1554
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o hrani, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 20.
travnja 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/36
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 25. travnja 2007.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Glava I.
PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Cilj i područje primjene
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje temelj za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja
ljudi i interesa potrošača u vezi s hranom, uzimajući u obzir posebice razlike u
opskrbi hranom, uključujući tradicionalne proizvode, pritom osiguravajući
učinkovito funkcioniranje tržišta. Ovaj Zakon utvrđuje osnovna načela i
odgovornosti, utvrđuje znanstvenu osnovu, učinkovite organizacijske strukture i
postupke koji podupiru donošenje odluka u vezi sa zdravstvenom ispravnošću hrane
i hrane za životinje.
(2) U svrhu postizanja cilja iz stavka 1. ovoga članka ovim se Zakonom uređuje:
– područje primjene i definicije,
– opće odredbe propisa o hrani,
– Hrvatska agencija za hranu,
– sustav brzog uzbunjivanja, hitne mjere i upravljanje krizom,
– higijena hrane,
– higijena hrane za životinje,
– službena kontrola,
– nova hrana, genetski modificirana hrana i genetski modificirana hrana za
životinje,
– kakvoća hrane i hrane za životinje,
– oznake tradicionalnog ugleda hrane, izvornosti i zemljopisnog podrijetla
hrane,
– ovlasti i odgovornosti nadležnog tijela.
(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve faze proizvodnje, prerade i distribucije
hrane i hrane za životinje, osim na primarnu proizvodnju namijenjenu za osobnu
uporabu u kućanstvu ili pripremu, rukovanje i skladištenje hrane u kućanstvu
namijenjene za osobnu potrošnju u kućanstvu.
Definicija hrane
Članak 2.
(1) U smislu ovoga Zakona hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično
prerađen ili neprerađen, a namijenjen je konzumaciji ili se može opravdano
očekivati da će ga ljudi konzumirati.
(2) Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu i bilo koju drugu tvar,
uključujući vodu, koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje,
pripreme ili obrade.
(3) Pojam hrane uključuje vodu:
– koja služi za javnu opskrbu pučanstva kao voda za piće,
– koja se upotrebljava i/ili ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje,
pripreme ili obrade,
– pakiranu u originalno pakiranje kao stolna voda, mineralna voda i izvorska
voda.
(4) Pojam hrane ne uključuje:
– hranu za životinje,
– žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište kao hrana,
– biljke prije žetve, berbe ili pobiranja plodova,
– lijekove i medicinske proizvode definirane posebnim propisom,
– kozmetiku definiranu posebnim propisom,
– duhan i duhanske proizvode definirane posebnim propisom,
– narkotike ili psihotropne tvari unutar značenja iz Jedinstvene konvencije
Ujedinjenih naroda o narkoticima, 1961., i Konvencije Ujedinjenih naroda o
psihotropnim tvarima, 1971.,
– rezidue i kontaminante.
Ostale definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »propisi o hrani« – jesu ovaj Zakon, provedbeni propisi doneseni na temelju
ovoga Zakona te drugi posebni propisi (zakoni i podzakonski propisi) koji se
odnose na hranu, osobito na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, a
obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kao i hrane za
životinje koja se proizvodi ili kojom se hrane životinje koje se koriste za
proizvodnju hrane,
2. »poslovanje s hranom« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li
poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se
izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade ili
distribucije hrane,
3. »subjekt u poslovanju s hranom« – jest fizička ili pravna osoba odgovorna da
osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim
upravlja,
4. »hrana za životinje« – jest svaka tvar ili proizvod, uključujući i dodatke
hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen
je hranidbi životinja,
5. »poslovanje s hranom za životinje« – jest poslovni postupak, bez obzira na to
je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu
kojeg se izvršavaju poslovi proizvodnje, izrade, prerade, skladištenja,
prijevoza ili distribucije hrane za životinje, uključujući i svakog proizvođača
koji proizvodi, prerađuje ili skladišti hranu za životinje namijenjenu hranidbi
životinja na vlastitom gospodarstvu,
6. »subjekt u poslovanju s hranom za životinje« – jest fizička ili pravna osoba
odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar
poslovanja kojim upravlja,
7. »maloprodaja« – jest rukovanje hranom i/ili obrada, priprema i skladištenje
hrane na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču, a uključuje
distribucijske terminale, djelatnosti opskrbe pripremljenom hranom, tvorničke
kantine, opskrbe institucija pripremljenom hranom, restorane i druge slične
djelatnosti opskrbe hranom, prodavaonice, distributivne centre u supermarketima
i veleprodajna mjesta,
8. »stavljanje na tržište« – jest držanje hrane ili hrane za životinje u svrhu
prodaje, uključujući ponudu za prodaju ili svaki drugi oblik prijenosa, bez
obzira na to je li besplatan ili nije, te prodaju, distribuciju i druge oblike
prijenosa kao takve,
9. »rizik« – jest funkcija vjerojatnosti štetnog učinka na zdravlje i težine tog
učinka koji proizlazi iz opasnosti,
10. »analiza rizika« – jest proces koji se sastoji od tri međusobno povezane
komponente: procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku,
11. »procjena rizika« – jest znanstveno utemeljen proces koji se sastoji od
četiri koraka: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene
izloženosti i karakterizacije rizika,
12. »upravljanje rizikom« – jest proces, odvojen od procjene rizika, kojim se
uspoređuju različite mogućnosti postupanja nadležnog tijela u svezi s rizikom, u
suradnji sa zainteresiranim sudionicima, uzimajući u obzir procjenu rizika i
druge pravovaljane čimbenike, a ako je potrebno, i proces odabiranja
odgovarajućih preventivnih i kontrolnih mjera,
13. »obavještavanje o riziku« – je interaktivna razmjena informacija i mišljenja
za vrijeme procesa analize rizika, a u vezi s opasnostima i rizicima, s rizikom
povezanim čimbenicima i predodžbama o riziku, između procjenitelja rizika,
nadležnog tijela, potrošača, subjekata u poslovanju s hranom i hranom za
životinje, akademske zajednice i drugih zainteresiranih strana, uključujući
objašnjenje nalaza pri procjeni rizika te osnove za donošenje odluka pri
upravljanju rizikom,
14. »opasnost« – jest biološki, kemijski ili fizikalni čimbenik u hrani i hrani
za životinje ili stanje hrane i hrane za životinje, s mogućnošću uzrokovanja
štetnog djelovanja na zdravlje,
15. »sljedivost« – jest mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje,
životinjama koje se koriste za proizvodnju hrane ili tvari koja je namijenjena
ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje,
kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije,
16. »faze proizvodnje, prerade i distribucije« – jest bilo koja faza,
uključujući uvoz, primarnu proizvodnju te skladištenje, prijevoz, prodaju ili
opskrbu krajnjeg potrošača hranom, i gdje je to primjenjivo, uvoz, proizvodnju,
izradu, skladištenje, prijevoz, distribuciju, prodaju te opskrbu hranom za
životinje,
17. »primarna proizvodnja« – jest proizvodnja i uzgoj primarnih poljoprivrednih
proizvoda u bilinogojstvu, stočarstvu i ribarstvu, uključujući žetvu i pobiranje
plodova, mužnju i uzgoj životinja prije klanja, lov i ribolov te sakupljanje
samoniklih plodova i biljaka,
18. »primarni proizvodi« – jesu proizvodi primarne proizvodnje, uključujući
proizvode bilinogojstva, stočarstva, ribolova i lova,
19. »krajnji potrošač« – jest fizička osoba koja nabavlja hranu za udovoljavanje
vlastitih potreba, a ne koristi je niti u jednoj fazi poslovanja s hranom,
20. »higijena hrane« – podrazumijeva mjere i uvjete potrebne za kontrolu
opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za prehranu ljudi u skladu s njezinom
namjenom,
21. »higijena hrane za životinje« – podrazumijeva mjere, postupke i uvjete
potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za životinje u
skladu s njezinom namjenom,
22. »objekt« – jest jedinica subjekta u poslovanju s hranom,
23. »kontaminacija« – je prisutnost ili unošenje opasnosti,
24. »prerada« – je svako djelovanje koje bitno mijenja početni proizvod,
uključujući zagrijavanje, dimljenje, soljenje, dozrijevanje, sušenje,
mariniranje, ekstrahiranje, prešanje ili kombinacija ovih procesa,
25. »službena kontrola« – znači svaki oblik kontrole koju nadležno tijelo,
odnosno tijela nadležna za provođenje inspekcije provode s ciljem verifikacije
sukladnosti propisa o hrani i hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti
životinja,
26. »verifikacija« – znači provjeravanje, pregledom i razmatranjem objektivnih
dokaza, jesu li zadovoljeni utvrđeni uvjeti,
27. »propisi o hrani za životinje« – jesu propisi kojima se općenito regulira
područje hrane za životinje i posebno zdravstvena ispravnost hrane za životinje;
njima su obuhvaćene sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane za
životinje, kao i uporaba hrane za životinje,
28. »kontrolno tijelo« – znači neovisnu treću stranu na koju je nadležno tijelo
prenijelo određene kontrolne zadaće,
29. »revizija« (engl. audit) – znači sustavno i neovisno preispitivanje kojim
se treba ustanoviti je li djelovanje i uz to povezani rezultati u skladu s
planovima, provode li se ti planovi učinkovito i jesu li prikladni za postizanje
ciljeva,
30. »inspekcija« – znači kontrolu hrane i hrane za životinje, zdravlja i
dobrobiti životinja, kako bi se verificiralo da su zadovoljeni uvjeti propisa o
hrani i hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
31. »monitoring« – znači sustavno provođenje niza planiranih promatranja ili
mjerenja kako bi se dobio opći pregled stanja provedbi propisa o hrani i hrani
za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
32. »nadziranje« – znači sustavno promatranje jednog ili više subjekata u
poslovanju s hranom ili hranom za životinje, ili njihovih aktivnosti,
33. »nesukladnost« – znači neudovoljavanje propisima o hrani i hrani za
životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
34. »uzimanje uzoraka za analizu« – znači uzimanje hrane ili hrane za životinje
ili bilo kojih drugih tvari, uključujući one iz okoliša, koji su važni za
proizvodnju, preradu i distribuciju hrane ili hrane za životinje ili za zdravlje
životinja, kako bi se analizom verificirala provedba propisa o hrani i hrani za
životinje, o zdravlju životinja,
35. »certificiranje« – znači postupak utvrđivanja propisanih uvjeta kojima
nadležno tijelo ili kontrolno tijelo, ovlašteno za postupanje, izdaje certifikat
u pisanoj, elektroničkoj ili drugoj istovrijednoj formi,
36. »plan (program) kontrole« – znači plan koji je izradilo nadležno tijelo, a
koji sadrži opće informacije o ustrojstvu i organizaciji službenih sustava
kontrole,
37. »nova hrana« – jest hrana i sastojci hrane koji se do sada još nisu
upotrebljavali u većem opsegu za prehranu ljudi, koja nije rezultat genetske
modifikacije, a koja svojim sastavom, svojstvima i učinkom može utjecati na
odabir prehrane i/ili zdravlje ljudi,
38. »genetski modificirani organizam« (u daljnjem tekstu: GMO) –jest organizam,
uz iznimku ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji
se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom,
39. »genetski modificirana hrana« (u daljnjem tekstu: GM hrana) – je hrana koja
sadrži ili se sastoji ili je proizvedena od GMO-a,
40. »genetski modificirana hrana za životinje« (u daljnjem tekstu: GM hrana za
životinje) – jest hrana za životinje koja sadrži ili se sastoji ili je
proizvedena od GMO-a,
41. »unošenje« – fizičko unošenje pošiljaka na područje Republike Hrvatske s
namjenom uvoza, provoza ili skladištenja u slobodnim carinskim zonama, slobodnim
skladištima, carinskim skladištima i kod registriranih opskrbljivača brodova,
42. »nadležno tijelo« – je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva koje je središnje tijelo državne uprave nadležno za zdravstvenu
ispravnost, higijenu i kakvoću hrane i hrane za životinje i organizaciju
službenih kontrola i predstavlja kontakt točku prema Europskoj komisiji,
43. »čelnik nadležnog tijela« – je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva,
44. »tijela nadležna za provođenje inspekcije« – jesu Ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, ministarstvo nadležno za
zdravstvo i Državni inspektorat
Glava II.
OPĆE ODREDBE PROPISA O HRANI
Područje primjene
Članak 4.
(1) Ova glava Zakona odnosi se na sve faze proizvodnje, prerade i distribucije
hrane i hrane za životinje koja se proizvodi ili kojom se hrane životinje koje
se koriste za proizvodnju hrane.
(2) Načela utvrđena u člancima od 5. do 10. ovoga Zakona čine opći horizontalni
okvir koji će se primjenjivati kod poduzimanja mjera.
Poglavlje 1.
OPĆA NAČELA PROPISA O HRANI
Opći ciljevi
Članak 5.
(1) Propisi o hrani moraju ispunjavati jedan ili više općih ciljeva visoke
razine zaštite života i zdravlja ljudi i zaštite interesa potrošača, uključujući
pravednu praksu u trgovini hranom, uzimajući u obzir, gdje je primjenjivo,
zaštitu zdravlja i dobrobit životinja, zdravlje bilja i okoliš.
(2) Propisi o hrani imaju za cilj postići slobodno kretanje hrane i hrane za
životinje koja je proizvedena ili stavljena na tržište u skladu s općim načelima
i zahtjevima iz Glave II. ovoga Zakona.
(3) Prilikom izrade i primjene propisa o hrani moraju se uzeti u obzir postojeći
međunarodni standardi ili oni koji su u pripremi, osim u slučaju da takvi
standardi ili njihovi dijelovi budu neučinkoviti ili neprikladni za ispunjavanje
ciljeva utvrđenih propisima o hrani, ili kada je to znanstveno opravdano, ili
kada bi doveli do različitih razina zaštite od one koja je određena propisima o
hrani.
Analiza rizika
Članak 6.
(1) Radi postizanja općeg cilja visoke razine zaštite zdravlja i života ljudi,
propisi o hrani moraju se temeljiti na analizi rizika, osim kada to nije
primjereno okolnostima ili naravi same mjere.
(2) Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim dokazima i obavlja se na
nezavisan, objektivan i transparentan način.
(3) Kod upravljanja rizikom moraju se uzeti u obzir rezultati procjene rizika, a
osobito mišljenja Hrvatske agencije za hranu (u daljnjem tekstu: Agencija),
drugi propisani čimbenici značajni za određeni slučaj te načelo predostrožnosti
ako su primjenjivi uvjeti utvrđeni člankom 7. stavkom 1. ovoga Zakona, kako bi
se postigli opći ciljevi propisa o hrani iz članka 5. ovoga Zakona.
Načelo predostrožnosti
Članak 7.
(1) U posebnim okolnostima, kad je nakon procjene dostupnih informacija
identificirana mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje ali postoje znanstvene
nedoumice, poduzet će se privremene nužne mjere upravljanja rizikom prijeko
potrebne za osiguranje najviše moguće razine zaštite zdravlja do pribavljanja
daljnjih znanstvenih informacija potrebnih za sveobuhvatnu procjenu rizika.
(2) Mjere poduzete na temelju stavka 1. ovoga članka moraju biti primjerene i ne
smiju ograničavati trgovinu više nego što je potrebno da bi se postigla visoka
razina zaštite zdravlja, vodeći pritom računa o njihovoj tehničkoj i ekonomskoj
izvedivosti te drugim propisanim čimbenicima značajnim za određeni slučaj.
Poduzete mjere moraju se ponovno razmotriti u primjerenom roku, ovisno o naravi
identificiranog rizika za život i zdravlje te o tipu znanstvenih informacija
potrebnih za razjašnjavanje znanstvenih nedoumica, kao i za provođenje
sveobuhvatne procjene rizika.
Zaštita interesa potrošača
Članak 8.
(1) Propisi o hrani moraju imati za cilj zaštitu interesa potrošača i dati
osnovu na temelju koje će potrošači biti potpuno informirani o hrani koju
konzumiraju te im na taj način omogućiti izbor hrane.
(2) Cilj propisa o hrani je sprečavanje:
a) prijevara,
b) patvorenja hrane, i
c) svih drugih postupaka koji mogu dovesti potrošača u zabludu.
Poglavlje 2.
NAČELA TRANSPARENTNOSTI
Javne rasprave
Članak 9.
Tijekom pripreme, ocjene i promjene propisa o hrani moraju se provoditi otvorene i transparentne javne rasprave, neposredno ili preko predstavničkih tijela, osim kada to hitnost određenog slučaja ne dopušta.
Obavještavanje javnosti
Članak 10.
(1) Kada postoji opravdana sumnja da hrana ili hrana za životinje može
predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ne dovodeći u pitanje
odredbe posebnog propisa o pravu na pristup informacijama, tada će nadležno
tijelo, ovisno o prirodi, ozbiljnosti i opsegu tog rizika, poduzeti odgovarajuće
radnje radi obavještavanja javnosti o prirodi rizika za zdravlje,
identificirajući u najvećoj mogućoj mjeri hranu ili hranu za životinje ili vrstu
hrane ili hrane za životinje, rizik koji može predstavljati i mjere koje se
poduzimaju ili će se poduzeti za sprječavanje, smanjivanje ili uklanjanje tog
rizika.
(2) Radi izvršavanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, osobe ovlaštene za
obavljanje službene kontrole, kontrolna tijela i Agencija dužne su, u okviru
svoje nadležnosti, obavijestiti nadležno tijelo o pojavi rizika.
Poglavlje 3.
OPĆE OBVEZE PRI TRGOVINI HRANOM
Uvoz hrane i hrane za životinje
Članak 11.
Hrana i hrana za životinje koja se uvozi u Republiku Hrvatsku radi stavljanja na tržište mora udovoljavati odredbama propisa o hrani ili uvjetima koje je Republika Hrvatska priznala kao istovjetne njima ili ako postoji poseban međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i zemlje izvoznice s uvjetima sadržanim u međunarodnom ugovoru.
Izvoz hrane i hrane za životinje
Članak 12.
(1) Hrana i hrana za životinje koja se izvozi ili se uvozi radi izvoza iz
Republike Hrvatske mora udovoljavati odredbama propisa o hrani, osim ako
drugačije ne zatraže nadležna tijela države uvoznice ili ukoliko se drugačije
utvrdi propisima, standardima, kodeksom prakse i drugim pravnim i upravnim
postupcima koji su na snazi u državi uvoznici.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju kada je hrana
štetna za zdravlje ili kada je hrana za životinje zdravstveno neispravna, hrana
i hrana za životinje može se izvoziti ili uvoziti radi izvoza, ako su nadležna
tijela države odredišta s tim izričito suglasna, nakon što su u potpunosti
obaviještena o razlozima zbog kojih i okolnostima u kojima se hrana ili hrana za
životinje ne smije stavljati na tržište Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako se primjenjuju odredbe
međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i zemlje uvoznice, hrana i hrana
za životinje koja se izvozi iz Republike Hrvatske u tu zemlju mora udovoljavati
uvjetima sadržanim u međunarodnom ugovoru.
Međunarodni standardi
Članak 13.
Ne dovodeći u pitanje svoja prava i obveze Republika Hrvatska mora:
a) pridonositi razvoju međunarodnih tehničkih standarda za hranu i hranu za
životinje te sanitarnih i fitosanitarnih standarda,
b) promicati koordinaciju rada na standardima za hranu i hranu za životinje koje
obavljaju međunarodne vladine i nevladine organizacije,
c) pridonositi, gdje je to primjenjivo i prikladno, izradi sporazuma o
priznavanju jednakosti pojedinih mjera vezanih uz hranu i hranu za životinje,
d) posvetiti posebnu pažnju posebnim razvojnim, financijskim i trgovačkim
potrebama država u razvoju s ciljem osiguranja da međunarodni standardi ne
stvaraju nepotrebne zapreke izvozu iz država u razvoju,
e) promicati sukladnost između međunarodnih tehničkih standarda i propisa o
hrani, uz osiguranje da se visoka razina zaštite usvojene u Republici Hrvatskoj
ne smanjuje.
Poglavlje 4.
OPĆI ZAHTJEVI PROPISA O HRANI
Zahtjevi vezani za zdravstvenu ispravnost hrane
Članak 14.
(1) Nije dopušteno stavljati na tržište zdravstveno neispravnu hranu.
(2) Hrana je zdravstveno neispravna ako se smatra:
a) štetnom za zdravlje,
b) neprikladnom za prehranu ljudi.
(3) Pri odlučivanju je li neka hrana zdravstveno neispravna, uzimaju se u obzir:
a) uobičajeni uvjeti uporabe hrane od strane potrošača i u svakoj fazi
proizvodnje, prerade i distribucije, te
b) informacije koje su dane potrošaču, uključujući podatke na deklaraciji i
informacije koje su općenito dostupne potrošaču u vezi s izbjegavanjem
specifičnih štetnih djelovanja na zdravlje neke određene hrane ili kategorije
hrane.
(4) Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi uzima se u obzir:
a) ne samo mogući izravni i/ili kratkoročni i/ili dugoročni štetni učinci te
hrane na zdravlje osobe koja je konzumira, nego i učinci na buduće generacije,
b) moguće kumulativno toksično djelovanje,
c) posebna zdravstvena osjetljivost specifične kategorije potrošača kada je
hrana namijenjena toj kategoriji potrošača.
(5) Pri odlučivanju je li neka hrana neprikladna za prehranu ljudi, treba uzeti
u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za uporabu kojoj je namijenjena zbog
njezine kontaminacije vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, zbog
truljenja, kvarenja ili raspadanja.
(6) Kada je hrana, za koju je utvrđeno da je zdravstveno neispravna, dio jedne
proizvodne šarže, serije ili pošiljke istovrsne hrane po kategoriji i opisu,
drži se da je sva hrana u toj proizvodnoj šarži, seriji ili pošiljci zdravstveno
neispravna, osim ako se nakon detaljne procjene utvrdi da nema nikakvih dokaza o
zdravstvenoj neispravnosti ostatka šarže, serije ili pošiljke.
(7) Hrana koja je u skladu sa specifičnim odredbama propisa o zdravstvenoj
ispravnosti hrane smatra se zdravstveno ispravnom sve dok udovoljava tim
odredbama.
(8) Sukladnost hrane sa specifičnim odredbama koje se na nju primjenjuju ne
sprječava nadležno tijelo u poduzimanju odgovarajućih mjera ograničavanja
njezinog stavljanja na tržište ili traženja povlačenja iste sa tržišta, ako
postoje razlozi za sumnju u zdravstvenu ispravnost te hrane, bez obzira na tu
sukladnost.
(9) Ako nema specifičnih odredaba, hrana se smatra zdravstveno ispravnom ako je
u skladu s propisima o hrani.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa o hrani
Članak 15.
(1) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima uređuje:
– prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode,
– vrste i količine ostataka veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih
proizvoda i ostalih štetnih tvari koji se mogu nalaziti u hrani,
– provođenje monitoringa ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje.
(2) Ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog tijela,
provedbenim propisima uređuje:
– zdravstvenu ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s
hranom,
– zdravstvenu ispravnost vode za piće,
– kontaminante u hrani, osim pesticida,
– prehrambene aditive,
– arome,
– pomoćne tvari u procesu proizvodnje (uključujući i otapala),
– enzime,
– dodatke prehrani,
– hranu za posebne prehrambene potrebe,
– hranu za dojenčad i malu djecu,
– prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu,
– hranu namijenjenu smanjenju tjelesne mase,
– hranu za posebne medicinske potrebe,
– hranu bez glutena,
– hranu obogaćenu nutrijentima (dodavanje vitamina, minerala i drugih tvari
hrani),
– brzo smrznutu hranu,
– hranu podvrgnutu ionizirajućem zračenju,
– provođenje monitoringa hrane radi utvrđivanja razine nutrijenata,
kontaminanata osim pesticida, aditiva i drugih sastojaka i tvari,
– prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se navode na deklaraciji hrane.
Zahtjevi vezani za zdravstvenu ispravnost hrane za životinje
Članak 16.
(1) Nije dopušteno stavljati na tržište zdravstveno neispravnu hranu za
životinje niti je takvom hranom dopuštena hranidba bilo koje životinje koja se
koristi za proizvodnju hrane.
(2) Hrana za životinje je zdravstveno neispravna za uporabu kojoj je namijenjena
ako se smatra da:
– ima negativan učinak na zdravlje ljudi ili životinja,
– čini hranu dobivenu od životinja koje se koriste za proizvodnju hrane
zdravstveno neispravnom za prehranu ljudi.
(3) Kada je hrana za životinje, za koju je utvrđeno da ne udovoljava propisanim
zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje, dio jedne proizvodne
šarže, serije ili pošiljke istovrsne hrane za životinje po kategoriji i opisu,
drži se da je sva hrana za životinje u toj proizvodnoj šarži, seriji ili
pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon detaljne procjene utvrdi da
nema nikakvih dokaza da ostatak šarže, serije ili pošiljke ne udovoljava
propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje.
(4) Hrana za životinje koja je u skladu sa specifičnim odredbama propisa o
zdravstvenoj ispravnosti hrane za životinje smatra se zdravstveno ispravnom sve
dok udovoljava tim odredbama.
(5) Sukladnost hrane za životinje sa specifičnim odredbama koje se na nju
primjenjuju ne sprječava nadležno tijelo u poduzimanju odgovarajućih mjera
ograničavanja njezinog stavljanja na tržište ili traženja povlačenja iste sa
tržišta, ako postoje razlozi za sumnju u zdravstvenu ispravnost te hrane za
životinje, bez obzira na tu sukladnost.
(6) Ako nema specifičnih odredaba, hrana za životinje se smatra zdravstveno
ispravnom ako je u skladu s propisima o zdravstvenoj ispravnosti hrane za
životinje.
Prezentiranje hrane i hrane za životinje
Članak 17.
(1) Hrana i hrana za životinje koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske
mora biti označena, reklamirana i prezentirana sukladno provedbenim propisima
donesenim na temelju ovoga Zakona i drugih propisa o hrani.
(2) Označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane ili hrane za životinje
uključujući njezin oblik, izgled ili pakiranje, korištene materijale za
pakiranje, način na koji je dizajnirana ili okruženje u kojem je izložena te
informacije koje su o njoj dostupne putem bilo kojeg medija, ne smiju potrošače
dovoditi u zabludu.
(3) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima propisuje
označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane i navođenje hranjivih
vrijednosti hrane.
(4) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima uređuje
označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane za životinje.
Reklamiranje alkoholnih pića
Članak 18.
(1) Zabranjeno je reklamiranje alkoholnih pića putem tiska, sredstava javnog
priopćavanja, interneta i svih oblika reklame na javnim mjestima, objektima i
prijevoznim sredstvima, preko knjiga, časopisa, kalendara i odjevnih predmeta te
preko naljepnica, plakata i letaka ako su te naljepnice, plakati i leci odvojeni
od ambalaže alkoholnih pića.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka dopušteno je reklamiranje vina i voćnih
vina sukladno posebnim propisima.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka dopušteno je reklamiranje piva sukladno
provedbenom propisu kojeg donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost
čelnika nadležnog tijela.
(4) Reklamiranjem iz stavka 1. ovoga članka drže se svi oblici izravnog i
neizravnog reklamiranja, uključujući i isticanje naziva proizvođača alkoholnih
pića u reklamne svrhe, kao i dijeljenje alkoholnih pića u reklamne svrhe.
(5) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na stručne knjige, časopise i
druge stručne publikacije u kojima se objavljuju informacije o svojstvima
alkoholnih pića, ako su te stručne publikacije namijenjene isključivo
proizvođačima ili trgovcima tih proizvoda.
(6) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na informiranje potrošača o
svojstvima alkoholnih pića u objektima u kojima se ti proizvodi prodaju.
(7) Ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog tijela,
donosi provedbeni propis kojim uređuje uvjete i način obavješćivanja potrošača o
svojstvima alkoholnih pića koje se ne drži reklamiranjem u smislu stavka 1.
ovoga članka.
Odgovornosti
Članak 19.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje u svim fazama
proizvodnje, prerade i distribucije, koje su pod njihovom kontrolom, moraju
osigurati da hrana ili hrana za životinje udovoljava propisima o hrani koji su
od važnosti za njihovo poslovanje i moraju dokazati da je udovoljeno propisanim
zahtjevima.
(2) Nadležno tijelo, ministarstvo nadležno za zdravstvo i Državni inspektorat
provode propise o hrani te nadziru i potvrđuju da su svi zahtjevi propisani
propisima o hrani ispunjeni od strane subjekata u poslovanju s hranom i hranom
za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije. U tu svrhu
uspostavlja se sustav službenih kontrola i drugih odgovarajućih aktivnosti u
danim okolnostima, uključujući obavještavanje javnosti o zdravstvenoj ispravnosti
hrane i hrane za životinje i rizicima, nadzoru zdravstvene ispravnosti hrane i
hrane za životinje, te drugim aktivnostima monitoringa koje obuhvaćaju sve faze
proizvodnje, prerade i distribucije. Propisima o hrani utvrđuju se mjere i
prekršaji te kazne za kršenje njihovih odredaba koje moraju biti učinkovite,
primjerene te imati preventivni učinak.
Sljedivost
Članak 20.
(1) Sljedivost mora biti uspostavljena u svim fazama proizvodnje, prerade i
distribucije hrane, hrane za životinje, životinja koje se koriste za proizvodnju
hrane kao i bilo koje druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može
očekivati da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje moraju biti u
mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ih je
opskrbljivala hranom, hranom za životinje, životinjama koje se koriste za
proizvodnju hrane ili bilo kojom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili
se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje. U tom cilju
subjekti moraju uvesti sustave i postupke koji omogućavaju da takva informacija
bude dostupna nadležnom tijelu na njegov zahtjev.
(3) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje moraju uvesti sustave i
postupke za identifikaciju drugih subjekata kojima su isporučivali svoje
proizvode. Ova informacija mora biti dostupna nadležnom tijelu na njegov
zahtjev.
(4) Hrana ili hrana za životinje koja se stavlja na tržište ili je vjerojatno da
će biti stavljena na tržište mora biti odgovarajuće označena ili na drugi način
identificirana da bi se omogućila njezina sljedivost putem odgovarajuće
propisane dokumentacije ili informacija u skladu s propisanim zahtjevima ili
drugim specifičnim odredbama.
(5) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje zahtjeve za
osiguranje sljedivosti iz ovoga članka.
Odgovornosti za hranu: subjekti u poslovanju s hranom
Članak 21.
(1) Ako subjekt u poslovanju s hranom smatra ili opravdano sumnja da hrana koju
je uvezao, proizveo, preradio, izradio ili distribuirao ne udovoljava
zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane, mora odmah pokrenuti postupak
povlačenja te hrane s tržišta u slučajevima kada ta hrana više nije pod njegovom
neposrednom kontrolom te o tome obavijestiti nadležno tijelo. Ako je hrana već
stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom mora učinkovito i točno
obavijestiti potrošače o razlogu njezinog povlačenja i ako je potrebno, od
potrošača zatražiti povrat hrane kojom su već opskrbljeni, kada ostale mjere
nisu dovoljne za postizanje visoke razine zaštite zdravlja.
(2) Subjekt u poslovanju s hranom u maloprodaji ili distribuciji koji nema
izravnog utjecaja na ambalažu, označavanje, zdravstvenu ispravnost ili na
cjelovitost hrane mora, u okvirima svoje djelatnosti, pokrenuti postupak
povlačenja s tržišta proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima zdravstvene
ispravnosti hrane i mora sudjelovati u osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane,
dajući odgovarajuće informacije neophodne za sljedivost hrane, surađujući u
radnjama koje poduzimaju proizvođači, prerađivači, izrađivači hrane i/ili
nadležno tijelo.
(3) Subjekt u poslovanju s hranom mora bez odgode obavijestiti nadležno tijelo
ako smatra ili opravdano sumnja da hrana koju je stavio na tržište može biti
štetna za zdravlje ljudi. Subjekt u poslovanju s hranom mora obavijestiti
nadležno tijelo o poduzetim mjerama za sprječavanje rizika za krajnjeg potrošača
i ne smije sprječavati ili odgovarati drugu osobu da surađuje, u skladu s
propisima o hrani i pravnom praksom, s nadležnim tijelom, kada to može sprječiti,
smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom surađuju s nadležnim tijelom u poduzimanju
mjera u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja rizika koji potječe od hrane kojom
oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište.
Odgovornosti za hranu za životinje: subjekti u poslovanju
s hranom za životinje
Članak 22.
(1) Ako subjekt u poslovanju s hranom za životinje smatra ili opravdano sumnja
da hrana za životinje koju je uvezao, proizveo, preradio, izradio ili
distribuirao, ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za
životinje, mora odmah pokrenuti postupak povlačenja te hrane za životinje s
tržišta te o tome obavijestiti nadležno tijelo. U ovim slučajevima ili u slučaju
iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona kada proizvodna šarža, serija ili pošiljka
ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje, ta hrana za
životinje će biti uništena, osim ako nadležno tijelo ne odluči drugačije. Kada
ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zaštite zdravlja
životinja subjekt u poslovanju s hranom za životinje mora učinkovito i točno
obavijestiti vlasnike i/ili posjednike životinja koji koriste hranu za životinje
odnosno druge subjekte u poslovanju s hranom za životinje o razlogu njezinog
povlačenja i ako je potrebno, zatražiti od njih povrat već isporučenih
proizvoda.
(2) Subjekt u poslovanju s hranom za životinje u maloprodaji ili distribuciji
koji nema izravnog utjecaja na ambalažu, označavanje, zdravstvenu ispravnost ili
na cjelovitost hrane za životinje mora, u okvirima svoje djelatnosti, pokrenuti
postupak povlačenja s tržišta proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima
zdravstvene ispravnosti hrane za životinje i mora sudjelovati u osiguranju
zdravstvene ispravnosti hrane dajući odgovarajuće informacije neophodne za
sljedivost hrane za životinje, surađujući u radnjama koje poduzimaju
proizvođači, prerađivači, izrađivači hrane za životinje i/ili nadležno tijelo.
(3) Subjekt u poslovanju s hranom za životinje mora bez odgode obavijestiti
nadležno tijelo ako smatra ili opravdano sumnja da hrana za životinje koju je
stavio na tržište ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za
životinje. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje mora obavijestiti nadležno
tijelo o poduzetim mjerama za sprječavanje rizika koji proizlazi od korištenja
takve hrane za životinje i ne smije sprječavati ili odgovarati drugu osobu da
surađuje, u skladu s propisima o hrani i pravnom praksom, s nadležnim tijelom,
kada to može spriječiti, smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane za
životinje.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje surađuju s nadležnim tijelom u
poduzimanju mjera u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja rizika koji potječe od
hrane za životinje kojom oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište.
Odgovornost za štetu
Članak 23.
Odredbe Glave II. ovoga Zakona ne dovode u pitanje odredbe posebnih propisa o odgovornosti za štetu nastalu neispravnim proizvodima.
Glava III.
HRVATSKA AGENCIJA ZA HRANU
Poglavlje 1.
OPĆE ODREDBE
Pravni status
Članak 24.
(1) Agencija obavlja znanstvene i stručne poslove procjene rizika i
obavještavanja o rezultatima procjene rizika, u smislu ovoga Zakona, vezano uz
zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane i hrane za životinje.
(2) Agencija ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim
Zakonom i Statutom Agencije.
(3) Sjedište Agencije je u Osijeku.
(4) Agencija se upisuje u sudski registar.
(5) Upravno vijeće Agencije donosi Statut uz suglasnost Vlade Republike
Hrvatske.
(6) Agencija za svoj rad odgovara Vladi Republike Hrvatske koja ostvaruje prava
i obveze Republike Hrvatske kao njezin osnivač.
(7) Agencija može, uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela, pravnim osobama s
javnim ovlastima povjeriti obavljanje pojedinih stručnih poslova iz svoje
djelatnosti.
(8) Agencija je proračunski korisnik državnog proračuna i sredstva za rad
Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru
nadležnog tijela.
(9) Agencija može, osim prihoda iz stavka 8. ovoga članka, ostvarivati i druge
prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi unutar djelatnosti.
(10) Za pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o ustanovama
i Zakon o proračunu.
Poglavlje 2.
DJELATNOST I ZADAĆE
Djelatnost Agencije
Članak 25.
(1) Djelatnost Agencije obuhvaća davanje znanstvenih savjeta i znanstvenu i
tehničku potporu zakonodavstvu i svim pitanjima iz područja koja imaju izravan
ili neizravan utjecaj na zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje.
Agencija pruža neovisnu informaciju o svim pitanjima u okviru ovih područja i
obavještava o rizicima.
(2) Agencija obavljanjem svoje djelatnosti pridonosi visokoj razini zaštite
života i zdravlja ljudi, uzimajući u obzir zdravlje i dobrobit životinja,
zdravlje bilja, okoliš i funkcioniranja tržišta.
(3) Agencija prikuplja i analizira podatke radi karakteriziranja i praćenja
rizika, koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na zdravstvenu ispravnost hrane
i hrane za životinje.
(4) Djelatnost Agencije uključuje i davanje:
a) znanstvenih savjeta te znanstvene i tehničke potpore u pitanjima prehrane
ljudi, uključujući i kakvoću hrane, u vezi sa zakonodavstvom Republike Hrvatske
i na zahtjev nadležnog tijela, pomoć u obavještavanju u pitanjima prehrane u
okviru zdravstvenog programa Republike Hrvatske,
b) znanstvenih mišljenja o drugim pitanjima povezanim sa zdravljem i dobrobiti
životinja i zdravljem bilja,
c) znanstvenih mišljenja o proizvodima koji nisu hrana i hrana za životinje, u
vezi s genetski modificiranim organizmima, ne dovodeći u pitanje postupak
utvrđen posebnim propisima.
(5) Agencija, u okviru svoje djelatnosti, daje znanstvena mišljenja koja služe
kao znanstvena osnova za pripremanje i usvajanje mjera Republike Hrvatske prema
odredbama ovoga Zakona.
(6) Agencija provodi svoje zadaće neovisno, transparentno i ažurno,
osiguravajući znanstvenu i tehničku kvalitetu izdanih mišljenja i informacija,
što osigurava da bude referentna točka za procjenu rizika i obavještavanje o
rezultatima procjene rizika. Agencija surađuje s institutima, zavodima,
akademskom zajednicom, laboratorijima i drugim pravnim osobama uključenim u
sustav zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje u Republici Hrvatskoj,
koje imaju slične zadaće kao i Agencija.
(7) Agencija i nadležno tijelo surađuju u promicanju učinkovite povezanosti
funkcija procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku.
(8) Institucije iz stavka 6. ovoga članka surađuju s Agencijom da bi osigurale
ostvarenje njezine djelatnosti.
(9) Agencija surađuje s međunarodnim institucijama i organizacijama iz okvira
svoje djelatnosti.
Zadaće Agencije
Članak 26.
Zadaće Agencije su:
a) pružati nadležnom tijelu najbolja moguća znanstvena mišljenja u svim
slučajevima kada je to propisano ovim Zakonom,
b) promicati i koordinirati razvoj jedinstvene metodologije procjene rizika u
okviru djelatnosti,
c) pružati znanstvenu i tehničku potporu nadležnom tijelu iz svoje djelatnosti i
kad se to od nje traži, u interpretaciji i razmatranju mišljenja procjene
rizika,
d) osigurati izradu znanstvenih studija u okviru djelatnosti,
e) tražiti, prikupljati, uspoređivati, analizirati i rezimirati znanstvene i
tehničke podatke iz svoje djelatnosti,
f) poduzimati radnje za identifikaciju i karakterizaciju rizika iz svoje
djelatnosti,
g) uspostaviti sustav mreža institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i
snositi odgovornost za djelovanje mreža,
h) omogućiti znanstvenu i tehničku pomoć, kada to od nje zatraži nadležno
tijelo, u postupcima upravljanja krizom koje provodi nadležno tijelo, u području
zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
i) omogućiti znanstvenu i tehničku pomoć iz svoje djelatnosti, kada to od nje
zatraži nadležno tijelo, s ciljem unapređivanja suradnje između Republike
Hrvatske i Europske unije, međunarodnih organizacija i drugih zemalja,
j) osigurati da javnost i zainteresirane strane dobiju brzu, pouzdanu,
objektivnu i razumljivu informaciju iz njezine djelatnosti,
k) izvoditi neovisne zaključke i izražavati stavove u pitanjima iz svoje
djelatnosti,
l) izvršiti svaku drugu zadaću iz svoje djelatnosti koju joj dodijeli nadležno
tijelo.
Poglavlje 3.
ORGANIZACIJA
Tijela Agencije
Članak 27.
Tijela Agencije jesu:
a) Upravno vijeće,
b) ravnatelj,
c) Savjetodavno vijeće,
d) Znanstveno vijeće i znanstveni odbori.
Upravno vijeće
Članak 28.
(1) Upravno vijeće Agencije čini devet članova koje imenuje Vlada Republike
Hrvatske na prijedlog čelnika nadležnog tijela.
(2) Upravno vijeće čine dva predstavnika nadležnog tijela, dva predstavnika
ministarstva nadležnog za zdravstvo, dva predstavnika institucija iz članka 25.
stavka 6. ovoga Zakona i tri predstavnika udruga potrošača i drugih
zainteresiranih strana u lancu prehrane.
(3) Članovi Upravnog vijeća imenuju se po kriteriju stručnosti i odgovarajućeg
iskustva, širokog raspona relevantnog znanja i u skladu s tim najšire moguće
teritorijalne zastupljenosti.
(4) Članovi Upravnog vijeća imenuju se na mandat od četiri godine, koji se može
jedanput obnoviti.
(5) Predsjednika Upravnog vijeća biraju članovi Upravnog vijeća iz svojih redova
na vrijeme od dvije godine i mandat mu se može jedanput obnoviti.
Zadaće i način rada Upravnog vijeća
Članak 29.
(1) Upravno vijeće Agencije odobrava, odnosno usvaja opće akte Agencije, na
prijedlog ravnatelja, koji moraju biti dostupni javnosti.
(2) Upravno vijeće usvaja Poslovnik o radu. Upravno vijeće donosi odluke većinom
glasova svojih članova, osim ako Poslovnikom o radu ne utvrdi drugačije.
(3) Upravno se vijeće sastaje na poziv predsjednika ili na zahtjev najmanje
četiri svoja člana.
(4) Upravno vijeće osigurava da Agencija obavlja svoje funkcije i izvršava
zadaće koje su joj dodijeljene ovim Zakonom.
(5) Do 31. siječnja svake godine, Upravno vijeće usvaja program rada Agencije za
iduću godinu. Upravno vijeće usvaja višegodišnji program rada najduže za
razdoblje od četiri godine, koji je podložan promjeni. Upravno vijeće osigurava
sukladnost navedenih programa s prioritetima zakonodavstva i politike na
području zdravstvene ispravnosti hrane Republike Hrvatske. Do 30. ožujka svake
godine, Upravno vijeće usvaja opći izvještaj o radu Agencije u protekloj godini.
(6) Upravno vijeće usvaja financijske propise Agencije koji utvrđuju postupak
povlačenja sredstava i izvršavanja financijskog proračuna Agencije iz Državnog
proračuna, u skladu sa Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna Republike
Hrvatske.
(7) Ravnatelj sudjeluje na sjednicama Upravnog vijeća, bez prava odlučivanja i
osigurava tehničku i stručnu potporu njegovom radu. Upravno vijeće može pozvati
predsjednika Znanstvenog vijeća na svoje sjednice bez prava odlučivanja.
Ravnatelj
Članak 30.
(1) Ravnatelja i zamjenika ravnatelja Agencije imenuje Upravno vijeće Agencije
između kandidata koje predloži čelnik nadležnog tijela, nakon provedenoga javnog
natječaja.
(2) Mandat ravnatelja i zamjenika ravnatelja je pet godina, koji se može
obnoviti.
(3) Ravnatelj rukovodi radom Agencije, predstavlja i zastupa Agenciju, odgovoran
je za rad i zakonitost rada Agencije, podnosi prijedloge općih akata Agencije
Upravnom vijeću radi njihova donošenja, izvršava odluke Upravnog vijeća te
obavlja druge poslove koji su mu Zakonom, Statutom i drugim općim aktima
Agencije stavljeni u nadležnost.
Savjetodavno vijeće
Članak 31.
(1) Savjetodavno vijeće savjetuje ravnatelja u izvršavanju zadaća Agencije,
propisanih ovim Zakonom, a posebice u sastavljanju prijedloga za program rada
Agencije.
(2) Savjetodavno vijeće ima trinaest članova i to: dva predstavnika nadležnog
tijela, dva predstavnika ministarstva nadležnog za zdravstvo, jednog
predstavnika ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i jednog predstavnika
ministarstva nadležnog za zaštitu prirode te šest članova iz institucija iz
članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i jednog predstavnika iz udruga potrošača.
(3) Članove Savjetodavnog vijeća iz nadležnog tijela te ministarstava iz stavka
2. ovoga članka imenuje Upravno vijeće na prijedlog čelnika nadležnog tijela, a
ostale članove na temelju javnog poziva.
(4) Članovi Savjetodavnog vijeća ne mogu biti članovi Upravnog vijeća,
Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora.
(5) Savjetodavnim vijećem predsjeda ravnatelj Agencije te osigurava tehničku i
stručnu potporu njegovom radu.
(6) Zadaće i način rada Savjetodavnog vijeća utvrđuju se Statutom i drugim općim
aktima Agencije.
Znanstveno vijeće i znanstveni odbori
Članak 32.
(1) Agencija ima Znanstveno vijeće i stalne znanstvene odbore kao stručna tijela
za utvrđivanje znanstvenih mišljenja u okviru djelatnosti Agencije.
(2) Znanstveno vijeće je odgovorno za opću koordinaciju potrebnu za osiguranje
dosljednosti postupka donošenja znanstvenog mišljenja, posebice glede usvajanja
postupaka rada i usklađivanja metodologije rada. Znanstveno vijeće daje
mišljenja o interdisciplinarnim pitanjima, koja spadaju u nadležnost više
znanstvenih odbora i o pitanjima koja ne spadaju u nadležnost niti jednog
znanstvenog odbora. Ako je potrebno, posebice u slučaju pitanja koja ne spadaju
u nadležnost niti jednoga znanstvenog odbora, Znanstveno vijeće će osnovati
radnu grupu.
(3) Znanstveno vijeće se sastoji od predsjednika znanstvenih odbora i četiri
neovisna stručnjaka koji ne pripadaju niti jednom znanstvenom odboru.
(4) Članove Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora imenuje Upravno vijeće na
prijedlog ravnatelja Agencije na mandat od tri godine, koji se može obnoviti.
(5) Postupak i način rada Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora, njihov
djelokrug rada, broj znanstvenih odbora s brojem članova i postupak donošenja
znanstvenih mišljenja utvrđuje se Statutom i drugim općim aktima Agencije.
Poglavlje 4.
NAČIN RADA
Znanstveno mišljenje
Članak 33.
(1) Agencija daje znanstveno mišljenje:
a) na zahtjev nadležnog tijela, u vezi s pitanjima iz svoje djelatnosti i u
svim slučajevima kada je to ovim Zakonom propisano,
b) na vlastitu inicijativu u pitanjima iz svoje djelatnosti.
(2) Zahtjevi navedeni u stavku 1. ovoga članka moraju biti popraćeni
informacijama koje objašnjavaju o kojem znanstvenom pitanju se radi.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom uređuje postupak i rokove
izdavanja znanstvenog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka, a u slučajevima kada
rokovi nisu propisani Agencija izdaje znanstveno mišljenje u roku određenom u
zahtjevu za mišljenje, osim ako objektivne okolnosti to onemogućavaju.
(4) Ako zahtjev nije u skladu sa stavkom 2. ovoga članka ili ako je nejasan,
Agencija može zahtjev odbiti ili predložiti da se zahtjev za mišljenje izmijeni
i dopuni u dogovoru s tijelom koje je uputilo zahtjev. Odbijanje zahtjeva za
mišljenje mora se obrazložiti.
(5) Ako je Agencija već izdala znanstveno mišljenje o nekom određenom pitanju iz
zahtjeva, ona može odbiti zahtjev ako zaključi da nema novih znanstvenih
informacija koje bi trebalo razmatrati. Odbijanje zahtjeva za mišljenje mora se
obrazložiti.
(6) Općim aktima Agencije uređuju se sadržaj, obrazloženje i objava znanstvenog
mišljenja.
Neslaganje znanstvenih mišljenja
Članak 34.
(1) Agencija mora nastojati u ranoj fazi identificirati potencijalne izvore
različitosti vlastitoga znanstvenog mišljenja sa znanstvenim mišljenjem koje
izdaje institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ako Agencija uoči mogući izvor različitosti mišljenja, dužna je
kontaktirati nadležnu instituciju, kako bi osigurala da su sve odgovarajuće
znanstvene informacije dostupne objema stranama u svrhu utvrđivanja mogućih
spornih znanstvenih pitanja.
Znanstvena i tehnička pomoć
Članak 35.
(1) Nadležno tijelo može zatražiti od Agencije, u okviru njezine djelatnosti,
znanstvenu ili tehničku pomoć. Zadaća pružanja znanstvene i tehničke pomoći
sastoji se od znanstvenog i tehničkog rada, koji uključuje primjenu dokazanih
znanstvenih ili tehničkih načela, koji ne zahtijevaju znanstveno vrednovanje
Znanstvenog vijeća ili znanstvenih odbora. Te zadaće mogu uključiti posebice
pomoć nadležnom tijelu u uspostavljanju ili vrednovanju tehničkih kriterija i
tehničkih smjernica.
(2) Kada nadležno tijelo postavi zahtjev Agenciji za znanstvenu i tehničku
pomoć, u dogovoru s Agencijom, odredit će vremenski rok u kojem se ta zadaća
mora obaviti.
Znanstvene studije
Članak 36.
(1) Koristeći najbolje neovisne znanstvene izvore koji su joj dostupni, Agencija
naručuje znanstvene studije potrebne za obavljanje svoje zadaće. Ove studije se
naručuju u skladu s posebnim propisima o javnoj nabavi. Agencija će nastojati
izbjeći narudžbu istovjetnih istraživačkih programa s programima institucija iz
članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i odgovarajućom koordinacijom će poticati
suradnju.
(2) O rezultatima svojih znanstvenih studija Agencija obavještava nadležno
tijelo, ministarstvo nadležno za zdravstvo i institucije iz članka 25. stavka 6.
ovoga Zakona.
Prikupljanje podataka
Članak 37.
(1) Agencija traži, prikuplja, uspoređuje, analizira i rezimira odgovarajuće
znanstvene i tehničke podatke u okviru svoje djelatnosti. Ovo uključuje
posebice prikupljanje podataka o:
a) potrošnji hrane i izloženosti ljudi rizicima koji se odnose na potrošnju
hrane,
b) učestalosti i prevladavanju bioloških rizika,
c) kontaminantima u hrani i hrani za životinje,
d) reziduama.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, Agencija surađuje s institucijama iz
članka 25. stavka 6. ovoga Zakona koje rade na prikupljanju podataka.
(3) Institucije iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona obvezne su dostavljati
Agenciji podatke iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Agencija dostavlja nadležnom tijelu, ministarstvu nadležnom za zdravstvo i
institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona odgovarajuće preporuke koje
mogu unaprijediti tehničku usporedivost podataka koje primaju i analiziraju kako
bi olakšala ujednačenost na nacionalnoj i međunarodnoj razini, na način da
olakša njihovu učinkovitost.
(5) Nadležno tijelo objavljuje izvješće koje sadrži popis sustava prikupljanja
podataka koji se provode u Republici Hrvatskoj u okviru djelatnosti Agencije.
Izvješće može, po potrebi, biti popraćeno prijedlozima vezanim za:
a) svaki sustav, ulogu koja se dodjeljuje Agenciji i sve izmjene i poboljšanja
koja se traže da bi Agencija ispunjavala svoju zadaću u suradnji s institucijama
iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona,
b) nedostatke koje treba ukloniti da bi Agencija mogla prikupljati i rezimirati
odgovarajuće znanstvene i tehničke podatke u okviru svoje djelatnosti.
(6) Agencija rezultate svojega rada na području prikupljanja podataka dostavlja
nadležnom tijelu, ministarstvu nadležnom za zdravstvo i institucijama iz članka
25. stavka 6. ovoga Zakona.
Identifikacija rizika u nastajanju
Članak 38.
(1) Agencija utvrđuje postupke praćenja za sustavno traženje, prikupljanje,
uspoređivanje i analiziranje informacija i podataka sa svrhom identifikacije
rizika u nastajanju u okviru svoje djelatnosti.
(2) Ako Agencija raspolaže informacijom koja upućuje na sumnju o ozbiljnom
riziku u nastajanju, zatražit će dodatne informacije od nadležnog tijela,
ministarstva nadležnog za zdravstvo i institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga
Zakona, međunarodnih institucija, agencija i nadležnih tijela zemalja članica
Europske unije.
(3) Agencija koristi informacije koje primi u svrhu obavljanja svojih zadaća u
okviru djelatnosti u identificiranju rizika u nastajanju.
(4) Agencija dostavlja nadležnom tijelu, ministarstvu nadležnom za zdravstvo i
institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona ocjenu i informacije
prikupljene o rizicima u nastajanju.
Sustav brzog uzbunjivanja
Članak 39.
Radi učinkovite provedbe monitoringa zdravstvenih i prehrambenih rizika hrane Agencija prima sve obavijesti putem sustava brzog uzbunjivanja i analizira sadržaj tih obavijesti kako bi nadležnom tijelu mogla pružiti sve informacije u svrhu analize rizika.
Nacionalna mreža institucija
Članak 40.
(1) Agencija uspostavlja i koordinira nacionalnu mrežu institucija iz članka 25.
stavka 6. ovoga Zakona. Cilj ove mreže je stvoriti okvir unutar kojeg se odvija
znanstvena suradnja koordinacijom aktivnosti, razmjenom informacija, razvojem i
provedbom zajedničkih projekata, razmjenom iskustava i najbolje prakse u okviru
djelatnosti Agencije.
(2) Upravno vijeće, na prijedlog ravnatelja, usvaja i donosi popis institucija
iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona, koji objavljuje, a koje mogu pomagati
Agenciji, samostalno ili unutar mreže, u obavljanju njezinih zadaća. Agencija
može povjeriti ovim institucijama određene zadatke, posebice pripremne radnje za
znanstvena mišljenja, znanstvenu i tehničku pomoć, prikupljanje podataka i
identifikaciju rizika u nastajanju. Agencija mora planirati financijska sredstva
za ovu namjenu.
(3) Pravila uspostave nacionalne mreže, uvjete i kriterije za uvrštavanje na
popis institucija i pravila financiranja iz stavka 1. i 2. ovoga članka,
provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Poglavlje 5.
NEOVISNOST, TRANSPARENTNOST, POVJERLJIVOST I KOMUNIKACIJA
Neovisnost
Članak 41.
(1) Članovi Upravnog vijeća i Savjetodavnog vijeća te ravnatelj obvezuju se u
javnom interesu djelovati neovisno. U tu svrhu potpisuju izjavu o prihvaćanju
dužnosti i izjavu o nepostojanju interesa koji bi mogao utjecati na njihovu
neovisnost ili svakoga drugoga izravnog ili neizravnog interesa. Ove izjave
potpisuju svake godine.
(2) Članovi Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora obvezuju se djelovati
neovisno o svakom drugom vanjskom utjecaju. U tu svrhu potpisuju izjavu o
prihvaćanju dužnosti i izjavu o nepostojanju interesa koji bi mogao utjecati na
njihovu neovisnost ili svakoga drugoga izravnog ili neizravnog interesa. Ove
izjave potpisuju svake godine.
(3) Članovi Upravnog vijeća, ravnatelj, članovi Savjetodavnog vijeća, članovi
Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora, kao i vanjski stručnjaci koji sudjeluju
u njihovom radu na svakoj sjednici prijavljuju svaki interes koji bi mogao
utjecati na njihovu neovisnost, a vezano za točke dnevnog reda.
Transparentnost
Članak 42.
(1) Agencija osigurava obavljanje svoje zadaće uz visoku razinu
transparentnosti. Posebice je dužna obavijestiti javnost bez odgode o:
a) dnevnom redu i zapisniku sjednica Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora,
b) mišljenjima Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora odmah po usvajanju, s tim
da se moraju navesti i mišljenja manjine,
c) podacima na kojima se temelje mišljenja, ne dovodeći u pitanje članke 43. i
45. ovoga Zakona,
d) godišnjim izjavama o sukobu interesa članova Upravnog vijeća, ravnatelja,
članova Savjetodavnog vijeća i članova Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora,
kao i izjavama o nepostojanju sukoba interesa vezano za točke dnevnog reda,
e) rezultatima njezinih znanstvenih studija,
f) općem izvještaju o radu Agencije za svaku godinu,
g) zahtjevima nadležnog tijela za znanstvenim mišljenjima koji su odbijeni ili
je zatražena njihova dopuna i obrazloženje odbijanja ili dopune.
(2) Sjednice Upravnog vijeća su javne, osim ako se ne odluči drugačije radi
određenih specifičnih točaka dnevnog reda.
(3) Agencija u svojim općim aktima utvrđuje postupke za provedbu pravila
transparentnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Povjerljivost
Članak 43.
(1) Iznimno od odredbi članka 42. ovoga Zakona, Agencija neće objaviti
povjerljive informacije koje zaprimi, za koje je zatražen i opravdan status
povjerljivosti, osim informacija koje se moraju iznijeti u javnost ako tako
zahtijevaju okolnosti, radi zaštite zdravlja ljudi.
(2) Članovi Upravnog vijeća, ravnatelj, članovi Znanstvenog vijeća i znanstvenih
odbora, kao i vanjski stručnjaci koji sudjeluju u radu radnih grupa, članovi
Savjetodavnog vijeća i osoblje Agencije, čak i nakon prestanka njihovih
dužnosti, moraju se držati obveze čuvanja povjerljivosti informacija, sukladno
općim aktima Agencije.
(3) Zaključci znanstvenih mišljenja Agencije koji se odnose na predviđeni učinak
na zdravlje ne smiju se smatrati povjerljivima.
(4) Agencija utvrđuje u svojim općim aktima postupke za provedbu pravila
povjerljivosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Obavještavanje o rezultatima procjene rizika
Članak 44.
(1) Agencija je dužna na vlastitu inicijativu obavještavati o pitanjima u okviru
svoje djelatnosti, ne dovodeći u pitanje djelokrug nadležnog tijela da
obavještava o svojim odlukama upravljanja rizikom.
(2) Agencija osigurava javnosti i svakoj zainteresiranoj strani, bez odgode,
dobivanje objektivne, pouzdane i lako dostupne informacije, posebice vezano na
rezultate njezinoga rada. Radi postizanja ovoga cilja Agencija je dužna
sastaviti i distribuirati informativne materijale za široku javnost.
(3) Agencija surađuje s nadležnim tijelom na promicanju potrebne povezanosti u
procesu obavještavanja o riziku. Agencija objavljuje sva mišljenja u skladu s
člankom 42. ovoga Zakona.
(4) Agencija osigurava odgovarajuću suradnju s institucijama iz članka 25.
stavka 6. ovoga Zakona i ostalim zainteresiranim stranama u vezi s javnim
informativnim kampanjama.
Pristup dokumentima
Članak 45.
(1) Agencija osigurava pristup dokumentima kojima raspolaže.
(2) Upravno vijeće, na prijedlog ravnatelja, usvaja odredbe koje se primjenjuju
na pristup dokumentima iz stavka 1. ovoga članka, sukladno odredbama posebnog
propisa o pravu na pristup informacijama.
Potrošači, proizvođači i druge zainteresirane strane
Članak 46.
Agencija uspostavlja učinkovite kontakte s predstavnicima potrošača, predstavnicima proizvođača, prerađivača i svim drugim zainteresiranim stranama.
Glava IV.
SUSTAV BRZOG UZBUNJIVANJA, HITNE MJERE
I UPRAVLJANJE KRIZOM
Sustav brzog uzbunjivanja
Članak 47.
(1) Ovim se Zakonom uspostavlja sustav brzog uzbunjivanja kao mreža za
izvještavanje o izravnom ili neizravnom riziku za zdravlje ljudi nastalom od
hrane ili hrane za životinje. U njemu sudjeluje nadležno tijelo, osobe ovlaštene
za obavljanje službene kontrole, kontrolna tijela i Agencija. Svako tijelo dužno
je imenovati kontakt točku koja je dio mreže.
(2) Nadležno tijelo je odgovorno za upravljanje mrežom i predstavlja kontakt
točku prema Europskoj komisiji.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način uspostave i
organizaciju sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje.
Hitne mjere
Članak 48.
(1) Kada nadležno tijelo utvrdi da hrana ili hrana za životinje, domaćeg
podrijetla ili iz uvoza, može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi,
zdravlje životinja ili okoliš te da taj rizik ne može na zadovoljavajući način
biti uklonjen, čelnik nadležnog tijela može narediti, ovisno o težini situacije,
jednu ili više mjera iz stavka 3. i 4. ovoga članka.
(2) Osobe ovlaštene za obavljanje službene kontrole i kontrolna tijela dužni su
u okviru svojih nadležnosti obavijestiti nadležno tijelo o pojavi rizika.
(3) Ako je hrana ili hrana za životinje domaćeg podrijetla, mjere iz stavka 1.
ovoga članka mogu biti:
– privremena zabrana stavljanja na tržište ili uporabe hrane ili hrane za
životinje,
– određivanje posebnih uvjeta za navedenu hranu ili hranu za životinje,
– druge odgovarajuće privremene mjere.
(4) Ako je hrana ili hrana za životinje podrijetlom iz uvoza, mjere iz stavka 1.
ovoga članka mogu biti:
– privremena zabrana uvoza hrane ili hrane za životinje iz zemlje ili dijela
zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
– određivanje posebnih mjera za navedenu hranu ili hranu za životinje iz zemlje
ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
– druge odgovarajuće privremene mjere.
(5) Kada se na temelju analize rizika potvrdi ozbiljnost rizika iz stavka 1.
ovoga članka, čelnik nadležnog tijela naredit će trajnu mjeru zabrane stavljanja
na tržište hrane ili hrane za životinje.
Upravljanje krizom
Članak 49.
(1) Nadležno tijelo u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo i
Agencijom, mora izraditi opći plan upravljanja krizom na području zdravstvene
ispravnosti hrane i hrane za životinje.
(2) Plan iz stavka 1. ovoga članka donosi čelnik nadležnog tijela, kojim će
predvidjeti mjere koje se moraju provesti bez odgađanja, kad se utvrdi da hrana
ili hrana za životinje predstavlja ozbiljnu opasnost za ljude ili životinje bilo
izravno ili putem okoliša.
(3) Nadležno tijelo će revidirati opći plan upravljanja krizom prema potrebi,
posebice kao posljedicu promjena ustrojstva nadležnog tijela i na temelju
stečenih iskustava, uključujući iskustva stečena na provedenim vježbama
simulacije.
(4) Za provođenje plana iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo osniva krizni
stožer.
Glava V.
HIGIJENA HRANE
Obveze subjekata u poslovanju s hranom
Članak 50.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da sve faze proizvodnje,
prerade i distribucije hrane, koje su pod njihovom kontrolom, udovoljavaju
zahtjevima vezanim za higijenu propisanim u Glavi V. ovoga Zakona i provedbenim
propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odredbe glave V. ovoga Zakona ne
primjenjuju se na:
a) primarnu proizvodnju hrane namijenjene za osobnu uporabu u kućanstvu,
b) pripremu, rukovanje i skladištenje hrane u kućanstvu namijenjene za osobnu
potrošnju,
c) izravnu opskrbu malim količinama primarnih proizvoda kojima proizvođač
opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalni objekt u maloprodaji koji izravno
opskrbljuje krajnjeg potrošača,
d) sabirne centre i štavionice kože koji spadaju pod definiciju poslovanja s
hranom jedino zato što rukuju sirovinama za proizvodnju želatine ili kolagena.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje pravila koja uređuju
djelatnosti iz stavka 2. točke c) ovoga članka.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom koji obavljaju primarnu proizvodnju i
pripadajuće djelatnosti moraju udovoljavati općim odredbama higijene i posebnim
zahtjevima higijene hrane životinjskog podrijetla propisanim u provedbenim
propisima iz članka 56. ovoga Zakona.
(5) Subjekti u poslovanju s hranom koji obavljaju bilo koju fazu proizvodnje,
prerade i distribucije hrane, nakon faza na koje se primjenjuje stavak 4. ovoga
članka, moraju udovoljavati općim zahtjevima higijene hrane, kao i svim posebnim
zahtjevima higijene hrane životinjskog podrijetla propisanim u provedbenima
propisima iz članka 56. ovoga Zakona.
(6) Subjekti u poslovanju s hranom moraju, kada je to potrebno, primjenjivati
sljedeće posebne higijenske mjere:
– udovoljavanje mikrobiološkim kriterijima za hranu,
– postupke koji su potrebni za postizanje ciljeva ovoga Zakona,
– udovoljavanje zahtjevima kontrole temperature za hranu,
– održavanje hladnog lanca,
– uzorkovanje i analize.
Članak 51.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom moraju uspostaviti i provoditi redovite
kontrole higijenskih uvjeta u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije
hrane, osim na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, u svakom
objektu pod njihovom kontrolom, provedbom preventivnog postupka samokontrole,
razvijenog u skladu s načelima sustava HACCP-a.
(2) Detaljna pravila za provedbu sustava samokontrole razvijenog u skladu s
načelima HACCP-a propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Registracija ili odobravanje objekata
Članak 52.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom moraju podnijeti zahtjev nadležnom tijelu,
odnosno ministarstvu nadležnom za zdravstvo sukladno podijeli nadležnosti iz
članka 86. stavka 1. točke a), b) i c) ovoga Zakona, na propisani način, za
svaki objekt koji je pod njihovom kontrolom, u kojem obavljaju djelatnost u bilo
kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kako bi se objekt
registrirao ili odobrio.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom moraju dostavljati nadležnom tijelu odnosno
ministarstvu nadležnom za zdravstvo najnovije podatke o objektima, uključujući
podatke o svakoj značajnoj promjeni djelatnosti i svakom zatvaranju
registriranog ili odobrenog objekta.
(3) Objekti koji podliježu odobravanju utvrđuju se provedbenim propisom koji
donosi čelnik nadležnog tijela.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da objekti iz stavka 3.
ovoga članka, budu odobreni od strane nadležnog tijela odnosno ministarstva
nadležnog za zdravstvo, nakon najmanje jednog pregleda objekta na licu mjesta,
i ne mogu započeti obavljanje djelatnosti ako nadležno tijelo:
– nije izdalo odobrenje za rad nakon obavljenog pregleda objekta, ili
– nije objektu izdalo uvjetno odobrenje za rad.
Upisnik registriranih objekata
Članak 53.
(1) Objekti koji ne podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o
registraciji objekta, koje donosi nadležno tijelo, odnosno ministarstvo nadležno
za zdravstvo u Upisnik registriranih objekata koji vodi nadležno tijelo, odnosno
ministarstvo nadležno za zdravstvo.
(2) Središnju evidenciju registriranih objekata iz stavka 1. ovoga članka vodi
nadležno tijelo. Ministarstvo nadležno za zdravstvo dužno je nadležnom tijelu
dostavljati podatke o registriranim objektima iz njegove nadležnosti sukladno
ovome Zakonu.
(3) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika
registriranih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta.
(4) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika registriranih objekata iz stavka 1.
ovoga članka i središnje evidencije iz stavka 2. ovoga članka te postupak
registracije objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela uz
prethodno mišljenje ministra nadležnog za zdravstvo.
Upisnik odobrenih objekata
Članak 54.
(1) Objekti koji podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o
odobravanju koje donosi nadležno tijelo u Upisnik odobrenih objekata koji vodi
nadležno tijelo.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika
odobrenih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom,
– ukidanja odobrenja nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru
objekta,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– ukidanja uvjetnog odobrenja.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika odobrenih objekata te postupak
odobravanja objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Vodiči
Članak 55.
Subjekti u poslovanju s hranom koriste vodiče za dobru higijensku praksu i primjenu načela HACCP-a koji se izrađuju, ocjenjuju i distribuiraju u skladu s odredbama propisa o hrani.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa
Članak 56.
(1) Čelnik nadležnog tijela uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za
zdravstvo, provedbenim propisima uređuje:
– opća pravila o higijeni hrane za subjekte u poslovanju s hranom,
– posebne uvjete za higijenu hrane u odnosu na osoblje, evidencije, prostorije i
opremu u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije,
– mikrobiološke i druge kriterije za stavljanje hrane na tržište.
(2) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima uređuje:
– posebna pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla za subjekte u
poslovanju s hranom,
– posebna pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla za određene vrste
proizvoda,
– posebna pravila o zdravlju životinja i javnom zdravstvu vezana uz promet hrane
životinjskog podrijetla,
– posebna pravila o zdravlju životinja za proizvodnju, preradu, distribuciju i
unošenje hrane životinjskog podrijetla,
– posebna pravila za stavljanje na tržište hrane životinjskog podrijetla,
– posebna pravila za postupanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla.
Nacionalne mjere
Članak 57.
(1) Nadležno tijelo može odobriti odstupanja od propisa iz članka 56. ovoga
Zakona, posebno kako bi se malim subjektima u poslovanju s hranom olakšala
provedba propisa, uzimajući u obzir bitne čimbenike rizika, ako takva odstupanja
ne utječu na ostvarivanje ciljeva određenih propisima o hrani.
(2) Nadležno tijelo može, ne dovodeći u pitanje ostvarivanje ciljeva određenih
ovim Zakonom i propisima iz stavka 1. ovoga članka, određivati nacionalne mjere
za prilagodbu propisanih općih zahtjeva higijene za subjekte u poslovanju s
hranom koji obavljaju bilo koju fazu proizvodnje, prerade i distribucije hrane
nakon faze primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti.
(3) Cilj nacionalnih mjera iz stavka 2. ovoga članka je:
– omogućiti nastavak primjene tradicionalnih metoda u svakoj fazi proizvodnje,
prerade ili distribucije hrane, ili
– omogućiti rad subjektima u poslovanju s hranom koji se nalaze u regijama u
kojima postoje posebna zemljopisna ograničenja.
(4) U drugim slučajevima koji nisu navedeni u stavku 3. ovoga članka, nacionalne
mjere se primjenjuju jedino na izgradnju, uređenje i opremanje objekata u
poslovanju s hranom.
(5) Nadležno tijelo o određenim nacionalnim mjerama iz ovoga članka obavještava
Europsku komisiju i države članice Europske unije.
Glava VI.
HIGIJENA HRANE ZA ŽIVOTINJE
Obveze subjekata u poslovanju s hranom za životinje
Članak 58.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju osigurati da sve faze
proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje koje su pod njihovom
kontrolom udovoljavaju zahtjevima vezanim za higijenu propisanim u Glavi VI.
ovoga Zakona i provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i drugih
posebnih propisa o hrani za životinje.
(2) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje moguća izuzeća od
stavka 1. ovoga članka.
(3) Prilikom hranidbe životinja koje se koriste za proizvodnju hrane, subjekti u
poslovanju s hranom za životinje moraju poduzimati mjere i usvajati postupke
kako bi sveli rizik od biološkog, kemijskog ili fizičkog onečišćenja hrane za
životinje, životinja i proizvoda životinjskog podrijetla na najmanju moguću
mjeru.
Članak 59.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje koji obavljaju primarnu
proizvodnju i pripadajuće djelatnosti moraju udovoljavati odredbama higijene
propisanim u provedbenim propisima iz članka 65. ovoga Zakona.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom koji obavljaju bilo koju fazu proizvodnje,
prerade i distribucije hrane nakon faza na koje se primjenjuje stavak 1. ovoga
članka, moraju udovoljavati zahtjevima higijene hrane za životinje propisanim u
provedbenim propisima iz članka 65. ovoga Zakona.
(3) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju:
– udovoljavati posebnim mikrobiološkim kriterijima,
– poduzimati mjere i provoditi postupke koji su potrebni za postizanje ciljeva
ovoga Zakona.
Članak 60.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje, osim na razini primarne
proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, moraju uspostaviti i provoditi te
održavati redovite postupke samokontrole, u skladu s načelima sustava HACCP-a.
(2) Nadležno tijelo može odobriti odstupanja od stavka 1. ovoga članka, posebno
kako bi se malim subjektima u poslovanju s hranom za životinje ili subjektima
koji se nalaze u regijama u kojima postoje posebna zemljopisna ograničenja
olakšala provedba propisa, uzimajući u obzir bitne čimbenike rizika, ako takva
odstupanja ne utječu na ostvarivanje ciljeva određenih propisima o hrani za
životinje.
(3) Detaljna pravila za provedbu sustava samokontrole razvijenog u skladu s
načelima HACCP-a propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Registracija ili odobravanje objekata
Članak 61.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju podnijeti zahtjev
nadležnom tijelu, na propisani način, za svaki objekt koji je pod njihovom
kontrolom, u kojem obavljaju djelatnost u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i
distribucije hrane za životinje kako bi se objekt registrirao ili odobrio.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju dostavljati nadležnom
tijelu najnovije podatke o objektima, uključujući podatke o svakoj značajnjoj
promjeni djelatnosti i svakom zatvaranju registriranog ili odobrenog objekta.
(3) Objekti koji podliježu odobravanju utvrđuju se provedbenim propisom koji
donosi čelnik nadležnog tijela.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju osigurati da objekti iz
stavka 3. ovoga članka, budu odobreni od strane nadležnog tijela, nakon
najmanje jednog pregleda objekta na licu mjesta, i ne mogu započeti obavljanje
djelatnosti ako nadležno tijelo:
– nije izdalo odobrenje za rad nakon obavljenog pregleda objekta, ili
– nije objektu izdalo uvjetno odobrenje za rad.
Upisnik registriranih objekata
Članak 62.
(1) Objekti koji ne podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o
registraciji objekta, koje donosi nadležno tijelo u Upisnik registriranih
objekata koji vodi nadležno tijelo.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika
registriranih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom za
životinje,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika registriranih objekata te postupak
registracije objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Upisnik odobrenih objekata
Članak 63.
(1) Objekti koji podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o
odobravanju, koje donosi nadležno tijelo u Upisnik odobrenih objekata koji vodi
nadležno tijelo.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika
odobrenih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom za
životinje i ljekovitom hranom,
– ukidanja odobrenja nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru
objekta,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– ukidanja uvjetnog odobrenja.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika odobrenih objekata te postupak
odobravanja objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Vodiči
Članak 64.
Subjekti u poslovanju s hranom za životinje koriste vodiče za dobru higijensku praksu i primjenu načela HACCP-a, koji se izrađuju, ocjenjuju i distribuiraju u skladu s odredbama propisa o hrani za životinje.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa
Članak 65.
Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima uređuje:
– pravila o higijeni hrane za životinje za subjekte u poslovanju s hranom za
životinje,
– posebna pravila za pakiranje i ambalažiranje hrane za životinje, stavljanje na
tržište i nazivlje hrane za životinje,
– posebna pravila o higijeni hrane za životinje za subjekte u poslovanju s
hranom za životinje koji koriste proizvode životinjskog podrijetla, proizvode
koji potječu iz specifičnog izvora ili su namijenjeni za specifične hranidbene
potrebe životinja,
– posebne uvjete za higijenu hrane za životinje u odnosu na osoblje, evidencije,
prostorije i opremu u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije,
– posebne uvjete i pravila o higijeni hrane za životinje za određene vrste
proizvoda,
– mikrobiološke i druge kriterije hrane za životinje prilikom stavljanja na
tržište i hranidbe životinja koje se koriste za proizvodnju hrane,
– dodatne zahtjeve označavanja hrane za životinje,
– način uzorkovanja i analitičke metode analize hrane za životinje.
Glava VII.
SLUŽBENE KONTROLE
Opće obveze
Članak 66.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati redovito provođenje službenih kontrola,
ovisno o riziku i s odgovarajućom učestalosti kako bi se postigli ciljevi ovoga
Zakona.
(2) Službenim kontrolama se provjerava poštivanje propisa o hrani i hrani za
životinje koji su posebno usmjereni na:
a) sprječavanje, uklanjanje ili smanjivanje rizika za zdravlje ljudi i životinja
na prihvatljive razine, koji dolaze izravno ili putem okoliša,
b) osiguranje pravedne prakse u trgovini hrane i hrane za životinje te zaštite
interesa potrošača, uključujući označavanje hrane i hrane za životinje i ostale
oblike informacija danih potrošačima.
(3) Nadležno tijelo prilikom provođenja službenih kontrola uzima u obzir:
a) identificirane rizike u vezi sa životinjama, hranom ili hranom za životinje,
subjektima u poslovanju sa životinjama, hranom ili hranom za životinje, uporabom
hrane ili hrane za životinje ili procesima, materijalima, tvarima, radnjama ili
postupcima koji bi mogli utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane ili hrane za
životinje, na zdravlje i dobrobit životinja,
b) ranije postupanje subjekata u poslovanju s hranom ili hranom za životinje u
vezi s provedbom propisa o hrani ili hrani za životinje te propisa o zdravlju i
dobrobiti životinja,
c) pouzdanost vlastitih provjera/samokontrola koje su već provedene, i
d) informacije koje bi mogle ukazivati na postupanje protivno propisima.
(4) Službene kontrole provode se bez prethodne najave, osim u slučajevima kad se
provodi revizija.
(5) Službene kontrole provode se u svim fazama proizvodnje, prerade i
distribucije hrane ili hrane za životinje, i na životinjama i proizvodima
životinjskog podrijetla. Kako bi se postigli ciljevi ovoga Zakona, službene
kontrole obuhvaćaju kontrole subjekata u poslovanju s hranom ili hranom za
životinje, uporabu hrane ili hrane za životinje, skladištenje hrane ili hrane za
životinje, sve procese, materijale, tvari, aktivnosti ili postupke, uključujući
i prijevoz koji se odnosi na hranu ili hranu za životinje i na žive životinje.
Obveze nadležnog tijela
Članak 67.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati:
a) učinkovitost i svrhovitost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane
za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, kao i uporabe
hrane za životinje,
b) da osoblje koje provodi službene kontrole nije u sukobu interesa,
c) odgovarajuće laboratorije za testiranje i dovoljan broj primjereno stručno
osposobljenog i iskusnog osoblja kako bi se službene kontrole i kontrolne zadaće
mogle obavljati učinkovito i djelotvorno,
d) odgovarajuće, održavane prostore i opremu, kako bi se osiguralo da osoblje
može učinkovito i djelotvorno provoditi službene kontrole,
e) provođenje službenih kontrola i poduzimanje mjera u skladu s ovlastima,
f) krizne planove te njihovo provođenje u slučaju iznenadne opasnosti,
g) da subjekti u poslovanju s hranom ili hranom za životinje u kojima se provodi
inspekcija u skladu s odredbama ovoga Zakona surađuju s ovlaštenim osobama
nadležnog tijela za provođenje inspekcije.
(2) Tijela nadležna za provođenje inspekcije sukladno ovome Zakonu moraju
osigurati uvjete iz stavka 1. točke d) ovoga članka.
(3) Nadležno tijelo treba osigurati učinkovitu i djelotvornu koordinaciju između
svih tijela koja sudjeluju u obavljanju službenih kontrola, posebno na
regionalnoj ili lokalnoj razini, uključujući prema potrebi i ona na području
zaštite okoliša i zdravlja.
(4) Kad su u okviru jednog tijela više od jedne ustrojstvene jedinice nadležne
za provođenje službenih kontrola, mora se osigurati učinkovita i djelotvorna
koordinacija i suradnja među različitim ustrojstvenim jedinicama.
(5) Nadležno tijelo i tijela iz stavka 3. ovoga članka moraju osigurati
nepristranost, kvalitetu i dosljednost službenih kontrola na svim razinama.
(6) Nadležno tijelo provodi unutrašnje revizije samostalno ili može drugome
povjeriti obavljanje revizije te poduzima odgovarajuće mjere s obzirom na
rezultate kako bi osiguralo da se njima postižu ciljevi ovoga Zakona. Revizije
se moraju obavljati nepristrano i transparentno.
Postupak kontrole i verifikacije
Članak 68.
(1) Službene kontrole provode se u skladu s uputama koje izrađuje nadležno
tijelo.
(2) Nadležno tijelo:
a) verificira učinkovitost službenih kontrola koje provodi i
b) poduzima korektivne mjere, kad je to potrebno, i prema potrebi prilagođava
upute iz stavka 1. ovoga članka.
Kontrolne aktivnosti, metode i tehnike
Članak 69.
(1) Službene kontrole provode se uz korištenje prikladnih kontrolnih metoda i
tehnika kao što su monitoring, nadziranje, verifikacija, revizija, inspekcija,
uzimanje uzoraka i provođenje analiza.
(2) Službene kontrole hrane i hrane za životinje obuhvaćaju među ostalim i
sljedeće aktivnosti:
a) ispitivanje kontrolnih sustava koje su uspostavili subjekti u poslovanju s
hranom i hranom za životinje i postignutih rezultata,
b) inspekciju:
– objekata proizvođača primarnih proizvoda, subjekata u poslovanju s hranom i
hranom za životinje uključujući njihovo okruženje, objekte, opremu, postrojenja
i strojeve, prijevoz, kao i samu hranu i hranu za životinje,
– sirovina, sastojaka, pomoćnih sredstava u preradi, te ostalih proizvoda koji
se koriste u pripremi i proizvodnji hrane i hrane za životinje,
– poluprerađenih proizvoda,
– materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom,
– proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje, kao i pesticida,
– označavanja, prezentiranja i reklamiranja,
c) kontrolu higijenskih uvjeta u subjektima u poslovanju s hranom i hranom za
životinje,
d) procjenu postupaka dobre proizvođačke prakse, dobre higijenske prakse, dobre
uzgojne prakse, sustava HACCP-a, pri čemu treba voditi računa o vodičima koji su
izrađeni u skladu s propisima o hrani,
e) pregledavanje dokumentacije i ostalih evidencija koje bi mogle biti od
važnosti pri procjeni usklađenosti s propisima o hrani i hrani za životinje,
f) razgovor sa subjektima u poslovanju s hranom i hranom za životinje i njihovim
osobljem,
g) očitavanje zabilježenih vrijednosti na mjernim instrumentima subjekata u
poslovanju s hranom i hranom za životinje,
h) kontrolu koju provodi nadležno tijelo vlastitim instrumentima kako bi
verificiralo mjerenja koja su obavili subjekti u poslovanju s hranom i hranom za
životinje,
i) kontrolu koja se provodi s ciljem utvrđivanja sukladnosti hrane i hrane za
životinje s propisanim zahtjevima kakvoće,
j) kontrolu koja se provodi s ciljem utvrđivanja sukladnosti hrane s propisanim
zahtjevima za hranu sa zaštićenom oznakom tradicionalnog ugleda, izvornosti i
zemljopisnog podrijetla,
k) kontrolu koja se provodi s ciljem utvrđivanja sukladnosti nove hrane, GM
hrane i GM hrane za životinje s propisanim zahtjevima,
l) bilo koje druge aktivnosti potrebne da se osigura postizanje ciljeva ovoga
Zakona.
Opća načela službene kontrole hrane životinjskog podrijetla
Članak 70.
(1) Službene kontrole provode se bez prethodne najave, osim u slučajevima kad se
provodi revizija, kada je potrebno prethodno obavijestiti subjekt u poslovanju s
hranom ili hranom za životinje.
(2) Revizijom dobre higijenske prakse provjerava se da li subjekti u poslovanju
s hranom redovito i u skladu s propisima primjenjuju postupke koji se odnose
najmanje na sljedeće:
a) kontrolu podataka o lancu prehrane,
b) konstrukciju, uređenje i održavanje prostora i opreme,
c) higijenu prije, tijekom i poslije obavljanja poslova,
d) osobnu higijenu osoblja,
e) edukaciju u području higijene i radnih postupaka,
f) suzbijanje štetočina,
g) kakvoću vode,
h) kontrolu temperature, i
i) kontrolu hrane koja se doprema i otprema u/iz objekta i kontrolu popratne
dokumentacije.
(3) Revizijom postupaka koji se temelje na sustavu analize opasnosti i
upravljanja kritičnim kontrolnim točkama (HACCP) provjerava se primjenjuju li
subjekti u poslovanju s hranom te postupke redovito i u skladu s propisima, a
posebno da proizvodi životinjskog podrijetla:
a) zadovoljavaju mikrobiološke kriterije utvrđene u skladu s propisima o hrani,
b) su u skladu s propisima koji se odnose na rezidue, kontaminante i zabranjene
tvari, i
c) ne sadrže fizičke opasnosti, kao što su strana tijela.
(4) Ako subjekt u poslovanju s hranom primjenjuje postupke koji su navedeni u
vodičima za primjenu načela sustava HACCP-a, revizijom se provjerava pravilna
primjena tih vodiča.
Transparentnost i povjerljivost
Članak 71.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da se poslovi službenih kontrola obavljaju s
visokom razinom transparentnosti.
(2) Niti jedna informacija koja se odnosi na poslovanje subjekata u poslovanju s
hranom ili hranom za životinje koju je tijekom službenih kontrola saznala osoba
koja obavlja službenu kontrolu, ili koja se odnosi na analizu rizika, ne smije
biti otkrivena bez pisanog pristanka subjekta u poslovanju s hranom ili hranom
za životinje, osim:
– kad je to neophodno za provedbu odredaba ovoga Zakona i kada to odobri čelnik
nadležnog tijela,
– kad je to potrebno za vođenje postupka koji se vodi po podnesenoj kaznenoj
prijavi ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, nakon provedenoga
inspekcijskog nadzora.
Metode uzimanja uzoraka i analiza
Članak 72.
(1) Uzimanje uzoraka i metode analiza koje se koriste kod službenih kontrola
moraju udovoljavati odredbama provedbenog propisa koji donosi čelnik nadležnog
tijela.
(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka subjektu u poslovanju s hranom ili hranom
za životinje, čiji su proizvodi predmet uzimanja uzoraka i analize, mora se
zajamčiti pravo da zatraži dodatno stručno mišljenje, bez dovođenja u pitanje
obveze nadležnog tijela da poduzme hitne mjere u slučaju iznenadne opasnosti.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, mora se omogućiti da subjekt u
poslovanju s hranom ili hranom za životinje dobije dovoljan broj uzoraka za
dodatno stručno mišljenje, osim ako je to nemoguće u slučaju lako kvarljivih
proizvoda ili vrlo malih količina raspoloživih tvari.
(4) S uzorcima se mora postupati i mora ih se označavati na propisani način,
tako da je osigurana njihova cjelovitost i podobnost za predviđene analize.
(5) Troškove uzorkovanja i provođenja analiza iz ovoga članka snosi nadležno
tijelo, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka i ukoliko je rezultat analize
nepovoljan.
(6) Sredstva za troškove iz stavka 5. ovoga članka osiguravaju se u državnom
proračunu.
Prijenos određenih zadaća u vezi sa službenim kontrolama
Članak 73.
(1) Nadležno tijelo može prenijeti određene zadaće u vezi sa službenim
kontrolama na jedno ili više kontrolnih tijela, u skladu s odredbama provedbenih
propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i drugih posebnih propisa, osim
poslova iz članka 74. ovoga Zakona.
(2) Kontrolna tijela iz stavka 1. ovoga članka moraju biti akreditirana u skladu
s hrvatskim normama.
(3) Nadležno tijelo koje prenosi određene zadaće na kontrolna tijela organizira
prema potrebi revizije ili inspekcije kontrolnih tijela. Ako se na temelju
revizija ili inspekcije utvrdi da takva tijela ne obavljaju povjerene zadaće u
skladu s propisima, nadležno tijelo može staviti izvan snage ovlaštenje.
Ovlaštenje se stavlja izvan snage bez odgađanja, ako kontrolno tijelo ne poduzme
odgovarajuće i pravodobne mjere.
(4) Uvjete kojima moraju udovoljavati kontrolna tijela, popis poslova koji im se
mogu povjeriti i postupak povjeravanja poslova provedbenim propisom propisuje
čelnik nadležnog tijela.
Mjere u slučaju nesukladnosti
Članak 74.
(1) Kada nadležno tijelo ili osoba ovlaštena za službenu kontrolu utvrdi
postupanje protivno odredbama propisa o hrani mora poduzeti mjere kako bi se
osiguralo uklanjanje utvrđenih nedostataka. Pri odlučivanju koje će mjere
poduzeti, nadležno tijelo ili osoba ovlaštena za službenu kontrolu uzima u obzir
vrstu prekršaja i dosadašnje postupanje subjekta u poslovanju s hranom i hranom
za životinje u provođenju propisa.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka uključuju, prema potrebi:
a) uvođenje sanitarnih ili drugih postupaka, koji se smatraju potrebnima kako bi
se osigurala zdravstvena ispravnost hrane ili hrane za životinje, ili provođenje
propisa o hrani ili hrani za životinje, ili propisa o zdravlju i dobrobiti
životinja,
b) ograničavanje ili zabranu stavljanja na tržište, uvoza ili izvoza hrane,
hrane za životinje ili životinja,
c) monitoring i, prema potrebi, naredbu da se hrana ili hrana za životinje
povuče, opozove i/ili uništi,
d) odobrenje da se hrana ili hrana za životinje koristi u druge svrhe od onih za
koju je bila prvobitno namijenjena,
e) privremenu zabranu rada ili zatvaranje cijelog ili dijela objekta u
poslovanju s hranom ili hranom za životinje na odgovarajuće vremensko razdoblje,
f) privremeno ili trajno stavljanje izvan snage odobrenja za rad objekta u
poslovanju s hranom ili hranom za životinje,
g) mjere određene posebnim propisima za pošiljke iz uvoza,
h) ostale mjere koje nadležno tijelo smatra primjerenima.
(3) Prema potrebi, nadležno tijelo obavještava o svojoj odluci i nadležno tijelo
zemlje podrijetla.
(4) Sve troškove nastale u vezi s provođenjem ovoga članka snosi odgovorni
subjekt u poslovanju s hranom ili hranom za životinje.
Osobe ovlaštene za obavljanje službene kontrole
Članak 75.
Nadležno tijelo mora osigurati da osobe ovlaštene za obavljanje službenih
kontrola:
a) budu educirane u području njihove nadležnosti za stručno obavljanje zadataka
i provođenje službenih kontrola na dosljedan način,
b) budu sustavno dodatno educirane,
c) multidisciplinarno surađuju.
Višegodišnji nacionalni plan kontrole
Članak 76.
Nadležno tijelo izrađuje jedinstveni višegodišnji nacionalni plan kontrole.
Godišnji izvještaji
Članak 77.
O provođenju plana kontrole iz članka 76. ovoga Zakona nadležno tijelo izrađuje godišnje izvješće koje dostavlja Europskoj komisiji.
Financiranje službenih kontrola
Članak 78.
(1) U državnom proračunu osiguravaju se financijska sredstva za osiguranje
potrebnog broja osoba koje obavljaju službene kontrole te svih troškova za
njihovo provođenje.
(2) Za financiranje troškova službenih kontrola obračunavaju se i prikupljaju
pristojbe i naknade.
(3) Kriterije za određivanje visine pristojbi, visine naknada te način njihovog
obračunavanja i plaćanja propisuje čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom.
Obveze subjekata u poslovanju s hranom pri obavljanju službenih kontrola
Članak 79.
Subjekt u poslovanju s hranom mora omogućiti nadležnom tijelu ili osobi
ovlaštenoj za službenu kontrolu učinkovito obavljanje službenih kontrola, a
posebno:
– pristup zgradama, prostorima, uređajima ili drugoj infrastrukturi, uzimanje
dovoljnog broja uzoraka,
– svu dokumentaciju i evidencije koje se zahtijevaju na temelju odredaba propisa
o hrani ili koju nadležno tijelo ili osoba ovlaštena za službenu kontrolu smatra
potrebnom.
Međusobna suradnja nacionalnih nadležnih tijela
Članak 80.
Kad rezultati službenih kontrola hrane ili hrane za životinje, bilo na području Republike Hrvatske, bilo na području druge države, zahtijevaju poduzimanje mjera u više država, nadležno tijelo surađuje s nadležnim tijelima drugih država.
Službeni laboratoriji
Članak 81.
(1) Čelnik nadležnog tijela ovlašćuje službene laboratorije za obavljanje
analiza uzoraka uzetih provođenjem službenih kontrola.
(2) Službene laboratorije iz stavka 1. ovoga članka u kojima se obavlja analiza
uzoraka uzetih od strane sanitarne inspekcije u provođenju službenih kontrola
ovlašćuje čelnik nadležnog tijela na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo.
(3) Službeni laboratoriji moraju biti akreditirani u skladu s hrvatskim normama.
(4) Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati
laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka kao i obveze laboratorija propisuje
čelnik nadležnog tijela.
(5) Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati
laboratoriji iz stavka 2. ovoga članka kao i obveze laboratorija propisuje
čelnik nadležnog tijela uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
(6) Popis laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim
novinama«.
Referentni laboratoriji
Članak 82.
(1) Čelnik nadležnog tijela ovlašćuje referentne laboratorije za hranu, hranu za
životinje i zdravlje životinja sukladno područjima određenim u provedbenom
propisu iz stavka 4. ovoga članka.
(2) Referentni laboratoriji moraju ispunjavati uvjete iz članka 81. stavka 3.
ovoga Zakona.
(3) U slučaju kada u Republici Hrvatskoj za određeno područje ne postoji
laboratorij koji ispunjava uvjete iz stavka 2. ovoga članka, čelnik nadležnog
tijela može za referentni laboratorij odrediti laboratorij izvan Republike
Hrvatske.
(4) Područja za koja je potrebno ovlastiti referentne laboratorije, način
ovlašćivanja i obveze referentnih laboratorija propisuje čelnik nadležnog tijela
provedbenim propisom uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
(5) Popis referentnih laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u
»Narodnim novinama«.
Osobe ovlaštene za obavljanje službenih kontrola hrane i hrane za životinje
Članak 83.
(1) Službene kontrole hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje provode
osobe ovlaštene za službenu kontrolu u skladu s odredbama ovoga Zakona i
posebnog propisa o veterinarstvu.
(2) Službene kontrole hrane neživotinjskog podrijetla provode osobe ovlaštene za
službenu kontrolu u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa.
(3) Službenu kontrolu hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla,
oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda provodi inspekcija za kakvoću
hrane nadležnog tijela.
(4) Poslove inspektora za kakvoću hrane može obavljati diplomirani inženjer
prehrambene tehnologije ili diplomirani inženjer agronomije koji pored općih
uvjeta za rad u državnoj službi mora imati položen državni stručni ispit i
najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
(5) Nadležni inspektor iz stavka 4. ovoga članka u postupku službene kontrole
hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i
oznakom tradicionalnog ugleda može:
– donijeti rješenje o zabrani stavljanja na tržište hrane sa zaštićenom oznakom
tradicionalni ugled, oznakom izvornosti i oznakom zemljopisnog podrijetla koja
ne udovoljava uvjetima navedenim u specifikaciji za tu hranu,
– predložiti brisanje iz upisnika iz članka 102. stavka 1. i članka 113. stavka
1. ovoga Zakona.
(6) Na postupanje osoba ovlaštenih za službenu kontrolu primjenjuju se odredbe
propisa iz stavka 1. i 2. ovoga članka i Zakona o općem upravnom postupku.
Službene kontrole hrane i hrane za životinje pri uvozu
Članak 84.
(1) Službene kontrole hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje pri
uvozu, provode osobe ovlaštene za službenu kontrolu, u skladu s odredbama ovoga
Zakona i posebnog propisa o veterinarstvu.
(2) Službene kontrole hrane neživotinjskog podrijetla koja se uvozi, provode
osobe ovlaštene za službenu kontrolu, u skladu s odredbama ovoga Zakona i
posebnog propisa.
(3) Hrana iz stavka 2. ovoga članka koja predstavlja poznatu ili prijeteću
opasnost, a koja se uvozi, podliježe kontroli prije carinjenja na najbližoj
carinskoj ispostavi u odnosu na ulaznu točku u Republiku Hrvatsku.
(4) Listu hrane iz stavka 3. ovoga članka donosi čelnik nadležnog tijela. Lista
se objavljuje u »Narodnim novinama«.
(5) Čelnik nadležnog tijela posebnim propisom uređuje način obavljanja pregleda
te mjesta na kojima će se obavljati pregled.
(6) Hrana koja se uvozi, a koja se podvrgava laboratorijskoj analizi zdravstvene
ispravnosti, ostaje pod carinskim nadzorom do okončanja analize i dobivanja
rezultata.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa
Članak 85.
Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom uređuje:
– opća pravila organizacije i provedbe službenih kontrola koje se provode radi
provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje, zdravlju i
dobrobiti životinja,
– posebna pravila organizacije i provedbe službenih kontrola hrane životinjskog
podrijetla.
Organizacija službene kontrole hrane i hrane za životinje
Članak 86.
(1) Službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti i higijene hrane provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti:
– hrane životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija,
– hrane biljnog podrijetla, poljoprivredna inspekcija,
b) na razini proizvodnje i prerade:
– hrane životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija,
– hrane neživotinjskog podrijetla, sanitarna inspekcija,
– hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla,
veterinarska ili sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu koji donosi
čelnik nadležnog tijela,
c) na razini maloprodaje, sanitarna inspekcija, osim u objektima odobrenim od
strane nadležnog tijela gdje službenu kontrolu provodi veterinarska inspekcija,
d) pri uvozu:
– hrane životinjskog podrijetla, granična veterinarska inspekcija,
– hrane neživotinjskog podrijetla, granična sanitarna inspekcija,
– hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, granična
veterinarska ili granična sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu
koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(2) Službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti i higijene hrane za životinje
provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti:
– hrane za životinje životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija,
– hrane za životinje biljnog podrijetla, poljoprivredna inspekcija,
b) na razini proizvodnje i prerade hrane za životinje bez obzira na podrijetlo,
veterinarska inspekcija,
c) na razini maloprodaje hrane za životinje bez obzira na podrijetlo,
veterinarska inspekcija,
d) pri uvozu hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, granična veterinarska
inspekcija, odnosno veterinarska inspekcija.
(3) Službenu kontrolu kakvoće hrane provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, proizvodnje i
prerade hrane bez obzira na podrijetlo, nadležna inspekcija Sektora
inspekcijskih poslova u poljoprivredi nadležnog tijela,
b) na razini maloprodaje hrane bez obzira na podrijetlo, gospodarski inspektori,
c) pri uvozu:
– hrane životinjskog podrijetla, granična veterinarska inspekcija,
– hrane neživotinjskog podrijetla, granična sanitarna inspekcija,
– hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, granična
veterinarska ili granična sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu
koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(4) Službenu kontrolu kakvoće hrane za životinje provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, proizvodnje i
prerade hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, nadležna inspekcija Sektora
inspekcijskih poslova u poljoprivredi nadležnog tijela,
b) na razini maloprodaje hrane za životinje bez obzira na podrijetlo,
gospodarski inspektori,
c) pri uvozu hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, granična veterinarska
inspekcija odnosno veterinarska inspekcija.
(5) Službenu kontrolu hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla,
oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda provodi na razini primarne
proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, proizvodnje i prerade, inspekcija za
kakvoću hrane, na razini maloprodaje, gospodarski inspektori, a pri uvozu
inspekcije iz stavka 3. točke c) ovoga članka.
(6) Službenu kontrolu nove hrane na razini proizvodnje, prerade i maloprodaje
provodi sanitarna inspekcija, a pri uvozu granična sanitarna inspekcija.
(7) Službenu kontrolu GM hrane i GM hrane za životinje provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, nadležna
inspekcija Sektora inspekcijskih poslova u poljoprivredi nadležnog tijela,
b) na razini proizvodnje i prerade:
– GM hrane životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija, GM hrane
neživotinjskog podrijetla sanitarna inspekcija, GM hrane koja sadrži sastojke
životinjskog i neživotinjskog podrijetla, veterinarska ili sanitarna inspekcija
sukladno provedbenom propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela,
– GM hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, veterinarska inspekcija,
c) na razini maloprodaje:
– GM hrane bez obzira na podrijetlo, sanitarna inspekcija,
– GM hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, veterinarska inspekcija,
d) pri uvozu:
– GM hrane životinjskog podrijetla, granična veterinarska inspekcija,
– GM hrane neživotinjskog podrijetla, granična sanitarna inspekcija,
– GM hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla,
granična veterinarska ili granična sanitarna inspekcija sukladno provedbenom
propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela,
– GM hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, granična veterinarska
inspekcija, odnosno veterinarska inspekcija.
(8) Nadležne inspekcije dužne su službenu kontrolu provoditi sukladno odredbama
Glave VII. ovoga Zakona i posebnih propisa.
(9) Inspekcije koje nisu ustrojene u okviru nadležnog tijela dužne su u
provođenju službenih kontrola surađivati s nadležnim tijelom, sudjelovati u
izradi višegodišnjeg nacionalnog plana kontrole, sudjelovati u izradi godišnjeg
izvještaja o službenim kontrolama te osigurati financiranje službenih kontrola u
okviru svojih nadležnosti.
(10) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način i procedure
suradnje između nadležnog tijela i inspekcija koje nisu ustrojene u okviru
nadležnog tijela te rokove za izradu i dostavu planova i izvješća iz stavka 9.
ovoga članka nadležnom tijelu.
Glava VIII.
NOVA HRANA, GENETSKI MODIFICIRANA HRANA I GENETSKI MODIFICIRANA HRANA
ZA ŽIVOTINJE
Kategorije nove hrane
Članak 87.
(1) U novu hranu ubrajaju se sljedeće kategorije hrane:
a) hrana i sastojci hrane s novom ili namjerno promijenjenom primarnom
molekularnom strukturom,
b) hrana i sastojci hrane koji se sastoje ili su izolirani iz mikroorganizama,
gljiva ili algi,
c) hrana i sastojci hrane koji se sastoje ili su izolirani iz biljaka i sastojci
hrane izolirani iz životinja, osim hrane i sastojaka hrane dobivenih
tradicionalnim načinima razmnožavanja ili uzgoja za koje je otprije poznato da
se sigurno mogu konzumirati,
d) hrana i sastojci hrane dobiveni tehnološkim proizvodnim postupkom koji se do
sada nije koristio, a uzrokuje znatne promjene u sastavu ili strukturi hrane ili
sastojaka hrane, što utječe na njihovu prehrambenu vrijednost, metabolizam
čovjeka ili razinu neprihvatljivih tvari za prehranu ljudi.
(2) Nova hrana iz stavka 1. ovoga članka ne smije:
– predstavljati opasnost za potrošača,
– stvarati zabludu kod potrošača,
– se razlikovati toliko od hrane ili sastojaka hrane koju bi po svojoj namjeni
trebala zamijeniti da bi njihova potrošnja bila za krajnjeg potrošača u
prehrambenom smislu nepovoljna.
(3) Nova hrana ne uključuje prehrambene aditive koji su odobreni za uporabu u
hrani te arome i ekstrakcijska otapala koja se koriste u proizvodnji hrane
sukladno posebnim propisima.
Genetski modificirana hrana
Članak 88.
(1) U GM hranu se ubraja:
a) genetski modificirani organizmi (GMO) koji se koriste kao hrana,
b) hrana koja sadrži ili se sastoji od GMO-a,
c) hrana proizvedena od ili koja sadrži sastojke proizvedene od GMO-a.
(2) Hrana navedena u stavku 1. ovoga članka ne smije:
– imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš,
– stvarati zabludu kod potrošača,
– se razlikovati toliko od hrane koju bi po svojoj namjeni trebala zamijeniti da
bi njihova potrošnja bila za potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna.
(3) Na GM hranu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i
posebnih propisa.
Genetski modificirana hrana za životinje
Članak 89.
(1) U GM hranu za životinje se ubraja:
a) genetski modificirani organizmi (GMO) koji se koriste kao hrana za životinje,
b) hrana za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO-a,
c) hrana za životinje proizvedena od ili koja sadrži sastojke proizvedene od
GMO-a.
(2) Hrana za životinje navedena u stavku 1. ovoga članka ne smije:
– imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš,
– stvarati zabludu kod potrošača,
– štetiti ili stvarati zabludu kod potrošača umanjujući razlikovna obilježja
proizvoda životinjskog podrijetla,
– se razlikovati toliko od hrane za životinje koju bi po svojoj namjeni trebala
zamijeniti da bi njihova uobičajena potrošnja bila u prehrambenom smislu
nepovoljna za životinje ili ljude.
(3) Na kategorije GM hrane za životinje iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se
odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa.
Stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje
Članak 90.
(1) Za stavljanje nove hrane, GM hrane ili GM hrane za životinje prvi puta na
tržište Republike Hrvatske subjekt u poslovanju s hranom mora pribaviti
dopuštenje sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa.
(2) Dopuštenje za stavljanje nove hrane prvi puta na tržište izdaje ministar
nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela, na temelju
prethodno pribavljenog znanstvenog mišljenja Agencije, u skladu s provedbenim
propisom koji se odnosi na uvjete i postupke za stavljanje nove hrane prvi puta
na tržište Republike Hrvatske te specifične zahtjeve vezane za označavanje nove
hrane.
(3) Dopuštenje za stavljanje na tržište GM hrane i GM hrane za životinje izdaje
ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela, na
temelju prethodno pribavljenoga znanstvenog mišljenja Agencije, u skladu s
provedbenim propisom na temelju ovoga Zakona i posebnim propisom.
(4) Uvjete i postupak za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka
propisuje ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
Upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i
GM hrane za životinje
Članak 91.
(1) Ministarstvo nadležno za zdravstvo vodi upisnik o izdanim dopuštenjima za
stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje
ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
Upravljanje rizikom prilikom stavljanja na tržište nove hrane, GM hrane i GM
hrane za životinje
Članak 92.
(1) Ako postoje znanstvene nedoumice glede štetnog djelovanja nove hrane, GM
hrane ili GM hrane za životinje na zdravlje, ministar nadležan za zdravstvo uz
suglasnost čelnika nadležnog tijela naredit će privremene mjere zabrane
stavljanja na tržište iste u skladu s načelom predostrožnosti iz članka 7. ovoga
Zakona.
(2) Ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela može
narediti i druge odgovarajuće mjere te uvjete i način provođenja tih mjera.
(3) Ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela
naredit će trajnu mjeru zabrane stavljanja na tržište nove hrane, GM hrane ili
GM hrane za životinje, ako se na temelju znanstvene procjene rizika utvrdi
njezina štetnost za zdravlje ljudi i zdravlje životinja.
Sljedivost i označavanje GM hrane i GM hrane za životinje i označavanje nove
hrane
Članak 93.
(1) U prvoj fazi stavljanja na tržište hrane ili hrane za životinje koja sadrži
ili se sastoji od GMO-a, uključujući i količine u rasutom stanju, subjekt u
poslovanju s takvom hranom ili hranom za životinje mora osigurati da su predane
u pisanom obliku subjektu koji prima tu hranu ili hranu za životinje sljedeće
informacije:
– da hrana ili hrana za životinje sadrži ili se sastoji od GMO-a,
– o jedinstvenoj identifikacijskoj oznaci sukladno provedbenom propisu.
(2) Zahtjevi vezani za stavljanje na tržište hrane ili hrane za životinje koja
sadrži ili se sastoji od GMO-a, uključujući i količine u rasutom stanju, za
slučaj iz stavka 1. ovoga članka, kao i za sve ostale faze provedbenim propisom
propisuje ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog
tijela.
(3) GM hrana, GM hrana za životinje i nova hrana koja se stavlja na tržište
mora pored općih zahtjeva za označavanje iz članka 17. ovoga Zakona, na
deklaraciji sadržavati i dodatne posebne podatke, da bi potrošači bili
obaviješteni o svim obilježjima ili svojstvima takve hrane ili hrane za
životinje.
(4) Zahtjeve koji se odnose na sljedivost, posebno označavanje GM hrane i GM
hrane za životinje te zahtjeve za posebno označavanje nove hrane provedbenim
propisima propisuje ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika
nadležnog tijela.
Glava IX.
KAKVOĆA HRANE I HRANE ZA ŽIVOTINJE
Poglavlje 1.
KAKVOĆA HRANE
Temeljni zahtjevi kakvoće hrane
Članak 94.
(1) Subjektima u poslovanju s hranom dopušteno je proizvoditi i stavljati na
tržište hranu propisane kakvoće kao i hranu za koju nisu propisani zahtjevi
kakvoće, ako ona odgovara propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti i
označavanja hrane.
(2) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima se propisuju
zahtjevi kakvoće hrane koji se odnose na:
– klasifikaciju, kategorizaciju i nazivlje hrane,
– fizikalna, kemijska, fizikalno-kemijska i senzorska svojstva te sastav hrane,
– fizikalno-kemijska i senzorska svojstva sirovina te vrstu i količinu sirovina,
dodataka i drugih tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane,
– metode uzimanja uzoraka i analitičke metode radi kontrole kakvoće hrane,
– ovlašćivanje grupa odabranih i osposobljenih ocjenjivača senzorskih svojstava
hrane (paneli) za određenu hranu,
– tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi hrane,
– minimalne tehničke uvjete kojima moraju udovoljavati objekti za proizvodnju
određene hrane,
– pakiranje i ambalažiranje hrane,
– dodatne zahtjeve označavanja hrane.
(3) Za određenu hranu, osim zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, čelnik nadležnog
tijela provedbenim propisom propisuje postupak koji je potrebno provesti prije
stavljanja te hrane na tržište.
(4) Subjektima u poslovanju s hranom nije dopušteno stavljati na tržište hranu
propisane kakvoće ako ona ne udovoljava provedbenim propisima iz stavka 2.
ovoga članka, kao i hranu za koju je propisan postupak iz stavka 3. ovoga članka
ako isti nije proveden.
Članak 95.
(1) Objekti u kojima se određena hrana proizvodi, prerađuje i/ili pakira moraju,
radi uređenja tržišta, biti odobreni i upisani u upisnike objekata koje vodi
nadležno tijelo.
(2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka proizvođači određene hrane moraju
biti upisani i u upisnike proizvođača koje vodi nadležno tijelo.
(3) Uvjete za odobravanje objekata iz stavka 1. ovoga članka, uvjete i način
upisa i brisanja, te oblik i sadržaj upisnika iz stavka 1. i 2. ovoga članka te
troškove odobravanja i upisa, provedbenim propisima propisuje čelnik nadležnog
tijela.
Poglavlje 2.
KAKVOĆA HRANE ZA ŽIVOTINJE
Članak 96.
(1) Subjektima u poslovanju s hranom za životinje dopušteno je proizvoditi i
stavljati na tržište hranu za životinje propisane kakvoće u pakiranom i rasutom
stanju ako ona odgovara propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti i
označavanja hrane za životinje.
(2) Dopuštena je hranidba životinja isključivo s hranom za životinje koja
udovoljava propisanim zahtjevima kakvoće.
(3) Pod kakvoćom hrane za životinje podrazumijevaju se njezina
fizikalno-kemijska i hranidbena svojstva.
(4) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima se propisuju
zahtjevi kakvoće hrane za životinje koji se odnose na:
– kategorizaciju, fizikalno-kemijska i hranidbena svojstva,
– fizikalno-kemijska i hranidbena svojstva sirovina, te vrstu i količinu
sirovina,
– tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi.
Glava X.
OZNAKE TRADICIONALNOG UGLEDA HRANE, IZVORNOSTI I ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA
HRANE
Poglavlje 1.
OZNAKA TRADICIONALNOG UGLEDA HRANE
Posebna svojstva
Članak 97.
(1) Hrani može biti dodijeljena oznaka tradicionalnog ugleda ako su joj priznata
posebna svojstva.
(2) Smatra se da hrana ima posebna svojstva ako je proizvedena korištenjem
tradicionalnih sirovina ili ima tradicionalni sastav, ili je proizvedena i/ili
prerađena na tradicionalni način, a odlikuje se posebnim svojstvima u odnosu na
drugu sličnu hranu ili hranu iste kategorije.
(3) Tradicionalnost iz stavka 2. ovoga članka označava dokazano trgovanje kroz
vremensko razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju od
najmanje dvadeset i pet godina.
(4) Hrani ne može biti dodijeljena oznaka tradicionalnog ugleda ako njezina
posebna svojstva proizlaze iz njezina zemljopisnog područja.
Zahtjevi koji se odnose na naziv hrane
Članak 98.
(1) Da bi se naziv hrane mogao registrirati kao oznaka tradicionalnog ugleda,
on mora:
– biti sam po sebi poseban, ili
– izražavati posebna svojstva hrane.
(2) Naziv hrane iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka mora biti tradicionalan
ili mora biti utvrđen običajem.
(3) Naziv hrane iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ne može se registrirati u
slučajevima kada:
– se odnosi samo na tvrdnje općenite prirode koje se upotrebljavaju za sličnu
hranu ili kada je propisan posebnim propisima,
– dovodi u zabludu potrošača u odnosu na prepoznatljiva svojstva hrane ili ne
udovoljava specifikaciji hrane ili očekivanjima potrošača u odnosu na svojstva
hrane.
(4) Naziv biljne sorte ili životinjske pasmine može biti dio naziva hrane iz
stavka 1. ovoga članka uz uvjet da ne dovodi u zabludu u odnosu na prirodu
hrane.
Postupak za dodjelu oznake
Članak 99.
(1) Postupak za priznavanje posebnih svojstava hrane, registraciju naziva i
dodjelu oznake tradicionalnog ugleda provodi nadležno tijelo.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se zahtjevom za priznavanje
posebnih svojstava hrane, registraciju naziva i dodjelu oznake tradicionalnog
ugleda.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način i uvjete za
pokretanje i provođenje postupka za priznavanje posebnih svojstava hrane,
registraciju naziva hrane i dodjelu oznake tradicionalnog ugleda, visinu
troškova postupka te objavu dokumenata u »Narodnim novinama«.
Osobe ovlaštene za podnošenje zahtjeva
Članak 100.
(1) Zahtjev iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona ima pravo podnijeti grupa
proizvođača i/ili prerađivača samo za onu hranu koju proizvodi ili prerađuje.
(2) Pod pojmom grupa iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se svaki oblik
udruživanja proizvođača i/ili prerađivača određene hrane bez obzira na pravni
status i sastav koji ta grupa ima. Grupi se mogu pridružiti i druge
zainteresirane strane.
Sadržaj zahtjeva
Članak 101.
(1) Zahtjev iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona mora sadržavati:
– naziv i adresu podnositelja zahtjeva, uključujući podatke o svakom pojedinom
proizvođaču, odnosno prerađivaču hrane za koju se zahtjev podnosi i koji je član
grupe, s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih propisima o hrani,
– specifikaciju hrane za koju se zahtjev podnosi,
– dokumentaciju koja dokazuje da hrana ima posebna i tradicionalna svojstva,
– naziv i adresu certifikacijskog tijela koje provodi postupak utvrđivanja
sukladnosti.
(2) Dodatne podatke koje mora sadržavati zahtjev te sadržaj specifikacije hrane
iz stavka 1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog
tijela.
Registar i Upisnik
Članak 102.
(1) Naziv hrane registriran kao oznaka tradicionalnog ugleda upisuje se danom
pravomoćnosti rješenja o registraciji naziva hrane u Registar hrane koja nosi
oznaku tradicionalnog ugleda, a podnositelj zahtjeva, odnosno članovi grupe
navedeni u zahtjevu koji zadovoljavaju sve uvjete propisane propisima o hrani,
danom pravomoćnosti rješenja o pravu uporabe registriranog naziva upisuju se u
Upisnik korisnika registriranog naziva hrane koja nosi oznaku tradicionalnog
ugleda.
(2) Registar i Upisnik iz stavka 1. ovoga članka vodi nadležno tijelo.
(3) Registar iz stavka 1. ovoga članka ima dvije liste naziva hrane koja nosi
oznaku tradicionalnog ugleda, ovisno o tome je li uporaba naziva hrane
rezervirana ili nije. Naziv hrane može biti rezerviran od strane podnositelja
zahtjeva isključivo za hranu koja se proizvodi i/ili prerađuje u skladu s
uvjetima specifikacije.
(4) Sadržaj, oblik i način vođenja Registra i Upisnika iz stavka 1. ovoga članka
i brisanje iz istih te uvjete za rezervaciju naziva iz stavka 3. ovoga članka
provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(5) Popis registriranih naziva hrane objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Proglašenje rješenja o registraciji naziva hrane ništavim
Članak 103.
(1) Rješenje o registraciji naziva hrane, iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona,
proglasit će se ništavim ako se utvrdi da nije osigurana sukladnost s uvjetima
navedenim u specifikaciji.
(2) Postupak proglašavanja rješenja ništavim iz stavka 1. ovoga članka može
pokrenuti nadležno tijelo po službenoj dužnosti i svaka fizička ili pravna osoba
koja ima pravni interes uz predočenje razloga za takav zahtjev.
(3) Način i uvjete za pokretanje postupka za proglašavanje rješenja ništavim iz
stavka 1. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(4) Rješenje kojim se rješenje o registraciji iz stavka 1. ovoga članka
proglašava ništavim objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Pravo uporabe registriranih naziva
Članak 104.
(1) Proizvođač, odnosno prerađivač koji namjerava proizvoditi ili prerađivati
hranu kojoj su priznata posebna svojstva, registriran naziv i dodijeljena oznaka
tradicionalnog ugleda, mora podnijeti zahtjev za pravo uporabe registriranog
naziva hrane nadležnom tijelu.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na proizvođača, odnosno
prerađivača koji je u trenutku podnošenja zahtjeva iz članka 99. stavka 2. ovoga
Zakona bio član grupe ali nije ostvario pravo izravnog upisa u Upisnik korisnika
registriranog naziva hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled.
(3) Na temelju podnesenog zahtjeva čelnik nadležnog tijela donosi rješenje o
pravu uporabe registriranog naziva hrane s oznakom tradicionalnog ugleda.
(4) Danom pravomoćnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva
iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u Upisnik iz članka 102. stavka 1. ovoga
Zakona.
(5) Podatke koje sadrži zahtjev te uvjete i način ostvarivanja prava iz stavka
1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Označavanje hrane
Članak 105.
(1) Hrana koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda mora na deklaraciji imati
vidljivi navod »TRADICIONALNI UGLED« i nositi znak tradicionalnog ugleda.
(2) Oblik, veličinu i sadržaj znaka tradicionalnog ugleda provedbenim propisom
propisuje čelnik nadležnog tijela.
Izmjena i dopuna specifikacije
Članak 106.
(1) Postupak za izmjenu i dopunu specifikacije hrane koja nosi oznaku
tradicionalnog ugleda pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom tijelu.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka može pokrenuti grupa proizvođača i/ili
prerađivača hrane iz članka 100. ovoga Zakona.
(3) U zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka moraju se opisati zatražene izmjene i
dopune specifikacije te navesti razlozi, odnosno dokazati opravdani gospodarski
interes za isto.
(4) Uvjete i način provođenja postupka iz stavka 1. ovoga članka određuje
provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Opseg zaštite
Članak 107.
Registriran naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda zaštićen je od
svake:
– zlouporabe ili prakse koja bi mogla dovesti u zabludu javnost i potrošače,
uključujući među ostalim i praksu koja upućuje da neka druga hrana ima svojstva
kao hrana koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda,
– uporabe ili imitacije naziva hrane registriranog i rezerviranog od strane
podnositelja zahtjeva.
Poglavlje 2.
OZNAKA IZVORNOSTI I OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA HRANE
Oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla
Članak 108.
(1) Oznaka izvornosti naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim
slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje hrane:
– koja potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje,
– čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod
utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine,
i
– čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom
području.
(2) Oznaka zemljopisnog podrijetla naziv je regije, određenog mjesta ili, u
iznimnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje hrane:
– koja potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, te
– koja ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje
njezinom zemljopisnom podrijetlu, i
– čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom
području.
(3) Tradicionalni zemljopisni ili nezemljopisni nazivi koji se rabe za
označavanje hrane koja potječe iz neke regije ili iz nekoga određenog mjesta
mogu se registrirati kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla,
ako ta hrana udovoljava uvjetima navedenim u stavku 1. i 2. ovoga članka.
(4) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, neki zemljopisni nazivi bit će
registrirani kao oznake izvornosti, kada sirovine za hranu potječu iz područja
koje je šire ili različito od područja prerade, pod uvjetom da:
– je područje proizvodnje sirovina definirano,
– postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina, i
– postoji sustav kontrole koji osigurava udovoljavanje zahtjeva navedenih u
drugom podstavku ovoga stavka.
(5) Čelnik nadležnog tijela propisuje sirovine iz stavka 4. ovoga članka.
Generički nazivi, proturječja s nazivima biljnih sorti i životinjskih pasmina,
homonimi i žigovi
Članak 109.
(1) Kao oznaka izvornosti ili kao oznaka zemljopisnog podrijetla ne može se
registrirati:
– naziv koji ne udovoljava uvjetima propisanim ovim Zakonom,
– naziv čija bi registracija, zbog reputacije, poznatosti i duljine upotrebe
žiga, mogla dovesti javnost i potrošače u zabludu o pravom identitetu hrane,
– naziv koji je u proturječju s nazivom biljne sorte ili životinjske pasmine i
koji zbog toga može dovesti javnost i potrošače u zabludu o pravom podrijetlu
hrane,
– naziv koji je, iako se odnosi na određeno mjesto ili na određenu regiju u
kojoj je hrana izvorno proizvedena ili stavljena na tržište, postao uobičajen
naziv za tu hranu (generički naziv).
(2) Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički u smislu odredbi stavka 1.
podstavka 4. ovoga članka, uzimaju se u obzir svi čimbenici, a osobito postojeća
situacija u zemljopisnom području iz kojeg taj naziv potječe i u područjima
potrošnje proizvoda.
(3) Naziv koji je u cijelosti ili djelomično homonim s nazivom koji je već
registriran u skladu s ovim Zakonom, registrirat će se uz odgovarajuće
poštivanje lokalne i tradicionalne uporabe te stvarnog rizika od dovođenja
javnosti i potrošača u zabludu. Iznimno:
– neće se registrirati naziv koji je homonim i koji pogrešno upućuje javnost i
potrošača da hrana dolazi iz nekoga drugog područja, čak i ako je takav naziv
točan u odnosu na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla te hrane,
– kada se upotrebljavaju registrirani nazivi koji su homonimi, mora se voditi
računa da u praksi postoji dovoljna razlika između homonima koji se registrira
kasnije i naziva koji je već upisan u registar, pazeći pri tome da se prema
proizvođačima postupa na nepristran i pravedan način i da se javnost i potrošači
ne dovedu u zabludu.
(4) Registrirani nazivi ne mogu postati, za vrijeme trajanja zaštite, generički
nazivi.
Postupak za registraciju naziva hrane
Članak 110.
(1) Postupak za registraciju naziva hrane kao oznake izvornosti ili oznake
zemljopisnog podrijetla provodi nadležno tijelo.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se podnošenjem zahtjeva za
registraciju naziva hrane kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog
podrijetla.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način i uvjete za
pokretanje i provođenje postupka iz stavka 1. ovoga članka, troškove postupka te
objavu dokumenata u »Narodnim novinama«.
Osobe ovlaštene za podnošenje zahtjeva
Članak 111.
(1) Zahtjev iz članka 110. stavka 2. ovoga Zakona ima pravo podnijeti grupa
proizvođača i/ili prerađivača samo za onu hranu koju proizvodi ili prerađuje.
(2) Pod pojmom grupe iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se svako
udruživanje proizvođača i/ili prerađivača određene hrane bez obzira na pravni
status i sastav koji ta grupa ima. Grupi se mogu pridružiti i druge
zainteresirane strane.
(3) Uvjeti pod kojima se fizička ili pravna osoba može smatrati grupom iz stavka
2. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Sadržaj zahtjeva
Članak 112.
(1) Zahtjev iz članka 110. stavka 2. ovoga Zakona mora sadržavati:
– naziv i adresu podnositelja zahtjeva, uključujući podatke i o svakom pojedinom
proizvođaču, odnosno prerađivaču hrane za koju se zahtjev podnosi i koji je član
grupe koja podnosi zahtjev, s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih
propisima o hrani,
– specifikaciju hrane za koju se podnosi zahtjev,
– jedinstveni dokument koji sadrži glavne točke specifikacije.
(2) Dodatne podatke koje sadrži zahtjev, sadržaj specifikacije hrane i
jedinstvenog dokumenta iz stavka 1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom
čelnik nadležnog tijela.
Registri i upisnici
Članak 113.
(1) Naziv hrane registriran kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog
podrijetla upisuje se, danom pravomoćnosti rješenja o registraciji u Registar
oznaka izvornosti, odnosno u Registar oznaka zemljopisnog podrijetla, a
podnositelj zahtjeva, odnosno članovi grupe navedeni u zahtjevu koji
zadovoljavaju sve uvjete propisane propisima o hrani, danom pravomoćnosti
rješenja o pravu uporabe registriranog naziva upisuju se u Upisnik korisnika
registriranih oznaka izvornosti ili u Upisnik korisnika registriranih oznaka
zemljopisnog podrijetla koje vodi nadležno tijelo.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja registara i upisnika iz stavka 1. ovoga
članka i brisanje iz istih provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog
tijela.
(3) Popis naziva hrane registriranih kao oznaka izvornosti, odnosno naziva hrane
registriranih kao oznaka zemljopisnog podrijetla objavljuje se u »Narodnim
novinama«.
Proglašenje rješenja o registraciji naziva hrane ništavim
Članak 114.
(1) Rješenje o registraciji naziva hrane registriranog kao oznaka izvornosti,
odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla proglasit će se ništavim ako se utvrdi da
nije osigurana sukladnost s uvjetima navedenim u specifikaciji hrane.
(2) Postupak proglašavanja rješenja ništavim iz stavka 1. ovoga članka može
pokrenuti nadležno tijelo po službenoj dužnosti i svaka fizička ili pravna osoba
koja ima pravni interes uz predočenje razloga za takav zahtjev.
(3) Način i uvjete za pokretanje postupka za proglašavanje rješenja ništavim iz
stavka 1. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(4) Rješenje kojim se rješenje o registraciji iz stavka 1. ovoga članka
proglašava ništavim objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Pravo uporabe registriranog naziva
Članak 115.
(1) Ostvarivanje prava uporabe naziva hrane registriranog kao oznaka izvornosti,
odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom
tijelu.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti svaki proizvođač i/ili
prerađivač hrane koji udovoljava uvjetima navedenim u specifikaciji te hrane.
(3) Na temelju podnesenog zahtjeva čelnik nadležnog tijela donosi rješenje o
pravu uporabe naziva hrane registriranog kao oznaka izvornosti, odnosno naziva
hrane registriranog kao oznaka zemljopisnog podrijetla.
(4) Danom pravomoćnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva
iz stavka 2. ovoga članka upisuje se u upisnike iz članka 113. stavka 1. ovoga
Zakona.
(5) Podatke koje sadrži zahtjev te uvjete i način ostvarivanja prava iz stavka
1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Označavanje hrane
Članak 116.
(1) Hrana čiji je naziv registriran kao oznaka izvornosti odnosno oznaka
zemljopisnog podrijetla mora na deklaraciji pored registriranog naziva imati
vidljivi navod »ZAŠTIĆENA OZNAKA IZVORNOSTI«, odnosno »ZAŠTIĆENA OZNAKA
ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA« i nositi znak.
(2) Oblik, veličinu i sadržaj znaka iz stavka 1. ovoga članka provedbenim
propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Izmjena i dopuna specifikacije
Članak 117.
(1) Grupa koja udovoljava uvjetima iz članka 111. ovoga Zakona i koja ima
opravdani interes može pokrenuti postupak za izmjenu i dopunu specifikacije,
posebno da bi se:
– uvažila dostignuća na području znanosti i tehnologije, ili
– izmijenilo zemljopisno područje navedeno u specifikaciji hrane.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se podnošenjem zahtjeva za
izmjenu i dopunu specifikacije. Zahtjev mora sadržavati podatke o podnositelju
zahtjeva te tražene izmjene i dopune s obrazloženjem.
(3) Uvjete i način postupka iz stavka 2. ovoga članka kao i postupanje u slučaju
da zahtjev ima utjecaja na jedinstveni dokument, propisuje provedbenim propisom
čelnik nadležnog tijela.
Opseg zaštite
Članak 118.
(1) Nazivi hrane registrirani kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog
podrijetla zaštićeni su od:
– bilo kakve izravne ili neizravne komercijalne uporabe registriranog naziva za
hranu koja nije obuhvaćena registracijom, ukoliko je ta hrana usporediva s
hranom registriranom pod tim nazivom, ili ukoliko se upotrebom tog naziva
iskorištava ugled zaštićenog naziva,
– bilo kakve zlouporabe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo
podrijetlo hrane, uključujući uporabu zaštićenog naziva u prijevodu, ili ako mu
je dodan izraz poput »stil«, »tip«, »metoda«, »kako se proizvodi u«, »imitacija«
ili slično,
– bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu glede izvora,
podrijetla, prirode ili bitnih osobina hrane na unutarnjoj ili vanjskoj
ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na tu
hranu te od pakiranja hrane u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njezinom
podrijetlu,
– bilo kakve druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu glede pravog
podrijetla hrane.
(2) Kada registrirani naziv hrane sadrži u sebi naziv koji se smatra generičkim,
uporaba toga generičkog naziva za odgovarajuću hranu neće se smatrati suprotnom
podstavcima 1. i 2. stavka 1. ovoga članka.
Odnos prema žigovima
Članak 119.
(1) Kada su nazivi hrane registrirani kao oznake izvornosti ili oznake
zemljopisnog podrijetla u skladu s ovim Zakonom, zahtjev za registraciju žiga
koji odgovara jednoj od situacija navedenih u članku 118. ovoga Zakona i koji se
odnosi na istu vrstu hrane odbija se, ako je zahtjev za registraciju žiga predan
nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju naziva hrane.
(2) Žig čija uporaba odgovara jednoj od situacija navedenih u članku 118. ovoga
Zakona, koji je registriran u dobroj vjeri u skladu s posebnim propisom prije
datuma podnošenja zahtjeva za registraciju naziva hrane kao oznake izvornosti
ili oznake zemljopisnog podrijetla, može se nastaviti koristiti pod uvjetom da
ne postoji nikakva osnova za njegovo proglašavanje ništavim ili za njegov
opoziv.
Poglavlje 3.
OSTALE ODREDBE
Međunarodna registracija
Članak 120.
(1) Međunarodna registracija naziva hrane registriranih kao oznake
tradicionalnog ugleda, oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla
provodi se na temelju međunarodnog ugovora o uzajamnoj zaštiti naziva hrane
registriranih kao oznake tradicionalnog ugleda, oznake izvornosti ili oznake
zemljopisnog podrijetla koji obvezuje Republiku Hrvatsku.
(2) Naziv koji nije registriran, ili koji se više ne rabi u zemlji podrijetla,
ne može se registrirati kao oznaka tradicionalnog ugleda, oznaka izvornosti ili
kao oznaka zemljopisnog podrijetla u Republici Hrvatskoj.
Građanskopravna zaštita
Članak 121.
Na građanskopravnu zaštitu naziva hrane registriranih kao oznake tradicionalnog ugleda oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla primjenjuju se odredbe posebnog propisa kojim se uređuju oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga.
Utvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom hrane
Članak 122.
(1) Utvrđivanje sukladnosti hrane sa specifikacijom provodi se prije podnošenja
zahtjeva iz članka 99. stavka 2. i članka 110. stavka 2. ovoga Zakona kao i za
vrijeme trajanja registracije naziva hrane.
(2) Utvrđivanje sukladnosti iz stavka 1. ovoga članka provode pravne osobe (u
daljnjem tekstu: certifikacijska tijela) koje ovlašćuje čelnik nadležnog tijela.
(3) Certifikacijska tijela iz stavka 2. ovoga članka moraju biti akreditirana u
skladu s uvjetima odgovarajuće hrvatske norme.
(4) Troškove utvrđivanja sukladnosti određuju certifikacijska tijela uz
suglasnost nadležnog tijela, a snose ih podnositelji zahtjeva ili korisnici
oznaka.
(5) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima utvrđuje uvjete kojima moraju
udovoljavati certifikacijska tijela, rok za udovoljavanje uvjeta iz stavka 3.
ovoga članka, postupak utvrđivanja sukladnosti te obveze certifikacijskih tijela
u postupku iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Popis ovlaštenih certifikacijskih tijela objavljuje se u »Narodnim
novinama«.
(7) Nadzor nad radom certifikacijskih tijela provodi nadležno tijelo.
Zaštita oznaka jakih alkoholnih i aromatiziranih pića
Članak 123.
(1) Odredbe ovoga Zakona o oznakama tradicionalnog ugleda, izvornosti i
zemljopisnog podrijetla ne odnose se na jaka alkoholna i aromatizirana pića.
(2) Zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda jakih
alkoholnih i aromatiziranih pića provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog
tijela.
(3) Jaka alkoholna i aromatizirana pića sa zaštićenom oznakom sukladno propisu
iz stavka 2. ovoga članka stavljaju se na Listu jakih alkoholnih i
aromatiziranih pića koja se objavljuje u »Narodnim novinama«.
Glava XI.
KAZNENE ODREDBE
Članak 124.
(1) Novčanom kaznom od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
pravna osoba ako:
– stavlja na tržište novu hranu, GM hranu ili GM hranu za životinje protivno
članku 90. stavku 1. ovoga Zakona,
– ne osigura sljedivost i označavanje GM hrane ili GM hrane za životinje i
označavanja nove hrane sukladno članku 93. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u
pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom
kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 125.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
pravna osoba ako:
– uvozi hranu protivno članku 11. ovoga Zakona,
– stavlja na tržište hranu protivno članku 14. stavku 1. ovoga Zakona,
– postupa protivno odredbama propisa iz članka 15. ovoga Zakona,
– stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 16. stavku 1. ovoga
Zakona,
– označava, reklamira i prezentira hranu i hranu za životinje protivno članku
17. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
– reklamira alkoholna pića protivno članku 18. ovoga Zakona,
– ne osigura sljedivost hrane i hrane za životinje sukladno članku 20. ovoga
Zakona,
– ne postupi sukladno članku 21. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 22. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 50. stavku 1., 4., 5. i 6. ovoga Zakona,
– ne uspostavi i ne provodi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje
sukladno članku 51. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 52. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost suprotno članku 54. ovoga Zakona,
– postupa protivno odredbama propisa iz članka 56. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 58. ovoga Zakona,
– postupa protivno članku 59. ovoga Zakona,
– postupa protivno članku 60. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 61. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost suprotno članku 63. ovoga Zakona,
– postupa protivno odredbama propisa iz članka 65. ovoga Zakona,
– ne omogući učinkovito obavljanje službenih kontrola sukladno članku 79. ovoga
Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u
pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom
kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 126.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
pravna osoba ako:
– stavlja na tržište hranu protivno članku 94. stavku 1. i 4. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost u objektu protivno članku 95. ovoga Zakona,
– postupa protivno članku 96. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled protivno
članku 102. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled za koji je
doneseno rješenje iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled protivno
članku 104. stavku 4. ovoga Zakona,
– označava hranu protivno članku 105. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji nosi oznaku tradicionalni ugled protivno članku 107.
ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji je registriran kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka
zemljopisnog podrijetla protivno članku 113. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji je registriran kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka
zemljopisnog podrijetla za koji je doneseno rješenje iz članka 114. stavka 1.
ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji je registriran kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka
zemljopisnog podrijetla protivno članku 115. stavku 4. ovoga Zakona,
– označava hranu protivno članku 116. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane protivno članku 118. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi žig protivno odredbi članka 119. stavka 1. ovoga Zakona,
– rabi oznaku zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda jakih alkoholnih
i aromatiziranih pića protivno propisu iz članka 123. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u
pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom
kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Glava XII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 127.
(1) Propise za donošenje kojih su ovlašteni na temelju ovoga Zakona, čelnik
nadležnog tijela i ministar nadležan za zdravstvo donijet će se u roku od dvije
godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Radi usklađenja s propisima Europske unije čelnik nadležnog tijela odnosno
ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela mogu, osim
propisa predviđenih pojedinim člancima ovoga Zakona, donijeti i druge provedbene
propise, potrebne za provedbu ovoga Zakona.
Članak 128.
Do donošenja propisa iz članka 127. ovoga Zakona ostaju na snazi propisi doneseni ili preuzeti na temelju Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04. i 85/06.), Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 105/01. i 172/03.), Zakona o stočarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 36/98., 151/03. i 132/06.), Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (»Narodne novine«, br. 158/03.).
Članak 129.
(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će članove Upravnog vijeća Agencije u roku
od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Upravno vijeće Agencije imenovat će ravnatelja i zamjenika ravnatelja
Agencije u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 130.
(1) Agencija je dužna uskladiti svoje poslovanje i opće akte s odredbama ovoga
Zakona u roku od devedeset dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Upravno vijeće Agencije imenovat će članove Savjetodavnog vijeća u roku od
devedeset dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 131.
Dopuštenja za stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje iz članka 90. ovoga Zakona neće se izdavati do donošenja provedbenih propisa iz članka 90. stavka 4. ovoga Zakona.
Članak 132.
Nazivi hrane registrirani kao oznaka izvornosti odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla do stupanja na snagu ovoga Zakona, vrijede i priznaju se do donošenja rješenja iz članka 113. stavka 1. ovoga Zakona, a najkasnije do 31. prosinca 2008.
Članak 133.
(1) Protiv rješenja donijetih na temelju ovoga Zakona nije dopuštena žalba nego
se može pokrenuti upravni spor.
(2) Tužba podnesena protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava
izvršenje rješenja.
Članak 134.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom i subjekti u poslovanju s hranom za životinje
dužni su uskladiti se s odredbama članka 51. stavka 1., članka 52. stavka 1.,
članka 60. stavka 1., članka 61. stavka 1. i članka 95. stavka 1. i 2. ovoga
Zakona najkasnije do 1. siječnja 2009., ako nije drugačije propisano posebnim
propisom.
(2) Službeni laboratoriji i referentni laboratoriji moraju udovoljiti zahtjevima
propisanim člankom 81. stavkom 2. ovoga Zakona najkasnije do 1. siječnja 2009.
Članak 135.
Do osnivanja inspekcije za kakvoću hrane iz članka 86. stavka 5. ovoga Zakona u nadležnom tijelu, poslove službene kontrole hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda provodit će na razini proizvodnje, prerade i maloprodaje gospodarski inspektori prema odredbama Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04. i 85/06.).
Članak 136.
(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o hrani (»Narodne
novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04. i 85/06.).
(2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o genetski
modificiranim organizmima (»Narodne novine«, br. 70/05.), odredbe Zakona o
zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 90/03.) i odredbe Zakona o sanitarnoj
inspekciji (»Narodne novine«, br. 27/99.) koje su u suprotnosti s odredbama
ovoga Zakona.
Članak 137.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«,
osim:
– odredbe članka 57. stavka 5. i članka 77. ovoga Zakona koje stupaju na snagu
danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa: 310-26/07-01/01
Zagreb, 20. travnja 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.