3125
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Prograšavam Prekršajni zakon, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 3.
listopada 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/127
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 10. listopada 2007.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić
PRVI DIO
MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE
Glava prva (I.)
TEMELJNE ODREDBE
Određenje prekršaja
Članak 1.
Prekršajem se povređuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.
Načelo zakonitosti
Članak 2.
(1) Prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom i odlukama
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu propisivati
prekršaje i prekršajnopravne sankcije samo za povrede propisa koje ona donose na
temelju svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom i tu ovlast ne mogu
prenijeti na drugoga.
(3) Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga
prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo
zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se
vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno
primijeniti.
Obvezna primjena blažeg propisa
Članak 3.
(1) Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u
vrijeme kad je prekršaj počinjen.
(2) Ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni,
obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
Načelo krivnje
Članak 4.
Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj.
Vrste prekršajnopravnih sankcija
Članak 5.
(1) Prekršajnopravne sankcije koje se mogu propisati zakonom kojim se propisuje
prekršaj i koje se mogu izreći odnosno primijeniti prema počinitelju prekršaja
su:
1. kazna (novčana i zatvor),
2. zaštitne mjere, sukladno članku 50. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Prekršajnopravne sankcije koje se propisuju ovim Zakonom su:
1. mjere upozorenja (opomena i uvjetna osuda),
2. zaštitne mjere (članak 50. stavak 1.),
3. odgojne mjere.
(3) Prekršajnopravna sankcija koja se može propisati odlukom jedinice lokalne i
područne (regionalne) samouprave kojom se propisuje prekršaj i izreći
počinitelju prekršaja jest novčana kazna.
(4) Za svaku vrstu prekršajnopravnih sankcija propisom se određuje njihova
visina, odnosno trajanje i nijedna se prekršajnopravna sankcija ne može
propisati ni izreći, odnosno primijeniti u neodređenoj visini ili na neodređeno
vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
Opća svrha prekršajnopravnih sankcija
Članak 6.
Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.
Ograničenja u propisivanju i primjeni prekršajnopravnih sankcija
Članak 7.
Određujući sadržaj prekršajnopravnih sankcija i način njihove primjene, počinitelju prekršaja mogu biti ograničene njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti prekršajnopravne sankcije i njezinoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih ili duševnih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva i osobnosti.
Pravo na rehabilitaciju
Članak 8.
Počinitelj prekršaja koji je pravomoćno proglašen krivim i prema kojem je primjenjena prekršajnopravna sankcija ili je oslobođen kazne ima pravo, nakon proteka određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati da nije počinio prekršaj a njegova prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda onih koji nisu počinili prekršaj.
Glava druga (II.)
PRIMJENA PREKRŠAJNOG PRAVA REPUBLIKE HRVATSKE
Prekršajna neodgovornost djeteta
Članak 9.
(1) Osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest godina
života ne odgovara za prekršaj.
(2) Kada se osoba iz stavka 1. ovoga Zakona učestalo ponaša na način kojim
ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje
povodom počinjenih prekršaja obavijestit će o ponašanju te osobe roditelje ili
skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema njezinu prebivalištu ili boravištu
njezinih roditelja ili skrbnika.
(3) Za počinjeni prekršaj osobe iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se roditelj
ili drugi tko je nadzire ako je taj prekršaj u izravnoj vezi s propuštenim
nadzorom roditelja ili drugog tko je nadzirao tu osobu.
Nemogućnost primjene prekršajnog prava u posebnim slučajevima
Članak 10.
Protiv počinitelja prekršaja koji je već u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja počinjenog prekršaja ne može se pokrenuti prekršajni postupak za taj prekršaj, a ako je postupak pokrenut ili je u tijeku, ne može se nastaviti i dovršiti.
Primjena materijalnopravnih odredbi Prekršajnog zakona
Članak 11.
(1) Materijalnopravne odredbe ovoga Zakona odnose se na sve prekršaje propisane
zakonima i drugim propisima kojima se propisuju prekršaji.
(2) Ako zakonom nije određeno drukčije, propisi o prekršajima koji se odnose na
fizičke osobe primijenjuju se i na odgovorne osobe u pravnoj osobi, obrtnike i
osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost.
Primjena prekršajnog prava Republike Hrvatske za prekršaje počinjene na području
Republike Hrvatske, njezinu brodu ili zrakoplovu
Članak 12.
(1) Prekršajno pravo Republike Hrvatske primjenjuje se na svakoga tko počini
prekršaj na njezinu području.
(2) Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom
području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu
području.
(3) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području
te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(4) Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Republike Hrvatske
primjenjivat će se i na svakoga tko izvan njezinog područja počini prekršaj na
domaćem brodu ili zrakoplovu.
Zastara prekršajnog progona, tijek i prekid zastare
Članak 13.
(1) Prekršajni se progon ne može pokrenuti kad protekne dvije godine od
počinjenja prekršaja.
(2) Posebnim se zakonom može propisati dulji rok za pokretanje prekršajnog
postupka za prekršaje propisane tim zakonom ali ne dulji od tri godine.
(3) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu prekršajni progon ne može
poduzeti ili se ne može nastaviti.
(4) Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se
poduzima radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja.
(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.
(6) Zastara prekršajnog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput
onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara prekršajnog progona.
(7) Propisi o zastari, njezinom tijeku i prekidu odnose se i na stegovne kazne
koje sud izriče tijekom postupka.
Zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija, tijek i prekid zastare
Članak 14.
(1) Izvršenje izrečene ili primjenjene prekršajnopravne sankcija ne može
započeti zbog zastare kad protekne dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o
prekršaju kojom je sankcija izrečena ili primijenjena.
(2) Zastara izvršenja kazne i primjena drugih prekršajnopravnih sankcija počinje
teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je kazna izrečena ili određena primjena
drugih prekršajnopravnih sankcija. Ako se radi o kazni iz opozvane uvjetne
osude, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti odluke o opozivu.
(3) Zastara izvršenja ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne
ili primjena druge prekršajnopravne sankcije ne može započeti ili nastaviti.
(4) Zastara izvršenja se prekida svakom radnjom nadležnog tijela poduzetoj radi
izvršenja kazne ili primjene druge prekršajnopravne sankcije.
(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.
(6) Zastara izvršenja kazne i primjena druge prekršajnopravne sankcije nastupa u
svakom slučaju kada proteknu tri godine od dana pravomoćnosti odluke kojom je
izrečena kazna ili primijenjena druga prekršajnopravna sankcija.
(7) Odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuju se i na
zastaru izvršenja stegovnih kazni koje sud izrekne tijekom postupka.
Glava treća (III.)
PREKRŠAJ
Način počinjenja prekršaja
Članak 15.
(1) Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Prekršaj je počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan
spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio
učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog
djela činjenjem.
(3) Počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim
ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem.
Vrijeme počinjenja prekršaja
Članak 16.
Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja.
Mjesto počinjenja prekršaja
Članak 17.
Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica prekršaja, a u slučaju kažnjivog pokušaja i gdje je posljedica trebala nastupiti.
Nužna obrana
Članak 18.
(1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani.
(2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe
ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
(3) Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti.
Krajnja nužda
Članak 19.
(1) Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi
toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću
neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je
učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
(2) Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao
radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću
neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je
učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.
Sila ili prijetnja
Članak 20.
(1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile.
(2) Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo
odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredba članka 19.
stavka 2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu
opasnost.
Pokušaj
Članak 21.
Pokušaj prekršaja je kažnjiv samo ako je to propisom o prekršaju propisano.
Pojedinačni počinitelj prekršaja i sudionici
Članak 22.
(1) Počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili
posredstvom druge osobe počini prekršaj.
(2) Sudionici u počinjenju prekršaja su poticatelj i pomagatelj.
(3) Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba (počinitelji) koje na
temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u
počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju prekršaja.
(4) Poticatelj i pomagatelj su sudionici koji ne vladajući počinjenjem
prekršaja, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovom počinjenju.
Odgovornost i kažnjavanje sudionika
Članak 23.
(1) Svaki supočinitelj odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja. Poticatelj
i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere.
(2) Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje
prekršaja ili utječu na visinu propisane sankcije, primjenu sankcije i njezino
odmjeravanje uzimaju se u obzir i sudionicima, a strogo osobne okolnosti zbog
kojih propis isključuje krivnju ili predviđa ublažavanje kazne, mogu se uzeti u
obzir samo onom počinitelju ili sudioniku prekršaja kod kojega postoje.
Poticanje i pomaganje
Članak 24.
(1) Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomogne u
njegovu počinjenju bit će kažnjen kao da ga je sam počinio, a za pomaganje se
može i blaže kazniti.
(2) Nema prekršajne odgovornosti poticatelja i pomagatelja ako je prekršaj ostao
u pokušaju za koji nije propisana prekršajna odgovornost.
(3) Pomaganjem u počinjenju prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta ili
uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje
sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećano prikrivanje prekršaja,
počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen, tragova prekršaja ili
predmeta pribavljenih prekršajem.
Glava četvrta (IV.)
KRIVNJA
Sadržaj krivnje
Članak 25.
(1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio
ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao
biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju
propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.
(2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.
Neubrojivost i u znatnoj mjeri smanjena ubrojivost
Članak 26.
(1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može izreći ili primijeniti
prekršajnopravna sankcija.
(2) Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja
nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla
vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti,
nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.
(3) Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja zbog nekog stanja iz
stavka 2. ovoga članka bio u znatnoj mjeri smanjeno ubrojiv može se blaže
kazniti, ako do znatne mjere smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno.
Samoskrivljena neubrojivost
Članak 27.
Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje.
Nehaj i namjera
Članak 28.
(1) Prekršaj se može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem.
(2) Počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti
prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći
spriječiti.
(3) Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti
prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao
biti svjestan te mogućnosti.
(4) Prekršaj se može počiniti izravnom ili neizravnom namjerom.
(5) Počinitelj postupa izravnom namjerom kad je svjestan svoga prekršaja i hoće
njegovo počinjenje.
(6) Počinitelj postupa neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti
prekršaj pa na to pristaje.
Zabluda o protupravnosti prekršaja
Članak 29.
(1) Nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati
da je djelo zabranjeno.
(2) Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može
blaže kazniti.
(3) Zabluda će biti smatrana otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao
lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s
obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s
odgovarajućim propisom.
Zabluda o biću prekršaja i zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost
Članak 30.
(1) Nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio svjestan
nekoga njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja.
(2) Ako je počinitelj bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz
nehaja, kriv je za taj prekršaj.
(3) Nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s
namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje
okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.
(4) Ako je počinitelj bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost
iz nehaja, kaznit će se za počinjenje prekršaja.
Glava peta (V.)
KAZNE I KAŽNJAVANJE
Vrste kazni
Članak 31.
(1) Za prekršaj propisan zakonom može se počinitelj kazniti: novčanom kaznom ili
kaznom zatvora.
(2) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave može se počinitelj kazniti novčanom kaznom.
(3) Kazna zatvora zakonom se može propisati samo kao stroža kazna uz propisanu
novčanu kaznu.
Svrha kažnjavanja
Članak 32.
Svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Novčana kazna
Članak 33.
(1) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može
biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 2000,00 kuna ni
većem od 1.000.000,00 kuna.
(2) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu
obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u
vezi s obavljanjem njezina obrta ili samostalne djelatnosti ne može biti
propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 1000,00 kuna ni većem od
500.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može
biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni većem
od 50.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni
izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna ni većem od 10.000,00
kuna.
(5) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja
drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi obavljanja njezina obrta ili
druge samostalne djelatnosti ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u
iznosu manjem od 300,00 kuna ni većem od 5.000,00 kuna.
(6) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni
izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni većem od 2.000,00 kuna.
(7) Za najteže prekršaje propisane zakonom u području ugrožavanja prirodnih
bogatstava, okoliša i očuvanja prirode, sigurnosti i zdravlja na radu, rada i
zapošljavanja na crno, socijalne sigurnosti, poreza, carine i financija,
telekomunikacija (elektroničkih komunikacija), ugrožavanja tržišnog natjecanja,
državnih robnih pričuva, biološke raznolikosti te unošenja u okoliš i stavljanja
na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda od njih te u području
graditeljstva neispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu može se propisati i
izreći novčana kazna u visini najviše do dvostrukih općih maksimuma propisanih
stavcima 1. do 3. ovoga članka, a za prekršaj u području ugrožavanja prirodnih
bogatstava, okoliša i očuvanja prirode iznimno je moguće propisati i izreći
novčanu kaznu do 1.000.000,00 kuna okrivljeniku fizičkoj osobi.
(8) Za prekršaj iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist počinitelj
se može strože kazniti, najviše do dvostruko propisane kazne za taj prekršaj.
(9) Propisom o prekršaju može se, za najteže prekršaje iz stavka 7. ovoga
članka, propisati i izreći novčana kazna u postotku od 1% do 10% prema
povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti, s naznakom posebnog minimuma i maksimuma
postotka novčane kazne. U tom slučaju ne vrijede ograničenja o maksimumu novčane
kazne iz stavka 1. do 8. ovoga članka, ni prigodom utvrđivanja kazne ni prigodom
izricanja ukupne novčane kazne.
(10) Rok za plaćanje novčane kazne određuje sud u samoj presudi vodeći računa o
visini novčane kazne. Rok ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri
mjeseca, a u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim
prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u
vremenu do šest mjeseci, osim ako propisom o prekršaju za to nije određen dulji
rok. Ako se radi o okrivljeniku iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, rok
plaćanja izrečene novčane kazne se može odrediti odmah.
(11) Opći minimumi novčane kazne propisani ovim člankom primjenjuju se i
prilikom utvrđivanja novčane kazne za prekršaje u stjecaju.
Prisilna naplata i zamjena novčane kazne
Članak 34.
(1) Ako novčana kazna nije u roku određenom odlukom o izricanju novčane kazne
plaćena u cijelosti ili djelomično naplatit će se prisilno, sukladno odredbama
ovoga Zakona.
(2) Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u
roku od godine dana od kada je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to
zahtjev, nadležni će sud, osim pravnoj osobi i maloljetnom osuđeniku, zamijeniti
je zatvorom računajući svakih započetih tristo kuna kazne za jedan dan zatvora,
time da se zatvor ne može odrediti u vremenu kraćem od tri dana ni duljem od
šezdeset dana. Neće se protiv okrivljenika iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona
pokretati postupak prisilne naplate neplaćene novčane kazne. U tom slučaju će
sud koji je donio pravomoćnu odluku o prekršaju odmah zamijeniti neplaćenu
novčanu kaznu kaznom zatvora na način predviđen ovim Zakonom.
(3) Ako to ocijeni opravdanim s obzirom na težinu prekršaja i visinu neplaćene
novčane kazne sud može umjesto kazne zatvora, prema pravilu iz stavka 2. ovoga
članka, odrediti rad za opće dobro na slobodi. Odredbe ovoga Zakona o radu za
opće dobro na slobodi ne primjenjuju se protiv okrivljenika iz članka 136.
stavka 1. ovoga Zakona.
(4) Ako se radi o odluci tijela državne uprave kojom je izrečena novčana kazna,
na zahtjev toga tijela će nadležni sud odlučiti prema stavku 2. ili 3. ovoga
članka.
(5) Ako osuđenik nakon donošenja rješenja iz stavaka 2. do 3. ovoga članka plati
novčanu kaznu u cjelini, rješenje će se staviti izvan snage i obustaviti daljnji
postupak izvršenja, a ako plati dio novčane kazne, rješenje će se preinačiti
tako što će se uvijek neplaćeni dio novčane kazne zamijeniti zatvorom odnosno
radom za opće dobro na slobodi primjenom pravila o tome iz stavka 2. i 3. ovoga
članka.
Kazna zatvora
Članak 35.
(1) Kazna zatvora se može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do
najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana.
(2) Za prekršaje nasilja u obitelji, druge prekršaje povezane s nasiljem, teške
prekršaje protiv okoliša i teške prekršaje vezane za zloporabu opojnih droga
zakonom se može propisati kazna zatvora do devedeset dana.
(3) Kaznu zatvora počinitelju prekršaja može izreći samo sud.
(4) Kazna zatvora izriče se na pune dane.
Opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne
Članak 36.
(1) Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama
koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje,
opasnosti djela i svrhe kažnjavanja.
(2) Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve
okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za
počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj
krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja,
njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih
uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja
novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.
Ublažavanje kazne
Članak 37.
Kazna propisana za određeni prekršaj može se ublažiti kad to ovaj Zakon izričito
propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih
olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane,
pa sud može:
1. umjesto kazne u propisanom iznosu ili trajanju, izreći kaznu ispod propisanog
posebnog minimuma kazne, ali ne ispod općeg zakonskog minimuma za tu vrstu kazne
predviđenu za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. stavci 1. – 6.).
2. ako je za prekršaj zakonom propisana novčana kazna ili kao stroža kazna
zatvora, sud može na način iz točke 1. ovoga članka ublažiti svaku od tih kazni
koju izriče,
3. ako je za prekršaj propisan poseban minimum novčane kazne u iznosu većem od
općeg minimuma novčane kazne, novčana se kazna može, na način prema točki 1.
ovoga članka, ublažiti najviše do jedne trećine propisanog posebnog minimuma
novčane kazne, ali ne ispod odnosnoga općeg minimuma novčane kazne,
4. za prekršaje iz koristoljublja novčana se kazna može ublažiti do polovice
propisanog minimuma novčane kazne, ali ne ispod općeg minimuma novčane kazne.
Oslobođenje od kazne
Članak 38.
(1) Sud će počinitelja prekršaja osloboditi od kazne kad to zakon izričito
propisuje.
(2) Sud može počinitelja prekršaja osloboditi od kazne kad zakon propisuje takvu
mogućnost.
(3) Kad zakon propisuje mogućnost oslobođenja od kazne, sud može umjesto
osloboditi od kazne počinitelja prekršaja blaže ga kazniti na način propisan
člankom 37. ovoga Zakona.
(4) Sud može osloboditi od kazne i počinitelja prekršaja koji je nakon
počinjenja prekršaja u cijelosti nadoknadio štetu učinjenu prekršajem ili platio
propisana davanja zbog čijeg je ne plaćanja pokrenut prekršajni postupak.
Stjecaj prekršaja i produljeni prekršaj
Članak 39.
(1) Ako počinitelj prekršaja s jednom ili više radnji počini više prekršaja za
koje mu se istodobno sudi i sud se odlučio kazniti ga, sud će za svaki počinjeni
prekršaj utvrditi kaznu prema zakonu a zatim će za sve te prekršaje izreći
ukupnu kaznu, pri tome sud je dužan držati se ovih pravila:
1. ako je za svaki prekršaj utvrdio kaznu zatvora, izreći će ukupnu kaznu
zatvora koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, time da ona
ne može premašiti sto dvadeset dana,
2. ako je za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu, izreći će ukupnu novčanu
kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, time da ona
ne može premašiti dvostruke opće maksimume novčane kazne propisane odredbom
članka 33. stavcima 1. do 8. ovoga Zakona (osim u slučaju iz članka 33. stavka
9.),
3. ako je za neke prekršaje utvrdio pojedinačne kazne zatvora a za neke novčane
kazne, izreći će ukupnu kaznu zatvora i ukupnu novčanu kaznu, sukladno pravilima
iz točke 1. i 2. ovoga stavka,
4. u slučaju iz točke 3. ovoga stavka, ako se ukupna novčana kazna zamjenjuje
kaznom zatvora, ta kazna zatvora i izrečena ukupna kazna zatvora skupa ne mogu
premašiti stodvadeset dana.
(2) Odredbe o stjecaju prekršaja neće se primijeniti kod produljenog prekršaja.
(3) Produljeni prekršaj je počinjen kad je počinitelj počinio više istih ili
istovrsnih prekršaja koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku
povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.
Uračunavanje zadržavanja
Članak 40.
(1) Vrijeme provedeno u zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi s
prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora i
novčanu kaznu.
(2) Ako je okrivljenik u tijeku kaznenog postupka bio zadržan ili u pritvoru, a
kazneni je postupak potom obustavljen, ili je donesena odbijajuća ili
oslobađajuća presuda, vrijeme koje je bio lišen slobode uračunat će se u kaznu
izrečenu za istu radnju u prekršajnom postupku.
(3) Uračunavanjem po odredbama ovoga članka izjednačavaju se:
1. svako vrijeme uhićenja po policiji s jednim danom kazne zatvora, kazne
maloljetničkog zatvora i 300,00 kuna novčane kazne,
2. svaki započeti dan zadržavanja ili pritvora s jednim danom kazne zatvora,
kazne maloljetničkog zatvora i 300,00 kuna novčane kazne.
Glava šesta (VI.)
MJERE UPOZORENJA
Vrste mjera upozorenja
Članak 41.
Mjere upozorenja koje se propisuju ovim Zakonom jesu: opomena i uvjetna osuda.
Svrha mjera upozorenja
Članak 42.
(1) Svrha je opomene da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad
se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja radi
ostvarenja svrhe prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.
(2) Svrha je uvjetne osude da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta
prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija
izricanjem kazne bez njezina izvršenja.
Opomena
Članak 43.
(1) Opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može
primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna
novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj
krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad
se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova
odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za
postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.
(2) Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako su se za
svaki od tih prekršaj stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
Uvjetna osuda
Članak 44.
(1) Uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja
sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se
ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim ovim Zakonom.
(2) Sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne
može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu odnos
počinitelja prekršaja prema tom prekršaju ili prema oštećeniku i naknadi štete
prouzročene prekršajem.
(3) Uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme koje ne može
biti kraće od tri mjeseca niti dulje od jedne godine.
Obveze uvjetno osuđene osobe
Članak 45.
(1) Uz primjenu uvjetne osude sud može počinitelju prekršaja odrediti jednu ili
više obveza i to:
1. da nadoknadi štetu koju je prouzročio,
2. da vrati korist koju je prekršajem pribavio, ili
3. da ispuni druge obveze predviđene zakonom koje su primjerene naravi
prekršaja.
(2) Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar
odmjerenog vremena provjeravanja.
Opoziv uvjetne osude
Članak 46.
(1) Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako
kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je
izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
(2) Kad opozove uvjetnu osudu i odredi izvršenje izrečene kazne u slučajevima iz
stavka 1. ovoga članka, glede izrečenih kazni postupit će sud prema odredbama
ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u stjecaju.
(3) Kad sud ne opozove uvjetnu osudu za novi prekršaj može izreći kaznu ili
primijeniti uvjetnu osudu. Ako primijeni uvjetnu osudu, sa prije izrečenom i
novom izrečenom kaznom postupit će se prema odredbama ovoga Zakona o
odmjeravanju kazne za prekršaje u stjecaju, ali će se odrediti novi rok u kojem
se ukupna izrečena kazna neće izvršiti.
(4) Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako
osuđenik tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su mu određene, a mogao ih
je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, sud te obveze
može zamijeniti drugima, ili osuđenika osloboditi obveza.
(5) Bez obzira na razloge za opoziv, uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što
je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja.
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom
Članak 47.
(1) U slučaju kad su ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude, ali s obzirom
na okolnosti u kojima počinitelj prekršaja živi i s obzirom na njegovu ličnost
sud ocijeni da mu je potrebna pomoć, zaštita i nadzor radi ostvarenja obveze da
u roku provjeravanja ne počini novi prekršaj, može primijeniti uvjetnu osudu sa
zaštitnim nadzorom.
(2) Zaštitni nadzor obavljaju stručne osobe državnog tijela koje je nadležno za
izvršenje kaznenopravnih sankcija.
(3) Zaštitni nadzor može trajati za sve vrijeme provjeravanja, ali se odlukom
suda može ukinuti i prije, ako su prestale potrebe pomoći, zaštite i nadzora.
Posebne obveze uz zaštitni nadzor
Članak 48.
Primjenjujući uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, pored obveza iz članka 45.
stavka 1. ovoga Zakona, sud može odrediti počinitelju prekršaja jednu ili više
obveza tijekom provjeravanja, i to:
1. podvrgavanje liječenju koje je nužno radi otklanjanja tjelesnih ili duševnih
smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja,
2. podvrgavanje odvikavanju od ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama u
zdravstvenoj ustanovi ili terapijskoj zajednici,
3. sudjelovanje u postupku psihosocijalne terapije u specijaliziranim ustanovama
u okviru nadležnih državnih tijela radi otklanjanja nasilničkog ponašanja,
4. da ne posjećuje određena mjesta, lokale i priredbe, koje mogu biti prilika i
poticaj za počinjenje novog prekršaja.
Opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom
Članak 49.
Za opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se u cijelosti odredbe ovoga Zakona o opozivu uvjetne osude, time da se u pogledu posebnih obveza uz zaštitni nadzor ima postupiti kao s ostalim obvezama uz uvjetnu osudu (članak 46. stavak 4. ovoga Zakona).
Glava sedma (VII.)
ZAŠTITNE MJERE
Vrste zaštitnih mjera
Članak 50.
(1) Zaštitne mjere koje ovaj Zakon propisuje i sud može jednu ili više njih
počinitelju prekršaja primijeniti su:
1. obvezno psihijatrijsko liječenje,
2. obvezno liječenje od ovisnosti,
3. zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti
fizičkoj osobi,
4. zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi,
5. protjerivanje stranca iz zemlje,
6. oduzimanje predmeta,
7. zabrana upravljanja motornim vozilom.
(2) Osim zaštitnih mjera propisanih ovim Zakonom (stavak 1. ovoga članka),
zakonom se mogu propisati i druge vrste zaštitnih mjera, koje prema trajanju i
svrsi moraju biti usklađene s odredbama ovoga Zakona. Te se zaštitne mjere
primjenjuju pod jednakim uvjetima propisanim za primjenu zaštitnih mjera iz
stavka 1. ovoga članka.
(3) Zaštitne mjere propisane ovim Zakonom i posebnim zakonima mogu se, ako ovim
Zakonom nije propisano drukčije, propisati i primijeniti u trajanju koje ne može
biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine. Zaštitna mjera
oduzimanja predmeta primjenjuje se trajno.
(4) Zaštitne mjere predviđene za fizičku osobu primjenjuju se i na odgovornu
osobu u pravnoj osobi, obrtnika ili drugu osobu koja obavlja samostalnu
djelatnost.
Svrha zaštitnih mjera
Članak 51.
Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
Obvezno psihijatrijsko liječenje
Članak 52.
(1) Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se primijeniti samo
prema počinitelju koji je prekršaj počinio u stanju znatno smanjene ubrojivosti
ako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno
djelovati za počinjenje novog prekršaja.
(2) Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se pod uvjetima iz
stavka 1. ovoga članka primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora, kazne
maloljetničkog zatvora ili uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog
zatvora ili uz uvjetnu osudu.
(3) Obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestanka razloga zbog kojih je
primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno
kazne maloljetničkog zatvora, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne
osude, ali u svim ovim slučajevima ne može trajati dulje od godine dana.
(4) Prema počinitelju prekršaja koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju na
slobodi uz uvjetnu osudu, uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog
zatvora može se postupiti prema odredbi članka 46. stavka 4. ovoga Zakona.
Obvezno liječenje od ovisnosti
Članak 53.
(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti prema
počinitelju prekršaja koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem
ovisnosti od alkohola ili opojnih droga kad postoji opasnost da će zbog te
ovisnosti ponovno počiniti neki prekršaj.
(2) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se pod uvjetima iz
stavka 1. ovoga članka primijeniti uz iste prekršajnopravne sankcije, u jednakom
trajanju i na isti način kako je ovim Zakonom određeno za zaštitnu mjeru
obveznoga psihijatrijskog liječenja.
(3) Prema počinitelju prekršaja koji se ne podvrgne obveznom liječenju od
ovisnosti uz uvjetnu osudu, uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog
zatvora može se postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.
Zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj
osobi
Članak 54.
(1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili
dužnosti fizičkoj osobi može se primijeniti prema počinitelju koji je prekršaj
počinio u obavljanju zvanja, određene djelatnosti, poslova ili dužnosti, ako
postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje
novog prekršaja zlouporabom zvanja, određene djelatnosti, poslova ili dužnosti.
(2) Zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti može
se primijeniti u odnosu na jedno ili više zvanja, jednu ili više djelatnosti,
poslova ili dužnosti u čijem obavljanju je prekršaj počinjen.
(3) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili
dužnosti ne može se primijeniti u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem
od jedne godine, time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora, zatvora određenog u
zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu ili maloljetničkog zatvora ne uračunava u
vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Prema počinitelju prekršaja kojem je zabranjeno obavljanje zvanja, određenih
djelatnosti, poslova ili dužnosti uz uvjetnu osudu uz zamjenu za kaznu zatvora
odnosno maloljetničkog zatvora, ako ne postupi prema toj zabrani može se
postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.
Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi
Članak 55.
(1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj
osobi može se primijeniti prema pravnoj osobi koja je počinila prekršaj u
obavljanju određenih djelatnosti ili poslova, ako postoji opasnost da bi takvo
obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja.
(2) Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova može se primijeniti u
odnosu na sve ili pojedine djelatnosti ili poslova u čijem obavljanju je
prekršaj počinjen.
(3) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova ne može
se primijeniti u trajanju kraćem od tri mjeseca niti duljem od jedne godine.
(4) Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova ne može se primijeniti
prema jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i političkim
strankama.
Protjerivanje stranca iz zemlje
Članak 56.
(1) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenjena prema
počinitelju prekršaja koji nije državljanin Republike Hrvatske za kojeg postoji
opasnost da će nastaviti činiti prekršaje.
(2) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje ne može biti primijenjena u
trajanju kraćem od tri mjeseca, niti duljem od tri godine.
Oduzimanje predmeta
Članak 57.
(1) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može se primijeniti glede predmeta koji
je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao
počinjenjem prekršaja, kad postoji opasnost da će se taj predmet ponovno
uporabiti za počinjenje prekršaja, ili kad se oduzimanje predmeta čini prijeko
potrebnim zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi, ili iz moralnih razloga.
(2) Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje
predmeta.
(3) Primjena ove zaštitne mjere ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete
zbog oduzetog predmeta prema počinitelju prekršaja.
(4) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kad postupak ne završi
odlukom o prekršaju kojom se okrivljenik proglašava krivim ako je to prijeko
potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi, ili iz moralnih razloga
kao i kada je to određeno zakonom.
(5) Predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može imati ili
predmeti namijenjeni prometu ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim
uvjetima (s nadzornim markicama i sl.), oduzet će se i kada postupak ne završi
odlukom o prekršaju kojom se okrivljenik proglašava krivim.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
Članak 58.
(1) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti primijenjena
prema počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će
upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj.
(2) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom pod uvjetima iz stavka
1. ovoga članka može se primijeniti samo za određenu vrstu ili kategoriju ili za
sve vrste ili kategorije motornih vozila, a primjenjujući ovu mjeru sud će imati
u vidu i okolnost je li počinitelj prekršaja vozač motornog vozila po zanimanju.
(3) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne može se primijeniti u
trajanju kraćem od jednog mjeseca ni duljem od dvije godine.
Glava osma (VIII.)
PRIMJENA PREKRŠAJNOG PRAVA REPUBLIKE HRVATSKE PREMA PRAVNIM
OSOBAMA I S NJOM IZJEDNAČENIM SUBJEKTIMA
Prekršajna odgovornost pravnih osoba i odgovornih osoba u pravnim osobama
Članak 59.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke za prekršajnu odgovornost pravnih
osoba te odgovornih osoba u pravnim osobama.
(2) Prekršajna odgovornost pravne osobe prestaje prestankom njezina postojanja,
a u slučaju postojanja njezina pravnog sljednika, za prekršaj odgovara njezin
sveopći pravni sljednik. Ako je sljednika više, sud će utvrditi koji od njih, s
obzirom na narav sljedništva, odgovara za prekršaj.
(3) Prestane li pravna osoba postojati nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju,
prekršajne sankcije izvršit će se u odnosu na pravnog sljednika. Pojedine
sankcije neće se u tom slučaju izvršit ako to očito ne bi bilo pravično. O
izvršenju prekršajne sankcije protiv pravnog sljednika sud će donijeti posebno
rješenje.
(4) Odredbe ovoga Zakona kao i drugih propisa koji se odnose na prekršajnu
odgovornost pravne osobe i u njoj odgovorne osobe primjenjuju se i na s njima
izjednačene subjekte: podružnice i predstavništva domaćih i stranih pravnih
osoba, druge subjekte koji nemaju pravnu osobnost ali samostalno nastupaju u
pravnom prometu te na odgovorne osobe u tim subjektima.
Temelj odgovornosti pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi
Članak 60.
(1) Pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno su odgovorni za skrivljene
povrede propisa o prekršaju.
(2) Propisom o prekršaju može se za prekršaj propisati prekršajna odgovornost
samo pravne osobe.
(3) Sud će utvrditi prekršajno odgovornom pravnu osobu i u slučaju kada se
utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti
odgovorne osobe, ili se ne može utvrditi tko je odgovorna osoba.
Odgovorna osoba
Članak 61.
(1) Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove
pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja
djelovanja pravne osobe.
(2) Propisom o prekršaju može se odrediti koja odgovorna osoba u pravnoj osobi
odgovara za određeni prekršaj.
(3) Odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju ako
nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi ili ako je nakon
počinjenja prekršaja pravna osoba prestala postojati.
Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 62.
(1) Republika Hrvatska ne može prekršajno odgovarati.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odgovaraju za prekršaje
koji su počinjeni radnjama koje ne ulaze u izvršavanje njihovih javnih ovlasti.
(3) Prekršajna neodgovornost državnih tijela i jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave prema stavku 1. i 2. ovoga članka, ne isključuje
mogućnost prekršajne odgovornosti odgovorne osobe za taj prekršaj u tijelima iz
stavka 1. i 2. ovoga članka.
Glava deveta (IX.)
PRIMJENA MATERIJALNOPRAVNIH ODREDBI OVOGA ZAKONA PREMA
MALOLJETNIM POČINITELJIMA PREKRŠAJA
Primjena prekršajnoga materijalnog zakonodavstva prema maloljetnicima
Članak 63.
Prema maloljetnim počiniteljima prekršaja primjenjuju se materijalnopravne odredbe ovoga Zakona osim ako odredbama ove glave nije drukčije propisano.
Pojam maloljetnika
Članak 64.
(1) Maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila osamnaest
godina života.
(2) Mlađi maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila
šesnaest godina života.
(3) Stariji maloljetnik je osoba koja je navršila šesnaest a nije navršila
osamnaest godina života.
Vrste sankcija
Članak 65.
(1) Prema osobi koja je prekršaj počinila kao maloljetnik, kao prekršajnopravne
sankcije primjenjuju se odgojne mjere, zaštitne mjere i kazne (novčana kazna i
maloljetnički zatvor).
(2) Prema osobi koja je počinila prekršaj kao mlađi maloljetnik, kao
prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti samo odgojne
mjere.
(3) Prema osobi koja je počinila prekršaj kao stariji maloljetnik, kao
prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti odgojne
mjere, a uz uvjete predviđene ovim Zakonom mogu se izreći novčana kazna i
maloljetnički zatvor.
(4) Zaštitne mjere prema maloljetnim počiniteljima prekršaja mogu se primijeniti
uz uvjete određene ovim Zakonom.
Svrha odgojnih mjera i maloljetničkog zatvora
Članak 66.
Uz opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, svrha je posebnih maloljetničkih sankcija pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće izobrazbe maloljetnog počinitelja prekršaja utjecati na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti.
Vrste odgojnih mjera
Članak 67.
(1) Odgojne mjere su:
1. sudski ukor,
2. posebne obveze,
3. upućivanje u centar za odgoj.
(2) Odgojne mjere iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se kada je potrebno
utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanjem
ili drugim primjerenim mjerama.
Sudski ukor
Članak 68.
(1) Sud će primijeniti sudski ukor ako se iz maloljetnikovog odnosa prema
počinjenom prekršaju i njegovoj spremnosti da ne čini prekršaje može zaključiti
da će i samim prijekorom biti postignuta svrha odgojne mjere.
(2) Pri primjeni ukora sud će maloljetniku ukazati na društvenu neprihvatljivost
i štetnost njegova ponašanja te da mu se za slučaj ponovnog počinjenja prekršaja
može primijeniti i teža sankcija.
Posebne obveze
Članak 69.
(1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da
će njihovom primjenom pozitivno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.
(2) Sud može maloljetniku odrediti obvezu:
1. da se ispriča oštećeniku,
2. da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nastalu
prekršajem,
3. da se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba
koje na njega štetno utječu,
4. da se uz suglasnost maloljetnikovoga zakonskog zastupnika podvrgne
odvikavanju i liječenju od droge ili drugih ovisnosti,
5. da se radi učenja ili provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu
ustanovu za osposobljavanje vozača,
6. da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili
ekološkog značenja,
7. da se uključi u rad športskih i drugih sekcija uz pedagoški nadzor u školi,
8. da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.
(3) Određene posebne obveze mogu trajati najdulje šest mjeseci i ne smiju
ometati maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.
(4) U okviru obveze iz stavka 2. točke 2. ovoga članka sud će odrediti oblike i
način popravljanja naknade štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije
trajati više od 20 sati unutar roka od mjesec dana i mora biti tako raspoređen
da ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(5) Pri određivanju posebnih obveza sud će maloljetnika posebno upozoriti da ga
se zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može uputiti u centar za odgoj.
(6) Izvršenje posebnih obveza provodi se uz nadzor centra za socijalnu skrb koji
o tome izvještava sud.
(7) Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju za svakog
maloljetnika prema kojem je sud primijenio odgojnu mjeru.
Upućivanje u centar za odgoj
Članak 70.
(1) Sud će primijeniti mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj kada
ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera potrebno pojačanim mjerama
utjecati na njegovu ličnost i ponašanje.
(2) Maloljetnika prema kojem je primijenjena mjera iz stavka 1. ovoga članka sud
može uputiti u centar:
1. na određen broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje osam, a najdulje
četrnaest dana,
2. na neprekidni boravak u trajanju od osam dana.
(3) Pri primjeni mjere iz stavka 1. ovoga članka pazit će se da radi njezina
izvršenja maloljetnik ne izostane s redovitog školovanja ili s radnog mjesta.
(4) Boravak maloljetnika u centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim
njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećaja odgovornosti.
Novčana kazna
Članak 71.
(1) Novčanu kaznu sud može izreći počinitelju prekršaja starijem maloljetniku
koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s
obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu.
(2) Neplaćena novčana kazna ne može se zamijeniti mjerom zatvora ni radom za
opće dobro na slobodi, ali će se prisilno naplatiti na imovini maloljetnika,
njegova roditelja ili druge osobe koja za njega skrbi.
Maloljetnički zatvor
Članak 72.
(1) Počinitelju prekršaja starijem maloljetniku može se izreći kazna
maloljetničkog zatvora za prekršaj za koji je zakonom propisana kao teža kazna
zatvor, ako sud utvrdi da je s obzirom na narav i težinu prekršaja i visok
stupanj krivnje potrebno izreći tu kaznu.
(2) Kazna maloljetničkog zatvora izriče se u okviru kazne zatvora propisane za
određeni prekršaj, time da ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset
dana.
(3) Prije izricanja kazne maloljetničkog zatvora, sud može prethodno pribaviti
mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb o primjerenosti te kazne.
Primjena odgojnih mjera za stjecaj prekršaja
Članak 73.
(1) Za prekršaje u stjecaju za koje odluči primijeniti odgojne mjere sud će
primijeniti samo jednu odgojnu mjeru.
(2) Prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kada nakon
primijenjene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezine
primjene počinio prekršaj.
Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za prekršaje u stjecaju
Članak 74.
(1) Za prekršaje u stjecaju sud će izreći ukupnu kaznu maloljetničkog zatvora u
granicama iz članka 72. stavka 2. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne
za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetnika treba
kazniti kaznom maloljetničkog zatvora, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud
će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.
(2) Kad sud nakon izricanja kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je
maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit
će po odredbi stavka 1. ovoga članka.
Izricanje novčane kazne za prekršaje u stjecaju
Članak 75.
(1) Za prekršaje u stjecaju sud će izreći ukupnu novčanu kaznu prema pravilu iz
članka 39. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona a bez prethodnog utvrđivanja kazne za
svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba
izreći novčanu kaznu, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo
novčanu kaznu.
(2) Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za
drugi kaznu maloljetničkog zatvora, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog
zatvora.
(3) Kad sud nakon izricanja novčane kazne utvrdi da je maloljetnik prije ili
poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj postupit će po odredbi stavka
1. i 2. ovoga članka.
Glava deseta (X.)
ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI, REHABILITACIJA, PODACI IZ
PREKRŠAJNE EVIDENCIJE I PRAVNA POSLJEDICA OSUDE
Oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem
Članak 76.
(1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem.
(2) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzima se odlukom o prekršaju kojom
se utvrđuje da je prekršaj počinjen. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja
imovinske koristi u cijelosti ili djelomično, prekršajni će sud obvezati
počinitelja prekršaja na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom
iznosu.
(3) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se i kad se po bilo kojem
pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima
je ostvarila korist znala ili je mogla znati da su vrijednosti ostvarene
prekršajem.
(4) Posebnim se zakonom može propisati što se smatra imovinskom koristi
ostvarenom prekršajem.
Rehabilitacija
Članak 77.
(1) Nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora odnosno
maloljetničkog zatvora, osuđenik ima sva prava utvrđena Ustavom, zakonom ili
drugim propisom i može stjecati sva prava osim onih koja su mu ograničena
zaštitnom mjerom, a jednako se to odnosi i na počinitelja prekršaja kojem je
primijenjena mjera upozorenja ili je odlukom o prekršaju oslobođen kazne.
(2) Protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja
smatra se neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o
njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak.
Rehabilitirani osuđenik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne
može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice.
(3) Rehabilitacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka nastupa po sili zakona.
Podaci iz prekršajne evidencije
Članak 78.
(1) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijelima državne
uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima – ovlaštenim
tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja prekršaja za
kojeg se traže podaci.
(2) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati i drugim državnim tijelima na
njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i
zadataka u državnoj službi ili kada je to potrebno za ostvarivanje određenih
prava osobe za koju se traže podaci kod tijela državne uprave ili tijela lokalne
i područne (regionalne) samouprave u upravnom postupku iz njihove nadležnosti. U
postupku javne nabave tijela koja je provode mogu zatražiti podatke iz
prekršajne evidencije samo putem nadležnog tijela državne uprave.
(3) Prekršajnom evidencijom mogu se u okviru svoje zakonske ovlasti koristiti i
tijela unutarnjih poslova radi otkrivanja počinitelja prekršaja. Navedeni podaci
smatraju se službenom tajnom.
(4) Nitko nije dužan podnositi dokaze o svojoj prekršajnoj osuđivanosti ili
neosuđivanosti.
(5) Svatko ima pravo tražiti podatke iz prekršajne evidencije za sebe samo ako
dokaže da su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.
(6) Podaci o prekršaju za koji je nastupila rehabilitacija ne mogu se nikome
dati a ni koristiti za bilo koje potrebe.
Pravne posljedice osude
Članak 79.
(1) Pravne posljedice osude, koje se sastoje od gubitka ili zabrane stjecanja
određenih prava, propisuju se zakonom.
(2) Pravna posljedica osude koja se sastoji u stjecanju negativnih prekršajnih
bodova propisuje se zakonom.
Propisivanje negativnih prekršajnih bodova
Članak 80.
(1) Negativni prekršajni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se propisati za
počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje.
(2) Pravna posljedica negativni prekršajni bodovi nastupa danom pravomoćnosti
odluke kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj za koji su zakonom propisani
negativni prekršajni bodovi.
(3) Za jedan prekršaj može se propisati najviše do tri negativna prekršajna
boda.
Primjena pravne posljedice negativnih prekršajnih bodova
Članak 81.
(1) Nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke na temelju koje je
počinitelj prikupio negativne prekršajne bodove, ti se bodovi prestaju
uračunavati.
(2) Za izvršenje posljedice prema stavku 1. ovoga članka smisleno se primjenjuju
odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravnih sankcija prema ovom Zakonu.
DRUGI DIO
POSTUPOVNE ODREDBE
Glava jedanaesta (XI.)
UVODNE ODREDBE
Temeljna svrha postupovnih odredbi
Članak 82.
(1) Postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju se pravila kojima se pred
prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak,
osigurava pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava,
pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti
tako da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne
kazna ili primijeni druga prekršajnopravna sankcija.
(2) Prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju okrivljenik može biti
ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje ovaj
Zakon.
(3) Ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na
odgovarajući će se način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka,
primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku.
Pokretanje i vođenje postupka
Članak 83.
Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može pokrenuti i provesti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja.
Nedužnost
Članak 84.
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za prekršaj dok mu se pravomoćnom odlukom o prekršaju ne utvrdi krivnja.
Pravo na obranu
Članak 85.
(1) Okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti obaviješten o prekršaju za
koji se tereti i dokazima koji ga terete. Smatra se da je okrivljenik
obaviješten o prekršaju za koji se tereti ako je uredno primio optužni
prijedlog.
(2) Okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima
koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja.
Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u
postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave.
Prava uhićene ili zadržane osobe
Članak 86.
(1) Osoba uhićena ili zadržana pod sumnjom da je počinila prekršaj mora biti
odmah upoznata o razlozima uhićenja ili zadržavanja, na njezin će zahtjev
nadležno tijelo o uhićenju ili zadržavanju izvijestiti njezinu obitelj ili drugu
osobu koju ona odredi, a ako se ispituje kao osumnjičenik ili okrivljenik i
poučiti da nije dužna iskazivati te da ima pravo na stručnu pomoć branitelja
kojeg može sama izabrati.
(2) Pod uhićenjem ili zadržavanjem se smatra svaka mjera ili radnja koja
uključuje lišenje slobode osobe pod sumnjom da je počinila prekršaj.
Jezik i pismo u postupku
Članak 87.
(1) U prekršajnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo, ako za
uporabu u pojedinim područjima sudova nije zakonom uveden i drugi jezik ili
pismo.
(2) Stranke, sudionici u postupku, svjedoci i ostale osobe koje sudjeluju u
postupku imaju se pravo služiti svojim jezikom. Ako se postupak ili pojedina
radnja u postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se na zahtjev tih
osoba usmeno prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznose te isprava i drugoga
pisanoga dokaznog materijala. Ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi
postupak, u svakom će se slučaju osigurati prevođenje. Prevođenje obavlja tumač.
(3) Pozive i odluke upućuje sud na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Na
hrvatskom jeziku i latiničnom pismu dostavljaju se sudu optužni prijedlog, žalba
i drugi podnesci. Ako je na pojedinom sudskom području u službenu uporabu
zakonom uveden i drugi jezik ili pismo, podnesci se mogu sudu dostavljati i na
tom jeziku ili pismu.
(4) Okrivljeniku koji je u zadržavanju kao i osobi na izdržavanju kazne dostavit
će se prijevod poziva, odluka i podnesaka na jeziku kojim se služi u postupku.
(5) Stranac koji je zadržan zbog sumnje da je počinio prekršaj, ili se nalazi u
pritvoru ili u zatvoru zbog kaznenog djela ili je iz drugih razloga lišen
slobode, može od započinjanja postupka do njegova dovršetka dostavljati sudu
podneske na svom jeziku, a prije i nakon toga samo pod uvjetom uzajamnosti.
Dužnost utvrđivanja svih važnih činjenica
Članak 88.
(1) Sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice
koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje
činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.
(2) Sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri
tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
Ekonomičnost postupka i sprječavanje zlouporabe prava iz ovoga Zakona
Članak 89.
(1) Sud je dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje
svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što
pripadaju strankama i sudionicima u postupku.
(2) Stranci i sudioniku u prekršajnom postupku koji očigledno odugovlači
postupak ili na drugi način zlouporabljuje prava iz ovoga Zakona sud će
rješenjem uskratiti pravo na tu radnju. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa
njegovo izvršenje.
Nezakoniti dokazi
Članak 90.
(1) Sudske se odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit
način (nezakoniti dokazi).
(2) Nezakoniti su oni dokazi koji su:
1. pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih
prava:
a) obrane,
b) na dostojanstvo,
c) na ugled i čast, te
d) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života,
2. pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito
predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
Pouka o pravima u postupku
Članak 91.
Okrivljenika ili drugog sudionika u postupku, koji iz očitog neznanja bi mogao propustiti kakvu radnju ili se zbog toga ne bi koristio svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja mu prema ovom Zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.
Prethodno pitanje
Članak 92.
Ako primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvoga pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili koje drugo državno tijelo, prekršajni sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak može samo riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u prekršajnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja ima učinak samo za prekršajni predmet o kojem se raspravlja.
Glava dvanaesta (XII.)
NADLEŽNOST SUDOVA I TIJELA DRŽAVNE UPRAVE
Stvarna nadležnost suda i tijela državne uprave
Članak 93.
(1) U prekršajnim predmetima sude prekršajni sudovi i Visoki prekršajni sud
Republike Hrvatske. Posebnim se zakonom može propisati stvarna nadležnost tijela
državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju, osim u postupku
po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga (članci 239. do 244. ovoga
Zakona).
(2) Maloljetnim počiniteljima prekršaja uvijek sude sudovi, osim ako ovim
Zakonom nije propisano drukčije.
Nadležnost prekršajnih sudova
Članak 94.
Prekršajni sudovi su nadležni:
1. suditi u prvom stupnju za sve prekršaje osim za one za koje je posebnim
zakonom propisana stvarna nadležnost tijela državne uprave,
2. odlučivati o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka:
a) u predmetima u kojima su sudili,
b) protiv pravomoćnih prekršajnih naloga ovlaštenih tužitelja ako je riječ o
prekršajima iz stvarne nadležnosti suda, te
c) protiv svih pravomoćnih obaveznih prekršajnih naloga.
3. pružati pravnu pomoć prema odredbama međunarodnih ugovora i ovoga Zakona,
4. obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Nadležnost Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske
Članak 95.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nadležan je:
1. odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka prekršajnih sudova i
tijela državne uprave,
2. odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim ovim
Zakonom,
3. odlučivati o sukobu nadležnosti između sudova,
4. odlučivati o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova,
5. obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Nadležnost tijela državne uprave
Članak 96.
Tijela državne uprave nadležna su:
1. odlučivati u prvom stupnju o prekršajima kada je to propisano posebnim
zakonom,
2. odlučivati o zahtjevima za obnovu prekršajnog postupka:
a) u predmetima iz svoje nadležnosti; te
b) protiv pravomoćnih prekršajnih naloga u predmetima za koje je za vođenje
prekršajnog postupka predviđeno prvostupanjsko odlučivanje toga tijela državne
uprave.
3. obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Sastav sudova
Članak 97.
(1) U prekršajnom sudu odluku o prekršaju i druge odluke donosi sudac pojedinac.
(2) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odlučuje u vijećima sastavljenim od
tri suca.
Mjesna nadležnost
Članak 98.
(1) Mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan.
(2) Zakonom se može odrediti jedan prekršajni sud koji će odlučivati u određenoj
vrsti prekršaja iz nadležnosti prekršajnih sudova s područja više prekršajnih
sudova ili na području Republike Hrvatske.
(3) Ako je prekršaj počinjen ili pokušan na područjima raznih sudova ili granici
tih područja, ili se ne zna na kojem je području počinjen ili pokušan, nadležan
je onaj od tih sudova koji je prvi započeo postupak, a ako postupak još nije
započet – sud kojem je prije podnesen optužni prijedlog.
(4) Ako je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, dok se nalazi u domaćoj
luci ili pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi ta luka ili
pristanište. U ostalim slučajevima kad je prekršaj počinjen na brodu ili
zrakoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka domaćeg
broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno
zrakoplov (domaći ili strani) prvi put zaustavi, ako posebnim zakonom nije
određeno drukčije.
(5) Ako je prekršaj počinjen tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis
tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan izvan područja Republike
Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava.
(6) Ako prema propisu za prekršaj odgovara sastavljač spisa, nadležan je i sud
mjesta u kojem sastavljač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište ili
sud mjesta gdje se dogodio događaj na koji se spis odnosi.
(7) Odredbe stavka 4. ovoga članka primijenit će se odgovarajuće ako je spis ili
izjava objavljena preko radija, televizije ili drugog elektroničkog medija.
(8) Ako nije poznato mjesto počinjenja prekršaja, nadležan je sud na čijem
području okrivljenik ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište. Nakon
započinjanja postupka, ostaje nadležnim taj sud i ako se nakon toga saznalo za
mjesto počinjenja prekršaja.
(9) Ako se prema odredbama ovoga Zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno
nadležan, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odredit će jedan od
prekršajnih sudova pred kojim će se provesti postupak.
Spajanje postupka
Članak 99.
(1) Ako je ista osoba okrivljena za više prekršaja za koja su nadležna dva ili
više sudova, nadležan je onaj sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi
započeo postupak, a ako postupak još nije započet, sud kojem je prije podnesen
optužni prijedlog.
(2) Prema odredbama stavka 1. ovoga članka određuje se nadležnost i ako je
oštećenik istodobno počinio prekršaj prema okrivljeniku.
(3) Za supočinitelje nadležan je, u pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog
od njih prvi započeo postupak.
(4) Sud koji je nadležan za počinitelja prekršaja nadležan je, u pravilu, i za
sudionike (poticatelja i pomagača).
(5) U svim slučajevima iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka provest će se, u
pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.
(6) Jedinstveni će se postupak, u pravilu, provesti i jedna presuda donijeti i
protiv okrivljenika pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi.
(7) Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda
i kad je više osoba okrivljeno za više prekršaja, ali samo ako između počinjenih
prekršaja postoji međusobna veza i ako postoje većina istih dokaza.
(8) Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda
ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više
prekršaja ili protiv više osoba za isti prekršaj.
(9) O spajanju postupka rješenje donosi sud koji je nadležan za provođenje
jedinstvenog postupka.
(10) Protiv rješenja o spajanju postupka nije dopuštena žalba.
Razdvajanje postupka
Članak 100.
(1) Sud nadležan sukladno članku 99. ovoga Zakona može iz važnih razloga ili iz
razloga svrhovitosti do završetka glavne rasprave odnosno postupka donijeti
rješenje kojim se postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih
okrivljenika razdvaja. Tako razdvojene postupke dovršit će sam ili ih predati
drugom nadležnom sudu.
(2) Protiv rješenja o razdvajanju postupka nije dopuštena žalba.
Prenošenje nadležnosti
Članak 101.
(1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa,
dužan je o tome izvijestiti Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske koji će za
postupanje odrediti drugi stvarno nadležni sud.
(2) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može rješenjem za vođenje postupka
odrediti drugi stvarno nadležni sud, ako je očito da će se tako lakše provesti
postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog suca
prekršajnog suda ili državnog odvjetnika ako je tužitelj u postupku.
(4) U prekršajnom postupku pred tijelom državne uprave koje vodi prekršajni
postupak, rješenje iz stavka 3. ovoga članka donosi nadležno ministarstvo.
Nenadležnost
Članak 102.
(1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te će se, čim
primijeti da nije nadležan, rješenjem proglasit nenadležnim. Nakon pravomoćnosti
rješenja sud će ustupiti predmet nadležnom sudu, odnosno drugom nadležnom
prekršajnom tijelu.
(2) Nakon započinjanja postupka, sud se ne može proglasiti mjesno nenadležnim
niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.
(3) Nenadležni sud dužan je poduzeti one radnje u postupku za koje postoji
opasnost od odgode.
Sukob nadležnosti
Članak 103.
(1) Ako sud kojemu je ustupljen predmet na temelju članka 102. stavka 1. ovoga
Zakona smatra da nije nadležan, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba
nadležnosti.
(2) Kad je u povodu žalbe protiv rješenja suda kojim se on proglasio mjesno
nenadležnim (članak 102. stavak 1.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
svojim rješenjem odlučio koji je sud nadležan, taj je sud vezan za tu odluku o
nadležnosti.
(3) O sukobu nadležnosti između prekršajnih sudova odlučuje Visoki prekršajni
sud Republike Hrvatske.
(4) O sukobu nadležnosti između tijela državne uprave koja vode prekršajni
postupak odlučuje nadležno ministarstvo, a ako je riječ o sukobu nadležnosti
između tijela državne uprave različitih ministarstava, Vlada Republike Hrvatske.
(5) O sukobu nadležnosti sudova i tijela državne uprave koja vode prekršajni
postupak odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.
(6) Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti Visoki prekršajni sud Republike
Hrvatske, odnosno nadležno ministarstvo ili Vlada Republike Hrvatske mogu
istodobno s rješenjem o sukobu nadležnosti po službenoj dužnosti donijeti odluku
o prenošenju mjesne nadležnosti, ako je udovoljeno uvjetima predviđenim člankom
101. ovoga Zakona.
(7) Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud je dužan poduzimati one radnje u
postupku za koje postoji opasnost od odgode.
Glava trinaesta (XIII.)
IZUZEĆE
Isključenje i otklon
Članak 104.
(1) Sudac je isključen od obavljanja sudske dužnosti:
1. ako je oštećen prekršajem,
2. ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski
zastupnik ili opunomoćenik ili predstavnik pravne osobe bračni drug ili srodnik
u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja,
odnosno u tazbinskom srodstvu do drugog stupnja,
3. ako je s okrivljenikom ili njegovim braniteljem ili okrivljenikovim bračnim
drugom, tužiteljem, oštećenikom ili predstavnikom pravne osobe u odnosu
skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, udomitelja ili udomljenika,
4. ako je u istome predmetu vodio prvostupanjski postupak ili u prvostupanjskom
postupku sudjelovao kao: donositelj neke odluke u postupku, tužitelj, branitelj,
zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenika odnosno tužitelja ili je ispitan
kao svjedok ili vještak, ili je sudjelovao u inspekcijskom ili drugom nadzoru na
temelju kojega je pokrenut prekršajni postupak.
(2) Sudac može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan
slučajeva navedenih u stavku 1. ovoga članka navedu i dokažu okolnosti koje
izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
(3) Sudac čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz stavka 1. ovoga
članka ili okolnosti koje opravdavaju njegov otklon (stavak 2. ovoga članka),
dužan je odmah o tome izvijestiti predsjednika suda koji će mu odrediti zamjenu.
Ako je riječ o izuzeću ili otklonu predsjednika suda, on će odrediti sebi
zamjenika između sudaca toga suda, a ako to nije moguće, postupit će prema
članku 101. stavku 1. ovoga Zakona.
(4) Kad sudac sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah
obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o otklonu iz stavka 2. ovoga
članka može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje
postoji opasnost od odgode.
Zahtjev stranaka za izuzećem
Članak 105.
(1) Izuzeće mogu tražiti i stranke.
(2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do započinjanja prekršajnog
postupka (članak 157. stavak 2.), a ako su za razlog isključenja (članak 104.
stavak 1.) saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.
(3) Zahtjev za izuzeće suca Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske može se
staviti u žalbi, ali najkasnije do početka sjednice vijeća toga suda.
(4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca koji u predmetu
postupa, odnosno suca Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske.
(5) Stranka je dužna u zahtjevu navesti dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da
postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi
koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.
Odlučivanje o zahtjevu za izuzeće
Članak 106.
(1) O zahtjevu za izuzeće iz članka 105. ovoga Zakona odlučuje predsjednik
prekršajnog suda. Ako se traži izuzeće i predsjednika suda, o tom zahtjevu
odlučuje zamjenik predsjednika suda.
(2) Ako se traži izuzeće predsjednika suda koji nema zamjenika, odluku o izuzeću
donosi predsjednik Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, a ako se traži
izuzeće predsjednika Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, odluka o
izuzeću donosi se na sjednici svih sudaca toga suda na kojoj pri donošenju
odluke o izuzeću ne može sudjelovati predsjednik suda.
(3) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca odnosno
predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi.
(4) Ako je zahtjev za otklon iz članka 104. stavka 2. ovoga Zakona podnesen
nakon započinjanja postupka ili je zahtjev za izuzeće podnesen protivno odredbi
članka 105. stavka 4. i 5. ovoga Zakona, zahtjev će se rješenjem odbaciti u
cijelosti ili djelomično. Rješenje može donijeti i sudac odnosno predsjednik
suda čije se izuzeće zahtjeva.
(5) Ako sudac ili predsjednik prekršajnog suda smatra da je zahtjev za njegovim
izuzećem očito neosnovan, može takav zahtjev sam odbiti i nastaviti postupak. U
tom slučaju ne primjenjuje se odredba stavka 3. ovoga članka.
(6) Protiv rješenja o zahtjevu za izuzeće nije dopuštena posebna žalba, ali se
razlozi za izuzeće mogu isticati u žalbi na presudu.
Izuzeće ostalih sudionika u postupku
Članak 107.
(1) Odredbe o izuzeću suca primjenjivat će se i na državne odvjetnike i osobe
koje su na temelju Zakona o državnom odvjetništvu ovlaštene da državnog
odvjetnika zastupaju u postupku, osobe koje u postupku zastupaju druge
tužitelje, zapisničare, tumače, branitelje, druge stručne osobe i na vještake
ako za njih nije što drugo određeno. Razlog za izuzeće ne postoji u slučaju kada
okrivljenika, oštećenika i druge tužitelje zastupaju osobe koje su njima u
srodstvu.
(2) O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe, vještaka i branitelja te osobe
koja zastupa tužitelja odlučuje sud pred kojim se vodi postupak.
(3) O zahtjevu za izuzeće državnog odvjetnika i osobe koja ga zamjenjuje
obavijestit će se nadležni državni odvjetnik te će mu se dati rok da, ako to
smatra potrebnim, odredi drugu osobu koja će ga u postupku zamjenjivati. U
obavijesti, dat će se i upozorenje o posljedicama koje Zakon predviđa za
sudjelovanje u postupku osoba koje su trebale biti izuzete.
Glava četrnaesta (XIV.)
SUBJEKTI PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Stranke i sudionici u postupku
Članak 108.
(1) Stranke u prekršajnom postupku su:
1. ovlašteni tužitelj,
2. okrivljenik.
(2) Sudionici u prekršajnom postupku su:
1. branitelj okrivljenika,
2. zakonski zastupnik ili opunomoćenik,
3. oštećenik,
4. druga osoba koje se tiče vođenje određenog prekršajnog postupka.
Ovlašteni tužitelj
Članak 109.
(1) Ovlašteni tužitelji su:
1. državni odvjetnik,
2. tijelo državne uprave,
3. pravna osoba s javnim ovlastima,
4. oštećenik.
(2) Ako je dva ili više ovlaštenih tužitelja podnijelo optužni prijedlog protiv
istog okrivljenika i za isti prekršaj prije nego je zakazana glavna rasprava ili
okrivljenik pozvan na ispitivanje, a jedan od podnositelja je državni odvjetnik,
postupak će se voditi po zahtjevu državnog odvjetnika.
(3) Ako su optužne prijedloge protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj u
roku iz stavka 2. ovoga članka podnijeli ovlašteni tužitelji tijelo državne
uprave odnosno pravna osoba s javnim ovlastima i oštećenik, postupak će se
voditi na temelju optužnog prijedloga tijela državne uprave odnosno pravne osobe
s javnim ovlastima.
(4) Ako je istim prekršajem okrivljenika više oštećeno osoba i samo je neka ili
su sve u roku iz stavka 1. ovoga članka podnijele protiv tog okrivljenika
optužni prijedlog, postupak će se spojiti po svim podnesenim optužnim
prijedlozima i provesti jedinstven postupak i donijeti jedna presuda.
(5) Ako tijekom postupka tužitelj na temelju čijeg se optužnog prijedloga vodi
postupak odustane od optužnog prijedloga, postupak će se nastaviti na temelju
već podnesenog optužnog prijedloga drugog ovlaštenog tužitelja, prema pravilima
stavaka 2. do 4. ovoga članka. Ako u ovom slučaju drugi ovlašteni tužitelj nije
već bio, u smislu stavaka 2. do 4. ovoga članka, podnio optužni prijedlog, samo
je državni odvjetnik ovlašten preuzeti prekršajni progon ili podnijeti novi
optužni prijedlog protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj.
(6) Ako je optužni prijedlog podnijelo više ovlaštenih tužitelja, sud neće
postupati po onim optužnim prijedlozima po kojima sukladno ovome članku ne vodi
postupak. Te će optužne prijedloge po pravomoćnosti odluke o prekršaju rješenjem
odbaciti. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.
(7) Tužitelj može odustati od optužnog prijedloga do donošenja nepravomoćne
odluke o prekršaju.
(8) Prema ovome Zakonu, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave imaju iste ovlasti, prava i obveze kada je riječ o prekršajima iz
njihove nadležnosti. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tijela državne
uprave, na odgovarajući se način primijenjuju i na tijela jedinice lokalne i
područne (regionalne) samouprave kada je riječ o prekršajima iz njihove
nadležnosti.
Državni odvjetnik
Članak 110.
(1) Državni odvjetnik može podnijeti optužni prijedlog za sve prekršaje.
(2) Za prekršajni progon pred prekršajnim sudom stvarno je nadležan općinski
državni odvjetnik.
(3) Mjesno je nadležan onaj općinski državni odvjetnik prema odredbama koje važe
za nadležnost suda onoga područja za koje je državni odvjetnik postavljen.
(4) Pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske postupa Glavni državni
odvjetnik Republike Hrvatske.
(5) Državni odvjetnik poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu
ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona ovlaštene da ga zastupaju
u prekršajnom postupku.
Tijelo državne uprave
Članak 111.
(1) Tijelo državne uprave koje je ovlašteno neposredno provoditi ili nadzirati
provođenje propisa kojim je predviđen prekršaj ovlašteno je za prekršaj iz tog
propisa podnijeti optužni prijedlog. Ako to tijelo ne podnese optužni prijedlog,
može to učiniti tijelo državne uprave višeg stupnja koje nadzire provođenje
istog propisa o prekršaju.
(2) Tijelo državne uprave kao podnositelj optužnog prijedloga poduzima sve
radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašteno putem ovlaštene osobe.
Pravna osoba s javnim ovlastima
Članak 112.
(1) Pravne osobe koje imaju javne ovlasti, ovlaštene su za prekršajni progon za
one prekršaje koji su propisani u području javnih ovlasti koje imaju.
(2) Pravna osoba s javnim ovlastima u tijeku prekršajnog postupka poduzima sve
radnje na koje je po zakonu ovlaštena putem osobe koju za to ovlasti kao svog
predstavnika.
Oštećenik tužitelj
Članak 113.
(1) Oštećenik, kojem je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imovinsko ili
osobno pravo, ovlašten je sudu za taj prekršaj podnijeti optužni prijedlog.
(2) Oštećenik se u postupku može ispitati kao svjedok.
(3) Oštećenik tužitelj poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu
ovlašten sam ili putem ovlaštenog opunomoćenika odnosno predstavnika.
(4) Za oštećenika maloljetnika ili osobu lišenu poslovne sposobnosti optužni
prijedlog podnosi njihov zakonski zastupnik i poduzima sve radnje u postupku a
može za to imati i ovlaštenog opunomoćenika.
(5) Oštećenik stariji maloljetnik (osoba s navršenih šesnaest godina života)
može i sama podnijeti optužni prijedlog i u vezi s tim obavljati radnje u
postupku.
(6) Ako oštećenik tužitelj umre u tijeku roka za podnošenje optužnog prijedloga
ili u tijeku postupka koji se vodi po njegovu optužnom prijedlogu, njegov bračni
drug, izvanbračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre, posvojitelj i
posvojenik mogu u roku od mjesec dana poslije njegove smrti podnijeti optužni
prijedlog ili dati izjavu da postupak nastavljaju.
Okrivljenik
Članak 114.
(1) Okrivljenik u prekršajnom postupku jest:
1. fizička osoba,
2. fizička osoba obrtnik i osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću.
Ako propisom o prekršaju nije predviđeno sankcioniranje i kazna za okrivljenika
fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću,
prekršajno odgovara kao okrivljenik fizička osoba.
3. pravna osoba i s njom izjednačeni subjekti,
4. odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(2) Okrivljenici iz stavka 1. točaka 1., 2. i 4. ovoga članka svoju obranu
iznose sami, a druge radnje u postupku mogu obavljati sami ili putem
opunomoćenog branitelja.
(3) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, za okrivljenika pravnu osobu i s
njom izjednačeni subjekt obranu daje isključivo njihov ovlašteni predstavnik a
druge radnje u postupku poduzimaju putem ovlaštenog predstavnika ili putem
opunomoćenog branitelja.
(4) Ako se istodobno vodi prekršajni postupak za isti prekršaj protiv pravne
osobe i njegove odgovorne osobe a radi se o slučaju kada je odgovorna osoba
jedini ovlašteni predstavnik i zaposlenik pravne osobe, ta odgovorna osoba je
ujedno i predstavnik pravne osobe.
(5) Za okrivljenu pravnu osobu i s njom izjednačen subjekt, izvan slučaja stavka
4. ovoga članka, u prekršajnom postupku sudjeluje njezin predstavnik koji je
ovlašten poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik. Okrivljena pravna
osoba može imati samo jednog predstavnika, kojeg tijekom postupka može
zamijeniti.
(6) Sud će u prvom pozivu okrivljenu pravnu osobu pozvati da pisanim putem
imenuje svog predstavnika i dostavi dokaze da je ta osoba sukladno ovome Zakonu
ovlaštena predstavljati tu pravnu osobu. Pravna osoba odluku o imenovanju
predstavnika dostavlja prije započinjanja postupka ili tu odluku prilikom
poduzimanja prve radnje u postupku sudu predaje sam predstavnik pravne osobe.
(7) Za okrivljenu pravnu osobu i s njom izjednačenog subjekta može se
predstavnikom u prekršajnom postupku imenovati:
1. osoba upisana u sudskom ili drugom registru kao osoba ovlaštena za
zastupanje,
2. zaposlenik ili član pravne osobe kojeg direktor ili druga čelna osoba
okrivljene pravne osobe i s njom izjednačenog subjekta imenuje kao predstavnika
pravne osobe.
(8) Ako okrivljena pravna osoba i s njom izjednačen subjekt ne postupi sukladno
stavku 6. i 7. ovoga članka, ili sud ocijeni da u slučaju iz stavka 4. ovoga
članka postoji sukob interesa između pravne osobe i odgovorne osobe, sud će
rješenjem odrediti njezina predstavnika u prekršajnom postupku prema odredbi
stavka 7. ovoga članka. Ako takve osobe nema, sud će odredit rješenjem pravnoj
osobi branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika
pravne osobe. Protiv tako postavljenog branitelja ne mogu se primjenjivati
prisilne mjere koje se prema zakonu mogu primijeniti prema predstavniku
okrivljenika – pravne osobe.
(9) Neće se, prema stavku 8. ovoga članka, određivati predstavnik pravne osobe
ako su ispunjeni uvjeti za vođenje postupka bez nazočnosti okrivljene pravne
osobe.
(10) Protiv rješenja donesenih na temelju stavka 8. ovoga članka nije dopuštena
posebna žalba.
Branitelj
Članak 115.
(1) Branitelj okrivljenika može biti samo odvjetnik kojeg u postupku može
zamijeniti odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom.
(2) Branitelj je dužan sudu prije poduzimanja prve radnje u postupku predati od
okrivljenika potpisanu punomoć, a okrivljenik može branitelju dati i usmenu
punomoć na zapisniku kod suda koji vodi postupak.
(3) Prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć i o
tome obavijesti sud a u svakom slučaju s pravomoćnim dovršetkom prekršajnog
postupka.
(4) Branitelja okrivljeniku, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu uzeti
i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj
liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra ili hranitelj.
(5) Jedan odvjetnik može u istom ili odvojenim postupcima biti zajednički
branitelj za dva ili više okrivljenika samo ako to nije protivno probitcima
njihovih obrana.
(6) Branitelj ne može biti:
1. oštećenik prekršajem, odnosno oštećenikov bračni ili izvanbračni drug, ni
njegov srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do
četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja,
2. oštećenik tužitelj, odnosno njegov bračni ili izvanbračni drug, ni njegov
srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog
stupnja ili po tazbini do drugog stupnja,
3. osoba koja je u postupku pozvana kao svjedok, osim ako je prema ovom Zakonu
oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako je u
postupku okrivljenik stavio zahtjev da se njegov branitelj ispita kao svjedok,
4. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili državni odvjetnik,
odnosno kao neki od drugih ovlaštenih tužitelja ili sudjelovala u pripremi za
podnošenje optužnog prijedloga,
5. predstavnik pravne osobe koja je okrivljena u prekršajnom postupku,
6. osoba koja je suokrivljenik u istom prekršajnom postupku,
7. osoba koja je tumač u postupku.
(7) Branitelj može u postupku u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje
može poduzimati i okrivljenik, osim što ne može za okrivljenika dati obranu.
(8) Nakon što je sudu podnesen optužni prijedlog, branitelj ima pravo razgledati
spise i pribavljene predmete koji služe za utvrđivanje činjenica u postupku.
Oštećenik i drugi sudionici u postupku
Članak 116.
(1) Osoba koja je oštećena prekršajem, a postupak se ne vodi po njezinom
optužnom prijedlogu, sudionik je prekršajnog postupka u kojem svoja prava
ostvaruje na način i pod uvjetima prema ovom Zakonu.
(2) Oštećenik ima pravo do završetka postupka staviti sudu zahtjev da
okrivljenika presudom obveže da mu nadoknadi štetu koja mu je prouzročena
prekršajem i s tim u vezi predlagati sudu izvođenje potrebnih dokaza, predlagati
dokaze radi utvrđivanja krivnje okrivljenika za prekršaj, prigodom ispitivanja
postavljati pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima te stavljati primjedbe
na njihove izjave, te davati druge izjave i prijedloge.
(3) Oštećenik može svoja prava u postupku ostvarivati sam ili putem ovlaštenog
opunomoćenika. Za oštećenika koji nije navršio šesnaest godina života ili mu je
oduzeta poslovna sposobnost radnje u postupku poduzima zakonski zastupnik koji
može imati opunomoćenika.
(4) Oštećenika se može tijekom postupka ispitati kao svjedoka o prekršaju i
šteti koju je pretrpio te o drugi činjenicama koje se utvrđuju u postupku.
(5) Kada je oštećenik pravna osoba, za nju će se na okolnosti iz stavka 4. ovoga
članka ispitati njezin ovlašteni predstavnik.
(6) Sudac će, kada to oštećenik traži ili ako je očito neuk, upoznati oštećenika
s njegovim pravima u smislu ovoga članka i drugim pravima koje ima prema ovom
Zakonu.
(7) Sudionik u postupku je i osoba koja nije oštećena prekršajem ali je od nje
privremeno oduzet kakav predmet ili se predlaže oduzimanje njezinog predmeta kao
predmeta kojim je počinjen prekršaj ili je nastao prekršajem ili se predlaže da
se od nje oduzme imovinska korist pribavljena prekršajem, ili je već donesena
takva odluka. Svoja prava u postupku ostvaruje na način i pod uvjetima
propisanim ovim Zakonom.
Glava petnaesta (XV.)
PODNESCI I ZAPISNICI
Podnesci
Članak 117.
(1) Optužni prijedlog, prijedlozi, pravni lijek i druge izjave i priopćenja
podnose se pisano ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2) Podnesci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti razumljivi i sadržavati sve
što je potrebno da bi se na temelju njih moglo postupiti.
(3) Podnesci koji se prema ovom Zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se
sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. Ako podnesak nije
predan u dovoljnom broju primjeraka, sud će isti umnožiti na trošak podnositelja
podneska.
(4) Ako u ovom Zakonu nije drukčije propisano, sud će rješenjem odbaciti
podnesak koji je nerazumljiv ili ne sadrži što je potrebno da bi se na temelju
njega moglo postupati. Podnositelj može ponovo podnijeti podnesak, osim ako
njegovo podnošenje nije vezano za rok koji je već protekao.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka kojim se podnesak odbacuje, pravo
žalbe ima njegov podnositelj.
Vrijeđanje u podnesku
Članak 118.
(1) Sud može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna svakoga tko u
podnesku vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku.
(2) Rješenje o kažnjavanju donosi sud kojem se podnesak podnosi ili kojemu je
podnesak dostavljen.
(3) O kažnjavanju odvjetnika, odnosno odvjetničkog vježbenika izvijestit će se
Hrvatska odvjetnička komora a o kažnjavanju službenika državne uprave nadležni
ministar.
(4) Državni odvjetnik se neće kazniti za podnesak iz stavka 1. ovoga članka ali
će se o podnesku izvijestiti Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.
(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ima pravo žalbe onaj prema kojem
je izrečena kazna.
(6) Kažnjavanje prema stavku 1. ovoga članka ne utječe na progon i izricanje
prekršajnopravne sankcije za prekršaj počinjen vrijeđanjem.
Zapisnik o radnjama u postupku i njegov sadržaj
Članak 119.
(1) O svakoj radnji poduzetoj tijekom prekršajnog postupka sastavit će se
zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno
nakon toga.
(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba ili
se radnja poduzima izvan službenih prostorija tijela, a zapisničar se ne može
osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.
(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja tako da osoba koja
poduzima radnju govori glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik, osim u
slučajevima kada po ovom Zakonu zapisnik može sastaviti sudski savjetnik ili
sudački vježbenik.
(4) Osobi koja se ispituje može se dopustiti da sama kazuje odgovore u zapisnik.
U slučaju zlouporabe to joj se pravo može uskratiti.
(5) U zapisnik se unosi naziv državnog tijela pred kojim se obavlja radnja,
mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena,
imena i prezimena nazočnih osoba i u kojem su svojstvu nazočne te naznaka
prekršajnog predmeta u kojem se poduzima radnja.
(6) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje.
U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitni sadržaj danih iskaza
i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije
odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je
postavljeno i odgovor koji je dan.
Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u
zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se
nalaze na čuvanju.
(7) Pri poduzimanju radnji kao što je očevid, pretraga stana ili osoba, ili
prepoznavanje, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na
značenje takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis,
mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmete i dr.), a
ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmske ili druge
tehničke snimke, to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.
(8) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa dodati ili
mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Zapisnik se vodi uporabom
pisaće mašine ili računala, osim ako i zbog posebnih okolnosti to nije moguće.
Takve će se okolnosti naznačiti u zapisniku. Ako zapisnik ima više listova, oni
će se označiti rednim brojevima. Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na
kraju zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje potpisuju zapisnik.
Potpis zapisnika
Članak 120.
(1) Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazočne radnjama u postupku te
stranke, branitelj i oštećenik, ako su nazočni, imaju pravo pročitati zapisnik
ili, ako ne znaju ili ne mogu čitati, zahtijevati da im se zapisnik pročita. Na
to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se
naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan.
(2) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više stranica,
ispitana osoba potpisuje svaku stranicu.
(3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je
nazočnost obvezna pri poduzimanju radnje, a pri pretrazi i osoba koja se
pretražuje ili čiji se dom ili druge prostorije pretražuju. Ako zapisnik ne piše
zapisničar (članak 119. stavak 2.), zapisnik potpisuju osobe koje su nazočne
radnji. Ako takvih osoba nema ili ne mogu shvatiti sadržaj zapisnika, zapisnik
potpisuju dva svjedoka, osim ako nije moguće osigurati njihovu nazočnost.
(4) Osoba koja ne zna pisati umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne
ruke, a zapisničar ispod otiska upisuje njezino ime i prezime. Ako se zbog
nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak kakva drugog
prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je
prsta i s koje ruke uzet otisak.
(5) Ako ispitana osoba nema obje ruke, pročitat će zapisnik, a ako ne zna
pisati, zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako
ispitana osoba odbije potpisati zapisnik ili staviti otisak prsta, to će se
zabilježiti u zapisniku i navesti razlog odbijanja.
(6) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti
dan i sat kad je nastao prekid te dan i sat kad se radnja nastavlja.
(7) Ako je bilo prigovora u svezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u
zapisniku i ti prigovori.
(8) Zapisnik na kraju potpisuju osoba koja je obavila radnju i zapisničar.
Izdvajanja zapisnika iz spisa predmeta
Članak 121.
(1) Kad je u ovom Zakonu određeno da se na nekom dokazu ne može utemeljiti
sudska odluka, sudac će na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti
rješenjem odmah odlučiti o njegovu izdvajanju iz spisa predmeta. Izdvojit će se
i zapisnik ili njegov dio koji sadrži takav dokaz.
(2) Materijali izdvojeni prema stavku 1. ovoga članka zatvaraju se u poseban
omot, čuvaju odvojeno u spisu i ne može ih se razgledati ili koristiti u
postupku. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može čitati i koristiti
izdvojene materijale kada rješava o žalbi protiv presude u povodu žalbenog
prigovora u vezi odluke o izdvajanju.
(3) Protiv rješenja kojim je odlučeno o izdvajanju nije dopuštena posebna žalba.
(4) U postupku u kojem se izdaje prekršajni nalog, izdvajanje zapisnika se ne
provodi.
Glava šesnaesta (XVI.)
ROKOVI I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE
1. ROKOVI
Opće odredbe
Članak 122.
(1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon
izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom propisan radi zaštite
prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako
to zahtijevaju okrivljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred
sudom.
(2) Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego
što rok protekne predana (osobno ili na drugi način komuniciranja) onome tko je
ovlašten da je primi.
(3) Kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim
sredstvom komunikacije na daljinu, dan predaje pošti ili drugoj ovlaštenoj
organizaciji smatra se danom predaje onomu komu je dostavljena. Smatrat će se da
pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na
vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji
pošiljatelj nije znao.
(4) Okrivljenik koji je uhićen ili zadržan može izjavu koja je vezana za rok
dati i na zapisnik kod tijela koje vodi postupak ili tijela koje ga je uhitilo
ili kod kojega je zadržan, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se
nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene zaštitne mjere ili odgojne mjere može
takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan i sat predaje
takve izjave upravi ustanove smatra se časom predaje tijelu koje je nadležno da
je primi.
(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške
podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom sudu prije proteka roka, pa
nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme.
Računanje rokova
Članak 123.
(1) Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.
(2) Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni, odnosno u koji pada
događaj od kada treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se za
početak roka uzima prvi sljedeći sat odnosno dan. Kao dan računaju se dvadeset
četiri sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.
(3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama završavaju se protekom onog
dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je
rok počeo (sukladno stavku 2.). Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se
završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili blagdan ili u subotu ili
u nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe
protekom prvoga sljedećeg radnog dana.
2. POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE
Uvjeti
Članak 124.
(1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe
protiv presude sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe,
ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok
podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno s molbom podnese i
žalbu.
(2) Nakon proteka jednog mjeseca od dana propuštanja roka ne može se tražiti
povrat u prijašnje stanje.
Odlučivanje o molbi
Članak 125.
(1) Molba za povrat u prijašnje stanje, zajedno sa žalbom, podnosi se sudu prvog
stupnja. Sud prvog stupnja molbu skupa sa žalbom dostavlja Visokom prekršajnom
sudu koji donosi odluku.
(2) Odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje, Visoki prekršajni sud
Republike Hrvatske rješenjem će:
1. molbu odbaciti kao nedopuštenu ne odlučujući o njezinoj osnovanosti i ne
upuštajući se u razmatranje žalbe, ako je podnesena zajedno s molbom, ako je:
a) molbu podnijela osoba koja nije za to ovlaštena,
b) molba podnesena a da istodobno nije podnesena i žalba,
c) molba podnesena nakon odbacivanja žalbe,
d) molba podnesena nakon proteka rokova iz članka 124. stavka 1. i 2 ovoga
Zakona.
2. prihvatiti osnovanom molbu za povrat u prijašnje stanje i žalbu prihvatiti
pravodobnom, ako utvrdi da je razlog propuštanja roka opravdan, a potom
nastaviti postupak po žalbi,
3. odbiti kao neosnovanom molbu za povrat u prijašnje stanje ako utvrdi da
razlog propuštanja roka za podnošenje žalbe nije osnovan a samu će žalbu
odbaciti kao nepravodobnu.
Molba za povrat u prijašnje stanje i odgoda izvršenja odluke
Članak 126.
Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje odluke iz članka 124. stavak 1. ovoga Zakona, ali Visoki prekršajni sud može na prijedlog podnositelja molbe u posebno opravdanim slučajevima odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi.
Glava sedamnaesta (XVII.)
MJERE ZA OSIGURANJE NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA I USPJEŠNO
PROVOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA
1. ZAJEDNIČKE ODREDBE
Vrste mjera i načela primjene
Članak 127.
(1) Mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku i mjere za uspješno
provođenje postupka koje se mogu odrediti tijekom trajanja prekršajnog postupka
pa i prije njegova pokretanja jesu:
1. poziv okrivljeniku,
2. dovođenje okrivljenika,
3. mjere opreza,
4. jamstvo,
5. uhićenje,
6. zadržavanje.
(2) Sud će pri odlučivanju o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika u
postupku paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići
blažom mjerom.
(3) Sud će po službenoj dužnosti ukinuti mjere iz stavka 1. ovoga članka ili ih
zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu,
ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.
2. POZIV I DOVOĐENJE
Poziv okrivljeniku
Članak 128.
(1) Nazočnost okrivljenika u tijeku vođenja prekršajnog postupka osigurava se
njegovim pozivanjem. Poziv okrivljeniku upućuje sud.
(2) Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva koji obvezno
sadrži:
1. naziv suda koji poziva,
2. ime i prezime okrivljenika,
3. naziv ili oznaku prekršaja koji mu se stavlja na teret,
4. mjesto kamo okrivljenik treba doći,
5. dan i sat kad treba doći,
6. naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika,
7. upozorenje da u slučaju nedolaska može biti određeno njegovo prisilno
dovođenje, ili da će se pod uvjetima ovoga Zakona postupak ili rasprava provesti
i donijeti presuda i bez njegove nazočnosti (članak 167. stavak 3.).
8. službeni pečat i potpis suca.
(3) Kada se okrivljenik prvi puta poziva, poučit će se da je do pravomoćnog
dovršetka postupka kao i do dovršetka postupka izvršenja odluke o prekršaju
dužan odmah izvijestiti sud o promjeni adrese ili namjeri da promjeni boravište,
te će se upozoriti na posljedice koje propisuje ovaj Zakon ako tako ne postupi
(članak 145. stavak 5.). Uz prvi poziv okrivljeniku se dostavlja i primjerak
optužnog prijedloga s upozorenjem da može sudu dostaviti i pisanu obranu.
(4) Ako se okrivljenik ne može odazvati pozivu zbog bolesti ili druge
neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili se njegovo
ispitivanje može odgoditi.
(5) Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka smisleno se primjenjuju i u odnosu na
okrivljenika pravnu osobu i njezina predstavnika.
Dovođenje
Članak 129.
(1) Sud će izdati dovedbeni nalog ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe a svoj
izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva a iz
okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv ili odazvati se
na uredno primljeni poziv. Ako sud ocijeni da postoje uvjeti za vođenje postupka
i donošenje presude i bez ispitivanja okrivljenika, dovedbeni nalog se ne mora
izdati.
(2) Dovedbeni nalog izvršava policija.
(3) Dovedbeni nalog izdaje se u pisanom obliku i sadrži: ime i prezime
okrivljenika kojeg treba dovesti te druge potrebne podatke koji su poznati,
prekršaj koji mu se stavlja na teret uz navođenje odredaba propisa o prekršaju,
razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji izdaje
nalog.
(4) Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga predaje nalog okrivljeniku i
poziva ga da pođe s njom. Ako okrivljenik to odbije, dovest će se prisilno.
(5) Protiv vojnih osoba, pripadnika policije i pripadnika pravosudne policije u
pravilu se neće izdavati dovedbeni nalog, već će se zatražiti od njihova
zapovjedništva, odnosno ustanove da ih dovede. Ako je to nužno s obzirom na
okolnosti slučaja, te će se osobe dovesti prema općim propisima o dovođenju
(stavci 1. do 4. ovoga članka).
(6) Odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka smisleno se primjenjuju i protiv
predstavnika okrivljene pravne osobe.
3. MJERE OPREZA I JAMSTVO
Svrha, vrste i načela primjene mjera opreza
Članak 130.
(1) U postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni
prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja
obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili
više mjera opreza ako je to potrebno radi osiguranja nazočnosti okrivljenika u
postupku, sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje ili da sprječi ili
oteža dokazivanje u postupku.
(2) Mjere opreza su:
1. zabrana napuštanja boravišta, bez dozvole suda,
2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,
3. zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja
veze s određenom osobom,
4. zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti,
5. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, sa
zabranom,
6. privremeno oduzimanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za
upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom.
(3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te
pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim, izvanbračnim ili bivšim bračnim
drugom, s djecom svakog od njih, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem i
osobom s kojom ima zajedničku djecu, s istospolnim partnerom s kojim živi u
životnoj zajednici i s bivšim istospolnim partnerom s kojim je živio u životnoj
zajednici, osim ako se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u
obitelji.
(4) Mjere opreza mogu se odrediti tijekom cijeloga prekršajnog postupka.
(5) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do
pravomoćnosti odluke o prekršaju. Sud će svaka dva mjeseca, računajući od dana
pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti
postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti
ako one više nisu potrebne. Mjere opreza će se ukinuti i prije proteka roka od
dva mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta
za njihovu primjenu.
(6) U slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili
više mjera opreza iz stavka 2. ovoga članka mogu privremeno a najdulje do osam
dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi
za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja.
(7) Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u slučaju iz stavka 6.
ovoga članka u roku od 8 dana od dana određivanja mjere opreza ne podnesu
optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako
nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku
od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje.
(8) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje odnosno produljenje
mjere opreza i rješenja kojim se ukida primijenjena mjera opreza nije dopuštena
žalba. Protiv rješenja kojim se određuje ili produljuje mjera opreza pravo žalbe
ima okrivljenik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(9) Ako je prije ili tijekom trajanja postupka prema okrivljeniku određena mjera
opreza koja po svojem sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri koja je odlukom
o prekršaju primijenjena prema okrivljeniku, vrijeme trajanja mjere opreza
uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere.
Određivanje mjera opreza
Članak 131.
(1) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane napuštanja boravišta bez
dozvole suda, određuje se mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje
mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati. Mjera zabrane
napuštanja boravišta može se odnositi i samo na odlazak u inozemstvo.
(2) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane posjećivanja određenog
mjesta ili područja, određuje se mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im
se okrivljenik ne smije približiti.
(3) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane približavanja određenoj
osobi i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, određuje
se razdaljina ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, te
osoba s kojom se zabranjuje uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne
veze.
(4) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane poduzimanja određene
poslovne aktivnosti, potanje se određuje vrsta i predmet poslovne aktivnosti.
(5) U odluci kojom se određuje mjera opreza privremenog oduzimanjem putne i
druge isprave za prijelaz državne granice, navest će se osobni podaci, tijelo
koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja, te zabrana da napušta Republiku
Hrvatsku. Ako nema druge isprave za utvrđivanje istovjetnosti, okrivljenik može
svoju istovjetnost dokazivati pisanom odlukom o oduzimanju isprave.
(6) U odluci kojom se određuje mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke
dozvole za upravljanje motornim vozilom, plovilom, zrakoplovom ili drugim
prijevoznim sredstvom, navest će se podaci o toj dozvoli (osobni podaci, tijelo
koje je izdalo dozvolu, broj, datum, vrsta vozila ili drugog prijevoznog
sredstva i dr.).
Izvršavanje mjera opreza
Članak 132.
(1) Odluka kojom se određuje mjera opreza dostavlja se okrivljeniku i tijelu
koje izvršava mjeru opreza.
(2) Mjere opreza iz članka 130. stavka 2. ovoga Zakona izvršava policija, osim
mjeru iz članka 130. stavka 2. točke 4. koju izvršava tijelo državne uprave
nadležno za nadzor nad tom poslovnom aktivnošću.
(3) Sud može u svako doba zatražiti provjeru izvršavanja mjere opreza i izvješće
od policije ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava
mjeru opreza hitno će provesti zatražene provjere i odmah o tome obavijestiti
sud.
(4) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze koja je
određena mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud.
(5) Na temelju pribavljenog izvješća, sud može okrivljenika koji postupa
protivno određenoj mjeri opreza ili je u cijelosti ili djelomično ne ispunjava
kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna. Ovako izrečena novčana kazna ne
utječe na prekršajnopravnu sankciju koja će se eventualno izreći za počinjeni
prekršaj. Protiv rješenja kojim se izriče kazna pravo žalbe ima okrivljenik.
(6) Osobi različitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti
aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba
postupi protivno rješenju, može se rješenjem kazniti novčanom kaznom do
10.000,00 kuna.
(7) Za ponovno kršenje naloženih mjera opreza ili zabrane aktivnosti iz stavka
6. ovoga članka, sud može izreći novčanu kaznu do 20.000 kuna.
Jamstvo
Članak 133.
(1) Okrivljenika, protiv kojeg treba odrediti zadržavanje ili je zadržavanje
protiv njega već određeno zbog bojazni da će pobjeći, sud može ostaviti na
slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za njega dade
jamstvo da do kraja prekršajnog postupka neće pobjeći, a sam on na zapisnik
obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
(2) Jamčevina uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu
prekršaja, nastalu štetu prekršajem, pribavljenu imovinsku korist prekršajem i
očekivane troškove provođenja postupka, osobne i obiteljske prilike
okrivljenika, te imovno stanje okrivljenika ili osobe koja za njega daje
jamstvo. Umjesto gotovog novca kao jamstvo se može položiti vrijednosne papire,
dragocjenosti ili druga pokretnina koje se lako mogu unovčiti.
(3) Položeno jamstvo ostaje do pravomoćnog završetka postupka, ako ovim Zakonom
nije određeno drukčije, ili ako nisu ostvareni zakonski uvjeti za raniji
prestanak jamstva.
(4) Sud rješenjem:
1. određuje ili odbija jamstvo prema stavku 1. ovoga članka,
2. utvrđuje nastupanje razloga za prestanak jamstva prema stavku 3. ovoga članka
i određuje da se jamstvo ima vratiti onomu tko je položio jamstvo,
3. utvrđuje da je okrivljenik pobjegao i određuje da položeno jamstvo pripada u
državni proračun, a ako je postupak već dovršen odlukom kojom je okrivljenik
proglašen krivim i kažnjen određuje da se iz položenog jamstva ima naplatiti
novčana kazna, troškovi postupka, šteta prouzročena prekršajem ili oštećenik ako
mu je dosuđen imovinskopravni zahtjev a ostatak jamstva pripada državnom
proračunu.
(5) Ako je prekršajni postupak pravomoćno dovršen i okrivljenik kažnjen
zatvorom, sud će, nakon što okrivljenik stupi na izdržavanje kazne zatvora,
rješenjem odrediti da se jamstvo ima vratiti okrivljeniku ili osobi koja je
položila jamstvo za njega. Ako je jamstvo položio okrivljenik osobno prethodno
će se iz jamstva naplatiti sve novčane obveze okrivljenika prema odluci o
prekršaju. Jednako će sud postupiti ako je presudom okrivljeniku izrečena
novčana kazna kao i u pogledu kazni koje su okrivljeniku izrečene tijekom
postupka posebnom odlukom.
(6) Protiv rješenja iz stavka 4. točke 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena
žalba.
(7) Ako okrivljenik koji ima pravo na povrat jamstva, povrat novca i drugih
stvari ne zatraži u roku od dvije godine od dana stjecanja prava na povrat, gubi
pravo na povrat. U takvom slučaju hipoteka prestaje a sud će provesti njezino
brisanje. Treća osoba za preuzimanje jamstva mora imati posebnu punomoć osobe
koja je dala jamstvo.
4. UHIĆENJE I ZADRŽAVANJE
Uhićenje
Članak 134.
(1) Policija je ovlaštena uhititi osobu zatečenu u počinjenju prekršaja
propisanog zakonom ako postoje razlozi za zadržavanje iz članka 135. ovoga
Zakona.
(2) Nakon uhićenja, policija je dužna:
1. odmah obavijestiti uhićenika o razlozima njegova uhićenja,
2. na traženje uhićenika u roku od 12 sati od uhićenja obavijestiti njegovu
obitelj o uhićenju. Roditelja ili skrbnika uhićenog maloljetnika o uhićenju će
se obavijestiti neovisno o želji uhićenika,
3. o uhićenju obavijestiti nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno
poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o
kojima se on brine, a u postupku povezanim s nasiljem u obitelji obavezno odmah
obavijestiti radi radi mogućeg zbrinjavanja članova obitelji oštećenih tim
nasiljem.
(3) Policija će uhićenika uz optužni prijedlog dovesti sucu ili ga pustiti na
slobodu čim prestane potreba lišenja slobode a najkasnije u roku od 12 sati od
uhićenja. Policija će od uhićenika uzeti osobne i druge potrebne podatke. Ako
navedeni rok za uhićenje pada izvan radnog vremena ili dežurstva suda, uhićenik
će se dovesti do kraja vremena u kojemu sud radi. Ako to nije moguće zbog
okolnosti uhićenja ili drugih važnih razloga, policija će uhićenika, uz pisano
obrazloženje, dovesti sucu početkom radnog vremena ili dežurstva narednog dana.
U svakom slučaju, zadržavanje ne može trajati dulje od 24 sata.
(4) Nakon što mu je uhićena osoba prema stavku 3. ovoga članka dovedena, sudac
je dužan odmah ispitati uhićenu osobu na navode optužnog prijedloga i na
prijedlog policije ili po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem odlučiti o
njezinu zadržavanju ili puštanju na slobodu.
Zadržavanje
Članak 135.
(1) Ako je protiv određene osobe podnesen optužni prijedlog za prekršaj propisan
zakonom, a radi se o prekršaju protiv javnog reda i mira, prekršaju vezanom za
nasilje u obitelji ili prekršaju za koji se može izreći kazna zatvora ili
novčana kazna veća od 10.000 kuna, sud može sam ili na prijedlog tužitelja,
nakon što je ispitao okrivljenika i utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje
optužnog prijedloga iz članka 161. ovoga Zakona, odrediti zadržavanje te osobe
ako:
1. postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se i dr.),
2. postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze
ili tragove važne za prekršajni postupak ili da će ometati prekršajni postupak
utjecajem na svjedoke ili sudionike,
3. osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj.
(2) Zadržavanje određeno prema stavku 1. ovoga članka može trajati dok za to
postoje razlozi zbog kojih je određeno ali ne dulje od petnaest dana računajući
u to i vrijeme uhićenja, a protiv maloljetnika zadržavanje može trajati
dvadesetčetiri sata računajući od časa kada je zadržavanje odredio sud.
(3) Nakon donesene nepravomoćne presude, protiv okrivljenika se može produljiti
ili odrediti zadržavanje ako je izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor
a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će počiniti istovrsni prekršaj.
(4) Zadržavanje prema stavku 3. ovoga članka može trajati petnaest dana ali ne
dulje od izrečene kazne, a okrivljenika se na njegov zahtjev može uputiti na
izdržavanje izrečene kazne i prije pravomoćnosti presude.
(5) Ako se okrivljenik u času pravomoćnosti presude nalazi u zadržavanju, ostat
će u zadržavanju do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka
trajanja izrečene kazne.
(6) Zadržavanje prema stavku 1. i 3. ovoga članka se određuje ili produljuje
pisanim i obrazloženim rješenjem koje se predaje odmah zadržanom okrivljeniku. U
spisu se naznačuje vrijeme predaje rješenja a okrivljenik to potvrđuje svojim
potpisom.
(7) Protiv rješenja kojim se određuje ili produljuje zadržavanje okrivljenik ima
pravo žalbe u roku od 48 sati. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(8) Sud u predmetu u kojem je određeno zadržavanje postupa naročito žurno te
pazi po službenoj dužnosti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti za daljnje
trajanje zadržavanja i u tom slučaju odmah ukida zadržavanje.
(9) Kada odredi protiv okrivljenika zadržavanje, sud će postupiti na način
propisan u članku 134. stavku 2. točki 2. i 3. ovoga Zakona.
(10) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje ili produljenje
zadržavanja i rješenja kojim se ukida zadržavanje nije dopuštena žalba.
(11) Ukupno trajanje zadržavanja u prekršajnom postupku ne može biti dulje od 15
dana prije donošenja nepravomoćne presude te još najviše 15 dana nakon donošenja
nepravomoćne presude prema stavku 3. ovoga članka, osim u slučaju iz stavka 12.
ovoga članka i članka 136. ovoga Zakona.
(12) Ako Visoki prekršajni sud ukine nepravomoćnu presudu i predmet vrati na
ponovno suđenje, ispitat će postoji li i dalje osnova za zadržavanje
okrivljenika iz stavka 3. ovoga članka i može produljiti zadržavanje najviše do
petnaest dana. Takvo zadržavanje može se, osim ako nije riječ o osobi iz članka
136. stavka 1. ovoga Zakona, odrediti samo jedanput u tijeku trajanja postupka,
a njegovo trajanje nije ograničeno prema stavku 11. ovoga članka. U odnosu na
osobu iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona takvo zadržavanje može trajati
ukupno najdulje 30 dana preko roka iz stavka 11. ovoga članka.
5. MJERE U POSEBNIM SLUČAJEVIMA
Zadržavanje ili jamstvo u posebnim slučajevima
Članak 136.
(1) Kad je okrivljeniku koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici
Hrvatskoj nepravomoćnom presudom izrečena kazna, a nema zakonskih uvjeta da se
protiv njega odredi ili produlji zadržavanje (članak 135. stavak 3.), ponudit će
mu sud da položi jamstvo u visini iznosa izrečene novčane kazne, visine
određenih troškova postupka i naknade štete koju je obvezan naknaditi. Ako je
izrečena kazna zatvora dio jamstva kojim se osigurava izvršavanje kazne zatvora
odredit će se srazmjerno visini izrečene kazne, pri čemu će se uzeti u obzir i
vrijeme koje je proveo u zadržavanju.
(2) Ako okrivljenik ne položi jamstvo prema stavku 1. ovoga članka, sud će, i
mimo uvjeta iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona, produljiti ili odrediti
njegovo zadržavanje koje može trajati do isteka izrečene kazne zatvora, odnosno
onoliko koliko bi mu zamjenom umjesto neplaćene novčane kazne bio određen
zatvor. Okrivljenik može u roku od četrdeset osam sati podnijeti žalbu protiv
tog rješenja koja ne odgađa izvršenje rješenja.
(3) Ako okrivljenik položi jamstvo prema stavku 1. ovoga članka, o tome će se
jamstvu odlučivati smislenom primjenom odredbe članka 133. ovoga Zakona.
(4) Prigodom polaganja jamstva prema stavku 1. ovoga članka, okrivljenik je
dužan sudu predati punomoć za osobu koju on izabere i ovlasti za primanje
pismena i svih sudskih odluka u daljnjem tijeku postupka, za slučaj njegova
napuštanja Republike Hrvatske prije pravomoćnosti i izvršenja odluke o
prekršaju. Ako to ne učini, sud je ovlašten dostavu obavljati oglašavanjem na
oglasnoj ploči suda.
Posebne mjere policije za neposredno sprječavanje počinitelja prekršaja pod
utjecajem opojnih sredstava da nastavi s činjenjem prekršaja
Članak 137.
(1) Prema osobi pod utjecajem opojnih sredstava koja je zatečena u počinjenju
prekršaja, ako osobite okolnosti upućuju da će nastaviti s radnjom prekršaja,
policija može naredbom radi neposrednog sprječavanja nastavka činjenja prekršaja
odrediti mjeru:
1. smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva ali
ne u trajanju duljem od 12 sati,
2. premještanja motornog vozila na određeno mjesto do prestanka djelovanja
opojnog sredstva ali ne dulje od 12 sati. O mjestu premještanja vozila, policija
obavještava osobu prema kojoj je naređena ta mjera i vlasnika vozila, ako je
riječ o osobi različitoj od vozača, čim je to moguće, a najkasnije do prestanka
mjere. Nakon prestanka poduzete mjere vozač ili vlasnik mogu preuzeti vozilo.
Ako policija smatra da to ne ugrožava ostvarivanje svrhe mjere, može vozilo i
prije isteka roka na koji je mjera određena predati vlasniku ili od njega
opunomoćenoj osobi. Troškove premještaja i čuvanja vozila snosi vozač.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove potanko će pravilnikom propisati
način provedbe mjere iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.
(3) Za neosnovanu ili nezakonitu primjenu mjere iz stavka 1. ovoga članka, osoba
prema kojoj je mjera poduzeta ima pravo na naknadu štete.
Glava osamnaesta (XVIII.)
TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Struktura troškova postupka
Članak 138.
(1) Troškovi prekršajnog postupka su izdaci učinjeni u povodu prekršajnog
postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka.
(2) Troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju:
1. troškove tužitelja iz članka 109. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona
nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem
potrebnih analiza i vještačenja,
2. sve troškove suda koje je unaprijed iz svojih proračunskih sredstava isplatio
tijekom vođenja postupka (troškovi svjedoka, vještaka, tumača, drugih stručnih
osoba, očevida, dovođenja okrivljenika i drugih osoba, putni troškovi i naknade
službenih osoba i dr.)
3. paušalnu svotu suda,
4. troškove liječenja okrivljenika koji nema pravo na zdravstvenu zaštitu dok se
nalazi u zadržavanju ili zdravstvenoj ustanovi na temelju odluke suda,
5. putne troškove okrivljenika,
6. nužne izdatke oštećenika i oštećenika tužitelja te njihovih zakonskih
zastupnika i njihovih opunomoćenika,
7. nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika.
(3) Paušalna se svota određuje u okvirima određenim posebnim propisom s obzirom
na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.
(4) Troškove postupka koje unaprijed isplati iz svojih proračunskih sredstava,
sud naplaćuje kasnije od okrivljenika ili drugih osoba koje su dužne naknaditi
ih prema odredbama ovoga Zakona.
(5) Sud vodi poseban popis troškova učinjenih prema stavku 2. točki 1., 2. i 4.
ovoga Zakona. Osoba koja traži da joj se naknadi kakav trošak, sudu podnosi
troškovnik s potrebnim podacima i dokazima o nastalom trošku.
(6) Troškovi za prevođenja na jezike manjina u Republici Hrvatskoj koji nastanu
primjenom odredaba Ustava i zakona o pravu pripadnika manjina u Republici
Hrvatskoj na uporabu svog jezika neće se naplaćivati od osoba koje su prema ovom
Zakonu dužne nadoknaditi troškove postupka.
(7) Ministar nadležan za poslove pravosuđa potanje pravilnikom propisuje naknadu
troškova u prekršajnom postupku.
Obveznik plaćanja troškova
Članak 139.
(1) Okrivljenik, oštećenik, oštećenik tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik,
opunomoćenik, predstavnik okrivljenika pravne osobe, svjedok, vještak, tumač i
stručna osoba, bez obzira na ishod postupka, podmiruju troškove svog dovođenja,
odgode ročišta ili glavne rasprave i druge troškove postupka koje su prouzročili
svojom krivnjom.
(2) O troškovima iz stavka 1. ovoga članka donosi se posebno rješenje, osim ako
se radi o obvezniku o čijoj se obvezi podmirivanja troškova postupka odlučuje
presudom.
(3) Ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da je obvezan
naknaditi troškove postupka, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
(4) Ako je okrivljenik istom presudom za neke prekršaje proglašen krivim a za
neke je postupak obustavljen, neće se obvezati na naknadu troškova postupka u
vezi s prekršajima za koje je postupak obustavljen ako se ti troškovi mogu
izdvojiti iz ukupnih troškova.
(5) U presudi kojom je više okrivljenika proglašeno krivima, sud će odrediti
koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih, a ako to nije moguće, odlučit će
da svi okrivljenici solidarno podmire troškove. Plaćanje paušalne svote odredit
će se za svakog okrivljenika pojedinačno.
(6) U odluci kojom rješava o troškovima postupka, sud može okrivljenika
djelomično ili u cijelosti osloboditi obveze da naknadi troškove postupka iz
članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. ovoga Zakona ako bi njihovim plaćanjem bilo
dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan
uzdržavati.
Odlučivanje o troškovima postupka
Članak 140.
(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja prekršajni postupak odlučit
će se tko snosi troškove postupka, koliki su, kome i u kojem roku se imaju
platiti.
(2) Ako se obustavlja prekršajni postupak, izreći će se u odluci o tome da
troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. ovoga Zakona padaju na
teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno,
a troškovi iz članka 138. stavka 2. točke 5. i 7.ovoga Zakona samo ako se
postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema
dokaza da je počinio prekršaj.
(3) Ako se postupak vodi i dovrši na zahtjev oštećenika tužitelja, obvezat će ga
se da podmiri troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. ovoga
Zakona te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, ako je svjesno podnio
lažan optužni prijedlog.
(4) Odredbe ovoga Zakona o troškovima postupka na jednak se način primjenjuju na
sve ovlaštene tužitelje.
(5) Osobe koje imaju pravo na trošak u postupku, dužne su postaviti zahtjev za
ostvarenje troškova odmah. Sud će te osobe upozoriti da imaju pravo na trošak.
Iznimno, ako te osobe nemaju sve podatke potrebne za izračun troška, sud može
odobriti da zahtjev postave u roku koji odredi sud a najdulje u roku od 3
mjeseca.
(6) Osobe koje ne postave u roku iz stavka 5. ovoga članka zahtjev za isplatu
troškova gube pravo na ostvarenje tih troškova.
(7) Okrivljenik koji je pravo na troškove stekao nakon donošenja odluke o
prekršaju može to pravo ostvariti ako zahtjev za naknadu troškova podnese u roku
tri mjeseca od dana kada mu je uručena pravomoćna odluka o prekršaju.
(8) Ako sud nije dijelom ili u cijelosti odlučio o troškovima postupka u odluci
o prekršaju, učinit će to posebnim rješenjem.
Glava devetnaesta (XIX.)
IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Podnošenje zahtjeva
Članak 141.
(1) Osoba oštećena prekršajem (oštećenik) može do kraja prvostupanjskog postupka
protiv okrivljenika podnijeti imovinskopravni zahtjev. Sud će imovinskopravni
zahtjev raspraviti ako su u njemu navedene sve činjenice i dokazi na kojima se
temelji zahtjev i ako se njegovim raspravljanjem ne bi znatno odugovlačio
prekršajni postupak.
(2) Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari i
poništenje pravnog posla.
Raspravljanje i odlučivanje o zahtjevu
Članak 142.
(1) Ako bi se raspravljanjem imovinskopravnog zahtjeva znatno odugovlačio
prekršajni postupak, sud će se ograničiti na prikupljanje onih podataka čije
utvrđivanje kasnije ne bi bilo moguće ili bi bilo znatno otežano.
(2) Presudom kojom se okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku
dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a za ostatak
uputiti ga na parnicu. Ako podaci prekršajnog postupka ne daju pouzdanu osnovu
ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud će oštećenika uputiti da
imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici. Ako je oštećenik
do završetka postupka odustao od imovinskopravnog zahtjeva, taj zahtjev može
ostvarivati u parnici.
(3) Presudom kojom se optužba odbija ili se okrivljenik oslobađa od optužbe i
rješenjem kojim se obustavlja prekršajni postupak sud će uputit oštećenika da
imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
Glava dvadeseta (XX.)
ODLUKE U PREKRŠAJNOM POSTUPKU I NJIHOVO DONOŠENJE
Odluke u prekršajnom postupku
Članak 143.
(1) Odluke u prekršajnom postupku su:
1. presuda,
2. rješenje o prekršaju,
3. prekršajni nalog,
4. rješenje,
5. naredba.
(2) Presudu donosi samo sud.
(3) Rješenje o prekršaju donosi tijelo državne uprave koje vodi prekršajni
postupak,
(4) Prekršajni nalog, rješenje i naredbu donose i druga tijela koja sudjeluju u
prekršajnom postupku.
Donošenje odluka
Članak 144.
(1) Odluke u prekršajnom postupku, sukladno ovome Zakonu, donose vijeće, sudac,
predsjednik vijeća i voditelj prekršajnog postupka. Prekršajni nalog, rješenje i
naredbu prije pokretanja odnosno započinjanja prekršajnog postupka a u vezi s
njim donose zakonom ovlaštena tijela.
(2) Odluke vijeća donose se nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Odluka je
donesena kad je za nju glasovala većina članova vijeća.
(3) Predsjednik vijeća upravlja vijećanjem i glasovanjem te glasuje posljednji.
On je dužan brinuti se da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Članovi
vijeća ne mogu odbiti glasovati o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.
(4) Vijećanje i glasovanje obavlja se u nejavnom zasjedanju u nazočnosti članova
vijeća i zapisničara o čemu se vodi poseban zapisnik koji potpisuju predsjednik
vijeća, članovi vijeća i zapisničar i ostaje u spisu predmeta.
Glava dvadesetprva (XXI.)
DOSTAVA ODLUKA, PODNESAKA I DOPISA TE RAZGLEDANJE SPISA
Opće odredbe
Članak 145.
(1) Odluke, podnesci i drugi dopisi dostavljaju se:
1. poštom,
2. vlastitom dostavom tijela koje je odluku donijelo,
3. neposrednim uručivanjem kod tijela koje je odluku donijelo, ili
4. na drugi način kojim se ostvaruje svrha dostave i ne dovodi u pitanje pravo
na obranu.
(2) Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud može i usmeno priopćiti osobi
koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv priopćen na
taj način zabilježit će se u zapisniku, koji će pozvana osoba potpisati, osim
ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glavnoj raspravi. Smatra se da je time
dostava postala pravovaljanom.
(3) Sud može dostavu povjeriti pravnoj osobi koja je na temelju Zakona o pošti
ovlaštena za obavljanje univerzalnih poštanskih usluga (dostavu pismena u
prekršajnom postupku).
(4) Troškovi dostave prema stavku 3. ovoga članka sastavni su dio troškova
prekršajnog postupka.
(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak
108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili
postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke,
sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena
kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog
dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom. Na
jednak način postupit će se i u svezi dostave pravomoćne odluke radi njezina
izvršavanja.
(6) Dostava se obavlja:
1. tužitelju na adresu koju je naznačio u optužnom prijedlogu, odnosno na adresu
koju je prijavio sudu,
2. okrivljeniku fizičkoj osobi na adresu njegova stanovanja ili drugu adresu
koju je prijavio sudu, radnom mjestu ili bilo koje drugo mjesto gdje je
vjerojatno da će se zateći.
3. okrivljeniku fizičkoj osobi obrtniku i okrivljeniku koji se bavi drugom
samostalnom djelatnošću na adresu sjedišta obrta ili samostalne djelatnosti, na
adresu stanovanja ili na drugu adresu koju je prijavio sudu ili na bilo koje
drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći.
4. okrivljeniku pravnoj osobi i drugom subjektu koji je s njom izjednačen na
adresu sjedišta, odnosno na adresu koju je prijavila sudu ili na bilo koje drugo
mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći osoba koja je za nju ovlaštena primiti
dopis.
5. sudionicima prekršajnog postupka iz članka 108. stavka 2. točke 1. do 4.
ovoga Zakona na adresu sjedišta djelatnosti, adresu stanovanja, adresu naznačenu
u punomoćju, odnosno na adresu koju su prijavili sudu ili na bilo koje drugo
mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći.
Način dostave
Članak 146.
(1) Dostava se obavlja:
1. osobno,
2. posredno.
(2) Okrivljeniku, osim pravnoj osobi, se osobno dostavlja:
1. poziv za prvo ispitivanje skupa s optužnim prijedlogom,
2. presuda i druge odluke od čije dostave teče rok za pravni lijek ako nema
branitelja u postupku.
(3) Na zahtjev okrivljenika poziv, presuda i druge odluke te druga pismena
dostavit će se samo branitelju ili drugoj osobi koju on odredi (opunomoćenik za
primanje pismena). Dostava toj osobi smatra se dostavom okrivljeniku. Presuda
kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora uvijek se dostavlja i okrivljeniku.
(4) Poziv i odluke iz stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka osobno se dostavljaju
okrivljeniku tako što mu se predaju neposredno. Ako se ne zatekne tamo gdje se
ima obaviti dostava, dostavljač će se izvijestiti kad i na kojem mjestu može ga
zateći i ostaviti mu kod jedne od osoba navedenih u stavku 7. ovoga članka
pisanu obavijest da radi primanja dopisa bude u određen dan i sat u svom stanu
ili na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ga ne zatekne, postupit
će prema odredbi stavka 7. ovoga članka. Time se smatra da su poziv ili odluka
dostavljeni.
(5) Ako okrivljeniku koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je
izrečena kazna zatvora, a presuda se ne može dostaviti, sud može okrivljeniku
postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će razmotriti spis i po potrebi
podnijeti žalbu.
(6) Ako okrivljenik ima branitelja, sve odluke od čije dostave teče rok za
podnošenje pravnog lijeka, dostavit će se okrivljeniku prema odredbama stavka 7.
ovoga članka. Ako se dostava obavlja i okrivljeniku i branitelju, rok za
podnošenje pravnog lijeka teče od kasnije dostave.
(7) Dopisi za koje u ovom Zakonu nije propisano da se moraju osobno dostaviti
dostavljaju se također osobno, no oni se, ako se primatelj ne zatekne u stanu
ili na poslu, mogu predati kojem od njegovih punoljetnih članova domaćinstva,
koji su dužni primiti dopis. Ako se oni ne zateknu u stanu, dopis će se predati
nadstojniku ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se dopis dostavlja osobi na
poslu, a ona se tamo ne zatekne, dopis se može ostaviti osobi ovlaštenoj za
primanje pošte koja ga je dužna primiti, ili osobi koja je zaposlena na istome
mjestu, ako ona pristane da primi podnesak.
(8) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dopis ima dostaviti odsutna i da joj ga
osobe iz stavka 7. ovoga članka zbog toga ne mogu predati na vrijeme, dopis će
se vratiti uz naznaku gdje se odsutni nalazi.
(9) Dostava pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za
primanje pismena ili drugoj osobi koja radi za pravnu osobu.
Dostava tužiteljima i drugim osobama
Članak 147.
(1) Prvi poziv za glavnu raspravu ili ispitivanje i pismena kojima sud traži od
osobe da poduzme neku radnju ili izvrši kakvu obvezu dostavljaju se osobno
(članak 146. stavak 4.), oštećeniku tužitelju, oštećeniku i osobama iz članka
108. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, odnosno njihovim zakonskim zastupnicima i
opunomoćenicima koji nisu odvjetnici. Na isti način dostavljaju im se i odluke
za koje od dana dostave teče rok za pravni lijek. Ako navedene osobe imaju
opunomoćenika, dostava se obavlja samo njihovu opunomoćeniku.
(2) Državnom odvjetniku odluke i drugi dopisi mogu se dostavljati i predajom
njegovoj pisarnici.
(3) Pozivi za glavnu raspravu i drugi pozivi kao i odluke za koje od dana
dostave teče rok za pravni lijek svim tužiteljima dostavljaju se na adresu koju
su naznačili u optužnom prijedlogu. Ako se pozivi i odluke ne mogu dostaviti na
adresu koja je naznačena u optužnom prijedlogu ili na adresu koju su prijavili
sudu, istaknut će se na oglasnu ploču suda i protekom roka od osam dana od
isticanja na oglasnoj ploči smatra se da je dostava postala pravovaljanom.
Potvrda o dostavi
Članak 148.
(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač.
Primatelj će na dostavnici sam naznačiti datum i sat primitka.
(2) Ako primatelj ne zna pisati ili se nije u stanju potpisati, dostavljač će ga
potpisati, naznačiti datum i sat primitka i staviti napomenu zašto je potpisao
primatelja.
(3) Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na
dostavnici i naznačiti datum i sat predaje. Ako primatelj ne zna naznačit datum
i sat primitka, učinit će to dostavljač te to naznačiti na dostavnici. U ovim
slučajevima, dostava se smatra uredno obavljenom.
(4) Kad primatelj ili punoljetni član njegova domaćinstva odbije primiti dopis,
dostavljač će zabilježiti na dostavnici datum i sat i razlog odbijanja primitka,
a dopis će ostaviti u stanu primatelja, u poslovnom prostoru gdje radi ili će,
ako tako što nije moguće, dopis staviti na vrata stana ili poslovnog prostora
ili ostaviti na mjestu gdje se uobičajeno ostavlja pošta. Tako što naznačit će
se na dostavnici. Time je dostava obavljena. U slučaju dostave na mjestu
počinjenja prekršaja, ako primatelj svojim potpisom odbije potvrditi prijam
odluke ili drugog dopisa, postupit će se na način predviđen ovim stavkom a
odluka ili drugi dopis ostavit će se primatelju tako što će mu se na pogodan
način učiniti dostupnim i to će se zabilježiti, čime se dostava smatra uredno
obavljenom.
(5) Dostavnicu kojom se dopis dostavlja pravnoj osobi, obrtniku ili drugoj osobi
koja se bavi samostalnom djelatnošću potpisuje osoba koja je primila dopis.
Dostava u posebnim slučajevima
Članak 149.
(1) Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene vlasti i pripadnicima pravosudne
policije poziv i drugi dopisi se dostavljaju, osim na način predviđen ovim
Zakonom, i preko njihova zapovjedništva, odnosno neposrednog zapovjednika.
(2) Osobama kojima je oduzeta sloboda poziv se dostavlja u sudu ili preko uprave
ustanove u kojoj su smještene.
(3) Pozivi i drugi dopisi osobama koje se nalaze u inozemstvu dostavljaju se
sukladno međunarodnim ugovorima ili uobičajenoj praksi. Dostava se može obaviti
i neposredno putem pošte, ako se strana država tome ne protivi.
(4) Poziv državljanima Republike Hrvatske u stranoj državi, ako se ne
primjenjuje postupak propisan odredbama o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim
stvarima, dostavlja se posredovanjem diplomatskog ili konzularnog poslanstva
Republike Hrvatske u stranoj državi, uz uvjet da se strana država ne protivi
takvu načinu dostave i uz privolu primatelja poziva. Ovlašteni djelatnik
diplomatskog ili konzularnog poslanstva potpisuje dostavnicu kao dostavljač, ako
je poziv uručen u samom poslanstvu, a ako je poziv dostavljen poštom, to
potvrđuje na dostavnici.
(5) Pozivi i odluke koje se donose do završetka glavne rasprave za osobe koje
sudjeluju u postupku, osim za okrivljenika, mogu se predati sudioniku u postupku
koji pristane da ih uruči onomu komu su upućeni, ako tijelo postupka smatra da
je na taj način zajamčeno njihovo dostavljanje.
(6) Pismena se, osim presude, mogu slati brzojavom, telefaksom, e-mailom ili
drugim sredstvom za komuniciranje na daljinu, ako se prema okolnostima može
pretpostaviti da će obavijest upućenu na taj način primiti osoba kojoj je
upućena. Pozivi, osim prvog poziva i pojedine obavijesti, mogu se sudionicima u
postupku priopćiti telefonom.
(7) O dostavi ili obavijesti na način propisan u stavku 1., 2., 5. i 6. ovoga
članka sastavit će se službena bilješka u spisu.
Razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa
Članak 150.
(1) Osim stranaka i sudionika u postupku koji nakon pokretanja postupka imaju
pravo razgledati, prepisivati i preslikavati pojedine dijelove spisa, može to
sud dopustiti i svakomu drugom u čijem je to opravdanom interesu.
(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka u potpunosti ili dijelom može sud
uskratiti:
1. ako je potrebno time zaštiti osobu okrivljenika ili drugog sudionika u
postupku,
2. ako su radnje iz stavka 1. ovoga članka protivne interesima obrane
okrivljenika ili oštećenika.
(3) O uskrati iz stavka 2. ovoga članka, sačinit će sud službenu bilješku i
priložiti je u spis.
(4) Kada je postupak u tijeku, dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka daje sudac
koji vodi postupak, a u njegovoj odsutnosti predsjednik suda. Kada je postupak
završen, dopuštenje daje predsjednik suda.
(5) Radnje iz stavka 1. ovoga članka obavljaju se pod nadzorom suda a na trošak
onoga tko ih je zahtijevao.
(6) Neovisno je li stranka u postupku, sud će državnom odvjetniku, na njegov
zahtjev, dostaviti prekršajni spis na razgledavanje.
Glava dvadesetdruga (XXII.)
IZVRŠENJE ODLUKA I OSTALE ODREDBE
1. IZVRŠENJE ODLUKA
Opće odredbe
Članak 151.
(1) Odluke izvršavaju za to nadležna tijela na zahtjev suda ili drugog nadležnog
tijela koje je donijelo odluku, osim ako sud sam ne izvršava svoju odluku.
(2) Presude i rješenja izvršavaju se nakon što su postala pravomoćna i izvršna,
ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
(3) Presuda postaje pravomoćna:
1. danom proteka žalbenog roka ako žalba nije podnesena ili je žalba podnesena
nakon isteka tog roka, ili kad žalba nije dopuštena,
2. danom odricanja od prava na žalbu, odustanka od podnesene žalbe ili odbijanja
podnesene žalbe.
(4) Presuda je izvršna nakon što je:
1. postala pravomoćna,
2. uručena osuđeniku,
3. protekao rok za njezino dragovoljno izvršenje, ako je to određeno presudom,
te
4. utvrđeno da nema zakonskih smetnji za njezino izvršenje.
(5) Rješenje postaje pravomoćno kad se više ne može pobijati žalbom ili kada
žalba nije dopuštena.
(6) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, rješenja se izvršavaju kad postanu
pravomoćna.
(7) Naredbe se izvršavaju odmah ako tijelo koje je izdalo ne odredi drukčije.
(8) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog
tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu
ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci
nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije
izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome
posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv
tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj
postupka nije drukčije odredio.
(9) Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke ili odluke drugog tijela
prekršajnog postupka, o tome na način iz stavka 8. ovoga članka odlučuje sud
odnosno drugo tijelo prekršajnog postupka koje je donijelo pravomoćnu odluku.
Postupak za izvršenje odluka
Članak 152.
(1) Osuđenika kojem je pravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora, prekršajni
sud na području kojeg ima prebivalište ili boravište rješenjem upućuje u
ustanovu za izdržavanje kazne zatvora, nadležnoj za to prema Zakonu o
izvršavanju kazne zatvora.
(2) Ako sud koji je donio presudu iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju nije
nadležan za upućivanje osuđenika na izdržavanje kazne zatvora, dostavit će
ovjereni prijepis presude s klauzulom pravomoćnosti sudu nadležnom prema stavku
1. ovoga članka.
(3) Ako osuđenik prema pravomoćnoj odluci o prekršaju nije u određenom roku
platio u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu, troškove prekršajnog postupka
ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju
donijeli o tome pravomoćnu odluku postavit će nadležnoj poreznoj upravi-odjelu
za prisilnu naplatu prema mjestu prebivališta ili boravišta odnosno sjedišta
osuđenika pisani zahtjev za prisilnu naplatu. Uz pisani zahtjev dostavit će se
ovjereni prijepis pravomoćne odluke s klauzulom pravomoćnosti. Ako se radi o
maloljetnom osuđeniku, postupit će se i sukladno odredbi članka 71. stavka 2.
ovoga Zakona, a ako se radi o osuđeniku pravnoj osobi i sukladno odredbi članka
59. stavka 3. ovoga Zakona. Prvostupanjsko prekršajno tijelo može odlučiti i
samo provesti postupak prisilnog izvršenja pravomoćne odluke o prekršaju,
sukladno ovome stavku.
(4) Ako porezna uprava-odjel za prisilnu naplatu ni u roku od jedne godine od
zaprimanja zahtjeva za prisilnu naplatu u cijelosti ili djelomično ne naplati
novčanu kaznu, bez odgode će, osim za osuđenika pravnu osobu i maloljetnog
osuđenika, podnositelju pisanog zahtjeva vratiti zahtjev s obaviješću da nije
uspjela u cijelosti ili djelomična prisilna naplata novčane kazne.
(5) Kada zaprimi obavijest prema stavku 4. ovoga članka, sud prema mjestu
prebivališta ili boravišta osuđenika, bez odgode će donijeti rješenje kojim će:
1. odrediti zamjenu novčane kazne zatvorom ili radom za opće dobro na slobodi,
sukladno odredbama članka 34. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, i
2. uputiti osuđenika na izdržavanje tako određenog zatvora ili rada za opće
dobro na slobodi, sukladno stavku 1. ovoga članka.
(6) Sud koji nije nadležan prema stavku 5. ovoga članka te tijelo državne uprave
kada prime sukladno odredbi stavka 4. ovoga članka obavijest od porezne uprave,
bez odgode će odluku o izrečenoj novčanoj kazni s klauzulom pravomoćnosti i
zaprimljenu obavijest od porezne uprave dostaviti nadležnom sudu sukladno stavku
5. ovoga članka radi postupanja sukladno toj odredbi.
(7) Način i tijek izdržavanja zatvora iz stavka 1. i 5. ovoga članka provodi se
u svemu prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora.
(8) Osuđeniku koji nije u određenom roku platio novčanu kaznu, zakonom se može
propisati uskrata izdavanja ili produljenja pojedine dozvole, registracije, ili
potvrde iz službene evidencije iz onog upravnog područja u kojem je bio počinjen
prekršaj za koji nije plaćena novčana kazna. Ovu uskratu nije moguće primijeniti
u području službenih evidencija koje se tiču osobnih (statusnih) prava, ili onih
koje služe slobodi kretanja, ostvarivanju prava iz rada, mirovinskog i
socijalnog osiguranja ili čijim bi se neizdavanjem ugrozilo zdravlje ili
sigurnost građana. Uskrata može trajati sve do plaćanja novčane kazne, ali ne
nakon što je nastupila zastara izvršenja novčane kazne ili dok osuđenik nije
stupio na izvršavanje zatvora ili rada za opće dobro na slobodi, sukladno stavku
5. ovoga članka.
(9) Nadležnost i način izvršavanja rada za opće dobro na slobodi, zaštitnih
mjera, odgojnih mjera, mlt. zatvora i zaštitnog nadzora uz uvjetnu osudu uređuje
se posebnim zakonom.
(10) Raspolaganje pravomoćno oduzetim predmetima u prekršajnim postupcima
uređuje se pravilnikom kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa uz
suglasnost ministra nadležnog za financije.
(11) Nakon smrti osuđenika, ne pokreće se postupak za izvršavanje
prekršajnopravnih sankcija. Ako je postupak u tijeku, rješenjem suda ili drugog
tijela na čiji zahtjev je pokrenut obustavit će se.
(12) Žalba protiv rješenja donesenog na temelju članka 34. stavka 2. treće
rečenice ovoga Zakona ne odgađa izvršenje rješenja.
2. OSTALE ODREDBE
Prekršajna evidencija
Članak 153.
(1) Prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove
pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.
(2) Propise o evidenciji izrečenih odgojnih mjera donosi ministar nadležan za
poslove socijalne skrbi.
(3) Evidencije iz stavka 1. i 2. ovoga članka vode se u elektroničkom obliku.
Pravna pomoć
Članak 154.
(1) Sudovi međusobno, a sva državna tijela sudovima i drugim tijelima koja
sudjeluju u prekršajnom postupku dužni su pružiti potrebnu pravnu pomoć.
(2) Sudovi će, u okviru svoje nadležnosti, pružiti pravnu pomoć drugim državnim
tijelima.
Smrt okrivljenika i prestanak postojanja okrivljene pravne osobe
Članak 155.
(1) Ako se prije započinjanja prekršajnog postupka utvrdi da je okrivljenik umro
odnosno okrivljena pravna osoba prestala postojati (članak 59. stavak 2. prva
rečenica), rješenjem će se odbaciti optužni prijedlog, a ako se činjenica smrti
ili prestanak postojanja pravne osobe utvrdi nakon započinjanja postupka,
rješenjem će se obustaviti prekršajni postupak.
(2) Ako se postupak može provesti protiv pravnog sljednika pravne osobe, neće se
donositi rješenje iz stavka 1. ovoga članka, već će se zastati s postupanjem i
postupak nastaviti nakon što ovlašteni tužitelj na odgovarajući način izmijeni
optužni prijedlog. Ako je već doneseno rješenje iz stavka 1. ovoga članka, nakon
što tužitelj izmijeni optužni prijedlog, to će se rješenje staviti izvan snage i
nastaviti postupak.
(3) Ako se nakon izdavanja prekršajnog naloga, a prije njegove pravomoćnosti ili
stavljanja izvan snage, utvrdi da je okrivljenik umro odnosno okrivljena pravna
osoba prestala postojati, rješenjem će se prekršajni nalog staviti izvan snage.
(4) Rješenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi sud kod kojeg se nalazi spis
u času utvrđenja smrti okrivljenika odnosno prestanka postojanja pravne osobe.
Imunitet
Članak 156.
(1) Nitko tko u Republici Hrvatskoj počini prekršaj ne uživa imunitet od
prekršajnog progona, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
(2) Za osobe koje po međunarodnom pravu u Republici Hrvatskoj uživaju imunitet
od prekršajnog progona, primjenjuju se o tome pravila međunarodnog prava.
(3) U sumnji jesu li u pitanju osobe koje uživaju pravo imuniteta po pravilima
međunarodnog prava sud će se obratiti za objašnjenje ministarstvu nadležnom za
poslove vanjskih poslova.
Pokretanje i započinjanje prekršajnog postupka
Članak 157.
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak pokreće:
1. izdavanjem prekršajnog naloga,
2. podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja.
(2) Prekršajni postupak započinje:
1. otvaranjem glavne rasprave,
2. u postupku bez glavne rasprave, ispitivanjem okrivljenika ili izvođenjem
drugog dokaza.
(3) Ako tijelo prekršajnog postupka vodi prekršajni postupak po službenoj
dužnosti, postupak se pokreće donošenjem rješenja o provođenju prekršajnog
postupka.
(4) Rješenje o pokretanju prekršajnog postupka dostavlja se okrivljeniku s
pozivom za raspravu ili ispitivanje a protiv njega nije dopuštena žalba.
(5) Rješenje iz stavka 3. ovoga članka sadrži podatke o okrivljeniku te kratak
činjenični i zakonski opis prekršaja. Ako je to potrebno zbog činjenica koje su
se utvrdile u postupku, tijelo prekršajnog postupka će izmijeniti ili proširiti
rješenje na novi prekršaj ili u pogledu činjeničnog i zakonskog opisa prekršaja
radi kojeg se već vodi postupak.
Glava dvadesettreća (XXIII.)
TIJEK POSTUPKA DO DONOŠENJA PRESUDE
1. IZVIDI I HITNO IZVOĐENJE DOKAZA
Izvidi prekršaja i prikupljanje dokaza u provođenju nadzora
Članak 158.
(1) Ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoje
nadležnosti za provođenje nadzora ili ako postoje osnove sumnje da je počinjen
prekršaj, dužne su poduzeti potrebne mjere da se:
1. utvrdi je li počinjen prekršaj i tko je počinitelj,
2. počinitelj ili sudionik ne sakrije ili pobjegne,
3. otkriju i osiguraju tragovi prekršaja i predmeti koji mogu poslužiti pri
utvrđivanju činjenica,
4. prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje
prekršajnog postupka.
(2) Tijela državne uprave mogu tražiti obavijesti od građana te poduzimati druge
mjere sukladno propisima kojima je uređeno njihovo djelovanje, osim ako te mjere
nisu u suprotnosti s ovim Zakonom. Ako postoji opasnost od narušavanja javnog
reda ili opasnost po sigurnost osoba i imovine, tijela državne uprave mogu
tražiti pomoć policije u obavljanju radnji iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Policija radi ispunjenja zadaće iz stavka 1. ovoga članka može:
1. tražiti potrebne obavijesti od građana,
2. obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage,
3. u najkraćem potrebnom vremenu a najdulje šest sati nadzirati i ograničiti
kretanje određenih osoba na određenom prostoru,
4. poduzeti druge mjere za otkrivanje osoba i stvari (promatranje, pratnja,
blokada, racija, zasjeda, klopka, i dr.),
5. poduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta,
6. u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija
državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u
određenu njihovu dokumentaciju i podatke,
7. poduzeti i druge potrebne mjere i radnje.
(4) O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih
radnji iz stavka 1. – 3. ovoga članka, a od interesa su za prekršajni postupak,
sastavit će se službena bilješka, ako ovim Zakonom ili posebnim propisom nije
određeno da se sastavlja zapisnik.
(5) Ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje
nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja
ili to neposredno utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila
službenu bilješku ili tehničku snimku, službena bilješka i tehnička snimka
dokazi su u prekršajnom postupku. Kao dokaz u prekršajnom postupku mogu se
koristiti i zapisnici koje su tijela nadzora sačinila obavljajući nadzor prema
posebnim propisima, ako su ti zapisnici sačinjeni prema odredbama Zakona o općem
upravnom postupku ili posebnim propisima kojima se uređuje nadzor.
(6) Prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa
u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu
osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u
prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima pravo uzeti branitelja
koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme
branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će
zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja
kojeg sam odabere ili s liste dežurnih odvjetnika.
(7) Ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje
nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka
sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku.
(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz stavka 6. i 7. ovoga
članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.
Hitno izvođenje dokaza
Članak 159.
(1) Ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoje
nadležnosti nadzora ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj mogu od
suda zatražiti da i prije pokretanja prekršajnog postupka prema odredbama ovoga
Zakona naredi:
1. pretragu stana i drugih prostora, prijevoznih sredstava, prtljage i osoba,
2. privremeno oduzme predmete,
3. privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije,
4. prepoznavanje,
5. očevid,
6. potrebna vještačenja.
(2) Ako postoji opasnost od odgode, nadležna tijela državne uprave mogu sama
odrediti izvođenje radnji iz stavka 1. ovoga članka, osim pretrage stana i
prepoznavanja. O poduzetim radnjama sastavljaju zapisnik a za oduzete predmete
izdaju i potvrdu, koji se prilažu uz optužni prijedlog.
(3) Sud izvršenje radnji iz stavka 1. ovoga članka može povjeriti tijelima
državne uprave.
(4) Zapisnici o radnjama iz stavka 1. i 2. ovoga članka dokaz su u prekršajnom
postupku.
(5) Radnje iz stavka 1. ovoga članka provode se smislenom primjenom odredbi
Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na te radnje i njihovo poduzimanje
prije započinjanja kaznenog postupka, osim ako je odredbom ovoga članka nešto
drukčije određeno.
(6) Osoba koja ometa provođenje radnji iz stavka 1. ovoga članka ili ne preda
predmet koji se traži prilikom pretrage, može se kazniti novčanom kaznom do
5.000,00 kuna.
(7) Ako je kod izvođenja radnji iz stavka 1. i 2. ovoga članka potrebna primjena
prinude ili se očekuje fizički otpor provođenju radnji, a radnju provodi tijelo
državne uprave različito od policije, policija će tome tijelu državne uprave
pružiti pomoć pri njezinom provođenju.
2. POKRETANJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA I PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVU
Sadržaj optužnog prijedloga
Članak 160.
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može voditi
samo na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja.
(2) Optužni prijedlog sadrži:
1. Podatke o tužitelju i to: naziv državnog tijela ili pravne osobe, odnosno ime
i prezime tužitelja fizičke osobe te adresu tužitelja,
2. za počinitelja prekršaja fizičku osobu ime i prezime s osobnim podacima
(članak 171. stavak 1.), je li u zadržavanju i točno od kada a ako je pušten na
slobodu u kojem vremenu je bio lišen slobode, primjenjuje li se koja od mjera
opreza i od kada,
3. za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom
samostalnom djelatnošću osim podataka iz stavka 2. točke 2. ovoga članka još
točan naziv obrta ili djelatnosti, sjedište i mjesto upisa obrta ili druge
samostalne djelatnosti,
4. za počinitelja prekršaja pravnu osobu i druge subjekte izjednačene s pravnim
osobama njezin točan naziv, sjedište i matični broj, ime i prezime njezina
predstavnika, vrijeme rođenja i adresu stanovanja, državljanstvo, državu
izdavanja putovnice i broj putovnice ukoliko je stranac te primjenjuje li se
koja od mjera opreza i od kada,
5. činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje
prekršaja,
6. vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj te
i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja,
7. zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen,
8. prijedlog o dokazima koje treba provesti na glavnoj raspravi, naznaku imena
svjedoka i drugih čije se ispitivanje predlaže, spisa koje treba pročitati i
predmeta koji služe za utvrđivanje činjenica, s kratkim obrazloženjem optužnog
prijedloga. Tužitelj u optužnom prijedlogu može predložiti vrstu, visinu i
trajanje sankcije. Takav prijedlog ne obvezuje sud.
(3) Jednim optužnim prijedlogom može se obuhvatiti više prekršaja ili više
okrivljenika samo ako se prema odredbama članka 99. ovoga Zakona može provesti
jedinstven postupak i donijeti jedna odluka o prekršaju.
(4) Optužni se prijedlog dostavlja nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko
ima okrivljenika i jedan primjerak za sud.
Ispitivanje optužnog prijedloga
Članak 161.
(1) Sudac kojemu je predmet dodijeljen u rad, po najprije će ispitati je li
nadležan i ako ustanovi da nije, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i po
pravomoćnosti rješenja predmet ustupti nadležnom sudu.
(2) Ako se nije oglasio nenadležnim, sud će ispitati je li optužni prijedlog
sastavljen sukladno članku 160. ovoga Zakona i postoje li okolnosti zbog kojih
nije moguće voditi prekršajni postupak.
(3) Ako u optužnom prijedlogu nedostaje koji od podataka iz članka 160. stavka
2. ovoga Zakona jer ih tužitelj nije mogao pribaviti a podaci koji nedostaju
nisu takvi da bez njih ne može započeti postupak, postupak će se nastaviti, a
tužitelj ili sud po službenoj dužnosti pribaviti će nedostajuće podatke tijekom
postupka.
(4) Ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. ovoga
Zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su podaci pogrešni, sud će
pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od 8 dana.
Ako tužitelj to ne učini, sud će rješenjem odbaciti optužni prijedlog.
(5) Ispitujući optužni prijedlog, sud će donijeti presudu kojom se optužba
odbija ako:
1. podnositelj optužnog prijedloga nije ovlašteni tužitelj,
2. postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon,
3. je tužitelj odustao od optužnog prijedloga.
(6) Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku
stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik
oslobađa optužbe.
(7) Ako sud smatra da za to postoje uvjeti predviđeni ovim zakonom, odmah će
izdati prekršajni nalog.
Pripreme za glavnu raspravu
Članak 162.
(1) Ako nije donio ni jednu od odluka iz članka 161. ovoga Zakona, sud će
naredbom odrediti vrijeme i mjesto održavanja glavne rasprave te na glavnu
raspravu pozvati osobe čija je nazočnost potrebna.
(2) Na glavnu raspravu će se pozvati:
1. tužitelj i njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik,
2. okrivljenik i njegov branitelj,
3. oštećenik i njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik,
4. svjedoci i vještaci za koje sud smatra da ih je potrebno pozvati
5. druge osobe čija je nazočnost na raspravi potrebna.
Pozivanje
Članak 163.
Pozivanje dostavom pisanog poziva obavlja se na adresu osobe koja se poziva, sukladno odredbama članka 145. stavka 6. točke 1.do 5. ovoga Zakona.
Pozivanje na glavnu raspravu
Članak 164.
(1) Poziv okrivljeniku za glavnu raspravu odnosno ispitivanje ima sadržaj
sukladno odredbi članka 128. ovoga Zakona. Ako nazočnost okrivljenika nije
nužna, sud će okrivljeniku u pozivu naznačiti da svoju obranu može iznijeti
pisanim podneskom.
(2) Između dostave poziva okrivljeniku i dana zakazane glavne rasprave odnosno
ispitivanja mora se okrivljeniku ostaviti vrijeme od najmanje tri dana radi
pripreme obrane, a na njegov zahtjev se može i skratiti to vrijeme.
(3) Tužitelj se poziva pisanim pozivom tako što će se navesti naziv suda, ime i
prezime, odnosno naziv tužitelja, vrijeme i mjesto dolaska, prekršajni predmet u
svezi kojeg se poziva, te službeni pečat suda i potpis suca.
(4) Sudionici u postupku (članak 108. stavak 2. točke 1. do 4.), svjedoci,
vještaci i tumači pozivaju se pisanim pozivom tako što će se navesti njihovo ime
i prezime, naziv suda, vrijeme i mjesto dolaska, u kojem svojstvu se poziva,
prekršajni predmet u svezi kojeg se poziva te službeni pečat suda i potpis suca,
a svjedoka, vještaka i tumača upozorit će se ako se ne odazove pozivu i ne
opravda svoj nedolazak može se naložiti njegovo dovođenje.
3. GLAVNA RASPRAVA
Opće odredbe
Članak 165.
(1) Glavna rasprava počinje njezinim otvaranjem u vrijeme i na mjestu gdje je
zakazana. Prije otvaranja glavne rasprave sud provjerava jesu li se stekli
uvjeti za njezino održavanje. Sud nakon otvaranja rasprave objavljuje predmet
postupka.
(2) Glavna je rasprava javna, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
(3) Dužnost je suca da se brine o svestranom raspravljanju o predmetu, da
sprječava svako odugovlačenje postupka i brine o održavanju reda u sudnici i
dostojanstvu suda.
(4) Sudac upravlja glavnom raspravom, ispituje okrivljenika, svjedoke, vještake,
daje riječ strankama i sudionicima u postupku.
(5) Na glavnoj raspravi se prvo ispituje okrivljenik a potom izvode dokazi redom
koji određuje sudac. Ako ima više okrivljenika ispituju se odvojeno, jedan po
jedan.
(6) U sudnici se ne smiju obavljati fotografska, filmska, televizijska i druga
snimanja tehničkim uređajima. Iznimno, predsjednik suda rješenjem može dopustiti
fotografsko, a predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske,
televizijsko i drugo snimanje na pojedinoj glavnoj raspravi. Stranke i oštećenik
mogu za svoje potrebe zvučno snimati tijek rasprave, osim ako je s rasprave
isključena javnost ili ako time ometaju tijek postupka.
(7) Ako je snimanje dopušteno sukladno stavku 6. ovoga članka, sudac na glavnoj
raspravi može iz opravdanih razloga odlučiti rješenjem da se pojedini dijelovi
glavne rasprave ne snimaju.
(8) Protiv rješenja iz stavka 6. i 7. ovoga članka kojim se odbija ili dopušta
snimanje nije dopuštena žalba.
(9) Stranke i sudionici u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) imaju pravo na
glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i
očitovanja o izvedenim dokazima, te uz dopuštenje suca postavljati pitanja
drugima u postupku. Sudac rješenjem na zapisniku s kratkim obrazloženjem
odlučuje o dokaznim prijedlozima stranaka i sudionika u postupku. Protiv
rješenja nije dopuštena posebna žalba.
Stegovno kažnjavanje
Članak 166.
(1) Ako su postupci branitelja, oponumoćenika ili zakonskog zastupnika, koje
poduzimaju tijekom vođenja postupka, očito upravljeni na odugovlačenje postupka,
sud ih može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna.
(2) Ako okrivljenik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, opunomoćenik,
svjedok, vještak, tumač ili druga osoba nazočna zasjedanju ometa red ili se ne
pokorava nalozima suca za održavanje reda, sudac će je opomenuti a ako i dalje
nastavi ometati red može je novčano kazniti do 5.000,00 kuna. Ako je djelo
ometanja reda ili neposluha teške naravi, počinitelj će se kazniti i bez
opomene. Za ponovljeno djelo, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom do
10.0000,00 kuna.
(3) O kažnjavanju odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika sud će izvjesiti
Hrvatsku odvjetničku komoru.
Pretpostavke za održavanje glavne rasprave
Članak 167.
(1) Ako sudac prije otvaranja glavne rasprave ustanovi da je tužitelj odustao od
optužnog prijedloga, presudom će odbiti optužbu.
(2) Prije otvaranja rasprave sudac provjerava jesu li došle sve pozvane osobe i
jesu li se ostvarili drugi uvjeti za održavanje rasprave.
(3) Ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi uredno
pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti
presuda. Glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo
ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno
donošenje presude.
(4) Ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i
bez njihove nazočnost, a ako je njihova nazočnost nužna, rasprava će se odložiti
i sud će ih nanovo pozvati ili, kada za to postoje uvjeti, narediti njihovo
dovođenje.
(5) Ako tužitelj nije uredno pozvan, glavna rasprava se može iznimno održati i
bez njegove nazočnosti samo ako to nije na štetu njegova pravnog interesa i ne
ugrožava pravilno utvrđivanje činjenica u postupku.
(6) Ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti pojedinih
osoba, pročitat će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika,
iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka.
(7) Ako se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan
rasprave ispitati svjedoke i vještake koji su se odazvali pozivu za raspravu.
Zapisnik o njihovu ispitivanju pročitat će se na raspravi u kasnijem dokaznom
postupku.
(8) Ako bi se prema stanju dokaza u spisu predmeta trebala donijeti presuda
kojom se optužba odbija, glavna će se rasprava održati bez obzira na nazočnost
stranaka i drugih pozvanih osoba i jesu li se stekli zakonski uvjeti za
održavanje rasprave.
Odgoda i prekid glavne rasprave
Članak 168.
(1) Rješenjem se glavna rasprava koja nije započela može odgoditi, a ako je
započela prekinut će se i zakazati njezin nastavak:
1. ako se okrivljenik nije odazvao na raspravu a sud ocjenjuje nužnim njegovo
ispitivanje prije presuđenja, a nije ga bilo moguće odmah dovesti,
2. ako nije nazočna koja druga osoba bez koje se po zakonu ne može održati
glavna rasprava ili ako bez nazočnosti neke od pozvanih osoba ne bi bilo
svrsishodno održati raspravu pa ih je zato potrebno ponovo pozvati,
3. ako okrivljenik ili njegov branitelj nisu uredno pozvani na raspravu,
4. ako treba izvesti nove dokaze ili postoje druge smetnje za završetak
rasprave.
(2) U slučaju iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka, sud će narediti da se
okrivljenik, svjedok i vještak koji su bili uredno pozvani dovedu na sljedeću
raspravu. Ako te osobe u međuvremenu opravdaju svoj nedolazak na raspravu i
obećaju da će doći na sljedeću, sud će povući nalog o dovođenju, osim ako iz
okolnosti ne proizlazi da te osobe izbjegavaju dolazak na glavnu raspravu.
(3) Sudac može prekinuti glavnu raspravu radi odmora, proteka radnog vremena,
radi pribavljanja određenih dokaza ili iz drugih opravdanih razloga. Sud će
voditi brigu o tome da prekid traje što kraće.
(4) Protiv rješenja o odgodi i prekidu glavne rasprave nije dopuštena žalba.
Zapisnik o glavnoj raspravi
Članak 169.
(1) O radu na glavnoj raspravi mora se voditi zapisnik u koji se unosi u bitnom
cijeli tijek glavne rasprave.
(2) Zapisnik se završava zaključenjem zasjedanja i potpisuju ga sudac i
zapisničar i okrivljenik ako je nazočan. Ako okrivljenik odbije potpisati
zapisnik, to će se u zapisniku naznačiti.
(3) Stranke i sudionici u postupku imaju pravo pregledati završeni zapisnik i
njegove priloge, dati primjedbe u svezi sa sadržajem i tražiti ispravak
zapisnika.
(4) Ispravak pogrešno upisanih imena, brojeva i drugih očitih pogrešaka u
pisanju može narediti sudac na prijedlog stranaka ili ispitane osobe ili po
službenoj dužnosti.
(5) Primjedbe i prijedlozi stranaka u svezi sa zapisnikom te ispravci i dopune
obavljeni u zapisniku moraju se zabilježiti u nastavku završenog zapisnika. U
nastavku zapisnika zabilježit će se i razlozi zbog kojih pojedini prijedlozi i
primjedbe nisu prihvaćeni. Sudac i zapisničar potpisuju i nastavak zapisnika.
(6) U uvodu zapisnika naznačiti će se sud pred kojim se održava glavna rasprava,
mjesto i vrijeme održavanja rasprave, ime i prezime suca i zapisničara,
tužitelja odnosno njegova zastupnika, okrivljenika i branitelja, oštećenika i
njegova zakonskog zastupnika ili opunomoćenika, tumača, prekršaj koji je predmet
raspravljanja te je li glavna rasprava javna ili je javnost isključena.
(7) Zapisnik mora osobito sadržavati podatke o tome koji je optužni prijedlog na
glavnoj raspravi pročitan ili usmeno izložen, je li tijekom rasprave optužni
prijedlog izmijenjen ili proširen, kakve su prijedloge podnijele stranke i kakve
je odluke donosio sudac, koji su dokazi izvedeni, jesu li pročitani kakvi
zapisnici i drugi podnesci, jesu li reproducirane zvučne ili druge snimke i
kakve su primjedbe dale stranke u svezi s pročitanim zapisnicima, podnescima ili
reproduciranim snimkama. Ako je s glavne rasprave isključena javnost, u
zapisniku će se naznačiti da je sudac upozorio nazočne na posljedice ako
neovlašteno otkriju ono što su na toj glavnoj raspravi saznali kao tajnu.
(8) Ako je na glavnoj raspravi doneseno rješenje o zadržavanju, mjeri opreza ili
jamstvu, to će se rješenje unijeti u zapisnik. Ako je na kakvo rješenje doneseno
tijekom glavne rasprave dopuštena posebna žalba, takvo će se rješenje izraditi i
zasebno, osim ako su se stranke odrekle prava na žalbu.
(9) U zapisnik o glavnoj raspravi unosi se potpuna izreka presude, uz naznaku je
li javno objavljena. Izreka presude u zapisniku o glavnoj raspravi je izvornik
presude.
Početak glavne rasprave
Članak 170.
(1) Glavna rasprava počinje njezinim otvaranjem, nakon čega se čita ili izlaže
optužni prijedlog.
(2) Optužni prijedlog čita ili usmeno izlaže sudac, a ako je na raspravi nazočan
tužitelj odnosno njegov zastupnik može to i on učiniti.
Ispitivanje okrivljenika
Članak 171.
(1) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak
ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je
rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i godinu rođenja, čiji je državljanin, koji mu
je matični broj građana Republike Hrvatske, čime se zanima, kakve su mu
obiteljske prilike, zna li pisati, kakve je škole završio, je li odlikovan,
kakva je imovna stanja, je li kad i zašto prekršajno ili kazneno osuđivan, je li
i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv njega postupak za koji drugi
prekršaj ili kazneno djelo, a ako je maloljetan i tko mu je zakonski zastupnik.
Okrivljenik će se pitati i za druge osobne podatke ako je to od važnosti za
postupak. Okrivljenik će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah
priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, a upozorit
će se i na posljedice ako prema tome ne postupi.
(2) Kad se prvi put ispituje okrivljenik će se upozoriti da nije dužan iznijeti
svoju obranu niti odgovarati na pitanja, što će se unijeti u zapisnik.
(3) Okrivljenik se ispituje usmeno. Pri ispitivanju okrivljeniku se može
dopustiti da se služi svojim bilješkama.
(4) Pri ispitivanju treba okrivljeniku omogućiti da se u neometanom izlaganju
očituje o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu
služe za obranu.
(5) Kad okrivljenik završi iskaz, postavit će mu se pitanja ako je potrebno da
se popune praznine ili otklone proturječnosti i nejasnoće u njegovu izlaganju.
(6) Ispitivanje treba obavljati tako da se u potpunosti poštuje osoba
okrivljenika.
(7) Prema okrivljeniku se ne smije upotrijebiti sila, prijetnja ili druga slična
sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.
(8) Ako je postupljeno suprotno odredbama stavka 2. i 7. ovoga članka, iskaz
okrivljenika ne može se upotrijebiti kao dokaz u prekršajnom postupku.
(9) Ako okrivljenik ne boravi i nema prebivalište na području suda koji vodi
prekršajni postupak, može ga se ispitati zamolbenim putem pred sudom gdje boravi
ili ima prebivalište.
Okrivljenikovo pravo na branitelja
Članak 172.
(1) Okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, a i
prije njegova pokretanja, kad je to ovim Zakonom propisano (članak 158. stavak
6.).
(2) Ako je okrivljenik uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o
pravu na branitelja. Ako se okrivljenik očituje da želi branitelja, zastat će se
s ispitivanjem najviše do dva sata u kojem vremenu će se na odgovarajući način
omogućiti okrivljeniku da si uzme branitelja ili da ga izabere s liste dežurnih
odvjetnika. Ako u tom vremenu okrivljenik ne uzme branitelja ili branitelj kojeg
je uzeo ili izabrao u tom vremenu ne dođe, sud može ispitati okrivljenika i bez
nazočnosti branitelja. Očitovanje okrivljenika o branitelju unijeti će se u
zapisnik.
(3) Ako sudac ustanovi da je okrivljenik nijem ili gluh dužan je, bez obzira u
kojoj je fazi postupak, u svemu postupiti prema stavku 2. ovoga članka. Ako
okrivljenik ne uzme si sam branitelja, na zahtjev suca predsjednik suda postavit
će mu branitelja po službenoj dužnosti u daljnjem tijeku do pravomoćnog
dovršetka postupka. Žalba protiv rješenja o postavljanju branitelja po službenoj
dužnosti ne odgađa izvršenje rješenja. U svakom slučaju, tijekom ispitivanja
okrivljenika a i drugih radnji u postupku u kojima sudjeluje gluhi ili nijemi
okrivljenik, mora biti nazočan tumač.
(4) Ako je postupljeno protivno stavku 2. i 3. ovoga članka, na iskazu
okrivljenika ne može se utemeljiti osuđujuća presuda.
Ispitivanje svjedoka i vještaka
Članak 173.
(1) Pri ispitivanju svjedoka i vještaka u prekršajnom postupku primjenjivat će
se smisleno odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje
svjedoka i vještaka, osim ako ovim Zakonom nije što drukčije određeno (članak
166. stavak 2., članak 167. stavak 7. i članak 168. stavak 2.).
(2) Svjedoka i vještaka koji ne boravi i nema prebivalište na području suda koji
vodi postupak može se i zamolbenim putem ispitati pred sudom gdje svjedok ili
vještak boravi ili ima prebivalište.
Pretraga, privremeno oduzimanje predmeta, prepoznavanje, očevid i vještačenja
Članak 174.
Pri obavljanju pretrage stana i drugih prostora, prijevoznih sredstava, prtljage i osoba, privremenom oduzimanju predmeta, obustavi izvršenja financijske transakcije, prepoznavanju, očevidu i određivanju vještačenja u prekršajnom postupku pa i prije njegova pokretanja (članak 159.) primijenjivat će se, primjereno prekršajnom postupku, smisleno odredbe koje o tome važe u Zakonu o kaznenom postupku.
Isprave i tehničke snimke
Članak 175.
Zapisnici o pretrazi, privremenom oduzimanju predmeta, prepoznavanju, očevidu, vještačenju, isprave, knjige, spisi i druga pismena kao i tehničke snimke koje služe za utvrđivanje činjenica pročitat će se ili pregledati na glavnoj raspravi.
Izmjena, proširenje i podnošenje novog optužnog prijedloga
Članak 176.
(1) Ako u tijeku glavne rasprave izvedeni dokazi pokazuju drukčije činjenično
stanje nego je izloženo u optužnom prijedlogu, nazočni tužitelj može do
završetka dokaznog postupka usmeno izmijeniti (promijeniti, suziti ili
proširiti) ili podnijeti novi optužni prijedlog. Novi ili izmijenjeni optužni
prijedlog može se odnositi samo na događaj koji je predmet optužbe, odnosno na s
njim usko povezani događaj. Ako je riječ o manjoj izmjeni u činjeničnom opisu
djela ili njegovoj drukčijoj pravnoj kvalifikaciji, izmjena optužnog prijedloga
može se učinit usmeno na zapisnik.
(2) Sud može dopustiti prekid glavne rasprave radi pripremanja izmijenjenog ili
novog optužnog prijedloga i za to odredit će rok koji ne može biti dulji od osam
dana. Tako izmijenjeni optužni prijedlog dostavit će se okrivljeniku. Ako
tužitelj ne izmijeni optužni prijedlog ili ne podnese novi u zadanom roku,
postupak će se nastaviti prema postojećem optužnom prijedlogu.
(3) Okrivljeniku će se u svakom slučaju pružiti mogućnost usmenog ili pisanog
očitovanja o izmijenjenom ili novom optužnom prijedlogu.
Završetak dokaznog postupka
Članak 177.
Nakon što stranke i sudionici u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.), nazočni na glavnoj raspravi iscrpe dokazne prijedloge ili sudac odbije prijedloge za daljnjim izvođenjem dokaza i ustanovi da nema potrebe za izvođenjem još nekih dokaza, objavit će da je dokazni postupak završen.
Završni govor stranaka i završetak glavne rasprave
Članak 178.
(1) Nakon završenog dokaznog postupka sudac daje riječ strankama, oštećeniku i
branitelju ako su nazočni na raspravi. Prvi govori tužitelj, zatim oštećenik,
branitelj i potom okrivljenik. Sud može dopustiti da se tužitelj i oštećenik
osvrnu na završni govor okrivljenika i/ili njegova branitelja, ali nakon toga
mora omogućiti odgovor okrivljenika i/ili njegova branitelja.
(2) Ako sudac nakon završnih govora iz stavka 1. ovoga članka ne utvrdi da treba
izvesti još neke dokaze objavit će da je glavna rasprava završena i povući se
radi donošenja presude.
Glava dvadesetčetvrta (XXIV.)
PRESUDA
Donošenje i objava presude
Članak 179.
(1) Ako sudac utvrdi da ne treba nastaviti glavnu raspravu radi dopune postupka
ili razjašnjenja pojedinih pitanja, odmah će donijeti presudu, koju će priopćiti
nazočnim strankama i sudionicima u postupku. Ako u složenijim predmetima sud ne
može nakon završetka glavne rasprave istog dana donijeti presudu, odgodit će
njezino donošenje i objavu za tri dana. O mjestu i vremenu priopćavanja presude
izvijestit će se nazočne stranke i sudionici. U svakom slučaju, izreka presude
unosi se u zapisnik o glavnoj raspravi i izvornik je presude. Ako je doneseno i
rješenje o zadržavanju i ono se unosi o zapisnik o glavnoj raspravi.
(2) Presuda se donosi i javno objavljuje u ime Republike Hrvatske.
(3) Presuda se može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni
prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi
izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga.
(4) Sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela.
(5) Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na
glavnoj raspravi, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim
dokazima te će na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica
dokazana.
(6) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, ovjerovljeni prijepis presude s
obrazloženjem dostavlja se strankama i drugim osobama koje imaju pravo žalbe.
(7) Svatko tko, sukladno ovom Zakonu, ima pravo žalbe protiv presude može se
odreći toga prava nakon što mu je usmeno priopćena odnosno dostavljena presuda
protiv koje ima pravo na žalbu, a može i odustati od već podnesene žalbe.
Okrivljenik može odustati od podnesene žalbe koju je u njegovu korist podnijela
za to ovlaštena osoba (članak 192. stavak 2.). Ako se okrivljenik odrekao prava
na žalbu, žalbu ne mogu podnijeti osobe koje su ovlaštene žalbu podnijeti u
njegovu korist.
(8) Odricanje od prava na podnošenje žalbe, odnosno odustajanje od već podnesene
žalbe je neopozivo.
(9) Ako su se, sukladno stavku 7. ovoga članka, nakon objave presude tužitelj i
okrivljenik odrekli prava na podnošenje žalbe, sud nije dužan pisati
obrazloženje presude. Ovjerovljeni prijepis presude (izreka) dostavit će im se
ako to posebno zahtijevaju.
Vrste presuda
Članak 180.
(1) Presudom se optužba odbija ili se okrivljenik oslobađa optužbe ili se
proglašava krivim.
(2) Ako optužni prijedlog obuhvaća više prekršaja, u presudi će se izreći je li
se i za koji prekršaj optužba odbija, ili se okrivljenik oslobađa optužbe ili se
proglašava krivim.
Presuda kojom se optužba odbija
Članak 181.
Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći:
1. ako za suđenje nije stvarno nadležan,
2. ako je postupak vođen bez optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja,
3. ako je tužitelj tijekom glavne rasprave odustao od optužnog prijedloga,
4. ako je okrivljenik za isti prekršaj već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe
ili je postupak protiv njega pravomoćno obustavljen a ne radi se o rješenju o
obustavi postupka iz članka 213. ovoga Zakona.
5. ako se prekršajni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge
okolnosti koje isključuju prekršajni progon.
Presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe
Članak 182.
Presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe sud će izreći:
1. ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj,
2. ako ima okolnosti koje isključuju krivnju,
3. ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.
Presuda kojom se okrivljenik proglašava krivim
Članak 183.
(1) U presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći:
1. za koje djelo se proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje
čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena ovoga Zakona i propisa
kojim je prekršaj propisan,
2. naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan,
3. koja se kazna izriče ili druga mjera primjenjuje ili se prema odredbama ovoga
Zakona oslobađa od kazne,
4. koja se zaštitna mjera primjenjuje i oduzima li se imovinska korist,
5. odluku o uračunavanju zadržavanja i svakom lišenju slobode,
6. odluku o troškovima prekršajnog postupka te imovinskopravnom zahtjevu.
(2) Ako je okrivljeniku izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok
njezina plaćanja.
Izrada i dostava pisane presude
Članak 184.
(1) Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku mjesec dana nakon
objave.
(2) Presudu potpisuju sudac i zapisničar.
(3) Ovjerovljeni prijepis presude dostavlja se strankama i sudionicima u
postupku, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije (članak 146. stavak 3. i
179. stavak 9.), a okrivljeniku, oštećeniku tužitelju i oštećeniku ako ima pravo
žalbe, dostavit će se i uputa o pravu na žalbu.
(4) Pravomoćna presuda oštećeniku će se dostaviti na njegov zahtjev. U postupku
za prekršaj nasilja u obitelji, presuda će se uvijek dostaviti i oštećeniku.
Sadržaj presude
Članak 185.
(1) Pisana presuda mora u potpunosti odgovarati presudi koja je objavljena.
(2) Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje, osim ako ovim Zakonom nije
određeno drukčije.
(3) Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Republika Hrvatske,
naziv suda, ime i prezime suca i zapisničara, ime i prezime okrivljenika odnosno
naziv okrivljene pravne osobe i s njom izjednačenog subjekta, prekršaj za koji
se tereti optužnim prijedlogom i je li bio nazočan glavnoj raspravi, dan glavne
rasprave i je li bila javna, naznaku tužitelja, ime branitelja, zakonskog
zastupnika i opunomoćenika koji su bili nazočni na glavnoj raspravi te dan
objave presude.
(4) Izreka presude sadrži: osobne podatke okrivljenika, odluku kojom se
okrivljenik proglašava krivim za prekršaj za koji je optužen ili kojom se
oslobađa od optužbe za to djelo ili kojom se optužba odbija.
(5) Ako je okrivljenik proglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti potrebne
podatke navedene u članku 183. ovoga Zakona, a ako je oslobođen optužbe ili je
optužba odbijena, izreka presude mora obuhvatiti opis djela za koje je optužen i
odluku o troškovima prekršajnog postupka te o imovinskopravnom zahtjevu ako je
bio postavljen.
(6) U slučaju stjecaja prekršaja sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene
za svaki pojedini prekršaj, a nakon toga kaznu koja je izrečena za sve prekršaje
u stjecaju.
(7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude
tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih
razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih
dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u
postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima
vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li
prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i
posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.
(8) Ako je okrivljeniku izrečena kazna, u obrazloženju će se kratko navesti
okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebno će dati
razloge za ublažavanje kazne, ili izricanje strože propisane kazne, ili
oslobođenje od kazne, ili primjenu mjere upozorenja, za primjenu zaštitne mjere
i oduzimanje imovinske koristi. Za izrečenu novčanu kaznu treba izložiti osobne
i imovinske prilike okrivljenika.
(9) Ako se okrivljenik oslobađa optužbe, u obrazloženju će se navesti iz kojih
se razloga navedenih u članku 183. stavku 2. ovoga Zakona to čini.
(10) U obrazloženju presude kojom se optužba odbija sud se neće upuštati u
ocjenu glavne stvari, nego će se ograničiti samo na razloge za odbijanje
optužbe.
Ispravak presude
Članak 186.
(1) Pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške u pisanju i
računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti napisane presude i druge odluke s
izvornikom ispravit će, posebnim rješenjem, sudac na zahtjev stranaka ili po
službenoj dužnosti.
(2) Ako postoji nesuglasje između napisane presude i druge odluke i njezina
izvornika glede podataka iz članka 183. stavka 1. točke 1.do 4. i točke 6. ovoga
Zakona, rješenje o ispravku dostavit će se onima kojima je prije toga
dostavljena presuda ili druga odluka.
(3) Drugostupanjska presuda može se ispraviti samo zbog očitih pogrešaka u
imenima i brojevima te drugih očitih pogrešaka u pisanju i računanju, a
otpravljena presuda i njezin ispravak proizvodi pravni učinak prema strankama i
trećim osobama.
(4) Ako se ispravkom mijenja pravni položaj okrivljenika, rješenje o ispravku
presude ili druge odluke dostavit će se svim kojima je presuda ili druga odluka
dostavljena i koji imaju pravo žalbe ili drugog pravnog sredstva. U tom slučaju
ovlaštenicima prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo teče novi rok za
podnošenje žalbe ili drugog pravnog sredstva.
Glava dvadesetpeta (XXV.)
PREKRŠAJNI POSTUPAK PRED TIJELIMA DRŽAVNE UPRAVE
Primjena propisa o vođenju postupka
Članak 187.
Tijela državne uprave stvarno nadležna za vođenje prvostupanjskog prekršajnog postupka vode postupak prema postupovnim odredbama ovoga Zakona koje se odnose na prekršajne sudove, osim ako odredbama ove glave nije nešto drukčije propisano.
Pokretanje prekršajnog postupka
Članak 188.
Tijela državne uprave vode prekršajni postupak po službenoj dužnosti, ili na temelju optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja.
Vođenje postupka
Članak 189.
(1) U tijelu državne uprave prekršajni postupak provodi, odluku o prekršaju i
druge odluke donosi voditelj postupka pojedinac, osim ako zakonom nije određeno
da postupak provodi vijeće.
(2) Vijeće iz stavka 1. ovoga članka može ovlastiti člana vijeća za vođenje
postupka i donošenje odluka tijekom postupka, osim donošenja odluke o prekršaju.
(3) Za voditelja postupka i predsjednika vijeća može se imenovati osoba koja je
diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom.
(4) Imenovanje iz stavka 3. ovoga članka obavlja se prema ustrojstvenom zakonu
za nadležno tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.
(5) Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka ne odnose se na tijela državne uprave
koja prilikom provođenja nadzora izdaju prekršajni nalog (ne vode prekršajni
postupak).
(6) Kada je u ovom Zakonu određeno da odluku u tijeku postupka donosi
predsjednik nadležnog prekršajnog suda, odnosno Visokog prekršajnog suda
Republike Hrvatske ili Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u tijelu
državne uprave koje vodi prekršajni postupak istu odluku donosi čelnik nadležnog
tijela državne uprave, odnosno ministar nadležan za to tijelo državne uprave.
(7) Ako se u prekršajnom postupku pred tijelom državne uprave steknu uvjeti za
određivanje, odnosno produljenje zadržavanja okrivljenika prema uvjetima članka
135. i 136. ovoga Zakona, tijelo državne uprave će o tome zatražiti donošenje
odluke od nadležnog prekršajnog suda. Tijelo državne uprave može radi donošenja
odluke o tome narediti dovođenje okrivljenika tome sudu.
Odluka o prekršaju
Članak 190.
(1) Tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, rješenjem o prekršaju
obustavlja prekršajni postupak ili okrivljenika proglašava krivim.
(2) U slučajevima iz članka 181. i 182. ovoga Zakona, protiv okrivljenika se
rješenjem o prekršaju obustavlja prekršajni postupak.
(3) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, rješenje o prekršaju kojim se
okrivljenik proglašava krivim ima odgovarajuće sadržaj prema članku 183. ovoga
Zakona.
(4) U uvodu rješenja o prekršaju naznačuje se Republika Hrvatska.
(5) Ako je rješenjem o prekršaju okrivljeniku izrečena novčana kazna, u rješenju
će se odrediti rok njezina plaćanja.
Glava dvadesetšesta (XXVI.)
REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI
1. ŽALBA PROTIV PRESUDE PRVOSTUPANJSKOG SUDA
Opće odredbe
Članak 191.
(1) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, protiv presude prvostupanjskog suda
ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave
prijepisa presude.
(2) Ako je presuda dostavljena i okrivljeniku i njegovu branitelju ali u
različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana.
(3) Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude.
(4) Odredbe o žalbi protiv presude prvostupanjskog suda smisleno će se
primijeniti na žalbu protiv rješenja o prekršaju prvostupanjskog tijela državne
uprave (članak 190.).
Ovlaštenici prava na žalbu
Članak 192.
(1) Žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i
oštećenik.
(2) U korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni
drug, srodnik u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik,
brat, sestra i udomljenik. Žalbeni rok i u tom slučaju teče prema članku 191.
stavku 1. ovoga Zakona.
(3) Tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika.
(4) Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog
postupka.
(5) Žalbu može podnijeti i onaj kome je oduzeta imovinska korist pribavljena
prekršajem.
(6) Branitelj okrivljenika i osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu podnijeti
žalbu i bez posebne ovlasti okrivljenika, ali ne i protiv njegove volje.
Sadržaj žalbe
Članak 193.
(1) Žalba treba sadržavati:
1. oznaku presude protiv koje se podnosi,
2. osnove za pobijanje presude,
3. obrazloženje žalbe,
4. prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači,
5. Ime i prezime podnositelja žalbe i njegov potpis
(2) Sud će odbaciti žalbu za koju ne može utvrditi na koju se presudu odnosi ili
tko je podnositelj.
(3) Ako žalba ne sadrži potpis podnositelja, pozvat će se podnositelj da je
potpiše u roku od 8 dana, a ako to ne učini, žalba će se odbaciti.
(4) Žalbu koja ne sadrži druge podatke iz stavka 1. ovoga članka sud će uzeti u
razmatranje.
(5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice
i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj
žalbe za njih nije znao.
Osnove zbog kojih se presuda može pobijati
Članak 194.
Presuda se može pobijati zbog:
1. bitne povrede odredaba prekršajnog postupka,
2. povrede materijalnog prekršajnog prava,
3. pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
4. odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi,
troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
Bitne povrede odredaba prekršajnog postupka
Članak 195.
(1) Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji:
1. ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude
sudjelovao sudac koji nije sudjelovao u vođenju postupka odnosno na glavnoj
raspravi, osim ako je raspravu ili postupak sukladno zakonu vodio sudački
savjetnik, ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja,
2. ako je na glavnoj raspravi odnosno u vođenju postupka sudjelovao sudac koji
se morao izuzeti (članak 104. stavak 1.),
3. ako je održana glavna rasprava ili postupak proveden bez sudjelovanja
stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama ovoga Zakona,
4. ako je okrivljeniku, branitelju, oštećeniku tužitelju protivno njegovu
zahtjevu uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem
jeziku prati tijek rasprave,
5. ako je protivno Zakonu donesena odluka o isključenju javnosti s glavne
rasprave,
6. ako je sud povrijedio propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li
optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja ili je optužni prijedlog prekoračen,
7. ako je odluku donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u
toj stvari ili ako je sud nepravilno presudom obustavio prekršajni postupak zbog
stvarne nenadležnosti,
8. ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,
9. ako je presudom povrijeđena odredba članka 202. stavka 4. ovoga Zakona,
10. ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. ovoga Zakona,
11. ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima
presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o
odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri
proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između
onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o
iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
(2) Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri
pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno
tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno
primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi
odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.
Povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava
Članak 196.
Povreda materijalnog prekršajnog prava postoji ako je zakon ili na njemu
utemeljen propis povrijeđen u pitanju:
1. je li djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak prekršaj,
2. ima li okolnosti koje isključuju krivnju,
3. ima li okolnosti koje isključuju prekršajni progon a osobito je li nastupila
zastara prekršajnog progona ili je stvar već pravomoćno presuđena,
4. je li glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne
može primijeniti,
5. je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili opomeni odnosno odlukom o zaštitnoj
mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po
zakonu,
6. jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju uhićenja, zadržavanja i izdržane
kazne.
Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
Članak 197.
(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog
stanja.
(2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu
činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim
dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost
utvrđenja odlučne činjenice.
(3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako kakva odlučna činjenica
nije utvrđena.
Odluka o prekršajnopravnim sankcijama i drugim pitanjima
Članak 198.
(1) Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i opomeni kad
tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast (članak 196. točka 5.), ali sud
nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna
bude veća ili manja, i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio
odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, o uvjetnoj osudi ili
opomeni iako su za to postojali zakonski uvjeti.
(2) Odluka o zaštitnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati
ako ne postoji povreda zakona iz članka 196. točke 5. ovoga Zakona, ali je sud
nepravilno donio tu odluku ili nije izrekao zaštitnu mjeru, odnosno oduzimanje
imovinske koristi iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga
može se pobijati odluka o troškovima prekršajnog postupka.
(3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu može se pobijati kad je sud o tom pitanju
donio odluku protivno zakonu ili ako je ta odluka neosnovana.
Postupak o žalbi
Članak 199.
(1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom
broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.
(2) Nepravodobnu i nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac prvostupanjskog
suda.
(3) Pravo žalbe protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ima onaj kome je žalba
odbačena.
Dostava žalbe sa spisima drugostupanjskom sudu
Članak 200.
(1) Kad spisi povodom žalbe stignu drugostupanjskom sudu, ako se radi o
prekršajnom postupku koji se vodi na zahtjev državnog odvjetnika, dostavit će se
spis nadležnomu državnom odvjetniku, koji ih je dužan razgledati i bez odgode
vratiti sudu.
(2) Nakon što spis stigne u drugostupanjski sud, dodijelit će se sucu
izvjestitelju. On može od prvostupanjskog suda pribaviti izvješće o povredama
odredbi prekršajnog postupka i materijalnog prekršajnog prava, te na
odgovarajući način provjeriti navode žalbe, pribaviti potrebna izvješća i spise.
(3) Ako sudac izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili dijelovi
zapisnika predviđeni u članku 121. stavku 1. ovoga Zakona, donijet će rješenje o
njihovu izdvajanju u poseban zatvoreni omot i ostavit u spisu.
Sjednica vijeća
Članak 201.
(1) Nakon što je sudac izvjestitelj postupio prema članku 200. ovoga Zakona i
pripremio izvješće o predmetu, odredit će se vrijeme i mjesto održavanja
sjednice vijeća.
(2) Ako se radi o žalbi na presudu kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora,
o sjednici vijeća izvijestit će se onaj okrivljenik i njegov branitelj (ako ga
ima), koji je u roku predviđenom za žalbu zahtijevao da bude izviješten o
sjednici, a ako se postupak vodi na zahtjev državnog odvjetnika o sjednici
vijeća izvijestit će se i državni odvjetnik. Sudac izvjestitelj ili vijeće može,
u ovom slučaju, odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste okrivljenik i njegov
branitelj i kad nije zahtijevao da se izvijesti o sjednici vijeća, ako bi
njihova nazočnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
(3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka okrivljenik u zadržavanju,
pritvoru ili na izdržavanju kazne, osigurat će se njegova nazočnost na sjednici
vijeća samo ako sudac izvjestitelj ili vijeće smatraju to svrhovitim.
(4) Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. Vijeće
može od stranaka koje su nazočne na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u
svezi sa žalbenim navodima. Stranke mogu predložiti da se radi dopune izvješća
pročitaju pojedini spisi i mogu, uz dopuštenje predsjednika vijeća, dati
potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, ne ponavljajući ono što je
sadržano u izvješću.
(5) Sjednica se može održati i u odsutnosti stranaka koje su o njoj bile uredno
izviještene. Ako okrivljenik nije obaviješten za to što nije izvijestio sud o
promjeni boravišta ili stana, može se održati sjednica vijeća iako on o sjednici
nije bio izviješten.
(6) Zapisnik o sjednici vijeća održanoj prema stavku 2. ovoga članka,
priključuje se spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.
Granice ispitivanja prvostupanjske presude i neka ograničenja
Članak 202.
(1) Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom
i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi. U dijelu u kojemu po
žalbi ispituje presudu, sud po službenoj dužnosti ispituje i jesu li presudom na
štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u
postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
(2) U povodu žalbe tužitelja može se prvostupanjska presuda ukinuti ili
preinačiti i u korist okrivljenika.
(3) Na povredu iz članka 195. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona žalitelj se može
pozvati u žalbi samo ako tu povredu nije mogao iznijeti u tijeku glavne rasprave
ili postupka, ili je iznio, ali ju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.
(4) Ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba, presuda se ne smije
izmijeniti na njegovu štetu.
(5) U korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi
i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.
(6) Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog
kojih je donio odluku u korist okrivljenika od koristi i za kojeg od
suokrivljenika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit
će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji, osim ako se protiv
žalitelja presudom odbija optužba zbog nastupanja zastare prekršajnog progona.
Odluke drugostupanjskog suda o žalbi
Članak 203.
(1) Drugostupanjski sud može u sjednici vijeća rješenjem odbaciti žalbu kao
nepravodobnu ili nedopuštenu, ili presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i
potvrditi prvostupanjsku presudu, ili rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i
dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ili presudom
preinačiti prvostupanjsku presudu.
(2) O svim žalbama protiv iste presude drugostupanjski sud odlučuje jednom
odlukom.
Odbacivanje žalbe
Članak 204.
(1) Žalba će se odbaciti rješenjem kao nepravodobna ako se utvrdi da je
podnesena nakon zakonskog roka.
(2) Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se:
1. utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe,
2. utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja se odrekla prava na podnošenje žalbe
ili se prema ovome Zakonu smatra da se odrekla tog prava,
3. utvrdi da je podnositelj odustao od podnesene žalbe ili se prema ovome Zakonu
smatra da je odustao od podnesene žalbe,
4. utvrdi da žalba po zakonu nije dopuštena.
Odbijanje žalbe
Članak 205.
Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Ukidanje prvostupanjske presude
Članak 206.
(1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu osnovanom, rješenjem ukinuti
prvostupanjsku presudu i dostaviti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da
postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, osim slučajeva iz članka
207. stavka 1. ovoga Zakona, ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti novu glavnu raspravu ili postupak
pred prvostupanjskim sudom.
(2) Drugostupanjski sud može naložiti da se nova glavna rasprava odnosno
postupak pred prvostupanjskim sudom održi pred drugim sucem.
(3) Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu
ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.
Preinačavanje prvostupanjske presude
Članak 207.
Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrđeno činjenično stanje iz izreke prvostupanjske presude prihvati pravilnim i potpuno utvrđenim i da se s obzirom na to utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povreda iz članka 195. stavka 1. točke 6. i 9. ovoga Zakona.
Obrazloženje drugostupanjske presude i rješenja
Članak 208.
(1) U obrazloženju presude, odnosno rješenja drugostupanjski sud treba u bitnome
ocijeniti žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir.
(2) Kad se prvostupanjsko presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog
postupka, u obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se
povrede sastoje.
(3) Kad se prvostupanjsko presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga
činjeničnog stanja, navest će se u čemu su nedostaci u utvrđivanju činjeničnog
stanja, posebice u odlučivanju o prijedlozima stranaka da se pribave i izvedu
pojedini dokazi, odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni za donošenje
pravilne odluke.
Dostavljanje spisa prvostupanjskom sudu
Članak 209.
(1) Drugostupanjski će sud vratiti sve spise prvostupanjskom sudu s dovoljnim
brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke radi predaje strankama i drugim
zainteresiranim osobama.
(2) Ako je okrivljenik u zadržavanju, drugostupanjski je sud dužan svoju odluku
sa spisima dostaviti prvostupanjskom sudu žurno.
Ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskog suda
Članak 210.
(1) Prvostupanjski sud kojem je predmet dostavljen na ponovno suđenje uzet će za
osnovu prijašnji optužni prijedlog. Ako je prvostupanjska presuda djelomično
ukinuta, taj će sud za osnovu uzeti samo onaj dio optužnog prijedloga koji se
odnosi na ukinuti dio presude.
(2) Na novoj glavnoj raspravi odnosno u postupku stranke mogu isticati nove
činjenice i iznositi nove dokaze.
(3) Prvostupanjski je sud dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva
sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci.
(4) Pri izricanju nove presude prvostupanjski je sud vezan zabranom iz članka
202. stavka 4. ovoga Zakona.
2. ŽALBA PROTIV RJEŠENJA I PRAVNO SREDSTVO PROTIV NAREDBE
Žalba protiv rješenja
Članak 211.
(1) Protiv rješenja prvostupanjskog suda donesenog prije, u tijeku i nakon
provedenog postupka stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu uvijek
podnijeti žalbu kad ovim Zakonom nije propisano da žalba nije dopuštena. Žalba
se podnosi sudu koji je donio rješenje u roku tri dana od dana dostave rješenja,
osim ako ovim Zakonom nije određen drugi rok. Žalba odgađa izvršenje rješenja
osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješavajući o žalbi, drugostupanjski sud može rješenjem odbaciti žalbu kao
nepravodobnu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili prihvatiti
žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet dostaviti
prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
(3) Na postupak o žalbi protiv rješenja će se odgovarajuće primijenjivati
odredbe članka 179. stavka 7. i 8., članka 191., članka 193. do 199. i članka
202. stavka 6. ovoga Zakona.
Pravno sredstvo protiv naredbe
Članak 212.
Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, protiv naredbe nije dopuštena žalba ili drugo pravno sredstvo.
Glava dvadesetsedma (XXVII.)
IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1. OBNOVA PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Obnova prekršajnog postupka na štetu okrivljenika
Članak 213.
(1) Prekršajni se postupak može ponovno provesti na zahtjev ovlaštenog tužitelja
ako je:
1. optužni prijedlog pravomoćno odbačen zato što nije bilo ovlaštenog tužitelja,
2. optužni prijedlog pravomoćno odbačen iz razloga predviđenog člankom 239.
stavkom 6. ovoga Zakona,
3. prekršajni postupak pravomoćno obustavljen jer nije bilo ovlaštenog
tužitelja,
4. optužba pravomoćno odbijena jer nije bilo ovlaštenog tužitelja.
(2) Prekršajni se postupak može ponovno provesti, na temelju ispravljenog ili
dopunjenog optužnog prijedloga, ako je pravomoćnim rješenjem odbačen optužni
prijedlog zbog neurednosti ili nepotpunosti.
(3) Ako je pravomoćnom presudom odbijena optužba zbog toga što je okrivljenik
nakon počinjenog prekršaja obolio od kakve trajne duševne bolesti, postupak će
se na zahtjev ovlaštenog tužitelja nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih je
donesena navedena odluka.
(4) Ako ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona
nije u propisanom roku pokrenuo prekršajni postupak ili je tijekom postupka
odustao od optužnog prijedloga i stoga je pravomoćnom presudom odbijena optužba,
a oštećenik nije pokrenuo postupak, prekršajni se postupak može obnoviti ako se
dokaže da postupak nije pokrenut odnosno do odustanka od optužnog prijedloga je
došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja odgovorne osobe za to u
tijelu ovlaštenog tužitelja. Glede dokazivanja kaznenog djela primijenit će se
odredba članka 214. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, rokovi zastare teku od dana kada su se
stekli uvjeti za ponovno pokretanje prekršajnog postupka.
Obnova prekršajnog postupka u korist osuđenika
Članak 214.
(1) Prekršajni se postupak završen pravomoćnom presudom ili drugom odlukom o
prekršaju može obnoviti u korist osuđenika:
1. ako se dokaže da je presuda ili druga odluka utemeljena na lažnoj ispravi ili
na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača,
2. ako se dokaže da je do presude ili druge odluke došlo zbog kaznenog djela
odgovorne osobe tužitelja ili suca,
3. ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe
ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika
koji je bio osuđen ili njegovu osudu po blažem propisu,
4. ako je osuđenik za isto djelo više puta osuđen ili ako je više osuđenika
osuđeno zbog istog djela koje je mogao počiniti samo jedan osuđenik ili neki od
njih.
(2) U slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka mora se pravomoćnom
presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za dotična kaznena
djela. Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle
ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, činjenice iz stavka 1.
točke 1. i 2. ovoga članka mogu se utvrditi i drugim dokazima.
Ovlaštenici za podnošenje zahtjeva, podnošenje i odlučivanje o zahtjevu
Članak 215.
(1) Zahtjev za obnovu prekršajnog postupka mogu podnijeti stranke, a nakon smrti
osuđenika i osobe iz članka 192. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Zahtjev se može podnijeti i nakon što je prekršajnopravna sankcija izvršena
i bez obzira na zastaru.
(3) Zahtjev se podnosi prekršajnom sudu koji je sudio u prijašnjem postupku,
koji i odlučuje o zahtjevu.
(4) U zahtjevu se mora navesti po kojoj zakonskoj osnovi se traži obnova i kojim
se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev temelji. Ako zahtjev ne
sadrži te podatke, sud će postupiti sukladno članku 117. stavku 4. ovoga Zakona.
(5) U rješavanju o zahtjevu ne može sudjelovati sudac koji je sudjelovao u
donošenju prijašnje odluke.
(6) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako utvrdi:
1. da zahtjev ne sadrži podatke iz stavka 4. ovoga članka,
2. na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka da je zahtjev podnijela
neovlaštena osoba,
3. da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka,
4. da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u
prijašnjem zahtjevu za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem
suda,
5. da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti
obnova.
(7) Ako sud ne odbaci zahtjev prema stavku 6. ovoga članka, dostavit će prijepis
zahtjeva protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na
zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje
odgovora, sudac će izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u
zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.
(8) Nakon provedenih izvida sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu
postupka tako što će zahtjev prihvatiti i dopustiti obnovu prekršajnog postupka
ili će zahtjev odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove
prekršajnog postupka.
(9) Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je dopustio obnovu postoje i za kojeg
suokrivljenika koji nije podnio zahtjev, postupit će po službenoj dužnosti kao
da takav zahtjev postoji.
Novi postupak
Članak 216.
(1) Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova
prekršajnog postupka važe iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku
sud nije vezan za rješenja donesena u prijašnjem postupku.
(2) Ako se novi postupak obustavi do početka glavne rasprave, sud će rješenjem o
obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu.
(3) Kad sud u novom postupku donese presudu, izreći će da se prijašnja presuda
djelomično ili u cijelosti stavlja izvan snage ili da se ostavlja na snazi. U
kaznu koju odredi novom presudom sud će okrivljeniku uračunati izdržanu kaznu, a
ako je obnova određena samo za neko od djela za koja je osuđenik bio osuđen, sud
će izreći novu jedinstvenu kaznu prema odredbama članka 39. ovoga Zakona.
(4) Sud je u novom postupku uvijek vezan zabranom propisanom u članku 202.
stavku 4. ovoga Zakona.
2. ZAHTJEV ZA IZVANREDNO UBLAŽAVANJE KAZNE
Dopustivost zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne
Članak 217.
(1) Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon
pravomoćnosti odluke o prekršaju kojom je osuđeniku izrečena kazna zatvora ili
novčana kazna u iznosu većem od deset tisuća kuna za fizičku osobu, iznosu većem
od trideset tisuća kuna za okrivljenika fizičku osobu obrtnika i osobu koja se
bavi drugom samostalnom djelatnošću i iznosu većem od pedeset tisuća kuna za
pravnu osobu pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala odluka o prekršaju
ili sud za njih nije znao, i ako su postojale, a one bi očito dovele do blaže
osude.
(2) Ne može se podnijeti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nakon što je
kazna izvršena.
Podnošenje i ovlaštenici za podnošenje zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne
Članak 218.
(1) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi se prekršajnom sudu koji je
donio u prvom stupnju odluku o prekršaju.
(2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu podnijeti osuđenik i njegovi
srodnici koji su ovlašteni podnijeti žalbu protiv presude u njegovu korist.
(3) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne, osim
ako u slučaju kazne zatvora sudac prvostupanjskog suda iz opravdanih razloga ne
naloži drukčije.
(4) Podneseni zahtjev prvostupanjski sud bez odgode zajedno sa spisom predmeta
dostavlja Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.
Odlučivanje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne
Članak 219.
(1) O zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne odlučuje Visoki prekršajni sud
Republike Hrvatske.
(2) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske će zahtjev odbaciti ako je
nedopušten, odnosno odbiti ako ustanovi da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za
izvanredno ublažavanje kazne. Ako zahtjev prihvati, sud će rješenjem preinačiti
pravomoćnu odluku o prekršaju glede odluke o kazni.
(3) Rješenje kojim je prihvatio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, sud će
opozvati ako se dokaže da se rješenje temelji na lažnoj ispravi ili na lažnom
iskazu svjedoka ili vještaka
3. ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI
Zahtjev za zaštitu zakonitosti i primjena Zakona o kaznenom postupku
Članak 220.
(1) Protiv pravomoćnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je
prethodio tim pravomoćnim odlukama državni odvjetnik Republike Hrvatske može
podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon.
(2) Odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na podizanje zahtjeva za
zaštitu zakonitosti i odlučivanje o njemu na odgovarajući će se način
primijenjivati na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku.
(3) Državni odvjetnik ne mora podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra
da je povrijeđen zakon, ali da povreda zakona nije utjecala na pravilnost odluke
i da se ne radi o pravnom pitanju važnom za jedinstvenost sudske prakse ili
zaštitu ljudskih prava.
TREĆI DIOPOSEBNI POSTUPCI I OSTALE ODREDBE
Glava dvadesetosma (XXVIII.)
ŽURNI POSTUPAK
Uvjeti za vođenje žurnog postupka
Članak 221.
(1) Žurni se prekršajni postupak vodi:
1. za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 10.000,00
za fizičku osobu, novčana kazna do 30.000,00 kuna za pravnu osobu i do 10.000,00
kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
2. protiv maloljetnog počinitelja prekršaja,
3. protiv uhićenika (članak 134. stavak 4.),
4. protiv okrivljenika kojem je određeno zadržavanje (članak 135. stavak 1.),
5. protiv okrivljenika koji nema stalno prebivalište ili boravak u Republici
Hrvatskoj,
6. po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, zbog poricanja prekršaja.
(2) Žurni se postupak može na prijedlog tužitelja provesti i za prekršaje kod
kojih je propisana kazna veća od one navedene u stavku 1. točki 1. ovoga članka,
ali u tom slučaju prekršajni sud ne može izreći veću kaznu od one predviđene u
stavku 1. točki 1. ovoga članka.
(3) Prekršajni postupak započet kao žurni provest će se i pravomoćno dovršit kao
žurni postupak bez obzira da li i dalje postoje uvjeti za vođenje žurnog
postupka iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Ako se istodobno vodi postupak protiv pravne osobe i odgovorne osobe u
pravnoj osobi, žurni će se postupak provesti samo ako za vođenje žurnog postupka
postoje uvjeti predviđeni stavkom 1. točkom 1. ovoga članka i za pravnu osobu i
za odgovornu osmobu u pravnoj osobi. Ako se protiv odgovorne osobe treba
provesti žurni postupak na temelju stavka 1. točke 3. – 5. ovoga članka, žurni
će se postupak provesti i protiv pravne i protiv odgovorne osobe.
(5) Ako se istodobno vodi postupak protiv više okrivljenika žurni će se postupak
provesti ako u odnosu na sve okrivljenike, odnosno na sve prekršaje, postoje
uvjeti za vođenje žurnog postupka prema stavku 1. točki 1. ovoga članka. Ako se
protiv nekog od okrivljenika treba provesti žurni postupak na temelju stavka 1.
točke 3. – 5. ovoga članka, žurni će se postupak provesti protiv svih
okrivljenika.
(6) Ako se istodobno vodi postupak protiv punoljetnog i maloljetnog počinitelja
prekršaja uvijek će se provesti žurni postupak.
(7) Ako se vodi postupak protiv okrivljenika koji je neki prekršaj počinio kao
maloljetnik a neki kao punoljetna osoba provest će se žurni postupak.
Vođenje žurnog postupka i primjena ostalih odredbi ovoga Zakona
Članak 222.
(1) U vođenju žurnog prekršajnog postupka odgovarajuće se primjenjuju odredbe
ovoga Zakona, osim ako odredbama ove glave nije što drukčije određeno.
(2) U vođenju žurnog prekršajnog postupka provest će se pojedine radnje sukladno
ovome Zakonu pri čemu se ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o glavnoj raspravi,
njezinom zakazivanju i vođenju.
(3) Sud sukladno odredbama ovoga Zakona poziva okrivljenika, svjedoke, vještaka
i ostale radi ispitivanja te kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu
ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno donosi odluku o prekršaju.
(4) Tijekom postupka tužitelj i drugi sudionici u postupku mogu sudjelovati u
postupku na način predviđen ovim Zakonom.
Glava dvadesetdeveta (XXIX.)
POSTUPAK PREMA MALOLJETNIM POČINITELJIMA PREKRŠAJA
Opće odredbe
Članak 223.
(1) U postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja primjenjuju se odredbe
ovoga Zakona, osim ako odredbama ove glave nije što drukčije određeno.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, maloljetnog počinitelja prekršaja
mora se prije donošenja odluke o prekršaju ispitati.
(3) Pri ispitivanju maloljetnika i poduzimanju drugih radnji kojima je
maloljetnik nazočan, postupat će se obazrivo, tako da, s obzirom na duševnu
razvijenost i osobna svojstva maloljetnika, vođenje prekršajnog postupka ne
šteti razvoju njegove ličnosti.
(4) Maloljetnika se poziva a i dostavljaju mu se druga pismena preko roditelja,
odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog
postupanja ili drugih opravdanih okolnosti.
(5) Sud izvješćuje centar za socijalnu skrb kad su u prekršajnom postupku
utvrđene činjenice i okolnosti koje upućuju na potrebu poduzimanja mjera radi
zaštite prava i dobrobiti maloljetnika.
(6) U postupku prema maloljetnom počinitelju prekršaja, uz ovlasti predviđene
ovim Zakonom, predstavnik centra za socijalnu skrb ima pravo upoznati se s
tijekom postupka, u tijeku tog postupka stavljati prijedloge i upozoravati na
činjenice i dokaze koji su važni za donošenje ispravne odluke.
(7) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku ovlašteni tužitelj
obavijestit će nadležni centar za socijalnu skrb. Ako je tužitelj oštećenik,
obvezan je to učiniti sud koji vodi postupak protiv maloljetnika.
(8) Nitko ne može biti oslobođen dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za
ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i
prilika u kojima živi.
(9) Tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku i druga tijela i
ustanove od kojih se traže obavijesti, izvješća ili mišljenja dužna su
najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio.
(10) Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek prekršajnog postupka prema
maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku. Objaviti se može samo onaj dio
postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali se tada ne
smije navesti ime maloljetnika i ostali podaci na temelju kojih bi se moglo
zaključiti o kojem je maloljetniku riječ.
(11) U postupku protiv maloljetnika uvijek je isključena javnost, a sud može
dopustiti nazočnost osoba koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika te
znanstvenicima.
(12) U postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja koji nema stalno
prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj neće se primijeniti odredbe
stavaka 5. – 7. ovoga članka.
Nadležni sud
Članak 224.
(1) Mjesno je nadležan za postupak prema maloljetnom počinitelju prekršaja sud
njegova prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivališta ili ono nije poznato –
sud maloljetnikova boravišta. Postupak se može provesti pred sudom boravišta
maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta počinjenja prekršaja
ako je očito da će se pred tim sudom lakše provesti postupak.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka se ne primijenjuje u slučaju iz članka 225.
stavka 1. (ako ne dođe do razdvajanja postupka) i 2. ovoga Zakona.
(3) U postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja koji nema stalno
prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj primijenit će se opće odredbe o
nadležnosti u prekršajnom postupku.
Razdvojeni i jedinstveni postupak
Članak 225.
(1) Kad je maloljetnik sudjelovao u počinjenju prekršaja zajedno s punoljetnom
osobom, postupak prema njemu razdvojit će se i provesti samostalno, osim ako
razdvajanje postupka nije nikako moguće bez štete za svestrano razjašnjenje
stvari. Protiv rješenja o razdvajanju postupka i protiv rješenja o tome da se
postupak neće razdvojiti nije dopuštena žalba.
(2) Kad je ista osoba počinila neki prekršaj kao maloljetnik a neki kao
punoljetnik, provest će se jedinstveni postupak.
Načelo svrhovitosti
Članak 226.
(1) Ako sud ustanovi da započinjanje i vođenje postupka ne bi bilo opravdano s
obzirom na osobne okolnosti maloljetnika i počinjeni prekršaj, odlučit će, bez
obzira na dokaze koji stoje protiv maloljetnika, da postupak ne započne ili da
se započeti postupak obustavi.
(2) Ako ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona
ustanovi da postoje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, ovlašten je odlučiti da
ne pokrene prekršajni postupak, time da će upozoriti maloljetnika na njegovo
djelo i o tome upoznati maloljetnikova roditelja, posvojitelja, skrbnika i druge
osobe koje skrbe za njega.
Odluke u postupku protiv maloljetnih počinitelja prekršaja
Članak 227.
(1) Presudom se u obliku predviđenom za osuđujuću presudu maloljetnom
počinitelju prekršaja izriče kazna.
(2) Rješenjem se obustavlja postupak protiv maloljetnog počinitelja prekršaja:
1. u slučajevima kada sud donosi presudu prema članku 181. i 182. ovoga Zakona,
2. kada sud ustanovi da nije svrhovito izreći maloljetnom počinitelju prekršaja
ni kaznu ni primijeniti odgojnu mjeru (članak 226 stavak 1.),
(3) Rješenjem se maloljetnom počinitelju prekršaja primjenjuje odgojna mjera. U
izreci tog rješenja se navodi samo koja se mjera primjenjuje, ali se maloljetni
počinitelj ne proglašava krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. U
obrazloženju rješenja navest će se opis prekršaja i okolnosti koje opravdavaju
primjenu odgojne mjere koja je primijenjena.
(4) Maloljetnog počinitelja prekršaja može se obvezati na plaćanje troškova
prekršajnog postupka i ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako ima
vlastite prihode ili imovinu.
(5) Protiv rješenja iz stavka 2. i 3. ovoga članka žalba se podnosi u roku od
osam dana.
Glava trideseta (XXX.)
PREKRŠAJNI NALOG
1. OPĆE ODREDBE
Opći uvjeti izdavanja prekršajnog naloga
Članak 228.
(1) Prekršajni nalog kao posebna odluka o prekršaju može se izdati:
1. prije pokretanja prekršajnog postupka,
2. nakon pokretanja prekršajnog postupka, bez provođenja glavne rasprave odnosno
postupka.
(2) Prekršajni se nalog može izdati samo protiv punoljetnog počinitelja
prekršaja.
(3) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, prekršajnim se nalogom može, prema
uvjetima ovoga Zakona, izreći odnosno primijeniti svaka od propisanih
prekršajnopravnih sankcija za punoljetne počinitelje prekršaja, oduzimanje
imovinske koristi, odrediti naknada paušalne svote troškova za izdavanje
prekršajnog naloga i troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih
sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja.
(4) Prekršajnim se nalogom ne može izreći kazna zatvora ni zaštitne mjere, osim
oduzimanje predmeta i zabrana upravljanja motornim vozilom.
(5) U postupku za izdavanje prekršajnog naloga na odgovarajući se način
primjenjuju ostale odredbe ovoga Zakona ako odredbama o postupku za izdavanje
prekršajnog naloga nije nešto drukčije određeno.
Ovlaštenici za izdavanje prekršajnog naloga
Članak 229.
(1) Prema uvjetima ovoga Zakona, prekršajni su nalog ovlašteni izdati:
1. sud,
2. tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak,
3. ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona te
državne agencije osnivač kojih je Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske.
(2) Ako je optužni prijedlog podnio tužitelj oštećenik, sud i tijelo državne
uprave koje vodi prekršajni postupak mogu izdati prekršajni nalog samo na njegov
prijedlog.
2. PREKRŠAJNI NALOG POJEDINIH OVLAŠTENIKA
Sud
Članak 230.
Sud može izdati prekršajni nalog ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1. da je ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. (u
slučaju iz članka 229. stavka 2.) ovoga Zakona podnio optužni prijedlog,
2. da sud nije donio rješenje sukladno članku 161. stavku 1. i 4. ovoga Zakona,
3. da je prekršaj iz optužnog prijedloga utvrđen:
a) neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom ovlaštene osobe tužitelja koja
je o tome sačinila službenu bilješku ili zapisnik, ili
b) na temelju vjerodostojne dokumentacije, uključivši i zapisnik o očevidu
nadležnog tijela; ili
c) upotrebom propisanih tehničkih uređaja ili provođenjem odgovarajućih
propisanih laboratorijskih analiza i vještačenja.
Tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak
Članak 231.
Tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak može izdati prekršajni nalog
ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1. da je ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. (u
slučaju iz članka 229. stavka 2.) ovoga Zakona podnio optužni prijedlog, ili je
zaprimilo prijavu o počinjenju prekršaja,
2. da nije donijelo rješenje prema članku 161. stavku 1. i 4. ovoga Zakona,
3. da je prekršaj iz optužnog prijedloga ili prijave utvrđen:
a) neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom ovlaštene službene osobe
tužitelja ili samoga tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak koja je
o tome sačinila službenu bilješku ili zapisnik, ili
b) na temelju vjerodostojne dokumentacije, uključivši i zapisnik o očevidu
nadležnog tijela; ili
c) upotrebom propisanih tehničkih uređaja ili provođenjem odgovarajućih
propisanih laboratorijskih analiza i vještačenja.
Državni odvjetnik
Članak 232.
Državni odvjetnik može izdati prekršajni nalog ako je prekršaj iz prijave o
prekršaju utvrđen:
1. neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom ovlaštene osobe tijela koje je
podnijelo prijavu o prekršaju i o tome sačinilo službenu bilješku ili zapisnik,
ili
2. na temelju vjerodostojne dokumentacije, uključivši i zapisnik o očevidu
nadležnog tijela, ili
3. upotrebom propisanih tehničkih uređaja ili provođenjem odgovarajućih
propisanih laboratorijskih analiza i vještačenja.
Tijela državne uprave i državne agencije kao ovlašteni tužitelji
Članak 233.
(1) Tijela državne uprave kao ovlašteni tužitelji mogu izdati prekršajni nalog
ako su utvrdili prekršaj:
1. neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom njihovih ovlaštenih službenih
osoba pri obavljanju inspekcijskog ili drugog nadzora iz njihove nadležnosti,
koje su o tome sačinile službenu bilješku ili zapisnik, ili
2. na temelju vjerodostojne dokumentacije, uključivši i zapisnik o očevidu
nadležnog tijela, ili
3. upotrebom propisanih tehničkih uređaja ili provođenjem odgovarajućih
propisanih laboratorijskih analiza i vještačenja.
(2) Odredbe ovoga Zakona o tijelima državne uprave kao ovlaštenicima za
izdavanje prekršajnog naloga u svemu se primjenjuju i na državne agencije iz
članka 229. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.
3. SADRŽAJ I POSTUPAK IZDAVANJA I PRIGOVOR PROTIV PREKRŠAJNOG NALOGA
Sadržaj prekršajnog naloga i njegova dostava
Članak 234.
(1) Prekršajni se nalog u pisanom obliku izdaje sadržajno odgovarajućom
primjenom odredbi članka 183. i 185. ovoga Zakona, ako odredbama ovoga članka
nije nešto drukčije određeno.
(2) U obrazloženju prekršajnog naloga će se ukratko navesti samo dokazi, i ovim
Zakonom drugi uvjeti predviđeni, koji opravdavaju njegovo izdavanje.
(3) Prekršajni nalog sud dostavlja okrivljeniku, njegovu branitelju ako ga ima i
tužitelju, a tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku,
njegovu branitelju ako ga ima i tužitelju ako se postupak vodi na zahtjev
ovlaštenog tužitelja.
(4) Ostali ovlašteni izdavatelji prekršajnog naloga dostavljaju prekršajni nalog
okrivljeniku.
Prigovor protiv prekršajnog naloga
Članak 235.
(1) Protiv prekršajnog naloga mogu u roku od osam dana izdavatelju podnijeti
prigovor:
1. okrivljenik,
2. branitelj,
3. osobe iz članka 192. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Okrivljenik se može odreći prava na podnošenje prigovora protiv prekršajnog
naloga, a od pravodobno podnesenog prigovora može odustati do započinjanja
prekršajnog postupka i prije nego je prekršajni nalog stavljen izvan snage.
(3) Odricanje od prava na podnošenje prigovora i odustanak od već podnesenog su
neopozivi.
(4) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje prigovora
dopustit će se povrat u prijašnje stanje. Na odlučivanje o molbi za povrat u
prijašnje stanje primijenit će se o tome odredbe ovoga Zakona o molbi za povrat
u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv presude.
Sadržaj prigovora
Članak 236.
(1) Prigovor sadrži:
1. naznaku prekršajnog naloga protiv kojeg se podnosi i tijela kojem se podnosi,
2. ime i prezime podnositelja i njegov potpis,
3. osnov zbog kojeg se prigovor podnosi,
4. obrazloženje, ako se prigovor podnosi samo zbog izrečenih odnosno
primijenjenih prekršajnopravnih sankcija.
(2) Prigovor koji je pravodobno podnijela ovlaštena osoba odgađa izvršenje
prekršajnog naloga.
Osnove zbog kojih se prigovor može podnijeti
Članak 237.
(1) Prigovor se može podnijeti zbog:
1. poricanja prekršaja
2. izrečene odnosno primijenjene prekršajnopravne sankcije, oduzete imovinske
koristi ili određenih troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga.
(2) Ako se prigovor podnosi iz osnova stavka 1. točke 2. ovoga članka,
podnositelj treba obrazložiti prigovor i podnijeti dokaze o činjenicama na
kojima temelji prigovor.
Postupak o prigovoru
Članak 238.
(1) Nepravodoban i nedopušten prigovor rješenjem će odbaciti izdavatelj
prekršajnog naloga.
(2) Prigovor će se kao nepravodoban odbaciti ako je od ovlaštene osobe podnesen
nakon isteka ovim Zakonom propisanog roka za podnošenje prigovora.
(3) Prigovor će se kao nedopušten odbaciti ako je podnesen od podnositelja koji
nije na to ovlašten, sukladno članku 235. stavku 1. ovoga Zakona.
(4) Prigovor za koji se ne može utvrditi na koji se prekršajni nalog odnosi ili
tko je podnositelj, rješenjem će se odbaciti.
(5) Ako prigovor ne sadrži potpis podnositelja, pozvat će se podnositelj da ga
potpiše u roku od 8 dana, a ako to ne učini, prigovor će se odbaciti.
(6) Protiv rješenja o odbacivanju prigovora pravo na žalbu ima podnositelj
prigovora.
(7) Prigovor koji ne sadrži druge podatke iz članka 236. uzet će se u
razmatranje. Ako prigovor ne sadrži osnovu iz članka 237. stavak 1. ovoga
Zakona, ili ona nije jasna, smatrat će se da je prigovor podnesen zbog poricanja
prekršaja (članak 237. stavak 1. točka 1.).
(8) Rješavajući o žalbi protiv rješenja o odbačaju prigovora, Visoki prekršajni
sud Republike Hrvatske rješenjem može:
1. obaciti kao nepravodobnu ili nedopuštenu žalbu,
2. odbiti žalbu kao neosnovanu,
3. prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet dostaviti
izdavatelju prekršajnog naloga na ponovno odlučivanje,
4. prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsko rješenje i prigovor prihvatiti
pravodobnim, dopuštenim odnosno potpunim, te ako se radi o prigovoru iz članka
237. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona podnesenom protiv prekršajnog naloga suda
ili tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak dostaviti im spis radi
provođenja prekršajnog postupka, a ako se radi o prigovoru podnesenom protiv
prekršajnog naloga izdanom od drugog ovlaštenog izdavatelja dostaviti mu spis
radi dostave spisa sudu ili tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak
radi provođenja prekršajnog postupka. Sud ili tijelo državne uprave će, u ovom
slučaju, izdani prekršajni nalog prihvatiti kao optužni prijedlog tužitelja. Pri
tom se neće primijeniti odredba članka 117. stavka 4. ovoga Zakona ako
prekršajni nalog sadrži podatke o prekršaju i njegovu počinitelju. Ako se, u
ovom slučaju, radi o prigovoru iz članka 237. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona,
Visoki će prekršajni sud Republike Hrvatske postupiti prema stavku 11. ovoga
članka.
(9) Ako je podnesen prigovor iz članka 237. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona
protiv prekršajnog naloga suda ili tijela državne uprave koje vodi prekršajni
postupak koji nisu donijeli rješenje sukladno stavcima 1., 4. i 5. ovoga članka,
kao i u slučaju iz stavka 7. ovoga članka, provest će se prekršajni postupak
Nakon otvaranja glavne rasprave odnosno prije ispitivanja okrivljenika izdani će
se prekršajni nalog rješenjem staviti izvan snage. Protiv rješenja o stavljanju
prekršajnog naloga izvan snage nije dopuštena žalba.
(10) Ako je podnesen prigovor iz članka 237. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona
protiv prekršajnog naloga ovlaštenih tužitelja koji nisu donijeli rješenje
sukladno stavcima 1., 4. i 5. ovoga članka, prekršajni će nalog skupa s
prigovorom dostaviti nadležnom sudu radi postupanja sukladno stavku 9. ovoga
članka.
(11) Ako je podnesen prigovor iz članka 237. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona a
izdavatelj prekršajnog naloga ne donese rješenje sukladno stavcima 1., 4. i 5.
ovoga članka, dostavit će prekršajni nalog skupa s prigovorom Visokom
prekršajnom sudu Republike Hrvatske koji će prigovor prihvatiti žalbom protiv
prekršajnog naloga i odlučiti odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o
žalbenom postupku.
(12) U prekršajnom postupku koji se vodi sukladno stavku 8. točki 4. i stavku 9.
i 10. ovoga članka sud nije vezan zabranom iz članka 202. stavka 4. ovoga
Zakona.
Glava tridesetprva (XXXI.)
OBAVEZNI PREKRŠAJNI NALOG I NAPLATA NOVČANE KAZNE NA
MJESTU POČINJENJA PREKRŠAJA
1. OBAVEZNI PREKRŠAJNI NALOG
Opći uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga
Članak 239.
(1) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona
prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja, uključivši i
maloljetnika, obvezno će izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za:
1. prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave,
2. prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna
do 2.000,00 kuna za fizičku osobu, do 5.000,00 kuna za počinitelja prekršaja
fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, do
10.000,00 kuna za pravnu osobu i do 5.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj
osobi. Ako za prekršaj odgovaraju pravna i u njoj odgovorna osoba, a uvjeti za
izdavanje obaveznog prekršajnog naloga postoje samo u odnosu na pravnu osobu,
obavezni prekršajni nalog izdat će se i u odnosu na pravnu i u odnosu na
odgovornu osobu. Ako uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga postoje
samo u odnosu na odgovornu osobu, neće se izdavati obavezni prekršajni nalog.
(2) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu izdati
prekršajni nalog sukladno odredbama o obaveznom prekršajnom nalogu i ako je
zakonom za određeni prekršaj propisana novčana kazna veća od onih iz stavka 1.
točke 2. ovoga članka, ako je prema odredbama ovoga Zakona za odnosni prekršaj
moguće izreći opomenu ili novčanu kaznu do iznosa iz stavka 1. točke 2. ovoga
članka. U tom će se slučaju primijeniti odredba stavka 4. ovoga članka.
(3) Ako u slučaju prekršaja u stjecaju za jedan ili više prekršaja ne postoje
uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga, ili ako bi prekršajnim nalogom
za više prekršaja trebalo obuhvatiti više okrivljenika a za neki od prekršaja ne
postoje uvjeti iz stavka 1. i 2. ovoga članka, neće se primijeniti odredbe o
obaveznom izdavanju prekršajnog naloga. Ovlašteni tužitelj iz stavka 1. ovoga
članka može u takvom slučaju izdati prekršajni nalog prema propisima o obaveznom
izdavanju prekršajnog naloga samo u pogledu onih prekršaja i njihovih
počinitelja za koje postoje uvjeti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Prekršajnim se nalogom iz stavka 1. i 2. ovoga članka može osim kazne
odrediti naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga do
100,00 kuna i troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih
sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja.
(5) U postupku za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga iz stavka 1. i 2. ovoga
članka na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe ovoga Zakona o izdavanju
prekršajnog naloga, osim ako odredbama ovoga Zakona o izdavanju obaveznog
prekršajnog naloga nije nešto drukčije određeno.
(6) Ako je ovlašteni tužitelj umjesto prekršajnog naloga iz stavka 1. ovoga
članka podnio optužni prijedlog, sud taj će optužni prijedlog odbaciti.
(7) Na prekršajni nalog iz stavka 1. i 2. ovoga članka primijenit će se odredba
članka 234. ovoga Zakona.
Obavezno izdavanje prekršajnog naloga kada je tužitelj pravna osoba s javnim
ovlastima ili oštećenik
Članak 240.
(1) U slučaju kada je prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave a ovlašteni tužitelj je osoba s javnim ovlastima ili
oštećenik, ovlašteni će tužitelj nadležnom tijelu lokalne i područne
(regionalne) samouprave podnijeti zahtjev za izdavanjem obaveznog prekršajnog
naloga.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sadrži bitne podatke o podnositelju,
okrivljeniku, samom prekršaju i dokaze kojima se utvrđuje prekršaj.
(3) U odnosu na prekršajni nalog iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način
primijenit će se odredbe članka 239. stavka 2. do 6. ovoga Zakona.
(4) Ako je prekršaj propisan zakonom, a ovlašteni tužitelj je pravna osoba s
javnim ovlastima ili oštećenik, ne primjenjuju se odredbe o obaveznom izdavanju
prekršajnog naloga.
Prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga
Članak 241.
(1) Prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga mogu u roku od osam dana
podnijeti:
1. okrivljenik,
2. branitelj,
3. osobe iz članka 192. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Prigovor se podnosi tijelu koje ga je izdalo i ima sadržaj sukladno članku
236. ovoga Zakona.
(3) Pravodoban i od ovlaštene osobe podnesen prigovor zadržava izvršenje
prekršajnog naloga.
Osnove za prigovor
Članak 242.
(1) Prigovor se može podnijeti zbog:
1. poricanja prekršaja,
2. izrečene odnosno primijenjene prekršajnopravne sankcije ili određenih
troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga.
(2) U prigovoru zbog poricanja prekršaja podnositelj treba navesti razloge
poricanja prekršaja (nije počinio prekršaj, djelo nije prekršaj, postoje
okolnosti koje isključuju krivnju).
(3) Ako se prigovor podnosi iz osnova stavka 1. točke 2. ovoga članka,
podnositelj treba obrazložiti prigovor i podnijeti dokaze o činjenicama na
kojima temelji prigovor.
Prethodni postupak po prigovoru
Članak 243.
(1) Kada tijelo koje je izdalo prekršajni nalog primi prigovor protiv
prekršajnog naloga bez odgode će ga zajedno sa spisom predmeta dostaviti
prekršajnom sudu nadležnom prema mjestu počinjenja prekršaja.
(2) Sud će rješenjem odbaciti nepravodoban i nedopušten prigovor te prigovor
kojemu se ne može ustanoviti podnositelj ili prekršajni nalog protiv kojeg se
prigovor podnosi.
(3) Ako prigovor ne sadrži potpis podnositelja, sud će pozvati podnositelja da
ga potpiše u roku od 8 dana, a ako to ne učini, prigovor će se odbaciti.
(4) Protiv rješenja o odbacivanju prigovora nije dopuštena žalba.
(5) Prigovor koji ne sadrži druge podatke iz članka 236. ovoga Zakona uzet će se
u razmatranje. Ako prigovor ne sadrži osnovu iz članka 237. stavka 1. ovoga
Zakona, ili ona nije jasna, smatrat će se da je prigovor podnesen zbog poricanja
prekršaja (članak 237. stavak 1. točka 1.).
(6) U postupku izdavanja obaveznog prekršajnog naloga nije moguće podnositi
molbu za povrat u prijašnje stanje.
Odlučivanje o prigovoru
Članak 244.
(1) Ako sud nije odbacio prigovor koji je podnesen zbog poricanja prekršaja, ili
nije donio presudu zbog postojanja nekog od razloga iz članka 196. točke 1. – 4.
ovoga Zakona, provest će žurni postupak (članak 221.) i donijeti presudu protiv
koje nije dopuštena žalba.
(2) Ako je prigovor podnesen zbog izrečene kazne ili troškova postupka, sud će
izvan rasprave ili žurnog postupka: presudom odbiti prigovor i potvrditi
prekršajni nalog, ako nađe da prigovor nije osnovan ili presudom preinačiti
prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni ili troškovima postupka, ako nađe da
je prigovor dijelom ili u cijelosti osnovan.
(3) Protiv presude iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.
2. NAPLATA NOVČANE KAZNE NA MJESTU POČINJENJA PREKRŠAJA
Ovlaštenici i uvjeti za naplatu novčane kazna na mjestu počinjenja prekršaja
Članak 245.
(1) Ako zakonom nije određeno drukčije, novčana se kazna može naplatiti na
mjestu počinjenja prekršaja ako je riječ o prekršaju za koji je propisana
novčana kazna do 1.000,00 za fizičku i odgovornu osobu u pravnoj osobi te do
10.000,00 kuna za pravnu osobu i s njom izjednačene subjekte, a službena je
osoba ovlaštenog tužitelja, osim oštećenika, prekršaj utvrdila:
a) obavljanjem nadzora u okviru svoje nadležnosti,
b) neposrednim opažanjem,
c) uporabom tehničkih uređaja,
d) pregledom vjerodostojne dokumentacije.
(2) Ako se radi o prekršaju pravne osobe i njezine odgovorne osobe, za
postupanje prema stavku 1. ovoga članka dovoljno je da postoji uvjet iz stavka
1. ovoga članka glede propisane novčane kazne samo za pravnu ili samo za
odgovornu osobu.
(3) Usmeno izrečena novčana kazna prema uvjetima stavka 1. ovoga članka
naplaćuje se od počinitelja prekršaja uz izdavanje potvrde o tome. Na isti se
način može odmah naplatiti i trošak utvrđenja prekršaja putem tehničkih uređaja.
(4) Ako počinitelj prekršaja, sukladno stavku 1. i 2. ovoga članka, plati
izrečenu novčanu kaznu i trošak utvrđenja prekršaja, neće se voditi prekršajni
postupak, izrečena kazna se ne unosi u prekršajnu evidenciju, a počinitelj
prekršaja se ne smatra osobom osuđenom za prekršaj.
(5) Ako policijski službenik postupajući sukladno stavku 1. ovoga članka
počinitelju prekršaja koji nema prebivalište ili stalno boravište u Republici
Hrvatskoj izrekne novčanu kaznu i odredi troškove postupka a on odbije platiti
kaznu i troškove, policijski službenik može počinitelja dovesti prekršajnom sucu
uz podnošenje optužnog prijedloga. Prekršajni će sudac odmah ispitati privedenog
počinitelja prekršaja. Ako pri tom nisu se stekli uvjeti za zadržavanje
okrivljenika sukladno odredbi članka 135. stavka 3. ovoga Zakona, sudac može
postupiti sukladno članku 136. ovoga Zakona.
(6) Kada policija tijekom obavljanja poslova nadzora utvrdi da je počinjen
prekršaj, za koji je propisana samo novčana kazna do 1.000,00 kuna, osobito lake
naravi i da počinitelj nije prije činio slične prekršaje, može umjesto
postupanja sukladno stavku 1. i 2. ovoga članka izdati pisano ili izreći usmeno
upozorenje počinitelju prekršaja.
(7) Postupanje policije prema stavku 6. ovoga članka potanko će se urediti
pravilnikom ministra nadležnog za unutarnje poslove.
Glava tridesetdruga (XXXII.)
OSTALI POSEBNI POSTUPCI I RADNJE
Postupak za opoziv uvjetne osude
Članak 246.
(1) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđenik ne
vrati imovinsku korist, ne naknadi štetu ili ne udovolji drugim obvezama, a
osuđenik u određenom roku nije udovoljio tim obvezama, prvostupanjski sud
provest će postupak za opoziv uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužitelja
ili oštećenika.
(2) U postupku za opoziv uvjetne osude iz stavka 1. ovoga članka, sud će ispitat
osuđenika, ako je dostupan, i provesti potrebne izvide radi utvrđivanja
činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku o opozivu uvjetne osude.
(3) Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena
presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti
izvršenje izrečene kazne, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili tu
obvezu zamijeniti drugom ili osuđenika osloboditi obveze. Ako sud ustanovi da
nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za
opoziv uvjetne osude.
Potraga
Članak 247.
Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika u tijeku trajanja postupka i postupka izvršenja odluke o prekršaju kao i u drugim slučajevima kad je to prema ovom Zakonu potrebno, sud će zatražiti od policije da nađe okrivljenika i sud obavijesti o njegovoj adresi. Sud istodobno sa zahtjevom za potragu može od policije zatražiti da izvrši dovedbeni nalog.
Tjeralica
Članak 248.
(1) Protiv okrivljenika koji je u bijegu a pokrenut je protiv njega prekršajni
postupak za prekršaj za koji mu se može izreći novčana kazna od dvije tisuće
kuna i teža ili protiv njega treba izvršiti izrečenu prekršajnopravnu sankciju
izrečenu za takav prekršaj, sud može narediti za njim raspisivanje tjeralice.
(2) Naredbu za raspisivanje tjeralice dostavlja sud tijelu unutarnjih poslova,
nadležnom prema mjestu suda pred kojim se vodi prekršajni postupak, koje
raspisuje tjeralicu.
(3) Sud koji je naredio raspisivanje tjeralice povući će naredbu o raspisivanju
ili već raspisanu tjeralicu ako je:
1. pronađena tražena osoba,
2. nastupila zastara prekršajnog progona,
3. nastupila zastara izvršenja izrečene prekršajnopravne sankcije
4. nastupio kakav drugi razlog zbog kojeg tjeralica nije više potrebna.
Postupak za primjenu pravne posljedice negativnih prekršajnih bodova
Članak 249.
(1) Ako je osuđenik prikupio broj negativnih prekršajnih bodova za koje zakon
predviđa nastup određene pravne posljedice, tijelo nadležno za evidenciju o
negativnim prekršajnim bodovima rješenjem će utvrditi da je osuđenik prikupio
taj broj negativnih prekršajnih bodova i rješenjem primijeniti pravnu posljedicu
predviđenu posebnim zakonom.
(2) Osuđenik protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ima pravo žalbe u roku od
8 dana. Žalba zadržava izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni
sud Republike Hrvatske.
Odredbe o drugim posebnim postupcima
Članak 250.
(1) Sud po službenoj dužnosti oduzima imovinsku korist ostvarenu prekršajem. Ako
ovim Zakonom nije nešto drukčije određeno, u postupku za oduzimanje imovinske
koristi i postupku za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano
osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba odgovarajuće se primjenjuju o tome
odredbe Zakona o kaznenom postupku.
(2) Rehabilitacija osuđenih osoba prema uvjetima ovoga Zakona nastupa po sili
zakona i o tome se ne donosi posebna odluka. O nastupu rehabilitacije sva
državna tijela vode računa po službenoj dužnosti.
Glava tridesettreća (XXXIII.)
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Materijalno pravo i dovršenje postupaka u tijeku
Članak 251.
(1) Materijalnopravne odredbe ovoga Zakona se primjenjuju na prekršaj počinjen
nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučaju primijene pravila o blažem
propisu za počinitelja prekršaja te ako odredbama ove Glave nije nešto drukčije
određeno.
(2) Prekršajni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovoga Zakona
nastavit će se i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Zakona o
prekršajima (»Narodne novine«, br. 88/02., 122/02., 187/03. 105/04. i 127/04.),
osim ako odredbama ove Glave nije nešto drukčije određeno.
(3) U pogledu izvanrednih pravnih lijekova u prekršajnim postupcima pravomoćno
dovršenim prema Zakonu o prekršajima (»Narodne novine«, br. 88/02., 122/02.,
187/03. 105/04. i 127/04.), primijenjivati će se odredbe toga Zakona.
Izvršenje odluka
Članak 252.
Odluke donesene prema Zakonu o prekršajima (»Narodne novine«, br. 88/02., 122/02., 187/03. 105/04. i 127/04.) izvršit će se prema odredbama toga Zakona.
Negativni prekršajni bodovi
Članak 253.
(1) Negativni bodovi propisani posebnim zakonom smatraju se danom stupanja na
snagu ovoga Zakona negativnim prekršajnim bodovima i pravnom posljedicom osude
prema ovome Zakonu.
(2) Negativni bodovi koje je okrivljenik prikupio prema Zakonu o prekršajima
(»Narodne novine«, br. 88/02., 122/02., 187/03. 105/04. i 127/04.) uzet će se u
obzir za primjenu pravne posljedice osude, sukladno ovome Zakonu.
Globa
Članak 254.
(1) Globa za prekršaj propisana zakonom ili drugim propisom, nakon stupanja na
snagu ovoga Zakona smatra se propisanom novčanom kaznom za taj prekršaj u istom
iznosu.
(2) Globa izrečena za prekršaj propisan zakonom ili drugim propisom prije
stupanja na snagu ovoga Zakona, nakon stupanja na snagu ovoga Zakona smatra se
novčanom kaznom u istom iznosu.
Zaštitne mjere
Članak 255.
Zaštitne mjere pravomoćno izrečene prema odredbama Zakona o prekršajima (»Narodne novine«, br. 88/02., 122/02., 187/03. 105/04. i 127/04.) primijenit će se prema odredbama toga Zakona, osim u slučaju iz članka 253. stavka 2. ovoga Zakona.
Provedbeni propisi
Članak 256.
Nadležni će ministri provedbene propise predviđene ovim Zakonom donijeti ili uskladiti s ovim Zakonom najkasnije u roku od mjesec dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
Učinci stupanja zakona na snagu
Članak 257.
(1) Ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona drugi propis o prekršaju propisuje
materijalnopravne i postupovne odredbe koje su protivne ovome Zakonu, primijenit
će se odredbe ovoga Zakona.
(2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o prekršajima
(»Narodne novine«, br. 88/02., 122/02., 187/03., 105/04. i 127/04.).
Stupanje Zakona na snagu
Članak 258.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja
2008.
Klasa: 740-04/07-01/01
Zagreb, 3. listopada 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.