USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1771

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 16. svibnja 2007. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukidaju članak 13. stavak 1. podstavak 4. i članak 15. stavak 1. podstavak 2. Zakona o sustavu obrane od tuče (»Narodne novine« broj 53/2001.).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 13. stavka 1. podstavka 4. i članka 15. Zakona o sustavu obrane od tuče (»Narodne novine« broj 53/2001.; u daljnjem tekstu: Zakon) podnijela je Hrvatska gospodarska komora (u daljnjem tekstu: predlagateljica).
2. Članak 13. stavak. 1. podstavak 4. Zakona glasi:
Novčana sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče, sukladno godišnjem planu i programu iz članka 6. ovoga Zakona, osiguravaju se iz sljedećih izvora u visini do:
(...)
– 0,6% od zaračunate premije imovinskih osiguranja i to: osiguranje od imovine od požara i nekih drugih opasnosti te ostalih osiguranja imovine i kasko-osiguranja cestovnih vozila društava za osiguranje koja provode navedene skupine i vrste osiguranja. Osnovica za uplatu zaračunata je premija u godini koja prethodi godini uplate sredstava, što se smatra akontacijom, a konačni obračun i uplata razlike obavlja se najkasnije do 1. svibnja iduće godine.
(...)
Članak 15. stavak 1. podstavak 2. Zakona glasi:
Novčanom kaznom od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se osiguravajuće društvo:
(...)
- ako ne uplati udio od zaračunatih premija u određenoj visini i roku (članak 13. st. 1. podstavak 4. i stavak 2.).
(...)
3. Predlagateljica smatra da su osporene odredbe Zakona u nesuglasju s člancima 3., 49. i 50. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske.
Obrazlažući prijedlog, predlagateljica ističe da su osporene odredbe suprotne temeljnoj vrednoti utvrđenoj u članku 3. Ustava, a to je vladavina prava. Osporene odredbe smatra nesuglasnima s gospodarskim pravima, zajamčenim člankom 49. Ustava iz više razloga. Naime, obvezu financiranja u konkretnom slučaju smatra nametnutom društvima za osiguranje koja provode osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti te ostala osiguranja i kasko-
-osiguranja cestovnih vozila. Smatra da su time određena društva za osiguranje stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale subjekte gospodarskog života Republike Hrvatske, jer je takva obveza nametnuta još samo određenim stavkama državnog proračuna, županijama i Gradu Zagrebu.
Načelo poduzetničke i tržišne slobode i jednakost pravnog položaja na tržištu smatra povrijeđenima nametanjem obveze »za ostala osiguranja imovine i kasko-osiguranja cestovnih vozila«, jer izuzevši osiguranja usjeva i nasada, rizik tuče nije u pokriću kod ostalih osiguranja imovine, pa smatra da je svako nametanje obveze društvima po toj osnovi neutemeljeno.
Predlagateljica postavlja pitanje je li, u cilju ostvarenja načela poticanja gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana, bila prethodno potrebna raščlamba učinkovitosti obrane od tuče, a prije uvođenja navedene obveze osiguravajućim društvima. Smatra da obveza nametnuta osporenom odredbom izravno negativno djeluje na gospodarski razvoj društava za osiguranje. Ističe da nametnuta obveza negativno djeluje i na građane, budući da se sredstva ugovaratelja osiguranja određene vrste osiguranja izdvajaju za rizike koji im nisu pokriveni, što za posljedicu može imati povećanje premije osiguranja.
Predlagateljica predlaže da Ustavni sud pokrene postupak ocjene ustavnosti osporenih odredbi te da ih ukine.
4. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), od Hrvatskog sabora i od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske, koje je određeno člankom 14. Zakona kao tijelo za nadzor za provođenje Zakona, zatražena su očitovanja o prijedlogu. Očitovanja nisu dostavljena.

Prijedlog je osnovan.

5. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti osporenih odredbi Zakona s Ustavom su odredbe članka 3., članka 5. stavka 1., članka 14. stavka 2. i članka 49. stavka 1. i prva rečenica stavka 2. Ustava.
Odredba članka 3. Ustava glasi:
(...), vladavina prava (...) najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Odredba članka 5. stavka 1. Ustava glasi:
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa zakonom.
Odredba članka 14. stavka 2. Ustava glasi:
Svi su jednaki pred zakonom.
Odredba članka 49. stavka 1. i prva rečenica stavka 2. Ustava glasi:
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. (...)
6. Člankom 1. Zakona propisano je:
Ovim se Zakonom uređuje sustav obrane od tuče (u daljnjem tekstu: obrana od tuče), obveze nositelja poslova obrane od tuče, odnosi nositelja poslova i sudionika u provođenju obrane od tuče, način financiranja obrane od tuče te druga pitanja važna za provedbu jedinstvenosti sustava.
Osporenom odredbom članka 13. Zakona utvrđene su posebne obveze društava za osiguranje glede financiranja sustava obrane od tuče i to visina sredstava koja se za tu svrhu izdvajaju za provođenje operativnog rada obrane od tuče, način njihove raspodjele te njihova konkretna namjena.
Iz osporene odredbe proizlazi da društva za osiguranje, na temelju nametnute obveze, sudjeluju u financiranju sustava obrane od tuče u odnosu od 0,6% zaračunate premije od navedenih imovinskih osiguranja.
7. Člankom 1. Zakona o osiguranju (»Narodne novine« broj 151/05.; njegovim stupanjem na snagu, prestao je važiti Zakon o osiguranju, »Narodne novine« broj 47/97. – pročišćeni tekst i 116/99.), propisano je:
(1) Ovim se Zakonom uređuju uvjeti za osnivanje i poslovanje društava za osiguranje, obavljanje unutarnje revizije i revizije društava za osiguranje, postupak likvidacije i stečaja, obavljanje poslova zastupanja i posredovanja u osiguranju, ovlasti nadzornog tijela te obavljanje nadzora.
(2) Ovim se Zakonom uređuje i zaštita potrošača, udruga (pool) osiguranja i reosiguranja, Hrvatski ured za osiguranje te oblik udruživanja osiguravatelja.
(3) Ovim se Zakonom uređuje i obavljanje poslova osiguranja društava za osiguranje država članica i stranih država na području Republike Hrvatske te primjena mjerodavnog prava na ugovore o osiguranju s međunarodnim elementom.
Člankom 3. stavkom 2. Zakona o osiguranju propisano je:
(..)
2) Neživotna osiguranja dijele se na sljedeće vrste osiguranja:
1. osiguranje od nezgode,
2. zdravstveno osiguranje,
3. osiguranje cestovnih vozila,
4. osiguranje tračnih vozila,
5. osiguranje zračnih letjelica,
6. osiguranje plovila,
7. osiguranje robe u prijevozu,
8. osiguranje od požara i elementarnih šteta,
9. ostala osiguranja imovine,
10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila,
11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica,
12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila,
13. ostala osiguranja od odgovornosti,
14. osiguranje kredita,
15. osiguranje jamstava,
16. osiguranje raznih financijskih gubitaka,
17. osiguranje troškova pravne zaštite,
18. putno osiguranje.
(...)
8. Člankom 2. Zakona propisano je:
Obrana od tuče od interesa je za Republiku Hrvatsku i provodi se na branjenom području.
(...)
Ocjena je Ustavnog suda da predlagateljica osnovano ukazuje na neustavnost odredbe članka 13. stavka 1. podstavka 4., a vezano s tim i članka 15. stavka 1. podstavka 2. Zakona.
Protivno je načelu jednakosti pred zakonom, zajamčenim člankom 14. stavkom 2. Ustava, a potom i ustavnom jamstvu jednakopravnog položaja svih poduzetnika na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava) propisivanje obveza kojima se jedna skupina poduzetnika stavlja u nejednak položaj u odnosu na druge.
Upravo je to učinjeno odredbom članka 13. stavka 1. podstavka 4. Zakona prema društvima za osiguranje, koja, jedina među svim trgovačkim društvima, pored izdvajanja iz premija osiguranja radi izravnog pokrivanja rizika od tuče (elementarnih šteta), još moraju dodatno izdvajati za sustav obrane od tuče iz premija drugih vrsta osiguranja.
Utvrđivanje izvora i načina financiranja sustava obrane od tuče, kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, legitimno je pravo zakonodavca, utemeljeno na članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava, prema kojoj odredbi zakonodavac samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj.
Međutim, obveze koje u tu svrhu zakonodavac nameće gospodarskim i drugim pravnim subjektima moraju biti određene na način i uz pretpostavke kojima se neće dovesti u pitanje njihova prava zajamčena Ustavom, kao što su jednakost pred zakonom te jednak pravni položaj na tržištu.
Stajalište je ovo Ustavnog suda, izraženo u odluci broj: U-I-597/2000 od 20. ožujka 2002. godine (»Narodne novine« broj 36/02. i 44/02. – ispravak) i u odluci broj: U-I-2441/2001, U-I-1107/2002 od 12. veljače 2003. godine (»Narodne novine« broj 28/03.).
Polazeći od navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da obveza propisana odredbom članka 13. stavka 1. podstavka 4., a potom i kaznena odredba članka 15. stavka 1. podstavka 2. Zakona, nije suglasna navedenim odredbama Ustava.
9. Slijedom iznijetog, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.
10. Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-1108/2002
Zagreb, 16. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.