1771
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 16. svibnja 2007. godine, donio je
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukidaju članak 13.
stavak 1. podstavak 4. i članak 15. stavak 1. podstavak 2. Zakona o sustavu
obrane od tuče (»Narodne novine« broj 53/2001.).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 13.
stavka 1. podstavka 4. i članka 15. Zakona o sustavu obrane od tuče (»Narodne
novine« broj 53/2001.; u daljnjem tekstu: Zakon) podnijela je Hrvatska
gospodarska komora (u daljnjem tekstu: predlagateljica).
2. Članak 13. stavak. 1. podstavak 4. Zakona glasi:
Novčana sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče, sukladno
godišnjem planu i programu iz članka 6. ovoga Zakona, osiguravaju se iz
sljedećih izvora u visini do:
(...)
– 0,6% od zaračunate premije imovinskih osiguranja i to: osiguranje od imovine
od požara i nekih drugih opasnosti te ostalih osiguranja imovine i kasko-osiguranja
cestovnih vozila društava za osiguranje koja provode navedene skupine i vrste
osiguranja. Osnovica za uplatu zaračunata je premija u godini koja prethodi
godini uplate sredstava, što se smatra akontacijom, a konačni obračun i uplata
razlike obavlja se najkasnije do 1. svibnja iduće godine.
(...)
Članak 15. stavak 1. podstavak 2. Zakona glasi:
Novčanom kaznom od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se osiguravajuće
društvo:
(...)
- ako ne uplati udio od zaračunatih premija u određenoj visini i roku (članak
13. st. 1. podstavak 4. i stavak 2.).
(...)
3. Predlagateljica smatra da su osporene odredbe Zakona u nesuglasju s člancima
3., 49. i 50. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske.
Obrazlažući prijedlog, predlagateljica ističe da su osporene odredbe suprotne
temeljnoj vrednoti utvrđenoj u članku 3. Ustava, a to je vladavina prava.
Osporene odredbe smatra nesuglasnima s gospodarskim pravima, zajamčenim člankom
49. Ustava iz više razloga. Naime, obvezu financiranja u konkretnom slučaju
smatra nametnutom društvima za osiguranje koja provode osiguranje imovine od
požara i nekih drugih opasnosti te ostala osiguranja i kasko-
-osiguranja cestovnih vozila. Smatra da su time određena društva za osiguranje
stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale subjekte gospodarskog
života Republike Hrvatske, jer je takva obveza nametnuta još samo određenim
stavkama državnog proračuna, županijama i Gradu Zagrebu.
Načelo poduzetničke i tržišne slobode i jednakost pravnog položaja na tržištu
smatra povrijeđenima nametanjem obveze »za ostala osiguranja imovine i kasko-osiguranja
cestovnih vozila«, jer izuzevši osiguranja usjeva i nasada, rizik tuče nije u
pokriću kod ostalih osiguranja imovine, pa smatra da je svako nametanje obveze
društvima po toj osnovi neutemeljeno.
Predlagateljica postavlja pitanje je li, u cilju ostvarenja načela poticanja
gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana, bila prethodno potrebna
raščlamba učinkovitosti obrane od tuče, a prije uvođenja navedene obveze
osiguravajućim društvima. Smatra da obveza nametnuta osporenom odredbom izravno
negativno djeluje na gospodarski razvoj društava za osiguranje. Ističe da
nametnuta obveza negativno djeluje i na građane, budući da se sredstva
ugovaratelja osiguranja određene vrste osiguranja izdvajaju za rizike koji im
nisu pokriveni, što za posljedicu može imati povećanje premije osiguranja.
Predlagateljica predlaže da Ustavni sud pokrene postupak ocjene ustavnosti
osporenih odredbi te da ih ukine.
4. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
(»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem
tekstu: Ustavni zakon), od Hrvatskog sabora i od Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske, koje je određeno člankom 14.
Zakona kao tijelo za nadzor za provođenje Zakona, zatražena su očitovanja o
prijedlogu. Očitovanja nisu dostavljena.
Prijedlog je osnovan.
5. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti osporenih odredbi Zakona s
Ustavom su odredbe članka 3., članka 5. stavka 1., članka 14. stavka 2. i članka
49. stavka 1. i prva rečenica stavka 2. Ustava.
Odredba članka 3. Ustava glasi:
(...), vladavina prava (...) najviše su vrednote ustavnog poretka Republike
Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Odredba članka 5. stavka 1. Ustava glasi:
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali
propisi s Ustavom i sa zakonom.
Odredba članka 14. stavka 2. Ustava glasi:
Svi su jednaki pred zakonom.
Odredba članka 49. stavka 1. i prva rečenica stavka 2. Ustava glasi:
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike
Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. (...)
6. Člankom 1. Zakona propisano je:
Ovim se Zakonom uređuje sustav obrane od tuče (u daljnjem tekstu: obrana od
tuče), obveze nositelja poslova obrane od tuče, odnosi nositelja poslova i
sudionika u provođenju obrane od tuče, način financiranja obrane od tuče te
druga pitanja važna za provedbu jedinstvenosti sustava.
Osporenom odredbom članka 13. Zakona utvrđene su posebne obveze društava za
osiguranje glede financiranja sustava obrane od tuče i to visina sredstava koja
se za tu svrhu izdvajaju za provođenje operativnog rada obrane od tuče, način
njihove raspodjele te njihova konkretna namjena.
Iz osporene odredbe proizlazi da društva za osiguranje, na temelju nametnute
obveze, sudjeluju u financiranju sustava obrane od tuče u odnosu od 0,6%
zaračunate premije od navedenih imovinskih osiguranja.
7. Člankom 1. Zakona o osiguranju (»Narodne novine« broj 151/05.; njegovim
stupanjem na snagu, prestao je važiti Zakon o osiguranju, »Narodne novine« broj
47/97. – pročišćeni tekst i 116/99.), propisano je:
(1) Ovim se Zakonom uređuju uvjeti za osnivanje i poslovanje društava za
osiguranje, obavljanje unutarnje revizije i revizije društava za osiguranje,
postupak likvidacije i stečaja, obavljanje poslova zastupanja i posredovanja u
osiguranju, ovlasti nadzornog tijela te obavljanje nadzora.
(2) Ovim se Zakonom uređuje i zaštita potrošača, udruga (pool) osiguranja i
reosiguranja, Hrvatski ured za osiguranje te oblik udruživanja osiguravatelja.
(3) Ovim se Zakonom uređuje i obavljanje poslova osiguranja društava za
osiguranje država članica i stranih država na području Republike Hrvatske te
primjena mjerodavnog prava na ugovore o osiguranju s međunarodnim elementom.
Člankom 3. stavkom 2. Zakona o osiguranju propisano je:
(..)
2) Neživotna osiguranja dijele se na sljedeće vrste osiguranja:
1. osiguranje od nezgode,
2. zdravstveno osiguranje,
3. osiguranje cestovnih vozila,
4. osiguranje tračnih vozila,
5. osiguranje zračnih letjelica,
6. osiguranje plovila,
7. osiguranje robe u prijevozu,
8. osiguranje od požara i elementarnih šteta,
9. ostala osiguranja imovine,
10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila,
11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica,
12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila,
13. ostala osiguranja od odgovornosti,
14. osiguranje kredita,
15. osiguranje jamstava,
16. osiguranje raznih financijskih gubitaka,
17. osiguranje troškova pravne zaštite,
18. putno osiguranje.
(...)
8. Člankom 2. Zakona propisano je:
Obrana od tuče od interesa je za Republiku Hrvatsku i provodi se na branjenom
području.
(...)
Ocjena je Ustavnog suda da predlagateljica osnovano ukazuje na neustavnost
odredbe članka 13. stavka 1. podstavka 4., a vezano s tim i članka 15. stavka 1.
podstavka 2. Zakona.
Protivno je načelu jednakosti pred zakonom, zajamčenim člankom 14. stavkom 2.
Ustava, a potom i ustavnom jamstvu jednakopravnog položaja svih poduzetnika na
tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava) propisivanje obveza kojima se jedna
skupina poduzetnika stavlja u nejednak položaj u odnosu na druge.
Upravo je to učinjeno odredbom članka 13. stavka 1. podstavka 4. Zakona prema
društvima za osiguranje, koja, jedina među svim trgovačkim društvima, pored
izdvajanja iz premija osiguranja radi izravnog pokrivanja rizika od tuče
(elementarnih šteta), još moraju dodatno izdvajati za sustav obrane od tuče iz
premija drugih vrsta osiguranja.
Utvrđivanje izvora i načina financiranja sustava obrane od tuče, kao djelatnosti
od interesa za Republiku Hrvatsku, legitimno je pravo zakonodavca, utemeljeno na
članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava, prema kojoj odredbi zakonodavac
samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih,
političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj.
Međutim, obveze koje u tu svrhu zakonodavac nameće gospodarskim i drugim pravnim
subjektima moraju biti određene na način i uz pretpostavke kojima se neće
dovesti u pitanje njihova prava zajamčena Ustavom, kao što su jednakost pred
zakonom te jednak pravni položaj na tržištu.
Stajalište je ovo Ustavnog suda, izraženo u odluci broj: U-I-597/2000 od 20.
ožujka 2002. godine (»Narodne novine« broj 36/02. i 44/02. – ispravak) i u
odluci broj: U-I-2441/2001, U-I-1107/2002 od 12. veljače 2003. godine (»Narodne
novine« broj 28/03.).
Polazeći od navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da obveza propisana odredbom članka
13. stavka 1. podstavka 4., a potom i kaznena odredba članka 15. stavka 1.
podstavka 2. Zakona, nije suglasna navedenim odredbama Ustava.
9. Slijedom iznijetog, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno
je kao u točki I. izreke.
10. Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog
zakona.
Broj: U-I-1108/2002
Zagreb, 16. svibnja 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.