE u stavku 1. i 2. ovoga članka iskazane
su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu
temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa.
Plinske turbine
Članak 116.
U
plinskim turbinama smije se koristiti tekuće gorivo i plinsko gorivo.
Članak 117.
(1)
GVE za nove plinske turbine toplinske snage veće od 50 MW, uz volumni udio
kisika 15%, su:
|
Toplinska snaga, MW |
GVE, mg/m3 |
Krute čestice: – tekuće gorivo – plinsko gorivo |
|
50 5 10 (za plin iz visoke peći) 50 (za plin nastao pri proizvodnji čelika) |
Ugljikov monoksid
|
|
100 |
Oksidi sumpora izraženi kao SO2: – tekuće gorivo – plinsko gorivo |
>50 do ≤ 300
>300 do ≤ 500 > 500 |
1700 1700 – 400 (linearni pad) 400 35 5 (za ukapljeni plin) 800 (za niskoenergetski plin nastao isplinjavanjem
iz rafinerijskog ostatka) 50 (za plin nastao isplinjavanjem ugljena) |
Oksidi dušika izraženi kao NO2: (kod
opterećenja većeg od 70%): tekuće gorivo: – plinsko gorivo (osim prirodnog plina) – prirodni plin1/ |
|
120 120 502/ |
1/Prirodni
plin je prirodni metan s najviše 20% volumnog udjela inertnih i drugih
sastavnih dijelova.
2/GVE
je 75 mg/m3 u slučajevima kada je stupanj djelovanja utvrđen sukladno uvjetima
temeljnog opterećenja prema ISO standardima:
–
kod plinskih turbina koje se koriste u kombiniranim sustavima za proizvodnju
topline i energije i čiji je ukupan stupanj djelovanja veći od 75%
–
kod plinskih turbina za mehaničke pogone,
–
kod plinskih turbina koje se koriste u kombiniranom ciklusu proizvodnje čiji je
ukupan stupanj djelovanja veći od 55%.
(2)
GVE za postojeće plinske turbine, uz volumni udio kisika 15%, su:
Krute
čestice: –
količina otpadnih plinova ≤ 60 000 m3/h
– količina otpadnih plinova > 60 000 m3/h |
dimni
broj 3 dimni
broj 2, pri puštanju
u rad dimni broj 3 |
Ugljikov
monoksid |
100
mg/m3 |
Oksidi
sumpora izraženi kao SO2: uobičajeno
tekuće gorivo: plinsko
gorivo: – snaga
turbine ≤50 MW – snaga
turbine >50 MW |
do 1%
sumpora 800
mg/m3 200
mg/m3 |
Oksidi dušika
izraženi kao NOx (kod opterećenja većeg od 70%): uobičajeno
tekuće gorivo i plinsko gorivo: – snaga
turbine ≤50 MW – snaga
turbine >50 MW |
200
mg/m3 150
mg/m3 |
(3) GVE iz stavka 1. ovoga članka iskazane su
masenom koncentracijom ugljikovog monoksida, oksida sumpora izraženih kao SO2 i
oksida dušika izraženih kao NO2 u suhom otpadnom plinu temperature 273 K i
tlaka 101,3 kPa.
(4)
GVE oksida dušika izraženih kao NOx za jednostupanjske plinske turbine iz
stavka 1. ovoga članka koje koriste prirodni plin i čiji je stupanj djelovanja
veći od 35% utvrđen sukladno uvjetima opterećenja prema ISO standardima,
određuje se prema izrazu 50xç/35 gdje je ç stupanj djelovanja plinske turbine
izražen u postotku (sukladno uvjetima opterećenja prema ISO standardima).
(5)
GVE iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnosi se na plinske turbine za
proizvodnju energije u nuždi koje rade manje od 500 sati godišnje. (1)
GVE za postojeće plinske turbine koje rade više od 500 sati ali manje od 2000
sati godišnje su:
Krute čestice:
– količina otpadnih
plinova ≤ 60.000 m3/h
– količina otpadnih
plinova > 60.000 m3/h
dimni broj 3
dimni broj 2, pri
puštanju u rad 3
Ugljikov monoksid
100 mg/m3
Oksidi dušika izraženi
kao NO2:
– količina otpadnih
plinova ≤ 60 000 m3/h
– količina otpadnih
plinova > 60 000 m3/h
300 mg/m3
350 mg/m3 (2) GVE iz stavka 1. ovoga članka iskazane su
masenom koncentracijom ugljikovog monoksida i oksida dušika izraženih kao NO2 u
suhom otpadnom plinu temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa, za zadani volumni
udio kisika 15%. Ako
se otpadni plinovi pri izlasku iz plinske turbine koriste za proizvodnju pare
ili zagrijavanje vode (plinski kombi-blok) i pri tome dodatno izgara gorivo
(kotao na otpadnu toplinu), za ukupne otpadne plinove iz turbine koji
predstavljaju zbroj plinova iz turbine i plinova zbog izgaranja u kotlu na
otpadnu toplinu, GVE se određuje prema sljedećoj jednadžbi: GVEkombi
= (Qpt/Quk)·GVEpt + (Qkt/Quk)·GVEkt gdje
su: GVEkombi
– granična vrijednost emisije za plinski kombi-blok, svedena na volumni udio
kisika 0% u otpadnim plinovima, GVEkt
– granična vrijednost emisije za ložište, svedena na volumni udio kisika 0% u
otpadnim plinovima, Qpt
– toplina goriva u jedinici vremena za plinsku turbinu u MW, Qkt
– toplina goriva u jedinici vremena za ložište u MW, GVEpt
– granična vrijednost emisije za plinsku turbinu, svedena na volumni udio
kisika 0% u otpadnim plinovima, Quk
– (Qpt + Qkt) u MW. Članak 120. Ako
se planira promjena u radu za postojeći veliki uređaj za loženje ili plinsku
turbinu koja ima znatan štetan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš, primjenjuju
se GVE za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice propisane ovom
glavom za nove velike uređaje za loženje i plinske turbine, a koje se određuju
u dozvoli izdanoj prema posebnom propisu. (1)
Ako se veliki uređaj za loženje ili plinska turbina proširuje za najmanje 50 MW
toplinske snage, za taj novi uređaj za loženje ili plinsku turbinu primjenjuju
se GVE određene ovom glavom, a određuju se prema toplinskoj snazi cijelog
uređaja odnosno turbine. (2)
Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na velike uređaje za
loženje iz članka 110. stavka 1., 2. i 3. ove Uredbe. (3)
Kod planiranja izgradnje novoga velikog uređaja za loženje ili plinske turbine
i proširenja uređaja iz stavka 1. ovoga članka mora se razmotriti tehnička i
ekonomska izvodljivost uređaja za kombiniranu proizvodnju topline i energije. (4)
Dva ili više velikih uređaja za loženje koji su pušteni u rad ili kojima je
građevinska dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987. godine a koji su, uzimajući u
obzir tehničke i ekonomske čimbenike, konstruirani tako da se njihovi otpadni
plinovi ispuštaju kroz zajednički dimnjak, takva se postrojenja smatraju jednim
uređajem za loženje. Članak 122. (1)
Emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima iz malih uređaja za loženje se
utvrđuje povremenim mjerenjem, najmanje jedanput u dvije godine. (2)
Zacrnjenje otpadnog plina kod malih uređaja za loženje koji koriste kruto
gorivo se utvrđuje povremenim mjerenjem, najmanje jedanput godišnje. Emisija
onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima iz srednjih uređaja za loženje se
utvrđuje povremenim mjerenjem, najmanje jedanput godišnje. (1)
Emisija SO2, NO2, CO, krutih čestica, temperatura, volumni udio kisika i
emitirani maseni protok otpadnih plinova iz novih velikih uređaja za loženje
toplinske snage veće od 100 MW koji koriste kruta i tekuća goriva utvrđuje se
kontinuiranim mjerenjem. (2)
Emisija SO2, NO2, CO, krutih čestica, volumni udio kisika, emitirani maseni
protok i temperatura u otpadnim plinovima iz novih velikih uređaja za loženje
toplinske snage veće od 100 MW koji koriste plinska goriva osim prirodnog plina
utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem. (3)
Emisija NO2, CO, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u
otpadnim plinovima iz novih velikih uređaja za loženje toplinske snage veće od
100 MW koji koriste prirodni plin kao gorivo utvrđuje se kontinuiranim
mjerenjem. (4)
Emisija SO2, NO2, CO, krutih čestica, temperatura, volumni udio kisika i
emitirani maseni protok otpadnih plinova iz novih velikih uređaja za loženje
toplinske snage veće od 50 MW ali manje od 100 MW koji koriste kruta, tekuća i
plinska goriva utvrđuje se svakih šest mjeseci. (5)
Emisija SO2, NO2, CO, krutih čestica, temperatura, volumni udio kisika i
emitirani maseni protok otpadnih plinova iz postojećih velikih uređaja za
loženje koji koriste kruta i tekuća goriva utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem. (6)
Emisija NO2, CO, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u
otpadnim plinovima iz postojećih velikih uređaja za loženje koji koriste
plinska goriva utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem. (7)
Emisije SO2 i krutih čestica kod velikih uređaja za loženje u kojima izgara
prirodni plin utvrđuju se svakih šest mjeseci. (8)
Kod uređaja za odsumporavanje otpadnih plinova, stupanj odsumporavanja utvrđuje
se kontinuiranim mjerenjem, ako se primjenjuje članak 114. ove Uredbe. (1)
Mjerenje emisije iz članka 124. ove Uredbe provodi se za svako ložište posebno. (2)
Ako se emisije mjere kontinuirano za više postojećih ložišta zajedno jedanput
godišnje mora se obaviti mjerenje za svako ložište posebno. (1)
Emisija CO, SO2, NO2, krute čestice, volumni udio kisika, emitirani maseni
protok i temperatura u otpadnim plinovima iz novih plinskih turbina na tekuće i
plinsko gorivo, osim prirodnog plina, s toplinskom snagom većom od 100 MW
utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem. (2)
Emisija CO, NO2, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u
otpadnim plinovima iz novih plinskih turbina toplinske snage veće od 100 MW
koji koriste prirodni plin kao gorivo utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem. (3)
Emisije SO2 i krutih čestica u otpadnim plinovima iz novih plinskih turbina
koja koriste prirodni plin kao gorivo utvrđuje se povremenim mjerenjem svakih
šest mjeseci. (4)
Em"'>(4)
EmSO2, NO2, krute čestice, volumni udio kisika i temperatura u
otpadnim plinovima iz novih plinskih turbina na tekuće i plinsko gorivo s
toplinskom snagom većom od 50 MW ali manjom od 100 MW utvrđuje se svakih šest
mjeseci. (5)
Emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima iz postojećih plinskih turbina
na tekuće i plinsko gorivo utvrđuje se povremenim mjerenjem, najmanje jedanput
godišnje. Članak 127. (1)
Smatra se da su udovoljene GVE propisane u ovoj glavi za nove stacionarne
izvore ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini: –
sve važeće srednje 24-satne vrijednosti manje od GVE, –
95% svih važećih srednjih satnih vrijednosti tijekom godine manje od 2 GVE. (2)
Važeće srednje vrijednosti utvrđuju se na sljedeći način: –
vrijednosti skupine od 95% pouzdanih rezultata pojedinačnih mjerenja ne smiju
biti veće od GVE za 20% za sumporov dioksid, 20% za dušikove okside i 30% za
krute čestice, –
važeća srednja satna i dnevna vrijednost mora biti određena na temelju
izmjerenih važećih srednjih satnih vrijednosti nakon što se izdvoji skupina
pouzdanih vrijednosti iz prethodne alineje, –
mjerenja u danu u kojem su više od tri srednje satne vrijednosti nevažeće zbog
neodržavanja sustava za kontinuirano mjerenje emisija, smatraju se nevažećima, –
ako je više od deset dana u godini nevažeće iz razloga navedenog u prethodnoj
alineji operater je dužan poduzeti mjere kojima će postići pouzdanost rada
sustava za kontinuirano mjerenje emisija. (3)
Smatra se da su udovoljene GVE propisane u ovoj glavi za postojeće stacionarne
izvore ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini: –
sve važeće srednje mjesečne (kalendarske) vrijednosti manje od GVE, –
za SO2 i krute čestice 97% svih važećih 48-satnih srednjih vrijednosti manje od
1,1 GVE, –
za NO2 95% svih važećih 48-satnih srednjih vrijednosti manje od 1,1 GVE. (4)
U slučajevima iz članka 114. ove Uredbe, smatra se da su udovoljeni stupnjevi
odsumporavanja, ako rezultati kontinuiranog mjerenja pokazuju da sve srednje
vrijednosti kalendarskog mjeseca ili sve srednje vrijednosti operativnog
mjeseca zadovoljavaju tražene stupnjeve odsumporavanja. (5)
Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. i 3. ovoga članka izuzimaju se
mjerene vrijednosti dobivene uključivanjem stacionarnog izvora u rad i
isključivanjem stacionarnog izvora. (6)
Smatra se da stacionarni izvor udovoljava postavljenim uvjetima ako srednja
vrijednost temeljena na odgovarajućem broju mjerenja u reprezentativnim
uvjetima ne prelazi GVE kod prvog i povremenog mjerenja. (7)
Operater je dužan redovito pratiti udio sumpora u gorivu koje izgara u velikom
uređaju za loženje i plinskoj turbini. (8)
Mjerni sustavi za kontinuirana mjerenja podliježu kontroli, najmanje jedanput
godišnje, koja se provodi paralelnim mjerenjima primjenom istih mjernih metoda. (1)
Veliki uređaji za loženje i plinske turbine smiju raditi bez uređaja za
smanjenje emisija u otpadnom plinu najviše 24 sata neprekidno odnosno 120 sati
s prekidima u kalendarskoj godini. (2)
U slučaju kvara na uređaju za smanjenje emisija u otpadnom plinu kod velikog
uređaja za loženje ili plinske turbine, koje nije otklonjeno u roku 24 sata,
rad velikog uređaja za loženje ili plinske turbine mora se smanjiti ili
prekinuti ili koristiti gorivo koje uzrokuje manje onečišćenje zraka. (3)
Prekid rada uređaja za smanjenje emisija u otpadnom plinu kod velikog uređaja
za loženje i plinske turbine, prekid isporuke nisko sumpornog goriva i plina
mora se odmah po isteku roka iz stavka 2. ovoga članka prijaviti poglavarstvu
Grada Zagreba, grada i općine koje o tome obavještava Ministarstvo. 4)
U cilju osiguranja opskrbe energijom i ako zamjenski uređaj za loženje uzrokuje
veće onečišćenje zraka od uređaja za loženje kod kojeg je uređaj za smanjenje
emisija u kvaru, mogu se produžiti rokovi iz stavka 1. i 2. ovoga članka. (5)
Iznimno dozvoljeno je prekoračenje GVE za sumporov dioksid za veliki uređaj za
loženje koji koristi tekuće gorivo od propisanih GVE odredbama ove Uredbe ako
dođe do prekida opskrbe tog goriva, najduže na šest mjeseci. (6)
Veliki uređaj za loženje u kojem se koristi isključivo plinsko gorivo smije
najduže deset dana koristiti drugo gorivo zbog nenadanog prekida u opskrbi
plinom ako postoji potreba za održavanjem opskrbe energijom. (7)
Odluku o izuzeću iz stavka 1., 2. i 6. ovog članka i dozvoljenim Gvoljenim Gka
5. ovoga članka kod uređaja za proizvodnju energije ili kombiniranu proizvodnju
topline i energije donosi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva uz
suglasnost Ministarstva, a kod uređaja koji proizvode samo toplinu odluku o
izuzeću donosi poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine koje o tome
obavještava Ministarstvo.
Obveze
vlasnika ili korisnika velikih uređaja za loženje i plinskih turbina (1)
Vlasnik ili korisnik velikog uređaja za loženje i plinske turbine dužan je
dostaviti Ministarstvu Program smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak i
usklađenja emisija postojećih velikih uređaja za loženje i plinskih turbina s
GVE propisanim ovom glavom do 31. prosinca 2007. godine. (2)
Program iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati sljedeće podatke za svaki
veliki uređaj za loženje i plinsku turbinu: –
tehničke podatke o velikom uređaju za loženje i plinskoj turbini (tip goriva,
snagu postrojenja, godišnji broj sati rada, i sl.), –
godišnje emisije SO2, NOx i krutih čestica za razdoblje 2000. do 2006. godina, –
godišnje emisije sumporovog dioksida od 2000. do 2006. prije postupka odsumporavanja
(za slučaj gdje se primjenjuje odsumporavanje), –
stupanj odsumporavanja koji se primjenjuje, –
ukupni godišnji protok otpadnih plinova od 2000. do 2006. godine, –
mjere za postizanje smanjenja emisija (na pr. promjena vrste goriva, promjena u
vođenju procesa izgaranja, uvođenje novih uređaja za izgaranje goriva, primjena
uređaja za smanjenje emisija, prestanak rada postrojenja i dr.), –
vremenski raspored provedbe mjera iz Programa, –
procjena sredstava potrebnih za ostvarenje mjera iz Programa, –
analiza troškova i time stvorene koristi. (1)
Prema programima smanjivanja emisija iz članka 129. ove Uredbe izrađuje se Plan
smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica kod
velikih uređaja za loženje i plinskih turbina na području Republike Hrvatske. (2)
Nositelj izrade Plana iz stavka 1. ovoga članka je Ministarstvo u suradnji s
Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva. (3)
Plan iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske. (1)
Ako vlasnik ili korisnik velikog uređaja za loženje ili plinske turbine, u roku
određenom u članku 129. stavku 1. ove Uredbe ne dostavi Ministarstvu Program
smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak inspektor zaštite okoliša
rješenjem će narediti dostavu Programa sukladno članku 86. alineji 2. Zakona o
zaštiti zraka. (2)
Ako vlasnik ili korisnik velikog uređaja za loženje ili plinske turbine ne
izvrši rješenjem naređenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka, inspektor zaštite
okoliša nadziranu osobu prisilit će na izvršenje novčanom kaznom u iznosu
propisanom u članku 83. stavku 1. Zakona o zaštiti zraka. Članak 132. (1)
Odredbe ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu motora s
unutarnjim izgaranjem koji se koriste za proizvodnju električne energije,
topline ili za proizvodnju mehaničke energije. (2)
GVE propisane u ovoj glavi ne primjenjuju se kod motora za proizvodnju energije
u nuždi. U
motorima s unutarnjim izgaranjem smije se koristiti tekuće gorivo. Članak 134. (1)
GVE oksida dušika izraženih kao Nox za motore s unutarnjim izgaranjem su: GVE, mg/m3 Motori s paljenjem na svjećicu (Otto motori), > 1 MWt: – motori sa slabim izgaranjem – svi ostali motori 250 500
Motori s kompresijskim
paljenjem (= Diesel motori),
5 MWt:
– gorivo: prirodni plin
(motori s mlaznim paljenjem)
– gorivo: teško loživo
ulje
– gorivo: diesel ulje
ili plinsko ulje 500 600 500 (2) GVE iz stavka 1. ovoga članka iskazane su
masenom koncentracijom onečišćujućih tvari, u suhom otpadnom plinu temaprature
273 K i tlaka 101,3 kPa, uz volumni udio kisika 5%. Članak 135. Emisija
NOx i volumni udio kisika u otpadnim plinovima iz motora s unutarnjim
izgaranjem utvrđuje se povremenim mjerenjem, najmanje jedanput godišnje. Članak 136. Odredbe
ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod procesa
termičke obrade otpada (spalionice otpada), procesa suspaljivanja otpada i
krematorija. Odredbe
ove glave ne primjenjuju se na stacionarne izvore u kojima se spaljuje: –
otpad koji nastaje pri istraživanju ili iskorištavanju izvora nafte i plina na
postrojenjima na otvorenom moru koji se na tim postrojenjima i spaljuje, –
radioaktivni otpad, –
otpad životinjskog porijekla,
Članak 118.
Članak 119.
Članak 121.
Praćenje emisije
Članak 123.
Članak 124.
Članak 125.
Članak 126.
Vrednovanje rezultata
mjerenja
Članak 128.
Članak 129.
Članak 130.
Članak 131.
VIII. GRANIČNE
VRIJEDNOSTI EMISIJE ZA MOTORE S UNUTARNJIM IZGARANJEM
Članak 133.
4-taktni,
Praćenje emisije
IX. GRANIČNE VRIJEDNOSTI
EMISIJA ZA PROCESE TERMIČKE OBRADE OTPADA
Članak 137.
te
na eksperimentalne pogone koji se koriste za istraživanje, razvoj i ispitivanje
radi unaprjeđenja postupka spaljivanja i koji godišnje obrađuju manje od 50
tona otpada.
Članak 138.
(1)
Ako se u stacionarnom izvoru iz članka 136. ove Uredbe suspaljuje opasni otpad,
udio toplinskog učinka izgaranja otpada u ukupnom toplinskom učinku
stacionarnog izvora ne smije prijeći 40%.
(2)
Ako se u stacionarnom izvoru iz stavka 1. ovoga članka suspaljuje više od 40%
opasnog otpada postrojenje se smatra spalionicom otpada.
(3)
U stacionarnom izvoru iz stavka 1. ovoga članka nije dopušteno suspaljivati
otpadna maziva ulja III. i IV. kategorije prema Pravilniku o gospodarenju
otpadnim uljima.
Članak 139.
GVE
kod spalionica otpada iskazuju se masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u
suhom otpadnom plinu temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa, za volumni udio
kisika 11%.
GVE
kod postrojenja u kojima se suspaljuje otpad iskazuje se masenom koncentracijom
onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa,
za volumni udio kako je određen za te izvore u ovoj glavi.
GVE
kod postrojenja u kojima se suspaljuju otpadna maziva ulja I. i II. kategorije
iskazuju se masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu
temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa, za volumni udio kisika 3%.
Članak 140.
(1)
GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod spalionica otpada su vrijednosti
onečišćujućih tvari u otpadnom plinu propisane prema srednjim vrijednostima
masenih koncentracija onečišćujućih tvari u određenom vremenskom razdoblju.
(2)
GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu spalionica otpada, propisane u odnosu
prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:
Onečišćujuća tvar |
GVE (mg/m3) |
Ukupne praškaste tvari
(krute čestice) |
10 |
Organske tvari u obliku
plina i pare, izražene kao ukupni organski ugljik (TOC) |
10 |
Klorovodik (HCl) |
10 |
Fluorovodik (HF) |
1 |
Sumporov dioksid (SO₂)
|
50 |
Dušikovi spojevi
izraženi kao NO2 za postojeće spalionice s nazivnim kapacitetom
većim od 6 t/h otpada ili nove spalionice |
200 |
Dušikovi spojevi
izraženi kao NO2, za postojeće spalionice s nazivnim kapacitetom
od 6 t/h otpada ili manje |
400 |
(3) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu
spalionica otpada, propisane u odnosu prema srednjim polusatnim vrijednostima,
su:
Onečišćujuća tvar |
GVE, (100%) Aa/ (mg/m3) |
GVE, (97%) Bb/ (mg/m3) |
Ukupne praškaste tvari
(krute čestice) |
30 |
10 |
Organske tvari u obliku
plina i pare, izražene kao ukupni organski ugljik |
20 |
10 |
Vodikov klorid (HCl) |
60 |
10 |
Vodikov fluorid (HF) |
4 |
2 |
Sumporov dioksid (SO2)
|
200 |
50 |
Dušikovi
spojevi izraženi kao NO2 za postojeće spalionice s nazivnim
kapacitetom većim od 6 t/h ili za nove spalionice |
400 |
200 |
a/100%
A znači da niti jedna od srednjih polusatnih vrijednosti ne smije prijeći GVE.
b/97%
B znači da 97% srednjih polusatnih vrijednosti tijekom godine ne smije prijeći GVE.
(4)
GVE za ugljikov monoksid (CO) u otpadnom plinu spalionice otpada (izuzimajući
razdoblje uključivanja i isključivanja spalionice) su:
–
50 mg/m3 za sve izmjerene dnevne srednje vrijednosti,
–
100 mg/m3 za sve izmjerene polusatne srednje vrijednosti unutar 24 sata,
–
150 mg/m3 za 95% svih izmjerenih 10-minutnih srednjih vrijednosti.
(5)
Iznimno, za spalionicu otpada koja primjenjuje postupak izgaranja u
fluidiziranom sloju, u dozvoli izdanoj prema posebnom propisu može se odrediti
GVE za ugljikov monoksid (CO) do najviše 100 mg/m3 kao srednja satna
vrijednost.
(6)
GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu spalionice otpada, uključujući i
emisije teških metala i njihovih spojeva u obliku pare i plina, propisane u
odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne
većim od 8 sati, su:
– |
kadmija i njegovih spojeva, izraženo kao kadmij (Cd) i talija i njegovih spojeva, izraženo kao talij (Tl), |
ukupno |
0,05 mg/m3 |
– |
žive i njezinih spojeva, izraženo kao živa (Hg) |
|
0,05 mg/m3 |
– |
antimona i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao antimon (Sb), |
|
|
|
arsena i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao arsen (As), |
|
|
|
olova i njegovih spojeva, |
|
|
– |
izraženo kao olovo (Pb), |
|
|
|
kroma i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao krom (Cr), |
|
|
|
kobalta i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao kobalt (Co), |
|
|
|
bakra i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao bakar (Cu), |
|
|
|
mangana i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao mangan (Mn), |
|
|
|
nikla i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao nikal (Ni) i |
|
|
|
vanadija i njegovih spojeva, |
|
|
|
izraženo kao vanadij (V) |
ukupno |
0,5 mg/m3. |
(7) GVE dioksina i
furana u otpadnom plinu spalionice otpada izmjerenih u razdoblju uzimanja
uzoraka ne manjem od 6 sati i ne većem od 8 sati je 0,1 ng/ m3. Za određivanje
GVE dioksina i furana moraju se koncentracije dioksina i furana pomnožiti s
ekvivalentnim faktorima prije njihovog zbrajanja, prema faktoru ekvivalentne
toksičnosti:
|
|
Faktor |
|
2,3,7,8 |
-tetraklordibenzodioksin (TCDD) |
1 |
|
1,2,3,7,8 |
-pentaklordibenzodioksin (PeCDD) |
0,5 |
|
1,2,3,4,7,8 |
-heksaklordibenzodioksin (HxCDD) |
0,1 |
|
1,2,3,6,7,8 |
-heksaklordibenzodioksin (HxCDD) |
0,1 |
|
1,2,3,7,8,9 |
-heksaklorodibenzodioksin (HxCDD) |
0,1 |
|
1,2,3,4,6,7,8 |
-heptaklordibenzodioksin (HpCDD) |
0,01 |
|
|
-oktaklorodibenzodioksin (OCDD) |
0,001 |
|
2,3,7,8 |
-tetraklordibenzofuran (TCDF) |
0,1 |
|
2,3,4,7,8 |
-pentaklordibenzofuran (PeCDF) |
0,5 |
|
1,2,3,7,8 |
-pentaklorodibenzofuran (PeCDF) |
0,05 |
|
1,2,3,4,7,8 |
-heksaklordibenzofuran (HxCDF) |
0,1 |
|
1,2,3,7,8,9 |
-heksaklordibenzofuran (HxCDF) |
0,1 |
|
1,2,3,6,7,8 |
-heksaklordibenzofuran (HxCDF) |
0,1 |
|
2,3,4,6,7,8 |
-heksaklordibenzofuran (HxCDF) |
0,1 |
|
1,2,3,4,6,7,8 |
<0pt'>
<98bezuvl align="left" style='text-align:left'>
-heptaklordibenzofuran
(HpCDF) 98bezuvl>0pt'> |
0,01 |
|
1,2,3,4,7,8,9 |
-heptaklordibenzofuran (HpCDF) |
0,01 |
|
|
-oktaklordibenzofuran (OCDF) |
0,001 |
Članak 141.
(1)
Ako se suspaljuje otpad, GVE iz članka 140. ove Uredbe vrijede za volumni udio
otpadnih plinova koji je nastao izgaranjem otpada.
(2)
Ukupna granična vrijednost emisije (C) svake odgovarajuće onečišćujuće tvari i
ugljikovog monoksida u otpadnom plinu koji nastaju kod suspaljivanja otpada
mora se izračunati prema sljedećem izrazu (pravilo miješanja):
Votpad
· Cotpad + Vproc · Cproc
C
= --------------------------------------
Votpad
+ Vproc
gdje
su:
Votpad:
volumen otpadnog plina nastalog spaljivanjem samo otpada, koji je određen prema
onom otpadu koji je u posebnoj dozvoli za rad postrojenja naveden kao otpad
koji ima najmanju toplinsku vrijednost uz standardne uvjete iz članka 139. ove
Uredbe.
Ako
se koristi opasan otpad, a nastala toplina pri izgaranju takvog otpada iznosi
manje od 10% ukupno oslobođene topline u postrojenju, Votpad mora se izračunati
za količinu otpada koji bi, da se spaljuje, davao 10% oslobođene topline pri
istoj ukupnoj oslobođenoj toplini (otpada i goriva);
Cotpad:
GVE onečišćujućih tvari i ugljikovog monoksida propisane u članku 140. ove
Uredbe;
Vproc:
volumen otpadnog plina koji u procesu nastaje izgaranjem goriva koje uobičajeno
izgara u stacionarnom izvoru (isključujući otpad), iskazan prema udjelu kisika,
temperaturi i tlaku propisanim za tu vrstu goriva. Ako za pojedini stacionarni
izvor nije propisan udio kisika, mora se računati sa stvarnim udjelom kisika u
otpadnom plinu ne uzimajući u obzir razrjeđivanja dodatnim zrakom koji nije
nužan za odvijanje procesa;
Cproc:
granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u otpadnom plinu propisane
odredbama ove glave za pojedine stacionarne izvore ili se, u slučaju da takvi
podaci ne postoje, uzimaju granične vrijednosti emisije za relevantne
onečišćujuće tvari i ugljikov monoksid u otpadnom plinu postrojenja koje su
sukladne s propisima za takva postrojenja kada ona koriste gorivo koje
uobičajeno izgara (bez dodavanja otpada). Ako ne postoje propisi za takva
postrojenja, primjenjuju se granične vrijednosti emisija propisane u dozvoli
izdanoj prema posebnom propisu. U slučaju nepostojanja tako dozvoljenih
vrijednosti primjenjuju se stvarne masene koncentracije onečišćujućih tvari u
otpadnom plinu;
C:
ukupna granična vrijednost emisije, odnosno propisana vrijednost za CO i
relevantne onečišćujuće tvari, zamjenjuje GVE propisane u članku 140. ove
Uredbe. Ukupni sadržaj kisika, koji zamjenjuje standardni sadržaj kisika iz
članka 139. ove Uredbe, računa se na temelju gornjeg sadržaja uzimajući u obzir
parcijalne volumene.
(3)
Ako se suspaljuje opasni otpad, GVE onečišćujućih tvari iz članka 140. ove
Uredbe izračunavaju se prema stavku 2. ovoga članka.
Članak 142.
Onečišćujuće
tvari i CO koji ne nastaju neposredno spaljivanjem opasnog otpada ili pri
izgaranju goriva (na primjer materija nužnih za proizvodnju ili od proizvoda),
kao i CO koji neposredno nastaje pri takvom spaljivanju ili izgaranju, ne uzima
se u obzir ako:
–
su više koncentracije CO u plinovitim produktima izgaranja potrebne za proces
proizvodnje,
–
je Cotpad za dioksine i furane udovoljen.
Suspaljivanje
otpada
Članak 143.
Za
tehnološke procese dobivanja cementa ukupne granične vrijednosti emisija (C) onečišćujućih
tvari pri suspaljivanju otpada u otpadnom plinu, propisane u odnosu prema
srednjim dnevnim vrijednostima, su:
Onečišćujuća tvar |
C (mg/m3) |
Ukupna praškasta tvar |
30 |
Sumporov dioksid (SO2) |
50 |
Organske tvari u obliku
para ili plinova
izražene kao ukupni
organski ugljik (TOC) |
10 |
Vodikov klorid (HCl) |
10 |
Vodikov fluorid (HF) |
1 |
Dušikovi spojevi
izraženi kao NO₂ za nova postrojenja |
500 |
Dušikovi spojevi
izraženi kao NO₂ za postojeća postrojenja |
800 |
Cd + Tl |
0,05 |
Hg |
0,05 |
Sb + As + Pb + Cr + Co
+ Cu +Mn + Ni + V |
0,5 |
Dioksini i furani |
0,1 ng/m3 |
(2) Ukupne granične vrijednosti emisija (C) u
stavku 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u
suhom otpadnom plinu temperature 273 K i tlaka 101,3 kPa, uz volumni udio
kisika 10%.
(3)
Za postojeće tehnološke procese iz stavka 1. ovoga članka ukupna granična
vrijednost emisije (C) sumporovog dioksida je najviše 400 mg/m3 te organske
tvari u obliku para ili plinova izraženih kao ukupni organski ugljik je 80
mg/m3.
Članak 144.
Za
uređaje za loženje koji koriste kruta goriva granične vrijednosti emisija onečišćujućih
tvari u otpadnom plinu pri suspaljivanju otpada, propisane u odnosu prema
srednjim dnevnim vrijednostima, uz volumni udio kisika 6%, su:
Vrijednosti Cproc za
kruto gorivo (mg/m3) |
||||
Onečišćujuća tvar |
< 50 MWt |
50-100 MWt |
100-300 MWt |
> 300 MWt |
SO2
Općenito
Domaće gorivo |
|
850
ili stupanj odsumporavanja >
90% |
850 do 200 (linearno smanjenje od
100-300 MWt)
ili stupanj odsumporavanja
> 92% |
200
ili stupanj odsumporavanja
> 95% |
NOx |
|
dth:100%'>
|
300 |
200 |
Krute čestice |
50 |
50 |
30 |
30 |
Članak 145.
Za
uređaje za loženje koji koriste gorivo od biomase granične vrijednosti emisija
onečišćujućih tvari u otpadnom plinu pri suspaljivanju otpada, propisane u odnosu
prema srednjim dnevnim vrijednostima, uz volumni udio kisika 6%, su:
Vrijednosti Cproc za
biomasu (mg/m3) |
||||
Onečišćujuća tvar |
< 50 MWt |
50-100 MWt |
100-300 MWt |
> 300 MWt |
SO2 |
|
200 |
200 |
200 |
NOx |
|
350 |
300 |
300 |
Krute čestice |
50 |
50 |
30 |
30 |
Članak 146.
Za
uređaje za loženje pri suspaljivanju otpada koji koriste tekuća goriva granične
vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, propisane u odnosu prema
srednjim dnevnim vrijednostima, uz volumni udio kisika 3%, su:
Vrijednosti Cproc za
tekuća goriva (mg/m33
|
||||
Onečišćujuća tvar |
< 50 MWt |
50-100 MWt |
100-300 MWt |
> 300 MWt |
SO2 |
|
850 |
850 do 200 (linearno smanjenje od
100 na 300 MWt) |
200 |
Nox |
|
400 |
300 |
200 |
Krute čestice |
50 |
50 |
30 |
30 |
Članak 147.
(1)
Za sve uređaje za loženje ukupna granična vrijednost emisije (C) onečišćujućih
tvari pri suspaljivanju otpada u otpadnom plinu, propisane u odnosu prema srednjim
vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne većim od 8 sati, uz
volumni udio kisika 6%, su:
Onečišćujuća tvar |
C (mg/m3) |
Cd + Tl ukupno |
0,05 |
Hg |
0,05 |
Sb + As + Pb + Cr + Co
+ Cu + Mn + Ni + V |
0,5 |
(2) Za sve uređaje za loženje ukupna granična
vrijednost emisije (C) onečišćujućih tvari u otpadnom plinu pri suspaljivanju
otpada, propisane u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim
od 6 sati i ne većim od 8 sati, uz volumni udjel kisika 6%, su:
Onečišćujuća tvar |
C (ng/m3) |
Dioksini i furani |
0,1 |
Članak 148.
(1)
Za tehnološke procese u kojima se suspaljuje otpad, a koji nisu obuhvaćeni
člankom 143. do 147. ove Uredbe ukupna granična vrijednost emisije (C) onečišćujućih
tvari u otpadnom plinu, propisana u odnosu prema srednjim vrijednostima u
razdobljima ne manjim od 6 sati i ne većim od 8 sati, su:
Onečišćujuća tvar |
C (ng/m3) |
Dioksini i furani |
0,1 |
(2) Za tehnološke procese u kojem se suspaljuje
otpad, a koji nisu obuhvaćeni člankom 143. do 147. ove Uredbe ukupna granična
vrijednost emisije (C) onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, propisana u odnosu
prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne većim od
8 sati, su:
Onečišćujuća tvar |
C (mg/m3) |
Cd + Tl |
0,05 |
Hg |
0,05 |
Članak 149.
Ako
se kod procesa proizvodnje celuloze ili papira suspaljuje vlastiti proizvedeni otpad
na mjestu njegova nastanka u postojećim ložištima, granična vrijednost emisije
ukupnoga organskog ugljika (TOC) je 10 mg/m3, propisana u odnosu na srednje
dnevne vrijednosti.
Članak 150.
Ako
se suspaljuje neobrađeni miješani komunalni otpad primjenjuju se GVE propisane
u članku 140. ove Uredbe.
Članak 151.
(1)
Spalionica otpada i/ili stacionarni izvor u kojem se suspaljuje otpad smije
raditi pri poremećaju ili prekidu rada sustava za pročišćavanje otpadnih
plinova ili mjeriteljskog sustava najviše 60 sati s prekidima tijekom
kalendarske godine, odnosno kod suspaljivanja otpada javiše do 5% ukupnog
razdoblja suspaljivanja otpada godišnje, a najviše 4 sata neprekidno.
(2)
Unutar razdoblja iz stavka 1. ovoga članka srednja polusatna vrijednost
emisije ukupnih krutih čestica ne smije prijeći 150 mg/m3 te ne smiju biti
prekoračene granične vrijednosti emisija za ugljikov monoksid i ukupni organski
ugljik (TOC).
(3)
U slučaju velikog kvara, operater je dužan smanjiti opseg ili potpuno
obustaviti rad postrojenja sve dok ponovno ne bude moguće obavljanje normalnoga
rada postrojenja.
(4)
Prekid rada sustava za pročišćavanje otpadnih plinova ili mjeriteljskog
sustava, duži od 4 sata, mora se prijaviti poglavarstvu Grada Zagreba, grada i
općine.
Praćenje emisija
Članak 152.
(1)
Emisija SO2, NO2, CO, krutih čestica, TOC, HCl, HF, temperatura, volumni udio
kisika, tlak, emitirani maseni protok i udio vodene pare u otpadnim plinova kod
spalionica otpada i postrojenja kod kojih se suspaljuje otpad utvrđuje se
kontinuiranim mjerenjem.
(2)
Ako GVE za HCl nije prekoračena emisija HF se mjeri povremeno, najmanje dvaput
godišnje.
(3)
Ako se uzorak otpadnog plina suši prije analize, kontinuirano mjerenje vodene
pare u otpadnom plinu nije potrebno.
(4)
Kontinuirano mjerenje onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka kod
postrojenja kod kojih se suspaljuje otpad mora se obavljati u razdobljima u
kojima se otpad suspaljuje.
Članak 153.
Vrijeme
zadržavanja, kao i najniža temperatura i sadržaj kisika u otpadnom plinu mora
se redovito provjeravati, a barem jedanput kod početka rada spalionice ili
postrojenja u kojem se suspaljuje otpad te u pretežno promjenjivim uvjetima
rada.
Članak 154.
Emisija
teških metala te dioksina i furana u otpadnim plinovima kod spalionica otpada i
postrojenja kod kojih se suspaljuje otpad utvrđuje se povremenim mjerenjem:
–
u prvoj godini rada stacionarnog izvora najmanje četiri puta godišnje u razmaku
od tri mjeseca,
–
nakon isteka razdoblja iz alineje 1. ovoga stavka dva puta godišnje u razmacima
od šest mjeseci.
Članak 155.
(1)
Ako rezultati mjerenja emisija teških metala te dioksina i furana nakon isteka
razdoblja mjerenja od godinu dana iz članka 154. alineje 2. ove Uredbe u
otpadnom plinu kod suspaljivanja otpada koji nije razvrstan kao opasni otpad i
otpadnih mazivih ulja I. i II. kategorije pokažu da su izmjerene vrijednosti
emisija niže od 50% propisanih graničnih vrijednosti mjerenje emisija utvrđuje
se:
–
za teške metale jedanput u dvije godine,
–
za dioksine i furane jedanput godišnje.
(2)
Emisija onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka, u otpadnom plinu kod
suspaljivanja otpada koji nije razvrstan kao opasni otpad i otpadnih mazivih
ulja I. i II. kategorije, mora se utvrditi i pri svakom prvom suspaljivanju
ako:
–
sadrži novu vrstu otpada u masenom udjelu većem od15% i/ili se masa pojedine
vrste otpada promijeni više od 20% i/ili se donja toplinska vrijednost ukupnog
otpada promijeni za više od 20%.
Vrednovanje emisije
Članak 156.
(1)
Smatra se da se udovoljene GVE propisane za spalionice otpada i procese u
kojima se suspaljuje otpad ako:
–
niti jedna srednja dnevna vrijednost ne prelazi nijednu graničnu vrijednost
emisije iz članka 140. stavka 2., 143. stavka 1., 144., 145. stavka 1., 146.
stavka 1. i 149. ove Uredbe;
–
97% srednje dnevne vrijednosti tijekom godine ne prelazi graničnu vrijednost
emisije iz članka 140. stavka 4. alineje 1. ove Uredbe;
–
niti jedna srednja polusatna vrijednost ne prelazi nijednu graničnu vrijednost
emisije iz članka 140. stavka 3. stupca A odnosno 97% srednjih polusatnih
vrijednosti tijekom godine ne prelazi nijednu graničnu vrijednost emisije iz
članka 140. stavka 3. stupca B ove Uredbe;
–
niti jedna srednja vrijednost tijekom utvrđenog razdoblja za teške metale te
dioksine i furane ne purane ne pnične vrijednosti emisije iz članka 140. stavka
6. i 7.,143., 147. i 148. ove Uredbe;
–
je udovoljeno odredbama iz članka 140. stavka 4. alineje 2. i 3. ove Uredbe te
odredbama iz članka 143. do 148. ove Uredbe.
(2)
Na razini dnevnih srednjih vrijednosti emisije, 95%-tna pouzdanost vrijednosti
svakog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke graničnih
vrijednosti emisije: ugljikovog monoksida 10%, sumporovog dioksida 20%,
dušikovog dioksida 20%, krutih čestica 30%, ukupnog organskog ugljika 30%, vodikovog
klorida 40% i vodikovog fluorida 40%.
(3)
Srednje polusatne vrijednosti i desetominutne srednje vrijednosti utvrđuju se
za vrijeme efektivnoga rada stacionarnog izvora (bez razdoblja uključivanja ili
isključivanja postrojenja ako se otpad ne spaljuje) od vrijednosti izmjerenih
nakon oduzimanja vrijednosti intervala pouzdanosti iz stavka 2. ovoga članka.
Srednje dnevne vrijednosti utvrđuju se na temelju tih validiranih srednjih
vrijednosti.
(4)
Za dobivanje valjane srednje dnevne vrijednosti najviše pet polusatnih srednjih
vrijednosti dnevno smije se otpisati zbog kvara ili održavanja sustava za
neprekidno mjerenje. Zbog kvara ili održavanja sustava za neprekidno mjerenje
godišnje se smije otpisati najviše deset srednjih dnevnih vrijednosti.
(5)
Srednje vrijednosti emisija onečišćujućih tvari tijekom razdoblja uzorkovanja i
ili povremenih mjerenja određuju se prema hrvatskim noramama ili metodama koje
daju međusobno usporedive rezultate sukladno Pravilniku o praćenju emisija
onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora.
(6)
Postupak umjeravanja mjerne opreme obavlja se prema Pravilniku o praćenju
emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora.
Krematoriji
Članak 157.
(1)
GVE (mg/m3) onečišćujućih tvari u otpadnom plinu krematorija su:
– krutih čestica 50
– organskih tvari u obliku pare ili
plina, izraženih
kao ukupni ugljik 15
– ugljikovog monoksida, CO 100
– HCl + HF, ukupno 30
– dušikovih oksida izraženih kao NO2 350
– dimni broj (Bacharach) 1
(2)
GVE iz stavka 1. ovog članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih
tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273 k i tlaka 101,3 kPa za zadani
volumni udio kisika 17%, a ako je loženje peći električnom energijom zadani
volumni udio kisika je 15%.
(3)
Krematorij mora biti opremljen komorom ili uređajem za sekundarno spaljivanje
otpadnih plinova.
(4)
Ako se kao gorivo koristi loživo ulje, dozvoljeni sadržaj sumpora je do 1%.
Članak 158.
(1)
Emisija CO, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u
otpadnom plinu krematorija utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.
(2)
Emisija krutih čestica, dušikovih oksida, organskih tvari u obliku pare ili
plina izraženih kao ukupni ugljik, te klorovodika i fluorovodika ukupno
utvrđuje se povremenim mjerenjem, najmanje jedanput godišnje.
(3)
Smatra se da stacionarni izvor iz članka 157. ove Uredbe udovoljava
postavljenim uvjetima ako u razdoblju od jedne godine niti jedna izmjerena
vrijednost emisije ne prelazi GVE.
X. OBAVJEŠĆIVANJE
JAVNOSTI
Članak 159.
(1)
Popis pravnih i fizičkih osoba upisanih u Registar iz članka 97. ove Uredbe
objavljuje se na web stranici Ministarstva.
soPlainText align="justify">(2)
Godišnji podaci o upotrebljenim organskim otapalima u aktivnostima iz članka
76. ove Uredbe objavljuju se na web stranici Agencije za zaštitu okoliša.
(3)
Popis spalionica i postrojenja za suspaljivanje otpada na teritoriju Republike
Hrvatske objavljuje se na web stranici Agencije za zaštitu okoliša.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak 160.
(1)
Propisane GVE za postojeće stacionarne izvore iz glave III., IV., V. i VI. ove
Uredbe moraju se postići do 31. prosinca 2015. godine, osim ako odredbama ove
Uredbe nisu određeni drugi rokovi.
(2)
Propisane GVE za postojeće stacionarne izvore iz glave VII. i VIII. ove Uredbe
i propisane GVE za suspaljivanje otpada kod postojećih uređaja za loženje iz
glave IX. ove Uredbe moraju se postići do 31. prosinca 2017. godine, osim ako
odredbama ove Uredbe nisu određeni drugi rokovi.
(3)
Propisane GVE iz glave VII. ove Uredbe za nove velike uređaje za loženje moraju
postojeći veliki uređaji za loženje, koji su pušteni u rad nakon 1. srpnja
1987. godine, postići do 31. prosinca 2017. godine.
Članak 161.
Propisane
GVE za postojeće krematorije iz članka 157. ove Uredbe moraju se postići do
31. prosinca 2010. godine.
Članak 162.
Propisane
GVE za postojeće tehnološke procese proizvodnje cementa iz članka 28. ove
Uredbe i propisane GVE za suspaljivanje otpada kod postojećih procesa
proizvodnje cementa iz članka 143. ove Uredbe moraju se postići do 31. prosinca
2010. godine.
Članak 163.
(1)
Propisane GVE za postojeće stacionarne izvore ovom Uredbom smiju se
prekoračiti najviše u trostrukom iznosu do 31. prosinca 2009. godine te nakon
toga najviše 1,5 puta do propisanih rokova u članku 160., 161. i 162. ove
Uredbe, osim ako odredbama ove Uredbe nisu određeni drugi rokovi.
Članak 164.
Postojeća
postrojenja iz glave VI. ove Uredbe u kojima se koriste organska otapala i koja
udovoljavaju graničnim vrijednostima emisija:
–
50 mg C/m3 za postupke spaljivanja,
–
150 mg C/m3 za bilo koju drugu opremu za smanjivanje emisija,
ne
moraju se pridržavati graničnih emisija za otpadne plinove iz članka 79. do 94.
ove Uredbe do 31. prosinca 2015. godine, pod uvjetom da ukupne emisije iz
cijelog postrojenja ne prekorače emisije koje bi se postigle ispunjavanjem
zahtjeva iz tih članaka.
Članak 165.
(1)
Propisane GVE sumporovog dioksida izraženog kao SO2 za postojeće uređaje za
loženje i plinske turbine iz glave VII. ove Uredbe, a koji koriste tekuća
goriva, moraju se postići do 31. prosinca 2009. godine.
(2)
Propisane GVE sumporovog dioksida izražene kao SO2 iz stavka 1. ovoga članka
smiju se prekoračiti najviše u trostrukom iznosu do propisanog roka iz stavka
1. ovoga članka.
Članak 166.
(1)
Za postojeće velike uređaje za loženje toplinske snage 400 MW ili više, koji će
biti u radu manje od 2.000 sati godišnje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca
2020. godine (operativni prosjek za razdoblje od 5 godina) GVE sumporovog
dioksida izraženog kao SO2 je800 mg/m3.
(2)
Za postojeće velike uređaje za loženje toplinske snage 400 MW ili više, koji će
biti u radu manje od 1.500 sati godišnje od 1. siječnja 2021. godine
(operativni prosjek za razdoblje od 5 godina) GVE sumporovog dioksida izraženog
kao SO2 je 800 mg/m3.
(3)
Za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste kruta goriva, toplinske
snage 500 MW ili više, koji će biti u radu manje od 1.500 sati godišnje
(operativni prosjek za razdoblje od 5 godina) od 1. siječnja 2018. godine GVE
oksida dušika izraženih kao NO2 je 450 mg/m3.
(4)
Za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva, neovisno o
toplinskoj snazi, GVE sumporovog dioksida je 1700 mg/m3 i smiju se prekoračiti
najviše u trostrukom iznosu do propisanog roka u članku 165. stavku 1. ove
Uredbe.
Članak 167.
(1)
Kod postojećih stacionarnih izvora koji imaju uspostavljeno kontinuirano
mjerenje, postupak vrednovanja emisija mora se uskladiti s odredbama ove Uredbe
do 31. prosinca 2007. godine.
(2)
Kod postojećih stacionarnih izvora kontinuirano praćenje masenog protoka u
otpadnim plinovima mora se uspostaviti do 30. lipnja 2008. godine.
Plan
smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica za
postojeće velike uređaje za loženje i plinske turbine iz članka 129. ove Uredbe
donijet će se do 30. lipnja 2008. godine. Članak 169. Danom
stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o graničnim vrijednostima
emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine«,
br. 140/97, 105/2002, 108/2003 i 100/2004) i Uredba o graničnim vrijednostima
emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnog izvora tehnološkog procesa
proizvodnje mineralne vune i keramičkih vlakana i roku primjene graničnih
vrijednosti emisije oksida sumpora izraženih kao SO2 kod uređaja za loženje,
plinskih turbina i motora s unutarnjim izgaranjem (»Narodne novine«, broj
98/2005). Prilozi
1. i 2., te obrasci REGVOC i EHOS s odgovarajućim sadržajem tiskani su uz ovu
Uredbu i njezin su sastavni dio. Članak 171. Ova
Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Urbroj:
5030114-07-1 Zagreb,
15. veljače 2007. Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor, dipl.
iur., v. r. PRILOG 1.
POSTUPAK ZA IZRADU
GODIŠNJE BILANCE ORGANSKIH OTAPALA
1. Načela Godišnja
bilanca organskih otapala služi za: – provjeru ispunjavanja zahtjeva u
skladu s člankom 98. ove Uredbe; – utvrđivanje mogućnosti smanjivanja
emisija u budućnosti; – omogućavanje obavještavanja javnosti o
potrošnji otapala, emisijama otapala i ispunjavanju zahtjeva iz ove Uredbe.
Sljedeće
definicije okvir su za utvrđivanje masene bilance.
I.1. Količina organskih otapala ili njihova
količina u kupljenim pripravcima koji se koriste kao sirovina u procesu u
vremenskom okviru za koji se izračunava masena bilanca. I.2. Količina organskih otapala ili njihova
količina u pripravcima koji su regenerirani i ponovno se koriste kao sirovina u
procesu. (Reciklirano otapalo obračunava se svaki put kada se koristi za
obavljanje neke aktivnosti.)
O1 Emisije u otpadnim plinovima. O2 Organska otapala izgubljena u vodi, pri
čemu se, kada je potrebno, prilikom izračunavanja O.5. uzima u obzir
pročišćavanje otpadnih voda. O3 Količina organskih otapala koja u
proizvodima ostaje kao nečistoća ili talog. O4 Emisije u zrak organskih otapala koje se
ne zadržavaju u postrojenju radi regeneracije ili smanjivanja emisija. Ove
emisije uključuju prozračivanje prostorija, kada se zrak oslobađa u vanjski
okoliš kroz prozore, vrata, odzračne i slične otvore. O5 Organska otapala i/ili organski spojevi
izgubljeni uslijed kemijskih ili fizikalnih reakcija (uključujući, primjerice,
one koji se uništavaju, npr. spaljivanjem ili drugim postupcima pročišćavanja
otpadnih plinova ili otpadnih voda, ili se zadržavaju, npr. apsorpcijom,
ukoliko ne spadaju pod O6, O7 ili O8). O6 Organska otapala u skupljenom otpadu. O7 Organska otapala ili organska otapala u
pripravcima koji se prodaju ili su namijenjena prodaji kao komercijalni
proizvodi. O8Organska otapala sadržana u pripravcima
koji se regeneriraju za ponovnu upotrebu, ali ne kao sirovina u procesu, ako ne
spadaju pod O7.
O9 Organska otapala ispuštena na drugi
način.
Ovaj
Prilog koristi se ovisno o pojedinačnim zahtjevima koje treba provjeriti na
sljedeći način: 1. Provjera ispunjavanja zahtjeva za
opcije smanjivanja emisija u skladu s Prilogom 2. ove Uredbe, pomoću granične vrijednosti
ukupnih emisija u emisijama otapala po jedinici proizvoda ili drukčije, kako je
navedeno u člancima 79. – 94. ove Uredbe. (a) Za sve aktivnosti na koje se
primjenjuje ovaj Prilog potrošnja (C) se može izračunati pomoću sljedeće
jednadžbe: C = I1 – O8 Potrebno je istovremeno pokrenuti
utvrđivanje krutih tvari upotrijebljenih u premazima kako bi se izvela
referentna godišnja emisija i ciljna emisija za svaku godinu. (b) Za procjenu ispunjavanja
zahtjeva za graničnu vrijednost ukupnih emisija iskazanu pomoću emisija otapala
po jedinici proizvoda ili drugačije, kako je navedeno u člancima 79. – 94. ove
Uredbe, plan postupanja s otapalima trebao bi se pripremati godišnje kako bi se
utvrdile emisije (E). Emisije se mogu izračunati pomoću sljedeće jednadžbe: E = F + O1 gdje je F fugitivna emisija prema
definiciji iz točke (ii) (a). Iznos emisije treba zatim podijeliti s
odgovarajućim parametrom proizvoda. (c) Za procjenu ispunjavanja
zahtjeva iz članka 76., stavak 2. (b)(ii), godišnja bilanca organskih otapala
priprema se godišnje kako bi se utvrdile ukupne emisije iz svih aktivnosti o
kojima se radi, a taj iznos emisije potom se uspoređuje s ukupnim emisijama
koje bi se postigle kada bi svaka pojedinačna aktivnost ispunjavala zahtjeve iz
članaka 79. do 94. ove Uredbe. 2. Utvrđivanje fugitivnih emisija koje se
uspoređuju s vrijednostima fugitivnih emisija iz članaka 79. – 94. ove Uredbe: (a) Metodologija Fugitivne emisije mogu se izračunati
pomoću sljedeće jednadžbe: F = I1 – O1 – O5 – O6 – O7 – O8 ili F = O2 + O3 + O4 + O9 Ta se količina lako utvrdi izravnim
mjerenjem količina, ali se može izračunati i drugim načinima, primjerice pomoću
efikasnosti zadržavanja emisija u procesu. Vrijednost fugitivne emisije
izražena je kao dio unosa koji se može izračunati pomoću sljedeće jednadžbe: I = I1 + I2 (b) Učestalost Fugitivne emisije mogu se utvrditi i
kratkim ali sveobuhvatnim nizom mjerenja. Postupak nije potrebno ponavljati dok
ne dođe do modifikacije opreme.
PROGRAM SMANJIVANJA
EMISIJA
1. Načela Svrha
programa smanjivanja emisija je omogućiti operateru da drugim sredstvima
postigne smanjenje emisija koje će biti jednakovrijedno smanjenju postignutom
uz primjenu graničnih vrijednosti emisija. Operater može za tu svrhu koristiti
program smanjivanja emisija izrađen posebno za njegovo postrojenje, pod uvjetom
da se na koncu postigne jednako smanjenje emisija.
2.
Praksa U
slučaju nanošenja premaza, lakova, ljepila ili tiskarskih boja koristi se
program opisan u nastavku. Prilikom izrade programa vodi se računa o sljedećim
činjenicama: (a)
ako su zamjenski proizvodi koji sadrže male količine ili ne sadrže otapala još
uvijek u fazi razvoja, operateru se mora produžiti rok za provedbu njegovih
planova za smanjivanje emisija; (b)
referentna točka za smanjivanje emisija mora biti što bliža emisijama kakve bi
se postigle kada se ne bi poduzele nikakve aktivnosti za njihovo smanjivanje. Sljedeći
program primjenjuje se na postrojenja za koja je moguće pretpostaviti
konstantan sadržaj krute tvari u proizvodu i koristiti ga za definiranje
referentne točke za smačke za smamisija: (a)
operater mora proslijediti program smanjivanja emisija koji će posebno
obuhvatiti smanjivanje prosječnog sadržaja otapala u ukupnom unosu i/ili
povećan učinak prilikom korištenja krutih tvari kako bi se postiglo smanjenje
ukupnih emisija iz postrojenja na dani postotak referentnih godišnjih emisija,
koje predstavljaju ciljne emisije:
Vremensko razdoblje:
Najviše dopuštene
godišnje emisije:
Postojeća postrojenja
do 31. prosinca 2009.
ciljnja emisija: GVE x
3
do 31. prosinca 2015.
ciljna emisija: GVE x
1,5 (b)
Referentna godišnja emisija izračunava se na sljedeći način: 1.
Utvrdi se ukupna masa krutih tvari u količini premaza i/ili tiskarske boje, laka
ili ljepila koja se potroši godišnje. Krute tvari su sve tvari u premazima,
tiskarskim bojama, lakovima i ljepilima koje se skrutnjavaju nakon isparavanja
vode ili hlapivih organskih spojeva. 2.
Referentne godišnje emisije izračunavaju se množenjem mase utvrđene na način iz
točke (a) s odgovarajućim faktorom navedenim u tablici u nastavku: Aktivnost Faktor koji se koristi za stavku (ii)(b)
Rotogravura;
fleksografija; proizvodnja laminata vezana uz proces tiskanja, lakiranje kao
dio aktivnosti tiskanja, premazivanje drveta, tekstila, tkanine, filma ili
papira; nanošenje ljepila 4
Premazivanje zavojnica,
završna obrada/lakiranje vozila 3
ze: 11pt">vršina u dodiru
s hranom, površinska zaštita u zrakoplovnoj industriji 2,33
Ostala površinska
zaštita i tiskanje rotacijskim zaslonom 1,5 3.
Ciljna emisija jednaka je umnošku referentne godišnje emisije i postotka koji
je jednak: –
(vrijednost fugitivne emisije + 15) za postrojenja iz članka 81. i 91. ove
Uredbe i kada su donje vrijednosti pragova potrošnje otapala kod procesa iz
članka 82. ove Uredbe; –
(vrijednost fugitivne emisije + 5) za sva druga postrojenja. 4.
Zahtjevi su ispunjeni ako je stvarna emisija otapala utvrđena prema Prilogu 1.
ove Uredbe manja od ciljne emisije ili joj je jednaka. Obrazac REGVOC Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora
REGISTAR POSTROJENJA U KOJIMA SE KORISTE ORGANSKA OTAPALA ILI PROIZVODI KOJI SADRŽE HLAPIVE ORGANSKE
SPOJEVE
Redni broj zahtjeva*:
Datum upisa u
Registar:*
Vlasnik ili korisnik
postrojenja:
Operater:
Matični broj:
Adresa (grad, ulica i
broj):
Telefon:
Telefaks:
e-mail:
Vrsta postrojenja
odnosno aktivnosti:
1)
2)
Godina izgradnje
postrojenja i početak rada:
Godina u kojoj je
izvršena rekonstrukcija:
Uređaj za smanjivanje
emisija hlapivih organskih spojeva:
a) DA
b) NE
Praćenje emisija
hlapivih organskih spojeva:
a) DA
b) NE
Ukupna godišnja
količina svih otapala koji se koriste u postrojenjima odnosno aktivnostima
(t/god.):
Vrste organskih otapala
i oznake upozorenja:
Mjesto i datum:
M.P.
Osoba odgovorna za
točnost podataka:
Potpis:
*)
Popunjava Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
UPUTE
ZA ISPUNJAVANJE OBRASCA REGVOC
(1) Svaki obrazac REGVOC mora imati redni
broj kojeg upisuje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva. Upisuje
se: (2) Osnovni podaci: – vlasnik ili korisnik postrojenja, – operater (ako je imenovan), – matični broj vlasnika postrojenja, – adresa, – ime i prezime osobe koja je ispunila
obrazac. (3) Podaci o postrojenju: – vrsta postrojenja odnosno aktivnosti, – godina izgradnje postrojenja, – početak rada postrojenja, – godina kada je obavljena rekonstrukcija, – postoji li u postrojenju uređaj za
smanjivanje emisije hlapivih organskih spojeva, – način praćenja emisija hlapivih
organskih spojeva. (4) Podaci o ukupnoj godišnjoj količini svih
organskih otapala koji se koriste u postrojenju/aktivnosti odnosno za nova
postrojenja planiranu godišnju količinu svih organskih otapala. (5) Podaci o vrstama organskih otapala, za
svako otapalo posebno, te njihove pridružene oznake upozorenja. (6) Mjesto i datum ispunjavanja te čitljivo
ime i prezime osobe odgovorne za točnost podataka, potpis i pečat.
Napomena: Obrazac
ispunjava pravna ili fizička osoba koja u postrojenju obavlja jednu ili više
aktivnosti i dostavlja ga Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva. Obrazac se popunjava za svaku aktivnost posebno ukoliko se u
nekom postrojenju obavljaju dvije ili više aktivnosti. Svi
se podaci upisuju štampanim slovima, rukom, pisaćim strojem ili računalom. Obrazac EHOS Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora IZVJEŠĆE O EMISIJAMA HLAPIVIH ORGANSKIH
SPOJEVA
I. IZVJEŠĆE ZA GODINU:
(1) Vlasnik ili
korisnik postrojenja:
Adresa (grad, ulica i
broj):
Telefon:
Telefaks:
e-mail:
(2) Matični broj:
(3) Registarski broj
(REGVOC):
(4)
Postrojenje/aktivnost:
4.1. Lokacija
postrojenja/aktivnosti:
II. VRIJEDNOSTI ZA
IZRAČUN BILANCE ORGANSKIH OTAPALA
(5) Vrste organskih
otapala korištenih po aktivnosti:
(6) Količine
pojedinačnih otapala po aktivnosti (t/god.):
A:
A:
B:
B:
C:
C:
D:
D:
(7) Količina organskih
otapala po aktivnosti (t/god.): Donja granična vrijednost potrošnje otapala
propisana Uredbom (t/god.) Ukupna godišnja količina korištenih organskih
otapala po aktivnosti (t/god.)
(8) Količina organskih
otapala ili njihova količina u pripravcima koji su oporabljeni i koji se
ponovo koriste kao sirovina u procesu (t/god.):
(9) Količina organskih
otapala izgubljenih u vodi (t/god.):
(10) Količina organskih
otapala koji u proizvodima ostaje kao nečistoća ili talog (t/god.):
(11) Količina organskih
otapala i/ili organski spojevi izgubljeni uslijed kemijskih ili fizikalnih
reakcija (t/god.):
(12) Količina organskih
otapala u skupljenom otpadu (t/god.):
(13) Količina organskih
otapala ili organska otapala u pripravcima koji se prodaju ili su namijenjena
prodaji kao komercijalni proizvodi (t/god.):
(14) Količina organskih
otapala sadržana u pripravcima koji se regeneriraju za ponovnu upotrebu, ali
ne kao sirovina u procesu (t/god.):
III. REZULTATI
MJERENJA/RAČUNANJA
GVE (propisane Uredbom)
Izmjerene/izračunate
vrijednosti
(15) Emisije u otpadnim
plinovima (mg C/m3):
(16) Fugitivne emisija
(% od unosa otapala):
(17) Ukupne emisije:
(18)
(a) Maseni protok
(g/h):
(b) Način praćenja
emisija:
(b.1) kontinuirano
(b.2) povremeno
(19) Tehnike
smanjivanja emisija: (20) Mjesto i datum: M.P. (21) Osoba odgovorna za
točnost podataka: Potpis:
Upisuje
se: I.
Godina za koju se dostavlja izvješće – izvješće se izrađuje za prethodnu
kalendarsku godinu. Podaci
o postrojenju/aktivnosti: (1)
naziv vlasnika ili korisnika postrojenja, adresu, (2)
matični broj postrojenja, (3)
registarski broj dodijeljen u REGVOC-u (dostupan na web stranici Ministarstva
zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva), (4)
vrsta aktivnosti za koju se radi izvješće – naziv aktivnosti sukladno članku
74. ove Uredbe, 4.1.
upisuje se lokacija postrojenja/aktivnosti ako je različit od adrese vlasnika
ili korisnika postrojenja. Ako vlasnik ili korisnik posjeduje više postrojenja
na različitim lokacijama, ostavlja izvješće za svaku lokaciju posebno. II.
Podaci koji su potrebni za izračun bilance organskih otapala (iz Priloga 1.
Uredbe o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz
stacionarnih izvora): (5)
o vrstama organskih otapala korištenih po pojedinoj aktivnosti, (6)
o količinama pojedinačnih otapala po aktivnosti izraženih u t/god., (7)
o količinama organskih otapala po aktivnosti izraženih u t/god.: pod
ovom točkom potrebno je upisati za pojedinu aktivnost vrijednost donje granične
vrijednosti otapala izraženih u t/god. propisanih u člancima 79. – 94. ove
Uredbe, te ukupnu godišnju količinu svih korištenih otapala po aktivnosti
također izraženu u t/god. (8)
o količinama organskih otapala ili njihova količina u pripravcima koji su
oporabljeni i koji se ponovo koriste kao sirovina u procesu izraženih u t/god., (9)
o količinama organskih otapala izgubljenih u vodi izraženii izraženi, (10)
o količinama organskih otapala koji u proizvodima ostaje kao nečistoća ili
talog izraženih u t/god., (11)
o količinama organskih otapala i/ili organski spojevi izgubljeni uslijed kemijskih
ili fizikalnih reakcija izraženih u t/god., (12)
o količinama organskih otapala u skupljenom otpadu izraženih u t/god., (13)
o količinama organskih otapala ili organska otapala u pripravcima koji se
prodaju ili su namijenjena prodaji kao komercijalni proizvodi izraženih u
t/god., (14)
o količinama organskih otapala sadržana u pripravcima koji se regeneriraju za
ponovnu upotrebu, ali ne kao sirovina u procesu izraženih u t/god. III.
Podaci o rezultatima mjerenja/izračunavanja (iz Priloga 1. Uredbe o graničnim
vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora): (15)
o vrijednostima emisija u otpadnim plinovima (mg C/m3), (16)
o vrijednostima fugitivnih emisija (% od unosa otapala), (17)
o vrijednostima ukupnih emisija, (18-a)
o masenom protoku (g/h) ukoliko se mjeri na osnovi koje se određuje način
praćenja emisije – kontinuirano ili pojedinačno praćenje emisija hlapivih
organskih spojeva, (18-b)
o načinu praćenja emisije: –
za kontinuirana mjerenja upisuje se izmjerena vrijednost emisije u protekloj
kalendarskoj godini, –
za povremena mjerenja upisuje se izmjerena vrijednost emisije i godina
obavljenog mjerenja te obveza sljedećeg mjerenja. Uz
vrijednosti mjerene/izračunate emisije za svaku aktivnost potrebno je upisati
GVE za pojedinu aktivnost iz članaka 79. – 94. ove Uredbe. Na taj način bit će
vidljivo odstupa li mjerena/izračunata vrijednost od propisane, te da li je
potrebno izraditi Program smanjivanja emisija (Prilog 2. ove Uredbe). (19)
koristi li se tehnika smanjivanja emisija i ako da, kratko opisati koja se
tehnika koristi, (20)
upisuje se mjesto i datum ispunjavanja obrasca, (21)
upisuje se čitljivo ime i prezime osobe odgovorne za točnost podataka, potpis
odgovorne osobe i pečat.
Napomena: Svi
se podaci upisuju štampanim slovima, rukom, pisaćim strojem ili računalom.
Članak 168.
Članak 170.
Klasa:
351-01/07-01/02
2.
Definicije
Unos
organskih otapala (I):
Izlaz
organskih otapala (O):
3.
Smjernice za izradu godišnje bilance organskih otapala za provjeru
ispunjavanja zahtjeva propisanih Uredbom
PRILOG 2.
UPUTE
ZA ISPUNJAVANJE OBRASCA EHOS