MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

3369

Na temelju članka 133. stavka 2. i članka 134. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03, 48/05 i 85/06) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA STOMATOLOGIJE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacija u stomatologiji, trajanje i program specijalizacija, način polaganja specijalističkog ispita, te mjerila koja moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkoga staža za doktore stomatologije.

Članak 2.

Zdravstveni radnici visoke stručne spreme, doktori stomatologije (u daljnjem tekstu: specijalizanti) mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije.
Grane specijalizacija u stomatologiji su:
– Dječja stomatologija,
– Endodoncija s restaurativnom stomatologijom,
– Obiteljska stomatologija,
– Oralna kirurgija,
– Oralna medicina,
– Ortodoncija,
– Parodontologija,
– Stomatološka protetika.

Članak 3.

Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i prak­tičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja, a sukladno planu i programu za obavljanje poslova specijalista iz određenog stomatološkog područja, u trajanju od tri godine.
Plan i program specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u Prilogu I. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 4.

Odobrenje za specijalizaciju daje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar), na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija, a koji donosi na prijedlog zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te Hrvatske stomatološke komore.

Članak 5.

Specijalizacija se može odobriti doktoru stomatologije koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod doktora stomatologije privatne prakse.
Doktoru stomatologije koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi niti u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu, odnosno ne radi kod doktora stomatologije privatne prakse ministar može odobriti specijalizaciju za potrebe ministarstva nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo), ministarstva nadležnog za obranu, ministarstva nad­ležnog za pravosuđe, upravu i lokalnu samoupravu, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, znanstvenoistraživačkih pravnih osoba, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih proizvoda, pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja te upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave nadležnih za zdravstvo.

Članak 6.

Specijalizacija se može odobriti doktoru stomatologije kojem je izdano odobrenje za samostalan rad (licenca).

Članak 7.

Prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova kod koje je doktor stomatologije u radnom odnosu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno zdravstveni radnik koji ima privatnu praksu ili privatni zdravstveni radnik kod kojeg je doktor stomatologije u radnom odnosu.
Ministarstvu je obvezno prilikom dostave prijedloga za odobrenje specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrebnu dokumentaciju o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

Članak 8.

Uz prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu je potrebno dostaviti pisanu suglasnost osobe koja je preuzela obvezu mentora.
Mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije.
Mentor mora biti stručnjak iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje 10 godina specijalističkog staža, uz dokazane pedagoške sposobnosti i sklonosti. Mentore u zdravstvenoj ustanovi određuje stručno vijeće.
Mentor je odgovoran za propisano provođenje plana i programa specijalističkog staža u cijelosti te točnost podataka u specijalističkoj knjižici.
Tijekom specijalizacije mentor provjerava znanje specijalizanta kroz kolokvije i to najmanje dva puta godišnje.

Članak 9.

Ako mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe specijalizant specijalizira te ministarstvo.
Mentor tijekom specijalizacije može povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Tu odluku obvezan je u pisanom obliku dostaviti ministarstvu, zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno doktoru stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija i specijalizantu.
Ako ministarstvo utvrdi da mentor neodgovorno vodi specijalizanta, o tome obavješćuje zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija i specijalizanta te on gubi status mentora.
Mentor za svoj rad po mentorstvu dobiva godišnju naknadu od zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija.
Iznos naknade iz stavka 4. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar.
Ako mentor tijekom specijalizacije povuče svoju suglasnost o mentorstvu iz razloga iz stavka 2. ovoga članka ili izgubi status mentora iz razloga iz stavka 3. ovoga članka, obvezan je na povrat razmjernoga dijela naknade.

Članak 10.

Ako doktor stomatologije – privatni zdravstveni radnik osobno traži specijalizaciju obvezan je prilikom zahtjeva za odobrenje specijalizacije dostaviti i ime zaposlenog doktora stomatologije koji će ga mijenjati za vrijeme trajanja specijalizacije.

Članak 11.

Ministarstvu je potrebno, uz dokumentaciju iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika, dostaviti i pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj će se obavljati specijalističko usavršavanje o mogućnosti obavljanja specijalizacije, uz naznačeni datum početka.

Članak 12.

Cjeloviti program specijalizacija doktora stomatologije obavlja se u klinikama i na fakultetima koji glede radnika, prostora i medicinsko-tehničke opremljenosti udovoljavaju sljedećim uvjetima:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima radi najmanje tri specijalista u znanstveno-nastav­nom zvanju (docent, izvanredni i redoviti profesori), u radnome odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje 10 godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
– da imaju primjereno pomoćno nenastavno i administrativno osoblje,
– da imaju knjižnično-informatičku potporu sukladno suvremenim zahtjevima stomatološke struke.

Članak 13.

Zdravstvene ustanove u kojima se može obavljati dio praktične specijalističke izobrazbe glede radnika, prostora i medicinsko-tehnič­ke opremljenosti moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima radi najmanje dva specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava, da su u radnom odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje 10 godina specijalističkoga staža od kojih jedan mora imati priznati naziv primarijus,
– da imaju primjeren knjižnični fond iz područja specijalizacije te potrebitu informatičku opremu.

Članak 14.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika ministar rješenjem ovlašćuje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

Članak 15.

Ministarstvo vodi registar zdravstvenih ustanova u kojima se može obavljati specijalističko usavršavanje.

Članak 16.

Dio specijalizacije u trajanju od najmanje dvije godine mora se obavljati na fakultetima i klinikama u kojima su zaposleni mentori.
Specijalizacija obvezno započinje i završava u pravnim osobama iz stavka 1. ovoga članka.
Specijalizant može, u dogovoru s mentorom, do godinu dana specijalizacije provesti u zdravstvenoj ustanovi iz članka 15. ovoga Pravilnika.

Članak 17.

Iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar.
Troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi specijalizant ili njegov poslodavac, odnosno tijelo iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, a uplaćuje ih na početku akademske godine na račun ustanove u kojoj se specijalizacija provodi.
Zdravstvenim ustanovama u kojima specijalizant obavlja dio programa specijalizacije sredstva se doznačuju srazmjerno trajanju specijalizacije u tim ustanovama.

Članak 18.

Zdravstveni radnici stranci mogu započeti specijalizaciju uz uvjete iz članka 17. ovoga Pravilnika, a na temelju prijedloga ministarstva nadležnog za znanost.
Suglasnost za obavljanje specijalizacije strancima daje ministar.

Članak 19.

Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od mjesec dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.
U roku iz stavka 1. ovoga članka mentor je obvezan izraditi raspored obavljanja propisanog programa, dogovoriti obavljanje specijalizacije specijalizanta u jedinicama zdravstvenih ustanova koje ispunjavaju uvjete za provođenje specijalističkog usavršavanja te utvrditi dan početka specijalizacije.

Članak 20.

Specijalizant obavlja specijalizaciju u radnom vremenu od 40 sati tjedno.
Specijalizant provodi program specijalizacije bez prekida.
O svakom prekidu u tijeku trajanja specijalizacije zdravstvena ustanova za čije se potrebe specijalizant usavršava, trgovačko društvo ili privatni zdravstveni radnik, odnosno tijelo iz članka 5. stavka 2.ovoga Pravilnika obvezni su izvijestiti ministarstvo, koje će ocijeniti opravdanost prekida.
Iznimka od stavka 3. ovoga članka jest rodiljni dopust, komplikacije u trudnoći, bolest i izvršenje vojne obveze. Za taj prekid prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora stomatologije privatne prakse, odnosno čelnika tijela iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika prilikom prijave specijalističkog ispita.
Ako je prekid opravdan, specijalizacija se produžuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

Članak 21.

Pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako specijalizant:
1. otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno doktoru stomatologije privatne prakse koji ga je predložio za odobrenje specijalizacije,
2. odbije potpisati ugovor o specijalizaciji kojim se reguliraju međusobni odnosi između zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse i specijalizanta,
3. ako sukladno odredbi članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava te o tome pisano izvijesti zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe specijalizant specijalizira.
Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi ministar na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse.
Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se dokumenti kojima se dokazuje postojanje uvjeta iz točke 1., 2. ili 3. stavka 1. ovoga članka.

Članak 22.

Specijalistički staž upisuju u specijalističku knjižicu mentor i voditelji pojedinih jedinica u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom planu i programu.

Članak 23.

Nakon obavljenog programa specijalističkog usavršavanja specijalizant polaže specijalistički ispit.
Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku od šest mjeseci od završetka specijalističkog usavršavanja.

Članak 24.

Prijava za polaganje specijalističkog ispita podnosi se ministarstvu najmanje mjesec dana prije pristupanja polaganju specijalistič­kog ispita.
Pristupnik prijavljuje polaganje specijalističkog ispita na temelju konačnog mišljenja mentora.
Prijava treba sadržavati zamolbu kandidata, rješenje o odobrenju specijalizacije te uredno popunjenu specijalističku knjižicu.

Članak 25.

Ministar na temelju izvješća mentora izdaje rješenje za polaganje specijalističkog ispita u kojem imenuje članove i tajnika ispitne komisije te određuje nadnevak polaganja specijalističkog ispita.
Članovi i tajnik ispitne komisije na specijalističkim ispitima imaju pravo na novčanu naknadu čiji iznos određuje ministar posebnim rješenjem.

Članak 26.

Specijalistički ispit se polaže u pravnoj osobi iz članka 12. ovoga Pravilnika.
Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog djela, predočenja specijalističkog rada i predočenja propisanog broja obrađenih kliničkih slučajeva.
Specijalizant u suglasnosti s mentorom odabire temu specijalističkog rada.
Mentor može umjesto specijalističkog rada prihvatiti magistarski rad, doktorski rad, objavljene radove iz područja specijalizacije što mora obrazložiti u završnoj ocjeni specijalističkog ispita.

Članak 27.

Ministar na temelju izvješća i prijedloga mentora imenuje članove ispitne komisije iz redova osoba iste ili srodne specijalnosti, koje imaju znanstveno-nastavno zvanje.

Članak 28.

Opći uspjeh pristupnika na specijalističkom ispitu ocjenjuje se s »položio« ili »nije položio«.
Ocjena se donosi većinom glasova članova ispitne komisije i upisuje se (uz pitanja) u zapisnik o polaganju specijalističkog ispita.
Po završetku specijalističkog ispita zapisnik se s cjelokupnom dokumentacijom mora dostaviti ministarstvu.

Članak 29.

Doktoru stomatologije koji je položio specijalistički ispit izdaje se uvjerenje.
Ministarstvo vodi evidenciju o doktorima stomatologije koji su položili specijalistički ispit.

Članak 30.

Kandidat koji ne položi specijalistički ispit prvi puta, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitna komisija, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, niti dulji od tri mjeseca od dana polaganja ispita. Ako kandidat ne položi ispit drugi put, može ga još jednom ponoviti kroz daljnja tri mjeseca.
Ako niti nakon ponovljenog roka kandidat ne položi ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u trajanju koje odredi ispitna komisija, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca. Troškove specijalističkog usavršavanja u tom slučaju kandidat snosi sam.
Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponoviti u roku koji odredi ispitna komisija, a koji ne smije biti dulji od tri mjeseca. Troškove ispita u tim slučajevima kandidat snosi sam.

Članak 31.

Po položenom specijalističkom ispitu stječe se naziv doktor stomatologije određene grane specijalnosti.

Članak 32.

Doktorima stomatologije, hrvatskim državljanima sukladno članku 137. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ministar može, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske stomatološke komore, specijalistički staž obavljen u inozemstvu priznati djelomično ili u cijelosti ako plan, program i trajanje specijalizacije obavljene u inozemstvu bitno ne odstupa od plana i programa propisanog ovim Pravilnikom.

Članak 33.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika obvezne su u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu podnijeti ministarstvu zahtjev za davanje rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.
Zahtjev treba sadržavati kratki elaborat o radu zdravstvene ustanove (ili njenog dijela), te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 13. ovoga Pravilnika.
O svakoj promjeni uvjeta iz članka 13. ovoga Pravilnika zdravstvena ustanova obvezna je izvijestiti ministarstvo u roku 30 dana od dana nastale promjene.
Ako zdravstvena ustanova ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka specijalizantima neće biti priznato specijalističko usavršavanje, a zdravstvenoj ustanovi rješenjem će se oduzeti ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Članak 34.

Doktori stomatologije koji su specijalistički staž započeli obav­ljati prije stupanja na snagu ovog Pravilnika završit će staž prema planu i programu određenom rješenjem o odobrenju specijalizacije, a specijalistički ispit polagat će prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju (»Narodne novine« br. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01. i 43/03.).

Članak 35.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanju (»Narodne novine« br. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01. i 43/03.) u dijelu koji se odnosi na specijalističko usavršavanje doktora stomatologije.

Članak 36.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/07-01/86
Urbroj: 534-07-07-01
Zagreb, 24. listopada 2007.

Ministar
prof. dr. sc. Neven Ljubičić, v. r.

PRILOG I.

PLAN I PROGRAM SPECIJALIZACIJA DOKTORA STOMATOLOGIJE

KATALOG ZNANJA I VJEŠTINA POJEDINIH SPECIJALIZACIJA DOKTORA STOMATOLOGIJE

TUMAČ RAZINA I OZNAKA ZA PROSUDBU STRUČNOSTI U POJEDINIM SPECIJALIZACIJAMA DOKTORA STOMATOLOGIJE

Katalog znanja i vještina za pojedinu specijalizaciju doktora stomatologije uključuje sljedeće razine osposobljenosti:
Razina A – ima teorijsko znanje, postupak obavlja samostalno i rutinski
Razina B – ima teorijsko znanje i sposobnost procjene potrebe za upućivanje pacijenta drugom specijalisti – interdisciplinarnost

DJEČJA STOMATOLOGIJA

DJEČJA STOMATOLOGIJA
U glavne zadatke pedodonta spadaju upućivanje djeteta i njegovih roditelja u metode i postupke za postizanje optimalnog oralnog zdravlja djeteta kao i sposobnost da se pravodobno prepozna potreba za liječenjem kako bi postigao estetski sklad orofacijalnih struktura i funkcijska okluzija. Od svih zadaća pedodonta najvažnija je ona koja će omogućiti optimalne uvjete za razvoj zdravog orofacijalnog sustava i spriječiti razvoj njegovih malformacija.
Teorijska izobrazba iz pedodoncije tijekom specijalizacije uključuje predavanja, semninarski rad, stručne i znanstvene radionice.
1. Embriologija (razina znanja A)
– Primjenjeni dentofacijalni rast i razvoj
– parametri tjelesnog rasta i razvoja, kraniofacijalni rast i razvoj zubnih struktura,
– razvoj mliječne, mješovite i trajne denticije
– rast i razvoj zuba, pulpe i korijena
– poremećaji razvoja zuba i oralnih struktura
2. Histologija (razina znanja A)
– histologija tvrdih zubnih tkiva, zubne pulpe i parodonta
3. Primjenjena anatomija (morfologija zubi) i oralna fiziologija (razina znanja A)
4. Mikrobiologija (razina znanja A)
– oralna mikrobna flora mliječnih i mladih trajnih zubi
– mikrobna flora karijesne lezije
– mikrobna flora upalnog procesa endodontskog prostora mliječnih i mladih
– trajnih zubi
– mikrobna flora upalnog procesa periradikularne regije
5. Patologija zubne pulpe mliječnih i mladih trajnih zubi (razina znanja A)
– etiologija
– prevencija
– dijagnoza pulpnih lezija kod mliječnih i nezrelih trajnih zubi
– endodontske tehnike kod mliječnih zubi (postupna
– ekskavacija, DPP, parcijalna
– pulpotomija, pulpotomija, pulpektomija i terapija korjenskog kanala)
– prekrivanje rane i reakcija tkiva
– komplikacije (mliječni zubi)
– apeksogeneza
– apeksifikacija
– kalcijev hidroksid
– formolkrezol
– liječenje karijesa i postizanje remineralizacije defekata ozonom
– terapija pulpe kod nezrelih trajnih zuba
– izbjeljivanje nevitalnih obojenih trajnih zubi
– obrada hitnih stanja kod djeteta
6. Bol, kontrola boli i sedacija u djece i adolescenata (razina znanja A)
– djetetova percepcija boli
– metode kontrole ponašanja i boli
– lokalna analgezija /lokalna anestezija
– indikacije i kontraindikacije
– popratni efekti i komplikacije vezane uz lokalnu anesteziju
– toksičnost
– tehnike lokalne anestezije
– opća analgezija
– sedacija
– inhalacijska sedacija-sedacija mješanim dušičnim oksidulom
– opća anestezija
7. Psihički razvoj djeteta (razina znanja A)
– oblici ponašanja i postupak s djecom
– definicija i prevalencija dentalnog straha i dentalne anksioznosti
– principi bihevioralnih tehnika
– hitne intervencije
– uloga pedodonta
– odnos roditelj-dijete
– komuniciranje s osobljem i djetetom.
8. Anamneza i klinički pregled (razina znanja A)
– obiteljska anamneza
– medicinska anamneza
– stomatološka anamneza
– klinički pregled (opći izgled, pregled glave i vrata, intraoralni pregled
– pregled
– oralne sluznice, parodonta i zubi, pregled temporomandibularnog zgloba
– pregled okluzije)
– studijski modeli i analiza
– planiranje liječenja
– metode prikaza slučajeva.
9. Prevencija karijesa u pedodonciji (razina znanja A)
– značaj i strategije karijesa
– temelji prevencije karijesa (prehrana, oralna higijena, fluoridi, pečaćenje fisura)
– preventivne strategije
– prosudba i identifikacija rizika za nastanak karijesa
– test aktivnosti karijesa za stomatološku ordinaciju
– brojenje mikroorganizama u plaku i slini
– preventivna i kurativna skrb-koordinirani pristup.
10. Restorativni postupci na mliječnim i trajnim zubima (razina znanja A)
– primjena koferdama
– amalgamski i kompozitni ispuni na mliječnim i trajnim zubima
– minimalno invazivni zahvati u pedodonciji
– rekonstrukcija frakturiranih kruna trajnih zubi kompozitima i staklenim jonomerima
– rekonstrukcija opsežnih defekata mladih trajnih zubi nakon endodontskih zahvata
– inlay pomoću kompozitnih materijala ili keramike
– izrada zaštitnih štitnika za djecu i adolescente
– tipovi štitnika i maski za lice
– izrada lijevanih dogradnji zuba
– izrada krunica, parcijalnih i totalnih proteza kod djece i adolescenata.
11. Parodontna stanja u djece i adolescenata (razina znanja A)
– normalna parodontna stanja
– bakterijski uzrokovane upalne parodontne bolesti
– prevencija bakterijski uzrokovanih upalnih parodontnih bolesti
– recesija gingive
– povećanje gingive
– lijekovima uzrokovane hiperplazije gingive
– nekrotizirajuća parodontna bolest
– traumatske ulcerativne lezije gingive
– streptokokni gingivitis
– pubertalni gingivitis
– genetske bolesti parodonta
12. Orofacijalna genetika (razina znanja A)
– dijagnosticiranje genetskih abnormalnosti zuba i orofacijalnih struktura
– genetski sindromi s malformacijama na zubima i orofacijalnim strukturama
– pregled pacijenta i povijest bolesti
– izrada heredograma
– davanje genetskih informacija roditeljima
– liječenje djece s hipodoncijom i raznim oblicima ektodermalnih displazija
– estetska rekonstrukcija zuba sa strukturnim genetskim defektima.
13. Traume zuba i orofacijalnih struktura (razina znanja A)
– epidemiološki aspekti
– etiologija
– metode prevencije dentofacijalnih ozljeda u djece
– dijagnoza
– radiološka dijagnoza
– povijest bolesti i klinički pregled
– hitni terapijski postupci – mliječni zubi
– hitni postupci
– liječenje frakture krune zuba: jednostavnih i složenih
– praćenje i prognoza
– liječenje frakture korijena
– oštećenja alveolarnog nastavka
– replantacije i transplantacije zuba
– liječenje luksacijskih ozljeda zuba
– liječenje ozljeda mliječnih zuba i mekih tkiva i njihove posljedice na trajnu
– denticiju
– traumatske ozljede mliječnih zubi-praćenje i prognoza.
14. Oralne mukozne lezije i oralna kirurgija u djece i adolescenata (razina znanja A)
– oralne mukozne lezije (afte, impetigo contagiosa, oralna kandidijaza, traumatske lezije, mukokele, epulisi, hemangiomi, stomatitis herpetica)
– kirurški postupci
– liječenje impaktiranih zubi
– frenuloplastika
15. Stomatološka skrb djece sa smetnjama u razvoju (razina znanja A)
– Definicija i epidemiologija
– utjecaj na obitelj
– invalidno dijete kao stomatološki pacijent
– rizični faktori za stomatološke probleme (prehrana i lijekovi, problem oralne higijene, mišićna funkcija)
– neuropsihološki nedostaci (mentalna retardacija, poremećaji autističnog spektra, MBD/DAMP sindrom, cerebralna paraliza)
– senzoričke smetnje (sljepoća i oštećenje vida)
– gluhoća i oštećenje sluha
– gluho-slijepa djeca
– osteogenesis imperfekta
– spina bifida
– žrtve nesreća
– prevencija, prehrana, fluoridi i kemijska kontrola plaka.
16. Stomatološko liječenje adolescenata (razina A)
– specifičnosti ponašanja adolescenata
– razvoj denticije
– dentalna i oralna patologija u adolescenciji
– gubitak zuba
– čuvanje prostora
– liječenje genetski uvjetovanih hipodoncija
– karijes i parodontopatije u adolescenata.
17. Radiografska pretraga i dijagnoza (razina znanja A)
– indikacije za radiografske snimke u djece i adolescenata
– periapikalne radiografske snimke
– bite-wing projekcija
– principi radiografskog pregleda asimptomatske djece
– kako smanjiti zračenje pacijenta
– digitalna radiografija i njene prednosti
– dentalna zrelost i određivanje dobi pomoću zubi.
18. Razvoj okluzije, preventivna i interceptivna ortodoncija (razina znanja A)
– razvoj okluzije u mliječnoj denticiji
– malokluzije u mliječnoj denticiji
– stanje prostora
– malokluzije u mješovitoj i trajnoj denticiji
– pristup pedodonta ortodontskim problemima
– prevencija malokluzija
– interceptivni tretman malokluzija
– mali zahvati u ortodonciji.
Ortodoncija – trajanje 2 mjeseca
Sadržaj: Etiologija i dijagnostika ortodontskih anomalija. Prevencija ortodontskih anomalija i interceptivni zahvati. Analiza dentalne i osealne dobi.analiza raspoloživog prostora za nicanje očnjaka i pretkutnjaka. Principi ortodontske terapije, indikacije, dob, trajanje, liječenje, fiksni i mobilni aparati.
Provjera znanja: Kolokvij
Oralna kirurgija – trajanje 1 mjesec
Sadržaj: Oralno-kirurški zahvati u djece sa sustavnim bolestima. Ekstrakcije zubi u narkozi. Apikotomija i alveotomija. Reanimacija.
Provjera znanja: Kolokvij
Pedijatrija – trajanje 2 mjeseca
Sadržaj: Prehrana dojenčadi i djece. Dječje bolesti sa simptomima u ustima. Bolesti koje zahtjevaju poseban pristup u liječenju zubi i usta u djece: hemofilija, leukemija, bolesti srca, bolesti bubrega, epilepsija, dijabetes. Hormonski poremećaji u djece i manifestacije na orofacijalnim strukturama.
Provjera znanja: Kolokvij
Zarazne bolesti – trajanje 1 mjesec
Sadržaj: Bakterijske infekcije usta i ždrijela – streptokokne infekcije, difterija, fuzospiriloze. Infekcijska mononukleoza. Virusne infekcije usta i ždrijela. Herpes simlpex, herpes zoster, coxackie virusi, herpangina. Egzantemske zarazne bolesti – šarlah, ospice, vodene kozice, velike boginje.
Provjera znanja: Kolokvij

POPIS OBVEZNIH ZAHVATA IZ PEDODONCIJE
(Razina znanja A-B)
Specijalizant mora tijekom 36 mjeseci završiti i dokumentirati naredne zahvate:
– anamneza, dijagnoza i diferencijalna dijagnoza
– vođenje kartoteke pacijenta
– plan terapije
– Rtg ili RVG snimanje zuba uz očitanje snimke
– složene amalgamske rekonstrukcije kruna mliječnih zubi
– preventivni ispuni na mladim trajnim zubima
– pečaćenje fisura mladih trajnih zubi
– kompozitne rekonstrukcije frakturiranih kruna mladih trajnih zubi
– žičano-kompozitni splintovi u svrhu imobilizacije zubi
– rekonstrukcije indirektno-kompozitnim ispunom
– minimalno-invazivni zahvati na mladim trajnim zubima
– prekrivanje dentina frakturiranih zubi s kompozitnim zavojem
– rekonstrukcije zuba zbog strukturalnih defekata
– rekonstrukcije zubi promjenjene boje
– endodontsko liječenje mladih trajnih zubi s nedovršenim rastom korijena – apeksifikacija
– liječenje eksterne ili interne resorpcije korijena
– ekstrakcija mliječnih zubi
– ekstrakcija mladih trajnih zubi u ortodonstke svrhe
– kirurški zahvati na mekim oralnim tkivima u djece
– lijevane dogradnje zuba s estetskim krunicama od porculana
– protetsko liječenje u mliječnoj i trajnoj denticiji, te u mješovitoj denticiji
– konzervativni zahvati na zubima u djece sa smetnjam u razvoju i osobama s povećanim potrebama.

ZAVRŠNI KOLOKVIJ
Specijalizant je obvezan poslijednji mjesec specijalističkog staža (najmanje 14 dana) prije polaganja ispita položiti veliki kolokvij kod mentora. Veliki kolokvij obuhvaća provjeru svekolikog znanja iz propisanog specijalističkog programa. Nakon položenog velikog kolokvija mentor upisuje završno mišljenje u specijalističku knjižicu.
Tijekom specijalizacije specijalizant koristi svake godine zakonom propisani godišnji odmor u trajanju od najviše 30 dana u jednoj godini. Vrijeme ostvarivanja godišnjeg odmora određuje predstojnik klinike u skladu s vremenom korištenja godišnjeg odmora mentora.
Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela:
Praktični dio ispita sastoji se u kliničkoj obradi određenih slučajeva pred mentorom, a teorijski dio u usmenoj obrani specijalističkog rada te usmenog odgovora na postavljena pitanja ispitne komisije.
 

ENDODONCIJA I
RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA
 

Plan i program rada usklađen je sa planom i programom The Europian Society of Endodontology ESE »Guidelines for speciality training in endodontology) International Endodontic Journal (1998) 31, 67-72«.

CURRICULUM:
Specijalizacija iz Endodoncije i restaurativne stomatologije obuhvaća dva područja.
Endodoncija obuhvaća područja rasta i razvoja zubne pulpe, korijena i pripadajućeg parodonta, dijagnostiku bolesti pulpe i periradikularnog tkiva, terapijske postupke, i praćenje bolesti, nadoknadu izgubljenog mekog i tvrdog zubnog i periradikularnog tkiva, endodontsku kirurgiju, proučava i razvija nove materijale za punjenje kanala, nove materijale za izradu endodontskih instrumenata, tehnike instrumentacije i punjenja, materijala za tkivno vođenu regeneraciju kosti, epidemiološka istraživanja, te prikupljanje i objavu dobivenih rezultata. Rad specijalizanta posebno je usmjeren na stjecanje struč­nih vještina, iskustva i odnosa prema pacijentu u kliničkom radu. Zadaća endodontskog tretmana je održavanje zdravlja cijele ili dijela zubne pulpe. Ako je pulpa zahvaćena bolešću i bolest se širi prema periradikularnom tkivu zadaća je izliječiti periradikularno tkivo endodontskim zahvatom ili u kombinaciji s endodontskom kirurgijom.
Restaurativna stomatologija obuhvaća područje rasta i razvoja zuba, preventive zubnog karijesa, karijesologiju, dijagnostiku bolesti tvrdih zubnih tkiva, terapiju, područje razvoja i uporabe materijala u nadomještanju zubnog tkiva, restauraciju okluzijskih odnosa, epidemiologiju te prikupljanje i objavljivanje dobivenih rezultata. Zadaća restorativne stomatologije je prevenirati nastanak zubnog kvara, a ako zubni kvar nastane ukloniti demineralizirano i inficirano tkivo te ga nadomjestiti arteficijalnim materijalom (ispunom, inlay, onlay, overlay i pojedinačnom krunicom).

Svrha specijalizacije:
1. Uvježbavanje kliničara u svrhu pružanja visoko kvalitetne zdravstvene zaštite
2. Uvježbavanje kliničara u stručnom i znanstvenom napredovanju.

Struktura specijalizacije:
Uključuje teoriju i praktičan rad. Sva nastava odvija se na jasno potvrđenim znanstvenim načelima i kliničkom iskustvu. Nastavu, predklinički i klinički dio mora nadgledati mentor.

Plan specijalizacije:
U okviru specijalizacije »Endodoncija i restaurativna stomatologija« potrebno je usvojiti teorijsko i praktično znanje iz rasta i razvoja zuba, razvojnih anomalija, anatomije, histologije i histopatologije tvrdih i mekih zubnih tkiva te parodonta, karijesologije, propedeutike, terapije ispunom i endodoncije s odgovarajućim materijalima, dentalne traumatologije, endodontske kirurgije i dopuniti ga srodnim granama iz stomatologije i medicine.

Trajanje specijalizacije:
– Stručni poslijediplomski studij 2 semestra i upisani kolegij iz područja specijalizacije
– ENDODONCIJA I RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA – 30 mjeseci
– ORALNA KIRURGIJA – 1 mjesec
– PARODONTOLOGIJA – 1 mjesec
– INTERNA MEDICINA – 1 mjesec
– GODIŠNJI ODMOR – 3 mjeseca
Ukupno 36 mjeseci

Satnica specijalizacije
Program specijalizacije temelji se na satnici od 40 sati tjedno i 40 radnih tjedana godišnje što iznosi 4800 sati kroz tri godine.
Klinički rad                                               2200 sati
Seminari, radne grupe (omjer 1:3)               600 sati
Predavanja                                                 300 sati
Konzultacije s mentorom                             300 sati
Kolokviji                                                     100 sati
Ukupno                                                     3500 sati
Znanstvenoistraživački rad                         1000 sati
Sudjelovanje u dodiplomskoj nastavi           300 sati
Ukupno                                                    1300 sati
Usvojena znanja: Razina (A – D)
A – polaznik mora teoretski znati i samostalno izvesti zahvat
B – polaznik mora teoretski znati i izvesti zahvat uz pomoć subspecijaliste
C – polaznik mora znati i znati uputiti pacijenta drugom specijalisti
D – polaznik mora biti informiran

OPĆI DIO SPECIJALIZACIJE
(Razina znanja A – D)
Opća poglavlja obuhvaćena seminarima i radnim grupama:
1. Anatomija glave i vrata (razina znanja A)
2. Odabrana poglavlja fiziologije čovjeka (razina znanja B)
– Uvod u fiziologiju: stanica i opća fiziologija
– Živci i mišići
– Krvne stanice, imunost i zgrušavanje krvi
– Endokrinologija
3. Odabrana poglavlja biokemije (razina znanja B)
4. Odabrana poglavlja farmakologije (razina znanja B)
– Opća načela farmakokinetike i farmakodinamike
– Modulatori upale i imunološkog odgovora
– Antimikrobni lijekovi
– Analgetici, antipiretici
– Lokalni anestetici, sedativi
5. Odabrana poglavlja mikrobiologije (razina znanja B)
6. Odabrana poglavlja interne medicine (razina znanja C)
– Rizični pacijenti
– Kardiovaskularne bolesti
– Kardiopulmonalne bolesti i bolesti dišnih puteva
– Imunološke bolesti
– Metaboličke bolesti
– Hematopoetske bolesti
– Reanimacija
7. Odabrana poglavlja zaraznih bolesti (razina znanja C)
– Bakterijske bolesti
– Virusne bolesti
– Gljivične bolesti
8. Etika i odnos prema pacijentu (razina znanja A – C)
Zakon o zaštiti prava pacijenata
Prava i obveze liječnika

Seminari (opći dio)

Br.	Tema	sat	datum	specijalizant	voditelj
1.	Anatomija glave i vrata
2.	Odabrana poglavlja fiziologije čovjeka
3.	Odabrana poglavlja iz biokemije
4.	Odabrana poglavlja farmakologije
5.	Odabrana poglavlja mikrobiologije
6.	Odabrana poglavlja interne medicine
7.	Odabrana poglavlja zaraznih bolesti
Ukupno sati

ENDODONCIJA
Curriculum
Curriculum predstavlja opis specijalizacije iz područja endodoncije temeljeno na činjenici da se, prema izvješću European Society of Endodontology: Undergraduate Curriculum Guidelines for Endodontology, Int. Endodon J, 34, 547-580 2001, endodonciji ne posvećuje dovoljan broj sati. Specijalizacija obuhvaća usvajanje znanja iz kliničke endodoncije i endodontske kirurgije, ali i znanja temeljnih znanstvenih postavki, znanstvenog rada i pisanja znanstvenih članaka.
Teorijska izobrazba iz endodoncije tijekom specijalizacije uključuje predavanja, seminarski rad, stručne i znanstvene radionice
1. Embriologija (Razina znanja A)
Rast i razvoj zuba, pulpe i korijena
– embriologija, rast i razvoj čeljusti i zuba,
– osteogeneza,
– amelogeneza (razvoj, maturacija, sastav i struktura)
– dentinogeneza (razvoj maturacija, sastav i struktura, biologija i fiziologija dentina, biologija odontoblasta
– stvaranje izvanstaničnog matriksa
– rast i razvoj korijena.
2. Histologija (razina znanja A)
– Histologija tvrdih zubnih tkiva, zubne pulpe i parodonta
3. Primijenjena anatomija (uključujući i oralnu fiziologiju) (razina znanja A)
– Sjekutići i očnjaci
– Pretkutnjaci
– Kutnjaci
– Parodont (anatomija i fiziologija alveolarne sluznice, parodontnog ligamenta, alveolarne kosti, metabolizam alveolarne kosti, anatomija i fiziologija cementa)
– Zubna pulpa (opskrba krvlju, limfna drenaža, inervacija).
4. Mikrobiologija (razina znanja A)
– Oralna mikrobna flora
– Mikrobna flora karijesne lezije
– Mikrobna flora upalnog procesa endodontskog prostora
– Mikrobna flora upalnog procesa periradikularne regije
– Evaluacija pacijenata sa zaraznim bolestima.
5. Sterilizacija i dezinfekcija (razina znanja A)
– Sredstva, oprema i tehnike
– Instrumenti
– Radno polje.
6. Patologija zubne pulpe (razina znanja A)
– Etiologija
– Prevencija
– Podjela pulpitisa
– Degenerativne i regresivne promjene zubne pulpe.
7. Periradikularne lezije (razina znanja A)
– Periradikularne lezije pulpnog porijekla
– Periradikularne lezije parodontnog porijekla
– Pulpo-parodontne lezije.
8. Odnos prema pacijentu (razina znanja A)
– Liječnička etika i odnos pacijent-stomatolog
– Rizični pacijenti
– Zarazni pacijenti
– Psihološke i/ili psihijatrijske promjene u ponašanju pacijenta
– Premedikacija pacijenta.
9. Dijagnoza i diferencijalna dijagnostika (razina znanja A)
– Anamneza
– Dijagnostički testovi u endodonciji
– Endodontska radiologija
– Intraoralne snimke
– Očitavanje RTG snimaka.
10. Odontogena bol (razina znanja A)
– Pulpna bol
– Periradikularna bol
– Refleksna pol
– Parodontna bol
– Postoperativna bol
– Ekstraoralna bol.
11. Neodontogena bol (uključujući i kroničnu bol vrata i glave)
(razina znanja C)
– Neurofiziologija boli
– Neurovaskularna bol
– Neuropatska bol
– Kausalgična bol.
12. Konstrukcija endodontskih instrumenata (razina znanja A)
– Ručni instrumenti (čelični, Ni-Ti)
– Strojni instrumenti (čelični, Ni-Ti)
– Endometar
– Ultrazvučni istrumenti
– Zvučni instrumenti
– Laser.
13. Priprema za endodontski zahvat (razina znanja A)
Endodontska radiografija
– Endoskopija
– Anestezija u endodonciji
– Postavljanje rubber dama.
14. Trepanacijski otvor (razina znanja A)
– Instrumenti
– Trepanacijski otvori gornjih zuba
– Trepanacijski otvori donjih zuba.
15. Medikamenti u korijenskom kanalu (razina znanja A)
– Kemo-mehanička obrada (uključujući i ispiranje i dezinfekciju)
– Međuposjetni medikamentozni ulošci.
16. Određivanje radne duljine korijenskog kanala (razina znanja A)
Rtg određivanje duljine kanala
– Određivanje endometrom.
17. Tehnike instrumentacije korijena (razina znanja A)
– Step down
– Step Back
– Balanced Force tehnika
– Modified double flare tehnika
– Crown down
– ProFile
– ProTaper
– GT
– Quantec
– LightSpeed
– Hero 642
– Hero shaper
– K3
– Laser tehnika.
18. Tehnike punjenja korijenskog kanala (razina znanja A)
– Materijali za punjenje korijenskog kanala
– Tehnike punjenja korijenskog kanala
– Hladna lateralna kondenzacija (uključuje i silikonske s gttp punjenjem – Guta Flow)
– Topla vertikalna kondenzacije (uključuje, ručnu, Endotec, System B, Touc’n Heat tehnike)
– Niskotemperaturne termoplastične tehnike (Ultrafil Termafil)
– Visokotemperaturne termoplastične tehnike (Obtura)
– Dip tehnika punjenja kanala
– Single-cone tehnika (Uključuje i kompozitna punila (Endo Rez, Epiphany...)
– Termomehanička kompakcija (McSpadden)
– Privremeni ispun (Coronal leakage).
19. Evaluacija uspješnosti endodontskog zahvata (razina znanja A)
– Rtg evaluacija
– Klinička evaluacija
– Epidemiološka studija.
20. Revizija korijenskog punila (razina znanja A – B)
– Instrumenti
– Kemomehanička obrada i tehnike revizije
– Uklanjanje instrumentata i zapreka iz korijenskog kanala.
21. Endodontska kirurgija (razina znanja A –B-C)
– Indikacija i kontraindikacije
– Pre i post medikacija
– Incizija i kirurška drenaža
– Kortikalna trefinacija
– Periradikularna kirurgija (uključuje i retrogradno punjenje)
– Anestezija i hemostaza
– Endodontska mikrokirurgija
– Hemisekcija i amputacija korijena
– Evaluacija kirurškog uspjeha.
22. Neuspjesi i pogreške u endodontskom liječenju (razina znanja A)
– Intrakanalne (transportacija, stuba, začepljenje, lom instrumenta)
– Ekstrakanalne (uključujući perforacije)
– Prepunjenje i podpunjenje
– Parestezija
– Emphysema
– Aspiracija i aglutinacija instrumenta.
23. Trauma zuba (razina znanja A)
– Dijagnostika i klasifikacija
– Endodontska opskrba traume krune i periradikularnog tkiva
– Intra i ekstraoralna endodoncija
– Fiksacija i praćenje pacijenta.
24. Diskoloracija i bijeljenje krune endodontski liječenih zuba (razina znanja A)
– Prevencija obojenja zuba
– Interno i eksterno bijeljenje krune zuba.
25. Pedijatrijska endodoncija (razina znanja C)
26. Gerijatrijska endodoncija (razina znanja A-B)
27. Rizične skupine pacijenata (razina znanja A – B – C)
– Anamneza
– Dijagnostika i diferencijalna dijagnoza
– Plan terapije i diferencijalni postupci
– Lijekovi i pre i post medikacija
– Praćenje pacijenta
– Komnukacija sa subspecijalistima i specijalistima iste i drugih grana.

POPIS OBVEZNIH ZAHVATA IZ ENDODONCIJE
– (razina znanja A-B)
Specijalizant mora tijekom 36 mjeseci završiti i dokumentirati sljedeće zahvate:
– Anamneza, dijagnoza i diferencijalna dijagnostika
– Vođenje kartoteke pacijenata
– Plan terapije
– Rtg snimanje zuba uz očitanje rtg snimke
– Trepanacija krune zuba
– Ručne i strojene tehnike instrumentacije
– Uklanjanje zaostatnog sloja
– Dezinfekcija i ispiranje korijenskog kanala
– Medikamentozna terapija inficiranog kanala
– Hladne kondenzirajuće, termoplastične i injektivne tehnike punjenja korijenskog kanala
– Endodontsko liječenje akutnih pulpitisa jednokorijenskih i više korijenskih zuba (broj višekorijenskih ne može biti manji od 40)
– Endodontsko liječenje nekroze i gangrene zubne pulpe
– Endodontsko liječenje zubi s akutnim i kroničnim periapeksnim promjenama
– Endodontsko liječenje endodontsko-parodontološkog kompleksa
– Endodontsko-kirurških liječenje (hemisekcija, separacija, amputacija i resekcija vrška korijena uz izradu i punjenje retrogradnog kaviteta
– Endodontsko-kirurško liječenje internih i eksternih resorpcija
– Bijeljenje zubi s promjenom boje krune zuba nakon endodontskog zahvata
– Poslijeendodontska rekonstrukcija zubne krune
– Endodontsko liječenje interne i eksterne resorpcije korijena
– Složeno endodontsko – parodontološka obrada frakturiranog korijena
– Revizija korijenskih punila uz postojanje fragmenata intrakanalnih instrumenata
– Kiretaža apeksa zuba
– Apikotomija s retrogradnim punjenjem
– Incizija apscesa s drenažom.

SEMINARSKE TEME IZ ENDODONCIJE

Br.	Tema	sat	datum	specijalizant	voditelj
1.	Embriologija
2.	Histologija
3.	Primjenjena anatomija
4.	Mikrobiologija
5.	Sterilizacija i dezinfekcija
6.	Patologija zubne pulpe
7.	Periradikularne lezije
8.	Odnos prema pacijentu, Anam­neza
9.	Dijagnoza i diferencijalna dijagnostika
10.	Odontogena bol
11.	Neodontogena bol (uključujući i kroničnu bol vrata i glave)
12.	Konstrukcija endodontskih instrumenata
13.	Priprema za endodontski zahvat
14.	Trepanacijski otvor
15.	Medikamenti u korijenskom kanalu
16.	Određivanje radne duljine korijenskog kanala
17.	Tehnike instrumentacije korijena
18.	Tehnike punjenja korijenskog kanala
19.	Evaluacija uspješnosti endodontskog zahvata
20.	Revizija krijenskog punila
21.	Endodontska kirurgija
22.	Neuspjesi i pogreške u endodontskom liječenju
23.	Trauma zuba
24.	Diskoloracija i bijeljenje krune endodontski liječenih zuba
25.	Pedijatrijska endodoncija
26.	Gerijatrijska endodoncija
27.	Rizične skupine pacijenata
28.	Prikaz kliničkih slučajeva
Ukupno sati

RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA
Specijalizant tijekom 15 mjeseci specijalističkog znanja stječe teorijsko znanje i praktičnu vještinu o restorativnim zahvatima na tvrdim zubnim tkivima, liječenja karijesnih i nekarijesnih lezija, trauma tvrdih zubnih struktura, svim oblicima estetskog tretmana, te postendodontskom rekonstrukcijom zubne krune.
Teorijska izobrazba iz restaurativne stomatologije tijekom specijalizacije uključuje predavanja, seminarski rad, stručne i znanstvene radionice.
1. Embriologija (razina znanja A)
– Rast i razvoj zuba, pulpe i korijena
– embriologija, rast i razvoj čeljusti i zuba,
– osteogeneza,
– amelogeneza (razvoj, maturacija, sastav i struktura)
– dentinogeneza (razvoj maturacija, sastav i struktura, biologija i fiziologija dentina, biologija odontoblasta
– stvaranje vanstaničnog matriksa
– rast i razvoj korijena.
2. Histologija i patologija (razina znanja A)
– Histologija tvrdih zubnih tkiva, zubne pulpe i parodonta
– Histopatologija tvrdih zubnih tkiva, zubne pulpe, parodonta, patoloških struktura glave i vrata.
3. Primjenjena anatomija (uključujući i oralnu fiziologiju) (razina znanja A)
Sjekutići i očnjaci
– Pretkutnjaci
– Kutnjaci
– Parodont (anatomija i fiziologija alveolarne sluznice, parodontnog ligamenta, alveolarne kosti, metabolizam alveolarne kosti, anatomija i fiziologija cementa)
– Zubna pulpa (opskrba krvlju, limfna drenaža, inervacija
– Kosti glave
– Mišići glave i vrata
– Krvene žile glave i vrata
– Živci glave i vrata
– Topografija struktura.
4. Poremećaji u strukturi zubnih tkiva (genetski uvjetovani poremećaji, razvojni poremećaji) (razina znanja A)
– Poremećaji u inicijalnom stadiju zubnog zametka
– Poremećaji za vrijeme morfodiferencijacije zubnog zametka
– Poremećaji za vrijeme apozicije tvrdih zubnih tkiva
– Poremećaji u boji zuba.
5. Poremećaji uvjetovani lokalnim i sustavnim infekcijsko-toksičnim čimbenicima (razina znanja A – C)
– Promjene na zubima
– Promjene na parodontu
– Promjene na mekim tkivima usne šupljine
– Sistemske promjene.
6. Fizička i kemijska oštećenja tvrdih zubnih tkiva (razina znanja A)
– Abrazija
– Atricija
– Endogene erozije
– Egzogene erozije
– Idiopatske erozija.
7. Teorije o nastanku zubnog karijesa (razina znanja A)
8. Čimbenici zubnog karijesa (lokalni i opći) (razina znanja A)
9. Slina (razina znanja A)
– Usna šupljina i slina
– Žlijezde slinovnice (anatomija i fiziologija)
– Sastav sline
– Pelikula
– Slina i zubni karijes.
10. Oralna mikroflora i biofilm na zubu (razina znanja A)
– Dentobakterijski plak (stvaranje, struktura, sastav i svojstva)
– Uloga plaka u nastanku karijesa.
11. Epidemiologija karijesa (razina znanja A)
12. Fizikalno-kemijski procesi tijekom karijesne lezije (razina znanja A)
– Demineralizacija i remineralizacija tvrdih zubnih tkiva.
13. Histološke i kliničke manifestacije zubnog karijesa (razina znanja A)
– Reakcije u caklini tijekom erupcije
– Promjene u caklini u inicijalnoj leziji
– Karijes dentina
– Karijes vrata zuba
– Klinički izgled karijesne lezije
– Podjela karijesa
– Imunološki aspekti zubnog karijesa.
14. Prevencija karijesa (razina znanja A)
– Oralna higijena
– Prehrana
– Fluoridi.
15. Dijagnoza bolesti tvrdih zubnih tkiva: opća i specijalistička: (razina znanja A)
– Anamneza
– Kliničko ispitivanje zubnog karijesa i nekarijesnih lezija
– Fizičko-kemijsko ispitivanje
– Rentgenološko ispitivanje
– Testovi za određivanje rizika od nastanka zubnog karijesa.
16. Terapijski zahvati na tvrdim zubnim strukturama (razina znanja A)
– Postizanje i održavanje suhog radnog polja
– Instrumentarij
– Sredstva opreme i tehnika.
17. Terapija ispunom (razina znanja A)
– Materijali za zaštitu dentinske rane (indirektno i direktno prekrivanje zubne pulpe)
– Dentinski adhezivi
– Kavitetni premazi
– Materijali za trajne ispune
– Dentalni cementi
– Dentalni amalgami
– Kompozitni materijali
– Stakleni ionomeri
– Kompomeri
– Plemenite kovine
– Keramika.
18. Temeljna načela izradbe kaviteta (razina znanja A)
– Blackova načela izradbe kaviteta
– Načela izradbe adhezijskih kaviteta
– Izdara atipičnih kaviteta
– Načela izradbe kaviteta za lijevane ispune (inlay, onlay)
– Temeljna načela estetske restorativne stomatologije
– Mikroinvazivni postupci na tvrdim zubnim tkivima.
19. Postoperacijska preosjetljivost zuba (razina znanja A)
– Osjetljivost nakon adhezijskog postupka
– Osjetljivost nakon kemijskih oštećenja zubnih tkiva
– Osjetljivost nakon fizikalnih oštećenja zubnih struktura
– Osjetljivost zbog neusklađenih okluzijskih odnosa
– Liječenje postoperativne preosjetljivosti.

POPIS OBVEZNIH ZAHVATA IZ RESTAURATIVNE
STOMATOLOGIJE:
Specijalizant mora tijekom 36 mjeseci završiti i dokumentirati sljedeće zahvate: (razina znanja A)
– Anamneza, dijagnostika i diferencijalna dijagnoza
– Vođenje kartoteke pacijenata
– Plan terapije
– Izrada kaviteta (po Balcku, adhezijski kavitet, atipični kavitet)
– Dezinfekcija i priprema kaviteta (uklanjanje ili priprema zaostat­nog sloja)
– Podloge i adhezijsko svezivanje
– Složene amalgamske nadgradnje s retencijskim kolčićem
– Složeni inlay, onlay, overlay
– Kompozitni i ceromerni inlay, onlay, overlay
– Labijalne fasete od kompozitnih ili ceromernih materijala
– Labijalni keramičke fasete
– Keramički inlay, onlay, overlay
– Bijeljenje zuba (vanjskih i unutarnjih)
– Estetske – kompozitne rekonstrukcije zubne krune vitalnih i nevitalnih zubi
– Postendodontske estetske rekonstrukcije zubne krune
– Estetske rekonstrukcije incizalnog brida
– Estetske rekonstrukcije morfoloških anomalija zubne krune
– Estetske rekonstrukcije dijastema prednjih zubi
– Gingivektomija i gingivoplatika.

SEMINARSKE TEME IZ RESTAURATIVNE STOMATOLOGIJE

Br.	Tema	sat	datum	specijalizant	voditelj
1.	Embriologija (rast i razvoj zuba pulpe i korijena)
2.	Histologija tvrdih zubnih tkiva
3.	Primjenjena anatomija zuba
4.	Razvojni i stečeni poremećaji strukture zubnih tkiva
5.	Fizikalna i kemijska oštećenja tvrdih zubnih tkiva
6	Teorije o nastanku zubnog karijesa, čimbenici zubnog karijesa (lokalni i opći)
7.	Slina, oralna mikroflora i biofilm
8.	Epidemiologija i prevencija zub­nog karijesa
9.	Fizikalno-kemijski procesi karijesne lezije
10.	Histološki i klinički izgled zubnog karijesa
11.	Priprema pacijenta, radno polje, instrumentarij, konstrukcija instrumenata
12.	Klinička testiranja i dijagnoza karijesa
13.	Izrada kaviteta
14.	Zaštita zubne pulpe (podloge, lakovi, IPP, DPP)
15.	Terapija ispunom
16.	Nekarijesni cervikalni defekti, funkcijske i parafunkcijske smetnje, abrazija, atricija
17.	Dentalni amalgam
18.	Hibridizacija dentina i cakline
19.	Umjetni materijali kao zamjena za dentin
20.	Estetski materijali u restorativnoj stomatologiji
21.	Konfiguracijski faktor
22.	Tehnike postavljanja kompozita u kavitet
23.	Završna obrada ispuna
24.	Kompozitni inlay
25.	Keramički inlay
26.	Zlatni inlay
27.	Labijalne fasete direktne
28.	Labijalne fasete indirektne
29.	Postendodontska rekonstrukcija zub­ne krune
30.	Tehnike bijeljenja zubne krune
31.	Uklanjanje postoperativne preosjet­ljivosti
32.	Prikaz kliničkih slučajeva

Opis kliničkih zahvata
Specijalistički pregled (uključuje dijagnostiku i diferencijalnu dijagnostiku)
DIJAGNOSTIKA U ENDODONCIJI (razina znanja A)
– Mjerenje cirkulacije u pulpi zuba sa završenim
rastom korijena laser doppler fluorometrom
– Anestezija u endodonciji (uključuje intraosealnu anesteziju)
– Uzimanje materijala za citološku pretragu iz kanala
– Uzimanje materijala za mikrobiološku pretragu iz kanala
– Upotreba rubber dama (po zubu i kvadrantu).
ANESTEZIJA (razina znanja A)
– Submukozna anestezija
– Provodna
– Intraligamentarna
– Intrapulpna.
PREKRIVANJE PULPE I AMPUTACIJA (razina znanja A)
– Neizravno prekrivanje.
– Izravno prekrivanje.
– Vitalna amputacija.
– Devitalizacija pastom.
– Vitalna ekstirpacija
– Privremeno zatvaranje kaviteta.
OBRADA I PUNJENJE KANALA (razina znanja A)
– Trepanacija, ekstirpacija pulpe i prva priprema kanala
– Određivanje radne duljine rtg snimkom
– Određivanje radne duljine elektroničkom napravom
– Instrumentacija i dezinfekcija korijenskog kanala
– Primjena medikamentoznih uložaka u korijenskom kanalu
– Uklanjanje zaostatnog sloja sa stijenke kanala
– Priprema i punjenje korijenskog kanala.
PONOVLJENO ENDODONTSKO LIJEČENJE (razina znanja A)
– Vađenje starih punjenja i stranih tijela iz korijenskih kanala.
BIJELJENJE ZUBI (razina znanja A)
– Intrakoronarno bijeljenje zuba.
– Ekstrakoronarno bijeljenje zuba.
TRAUMA (razina znanja A)
– Repozicija zuba u alveolu
– Repozicija loma s dislokacijom, gdje su djelovi ukliješteni
– Terapija avulzije zuba
– Ekstraoralna endodoncija kod avulzije zuba
– Ekstraoralna endodoncija kod intencijske replantacije
– Prevencija i terapija eksterne resorpcije korijena traumatiziranog zuba.
APEKSIFIKACIJA (razina znanja A)
– Jednokorijenskog zuba (kalcij hidroksid, Mineral trioksid agregat po posjeti)
– Višekorijenskog zuba.
APEKSOGENEZA (razina znanja A)
– Jednokorijenskog zuba
– Višekorijenskog zuba.
ENDODONTSKA KIRURGIJA (razina znanja A)
– Hemisekcija, amputacija korijena
– Resekcija vrška korijena
– Kiretaža periradikularnog prostora
– Dekompresija patoloških promjena u periapeksu (uključuje i trefinaciju kosti)
– Intrakanalni implantat
– Autoreplantacija uz punjenje korijenskog kanala i retrogradno punjenje
– Liječenje nakon endodontsko kirurškog zahvata
(odstranjivanje šavova, toaleta rane)
– Zatvaranje vertikalne frakture korijena.
UKLANJANJE PULPOLITA (razina znanja A)
LIJEČENJE INTERNE RESORPCIJE (razina znanja A)
LIJEČENJE EKSTERNE RESORPCIJE (razina znanja A)
IZRADA KAVITETA ZA: (razina znanja A)
– amalgamski ispun
– kompozitni ispun
– zlatni inlay/onlay/overlay
– keramički inlay/onlay/overlay
– kompozitni inlay/onlay/overlay.
IZRADA KOMPOZITNOG ISPUNA (razina znanja A)
– predtretman dentina i cakline
– postavljanje staklenoionomera
– uporaba dentinskih adheziva.
IZRADA AMALGAMSKOG ISPUNA (razina znanja A)
IZRADA INLAY/ONLAY/OVERLAY-a (razina znanja A)
– Zlatni
– Keramički
– Kompozitni (indirektni i direktni postupak).
POSTENDODONTSKA OPSKRBA ZUBNE KRUNE (razina znanja A)
ENDODONTSKI PREGLED SA STATUSOM (razina znanja A)
– Endodontski specijalistički pregled s nalazom
– Jednostavan slučaj:
– Jednokorijenski zub i višekorijenski zub bez periapikalnih promjena s ravnim korijenskim kanalima
– Endodontski specijalistički pregled s nalazom
– Srednje težak slučaj:
– Jednokorijenski i višekorijenski zub s periapikalnim promjenama stupnja 1 i 2
– Endodontski specijalistički pregled
– Težak slučaj
– Jednokorijenski ili višekorijenski zub s periapikalnim promjenama stupnja 3 i 4 preko 30%, jako zavijeni korijenski kanali, pulpnoparodontno oštećenje, oštećenje furkacije
– Konzultacije kod specijaliste endodoncije i restorativne stomatologije.
Prije prelaska na klinički rad potrebno je sve zahvate utvrditi na predkliničkim vježbama. Mentor je obvezan svaki mjesec vršiti provjeru znanja specijalizanta.
Kružni staž

ORALNA KIRURGIJA – 1 mjesec
Provodi se u Klinici za oralnu kirurgiju. Specijalizant se upoznaje s temeljnim načelima kirurgije, stječe potrebno znanje iz anesteziologije, oralnokirurških zahvata kod odontogene infekcije, kirurške obrade traumatiziranih zubi, hemostaze, kirurške obrade rane, komplikacije kod primjene anestetika, specifičnosti opće anestezije, traumatskog šoka, reanimacije kako bi mogao samostalno izvoditi endodontsko-kirurške zahvate.
Kolokvij

PARODONTOLOGIJA – 1 mjesec
Provodi se u Klinici za parodontologiju, a svrha je stjecanje temeljnih znanja iz parodontologije, klasifikacije i epidemiologije parodontnih bolesti, novijih spoznaja o plaku, te utjecaju prehrane, vanjskih i unutrašnjih čimbenika na nastanak parodontne bolesti, dijagnostike parodontnih bolesti, načina liječenja i zajedničkih područja u okviru endodonta i parodonta.
Kolokvij

INTERNA MEDICINA – 1 mjesec
Specijalizant je dužan provesti u Klinici za unutarnje bolesti propisano vrijeme kako bi se upoznao s internističkom problematikom koja može ozbiljnije ugroziti život ili zdravlje bolesnika prilikom endodontskog liječenja zuba (bolesti krvožilnog sustava, endokrinološke bolesti, imunološki poremećaji, nepodnošljivost pojedinih lijekova i anestetika).
Kolokvij

ZAVRŠNI KOLOKVIJ
Specijalizant je obvezan posljednji mjesec specijalističkog staža (najmanje 14 dana) prije polaganja ispita položiti veliki kolokvij kod mentora. Veliki kolokvij obuhvaća provjeru svekolikog znanja iz propisanog specijalističkog programa. Nakon položenog velikog kolokvija mentor upisuje završno mišljenje u specijalističku knjižicu.
Tijekom specijalizacije specijalizant koristi svake godine propisani godišnji odmor u trajanju od najviše trideset (30) dana u jednoj godini. Vrijeme ostvarivanja godišnjeg odmora određuje predstojnik klinike u skladu s vremenom korištenja godišnjeg odmora mentora.
Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela:
Praktični dio ispita sastoji se u kliničkoj obradi određenog slučaja pred mentorom, a teorijski dio u usmenoj obrani specijalističkog rada te usmenog odgovora na postavljena pitanja ispitne komisije.
Specijalistički ispit traje tri (3) sata.
 

 OBITELJSKA STOMATOLOGIJA
 

Naziv specijalizacije: OBITELJSKA STOMATOLOGIJA
Trajanje specijalizacije: 36 mjeseci
Obiteljska stomatologija predstavlja sastavni dio skrbi orofacijalnoga sustava na razini doktora stomatologije prvoga kontakta za određenu zajednicu.
Obiteljski doktor stomatologije liječi pacijente koji su ga sami izabrali te čuva i unapreduje njihovo oralno zdravlje.
Plan specijalizacije:
ENDODONCIJA I RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA 6 mjeseci
DJEČJA STOMALOLOGIJA 3 mjeseca
PARODONTOLOGIJA 4 mjeseca.
STOMATOLOŠKA PROTETIKA
FIKSNA I MOBILNA 4 + 4 = 8 mjeseci
ORALNA MEDICINA 3 mjeseca
ORTODONCIJA 3 mjeseca
ORALNA KIRURGIJA 3 mjeseca
MAKSILOFACIJALNA KIRURGIJA 1 mjesec
RAD U OGLEDNOJ AMBULANTI OBITELJSKE
STOMATOLOGIJE 2 mjeseca
GODIŠNJI ODMOR 3 mjeseca
Poslijediplomski studij
Program specijalizacije:
ENDODONCIJA I RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA – 6 mjeseci
Fiziološka specifičnost zubne pulpe i periradikularnog tkiva, fizikalno kemijska oštećnja zuba, čimbenici zubnoga karijesa (mikroflora, domaćin i zub, okoliš lokalni i opći), funkcija zubne pulpe, patološka zbivanja u pulpnome tkivu i periradikularnome tkivu, histomorfološka, citokemijska, citomorfološka i histokemijska slika bolesnoga pulpnoga tkiva i periradikularnih struktura, dentalni materijali, materijali za stimulacije pulpe i stvaranje novoga dentina, dentalni amalgami, kompozitlvni materijali, staklenoinomerni cementi, dentinska adhezivna sredstva.
U tijeku specijalističkog staža kolokviji su: patohistološka slika zubnoga karijesa, materijali za reaktivnu dentinogenezu, zaštitna sredstva za dentinsku ranu, kompozitni materijali staklenoinomerni cementi i adhezijski postupci.
Tijekom specijalističkog staža specijalizant je obvezan u potpunosti i pod nadzorom mentora izvršiti sljedeće zahvate: 5 složenih amalgemskih nadogradnji retencijskim kolčićima, 5 rekonstrukcija kompozitnim materijalom zubi s promjenom boje, 10 endodontskih liječenja akutnih pulpitisa višekorijenskih zubi, posebno zubi s patološkim preprekama u kanalima i morfološkim nepravilnostima endodontskih prostora, 5 endodontskih liječenja gangrene zubne pulpe višekorijenskih zubi, 5 endodontskih liječenja zubi s akutnim i kroničnim periradikularnim promjenama, 5 poslijeendodontskih rekonstrukcija zubne krune.

DJEČJA STOMATOLOGIJA
Preventiva karijesa – fluoridacija, sistemska, prenatalna primjena, topikalno korištenje fluorida (25 zahvata); periodični pregledi (rođenje-12 mjeseci starosti, 12-24 mjeseca, 2-6 godina, 6-10 godina, 12-21 godine starosti). Hitni zahvati u ustima djeteta i trauma usta i zubi (5 zahvata). Zaštita duševnog zdravlja djeteta u razvoju (5 zahvata). Zaštita orofacijesa od športskih povreda (30 zahvata); Pečaćenje jamica i fusura griznih ploha zubi. Konzervativna obrada mliječnih i mladih trajnih zubi. Terapija pulpe mliječnih i trajnih zubi, apeksifikacija korijenova (40 zahvata).

PARODONTOLOGIJA – 4 mjeseca
Etiologija parodontne bolesti, patogeneza sporo i brzo progresivnih paradontitisa, posebno juvenilnog i rapidnog. Terapijske metode uznapredovanih progresivnih oblika parodontnih bolesti, pa rodontokirurške metode rehabilitacije žvačne funkcije. Zaštita zdrav­lja parodonta, preventivni postupci, inicijalna terapija gingivitisa i parodontitisa. Postupci održavanja higijene parodonta. Primjena kemoterapijskih sredstava u sprečavanju upalnih promjena gingive. Osnovni zahvati na parodontu: subgingivno odstranjenje naslaga, kiretaža džepova kod pet pacijenata. Analiza uznapredovanih parodontitisa uz nalaz destrukcije potpornih tkiva, korekcija okluzije kod 5 pacijenata.

STOMATOLOŠKA PROTETIKA (fiksna 4 mjeseca; mobilna 4 mjeseca) – 8 mjeseci
Okluzija zubi, liječenje starijih osoba, protetski materijali i tehnologije, dijagnoza, plan liječenja i prognoza bezubih i djelomično ozubljenih pacijenata. Prijenos registrata maksile i mandibule, uporaba poluprilagodljivih artikulatora, okluzijske koncepcije, dentalni paralelometri, izrada proteza. Fiksne (5 zahvata) mobilne djelomične (3 zahvata), mobilne totalne (3 zahvata). krunice (5 zahvata) imedijatne proteze (3 zahvata).

ORALNA MEDICINA – 3 mjeseca
Faktori obrane u usnoj šupljini, klasifikacija oralnih bolest oralne bolesti kao odraz općih sistemskih bolesti, gerijatrijske oralne bolesti, oralne bolesti dječje dobi, oralne bolesti uzrokovan spolnim prijenosom, uzgredne pojave kod uzimanja lijekova – manifestacije na oralnoj sluznici. Dijagnostika oralnih bolesti (30 zahvata), uzimanje anamnestičkih podataka (30 zahvata), procjena lokalnoga statusa u dijagnostici oralne bolesti (30 zahvata), kliniči nalaz oralne sluznice, registracija vrste patološke promjene, oralna klinička testiranja (30 zahvata), laboratorijska testiranja u dijagnostici oralne bolesti (30 zahvata), dijagnostika i terapija oralnih fokus; (30 zahvata), dijagnostika mukokutanih autoimunih poremećaja na oralnoj sluznici (10 zahvata), imunodeficijencija s oralnim manifestacijama (10 zahvata), oralne alergijske reakcije (5 zahvata), prekancerozne oralne lezije i stanja (10 zahvata), ozljede oralne sluznice (2 zahvata), bolesti žlijezda slinovnica (10 zahvata), bakterijske infekcije oralne sluznice (10 zahvata), virusne i gljivične infekcije oralne sluznice (30 zahvata), oralni simptomi (10 zahvata).
Prevencija oralnih bolesti: suradnja i motivacija pacijenta (10 zahvata), prevencija oralnih infekcija (10 zahvata), postupak i mjere zaštite u specijalističkoj ambulanti (10 zahvata), prevencija premalignih i malignih bolesti oralne sluznice (10 zahvata).

ORTODONCIJA – 3 mjeseca
Prepoznavanje i vrednovanje ortodontskih anomalija. Ortodontska profilaksa i interceptilni ortodontski zahvati (10 zahvata). Terapija ortodontskih anomalija (10 zahvata), mogućnosti i granice ortodontske terapije mobilnim i fiksnim napravama (po tri zahvata), optimalna dob za izvođenje pojedinih ortodontskih zahvata; ekstrakcije kao isključivi i dopunski terapijski zahvat (10 zahvata). Ortodontska terapija nakon adolescenttle dobi (5 zahvata). Oralna rehabilitacija djeteta i odraslog (2 zahvata). Rascjep usnice i nepca (15 zahvata). Gonadna disgeneza i ortodontske anomalije (15 zahvata). Preprotetska ortodontska priprema odraslih (15 zahvata).

ORALNA KIRURGIJA – 3 mjeseca
Suvremene metode dezinfekcije i sterilizacije prostorija, instrumenata i rublja, te dezinfekcija područja rada. Temeljni postupak pružanja prve pomoći, reanimacija i zahvati u zbrinjavanju traume zuba i čeljusti. Tehnike primjene svih lokalnih anestezija, provodnih u usnoj šupljini i licu, prepoznavanje i liječenje lokalnih i općih komplikacija. Rutinska ekstrakcija zubi (40 zahvata), alveotomijom završena ekstrakcija zuba (5 zahvata). Prepoznavanje gnojnih i specifičnih upala u području lica, čeljusti i usta, kirurške mogućnosti liječenja. Indikacije za pojedine operativne zahvate, trepanacije zuba, incizija submukoznog apscesa. Operativne metode i tehnike dentalne kirurgije (upoznavanja): alveotomija, cistektomija apikoiomija, replantacija i transplantacija zuba, imobilizacija zuba gingivektomija. Indikacije i provedba preprotetskih kirurških zahvata, postekstrakcijska modelacija alveolarnog nastavka (10 zahvata). Temeljni principi oralne implantologije, indikacije za primjenu dentalnih implantata.

MAKSILOFACIJALNA KIRURGIJA – 1 mjesec
Patologija i simptomatologija disfunkcija čeljusnog zgloba. Simptomatologija dobročudnih i zločudnih tumora lica, čeljusti i usta. Mjesto i uloga liječnika prvoga kontakta u preoperativnom i postoperativnom obrađivanju bolesnika od zločudnih tumora orofacijesa (10 zahvata).

RAD U OGLEDNOJ AMBULANTI OBITELJSKE STOMATOLOGlJE – 2 mjeseca
Cilj nastave je osposobiti specijalizanta za samostalan rad i vođenje ambulante obiteljske stomatologije. Tijekom rada specijalizant treba pod vodstvom mentora: poznavati najčešće akutne i kronične bolesti organa usne šupljine te metodologiju i mogućnosti njihova liječenja; uočiti povezanost problema usne šupljine pacijenta s odnosima u njegovoj obitelji; poznavati djelokrug preventivne stomatologije i primjenjivati preventivne zahvate u svakodnevnom radu; usvojiti saznanje kako zdravlje i bolest usne šupljine mogu biti povezani i pod utjecajem okoliša i socijalnih činitelja; shvatiti razvoj i ponašanje pojedinca te ocijeniti njihov utjecaj na zdravlje usne šupljine; poznavati i razumjeti zdravstvenu skrb u cjelini i kako voditi pacijenta kroz tu skrb.
Nastavni sadržaji: konzultacije u obiteljskoj stomatologiji; prepisivanje lijekova; uspostavljanje registra pacijenata; vođenje zdravstvene dokumentacije; uspostavljanje registra za posebno ugrožene skupine; vođenje savjetovališta za dojenčad i predškolsku djecu; procjena pojedinog programa rešetanja i njegovo provođenje i vrednovanje rezultata u praksi; organizacija rada u ambulanti (radno vrijeme, naručivanje pacijenata); vođenje ambulante kao poslovne jedinice; financijsko poslovanje ambulante; poznavanje i suradnja sa svim službama koje sudjeluju u zdravstvenoj zaštiti.
Specijalizant će obaviti edukaciju u oglednoj ambulanti koju će u tu svrhu, po dogovorenim kriterijima, odrediti ministarstvo nadležno za zdravstvo.
Specijalizant je obvezan u toku specijalizacije upisati 2 semestra poslijediplomskog studija iz opće stomatologije i položili propisane ispite.

 

ORALNA KIRURGIJA
 

Naziv specijalizacije: ORALNA KIRURGIJA
Trajanje specijalizacije: 42 mjeseca – 3 i pol godine (39 mjeseci + 3 mjeseca godišnjeg odmora)

I. CILJEVI SPECIJALIZACIJE
Specijalist oralne kirurgije mora biti educiran za sljedeće poslove:
1. suvremene metode sterilizacije instrumenata, sterilizacije prostorija i rublja te dezinfekcije operacijskog područja
2. prijeoperacijska priprema u suradnji s liječnicima drugih specijalnosti, posebice sa specijalistima anesteziologije, interne medicine i kliničke farmakologije.
3. postupci pružanja prve pomoći traumatiziranog bolesnika i postupci kardiopulmonalne reanimacije
4. prepoznavanje znakove i simptomatologije neurotraume i traumatskog šoka i praćenje razvoja kliničke slike neurotraumatiziranog bolesnika
5. prepoznavanje svekliničke slike gnojne odontogene i neodontogene upale glave i vrata, mogućnosti širenja i razvoja flegmona, endokranijalnih komplikacija, upale medijastinuma i septikopijemije.
6. dijagnosticiranje otvorene i zatvorene ozljede čeljusti i lica te načini liječenja.
7. prepoznavanje kongenitalne deformacije i sindroma, dijagnostike i liječenja.
8. dijagnosticiranje svebenignih i malignih tumora glave i vrata te operacije benignih tumora.
9. operacijske tehnike cista i odontogenih tumora glave i vrata
10. sve mogućnosti pretprotetske kirurgije, uključujući implantoprotetsku rehabilitaciju bolesnika
11. postoperacijska njega bolesnika u jedinici intenzivne njege i na odjelu.

II. PLAN SPECIJALIZACIJE ORALNE KIRURGIJE
ORALNA KIRURGIJA 23 MJESECA
MAKSILOFACIJALNA KIRURGIJA 6 MJESECI
OTORINOLARINGOLOGIJA 2 MJESECA
ANESTEZIJA, REANIMACIJA I INTENZIVNA NJEGA 1 MJESEC
HITNA INTERNA MEDICINA 1 MJESEC
RADIOLOGIJA 1 MJESEC
TRAUMATOLOGIJA 1 MJESEC
HITNA KIRURŠKA SLUŽBA 1 MJESEC
NEUROKIRURGIJA 1 MJESEC
PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA KIRURGIJA 1 MJESEC
PATOLOGIJA 1 MJESEC
Godišnji odmor 3 mjeseca.

IV. ZNANJA I VJEŠTINE KOJE SPECIJALIZANT MORA USVOJITI I SVLADATI

ORALNA KIRURGIJA
Tijekom specijalizacije kandidat mora naučiti tehnike svih lokalnih – provodnih anestezija u području usne šupljine, glave i vrata te naučiti sve opće (toksična reakcija, alergijska reakcija na lokalni anestetik i reakcije na vazokonstriktore) i lokalne komplikacije tijekom i nakon anestezije.
Naučiti etiološke čimbenike akutne gnojne upale kosti i okolnih mekih tkiva u području glave i vrata te liječenje (incizije, primjene antibiotika) svih oblika i lokalizacija upala (apscesa, flegmone) te puteve širenja kroz meka tkiva, maksilarni sinus i hematogeno. Prepoznati kliničke slike medijastinitisa, intrakranijalnog prodora gnojne upale, septikopijemije i algoritam liječenja svih komplikacija. Dijagnosticiranje kronične upale u području čeljusti – osteomijelitis, etiologiju, konzervativno i kirurško liječenje.
Mora naučiti sve tehnike kirurških zahvata iz područja kirurgije zuba, alveolarnog nastavka i parodonta, učiniti veliki broj vađenja zubi, 100 alveolotomija, 100 apikotomija, 5 operacija zatvaranja antrooralne komunikacije, 10 reimplantacija i 5 transplantacija zuba, 20 kortikotomija povezanih s ortodontsko-kirurškom terapijom retiniranih i impaktiranih zubi, 5 gingivektomija. Mora naučiti predvidjeti i liječiti sve komplikacije koje mogu nastati tijekom i nakon navedenih kirurških zahvata.
Specijalizant mora naučiti podjelu cističnih procesa, dijagnostiku i sve kirurške metode liječenja odontogenih i neodontogenih cista čeljusti i mekih tkiva. Učiniti 50 operacija malih cista i 5 operacija velikih cista u gornjoj te 5 u donjoj čeljusti.
Dijagnosticirati stanja koja zahtjevaju pretprotetski kirurški zahvat u suradnji sa specijalistom stomatološke protetike, planirati zahvat na modelu i izraditi ploču ili drugi planirani element za postoperacijsku fiksaciju. Naučiti tehnike operacija alveolarnog grebena, vestibuloplastike, vestibuloplastike s kožnim ili sluzničnim transplantatima. Mora učiniti 5 vestibuloplastika, 2 operacije s transplantacijom sluznice ili kože. Asistirati pri augmentacijama alveolarnog nastavka s autolognim koštanim transplantatima kuka, rebra ili iz područja čeljusti.
Mora naučiti kirurški riješiti svaku anomaliju ili deformaciju u mekim i tvrdim tkivima usne šupljine u pretprotetskoj i pretortodontskoj terapiji.
Specijalizant mora naučiti planiranje u implantoprotetskoj rehabilitaciji u suradnji sa spec. stomatološke protetike, naučiti indikacije i kontraindikacije za ugradnju oseointegrirajućih implantata, naučiti održavanje implantata i tehnike vođene regeneracije tkiva i kosti. Tijekom specijalizacije mora učiniti 5 operacija ugradnje dentalnih implantata.
Iz područja traumatologije svladati dijagnostiku traume čeljusti i lica, postupak pri hitnim intervencijama s ozljedama koje ugrožavaju bolesnikov život. Naučiti konzervativne i operacijske metode liječenja svih prijeloma u području čeljusti i lica. Učiniti 10 osteosinteza prijeloma kostiju srednjeg lica ili donje čeljusti. Naučiti sve konzervativne i kirurške postupke pri ozljedama zuba, potpornih tkiva zuba, okolne kosti te obrade mekih tkiva.
Dijagnosticiranje benignih i malignih tumora glave i vrata, diferencijalnu dijagnostiku prema ostalim patološkim promjenama, postupke ranog otkrivanja karcinoma usne šupljine i mogućnosti metastaziranja. Učiniti 10 operacija benignih tumora. Specijalizant mora naučiti najčešće lokalizacije malignih tumora čeljusti, lica, žlijezda slinovnica, njihovu etiologiju, mogućnosti dijagnosticiranja, histološke tipove, načine liječenja, prognozu i praćenje bolesnika. Mora naučiti probatornu eksciziju u svrhu dijagnostike ili odstranjenja patološke promjene (incizijska i ekscizijska biopsija). Svladati tehniku uzimanja brisa za eksfolijativnu citodijagnostiku i metodu punkcije za aspiracijsku citodijagnostiku. Naučiti dijagnosticirati i liječiti intraoralne posljedice radiološkog i kemoterapeutskog liječenja tumora.
Svladati etiologiju, patologiju i liječenje svih bolesti temporomandibularnog zgloba. Naučiti mogućnosti kirurške i konzervativne terapije patoloških promjena, uključujući disfunkcije, miofascijalni bolni sindrom, s naglaskom na multidisciplinarni pristup (spec. protetičar, reumatolog, ortoped, fizijatar). Mora znati postaviti indikaciju za izradu i uporabu svih vrsta udlaga i otvarača.
Dijagnosticiranje i konzervativno te kirurško liječenje neuralgija trigeminalnog živca, diferencijalna dijagnostika u suradnji s neurologom i s neurokirugom. Učiniti 3 operacije periferne amputacije druge ili treće grane n. trigeminusa.
Naučiti bolesti žlijezda slinovnica i kirurški liječiti benigne promjene na malim žlijezdama slinovnicama. Naučiti ultrazvučnu i kontrastnu metodu dijagnosticiranja. Mora naučiti operacijski odstraniti submandibularnu žlijezdu i učiniti 2 operacije.
Upoznati se s kirurškom protetikom, naučiti planiranje i izradbu otvarača, opturatora, palatinalnih – lingualnih ploča, kirurških proteza i epiteza lica i oka.

MAKSILOFACIJALNA KIRURGIJA
Specijalizant mora znati definirati i naučiti dijagnosticirati i liječiti gnojne infekcije i sve vrste specifičnih infekcija u području glave i vrata.
Mora naučiti dijagnosticirati otvorene i zatvorene ozljede lica i kako se kirurški ili konzervativno liječe.
Mora naučiti dijagnosticirati frontoetmoidalnu ozljedu, utvrditi postojanje likvo-otoreje i poduzeti zahvate prve pomoći u takvog bolesnika. Svladati etiologiju, patogenezu rascjepa usnice, čeljusti i nepca. Upoznati postupke liječenja te termine pojedinih operacija. Uputiti roditelje u način prehrane djeteta i upoznati ih s potrebom dugotrajnog liječenja i suradnje s timom specijalista: maksilofacijalni kirurg, ortodont, specijalist stomatološke protetike, fonijatar i logoped.
Naučiti dijagnostiku ostalih anomalija i sindroma čeljusti i lica te znati načine liječenja. Usvojiti načela kirurškog i kirurško – ortodontskog liječenja anomalija čeljusti i operacijske metode za rekonstrukciju međučeljusnih odnosa. Naučiti uzroke posttraumatskih deformacija i načine liječenja.
Specijalizant mora naučiti dijagnosticirati i poznavati etiološke čimbenike i načela liječenja pareze facijalisa te naučiti konzervativno liječenje kao i mogućnosti rekonstrukcije živca.
Dijagnosticirati cistične i tumorske tvorbe regije vrata i uputiti bolesnika na odgovarajuće specijalističko liječenje.
Tijekom obavljanja specijalističkog staža mora asistirati pri operacijama malignih tumora glave i vrata te rekonstrukcijskim zahvatima. Učiniti 5 traheotomija.

OTORINOLARINGOLOGIJA 2 mjeseca
Specijalizant oralne kirurgije mora poznavati anatomiju, fiziologiju i patofiziologiju područja uha, grla i nosa. Tijekom boravka mora naučiti osnovne otorinolaringološke preglede: rinoskopiju, otoskopiju, stražnju rinoskopiju, indirektnu laringoskopiju, sinusoskopiju. Mora naučiti etiologiju, kliničku slike i liječenje akutnih i kroničnih upala tog područja. Svladati kirurško liječenje sinusa svim poznatim metodama i tijekom specijalističkog staža učiniti 5 zahvata.
Mora naučiti učiniti prednju i stražnju tamponadu nosa uz poznavanje etiologije epistakse i učiniti 5 takvih intervencija. Naučiti načela konikotomije i traheotomije.

ANESTEZIJA, REANIMACIJA I INTENZIVNA NJEGA 1 mjesec
Specijalizant mora naučiti postupak endotrahealne inhalacijske anestezije s posebnostima postupka pri operacijama u području glave i vrata, intravenske kratkotrajne anestezije te lokalne potencirane anestezije. Mora učiniti 5 intubacija i naučiti postupak buđenja bolesnika. U cijelosti mora svaladati postupak kardiopulmonalne reanimacije. U jedinici intenzivne njege naučiti njegu operiranog ili ozljeđenog bolesnika te teorijski i praktično postupke liječenja svih vrsti bolova.

HITNA INTERNA MEDICINA 1 mjesec
Prepoznavanje urgentnih stanja i ugroženih bolesnika, naučiti klinički internistički pregled, određivanje i očitavanje nalaza: laboratorijskih, biokemijskih, ultrazvučnih, radioloških, EKG. Naučiti postupak liječenja urgentnih stanja napose anafilaktičnih, srčanog zastoja i respiratornih kriza.

RADIOLOGIJA 1 mjesec
Upoznavanje sa svim radiološkim metodama i tehnikama, uključujući CT i magnetsku rezonancu u području glave i vrata. Naučiti interpretaciju nalaza.

TRAUMATOLOGIJA 1 mjesec
Naučiti postupak liječenja politraumatiziranog bolesnika, metode repozicija i osteosinteza pri različitim vrstama prijeloma. Svladati načela liječenja svježe traume.

HITNA KIRURŠKA SLUŽBA 1 mjesec
Boravak u ambulanti i septičkom dijelu odjela, tako da nauči dijagnosticirati i stekne znanje o liječenju svih vrsta apscesa, empijema, flegmona, gangrena i nekrotizirajućeg fasciitisa.

NEUROKIRURGIJA 1 mjesec
Dijagnostika ozljeda neurokranijuma, prepoznavanje simptoma i postupak liječenje subduralnih i epiduralnih hematoma. Neurokirurški zahvati kod neuralgija n. trigeminusa. Dijagnostika tumora mozga.

PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA KIRURGIJA 1 mjesec
Rekonstrukcije pomoću koštanih i kožnih transplantata. Mogućnosti mikrovaskularne kirurgije u rekonstrukcijama. Postupci u području estetske kirurgije. Lokalni režnjevi u području glave i vrata.

PATOLOGIJA 1 mjesec
Naučiti načine suradnje s patologom glede citoloških, histoloških i ostalih dijagnostičkih metoda. Usvojiti načela biopsijskih i metoda aspiracijske i eksfolijativne citodijagnostike te interpretacije nalaza.
 

ORALNA MEDICINA
 

Naziv specijalizacije: ORALNA MEDICINA
Trajanje specijalizacije 3 godine
Oralna medicina ili bolesti usta jest stomatološka disciplina, koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i prevencijom bolesti, oralne sluznice, žlijezda slinovnica, oralne fokalne infekcije i orofacijalne boli. Ova specijalnost uključuje brigu za oralno zdravlje svih dobnih skupina. Integrira medicinska saznanja sa stomatološkim znanjima i vještinama, potrebnim u postupcima dijagnostike i liječenja bolesti mekanih struktura usta.

I. OPĆI CILJEVI PROGRAMA SPECIJALIZACIJE
Specijalist oralne medicine treba biti educiran za sljedeće poslove:
– klinička dijagnostika bolesti oralne sluznice, žlijezda slinovnica i orogfacijalne boli
– laboratorijska dijagnostika bolesti oralne sluznice
– planiranje i provođenje različitih terapijskih postupaka
– izvođenje kompliciranih terapijskih postupaka
– psihološke procjene pacijenata s obzirom na potreban tretman
– multidisciplinarnu suradnja u dijagnostici i liječenju oralnih bolesti- sistemske etiologije, te onih lokalne etiologije, sa potrebom kirurških i ostalih stomatoloških zahvata
– prakticiranje oralne medicine po visokim profesionalnim standardima
– prakticiranje oralne medicine po visokim etičkim zakonitostima
– procjena potrebe provođenja oralno medicinske dijagnostike i liječenja
– klinička ekspertiza u prezentaciji, dijagnostici i liječenju svih poznatih bolesti oralne sluznice
– stručno djelovanje u oralnoj medicini u edukaciji drugih
– usavršavanje profesionalnih vještina u oralnoj medicini

PLAN SPECIJALIZACIJE IZ ORALNE MEDICINE
Trajanje specijalizacije: 3 godine
Oralna medicina 21 mjesec
Kružni staž 12 mjeseci:
Interna medicina – 1 mjesec
Klinička imunologija – 1 mjesec
Dermatologija – 1 mjesec
Infektologija – 1 mjesec
Klinička psihologija i psihijatrija – 1 mjesec
Mikrobiologija – 1 mjesec
Opća patologija i citologija – 1 mjesec
Parodontologija – 2 mjeseca
Oralna kirurgija – 1 mjesec
Maksilofacijalna kirurgija – 1 mjesec
Godišnji odmor 3 mjeseca

Satnica specijalizacije
Program specijalizacije temelji se na satnici od 40 sati tjedno i 40 radnih tjedana godišnje, što iznosi 4 800 sati kroz 3 godine.
Klinički rad                                               2200 sati
Seminari, radne grupe (omjer 1:3)                600 sati
Predavanja                                                  300 sati
Konzultacije s mentorom                             300 sati
Kolokvij                                                      100 sati
Ukupno                                                     3500 sati
Znanstvenoistraživački rad                          1000 sati
Sudjelovanje u dodiplomskoj nastavi             300 sati
Ukupno                                                      1300 sati

II. ZAHTJEVI I CILJEVI PRVE GODINE
1. Seminari/pouke
Ovaj dio programa omogućava detaljne informacije u daljnjem postupku specijaliziranja. Uključuje raspravu o literaturi, uz popis literature,koja će se osigurati gdje je to moguće. Od specijalizanata se očekuje da prezentira zaključke i kritički ocjenjuje relevantnu literaturu za vrijeme zajedničke rasprave.
1.1. Predmeti-teoretska nastava
– Uvod u oralnu medicinu-biologija i fiziologija oralne sluznice
– Mikrobiologija usne šupljine
– Mehanizmi povezanosti oralne sluznice s organizmom
– Anatomske i histološke karakteristike oralne sluznice
– Funkcionalne karakteristike oralne sluznice
– Patološke pojave na oralnoj sluznici i njihova simptomatologija
– Faktori obrane u usnoj šupljini
– Epidemiologija oralnih bolesti
– Klasifikacija oralnih bolesti
– Dijagnostika oralnih bolesti
– Principi terapije oralnih bolesti
– Farmakoterapija oralnih bolesti.

2. Istraživanje
Kandidat će sudjelovati u istraživačkom programu Zavoda za oralnu medicinu ili nekom drugom programu u kojem sudjeluje taj Zavod. Kandidati će biti odgovorni za dodjeljenu temu projekta, i taj dio svojeg istraživačkog rada će prezentirati komisiji na ocjenu.
2.1. Ciljevi
Sudjelovanjem u provođenju istraživačkog projekta, specijalizant će biti upoznat sa načinom korištenja literature, suvremenim istraživanjima u oralnoj medicini, upućen u istraživački rad i njegovu pisanu prezentaciju, pogodnu za publiciranje.

3. Liječenje pacijenata
3.1. Ciljevi
Specijalizant mora prepoznati različite vrste bolesti oralne sluznice. Mora razumjeti razvoj oralnih bolesti njihove histopatološke karakteristike kao i imunološke reakcije u patogenezi oralnih bolesti. Potrebno je naučiti dijagnostičke postupke i napraviti plan terapije. Specijalizant mora dokumentirati svaku fazu rada i prikazati svoje slučajeve, mentoru. Nakon završetka prve godine od specijaliznata se očekuje da su svladali dijagnostičke i terapijske postupke u oralnoj medicini. To moraju dokumentirati prikazima slučajeva.
3.2. Klinički zahtjevi
– Vježbanje prepoznavanja oralnih bolesti
– Postavljanje oralne dijagnoze
– Princpi dijagnostičkih postupaka
– Testiranja u dijagnostici oralnih bolesti
– Principi terapijskih postupaka
– Inicijalna oralna terapija
– Određivanje terapijskih postupaka prema dijagnozi bolesti
U okviru toga specijalizant treba:
– Svladati postupke zaštite od infekcija u oralnoj medicini. Mora biti upoznat sa posebnim instrumentinma iaparaturom, koja se koristi u oralnoj medicini.
– Mora biti sposoban napraviti opsežan pregled pacijenata sa bolestima oralne sluznice, te ih znati dokumentirati. Mora znati odrediti dijagnozu i predložiti plan terapije, uz različite terapijske mogućnosti.
– Mora biti sposoban uočiti potrebu druge ekstraoralne dijagnostike i suradnje s liječnicima različitih medicinskih struka.
– Mora znati uputiti liječnika stomatologa na daljnje postupke potrebne da se postupak liječenja integrira sa ostalim postupcima u liječenju oralnih struktura i oralnoj rehabilitaciji.
– Mora biti upoznat sa sljedećim vještinama, kako bi ih mogao provoditi kada su indicirane:
– uzimanje anamnestičkih podataka
– procjena lokalnog statusa u dijagnostici oralne bolesti
– klinički nalaz oralne sluznice
– oralna klinička testiranja
– laboratorijska testiranja u dijagnostici oralnih bolesti
– uzimanje materijala za mikrobiološki nalaz
– uzimanje biopsijskog uzorka
– primjene suvremene aparature u dijagnostičkom postupku
– primjene postupaka opče terapije oralnih bolesti
– primjene postupaka lokalne terapije oralnih bolesti
– primjene suvremene aparature u terapijskom postupku.
6. Mora biti u stanju procjeniti vlastite rezultate u liječenju oralnih bolesti i provesti daljnje postupke u održavanju pacijentova oralnog zdravlja.

III. ZAHTJEVI I CILJEVI 2. GODINE
1. Seminari – pouke
Nakon sažimanja programa prve godine koji uključuje potpuno svladavanje diagnostičkih i terapijskih postupaka, u ovom dijelu specijalizacije specijalizant će se posvetiti savladavanju oralnih bolesti kod sistemskih stanja i poremećaja u organizmu, kao i njihovom liječenju.
Način rasprave je isti kao i u 1. godini.
1.1. Predmeti-teoretska nastava
– Manifestacije genetskih poremećaja na oralnoj sluznici
– Manifestacije bolesti respiratornog trakta na oralnoj sluznici
– Manifestacije kardiovaskularnih bolesti na oralnoj sluznici.
– Manifestacije renalnih bolesti na oralnoj sluznici
– Manifestacije krvnih bolesti u ustima
– Endokrini poremećaji i njihove oralne manifestacije
– Metabolički poremećaji i njihove oralne manifestacije
– Kožne bolesti i njihove oralne manifestacije
– Bolesti gastrointestinalnog sustava i njihove oralne manifestacije
– Oralne promjene kod nutricijskih poremećaja
– Oralne promnjene kod neuroloških bolesti
– Psihogeni faktori u etiologiji oralnih bolesti
– Oralne manifestacije sistemskih autoimunih poremećaja
– Oralne manifestacije mukokutanih autoimunih poremećaja
– Oralne manifestacije kod imunodeficijencija
– Oralne alergijske reakcije
– Oralne manifestacije vaskulitisa
– Oralne manifestacije paraproteinemija i amiloidoza
– Oralni paraneoplastični sindromi
– Rizični pacijenti u specijalističkoj praksi oralne medicine.
1.2. Ciljevi
Specijalizant:
– mora biti upoznat sa sistemskim bolestima koje mogu dovesti do pojave oralnih bolesti, razumjeti njihovu povezanost, mehanizme nastanka oralne bolesti, kao i njihov značaj u određenoj fazi razvoja sistemskih bolesti i poremećaja,
– mora savladati dijagnostički postupak kod sistemski bolesti i znati procjeniti stupanj njihovog rizika, koristeći znanstveno prihvaćene metode,
– mora imati opsežno znanje o primjeni lijekova koji se koriste u terapiji oralnih bolesti, kako slijedi: antiseptika, antiupalnih nesteroidnih lijekova, antibiotika, virostatika, antimikotika, analgetika, antineuralgika, anestetika, kortikosteroida i drugih imunosupresivnih lijekova, vitamina, epitelizansa, antihiperkeratotičkih lijekova,
– mora biti upoznat sa literaturom koja se odnosi na sistemske bolesti i usta,
– mora biti detaljno upoznat sa načinom liječenja sistemskih bolesti koje se očituju u ustima, i algoritmima njihova liječenja,
– mora biti upoznat sa mogučnostima interdisciplinarnih postupaka u dijagnostici i liječenju oralnih bolesti povezanih sa sistemskim,
– trebao bi biti detaljno upoznat sa potrebnim postupcima koji se odnose na način promjene ponašanja pacijenta s obzirom na promjenu prehrane, oralnu higijenu i štetne navike,(pušenje, alkolohol, droga).

2. Istraživanje
Zahjevi su kao u prvoj godini, s nadopunom programa istraživanja.
2.1. Ciljevi
Isti, kao u prvoj godini.

3. Liječenje pacijenata
3.1. Ciljevi
Specijalizant mora usvojiti specifičnosti dijagnostike sistemskih bolesti, njihovu važnost u etiologiji oralnih bolesti, kao i utjecaja na sistemskih bolesti organizma na liječenje oralnih bolesti. Mora usvojiti karakteristike manifestacija sistemskih bolesti u ustima, zbog njihovog ranog prepoznavanja i naučiti postupke terapije oralne bolesti.
3.2. Klinički zahtjevi
3.2.1.Dijagnostika
– Specifični dijagnostički postupci kod genetskih poremećaja.
– Dijagnostika oralnih bolesti kod imunoloških poremećaja.
– Dijagnostika oralnih manifestacija kod kardiovaskularnih bolesti.
– Dijagnostika oralnih manifestacija kod respiratornih bolesti.
– Dijagnostika oralnih manifestacija kod krvnih bolesti.
– Dijagnostika oralnih manifestacija kod renalnih bolesti.
– Dijagnostika oralnih manifestacija kod bolesti vezivnog tkiva.
– Dijagnostika oralnih bolesti kod endokrinih i metaboličkih poremećaja
– Dijagnostika oralnih bolesti kod gastrointestinalnih i nutricijskih poremećaja
– Dijagnostika oralnih bolestikoje se pojavljuju u sklopu kožnih bolesti
– Dijagnostika oralnih bolesti i simptoma koji se javljau kod neurogenih i psihogenih poremećaja
– Dijagnostički postupci kod oralnih bolesti rizičnih pacijenata
3.2.2. Terapija
– Terapija oralnih bolesti kod sistemskih poremećaja
– Terapija oralnih bolesti kod genetskih poremećaja i sindroma
– Terapija oralnih bolesti kod imunoloških poremećaja

4. Prikazi slučajeva
Za vrijeme druge godine od specijalizanta se očekuje prikaz obrađenih slučajeva u dijagnostičkom postupku, i raznim fazama liječenja, radi rasprave unutar grupe. Ovo će omogućiti specijalizantu uvid i raspravu o različitim kliničkim slučajevima i različitoj dijagnostici, planu terapije i prevencije oralnih bolesti.
Prikazani slučajevi moraju biti dobro dokumentirani i sadržavati podatke kako slijedi:
– cjelokupnu anamnezu,
– klinički oralni pregled koji uključuje oralnia testiranja u dijagnostici bolesti,
– laboratorijska testiranja u dijagnostici bolesti i interpretacija nalaza,
– rtg dijagnostiku kada je to potrebno,
– fotodokumentaciju, na početku terapije i u tijeku terapije,
– etiologiju bolesti,
– plan terapije,
– prognozu bolesti,
– prevenciju bolesti.

IV. ZAHTJEVI I CILJEVI TREĆE GODINE
1. Predmeti teoretska nastava
– Oralne prekanceroze
– Gerijatrijske bolesti usta
– Pedijatrijske bolesti usta
– Oralne bolesti uzrokovane seksualnom transmisijom
– Nuspojave u ustima kod uzimanja lijekova
– Ozljede oralne sluznice
– Egzogene pigmentacije oralne sluznice
– Bolesti žlijezda slinovnica
– Poremećaji funkcije žlijezda slinovnica
– Orofacijalna bol
– Sindrom pečenja usta
– Poremećaj okusne osjetljivosti
– Infekcije oralne sluznice i njihova profilaksa
– Nespecifične bakterijske infekcije usta
– Specifične bakterijske infekcije usta
– Gljivične infekcije usta
– Virusne infekcije usta
– Rikecijske i protozoalne infekcije usta
– Oralna fokalna infekcija.

2. Ciljevi
Za vrijeme treće godine od specijalizanta se zahtjeva da ovlada svim postupcima u dijagnostici i liječenju oralnih bolesti i stekne iskustvo u tim postupcima radeći u institucijama specijalizacije posebno na klinici.
Specijalizant treba svladati:
– Bolesti koje se svojom pojavnošću javljaju oralno i mogu prijeći u maligne.
– Dijagnostiku bolesti oralne sluznice i njihovo prepoznavanje vezano uz dob pacijenta.
– Uloga načina transmisije bolesti u etiologiji oralnih bolesti.
– Utjecaj egzogenih i jatrogenih faktora u etiologiji oralnih bolesti.
– Ulogu bolesti žlijezda slinovnica u patologiji usta i njihovu etiološku različitost.
– Ulogu bolesti usta u etiologiji orofacijalnih bolnih sindroma i sindromu pečenja usta.
– Značaj i etiologija poremećaja okusne osjetljivosti
– Raznovrsnost infekcija koje se mogu javljati u ustima.
– Značaj oralne fokalne infekcije u nastanku sistemskih bolesti.

2.1. Klinički zahtjevi
Specijalizant mora na kraju specijalizacije svladati kompletnom patologijom oralne sluznice i žlijezda slinovnica, biti u stanju provesti potrebnu dijagnostiku i liječenje. Mora svladati postupke interdisciplinarnog liječenja pacijenta.

PROCJENA ZNANJA SPECIJALIZANTA
Za vrijeme specijalizacije specijalizantsko će se znanje provjeravati na sljedeći način:
– Klinički će se rad provjeravati kontinuirano u tijeku seminara.
– Svakih šest mjeseci od početka specijalizacije održavaju se kolokviji i na kraju akademske godine održavaju se ispiti.
– Na kraju svake akademske godine, specijalizant mora dobiti prolaznu ocjenu iz svakog ispita, kako bi mogao nastaviti specijalizaciju.
– Svake akademske godine nepoloženi ispit se može ponoviti samo jedanput. Ako specijalizant klinički ne zadovoljava, može mu se dodjeliti dodatno vrijeme za napredak. Ovo dodatno vrijeme znači produljenje specijalizacije i može se dodjeliti samo u prvoj godini.
– U trećoj godini specijalizant mora samostalno provoditi potrebne postupke zbrinjavanja oralnih bolesti.
– Na kraju treće godine održava se završni ispit. Specijalizant može pristupiti ispitu, nakon što je sve ispite do tada uspješno položio i nakon što je u kliničkom radu ocjenjen kao sposoban.
– Završni ispit sastoji se od tri dijela:
– praktičnog dijela i kojem se predviđa obrada tri slučaja
– pismenog dijela u kojoj prezentira svoju tezu, kao izvješće istraživanja koje je proveo, koja mora biti pripremljena po metodici znanstvenog rada.
– teoretskog u kojem mora kandidat biti sposoban odgovoriti na sva pitanja iz područja oralne medicine.
 

ORTODONCIJA
 

Naziv specijalizacije: ORTODONCIJA

1. Ciljevi specijalizacije
Glavni cilj programa jest edukacija doktora stomatologije za obavljanje poslova specijalista ortodonta.
Specijalist ortodont mora biti educiran za sljedeće poslove:
– dijagnoza dentalnih, facijalnih i funkcionalnih anomalija
– dijagnoza poremećaja razvoja denticije, facijalnog rasta, i s tim povezana pojava funkcionalnih poremećaja
– planiranje i predviđanje tijeka terapije
– psihološka procjena pacijenta s obzirom na ortodontski tretman
– provođenje interceptivnih ortodontskih mjera
– izvođenje jednostavnih i kompliciranih terapijskih postupaka
– stručno djelovanje u ortodonciji
– multidisciplinarna suradnja u terapiji posebno zahtjevne kazuistike, ortodontsko – kirurških pacijenata, te pacijenata s rascjepom
– procjena potrebe za ortodontskom terapijom
– prakticiranje ortodoncije po visokim profesionalnim i etičkim standardima
– usavršavanje profesionalnih vještina

Katalog znanja i vještina
Opće biološke i medicinske teme
1. Rast i razvoj ljudskog tijela (25 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– somatski rast i njegove varijacije
– maksimalni pubertalni rast i njegov utjecaj na kraniofacijalni kompleks
Specijalizant mora biti dobro upućen u:
– utjecaj genetskih i okolišnih čimbenika na somatski rast
– koncept kronološke dobi, te određivanje skeletne, dentalne zrelosti, te stadije spolnog razvoja
2. Anatomija glave (35 sati)
Poznavanje anatomskih struktura, tkiva i organa te funkcionalne anatomije neophodno je za razumijevanje sljedećeg:
– rasta kraniofacijalnog skeleta
– razvoja skeletnih deformacija
– dentofacijalne ortopedije
– kirurške korekcije poremećaja facijalne morfologije i malokluzija
3. Genetika (25 sati)
Specijalizant mora biti upoznat s genetskim principima potrebnim za razumijevanje:
– razvoja glave
– kraniofacijalnih malformacija
4. Embriologija glave (25 sati)
Poznavanje embriologije kraniofacijalnih struktura, što omogućuje razumijevanje normalnog rasta i razvoja lica, čeljusti i zubi, utjecaja teratogenih čimbenika te u vezi s time nastanka rascjepa i drugih kongenitalnih facijalnih malformacija.
5. Stanična biologija (30 sati)
Poznavanje citoloških i biokemijskih procesa važnih za razumijevanje:
– staničnog metabolizma u normalnim i patološkim uvjetima
– formacije i proliferacije tkiva
– razvoja kosti, hrskavice, zubi i mišića
– rasta lica
– temporomandibularnog zgloba
– pomaka i reakcije potpornog tkiva na pomak zuba
– dentofacijalne ortopedije
– promjena mekih tkiva u vezi s ortodontskom terapijom
– mehanizma resorpcije korijena zuba
6. Fiziologija disanja, govora, gutanja i žvakanja (20 sati)
Poznavanje oronazalnih aspekata više različitih načina disanja
Specijalizant mora biti dobro upućen u:
– normalan i poremećaj govora
– različite načine gutanja
– proces žvakanja
7. Sindromi u koje je uključena glava (20 sati)
Specijalizant mora biti dobro upućen u principe klasifikacije sindroma s obzirom na etiologiju, prognozu, te reakciju na ortodontsku, odnosno kiruršku terapiju.
8. Psihologija djeteta, adolescenta i odrasle osobe (35 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– koncepte i principe razvojne psihologije
– mogućnosti i ograničenja modifikacije ponašanja
– karakteristike motivacije i kooperativnosti pacijenta
– psihološke značajke puberteta i adolescencije
– utjecaj izgleda lica na samopouzdanje
– psihološke aspekte maksilofacijalne kirurgije
9. Biostatistika (45 sati)
Specijalizant mora imati uvid u statističku metodologiju.
Specijalizant mora biti dobro upućen u:
– uobičajeno korištenje statističkih metoda
– metode obrade podataka
Specijalizant mora znati samostalno:
– razumjeti i procijeniti statističke podatke iz literature
– procijeniti vrijednosti statističke metodologije i interpretirati rezultate kliničkih i znanstvenih radova iz područja ortodoncije i srodnih disciplina.
10. Epidemiologija (10 sati)
Specijalizant mora biti dobro upućen u:
– principe epidemioloških razmatranja
– oblikovanje istraživanja
– izbor uzorka i uvjete koje mora zadovoljavati kontrolna skupina
– analizu podataka i kritičku interpretaciju rezultata
11. Istraživačka metodologija (35 sati)
Specijalizant mora biti dobro upućen u:
– znanstvenu filozofiju
– etički problem istraživanja na ljudima i životinjama
Mora imati uvid u različite metode oblikovanja istraživanja.
Specijalizant mora znati samostalno:
– napraviti analitički pregled radova biomedicinskog i kliničkog istraživanja
– napisati protokol za istraživački projekt
– interpretirati vlastite istraživačke rezultate
– procijeniti vrijednost zaključaka u istraživačkim radovima
– prezentirati rezultate istraživanja u govornoj i pisanoj formi

Osnovna ortodontska područja
1. Razvoj denticije (normalan i poremećen) (60 sati)
Specijalizant mora znati sljedeću materiju:
– razvoj normalne okluzije od rođenja do odrasle dobi
– varijacije razvoja denticije
– poremećaj broja, veličine, oblika i položaja zubi
– nasljedni i okolišni čimbenici koji utječu na razvoj denticije
– mehanizmi nastanka i učestalost različitih malokluzija
– utjecaj ageneze, postojanja prekobrojnih zubi, te preranog gubitka ili ekstrakcije mliječnih i trajnih zubi na razvoj denticije
Specijalizant mora znati samostalno prepoznati i identificirati razvoj denticije s obzirom na sljedeće:
– normalan ili postoji poremećaj razvoja
– koji je dosegnuti razvojni stadij denticije
– predviđanje daljnjeg razvoja
– mogućnosti interceptivnih metoda za poboljšanje postojeće situa­cije
2. Facijalni rast (normalan i poremećen) (50 sati)
Specijalizant mora imati uvid u proces rasta hrskavice, kosti i mišića.
Specijalizant mora znati sljedeću materiju:
– područja rasta kraniofacijalnog skeleta
– post-natalni rast kraniofacijalne regije, uključujući meka tkiva
– funkcionalni aspekti kraniofacijalne regije odgovorni za facijalni rast
– individualne varijacije oblika lica
– utjecaj okolišnih čimbenika na facijalni rast
3. Fiziologija i patofiziologija stomatognatog sustava (35 sati)
Specijalizant mora znati sljedeću materiju:
– normalna i poremećena funkcionalna okluzija
– normalne i poremećene strukture mekih tkiva
– normalna funkcija i poremećaj funkcije TMZ-a
– dijagnostički postupci u svezi s TMZ
– terapijski postupci kod poremećaja TMZ
4. Karakteristike zubnog pomaka i dentofacijalne ortopedije (35 sati)
Specijalizant mora znati:
– proces erupcije zuba i spontanog zubnog pomaka
– efekt različitih tipova aplikacije sila na stanice i tkiva
– utjecaj sustava i jačine aplicirane sile
– postterapijske promjene
– stanični aspekti enhondralnog rasta nazalnog septuma, kondila i epifiza, te rast kosti u suturama i na površini
– utjecaj dentofacijalnih ortopedskih postupaka na tkiva
– odnos adaptacije tkiva na rezultate dentofacijalnih ortopedskih postupaka
5. Radiologija i različite tehnike snimanja (30 sati)
Poznavanje deformiteta i patoloških uvjeta koji se mogu radiografski dijagnosticirati.
Specijalizant mora imati uvid u metode i rizike u vezi radiografskog snimanja u ortodonciji.
Specijalizant mora biti dobro upućen u digitalnu radiografiju i druge tehnike snimanja.
6. Kefalometrija (uključujući superpoziciju) (45 sati)
Specijalizant mora znati sljedeće:
– prepoznavanje važnih anatomskih struktura na kefalogramu
– opis morfologije glave na temelju kefalograma
– superpozicija lateralnih i frontalnih kefalograma
– izvedba nekoliko kefalometrijskih dijagnostičkih analiza
Poznavanje ograničenja mogućnosti rendgenkefalometrijske dijag­nostike.
7. Materijali u ortodonciji (25 sati)
Specijalizant mora imati uvid u svojstva i sastave ortodontskih materijala, te mora znati:
– kriterije za izbor adekvatnog materijala za različite ortodontske postupke
– pravilno koristiti ortodontski materijal
8. Biomehanika u ortodonciji (35 sati)
Specijalizant mora znati:
– osnovne principe statike i mehanike materijala
– povezati principe mehanike s kliničkim i istraživačkim problemima
– riješiti probleme vezane uz rezultante i ekvivalente sila
– procijeniti sile kojima djeluju različite ortodontske naprave
– procijeniti sile kojima djeluju različite ortopedske naprave

Opća ortodoncija
1. Etiologija (25 sati)
Uvid u nasljedne i okolišne faktore koji utječu na postnatalni raz­voj denticije i rast lica.
Poznavanje štetnog utjecaja okolišnih čimbenika.
2. Dijagnostički postupci (15 sati)
Specijalizant mora znati:
– uzeti anamnezu
– napraviti iscrpan klinički pregled
– odrediti habitualnu okluziju, procijeniti funkcionalnu okluziju i položaj TMZ
– procjeniti utjecaj funkcionalnih komponenti mekih tkiva na dentofacijalnu morfologiju
– uzeti visokokvalitetne otiske zubnih lukova, uključujući alveolarne nastavke
– registrirati međučeljusne odnose pomoću obraznog luka i fiksirati odljeve u artikulator
– fotografirati ekstra i intraoralne fotografije
– napraviti dobre radiografske snimke u ortodontsku svrhu
3. Ortodontska dijagnostika, ciljevi i plan terapije (60 sati)
Specijalizant mora znati:
– dijagnostički procijeniti i klasificirati pacijenta na temelju prvog pregleda
– dati savjet o potrebi za terapijom nakon prvog pregleda, potrebi za daljnjom analizom i planom terapije ili konzultacijom s drugim specijalistima za daljnju procjenu i tretman
– postaviti dijagnozu uzimajući u obzir anamnestičke podatke, pregled pacijenta, dentalne modele, fotografije, rtg snimke, kefalograme i druge važne podatke
– predvidjeti mogući efekt na rast i razvoj lica i zubi ako se ne provede terapija
– definirati ciljeve terapije, uzimajući u obzir različite mogućnosti
– postaviti plan terapije za različite tipove ortodontskih i dentofacijalnih anomalija, uključujući strategiju aktivne terapije i retencije, terapijskih mjera, vremena i redoslijeda terapijskih postupaka, te prognozirati vrijeme trajanja terapije i retencije.
4. Analiza rasta i terapije (35 sati)
Specijalizant mora znati:
– mogućnosti i limitacije različitih metoda longitudinalnog kefalometrijskog praćenja
– limitacije analize rasta i promjena uzrokovanih terapijom
– vrijednost i ograničenja predviđanja rasta, uključujući i kompjutersko predviđanje
– provesti analizu rasta na temelju serije kefalograma
– uočiti promjene uzrokovane terapijom, analizom crteža napravljenih u važnim fazama terapije
5. Dugotrajni efekt ortodontske terapije (30 sati)
Specijalizant mora znati sljedeću materiju:
– povezanost recidiva s različitim anomalijama i terapijskim postupcima
– promjene koje se mogu dogoditi tijekom perioda retencije
– promjene nakon uklanjanja retencijske naprave
– mora samostalno znati predviđati dugoročni efekt ortodontske terapije za individualnog pacijenta
6. Jatrogeni efekti ortodontske terapije (30 sati)
Specijalizant mora znati:
– rizike različitih terapijskih postupaka i retencije
– utjecaj različitih uvjeta i dobi pacijenta na jatrogene efekte
– mogući utjecaj terapije na TMZ
– utjecaj terapije na parodontna tkiva (dugoročno)
– faktore koji dovode do resorpcije korijena
– mogući utjecaj terapije na dentofacijalni izgled i estetiku
7. Epidemiološka ortodontska istraživanja (35 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– osnovne principe epidemiologije
– prevalenciju i incidenciju ortodontskih anomalija
– važnost indeksa u procjeni postojanja potrebe za ortodontskom terapijom
– modele za utvrđivanje potrebe za terapijom
– utjecaj društva na zahtjev za terapijom
– aspekte uključene u subjektivnu potrebu za terapijom
– utjecaj ortodonata na traženje ortodontske terapije
– faktore koji utječu na utvrđivanje objektivne potrebe za ortodontskom terapijom
8. Ortodontska literatura (120 sati)
Specijalizant mora biti dobro upućen u različite ortodontske časopise i mora znati:
– prepoznati važne teme u suvremenoj literaturi
– prezentirati koncizno i analitički pregled literature

Ortodontske tehnike
1. Mobilne ortodontske naprave (30 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije, dizajn i upotrebu mobilnih naprava
– mogućnosti i ograničenja mobilnih naprava
Samostalno izrađuje i popravlja mobilne naprave
2. Funkcionalne naprave (40 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije, dizajn i upotrebu funkcionalnih naprava
– mogućnosti i ograničenja funkcionalnih naprava
Mora biti upoznat s različitim modifikacijama, dizajnima i konstrukcijom funkcionalnih naprava. Samostalno izrađuje i popravlja funkcionalne naprave.
3. Ekstraoralne naprave (25 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije, dizajn i upotrebu različitih tipova headgeara, obraznih maski, podbradnih kapa,
– kombinaciju ekstraoralnih i funkcionalnih naprava,
– mogućnosti i ograničenja naprava
4. Segmentne fiksne naprave (25 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije i aplikacije segmentnih fiksnih naprava (npr. Lingvalni, palatinalni, vestibularni lukovi, RPE naprave, segmentni lukovi)
– mogućnosti i ograničenja različitih pristupa segmentnoj fiksno – ortodontskoj terapiji.
5. Fiksne naprave (60 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– indikacije i aplikaciju fiksnih naprava
– različite koncepte i terapijske pristupe dizajnu i biomehaničkim principima terapije fiksnom napravom
– mogućnosti i ograničenja različitih tehnika
6. Retencijske naprave (15 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije i kontraindikacije, dizajn i upotrebu retencijskih naprava
– mogućnosti i ograničenja retencijskih naprava
– najprihvatljivije vrijeme trajanja retencije

Multidisciplinarni terapijski postupci
1. Rascjep nepca – terapija (20 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– multidisciplinarni pristup u terapiji rascjepa nepca
– indikacije, timing i primjenu multidisciplinarne terapije u pacijenata s rascjepom nepca
– specifičnosti ortodontske terapije pacijenata s rascjepom nepca
2. Ortodontsko-kirurška terapija (20 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije i primjenu kombinirane ortodontsko-kirurške terapije
– specifičnosti ortodontske terapije kod pacijenata kojima je potrebna čeljusna kirurgija
3. Ortodontsko-parodontološka terapija (20 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije i kontraindikacije ortodontske terapije kod parodontološki ugroženog pacijenta
– specifičnosti ortodontske terapije parodontološki ugroženog pacijenta
– doprinos ortodontske terapije parodontološkom statusu pacijenta
4. Ortodontsko-restorativna terapija (10 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije i primjenu kombiniranog ortodontsko-restorativnog tretmana
– specifičnosti ortodontske terapije u kombiniranoj ortodontsko-restorativnoj terapiji

Specifični terapijski postupci
1. Vođenje razvoja okluzije (10 sati)
Poznavanje indikacija i kontraindikacija interceptivnih mjera
2. Ortodoncija u odrasloj dobi (15 sati)
Specijalizant mora znati:
– indikacije i specifičnosti ortodontske terapije odraslih
– terapiju odraslih pacijenata u suradnji s općim stomatolozima
3. Kraniomandibularna disfunkcija (40 sati)
Specijalizant mora biti dobro upućen u:
– etiologiju kraniomandibularne disfunkcije
– opće mjere za popravljanje kraniomandibularne disfunkcije
– različite terapijske postupke
Specijalizant mora znati:
– indikacije i kontraindikacije za ortodontsku terapiju kod pacijenata s kranio mandibularnom disfunkcijom
– moguću povezanost ortodontske terapije i kraniomandibularne disfunkcije
– prikladne ortodontske postupke koji doprinose terapiji pacijenata s kraniofacijalnom disfunkcijom, koje tretira specijalistički tim

Unapređenje zdravlja i sigurnosti
1. Provođenje oralnog zdravlja (15 sati)
Specijalizant mora imati uvid u specifične etiološke čimbenike, povezane s ortodontskom terapijom i nastankom dentalnog karijesa, parodontnih problema i lezijom mekih tkiva.
Specijalizant mora znati:
– postupke otkrivanja visokog rizika za razvoj dentalnog karijesa
– postupke otkrivanja visokog rizika za razvoj parodontoloških problema
Kompetencija za instruiranje pacijenata o održavanju oralne higijene kao preventivnoj mjeri protiv gingivalne i dentalne lezije.
2. Zdravi i sigurni uvjeti u ortodontskoj praksi (5 sati)
Specijalizant mora znati sljedeće:
– prevencija prijenosa infekcije
– metode sterilizacije instrumenata
– rad s visokorizičnim pacijentima
– kontrola tvari opasnih po zdravlje pacijenata i osoblja

Upravljanje poslom, administracija i etika
1. Upravljanje poslom (15 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– opremanje (dizajn) ortodontske ordinacije
– opremu i instrumente potrebne u ortodontskoj ordinaciji
– izbor pomoćnog osoblja
– edukaciju i kontrolu kvalitete pomoćnog osoblja
– financiranje i administraciju ortodontske prakse
– odnose s javnošću
2. Upotreba računala (10 sati)
Specijalizant mora biti dobro upućen u upotrebu računala u kliničkoj ortodonciji i radu s pacijentima
3. Ergonomija (5 sati)
Specijalizant mora znati:
– optimalne pozicije pacijenta, ortodonta, asistenta, raspored instrumenata za provođenje specifičnih kliničkih poslova
– najučinkovitiji redoslijed provođenja specifičnih kliničkih postupaka
4. Legalizacija (10 sati)
Specijalizant mora imati uvid u:
– pravila i zakone koji se odnose na ortodontsku praksu
– odgovornosti i mogućnosti sudske tužbe u slučajevima nesavjesnog liječenja
– različita osiguranja
– postupke u slučaju tužbe
5. Profesionalna etika (5 sati)
Specijalizant mora znati:
– ponašati se očekivano od ortodonta kao promicatelja zdravlja
– etičke standarde koji se odnose na odnos s osobljem, pacijentima i kolegama.

Procjena znanja i vještina
U tijeku specijalizacije održavaju se ispiti (usmeni kolokviji) iz odre­đe­nih područja po unaprijed utvrđenom redosljedu. Specijalizant može pristupiti sljedećem kolokviju tek nakon položenog prethod­nog.
Na kraju svake akademske godine, svakom specijalizantu procjenjuje se klinički rad.
Na kraju svake akademske godine, specijalizant mora dobiti prolaznu ocjenu iz svakog kolokvija, te pozitivnu ocijenu kliničkog rada kako bi mogao nastaviti specijalizaciju. Kolokvij se može polagati dva puta, a ako specijalizant ne zadovoljava u kliničkom radu može mu se propisati dodatno vrijeme za rad (moguće samo u prvoj godini).
Na kraju programa specijalizacije mora postojati završni ispit pred povjerenstvom koje je sastavljeno od sveučilišnih nastavnika specijalista ortodonta. Na prijedlog Katedre za ortodonciju Stomatološkog fakulteta i Klinike za stomatologiju povjerenstvo imenuje ministar nadležan za zdravstvo. Specijalizant može pristupiti ispitu nakon što je uspješno položio sve kolokvije i nakon što mu je klinički rad ocijenjen kao znalački i sposoban.
Dio završnog ispita je i prezentacija dokumentiranih rezultata do 20 završenih slučajeva, pacijenata koji predstavljaju različite anomalije i terapijske postupke, koje je započeo i završio specijalizant (pacijenti još mogu biti u fazi retencije). Specijalizant mora biti sposoban odgovarati na pitanja iz bilo kojeg segmenta ortodoncije.
Specijalizant mora prezentirati svoj istraživački rad ispitnoj komisiji (pregled literature i izvještaj o istraživanju koji je kandidat proveo.

 

PARODONTOLOGIJA

Naziv specijalizacije:

PARODONTOLOGIJA
Plan i program rada usklađen je s planom i programom European federation of periodontology (EFP) i to prema dokumentima:
1. Quality Standards for Graduate Programs in Periodontology«, EFP od 30. lipnja 1996.
2. Postgraduated program in Periodontology, EFP, od 25.11.2005

Uvod
Program se sastoji od didaktičkih kolegija sa serijom isplaniranih programa uključujući, predavanja, pouke, skupne rasprave te široki pregled literature o svim temama bitnim za parodontologiju. Svojstveno programu je kliničko usavršavanje gdje će specijalizant steći vještine/sposobnosti u svim dijagnostičkim i terapijskim područjima parodontologije, uključujući sve kirurške aspekte implantološke terapije. Ovaj klinički program trebao bi biti organiziran u suradnji s ostalim kliničkim zavodima Stomatološkog fakulteta, bolnice ili centra za specijalizaciju, omogućavajući specijalizantu stjecanje potreb­nih vještina za liječenje kompleksnih multidisciplinarnih slu­čajeva. Ovaj program također uključuje osmišljavanje i izradu istraživačkog rada od strane svakog specijalizanta. Rezultati ovog istraživačkog rada moraju biti prezentirani u obliku pisanog izvješća pogodnog za publiciranje u međunarodnom znanstvenom časopisu na engleskom jeziku.

PROGRAMSKI ISHOD UČENJA
U suvremenim edukacijskim znanostima, ishod učenja je kombinirana kompetencija koja uključuje znanje i razumijevanje, zajedno s manualnim, tehničkim vještinama i odgovarajućim stavom.
Ovi ishodi učenja su označeni u curriculumu kao: početnik, kompetentan i vrstan. Na razini specijalizacije razina početnik nije primjenjiva.
Kompetentan jest: odgovoran za provođenje postupka. Specijalizanti bi trebali završiti postupak unutar razumnog vremena, vrijeme dano za pojedinačne okolnosti. Specijalizant pokazuje razumijevanje ili uvid u ideju koja je dovela do odluke, sposoban je raspravljati o različitim mogućim opcijama liječenja te odgovarajuće obraniti terapijsku odluku. Trebali bi predvidjeti uobičajene probleme te raspraviti s kolegama moguće odgovarajuće terapijske mogućnosti Specijalizant treba lako održavati »profesionalan« kontakt s pacijentom i osobljem.
Vrstan jest: odgovoran za provođenje postupka, bez savjeta za završetak zadatka u odgovarajućem vremenu. Specijalizanti bi trebali biti u mogućnosti u potpunosti poduzeti mali broj postupaka koji su izvan uobičajenih. Trebaju biti u mogućnosti demonstrirati razumijevanje indikacija, postupaka i ishoda postupaka svojim kolegama. Specijalizanti bi trebali biti u mogućnosti dati logičan, postepen, integrirani terapijski plan koji uzima u obzir potrebe pacijenta, njegove želje i razinu suradnje te lako i točno identificirati buduće potrebe.
Na kraju programa od uspješnih specijalizanata očekuje se:
– Kompetentnost u razumijevanju osnova znanosti koje su važne za opću stomatologiju, a naročito za parodontologiju.
– Vrsnost u razumijevanju svih područja kliničke parodontologije.
– Kompetentnost u razumijevanju svih aspekta kliničke i javnozdravstvene stomatologije, uključujući kliničku epidemiologiju i stomatologiju temeljnu na dokazima (evidence-based dentistry).
– Kompetentnost u razumijevanju onih aspekata kliničke medicine i kirurgije relevantnih za kliničku stomatologiju. On/ona trebali bi biti kompetentni u razumijevanju svih mogućih interakcija između oralnih i sistemskih bolesti te liječenju parodontoloških problema kod medicinski kompromitiranih pacijenata.
– Kompetentnost u razumijevanju okluzijskih i protetskih aspekata oralne rehabilitacije.
– Kompetentnost u razumijevanju važnih etičkih i socijalnih pitanja koja utječu na stomatološku praksu, uključujući moguće legalne i profesionalne implikacije specijaliste parodontologa.
– Vrsnost u izvođenju prezentacije, dijagnoze i terapije bolesti i poremećaja parodonta.
– Vrsnost u provođenju odgovarajuće dijagnoze, odabira slučaja, planiranja liječenja i kirurških postupaka za uspješnu ugradnju i održavanje oralnih implantata.
– Vrsnost u provođenju odgovarajuće dijagnoze i terapije peri-implantatnih bolesti i komplikacija povezanih s implantatima.
– Kompetentnost u procjeni znanstvene literature, u postavljanju valjanih istraživačkih pitanja i hipoteza, u eksperimentalnim dizajnima, te u provođenju i prikazu rezultata istraživačkog projekta.
Klinička kompetentnost i vrsnost trebala bi se procijeniti kroz ispite kompetentnosti i vrsnosti koje specijalizant polaže, a koji su osmiš­ljeni da osiguraju da su specijalizantovo razumijevanje i praktične vještine takve da su sposobni izvršiti kliničku vježbu na siguran i kompetentan način, bez nadzora. Ove ispite treba održati u odgovarajućoj okolini, a od specijalizanta se očekuje da osigura prikladnog pacijenta s odgovarajućom potpunom dijagnostikom i planom terapije. Od specijalizanta se očekuje da ima pripremljene i dostupne sve kliničke potrebe za završetak traženog zadatka.
Progam specijalizacije mora osigurati da je za svaki klinički postupak osiguran dokument ispita kompetentnosti/vrsnosti gdje će specijalizant pronaći sve zahtjeve i ishode mjerenja koji će se zabilježiti i ispitati. Svaki specijalizant mora u potpunosti dokumentirati svaku fazu liječenja (slike, modeli, mjerenja) kako bi mogao prikazati slučajeve na procjenu. Specijalizantu će se omogućiti posjeta poliklinikama/klinikama gdje se liječe pacijenti poslani od strane općih stomatologa.
Nadalje, za vrijeme treće godine specijalizacije, specijalizanti moraju posjetiti parodontološke poliklinike/klinike kako bi dobili uvid u prihvatljivi način liječenja pacijenata i njihova vođenja.
Kako bi dobili uvid u probleme planiranja uznapredovanih slučajeva (kombinirani problemi parodontne bolesti i protetski zahtjevi) specijalizanti se potiču da potraže rezultate liječenja takvih slučajeva.
Nakon završetka specijalizacije očekuje se da je svaki specijalizant u stanju izvršiti široki dijapazon terapijskih modaliteta. Dokumentacija različitih faza terapije pridonijet će sastavljanju prikaza slučajeva.
Popis minimuma postupaka/vještina u kojima specijalist parodontolog mora biti vrstan:
– Dijagnoza i plan terapije bilo kojeg pacijenta koji ima parodontnu bolest i/ili potrebu za nadoknadom zuba i/ili rekonstrukciju parodontalnih tkiva.
– Ne-kirurška kauzalna terapija, uključujući: subgingivalni debridman, uporabu sistemskih ili lokalnih antimikrobnih sredstava, zajedno s procjenom i kontrolom važnih čimbenika rizika, kao što su prestanak pušenja, odgovarajuća motivacija za oralnu higijenu itd.
– Kirurška parodontna terapija, uključujući: pristupne režnjeve, apikalno pomaknute režnjeve, regenerativne i resektivne zahvate, postupke parodonte plastične kirurgije i predprotetsku kirurgiju.
– Kiruršku implantološku terapiju, uključujući: kirurško postavljanje dentalnih implantata u svim područjima denticije kod potpuno i djelomično bezubih pacijenata, koštane regenerativne postupke uključujući koštane transplantate, primjenu membrana, podizanje dna sinusa te kirurške postupke mekih tkiva oko implantata.

Program specijalizacije
Program je organiziran pune tri godine (6 semestara – 40 tjedana/godišnje) i ima 180 Europskih kredita (ECTS). Akademski sadržaj koji vodi do akademskog stupnja magistar specijalista dentalne medicine (mr. spec. dent. med.) bit će 120 ECTS uključujući prezentaciju istraživanja. Specijalistička diploma može se samo dobiti nakon dovršetka poslijediplomskog specijalističkog studija te zadanog kliničkog vremena. Akademski stupanj i specijalistička diploma povezane su na takav način da se jedna bez druge ne može dobiti.

Općenita raspodjela ECTS kredita po godinama

	Didaktičko učenje	Učenje i priprema	Procjena (ispiti)	istraživanje	kliničko učenje	ECTS
1 godina	8	16	2	12	22	60
2 godina	8	16	2	12	22	60
3 godina	8	16	2	18	16	60
total	24	48	6	42	60	180

DIDAKTIČKO UČENJE
ovaj dio programa osmišljen je da osigura detaljne informacije i raspravu o literaturi koja se odnosi na različite teme. Od specijalizanta se očekuje da prezentira sažetke i kritičku procjenu značajnih članaka ili tekstova za grupnu raspravu.

PRVA GODINA
Seminari i pouke
Ovaj dio programa je osmišljen da osigura detaljne informacije i raspravu o literaturi koja se odnosi na različite teme. Od specijalizanta se očekuje da prezentira sažetke i kritičku procjenu značajnih članaka ili tekstova za grupnu raspravu.

Teme
1. Biologija parodonta i oralna fiziologija
2. Mikrobiologija dentalnog plaka i ekologija oralnih mikroba
3. Kliničke osobine i dijagnoza parodontnih bolesti
4. Terapija parodontnih bolesti – inicijalna terapija
5. Funkcionalna anatomija glave i vrata.
6. Radiologija i ostale tehnike snimanja zuba.
7. Farmakologija.

Ciljevi
Specijalizant:
– Mora biti svjestan biologije funkcije stanica, interakcija između stanica, interakcija stanica-matriks, regulacija stanične funkcije i uloge citokina i čimbenika rasta. Nadalje, specijalizant mora biti upoznat s principima koji se odnose na cijeljenje rane i regeneraciju. Oralna fiziologije će dati naglasak na funkciju sline i biologiju krevikularne tekućine.
– Mora imati detaljno znanje o sastavu plaka te kemijske i mikrob­ne strukture. Specijalizant mora biti upoznat s literaturom koja se odnosi na vezu plaka i upalne parodontne bolesti te imati osnovno razumijevanje tehnika uzgoja i testova za identifikaciju bakterijskih vrsta. Nadalje, specijalizant treba biti upoznat s povezanošću prehrane i plaka te znati različite teorije stvaranja kemenca. Ovo se uči u kontekstu mikrobiološke ekologije na koži i mukoznim površinama.
– Mora biti upoznat s istraživanjima koja pokazuju vezu gingivitisa i plaka. Nadalje, specijalizant mora biti u potpunosti upoznat s kliničkim osobinama i dijagnozom kroničnih i akutnih oblika gingivitisa i etioloških faktora koje se odnose na ove upalne procese. Specijalizant mora biti u potpunosti upoznat s kliničkim osobinama kroničnog, adultnog parodontitisa, parodontnim bolestima kod djece i mlađih osoba, rapidno progresivnog parodontitisa i diferencijalne dijagnoze ovih problema.
– Mora biti u potpunosti upoznat s literaturom koja se odnosi na učinke oralne higijene, struganja i poliranja korijena (ručni i ultrazvučni instrumenti) na upalne bolesti gingive i parodonta.
– Treba biti upoznat s različitim anatomskim osobinama glave i vrata uključujući temporomandibularni zglob i njihove međusobne funkcionalne aspekte.
– Mora biti upoznat s interpretacijom normalnih i patoloških struktura koje se mogu vidjeti na rtg-u usne šupljine. Nadalje, specijalizant treba biti svjestan dostupnih tehnika za detekciju promjena visine kosti na rtg-u.
– Mora imati znanje o djelovanju često upotrebljavanih analgetika, protuupalnih i antimikrobnih sredstava. Nadalje, problem interakcije lijekova mora biti raspravljen.

DRUGA GODINA
Seminari i pouke
Nakon sveobuhvatne rasprave o patogenezi plakom uzrokovanih parodontnih bolesti i epidemiologiji parodontnih bolesti, u ovom dijelu programa pažnja će se posvetiti procjeni različitih terapijskih modaliteta i povezanosti etiologije i terapije parodontnih bolesti i ostalim disciplinama unutar stomatologije. Metode rasprave različitih tema (seminari/pouke) iste su kao i prve godine.

Teme
– Patogeneza plakom uzrokovanih parodontnih bolesti: uloga odgovora domaćina.
– Epidemiologija parodontnih bolesti.
– Manifestacije sistemskih poremećaja u usnoj šupljini.
– Medicinski kompromitirani pacijenti.
– Antimikrobno liječenje parodontih bolesti.
– Okluzijska trauma.
– Terapija parodontnih bolesti- parodontna kirurgija.
– Terapija furkacija.
– Povezanost pardontne bolesti i terapije s drugim dentalnim disciplinama.
– Održavanje.
– Biheviorističke znanosti.

Ciljevi
Specijalizant:
– mora razumjeti histopatološki razvoj parodontnih bolesti i mehanizme patogenosti upale. Uz to, specijalizant mora shvatiti imunosne reakcije u patogenezi gingivalne upale i lezijama koje zahvaćaju dublja tkiva.
– mora biti upoznat s glavnim istraživanjima koja su dovela do današnjih terapijskih modaliteta za pojedinca i zajednicu.
– mora biti u potpunosti upoznat sa sistemskim poremećajima koji mogu modificirati odgovor parodontnih tkiva na plakom uzrokovane parodontne bolesti. Specijalizant također mora biti svjestan onih sistemskih bolesti koje se mogu manifestirati na parodontnim tkivima, sa ili bez već postojećeg plakom uzrokovanog upalnog odgovora.
– mora znati kako na najbolji način uzeti anamnezu i prema tome procijeniti stupanj rizika (uporabom modificirane verzije ASA-vrijednosti ili druge znanstveno provjerene metode).
– mora imati široko znanje o učincima antibiotika na bakterije koje su povezane s upalnim parodontnim bolestima. Uz to on/ona mora znati radove koji uspoređuju učinke antibiotskog liječenja i mehaničkog liječenja. Nadalje, specijalizant mora biti u potpunosti upoznat s ulogom antiseptika u kontroli bakterijskog plaka te o djelotvornosti i uporabi ovih sredstava u liječenju gingivitisa i parodontitisa.
– mora biti upoznat s literaturom koja se odnosi na okluzijsku traumu. Ovo uključuje kliničke i histološke promjene povezane s traumatskom okluzijom i modificirajućim učincima ovog problema kada dolazi zajedno s upalnom parodontnom bolešću. Osim toga, specijalizant mora znati o ulozi različitih terapijskih modaliteta koja se rabe u liječenju patološke okluzije.
– mora biti upoznat s povijesnom pozadinom vezanom s razvojem različitih kirurških metoda u liječenju parodontoloških problema. Nadalje, mora biti u potpunosti upoznat sa sljedećim tehnikama, njihovim indikacijama i kontraindikacijama, prednostima i nedostacima te učincima: gingivektomija, apikalno pomaknuti režanj i modificirani Widmanov režanj sa ili bez koštane kirurgije, mukogingivalnom kirurgijom, elektrokirurgijom i vođenom regeneracijom tkiva (GTR). Posljednja tema (GTR) uvodi problem novog pričvrska nasuprot ponovnog pričvrska, a specijaliznat mora u potpunosti znati istraživanja koja se odnose na ovu temu.
– mora imati potpuno razumijevanje o liječenju furkacija i načinima dijagnoze. Specijalizant mora biti upoznat s istraživanjima koja procjenjuju različite terapijske modalitete.
– mora znati o povezanosti parodontitisa s bolestima pulpe i o različitim pristupima u terapiji. Osim toga, mora razumjeti ulogu ortodoncije, restaurativne i protetske terapije u završnoj fazi terapije.
– mora razumjeti važnost potporne terapije, a mora biti u potpuno­sti znati istraživanja koja se odnose na procjenu potporne terapije.
– mora razumjeti znanost koja se odnosi na promjenu načina ponašanja (uključujući prestanak pušenja i savjete o prehrani).

TREĆA GODINA
Seminari i pouke
Ovaj dio programa je osmišljen da osigura potpuno znanje u vezi s implantologijom. Nakon osnovnog znanja o oseointegraciji i patogenezi plakom uzrokovanog periimplantitisa, pažnja će se posvetiti procjeni različitih terapijskih modaliteta. Načini rasprava o različitim temama (seminari/pouke) isti su kao i prijašnjih godina.

Teme
– biologija kosti
– postavljanje implantata
– površine implantata/oseointegracija/veza s mekim tkivima
– upalne reakcije u mekom tkivu oko implantata
– patologija periimplantatne kosti
– mikrobiološki aspekti koji se odnose na implantate
– okluzalno opterećenje
– terapija periimplantitisa
– povezanost terapije implantatima s ostalim stomatološkim disciplinama.
– održavanje

Ciljevi
Specijalizant:
– mora biti upoznat s mehanizmima stvaranja kosti, cijeljenju alveole, koštanim transplantatima, vođenom regeneracijom kosti. Specijalizant bi trebao razumjeti stanične reakcije u procesu stvaranja i remodeliranja kosti.
– mora znati povijesnu pozadinu razvoja dentalnih implantata i različitih vrsta materijala implantata trenutačno u uporabi. Specijalizant mora razumjeti indikacije i kontraindikacije kada se razmatra postavljanje različitih implantata te njihove prednosti i mane. Specijalizant mora biti u potpunosti upoznat s današnjim impltatima, obliku režnja, položaju i smjeru implantata, kortikalnoj stabilizaciji i vremenu cijeljenja. Nadalje, mora znati estetske aspekte postavljanja implatata.
– mora imati potpuno razumijevanje procesa oseointegracije kao i biologije transmukoznog pričvrska.
– mora biti upoznat s (staničnim) imunološkim mehanizmima uključenim u upalnom odgovoru u mekim tkivima oko implantata.
– mora biti upoznat s različitim (staničnim) procesima koji dovode do gubitka kosti.
– mora imati široko znanje o bakterijskoj flori oralnih mukoznih membrana osoba sa ili bez zuba ili implantata kao i o biofilmovima formiranim oko zuba i implantata. Ovo uključuje subgingivalnu bakterijsku floru.
– mora biti u potpunosti upoznat s učinkom izravnog ili neizravnog opterećenja.
– mora imati široko znanje o učinku mehaničkog/kirurškog ili antimikrobnog liječenja periimplantitisa.
– mora u potpunosti znati restaurativnu i protetsku terapiju u završnoj fazi liječenja. Nadalje, mora znati ulogu ortodontske terapije.

ISTRAŽIVANJE
Specijalizant će biti uključen u istraživački program zavoda za parodontologiju ili odgovarajućeg zavoda s kojim postoji suradnja.Oni će biti odgovorni za definirani rad unutar ovog programa. Nakon završetka specijalizacije istraživanje će biti prezentirano komisiji na procjenu i raspravu.

Prva godina
Ciljevi
Osmišljavanjem i provedbom istraživačkog rada specijalizant će postati upoznat s poteškoćama koje se javljaju kod parodontoloških istraživanja. Na kraju prve godine sav pilot rad trebao bi biti završen te bi trebao biti završen dokument s konačnim istraživačkim protokolom.

Druga godina
Ciljevi
Za vrijeme druge godine specijalizanti moraju izvršiti istraživački protokol. Do kraja druge godine specijalizant mora završiti sva mjerenja u istraživanju. Specijalizantu će se omogućiti predavanja iz biostatistike. Organizacija predavanja, broj kontakt sati i vrijeme priprema odredit će se na početku druge godine.

Treća godina
Ciljevi
Specijalizant mora napisati pregledni članak na hrvatskom ili engleskom jeziku vezano uz temu istraživanja. Nadalje, mora se izvršiti statistička analiza dobivenih podataka. Rezultati se moraju prezentirati u pisanom obliku pogodnom za publikaciju u domaćem ili međunarodnom znanstvenom časopisu na hrvatskom ili engleskom jeziku. Pregledni rad zajedno s istraživačkim radom čine disertaciju specijalizacije.

KLINIČKO UČENJE
Ovaj dio programa osmišljen je da omogući specijalizantu da postigne potrebne kliničke vještine za prevenciju i terapiju parodontnih bolesti na najvišoj mogućoj razini te da osigura implantološku terapiju kada je to potrebno. Kliničke vještine se usvajaju za vrijeme 3 godine edukacijskog programa.

Ciljevi
– Specijalizant mora biti u stanju prepoznati različite oblike parodontnih bolesti kako bi za svakog pacijenta mogao uspostaviti dijagnozu i izraditi plan terapije.
– Svaki specijalizant mora potpuno dokumentirati svaku fazu terapije (slike, modeli, mjerenja) kako bi mogao prezentirati slučajeve na procjenu.
– Specijalizantu treba omogućiti posjetu poliklinici/klinici u kojima pacijente liječe specijalisti.
– Nadalje, za vrijeme treće godine specijalizanti trebaju posjetiti parodontološke poliklinike/klinike kako bi dobili uvid u odgovarajući prijam i terapiju pacijenata.
– Kako bi dobili uvid u probleme planiranja liječenja kompliciranih slučajeva (kombinirani problem parodontne bolesti i cjelovite restorativne i protetske rehabilitacije) specijalizanti se upućuju na upoznavanje s rezultatima liječenja takvih slučajeva.
– Nakon završetka specijalizacije očekuje se da je svaki specijalizant u mogućnosti izvršiti široki raspon terapijskih modaliteta. Dokumentacija različitih faza liječenja pridonijet će stvaranju prikaza slučajeva.

Klinički zahtjevi
– Predkliničko vježbanje
– Inicijalna terapija
– Okluzijska/ortodontska terapija
– Kirurška terapija
– Terapija održavanja
– Implantološka terapija
Specijalizant:
– postaje upoznat s preporučenim instrumentima za inicijalnu terapiju i uči kako održavati ove instrumente. Nadalje, uči ergonomske aspekte pozicioniranja ovih instrumenata u ustima. Naposljetku specijalizant se upoznaje s kirurškim instrumentima te mu je omogućeno vježbati različite kirurške tehnike na svinjskim čeljustima
– mora biti u stanju temeljito istražiti parodontološke probleme i detaljno ih dokumentirati. On/ona mora biti u stanju postaviti dijagnozu i sugerirati plan terapije, s različitim alternativama. Kada se to zahtijeva, specijalizant mora raspraviti plan terapije sa stomatologom koji je poslao pacijenta i osigurati da je restaurativni aspekt terapije ispravno integriran u parodontološku terapiju.Specijalizant mora biti u stanju izvršiti inicijalnu terapiju-instrukcije u oralnu higijenu, struganje i poliranje (ultrazvučni i ručni instrumenti) kako bi doveli upalni proces pod što je moguće bolju kontrolu. Kad god je to moguće specijalizanta će se poticati da obavi sva potrebna restaurativna i endodontska liječenja.
– mora imati uvid u probleme koji proizlaze iz okluzijske traume uključujući ortodontske aspekte i poremećaje temporomandibularnog zgloba. Kada se ovi problemi pojave liječit će ih stomatolog koji je uputio pacijenta ili specijalist u tom području.
– mora biti vrstan u sljedećim tehnikama te biti u stanju izvesti postupke kada je indicirano, uključujući i kasniju brigu:
– ginvektomija/lokalna ekscizija
– modificirana operacija po Widmanu
– apikalno pomaknuti režanj
– resekcija/hemisekcija korijena
– mukogingivalna kirurgija
– regenerativna parodontna kirurgija
– mora biti u stanju procijeniti rezultate svoje terapije te izvesti daljnje postupke potrebne za održavanje rezultata.
– mora biti u stanju izvesti kiruršku implantološku terapiju, uključujući kirurško postavljanje implantata u svim područjima denticije kod potpuno i djelomično bezubih pacijenata, koštane regenerativne postupke uključujući transplantate, tehnike membrana, podizanje dna sinusa i kirurške zahvate na mekim tkivima oko implantata. Nadalje, specijalizanti trebaju biti u stanju izvesti potrebno održavanje implantata.

DOKUMENTACIJA SLUČAJEVA
Za vrijeme druge godine specijalizanti moraju prezentirati različite faze terapije svojih pacijenata za raspravu unutar grupe. Naglasak treba staviti na dijagnozu i planiranje liječenja.

Upute za dokumentaciju slučajeva
Prikaz slučaja mora sadržavati sljedeće podatke:
1. Punu anamnezu, uključujući medicinsku, procjenu pacijentovih očekivanja i terapijskih želja, procjenu pacijentove motiviranosti.
2. Klinički pregled:
Mora biti intraoralan i ekstraoralan. Intraoralni pregled uključuje podatke koji se odnose na funkcionalno stanje gingive, dubine sondiranja, gubitak pričvrska, zahvaćenost furkacija i stanje oralne sluznice. Gdje je potrebno, restaurativni status i vitalnost pulpe treba zabilježiti.
Pregled mora uključiti indekse plaka i krvarenja.
3. Radiološki pregled:
Potpuno rtg malih slika treba prezentirati, zajedno sa vertikalnim slikama u zagriznu traku (bite wings). Mora se dati potpuna procjena rtg slika sa dijagnostičkog stanovišta.
4. Fotografski status:
Moraju se prezentirati sljedeće slike:
a. Pogled sprijeda obje čeljusti sa zubima u kontaktu
b. Bulakni pogled lateralnih aspekata obje čeljusti
c. Palatinalni/lingvalni pogled obje čeljusti
d. Okluzalni izgled gornje i donje čeljusti
Fotografska dokumentacija treba omogućiti procjenu kliničkog statusa na inicijalnom pregledu, za vrijeme liječenja i na kraju liječenja. Gdje je moguće, fotografije treba slikati za vrijeme liječenja kako bi se pokazali različiti postupci.
5. Specijalni testovi: Kada je indicirano bakteriološki i/ili hematološki testovi
6. Modeli: U slučajevima gdje se vide okluzijski poremećaji, treba imati ortodontske modele. Također treba imati radne modele svih slučajeva.
7. Dijagnoza: mora se odnositi na cijeli slučaj kao i na svaki pojedini zub.
8. Etiologija: treba prezentirati glavne uzroke i predisponirajuće faktore.
9. Prognoza: Mora se odnositi na sveukupnu situaciju kao i na svaki pojedini zub.
10. Plan terapije: Plan terapije treba detaljno opisati zajedno s mogućim alternativama.
11. Napredak liječenja: Izvedeno liječenje treba detaljno opisati zajedno s trenutačnom procjenom, uključujući sve aspekte dokumentacije. Također treba zabilježiti vrijeme provedeno na različitim aspektima liječenja.

PROCJENA
Za vrijeme programa sudionicima će se procjenjivati rad:
– nakon svake serije seminara održava se ispit.
– šest mjeseci nakon početka programa i na kraju svake akademske godine, procijenit će se klinički rad svakog specijalizanta.
– na kraju svake akademske godine, mora se dobiti prolazna ocjena za sve ispite i procjene kako bi specijalizant mogao ući u sljedeću godinu.
– u svakoj akademskoj godini nepoloženi ispit može se ponoviti samo jednom. Ako je klinički rad specijalizanta nezadovoljavajući, specijalizantu se može dodijeliti dodatno vrijeme. Ovo dodat­no vrijeme je dostupno samo u prvoj akademskoj godini.
– u trećoj godini vrijeme rada na klinici u zavodu za parodontologiju ili gdje je dostupno na akreditiranoj specijalističkoj parodontološkoj poliklinici /klinici mora se provoditi. Specijalizant mora pokazati vrsnost u kliničkom liječenju slučajeva koja uključuju parodontologiju i terapiju oralnim implantatima.
– na kraju treće godine održat će se završni usmeni ispit.
Specijalizant može pristupiti ispitu nakon što je sve ispite za vrijeme programa položio, a klinička izvedba procijenjena vrsnom. Na završnom ispitu specijalizant mora prezentirati pet u potpunosti dokumentiranih slučajeva ispitnoj komisiji. Specijalizant mora biti u stanju sudjelovati u raspravi dijagnostičkih elemenata i plana terapije u dva od pet slučajeva. Nadalje, specijalizant mora biti spreman odgovoriti na pitanja koja se odnose na parodontologiju općenito. Uz to, specijalizant mora prezentirati svoju specijalističku radnju ispitnoj komisiji. Radnja mora sadržavati najmanje dva dijela – pregled literature i izvješće o provedenom istraživanju, prezentirano u obliku pogodnom za publikaciju u znanstvenom časopisu. Specijalizant će morati obraniti svoju radnju u prisutnosti članova ispitne komisije.

TRAJANJE SPECIJALIZACIJE
– Stručni poslijediplomski studij i upisani kolegij iz područja specijalizacije
– PARODONTOLOGIJA – 24 mjeseci (3840 sati)
– ORALNA MEDICINA – 3 mjeseca (330 sati)
– ORALNA KIRURGIJA – 3 mjeseca (330 sati)
– ENDODONCIJA I RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA – 1 mjesec (100 sati)
– STOMATOLOŠKA PROTETIKA – 1 mjesec (100 sati)
– ORTODONCIJA – 1 mjesec (100 sati)
– GODIŠNJI ODMOR – 3 mjeseca
Sveukupno 36 mjeseci (4800 sati)
Program specijalizacije temelji se na satnici od 40 sati tjedno i 40 radnih tjedana godišnje što iznosi 4800 sati kroz tri godine.

KRUŽNI STAŽ
ORALNA MEDICINA – 3 mjeseca
Provodi se u zavodu/odjelu za oralnu medicinu. U teoretskom dijelu specijalizant upoznaje: anatomske i histološke karakteristike oralne sluznice, patološke karakteristike oralne sluznice i njihovu simptomatologiju, faktore obrane u usnoj šupljini, oralne bolesti kao odraz općih bolesti, sustavne autoimune poremećaje i oralne manifestacije. U praktičnom radu kandidat dijagnosticira oralne bolesti i provodi terapiju oralnih fokusa, mukokutanih autoimunih poremećaja na oralnoj sluznici, imunodeficijencija s oralnim manifestacijama, oralne alergijske reakcije, prekancerozne oralne lezije i stanja, ozljede oralne sluznice, bolesti žlijezda slinovnica, bakterijske infekcije oralne sluznice, virusne i gljivične infekcije oralne sluznice.
Kolokvij

ORALNA KIRURGIJA – 3 mjeseca
Provodi se u zavodu/odjelu za oralnu kirurgiju. Specijalizant se upoznaje s temeljnim načelima kirurgije, stječe potrebno znanje iz anesteziologije, oralnokirurških zahvata kod odontogene infekcije, kirurške obrade traumatiziranih zubi, hemostaze, kirurške obrade rane, komplikacije kod primjene anestetika, specifičnosti opće anestezije, traumatskog šoka, reanimacije kako bi mogao samostalno izvoditi parodontološko-kirurške zahvate. Prepoznavanje gnojnih i specifičnih upala u području lica, čeljusti i usta, kirurške mogućnosti liječenja te incizija submukoznog apscesa. Indikacije za pojedine operativne zahvate te upoznavanjem s operativnim metodama. Temeljni principi oralne implantologije s indikacijama s oral­nokirurškog aspekta.
Kolokvij

ENDODONCIJA I RESTAURATIVNA STOMATOLOGIJA – 1 mjesec
Provodi se u zavodu/odjelu za endodonciju i restaurativnu stomatologiju. U praktičnom radu specijalizant upoznaje problematiku terapije endodonta s posebnim osvrtom na pulpoparodontne probleme pulpnog prostora, patološke mineralizacije pulpe i periapeksnog prostora. Specijalizant samostalno vrši liječenje i opskrbu endodonta kod kombiniranih infekcija pulpe i parodonta. Upoznaje se s osnovama i tehnikama endodontske kirurgije.
Kolokvij

STOMATOLOŠKA PROTETIKA – 1 mjesec
Provodi se u zavodu/odjelu za stomatološku protetiku. Specijalizant se upoznaje s tehničkim i biofizikalnim aspektom fiksnoprotetskih i mobilnih nadomjestaka, selekcijom zuba na reduciranom parodontu, gnatološko-parodontološkim aspektom okluzije. Specijalizant planira protetsku opskrbu na parodont insuficijentnom zubalu. Upoznaje se i planira iplatoprotetsku rehabilitaciju.
Kolokvij

ORTODONCIJA – 1 mjesec
Provodi se u zavodu/odjelu za ortodonciju. Specijalizant upoznaje dijagnostiku ortodontskih anomalija s posebnim osvrtom na terapijski pristup i mogućnosti terapije kod reduciranih potpornih struktura zuba.
Kolokvij

 

STOMATOLOŠKA PROTETIKA
 

Naziv specijalizacije: STOMATOLOŠKA PROTETIKA
Trogodišnji plan izobrazbe doktora dentalne medicine za obavljanje poslova specijalista stomatološke protetike temeljen je na jasno potvrđenim znanstvenim načelima te kliničkim i laboratorijskim vještinama i iskustvima. Program se sastoji od predavanja, seminara, pouka u obliku grupnih rasprava temeljenih na osobnim istraživanjima i iskustvima, širokom pregledu znanstvene i stručne literature i kliničkom, odnosno laboratorijskom radu u konvencionalnoj i implato-protetskoj terapiji i rehabilitaciji djelomično ili potpuno bezubih pacijenata.
Odvijanjem ovog programa potiče se sposobnost analize postojećeg stanja i odabira najbolje moguće protetičke terapije temeljene na interdisciplinarnom pristupu, čime se ujedno dobija i temeljna orijentacija u profilaksi i terapiji stomatognatog sustava sa svrhom očuvanja, odnosno uspostave oralnog zdravlja ljudi raznih generacija i kultura ovisno o njihovu socioekonomskom statusu.
Program specijalističke izobrazbe doktora stomatologije u stomatološkoj protetici koncentriran je u šest međusobno povezanih cjelina:
– Materijali i tehnologije obradbe, te njihova primjena u laboratorijskoj i kliničkoj stomatološkoj protetici,
– Fiziologija stomatognatog sustava, što uz znanja o normalnoj funk­ciji uključuje i znanja o dijagnostici i protetičkoj terapiji temporomandibularnih disfunkcija,
– Biomehanika stomatognatog sustava i utjecaj protetičkih radova na nju, Konvencionalna protetička terapija i rehabilitacija stomatognatog sustava,
– Implantatno-protetička terapija djelomično i potpuno bezube čeljusti,
– Kliničko-epidemiološka istraživanja o mogućnostima provođenja protetičke terapije i rehabilitacije.

1. Ciljevi programa specijalizacije
Cilj programa specijalističke protetske izobrazbe doktora stomatologije je usvajanje znanja i vještina za obavljanje poslova specijalista stomatološke protetike. Specijalisti stomatološke protetike će širokom akademskom naobrazbom i odgovarajućim kliničkim iskustvom aloplastičnim, biokompatibilnim materijalima nadograditi i nadoknaditi oštećene ili izgubljene zube i pripadajuće im okolne biološke sastavnice stomatognatog sustava. Time će uspješnim kliničkim i zubotehničkim laboratorijskim radom provesti protetsku terapiju i rehabilitaciju stomatognatog sustava djelomično ili potpuno bezubih pacijenata.
Specijalizacija iz stomatološke protetike sadržajem prati:
– morfološko-anatomske osobitosti orofacijalne regije i funkcijsku dinamiku stomatognatog sustava
– biomehaniku stomatognatog sustava
– etiologiju i kliničke manifestacije disfunkcija stomatognatog sustava te njihovu dijagnostiku i terapiju
– kliničke manifestacije djelomične i potpune bezubosti
– planiranje i provođenje jednostavnijih i složenijih terapijsko – rehabilitacijskih postupaka djelomično ili potpuno bezubih pacijenata
– utjecaj gradivnih protetskih materijala na stomatognati sustav i organizam u cjelini
– pomoćne protetske materijale i suvremene laboratorijske tehnike
– psihološku procjenu pacijenata s obzirom na planiranu protetsku terapiju
– epidemiološko stanje djelomične i potpune bezubosti i posljedice neodgovarajuće terapije
– multidisciplinarnu suradnju u terapiji osobito zahtjevne kazuistike, protetsko-kirurških pacijenata, te pacijenata s urođenim ili stečenim malformacijama
– protetski rad s visokim profesionalnim i etičkim standardima
– buduće usavršavanje profesionalnih znanja i vještina.
S obzirom na navedeno, naglasak u programu specijalizacije stavljen je na:
– biomedicinske znanosti u vezi sa stomatološkom protetikom
– tehnološko – tehničke znanosti u vezi sa stomatološkom protetikom
– razvoj znanstvenog pristupa u procesu razmišljanja i stimulaciju profesionalnog interesa
– načela znanstvene metodologije
– interpretaciju literaturnih podataka
– istraživačke aktivnosti
– usmene i pisane prezentacije kliničkih i istraživačkih saznanja.

2. Program specijalizacije iz stomatološke protetike – raspored sati
Osnovu programa trogodišnje specijalizacije čini 70% vremena predviđenog za klinički rad i laboratorijske aktivnosti, dok je preostalih 30% predviđeno za dodatne (izborne) aktivnosti koje variraju s obzirom na individualne potrebe specijalizanata. Takve aktivnosti uključuju:
– dodatne obvezne radne tečajeve
– specijalizirane tečajeve
– dodatni klinički posao
– istraživačke aktivnosti
– procjenu terapijskih rezultata
– prisustvovanje znanstvenim i stručnim skupovima
– prisustvovanje predavanjima gostima predavačima
Uravnotežen raspored nastavnog plana od izuzetne je važnosti. Program specijalizacije temeljen je na minimumu 40 tjedana godišnje, po 40 sati tjedno, što ukupno iznosi 4800 sati tijekom tri godine.

Raspored sati

Klinički i laboratorijski praktični rad	3360 sati
Predavanja-specijalistički poslijediplomski studij	75 sati
Predavanja – specijalistička	86 sati
Seminari laboratorijski – fiksna protetika	22 sata
Seminari laboratorijski – mobilna protetika	20 sati
Seminari klinički – fiksna protetika	39 sati
Seminari klinički – mobilna protetika	37 sati
Predterapijske kliničke konzultacije – analiza dokumentacije pacijenata	400 sati
Seminari i evaluacija terapije	200 sati
Predavanja, seminari, radionice na obveznim akademskim predavanjima	100 sati
Predavanja, seminari, radionice na izbornim temama	100 sati
Istraživački rad	200 sati
Izborne aktivnosti (uključuje dodatno vrijeme za istraživanje)	61 sat
Kontakt nastavnik – specijalizant izvan regularne nastave za konzultacije, pripremu rukopisa itd.	100 sati
UKUPNO	4800 sati

3. Struktura specijalizacije
Specijalizacija iz stomatološke protetike uključuje teoriju i klinički, odnosno zubotehnički laboratorijski rad, s obzirom da je djelatnost kliničkog rada usko vezana i nedjeljiva od zubotehničkih laboratorija.
Program specijalističke izobrazbe podijeljen je u sedam cjelina:
– stručni poslijediplomski studij                             2 semestra
– fiksna protetika                                                 15 mjeseci
– mobilna protetika                                              15 mjeseci
– maksilofacijalna kirurgija s oralnom kirurgijom      1 mjesec
– parodontologija                                                   1 mjesec
– endodoncija s restaurativnom stomatologijom       1 mjesec
– godišnji odmor                                                   3 mjeseca

4. Usvojena znanja i vještine: Razina A, B.
A – mora teoretski znati i samostalno, rutinski izvesti terapijski zahvat
B – mora teoretski znati i izvesti terapijski zahvat – interdisciplinarnost

4.1. Opći dio specijalizacije
4.1.1. Anatomija glave i vrata cavum oris             20 sati
– maxilla
– mandibula
– žvačna muskulatura
– mišići orofacijalne regije
– žljezde slinovnice
– temporomandibularni zglob
– n. trigeminus
– jezik
4.1.2. Fiziologija stomatognatog sustava                10 sati
– fiziologija disanja
– fiziologija gutanja
– fiziologija žvakanja
– fiziologija govora
4.1.3. Neurologija                                                      10 sati
– klasifikacija bolnih sindroma orofacijalne regije
– etiologija, terapija i reakcija na protetsku terapiju
– miofunkcionalne vježbe i terapija
4.1.4. Psihologija                                                         5 sati
– adolescenta, odrasla čovjeka i gerijatrijskog
   pacjenta
– karakteristike motivacije i kooperacije pacjenta za
   protetičku terapiju
– utjecaj izgleda i funkcije stomatognatog sustava na
   psihu čovjeka
4.1.5. Epidemiologija                                                     5 sati
– principi epidemioloških razmatranja
– oblikovanje istraživanja
– izbor uzorka i uvjeti kontrolne skupine
– analiza podataka i kritička interpretacija dobivenih
   rezultata
4.1.6. Istraživačka metodologija                                    5 sati
– znanstvena filozofija
– etika istraživanja na ljudima i životinjama
– analitički pregled radova biomedicinskih i kliničkih
   istraživanja
– protokol istraživanja
– interpretacija vlastitih istraživačkih rezultata
– procjena vrijednosti zaključaka u istraživačkim radovima
– pisani i govorni oblik prezentiranja dobivenih rezultata
4.1.7. Biostatistika                                                            5 sati
– statistička metodologija
– uobičajeno korištenje statističkih postupaka
– postupci obrade podataka
– vrednovanje statističke metodologije
– vrednovanje i interpretacija rezultata kliničkih
   istraživanja
4.1.8. Sterilizacija i dezinfekcija                                       5 sati
– sredstva, oprema i tehnika
– instrumenti
– radno polje
– prevencija prijenosa infekcije
– rad s visokorizičnim pacijentima
– kontrola tvari opasnih po zdravlje pacijenata i osoblja
4.1.9. Upravljanje poslom                                                 5 sati
– opremanje (dizajn) protetske ordinacije
– opremanje (dizajn) zubnotehničkog laboratorija
– izbor, edukacija i kontrola kvalitete pomoćnog osoblja
– financiranje i administarcija protetske specijalističke
   prakse
– profesionalna etika
4.1.10. Legalizacija                                                             5 sati
– pravila i propisi koji se odnose na specijalističku
   protetsku praksu
– odgovornost i mogućnosti sudske tužbe u slučajevima
   nesavjesnog liječenja
– mogućnosti različitih osiguranja
– postupke u slučaju pojave tužbe

2.2. Teorijska specijalistička nastava
– opća poglavlja obuhvaćena seminarima i radnim grupama
– razina znanja A
– tehnike snimanja i analize intra i ekstra oralnih RTG
   snimaka, telerentgenografija, tomografija, ortopantomografija,
   RVG i MR                                                                                 4 sata
– okluzija 1                                                                                    5 sati
– okluzija 2 i funkcija                                                                      5 sati
– okluzija 3 i temporomandibularne disfunkcije                                5 sati
– terapija disfunkcija – fizikalna terapija, miofunkcionalne vježbe,
– terapija udlagama, privremena i trajna protetska terapija                5 sati
– klasifikacija bezubosti – Kennedy E., Wild W., Swenson
   M.G., Hofman., prema broju preostalih zuba, prema sektorima     2 sata
– klasifikacija bezubosti – prema međusobnom odnosu
  preostalih zuba u čeljustima (očuvan međučeljusni odnos
   preostalim zubima, poremećen međučeljusni odnos Eichner K.)       1 sat
– žvačne sile i njihov značaj u protetskoj terapiji                                2 sata
– pomoćni i gradbeni protetski materijali – biokompatibilnost           10 sati
– estetski značaj u izradbi protetskih radova                                      3 sata
– kliničko – laboratorijski postupci izradbe protetskih radova           10 sati
– dijagnostika, plan protetskog liječenja i terapija djelomično
   bezubih pacijenata                                                                        10 sati
– dijagnostika, plan protetskog liječenja i terapija potpuno
   bezubih pacijenata                                                                          5 sati
– implantologija – suprastrukture dentalnih implantata                       10 sati
– estetske retencijske sveze                                                               5 sati
– posebnosti protetskog zbrinjavanja djece i osoba starije
   životne dobi                                                                                   4 sata

Nakon odslušane teorijske nastave provodi se provjera znanja kolokvijima.

Fiksna protetika

a. Seminari – laboratorijski
– Ananliza izvora grešaka u tehnici lijevanja krunica i mostova.             3 sata
– Vrste i osobitosti modela u fiksnoj protetici.                                      3 sata
– Uloga laboratorijske prerade i obrade na terapijsku vrijednost
   protetskih konstrukcija.                                                                    2 sata
– Vezni sustavi u stomatološkoj protetici.                                             4 sata
– Vlaknima ojačani polimeri i njihova primjena.                                    2 sata
– Sintetske smole – sastav i primjena.                                                  2 sata
– Keramički sustavi u stomatološkoj protetici.                                     4 sata
– Jednokomadni odljevi i/ili frakcionirani način izrade mostova
   prednosti i nedostaci.                                                                       2 sata

b. Seminari – klinički
– Posljedični neuspjesi fiksnoprotetske terapije.                                   2 sata
– Načini i postupci zaštite usta i zuba tijekom i nakon brušenja.            4 sata
– Morfološko-anatomske promjene stomatognatog sustava
   uzrokovane gubitkom zuba.                                                              4 sata
– Rehabilitacija pacijenata s kliničkom slikom patološke abrazije.         2 sata
– Čimbenici ocjene potencijalnog zuba nosača.                                    3 sata
– Teleskopski sustavi – isprobavanje fiksnoprotetskih radova.              3 sata
– Oralna rehabilitacija pacijenata s rascijepom.                                     2 sata
– Tijelo mosta.                                                                                     3 sata
– Načini i načela preparacije zuba u stomatološkoj protetici.                 4 sata
– Osobitosti i podjela otisnih postupaka u fiksnoj protetici.                   3 sata
– Adhezijska preparacija zuba i cementiranje/distinkcija prema
   klasičnom pristupu preparaciji zuba i cementiranju.                            3 sata
– Adhezivni vezni sustavi.                                                                     2 sata
– Maryland mostovi – indikacije i kontraindikacije; izvedba, plan,
   materijali i vrste.                                                                               2 sata
– 14. Gerontološki aspekt stomatološke protetike.                               2 sata

Nakon odslušanog seminara provodi se provjera znanja kolokvijima.

c. Praktična nastava
1. Razina vještina A
– klinički pregled i analiza stomatognatog sustava djelomično bezubog pacijenta
– vođenje medicinske dokumentacije
– analiza RTG-a, RVG-a
– upoznavanje pacijenata s mogućnostima i rezultatima protetske terapije
– klinička funkcijska analiza
– skidanje starih fiksnoprotetičkih radova; uklanjanje nadogradnji iz korijenskog kanala
– procjena biološkog faktora i odabir zuba nosača protetske konstrukcije
– protetska terapija konzervativno i endodontski liječenih zuba
– preparacija korijenskih kanala jedno i više kanalnih zuba
– modeliranje nadogradnji direktnim postupkom ili otiskivanje korijenskih kanala za indirektan postupak izradbe jedno i višedjelnih lijevanih nadogradnji
– odabir vrste i aplikacija anestezija u terapiji
– zaštita endodonta, parodonta i usne šupljine tijekom brušenja zuba
– planiranje granice preparacije zuba s obzirom na stanje marginalnog parodonta
– preparacija zuba ovisno o vrsti i broju krunica
– zaštita izbrušenog zuba
– izbor i primjena otisnih postupaka
– određivanje međučeljusnih odnosa i prijenos modela u artikulatorski prostor obraznim lukom
– izradba provizornog rada direktnim postupkom ili laboratorijskim postupcima
– izradba dijagnostičkih modela i radova
– izradba radnih modela s pokretnim bataljcima
– intra i ekstraoralna registracija graničnih kretnji mandibule
– izbor i uporaba artkulatora u fiksnoprotetskoj terapiji
– individualno programiranje artikulatora voštanim registratima
– izradba nagriznih udlaga i njihova primjena
– isprobavanje i prilagodba fiksnoprotetskih i kombiniranih radova
– određivanje boje protetskih radova
– izbor privremenog cementa i privremeno cementiranje radova
– trajno cementiranje protetskih radova
– kontrola protetskog rada
– otisni i terapijski postupci u implantološko-protetskoj terapiji
– izradba višečlanih protetičkih radova na neparalelnim nosaćima
– izbor i primjena estetskih retencijskih elemenata za djelomične proteze u sklopu fiksnoprotetskog rada – spojenih krunica i mostova
– izradba fiksnoprotetskog rada kod rizičnih pacijenata
– izradba fiksnoprotetskih radova kod djece
– izradba fiksnoprotetskih radova kod hendikepiranih pacijenata
– protetski radovi kod akutne i kronične traume zuba
– reparatura oštećenog protetskog rada
– reokluzija fiksnoprotetskih radova
2. Razina vještina B
– interdisciplinarne konzultacije i donošenje plana protetske terapije
– instrumentalna funkcijska analiza
– kinematsko određivanje terminalne šarnirske osi grafičkom registracijom
– gnatodinamometrijsko ispitivanje aktivnosti žvačnih mišića
– terapija disfunkcija – ubrušavanje i prilagodba okluzijskog reljefa
– oralno – rehabilitacijski terapijski postupci kod anomalija, rascjepa te nakon maksilofacijalne kirurške terapije

d. Popis obveznih zahvata u fiksnoj protetici
– fasetirane krunice                                                 50 krunica
– modificirane krunice                                             30 krunica
– teleskopske – konus krunice                                15 krunica
– potpune keramičke krunice                                  10 krunica
– metal – keramičke krunice                                    20 krunica
– krunice iz ceromera                                                5 krunica
– djelomične krunice, inlay, onlay, overlay                15 krunica
– potpune kovinske krunice                                     20 krunica
– krunice na implantatima                                           5 krunica
– jednostavni mostovi – do četri člana                     20 mostova
– složeni mostovi – više od četri člana                     15 mostova
– polukružni mostovi u disgnatim uvjetima                 5 mostova
– adhezijski mostovi                                                     2 mosta
– most na skidanje                                                       2 mosta
Tijekom specijalizantskog staža specijalizanti borave u zubotehničkom laboratoriju gdje sudjeluju u svim fazama izradbe fiksnoprotetskih radova.
Do završetka fiksnoprotetskog programa staža specijalizanti su obvezni položiti sve kolokvije iz programa fiksnoprotetskog djela specijalističke izobrazbe.

Mobilna protetika

a. Seminari – laboratorijski

– Analiza izvora grešaka u tehnici lijevanja i polimerizaciji
   djelomičnih i potpunih proteza.                                             3 sata
– Uloga paralelometra pri planiranju kombiniranog
   protetskog rada.                                                                  2 sata
– Vrste i osobitosti modela u mobilnoj protetici.                       3 sata
– Materijali, principi planiranja i postupci u izradbi metalnih
   konstrukcija djelomičnih proteza.                                         4 sata
– Podjela, oblici i elementi djelomičnih proteza u odnosu na
   osnovne konstrukcijske djelove.
– Postava zuba u potpunoj protezi                                          3 sata
– Postava zuba u djelomičnoj protezi                                      2 sata
– Polimerizacijski postupci u mobilnoj protetici.                       3 sata

b. Seminari – klinički
– Prevencija resorptivnih promjena kod nositelja potpunih
   i djelomičnih proteza.                                                            2 sata
– Biostatika i biodinamika proteza s obzirom na vrstu i
   planiranje opterećenja.
– Otisni postupci u mobilnoj protetici.                                      3 sata
– Retentivne sile na zubu nosaču i granica njegove
   izdržljivosti.                                                                          3 sata
– Granične kretnje i položaji mandibule te njihovo
   značenje za prilagođavanje artikulatora srednjih vrijednosti.   4 sata
– Odnos okluzijske morfologije distalnih zubi i funkcijskih
   okluzijskih dodira.                                                                3 sata
– Kefalometrijska analiza kod nositelja potpunih i
   djelomičnih proteza.                                                             3 sata
– Retencija djelomičnih proteza.                                              3 sata
– Ananliza izgovora kod nositelja protetskih radova.                2 sata
– Odnosi ležišta i baze proteze te čimbenici retencije i
   stabilizacije potpunih proteza.                                               3 sata
– Vertikalna i horizontalna dimenzija okluzije i koncepcije
   okluzije.                                                                               4 sata
– Patološke promjene ležišta potpune proteze.                         2 sata
– Postava frontalnih zuba.                                                        2 sata
– Postava lateralnih zuba.                                                        3 sata

Nakon odslušanog seminara provodi se provjera znanja kolokvijima.

c. Praktična nastava
1. Razina vještina A
– klinički pregled i analiza stomatognatog sustava djelomično ozubljenog i bezubog pacijenta
– vođenje medicinske dokumentacije
– analiza RTG snimaka, telerentgenska analiza
– klinička funkcijska analiza
– plan terapije i upoznavanje pacijenta s mogućnostima i rezultatima terapije
– vrste i odabir anestezije za provođenje terapije
– procjena i odabir zuba nosača kao sastavnog elementa djelomične proteze
– planiranje oblika baze i elemenata djelomične proteze
– brušenje zuba ovisno o retenciji i stabilizaciji protetskog rada
– ispitivanje rezilijencije sluznice i prilagodba ležišta proteze za prihvat mobilnog protetskog rada
– izbor materijala i otisnih postupaka s osobitim osvrtom na funk­cijski otisak i zahtjevnije otiske u implanto-protetskoj terapiji potuno bezubih pacijenata
– određivanje međučeljusnih odnosa i prijenos obraznim lukom u artikulatorski prostor
– izradba dijagnostičkih i radnih modela
– planiranje smjera unošenja i vađenja djelomične metalne proteze
– uporaba paralelometra i određivanje zajedničkog protetskog ekvatora
– intra i ekstraoralna registracija graničnih kretnji mandibule
– uporaba artikulatora tijekom mobilnoprotetske terapije
– individualno programiranje artikulatora zagriznim šablonama
– planiranje oblika i elemenata lijevanih baza djelomičnih proteza
– planiranje vrste i oblika kvačica djelomične proteze
– gingivni retencijski elementi – pelote
– odabir i uporaba estetskih retencijskih elemenata u kombiniranoj protetskoj terapiji
– određivanje boje, veličine, oblika i vrste umjetnih zuba
– odabir pravila, načina i mogućnosti postave umjetnih zuba
– odabir koncepcije okluzije protetske terapije
– proba postave zuba u djelomičnoj protezi
– proba postave zuba u potpunoj protezi
– ugradnja estetskih retencijskih veza u protezne baze direktnim postupkom
– izradba mobilnog protetskog rada kod rizičnih pacijenata
– planiranje i protetska terapija imedijatnim protezama
– planiranje i protetska terapija privremenim protezama
– planiranje i protetska terapija pokrovnim protezama
– planiranje i protetska terapija protezama retiniranim na implantatima
– planiranje i izradba nagriznih udlaga i njihova primjena
– reokluzija proteza
– prilagodba i predaja gotovih protetskih radova
– izradba mobilnog protetskog rada kod djece
– zaštita stomatognatog sustava u športu – štitnici za usta i zube
– reparatura loma i oštećenja baze i elemenata djelomičnih i potpunih proteza
– podlaganje baze djelomičnih i potpunih proteza

2. razina vještina B
instrumentalna funkcijska analiza
– gnatosonija
– elektromiografska registracija aktivnosti mišića
– interdisciplinarni pristup protetskoj terapiji potpuno bezubih pacijenata
– kinematsko određivanje terminalne šarnirske osi grafičkom registracijom
– planiranje i protetska terapija resekcionim protezama

d. Popis obveznih zahvata u mobilnoj protetici
– potpune proteze u eugnatim međučeljusnim odnosima         30 proteza
– potpune proteze u disgnatim uvjetima                                 10 proteza
– imedijatne proteze                                                               5 proteza
– privremene proteze                                                              5 proteza
– djelomične proteze s lijevanom proteznom bazom               30 proteza
– djelomične proteze retinirane estetskim vezama                   20 proteza
– pokrovne proteze                                                               10 proteza
– proteze retinirane teleskopskim – konus krunicama              10 proteza
– proteze na implantatima                                                         5 proteza
– nagrizne udlage                                                                       5 udlaga
– reokludiranje proteza                                                           10 proteza
– reparature djelomičnih i potpunih proteza                              10 proteza
– podlaganje potpunih proteza – direktnim postupkom               5 proteza
– podlaganje djelomičnih proteza – direktnim postupkom           5 proteza
– otisak za laboratorijsko podlaganje potpunih proteza             10 otisaka
– otisak za laboratorijsko podlaganje djelomičnih proteza         10 otisaka
– podlaganje proteza kondicionerima tkiva – trajno
   mekanim akrilatom                                                                 5 proteza

Tijekom specijalizantskog staža specijalizanti borave u zubotehničkom laboratoriju gdje sudjeluju u svim fazama izradbe mobilnoprotetskih i kombiniranih radova.
Do završetka mobilnoprotetskog programa staža specijalizanti su obvezni položiti sve kolokvije iz programa mobilnoprotetskog djela specijalističke izobrazbe.

Maksilofacijalna kirurgija s oralnom kirurgijom
Provodi se u klinici za oralnu kirurgiju. Tijekom staža specijalizant se upoznaje s temeljnim načelima oralne i maksilofacijalne kirurgije i stječe potrebna znanja o:
– izboru anestetika, vrstama anestezije i mogućim komplikacijama
– anesteziologiji i reanimaciji
– alergijskim reakcijama i anafilaktičkom šoku
– hemostazi
– kirurškoj obradi rane
– predprotetskoj kirurgiji
– serijskoj ekstrakciji zuba, oblikovanju grebena i zatvaranju rane
– izradbi nepčanih ploča i ploča za alveolarne grebene
– teorijama i materijalima za oseointegraciju
– kirurškom aspektu implato-protetske terapije
– kirurškim tehnikama dentalne implantologije
– obturatorima
– otvaračima usta
– miofacijalnoj boli
– interdisciplinarnom pristupu u liječenju kirurških defekata čeljusti i lica.
Nakon obavljenog staža znanje specijalizanta provjerava se kolokvijem.

Parodontologija
Provodi se u klinici za parodontologiju. Tijekom staža specijalizant se upoznaje s temeljnim načelima parodontologije i stječe potrebna znanja o:
– osnovnoj klasifikaciji, simptomatologiji i epidemiologiji parodontnih bolesti
– čimbenicima nastanka parodontnih bolesti
– anatomskom izgledu i histološkoj građi parodonta, osobito gingive i epitelnog pripoja
– biološkoj širini parodontnog tkiva
– fiziološkim i nefiziološkim opterećenjima parodontnog tkiva (hiperfunkcija, disfunkcija, parafunkcija)
– traumi okluzijske etiologije
– parodontno-profilaktičkom stavu i postupcima
– inicijalnoj terapiji parodontnih bolesti – higijena usne šupljine
– parodontnoj pripremi usta i zuba za protetsku terapiju
– parodontnom aspektu implato-protetske terapije
– odnosu protetskog rada i zdravlja parodontnog tkiva.
Nakon obavljenog staža znanje specijalizanta provjerava se kolokvijem.

Endodoncija s restaurativnom stomatologijom
Provodi se u klinici za endodonciju i restaurativnu stomatologiju. Tijekom staža specijalizant se upoznaje s temeljnim načelima endodoncije i restorativne stomatologije gdje stječe potrebna znanja o:
– histologiji i kemizmu tvrdih zubnih tkiva i zubne pulpe
– fiziološkim specifičnostima zubne pulpe i periradikularnom tkivu
– fizikalno-kemijskim oštečenjima tvrdih zubnih tkiva
– konvencionalnim tehnikama obrade kaviteta i terapije ispunima
– osnovama adhezijskih tehnika
– tehnikama obrade i liječenja korijenskih kanala
– materijalima i postupcima za reaktivnu dentinogenezu i zaštitu dentinske rane
– suvremenim materijalima i terapijskim postupcima u endodonciji i restorativnoj stomatologiji.
Nakon obavljenog staža znanje specijalizanta provjerava se kolokvijem.