2485
Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je na sjednici 19. lipnja 2008., donio
1. UVOD
Korupcija je štetna društvena pojava koja narušava temeljne društvene
vrijednosti.
Ona je povijesni, psihološki, sociološki, gospodarski, politički i pravni
fenomen. U najširem smislu, to je svaka zlouporaba javnih ovlasti radi
ostvarenja privatnih probitaka. U užem smislu, korupcija se može definirati kao
čin nedopuštene razmjene između javnog dužnosnika i druge osobe u cilju
ostvarivanja vlastitih probitaka. To je svaki čin kojim se, suprotno javnom
interesu, nedvojbeno krše moral i pravne norme te povređuju temelji vladavine
prava.
Među najvažnijim posljedicama korupcije je gubitak javnog povjerenja u tijela
državne vlasti, što se posljedično negativno odražava na gospodarski razvoj
društva. Stoga ne samo korupcija, već i sama sumnja u korumpiranost te dojam
korumpiranosti dovode u pitanje vjerodostojnost svake vlasti.
Korupciju je teško mjeriti. Statistički podaci o broju slučajeva korupcije koji
su završili na sudu u očitom su nerazmjeru s percepcijom javnosti o
rasprostranjenosti te pojave zbog tajne prirode korupcijskih kaznenih djela, kao
i nevoljkosti involviranih da prijave takva djela tijelima progona. Stoga je
otkrivanje i progon tih kaznenih djela znatno otežan.
Republika Hrvatska svjesna je ozbiljnosti problema korupcije i odlučna nastaviti
jačati napore u suzbijanju korupcije. Posebna pozornost posvetit će se jačanju
pravnog i institucionalnog okvira, prevenciji, progonu i sankcioniranju
korupcije, međuagencijskoj i međunarodnoj suradnji te širenju općedruštvene
svijesti o nužnosti njezina sprječavanja.
Ova Strategija izrađena je na temelju iskustva stečenog u provedbi prethodnih
nacionalnih antikorupcijskih programa (2006. – 2008.).
Provedba ovih programa rezultirala je stalnim porastom broja kaznenih postupaka
za kaznena djela srednje i više razine korupcije, kao i podizanjem javne
svijesti o opasnosti i štetnosti korupcije te potrebi njezina suzbijanja.
Da je došlo do značajnog poboljšanja u borbi protiv korupcije, može se vidjeti,
među ostalim, i u ocjenama percepcije korupcije u Republici Hrvatskoj (ocjena
4,1 na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2007. godinu
koja je najviša ocjena od kada se provodi ocjenjivanje percepcije korupcije).
Ovom Strategijom provedena je revizija Nacionalnog programa suzbijanja korupcije
2006–2008. Na temelju stečenih iskustava u provođenju toga Nacionalnog programa,
ova Strategija kao i Akcijski plan s jasno određenim mjerama, rokovima,
odgovornim institucijama te potrebnim sredstvima, ima cilj unaprijediti sve
oblike borbe protiv korupcije.
Ova revizija uzela je u obzir i preporuke iz Izvješća o screeningu za 23.
poglavlje »Pravosuđe i temeljna prava«, preporuke iz Godišnjeg izvješća EK-a o
napretku Republike Hrvatske u procesu pristupanja EU za 2007. godinu, preporuke
Pristupnog partnerstva te preporuke Drugog ocjenjivačkog kruga GRECO-a Vijeća
Europe.
Strategija će se provoditi kroz Akcijski plan za borbu protiv korupcije koji će,
u cilju provedbe praćenja Strategije, biti revidiran svake godine.
2. NAČELA I CILJEVI STRATEGIJE
NAČELA
Svaka aktivnost koju će Republika Hrvatska poduzeti u skladu s ovom Strategijom
slijedit će navedena načela, poštivanje kojih je preduvjet za stvaranje
modernoga pravnog sustava:
– Načelo vladavine prava – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti u
Republici Hrvatskoj da poštuju pravne procedure, načela i ograničenja te
omogućuje pravna sredstva građanima čija su prava povrijeđena, bez obzira na
njihov društveni položaj i moć. Načelo podrazumijeva poštivanje i provedbu
Ustava i važećeg zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, uključujući međunarodne
konvencije i ugovore kojih je Republika Hrvatska stranka.
– Načelo dobre prakse – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti u Republici
Hrvatskoj da usuglase svoju politiku s najboljom praksom potrebnom za učinkovito
suzbijanje korupcije u Republici Hrvatskoj.
– Načelo odgovornosti – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti u Republici
Hrvatskoj da preuzmu punu odgovornost u kreiranju javne politike i njezine
učinkovite provedbe, uključujući i provedbu ove Strategije i Akcijskog plana.
– Načelo sprječavanja (prevencije) – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti
u Republici Hrvatskoj da donesu i provedu mjere sustavnog otklanjanja uzroka
korupcije, uključujući uklanjanje svih nedostataka koji pogoduju korupciji.
– Načelo učinkovitosti – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti u Republici
Hrvatskoj na postizanje stalnog napretka u predlaganju i provedbi onih mjera
kojima se ostvaruju vidljivi rezultati u suprotstavljanju svim oblicima
korupcije.
– Načelo suradnje – obvezuje sva tijela zadužena za provođenje ove Strategije i
Akcijskog plana na suradnju u provođenju mjera, sukladno pozitivnim propisima.
Ta su tijela u provedbi suradnje dužna odrediti jasne ciljeve i mjere koje će
radi ostvarivanja tih ciljeva poduzeti.
– Načelo transparentnosti – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti u
Republici Hrvatskoj da osiguraju transparentnost u donošenju odluka i omoguće
građanima pravo na pristup informacijama u skladu sa zakonom.
– Načelo suradnje s civilnim društvom – obvezuje sva nadležna tijela državne
vlasti u Republici Hrvatskoj na unapređivanje suradnje s civilnim društvom.
– Načelo »samoprocjene« – obvezuje sva nadležna tijela državne vlasti u
Republici Hrvatskoj da dosljedno i redovito nadziru provedbu Akcijskog plana,
procjenjuju rizike korupcije i poduzimaju odgovarajuće mjere.
OPĆI CILJEVI
Sukladno javnoj percepciji korupcije u društvu, kao prioritetne ciljeve u
realizaciji ove Strategije moguće je odrediti sljedeće:
– Unapređivanje pravnog i institucionalnog okvira za učinkovito i sustavno
suzbijanje korupcije
– Afirmacija pristupa »nulte tolerancije« na korupciju
– Jačanje integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu tijela državne
vlasti i s tim u vezi jačanje povjerenja građana u državne institucije
– Stvaranje preduvjeta za sprječavanje korupcije na svim razinama
– Podizanje razine učinkovitosti otkrivanja i kaznenog progona korupcijskih
kaznenih djela
– Podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije i o potrebi njezina suzbijanja
– Unapređivanje međunarodne suradnje u borbi protiv korupcije
– Unapređivanje suradnje između državnih tijela nadležnih za provedbu Strategije
– Unapređivanje suradnje s organizacijama civilnog društva.
3. PRAVNI OKVIR
Republika Hrvatska ima izgrađen zakonodavnopravni okvir koji predstavlja
preduvjet za uspješno suzbijanje korupcije. Među zakonima, najvažnije mjesto
zauzimaju:
1. Kazneni zakon Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98.,
50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07.),
2. Zakon o kaznenom postupku Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 110/97.,
27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06.),
3. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (»Narodne
novine«, br. 88/01., 12/02., 33/05., 48/05. i 76/07.),
4. Zakon o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 55/01., 58/06. i
16/07.),
5. Zakon o sprječavanju pranja novca (»Narodne novine«, br. 67/97., 106/97.
67/01., 114/01., 117/03. i 142/03.),
6. Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (»Narodne
novine« br. 163/03., 94/04., 48/05., 141/06. i 60/08.),
7. Zakon o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata
(»Narodne novine«, br. 1/07.),
8. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (»Narodne novine«, br.
151/03. i 110/07.),
9. Zakon o zaštiti svjedoka (»Narodne novine«, br. 163/03.),
10. Zakon o pravu na pristup informacijama (»Narodne novine«, br. 172/03),
11. Zakon o javnoj nabavi (»Narodne novine«, br. 110/07),
12. Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru (»Narodne
novine«, br. 141/06.),
13. Zakon o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/05., 142/06.,
77/07., 107/07. i 27/08.),
14. Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 137/04),
15. Zakon o proračunu (»Narodne novine«, br. 96/03.),
16. Zakon o sudovima
17. Odluka o osnivanju Povjerenstva za praćenje provedbe mjera za suzbijanje
korupcije (»Narodne novine«, br. 44/08.).
Republika Hrvatska stranka je svih glavnih međunarodnopravnih instrumenata za
suzbijanje korupcije, među kojima se ističu:
1. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, br. 2/05.),
2. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 14/02.),
3. Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima,
posebice ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda
protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, br. 14/02.),
4. Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se
dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 14/02.),
5. Protokol protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim
dijelovima i komponentama te strjeljivom, kojim se dopunjuje Konvencija
Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (»Narodne
novine – Međunarodni ugovori«, br. 11/04.),
6. Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, br. 11/00.),
7. Dodatni protokol uz Kaznenopravnu konvenciju Vijeća Europe (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, br. 3/05.),
8. Građanskopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, br. 6/03.),
9. Europska konvencija o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima (»Narodne
novine – Međunarodni ugovori«, br. 4/99)
10. Dodatni protokol Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim
stvarima (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 4/99.),
11. Drugi Dodatni protokol Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u
kaznenim stvarima (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 1/07.),
12. Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda
stečenih kaznenim djelom (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 14/97.),
13. Međunarodna konvencija o suzbijaju financiranja terorizma (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, br. 16/03.).
U provedbi ove Strategije Vlada Republike Hrvatske posvetit će posebnu pozornost
redovitom analiziranju i unapređenju pravnog okvira u svrhu njegova
učinkovitijeg antikorupcijskog djelovanja.
4. INSTITUCIONALNI OKVIR
Odgovarajući i učinkovit institucionalni okvir od presudne je važnosti za
uspješno suzbijanje korupcije. On podrazumijeva odgovarajuću koordinaciju i
suradnju relevantnih institucija koje provode antikorupcijsku politiku i njihovo
učinkovito nadziranje. Iskustvo stečeno u provedbi prethodnog Nacionalnog
programa ukazalo je na potrebu jačanja institucionalnog okvira s ciljem
učinkovitije provedbe Strategije i Akcijskog plana.
Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije
(u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) ima proaktivnu ulogu u nadzoru provedbe
Strategije. Na čelu Nacionalnog vijeća je zastupnik iz redova oporbe u Hrvatskom
saboru. Iskustvo stečeno u provedbi prethodnog Nacionalnog programa pokazalo je
da je potrebno ojačati ulogu Nacionalnog vijeća. U nadolazećem razdoblju
Nacionalno će vijeće, sukladno odluci Hrvatskog sabora, i u bliskoj suradnji s
nacionalnim koordinatorom, uspostaviti neposredniju komunikaciju s institucijama
neposredno nadležnim za provedbu mjera iz Strategije, te učinkovitije nadzirati
njihove aktivnosti u cilju provedbe Strategije i Akcijskog plana.
Suradnja nadležnih državnih tijela u ostvarenju tih obveza i zadataka u skladu
sa zakonom bit će koordinirana kroz aktivnosti nadležnih ministarstava i drugih
nadležnih državnih tijela. Kako bi se poboljšala koordinacija i međuresorna
suradnja, osnovano je Povjerenstvo za praćenje mjera suzbijanja korupcije (u
daljnjem tekstu: Povjerenstvo), članovi kojega su predstavnici tijela zaduženih
za pojedine mjere iz Akcijskog plana. Povjerenstvom predsjeda ministrica
pravosuđa, kao Vladin nacionalni koordinator za borbu protiv korupcije. Svaka
institucija koja sudjeluje u Povjerenstvu zadužit će određenu jedinicu unutar
tijela za provedbu Strategije i Akcijskog plana. Institucionalnu podršku
koordinaciji pruža antikorupcijska jedinica Ministarstva pravosuđa, koja je
ujedno i tajništvo Povjerenstva. Antikorupcijska jedinica Ministarstva pravosuđa
treba biti popunjena adekvatnim kadrom, kako bi proaktivno i učinkovito pratila
antikorupcijske politike.
Prevencija sukoba interesa državnih dužnosnika u nadležnosti je Povjerenstva za
odlučivanje o sukobu interesa državnih dužnosnika. Povjerenstvo je, među
ostalim, zaduženo za objavljivanje imovinskih kartica državnih dužnosnika i
njihovo sankcioniranje u slučaju utvrđivanja postojanja sukoba interesa.
Kazneni progon i primjena kaznenopravnih sankcija za korupcijska kaznena djela u
nadležnosti je kaznenog pravosuđa i to posebno ustrojenih odjela Ministarstva
unutarnjih poslova, zatim Državnog odvjetništva, USKOK-a i sudova.
Edukaciju javnih službi o borbi protiv korupcije pruža Središnji državni ured za
upravu, a za edukaciju pravosuđa odgovorna je Pravosudna akademija.
Suradnja s civilnim društvom i obavljanje stručnih poslova iz djelokruga Vlade
Republike Hrvatske povjerena je Uredu za udruge čije su aktivnosti usmjerene na
stvaranje uvjeta za suradnju i partnerstvo s nevladinim udrugama.
U cilju postizanja učinkovitije antikorupcijske politike, Vlada Republike
Hrvatske redovito će procjenjivati i unaprjeđivati institucionalni okvir kako bi
osigurala učinkovitu provedbu Strategije.
5. SPRJEČAVANJE KORUPCIJE
Sprječavanje korupcije na svim razinama ključ je uspješne antikorupcijske
politike, ali i obveza Republike Hrvatske koja proizlazi iz Konvencije
Ujedinjenih naroda protiv korupcije te relevantnih dokumenata Vijeća Europe i
Europske unije.
Prioritetna područja u borbi protiv korupcije su sprječavanje sukoba interesa u
obnašanju javnih dužnosti, provedba propisa o financiranju političkih stranaka,
ostvarivanje prava na pristup informacijama, jačanje integriteta javne uprave,
reguliranje javnih nabava, te zaštita oštećenika i osoba koje u dobroj vjeri
prijavljuju korupciju.
Ispitivanje javnog mnijenja pokazalo je da je potrebno uložiti dodatne napore u
sprječavanju korupcije u području javne uprave, zdravstva, pravosuđa,
obrazovanja i privatnog sektora.
5.1. SPRJEČAVANJE SUKOBA INTERESA U OBNAŠANJU JAVNIH DUŽNOSTI
a) Analiza i ocjena stanja
Sukob interesa situacija je u kojoj su privatni interesi dužnosnika u
suprotnosti s javnim interesom ili privatni interes utječe, ili može utjecati,
na nepristranost dužnosnika u obavljanju javne dužnosti.
Radi bolje prevencije sukoba interesa i jačanja institucionalnog okvira za
sprječavanje sukoba interesa, u svibnju 2008. godine donesene su izmjene i
dopune Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Za
provedbu Zakona osnovano je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u
obnašanju javnih dužnosti. Povjerenstvo se sastoji od 11 članova koje imenuje
Hrvatski sabor. Šest članova Povjerenstva iz redova je zastupnika Hrvatskog
sabora, a ostali su članovi ugledni javni djelatnici.
Osnovne zadaće Povjerenstva su: vođenje registra dužnosnika, davanje mišljenja
dužnosnicima je li neko ponašanje u skladu s načelima javnih dužnosti te
odlučivanje o tome jesu li određeno djelovanje ili propust povreda odredbi
Zakona o sukobu interesa.
U slučaju kršenja odredbi Zakona, Povjerenstvo može izreći javnom dužnosniku
sljedeće kazne: novčanu kaznu, opomenu i javnu objavu odluke. Rad Povjerenstva
je javan, s iznimkom glasovanja.
Povjerenstvo jednom godišnje podnosi izvješće o radu Hrvatskom saboru. Prema
godišnjem izvješću za 2007. godinu Povjerenstvo je vodilo 16 postupaka
odlučivanja o sukobu interesa, a u 12 slučajeva donijelo je odluku kojom se
dužnosniku utvrđuje sukob interesa.
Osim spomenutog zakona, sukob interesa državnih službenika nadziru nadređeni
državni službenici sukladno Zakonu o državnim službenicima i postojećim
kodeksima ponašanja.
b) Ciljevi
1. Pojačati administrativnu i stručnu podršku Povjerenstvu za odlučivanje o
sukobu interesa u obnašanju javnih dužnosti.
2. Preispitati i pojačati etičku svijest u javnoj službi uvođenjem obvezne
specijalizirane obuke kako bi se izgradila etička kompetentnost.
3. U cilju jačanja integriteta državnih dužnosnika i sprječavanja (prevencije)
korupcije, pojačati razinu informiranosti o postavljenim zabranama za državne
dužnosnike, i odnosu između zabrana s jedne, i kaznenih djela s druge strane.
4. Informirati o primjeni pravila o sprječavanju sukoba interesa kako bi se
pojačao integritet državnih dužnosnika i spriječila korupcija.
5.2. FINANCIRANJE POLITIČKIH STRANAKA
a) Analiza i ocjena stanja
Financiranje političkih stranaka treba biti transparentno, jer nejasno i
neprecizno utvrđene obveze u kontroli financiranja političkih stranaka mogu
dovesti do pojave korupcije u politici.
Zbog toga se Zakonom o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i
kandidata iz 2007. godine osigurava transparentnost izvora financiranja i
troškova političkih stranaka. Političke stranke dužne su svoje financije voditi
sukladno važećim propisima o financijskom poslovanju neprofitnih organizacija,
prikazati porijeklo i način utroška prikupljenih sredstava.
Zakonom se po prvi put limitira iznos donacija i zabranjuju anonimne donacije.
Iznose donacija koji prelaze Zakonom propisani limit, kao i anonimne donacije,
političke stranke dužne su prijaviti Državnom uredu za reviziju i Ministarstvu
financija, Poreznoj upravi, te ih uplatiti u korist državnog proračuna.
Politička stranka koja ne postupi po tom propisu odgovorna je za počinjeni
prekršaj, za koji može biti kažnjena novčanom kaznom. Za pravilnu provedbu
Zakona donesen je Pravilnik o načinu vođenja evidencije i izdavanja potvrda o
primitku članarina i dobrovoljnih priloga (donacija).
b) Ciljevi
1. Povećati transparentnost i odgovornost u vođenju financijskih sredstava
političkih stranaka, s posebnim naglaskom na dosljednu primjenu nedavno
donesenog Zakona o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i
kandidata.
2. Jačati postojeće mehanizme unutarnje financijske kontrole političkih
stranaka. Osigurati da reviziju financijskog poslovanja političkih stranaka
provode nezavisni revizori i da su ta izvješća javna.
3. Redovito i sveobuhvatno procjenjivati sustav financiranja političkih stranaka
i provedbu Zakona o financiranju političkih stranaka.
5.3. PRAVO NA PRISTUP INFORMACIJAMA
a) Analiza i ocjena stanja
Zakon o pravu na pristup informacijama iz 2003. godine osigurava građanima pravo
na pristup informacijama državnih tijela, koja su dužna ustrojiti katalog
informacija koje posjeduju, kojima raspolažu ili ih nadziru, te osigurati pravo
na pristup takvim informacijama. Središnji državni ured za upravu nadležan je za
praćenje i provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama i o tome redovito
izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.
Radi osiguranja javnosti rada sudova sudska praksa dostupna je na internetu, što
omogućuje javnu informaciju o sudskim odlukama. Na temelju procesnih zakona i
Sudskog poslovnika omogućuje se primjena načela javnosti glavnih rasprava u
sudu. Mediji se redovito koriste ovom mogućnosti.
U drugim javnim službama također je ostvareno pravo na informaciju. Tako je,
primjerice, svim građanima dana mogućnost uvida u liste čekanja na internetskim
stranicama bolničkih ustanova. Uspostavljen je središnji portal javne uprave
Mojauprava.hr kao jedinstveno mjesto pristupa informacijama o načinima
ostvarivanja prava i izvršenja obveza građana i poduzetnika te dostupnosti
elektroničkih usluga javne uprave. Novi bilten javne nabave i elektronički
sustav objave javnih nabava omogućavaju široj javnosti pristup do cjelovitog,
organiziranog i strukturiranog izvora informacija o javnoj nabavi u Republici
Hrvatskoj.
b) Ciljevi
1. Poboljšati provedbu prava na pristup informacijama.
2. Jasno propisati iznimke od općeg pravila na pristup informacijama, kao što su
zaštićeni podaci s oznakom tajnosti te osobni podaci.
5.4. INTEGRITET DRŽAVNIH SLUŽBI
a) Analiza i ocjena stanja
Kodeksi ponašanja od iznimne su važnosti za razvoj profesionalnog integriteta i
netolerancije državnih službenika na korupciju. Oni predstavljaju vodilju
državnim službenicima kako da izbjegnu potencijalni sukob interesa i koruptivno
ponašanje.
Vlada Republike Hrvatske donijela je 2006. godine Etički kodeks državnih
službenika. On predviđa mehanizam antikorupcijskog djelovanja u radu državnih
službenika. Na temelju Kodeksa, iste je godine u Središnjem državnom uredu za
upravu ustrojen Odjel za etiku koji se bavi primjenom etičkih načela u javnoj
upravi u slučaju sukoba interesa, primanja darova i eventualnog korumpiranog
postupanja. Putem otvorenog telefona, i na druge načine, Odjel zaprima prijave i
pritužbe građana i državnih službenika koje upućuje nadležnim tijelima i prati
njihovo rješavanje. Etički kodeks objavljen je i na internetskim stranicama.
Kandidati primljeni u državnu službu moraju biti upoznati s Etičkim kodeksom.
Osim Etičkog kodeksa državnih službenika s istim načelima i odgovarajućim
sadržajima donesen je i Kodeks policije.
Nakon dovršenoga formalnog obrazovanja od posebne je važnosti usavršavanje,
usmjereno na one skupine koje se u svom profesionalnom radu suočavaju s
izazovima i mogućnostima korupcije.
Svi državni službenici dužni su se stručno osposobiti za poslove koje obavljaju
na svom radnom mjestu i u vještinama i znanjima kroz organizirane programe
izobrazbe. Na seminarima »Antikorupcijske politike i preventivne mjere« koji su
održani u okviru provedbe Nacionalnog programa za suzbijanje korupcije
2006.–2008. sudjelovali su svi predstavnici nadležnih državnih tijela odgovornih
za provedbu mjera, predstavnici kriminalističke policije i drugih državnih
tijela te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Zakonom o državnom odvjetništvu i Zakonom o sudovima propisana je obveza
državnih odvjetnika i sudaca na stalno stručno usavršavanje. Pravosudna
akademija Ministarstva pravosuđa provela je usavršavanje o Kodeksu sudačke etike
i deontologiji profesije državnog odvjetnika, vladavini prava, profesionalnoj
etici i korupciji. Stalno stručno usavršavanje pravosudnih djelatnika provodi se
i na redovitim godišnjim savjetovanjima Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti
i praksu. U sklopu projekta »Jačanje kapaciteta USKOK-a« provedeno je stručno
usavršavanje djelatnika USKOK-a za rad na predmetima korupcijskih kaznenih djela
i s njima povezanih kaznenih djela.
Usavršavanje je stalna aktivnost koju sustavno provodi i Ministarstvo unutarnjih
poslova. U okviru svojih aktivnosti predviđenih godišnjim planom Odjel
gospodarskog kriminaliteta i korupcije, pored svojih redovitih zadataka, provodi
i usavršavanje policijskih službenika zaposlenih u policijskim upravama.
Usavršavanje se također provodi i u okviru Policijske akademije.
U programe stručnog usavršavanja uključeni su i porezni inspektori, državni
revizori, unutarnji revizori i zaposlenici Uprave za sustav javne nabave
Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
b) Ciljevi
1. Ojačati etički integritet državnih službenika u Republici Hrvatskoj kroz
daljnji razvoj antikorupcijskog usavršavanja u državnoj službi.
2. Ojačati etički okvir kroz ocjenu provedbe kodeksa ponašanja i predlaganje
poboljšanja u ključnim rizičnim područjima.
3. Planirati i ostvariti trajni sustav za reviziju i uvođenje pristupa
upravljanja rizikom na individualnoj i organizacijskoj razini.
5.5. GOSPODARSTVO
a) Analiza i ocjena stanja
Upravljanje rizicima korupcije u gospodarstvu države jedan je od važnih
elemenata Antikorupcijske strategije. Često je uzrok korupciji prevelika
reguliranost određene gospodarske aktivnosti; ekonomisti smatraju korupciju
racionalnim izborom koji smanjuje troškove poslovanja u prereguliranom
okruženju. Stoga je prihvaćanje i provođenje preporuka HITROREZ-a, posebne
jedinice za izvršenje projekta Vlade Republike Hrvatske, ključ za uspjeh u
uklanjanju mogućnosti korupcije u gospodarstvu, kao i u unapređenju poticajnog
ozračja za brži razvoj hrvatskog poduzetništva.
Približno 100 trgovačkih društava u kojima je država većinski vlasnik bit će
privatizirano pretežito prodajom vlasničkih udjela putem javnih prikupljanja
ponuda, samo će iznimno nekoliko trgovačkih društava s niskom kapitalnom
vrijednošću biti privatizirano prodajom na tržištu burzovnih papira. U odnosu na
uočene nedostatke u procesu privatizacije potrebno je obratiti posebnu pozornost
na poboljšanje postojećih pravnih mehanizama.
Radi osiguranja dosljedne implementacije europskih standarda na području slobode
tržišnog natjecanja i zabrane zlouporabe monopolskog položaja, osnovana su
regulatorna tijela kojima je svrha objektivan i transparentan način uspostave
učinkovitog tržišta i poduzetništva u pojedinim djelatnostima od općeg interesa.
Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti osnovana je Hrvatska energetska
regulatorna agencija (HERA), Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih
usluga osnovana je istoimena agencija, dok su izmjenama i dopunama Zakona o
telekomunikacijama jasnije definirane ovlasti Hrvatske agencije za
telekomunikacije.
Hrvatska gospodarska komora potpisala je Sporazum s neprofitnom ustanovom
privatnog sektora (Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj). Cilj ovog
projekta je, na bazi relevantnih svjetskih iskustava, odrediti transparentnu
metodologiju vrednovanja društveno odgovorne prakse članica, s konačnom namjerom
da se uvede nagrada za društveno odgovorno poslovanje. Radi potpunog uređenja
pravila poslovnog ponašanja u pojedinim dijelovima gospodarskog poslovanja i
etike međusobnog poslovnog komuniciranja, Hrvatska gospodarska komora potvrdila
je brojne kodekse kojima se uređuju spomenuti odnosi.
b) Ciljevi
1. Smanjiti rizike korupcije pojednostavnjenjem poslovne regulative koja može
biti poticajna za korupciju.
2. Uključiti poslovna udruženja u izradu novih zakonskih rješenja u cilju
jačanja poslovne etike i načina poslovanja u Republici Hrvatskoj.
3. Smanjiti korupcijske rizike u postupku privatizacije osiguravanjem
transparentnosti privatizacijskih procesa i povećanjem kontrole nad tijelima
koja provode privatizaciju.
4. Osnažiti slobodu tržišnog natjecanja i prihvatiti standarde koji sprječavaju
pojavu tržišnog monopola.
5. Jačati sposobnosti regulatornih tijela da djeluju na objektivan,
transparentan i nepristran način.
6. Osigurati integritet revizijskih procesa: od privatnih revizora i računovođa
tražiti da djeluju konzistentno i u skladu s pravilima revizorskog djelovanja u
slučaju sumnje o postojanju prijevare i korupcije.
7. Osigurati stalnu primjenu svih predviđenih kontrolnih mehanizama koji bi
trebali osigurati kontrolu i nadzor nad poslovnom djelatnošću i poslovnim
upravljanjem u cilju sprječavanja korupcije.
8. Sustavno primjenjivati sve postojeće kontrolne mehanizme u cilju sprječavanja
fenomena neprijavljenog gospodarstva (tzv. sive ekonomije).
5.6. JAVNE FINANCIJE
1. Sustav unutarnjih financijskih kontrola
a) Analiza i ocjena stanja
Sustav unutarnjih financijskih kontrola (financijsko upravljanje i kontrola te
unutarnja revizija) razvija se u Republici Hrvatskoj od 2005. u skladu sa
zahtjevima Europske unije i potrebama Republike Hrvatske. Provedba ovoga sustava
određena je Zakonom o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru
i Strategijom razvoja unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru (PIFC) u
Republici Hrvatskoj koja je donesena posebno za središnju državu, a posebno za
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadalje, u posljednje dvije
godine donesen je niz provedbenih propisa i akata, kojima je ovaj sustav
usklađen s međunarodnim standardima i smjernicama te dobrom praksom Europske
unije.
Unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru predstavljaju cjelokupan sustav
financijskih i drugih kontrola, koje uspostavljaju čelnici korisnika proračuna s
ciljem uspješnog upravljanja i što boljeg ostvarenja zadaća korisnika proračuna.
Osim normativnog okvira u Republici Hrvatskoj uspostavljen je i institucionalni
okvir, odnosno službe unutar kojih se uspostavlja i razvija ovaj sustav. Tako su
na državnoj razini, te u većim lokalnim jedinicama, uspostavljene organizacijske
strukture za implementaciju financijskog upravljanja i kontrola te neovisne
jedinice za unutarnju reviziju. Unutarnji revizori svojim savjetima i
preporukama pomažu poboljšanju poslovanja korisnika proračuna, a njihov doprinos
koristit će poslovanju svake institucije.
Da bi se navedeni poslovi obavljali na stručan i kvalitetan način, organizirana
je i provodi se kontinuirana izobrazba osoba uključenih u financijsko
upravljanje i kontrolu. Unutarnje revizije također se provode u skladu s
donesenim planovima i programima izobrazbe.
Porezna uprava pridonosi ostvarenju prihoda u državni proračun, ali i svojim
transparentnim djelovanjem pomaže u preventivnom djelovanju i smanjenju rizika
korupcije. Uvođenjem osobnoga identifikacijskoga poreznog broja povezane su sve
službene evidencije o osobama i o imovini koje se vode u Republici Hrvatskoj,
kako za potrebe porezne politike, tako i za učinkovitost svih državnih i drugih
institucija. Na temelju povezivanja podataka iz službenih evidencija o osobama i
o imovini koje vode nadležna tijela, Porezna uprava moći će putem osobnoga
identifikacijskog broja, lakše i učinkovitije pratiti promjene imovnoga stanja
građana i pravnih osoba, te ih uspoređivati s prijavljenom zaradom i prihodima.
Time će se dobiti znatno bolji pregled nad imovinom građana i pravnih osoba te
uvid u praćenje toka novca.
U carinskom sektoru, usvajanje Antikorupcijskog programa osigurat će konkretne
smjernice ključnim službama koje, u okviru njihove nadležnosti, pridonose
smanjenju rizika korupcije. Radi suzbijanja korupcije Carinska će uprava
nastaviti sa sustavnim rotacijama carinskih službenika u lokalnim carinskim
uredima.
b) Ciljevi
1. Jačati postojeće unutarnje i vanjske (ex ante i ex post) strukture
financijske kontrole u cilju poboljšanja i unapređenja poslovanja svih korisnika
proračuna.
2. Poboljšati financijsko upravljanje i odlučivanje.
3. Jačati odgovornost i transparentnost u poslovanju korisnika proračuna na
državnoj i lokalnoj razini.
4. Usavršavati nadležna tijela za financijsko upravljanje i nadzor.
5. Provoditi Zakon o osobnom identifikacijskom broju.
6. Usvojiti antikorupcijski program za Carinski sektor.
7. Nastaviti jačati administrativne kapacitete Službe za unutarnji nadzor i
nadzor nad Carinskom upravom.
2. Zakonitost korištenja proračunskih sredstava i zaštita financijskih interesa
EU
a) Analiza i ocjena stanja
Zbog važnosti zakonitog korištenja proračunskih sredstava i EU fondova, kao i
zaštite financijskih interesa EU, Republika Hrvatska uvela je sustav prevencije
i suzbijanja prijevara i drugih nepravilnosti u korištenju proračuna i EU
fondova. Ministarstvo financija u skladu sa svojim djelokrugom provodi nadzor
zakonitosti, regularnosti i pravodobnosti korištenja proračunskih sredstava kod
središnjih tijela državne uprave, izvanproračunskih korisnika, jedinica lokalne
i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba kojima se rashodi za zaposlene
i/ili materijalni rashodi osiguravaju u proračunu, te kod fizičkih i pravnih
osoba kojima su po različitim osnovama doznačena sredstva iz državnog proračuna.
Provedeni nadzori imali su značajan utjecaj na suzbijanje nezakonita ponašanja,
koje je izravno ili neizravno povezano sa suzbijanjem korupcije. Kvalitetna i
jasno definirana ex post kontrola važna je za zakonito i pravilno funkcioniranje
sustava suzbijanja nepravilnosti i prijevara, kako u korištenju nacionalnih
proračunskih sredstava, tako i u korištenju EU fondova. Inzistiranjem na
zakonitom i namjenskom korištenju financijskih sredstava, neovisno o izvorima,
postiže se učinak odvraćanja od nezakonita ponašanja.
U Ministarstvu financija, Odjelu proračunskog nadzora, u prosincu 2006. ustrojen
je Odsjek za suzbijanje nepravilnosti i prijevara (AFCOS) koji je zadužen za
koordinaciju zakonodavnih, upravnih i operativnih aktivnosti s ciljem zaštite
financijskih interesa EU. Ovaj odsjek je početkom 2008. godine ustrojen kao
Odjel u Sektoru za proračunski nadzor te je zadužen za izvješćivanje OLAF-a
(Europski ured za borbu protiv prijevara) o nepravilnostima i prijevarama u
korištenju EU sredstava, te sudjeluje u izravnom nadzoru i istraživanju OLAF-ovih
stručnjaka, uz ostale nadležne inspekcijske službe.
b) Ciljevi
1. Jačati pravni okvir glede nadzora nad proračunom.
2. Osnaživati mogućnosti AFCOS-a da djeluje u cilju osiguranja integriteta u
postupku korištenja EU sredstava.
3. Suzbijati zlouporabu, nepravilnosti i prijevare u korištenju proračunskih
sredstava i sredstava fondova EU.
4. Poboljšati nadzor nad poslovnim subjektima.
5. Stvarati učinkovit sustav prijavljivanja nepravilnosti u upravljanju
proračunskim sredstvima i fondovima EU.
6. Uspostaviti transparentan i lako pristupačan sustav širenjem kruga
potencijalnih prijavitelja nepravilnosti.
5.7. JAVNE NABAVE
Analiza i ocjena stanja
Javna nabava je jedna od najkritičnijih gospodarskih aktivnosti s obzirom na
korupcijske rizike. O visokom stupnju spomenutog rizika govori i činjenica
ukupne vrijednosti evidentiranih javnih nabava u 2007. godini koja je iznosila
44.427.016.678,33 kn (bez poreza na dodanu vrijednost) što je predstavljalo
16,15% BDP-a. U odnosu na 2006. godinu kada je udio javnih nabava u BDP-u
iznosio 11,77%, vrijednost javnih nabava povećala se za 5,38%. Navedeno
povećanje podrazumijeva gospodarski rast i rast ulaganja zajedno s povećanjem
konkurentnosti. Uređeni odnosi između javnog i privatnog sektora signal su
gospodarstvenicima u jačanju njihove konkurentne sposobnosti kako bi imali više
uspjeha prilikom natjecanja, a javni sektor u ulozi poduzetnika, primjenjujući
načelo dobrog gospodara i pružajući svima jednake mogućnosti, dobiva priliku
izabrati optimalnu tržišnu ponudu.
Promicanjem vrijednosti sustava javne nabave kao točke sinergije javnog i
privatnog interesa nastoji se osigurati nabava po načelu najbolje vrijednosti za
novac. Preuzimanjem odgovornosti za trošenje novca poreznih obveznika, ovom se
Strategijom također želi unaprijediti upravljanje javnim financijama i pružiti
pravnu sigurnost svim sudionicima sustava javne nabave.
Ciljevi jedinstvenog sustava javne nabave su koordinirano provođenje postupaka i
transparentna dodjela ugovora o javnoj nabavi i koncesiji, jednaki tretman svih
sudionika sustava javne nabave, poticanje tržišnog natjecanja i održivoga
gospodarskog rasta, promicanje primjene modela javno-privatnog partnerstva te
istodobno pružanje jedinstvene pravne zaštite.
Uočene slabosti, kao i mišljenja javnosti, predstavljali su polazišta za
donošenje novog Zakona o javnoj nabavi kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici
3. listopada 2007., a stupio je na snagu 1. siječnja 2008. Nadalje, Zakonom i
izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne
uprave upravni i drugi poslovi koji se odnose na unapređenje i koordinaciju
cjelokupnog sustava javnih nabava obuhvaćeni su nadležnošću Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetništva slijedom čega je u spomenutom Ministarstvu
ustrojena Uprava za sustav javne nabave sa četiri odjela. Konačno, i u nacrt
Strategije razvoja sustava javnih nabava uključeno je posebno poglavlje
posvećeno sprečavanju korupcije u sustavu javnih nabava koje se osvrnulo na sve
uočene slabosti kao i na načine njihovog uklanjanja. Upravo na temelju tako
definiranog okvira određeni su i dolje navedeni ciljevi sprečavanja korupcije u
sustavu javne nabave.
b) Ciljevi
1. Jačanje pravnog okvira (javne nabave, koncesije i javno-privatno partnerstvo)
2. Jačanje kontrolnih mehanizama (procjena, prepoznavanje te ublažavanje rizika)
3. Suradnja s drugim kontrolnim tijelima (zajedničko djelovanje vanjskih i
unutarnjih institucija kontrole i revizije)
4. Antikoruptivna i etička edukacija (specijalistički programi za sve sudionike
postupaka javne nabave)
5. Jačanje svijesti o važnosti sprječavanja korupcije u sustavu javne nabave
(samostalno i u suradnji s organizacijama civilnog društva)
6. Poticanje i ohrabrivanje korištenja e-nabave (upućivanjem i promidžbom)
7. Osnivanje središnjih tijela za javnu nabavu (pružanjem savjetodavnih i
konzultativnih usluga, pilot-projekti)
8. Uspostava brzog, jednostavnog i lako dostupnog sustava pravne zaštite mogućeg
u svim fazama postupka javne nabave; Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
javnoj nabavi završit će postupak usklađivanja pravne zaštite s Direktivom
2007/66/EZ. Kako bi se sustav pravne zaštite u javnoj nabavi u cijelosti
uskladio s direktivama koje uređuju ovo područje, novim Zakonom o koncesijama će
postupci dodjele koncesija biti obuhvaćeni pravnom zaštitom pred DKOM-om. Pravna
zaštita pred DKOM-om obuhvatit će i područje javno-privatnog partnerstva.
9. Razviti sustav usavršavanja osoblja koje provodi postupke javne nabave kao
usputne poslove, a koji će takvo osoblje pretvoriti u javnonabavne profesionalce
– specijaliste, s usvojenim etičkim načelima, jakim profesionalnim integritetom
i razvijenom sviješću o štetnosti korupcije u sustavu javne nabave.
5.8. ZAŠTITA OŠTEĆENIKA I OSOBA KOJE U DOBROJ VJERI PRIJAVLJUJU KORUPCIJU
a) Analiza i ocjena stanja
Kao stranka Građanskopravne konvencije, Republika Hrvatska dužna je osigurati
mehanizme za naknadu štete osobama koje su oštećene korupcijom. Ti su mehanizmi
osigurani kako kroz opće odredbe o naknadi štete, tako i kroz odredbe pojedinih
zakona (Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o sudovima, Zakon
o državnim odvjetništvu, Zakon o policiji, Zakon o radu itd.).
Zakonom o obveznim odnosima određeno je da pravna osoba odgovara za štetu koju
njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem
svojih funkcija, a također je ovim zakonom i gore navedenim zakonima propisano
da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi
odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete,
osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
Zakonima nije izrijekom propisana obveza naknade štete osobama koje su oštećene
korupcijom, ali ta obveza proizlazi iz gore navedenih zakona.
Kao stranka Kaznenopravne konvencije, Republika Hrvatska dužna je osigurati
zaštitu osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju. Prva saznanja o
postojanju korupcije, a posebno zlouporabe službenog položaja ili prekoračenja
ovlasti od strane službenih ili odgovornih osoba, u pravilu imaju zaposleni u
državnim tijelima, trgovačkim društvima ili drugim pravnim osobama.
Te osobe, bez obzira na svoja saznanja, iz straha od gubitka posla ili drugih
sankcija, u većini slučajeva ne prijavljuju takve nezakonitosti, iako su zakonom
propisani zaštitni mehanizmi. Tako je Zakonom o državnim službenicima određeno
da državnom službeniku koji se obrati, ili podnese prijavu zbog opravdane sumnje
na korupciju odgovornim osobama ili nadležnim državnim tijelima, ne može zbog
toga prestati državna služba. Ujedno je ovim Zakonom određeno da se tom
službeniku jamči anonimnost i zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja, te da
tešku povredu službene dužnosti čini ona osoba u državnom tijelu koja ograničuje
ili uskraćuje prava tom službeniku. Također i Zakon o radu propisuje da
obraćanje radnika odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti zbog
opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj
sumnji, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.
Bez obzira na postojeću praksu, po kojoj državno odvjetništvo ne pokreće kaznene
postupke za odavanje tajnih podataka protiv onih osoba koje u dobroj vjeri
prijavljuju korupciju (zviždači), to još uvijek nije u Kaznenom zakonu riješeno
na potpuno jasan način.
b) Ciljevi
1. Jačati zakonodavni okvir u cilju zaštite osobe koja u dobroj vjeri
prijavljuje korupciju (zviždač).
2. Podizati javnu svijest o sustavu odgovornosti države i njezinih tijela za
naknadu štete koja je pričinjena nezakonitim radnjama, pa i osobama koje su
oštećene korupcijom te zaštititi osobe koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju
(zviždači).
3. Osigurati imunitet ili odgovarajuće ublažavanje kazne osobama optuženim za
korupciju, koje su pridonijele istrazi, otkrivanju ili prevenciji korupcije.
4. Razviti odgovarajuće upravne i druge prakse kako bi se izbjegla sekundarna
viktimizacija onih koji su prijavili korupciju i pružila sigurnost i onima koji
još nisu prijavili korupciju.
5.9. PRAVOSUĐE
a) Analiza i ocjena stanja
Hrvatsko se pravosuđe u razdoblju tranzicije političkog sustava suočilo s
ozbiljnim poteškoćama koje su se odrazile na njegovo djelotvorno funkcioniranje,
a time posredno i na nezavisnost, nepristranost i profesionalnost samog
pravosuđa. Postalo je očito da slabosti u pravosuđu snažno potiču sumnje i
nepovjerenje u funkcioniranje tog dijela državne vlasti. Republika Hrvatska
svjesna je problema te je usvajanjem Strategije reforme pravosuđa 2006.
nastavila sa sustavnijim i sveobuhvatnijim rješavanjem problema u pravosuđu. U
provedbi te Strategije, Vlada Republike Hrvatske ostvarila je značajan napredak,
ali još uvijek hrvatsko pravosuđe opterećuju problemi velikog broja neriješenih
predmeta, dugotrajnosti postupaka, nedostatne opreme i infrastrukture. Radi
ubrzanja reformskih procesa u pravosuđu Vlada je početkom 2008. pristupila
reviziji Akcijskog plana uz Strategiju reforme pravosuđa.
U provedbi reforme pravosuđa ostvaren je značajan napredak glede jačanja
nezavisnosti, nepristranosti, profesionalnosti i stručnog usavršavanja u
pravosuđu. Kad je riječ o nepristranosti pravosuđa, poduzete su mjere u pogledu
usvajanja i primjene etičkih kodeksa. U listopadu 2006. donesen je Kodeks
sudačke etike, dok je novi Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika
državnih odvjetnika donesen 5. veljače 2008. Tako je, uz postojeći Kodeks
odvjetničke etike te Etički kodeks državnih službenika, uspostavljen sustav
etičkih kodeksa u pravosuđu.
Radi smanjivanja mogućnosti korupcije u pravosuđu, izmjenama Zakona o sudovima
iz veljače 2007. propisana je obveza za sve suce da podnesu izvješća o svojoj
imovini, kako bi se u slučaju sumnje na korupciju u sudstvu moglo raspolagati
relevantnim podacima. Također je izmjenama Zakona o državnom odvjetništvu
uvedena obveza podnošenja izvješća o imovini te provjera sigurnosnih rizika
prilikom zapošljavanja za sve državnoodvjetničke dužnosnike.
S obzirom na to da učinkovitost pravosuđa izravno utječe na smanjivanje
korupcije u samom pravosuđu, učinjeni su veliki napori s ciljem smanjenja
zaostataka neriješenih predmeta. Radi bolje učinkovitosti, povećana su kapitalna
ulaganja u infrastrukturu i informatičku tehnologiju. Kontinuirano se provode
mjere uvođenja modernih informatičkih tehnologija, s ciljem povećanja
učinkovitosti pravosuđa i suzbijanja korupcije kroz sustav nasumične dodjele
predmeta. Novi statistički alati (e-statistika) omogućit će praćenje rada
sudaca, unaprijediti upravljanje sudovima obzirom na sudske predmete, kadrove,
opremu i sredstva općenito te pridonijeti transparentnijem radu sudova (boljoj
dostupnosti podataka o radu sudova i sudskim predmetima u svrhu informiranja
javnosti, npr. putem službenih web-stranica Ministarstva pravosuđa).
Potiče se mirenje kao alternativan način rješavanja sporova te su poduzete
zakonodavne i druge mjere radi skraćivanja trajanja sudskih postupaka.
Nastavljeno je s provođenjem pravosudnih inspekcija radi nadzora sudske uprave i
povećanja učinkovitosti, a pokrenuta je i racionalizacija mreže sudova.
Nastavljena je informatizacija i modernizacija javnih registara pravosuđa –
sudskog registra trgovačkih društava i zemljišnoknjižnog registra. Sada je putem
interneta moguće dobiti podatak iz zemljišnoknjižnog registra za gotovo sve
čestice. Tim i drugim mjerama uspješno je nastavljeno provođenje reforme
zemljišnih knjiga i katastra, čime su stvorene i mogućnosti brzog upisa
vlasničkih prava i javnog uvida u stanje. Na taj način značajno su smanjeni
razlozi za moguće korupcije državnih službenika i pravosudnih dužnosnika.
b) Ciljevi
1. Intenzivirati aktivnosti u cilju potpune provedbe reforme pravosuđa, a
posebice onih mjera koje su usmjerene na podizanje učinkovitosti, nepristranosti
i profesionalnosti u pravosuđu.
2. Završiti stavljanje verificiranih zemljišnoknjižnih podataka na internet za
cijelo područje Republike Hrvatske.
3. Ustrajno i intenzivno djelovati na otklanjanju uvjeta za sumnju u
korumpiranost te jačati povjerenja javnosti u pravosuđe i njegovu
vjerodostojnost.
4. U odnosu na imovinske kartice pravosudnih dužnosnika, potrebno je dopuniti
Pravilnik na način da obveze budu jasne, potpune i s točno određenim rokovima.
5.10. ZDRAVSTVO
a) Analiza i ocjena stanja
Praćenjem aktivnosti u zdravstvenom sustavu, tijekom provedbi aktivnosti na suzbijanju korupcije, uočene su potrebe izmjena dijela predloženih ciljeva u suzbijanju korupcije u zdravstvu, prema već učinjenom kao i prema aktivnostima koje je tek potrebno poduzeti. Mogućnosti korupcije u zdravstvu temelje se na organizaciji zdravstvenog sustava, ali i na zdravstvenoj djelatnosti općenito. Sustav objektivnosti nije primjenjiv u većini slučajeva zbog nepostojanja postupnika u procesima pružanja zdravstvene zaštite, što je i globalni problem. Osnovni postupnici (Evidence Based Medicine) mogu donekle uvesti objektivnost u ocjenjivanju rada, međutim bezbroj smjerova i kreativnost u liječenju dio su osnovne odgovornosti zdravstvenih radnika. U drugim dijelovima zdravstvenog sustava, mogućnosti korupcije temelje se na subjektivnom odlučivanju prilikom nabave potrošnog materijala, lijekova i medicinske opreme, kao i prilikom zapošljavanja.
b) Ciljevi
1. Osnovne postavke u suzbijanju korupcije potrebno je usmjeriti u dva glavna
smjera:
– u sustavu gdje je moguće postaviti objektivne kriterije potrebno je donijeti
propise kojima bi se obvezalo sustav na poštivanje kriterija objektivnosti i
razvidnosti.
– u sustavu gdje je subjektivnost dio osnovne odgovornosti i odgovornosti
položaja potrebno je uvesti jake kontrolne mehanizme kojima bi se mogućnost
korupcije svela na najmanju mjeru.
2. Daljnje jačati kapacitete zdravstvenog sustava, što podrazumijeva obnavljanje
zastarjele tehnike, prostora u kojima se radi, kao i omogućavanje trajnog
obrazovanja i usavršavanja liječnika.
3. Preispitati sustav nabave za bolnice u cilju utvrđivanja mogućih korupcijskih
rizika.
4. Dodatno povećati transparentnost lista čekanja na specijalističke preglede i
operativne zahvate.
5. Nastaviti rad na boljoj i preciznijoj reguliranosti zakonskih uvjeta pod
kojima liječnici, zaposleni u državnim zdravstvenim ustanovama, mogu pružati
liječničke usluge u okviru svoje privatne prakse.
5.11. ZNANOST, OBRAZOVANJE I ŠPORT
a) Analiza i ocjena stanja
Osiguran je potreban stupanj transparentnosti i kontrole te postignuta viša
razina kvalitete postupka prijave, vrednovanja i financiranja znanstvenih
projekata i programa. Od 2006. godine postupak prijavljivanja i vrednovanja
provodi se isključivo elektroničkim sustavom, uz primjenu potrebnih mjera za
sprječavanje sukoba interesa svih koji u postupku sudjeluju i konačnim javnim
objavljivanjem rezultata. Uočena je potreba unapređenja kriterija za obavljanje
znanstvene djelatnosti koje moraju ispunjavati znanstvene organizacije u
postupku osnivanja. Potrebno je napraviti analizu uspješnosti znanstvenih
organizacija u dosadašnjem obrazovanju znanstvenih novaka, utvrditi kriterije za
postupak odobravanja radnih mjesta za njihovo zapošljavanje te izraditi precizne
kriterije za odobravanje znanstvene opreme.
Od predškolskog odgoja i obrazovanja do visokoškolskog obrazovanja provode se
edukativni programi o štetnosti korupcije.
Organiziranjem i provedbom nacionalnih ispita te pripremom i provedbom ispita
državne mature uvode se objektivni kriteriji za provjeru, vrednovanje i
ocjenjivanje učeničkih postignuća tijekom odgojno-obrazovnoga procesa na nivou
cijele države. Pravilnom pripremom i provedbom ispita državne mature i odnosom
prema rezultatima ispita svih sudionika u sustavu obrazovanja značajno će se
smanjiti mogućnosti za različite oblike korupcijskog ponašanja. Prihvaćanje
rezultata državne mature omogućit će jednostavniju upisnu proceduru na
sveučilišta i veleučilišta. Provedba ovih mjera ne zadire u Ustavom zajamčenu
autonomiju sveučilišta.
Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu regulira problematiku
sprječavanja sukoba interesa u postupku odobravanja i odabira odobrenih
udžbenika.
Zakon o športu propisao je više mjera kojima je svrha i cilj sprječavati
zlouporabe i korupcije u športu. Uređeno je preoblikovanje športskih klubova
osnovanih za sudjelovanja u športskim natjecanjima u športska dionička društva.
Transparentnost financiranja športa i pravodobno davanje traženih informacija
važno je za prevenciju i suzbijanje korupcije.
b) Ciljevi
1. Osigurati transparentno korištenje sredstava predviđenih za znanost,
obrazovanje i šport.
2. Uvesti objektivne kriterije i postupak zapošljavanja u obrazovnoj strukturi
radi osiguranja primjene visokih standarda i kriterija zapošljavanja najboljih.
3. Onemogućiti korupcijska ponašanja u postupku odobravanja i odabira udžbenika
u osnovnim i srednjim školama.
6. KAZNENI PROGON I PRIMJENA KAZNENOGA PRAVA
a) Analiza i ocjena stanja
Iako broj kaznenih prijava za korupcijska kaznena djela, a osobito broj
pokrenutih kaznenih postupaka u posljednje tri godine nisu u značajnom porastu,
došlo je do značajnih promjena u progonu korupcije. Za razliku od ranijih
godina, kada je većina postupaka pokrenuta zbog manje značajnih kaznenih djela,
tzv. »ulične korupcije«, struktura pokrenutih kaznenih postupaka pokazuje kako
je u 2007. većina pokrenutih postupaka zbog korupcijskih kaznenih djela srednje
i visoke razine. Ti kazneni postupci, od kojih su neki poznati u javnosti pod
kodnim imenima (Maestro, Pet zvjezdica, Dijagnoze itd.), nesumnjivo pridonose
povjerenju građana u tijela otkrivanja i progona korupcije te utječu na
pozitivne pomake u percepciji o korumpiranosti u Hrvatskoj. Pozitivni pomaci bit
će još veći ako ti postupci završe u razumnom roku.
Organizacija i rad USKOK-a, kao posebnoga državnog odvjetništva za suzbijanje
korupcije, ukazuju koliko je važno postojanje specijaliziranih tijela za
otkrivanje i progon ovih kaznenih djela. Pozitivni pomaci postignuti su
prvenstveno kroz zajednički rad s policijom, procjenom područja u kojima je
korupcija posebno raširena i korištenjem posebnih izvidnih tehnika radi
otkrivanja i dokazivanja ovih kaznenih djela. Rad na složenim predmetima ukazuje
kako postoje određene teškoće: različit je teritorijalni ustroj Ureda koji je
nadležan za područje cijele Republike Hrvatske i policije, jer ne postoje
specijalizirane ustrojstvene jedinice za otkrivanje ovih kaznenih djela na
razini nadležnih policijskih uprava.
Progon korupcije, posebno na srednjoj i visokoj razini, nije i ne može biti u
cijelosti uspješan samo kroz kažnjavanje počinitelja. Nužno je kroz kazneni
postupak utvrditi i oduzeti imovinsku korist stečenu ovim kaznenim djelima. Kod
toga je od posebne važnosti suradnja s drugim državnim tijelima, posebno onima
zaduženim za financijski i porezni nadzor, ali i postojanje odgovarajućih
zakonskih rješenja da bi se od korumpirane osobe oduzela sva imovinska korist
stečena tim kaznenim djelima. Ta zakonska rješenja ne postoje, i od počinitelja
je u većini situacija moguće oduzeti samo onu korist koju je pribavio tim
kaznenim djelom za koje je proglašen krivim, iako postoje saznanja o
posjedovanju daleko veće imovine porijeklo koje je upitno.
b) Ciljevi
1. Potrebno je s još većom pozornošću ustrajati na otkrivanju i progonu
korupcije na visokoj razini.
2. Početni pozitivni rezultati u otkrivanju i suzbijanju korupcije na srednjoj i
visokoj razini pokazuju kako je opredjeljenje na istraživanje postojanja
korupcije u pojedinim područjima dobro i daje rezultate. Radi daljnjeg napretka
nužno je jačanje kapaciteta USKOK-a, ali i jačanje kapaciteta policije u svim
segmentima unutar postojećih ustrojstvenih jedinica ili osnivanjem novih u
Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalističke policije, kao i u policijskim
upravama u pojedinim županijama.
3. Bez obzira na složenost predmeta i teškoće koje postoje, kazneni postupci za
korupcijska kaznena djela trebaju se završavati u što je moguće kraćem vremenu,
jer se samo tako kroz kazneni progon mogu ostvariti pozitivni efekti, kako u
kažnjavanju počinitelja, tako i u jačanju povjerenja u tijela otkrivanja,
progona i presude, a samim time i značajno utjecati na smanjenje percepcije o
korupciji. Za postizanje ovog cilja nužno je, pored ostalog, donijeti i novi
Zakon o kaznenom postupku, kojim će se u značajnoj mjeri smanjiti trajanje
istrage i kazneni postupak učiniti učinkovitijim.
4. Osim kažnjavanja počinitelja, nužno je od njega oduzeti svu imovinsku korist
koju je stekao korupcijom. Dakle, ne samo onu za koju je kroz osudu za određeno
kazneno djelo utvrđeno da ju je stekao počinjenjem tog kaznenog djela, nego i
svu imovinu za koju se osnovano može smatrati da potječe od tih kaznenih djela,
jer se njezino zakonito porijeklo ne može utvrditi. Stoga je potrebno u Kazneni
zakon unijeti novu odredbu o proširenom oduzimanju imovinske koristi stečene
korupcijom.
5. U otkrivanju počinjenih kaznenih djela, a posebno u otkrivanju korupcije na
srednjoj i visokoj razini, te utvrđivanju imovinske koristi stečene korupcijskim
kaznenim djelima, policija i državno odvjetništvo ne mogu biti uspješni bez
potpore i suradnje drugih državnih tijela. Posebice je važna suradnja s Poreznom
i Carinskom upravom, Deviznim inspektoratom, Uredom za sprječavanje pranja
novca, Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave, Državnim uredom za
reviziju i sl.
6. Osigurati da nadležnim tijelima državne vlasti budu dostupni podaci o
izrečenim sigurnosnim mjerama (posebno zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti
ili dužnosti).
7. MEĐUNARODNA SURADNJA
a) Analiza i ocjena stanja
Korupcija nije samo hrvatski problem, već ima globalni i prekogranični karakter.
Zbog toga je za suzbijanje korupcije važno jačanje međunarodne suradnje.
Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u međunarodnoj suradnji na području
sprječavanja korupcije, kako na bilateralnoj tako i na multilateralnoj razini.
Na bilateralnoj razini Republika Hrvatska sklopila je 26 ugovora o policijskoj
suradnji koji se, među ostalim, odnose na borbu protiv terorizma, organiziranog
kriminala i korupcije.
Vezano za multilateralnu međunarodnu suradnju, posebice treba istaknuti
sudjelovanje Republike Hrvatske u raznim aktivnostima UN-a, EU-a, Vijeća Europe,
Interpola te Regionalnog vijeća za suradnju (koje je naslijedilo Pakt o
stabilnosti). U pogledu policijske i pravosudne suradnje s EU, posebice treba
izdvojiti sklapanje sporazuma s Europolom i Eurojustom. Hrvatska je 13. siječnja
2006. potpisala Sporazum o operativnoj i strateškoj suradnji s Europolom, a
Sporazum je stupio na snagu 16. kolovoza 2006. (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, br. 7/06). Radi daljnjeg jačanja međunarodne suradnje, Republika
Hrvatska uputila je 2008. časnika za vezu u sjedište Europola. Nadalje,
Republika Hrvatska je krajem 2004. godine imenovala tri kontakt-osobe za
suradnju s Eurojustom, 9. studenoga 2007. potpisala je Sporazum o suradnji
između Republike Hrvatske i Eurojusta te tijekom 2008. planira uputiti časnika
za vezu u sjedište Eurojusta. Također, Republika Hrvatska sudjeluje na
sastancima Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.
Vezano za Vijeće Europe, Republika Hrvatska posebno je aktivna u GRECO-u, dok u
pogledu regionalne suradnje sudjeluje u Regionalnoj antikorupcijskoj inicijativi
(RAI – ranije SPAI), Programu protiv korupcije i organiziranog kriminala u
Jugoistočnoj Europi (PACO), Implementaciji Antikorupcijskih planova u
Jugoistočnoj Europi (PACO IMPACT).
Republika Hrvatska članica je Interpola od 1992. godine, a operativna je
suradnja putem Interpola za Republiku Hrvatsku do sada predstavljala najvažnije
multilateralno sredstvo za borbu protiv kriminala. Pored toga, Republika
Hrvatska policijsku suradnju provodi kroz Regionalno vijeće za suradnju
(nasljednik Pakta o stabilnosti), SECI centar, Jadransko-jonsku inicijativu,
Udruženje šefova policija jugoistočne Europe (SEPCA), Srednjoeuropsku
inicijativu (SEI) i DCAF.
b) Ciljevi
1. Aktivno sudjelovati u radu međunarodnih organizacija i inicijativa usmjerenih
na suzbijanje korupcije.
2. Poticati provedbu Konvencije Vijeća Europe protiv korupcije i Konvencije
Ujedinjenih naroda protiv korupcije.
3. Aktivno djelovati u radu Vijeća Europe (GRECO), kao i u ostalim regionalnim
inicijativama – Regionalnom vijeću za suradnju, RAI-u, SPOC-u i PACO-u.
4. Jačati operativnu suradnju na suzbijanju korupcije s ostalim državama kroz
Interpol, Europol i Eurojust.
5. U cilju jačanja bilateralne suradnje u suzbijanju korupcije, nastaviti
unapređivati suradnju kroz provedbu već sklopljenih i kroz sklapanje novih
sporazuma.
8. ŠIRENJE JAVNE SVIJESTI O ŠTETNOSTI KORUPCIJE
a) Analiza i ocjena stanja
Za antikorupcijsko obrazovanje građana od posebne je važnosti širenje javne
svijesti o opasnosti i štetnosti korupcije. Ministarstvo pravosuđa je podizanjem
svijesti građana kroz medije, organiziranjem okruglih stolova i seminara te
objavljivanjem plakata i na druge načine provodilo nacionalnu kampanju vezanu za
ukazivanje na štetnosti korupcije.
U širenju javne svijesti o štetnosti korupcije sva tijela državne vlasti,
zadužena za provedbu ove Strategije, surađuju s udrugama civilnog društva.
Koordinacija te suradnje ostvaruje se putem Ureda za udruge Vlade Republike
Hrvatske. Ured koordinira rad tijela državne uprave koja podupiru projekte i
programe udruga iz sredstava državnog proračuna te u tom smislu prati i potiče
dodjelu financijskih potpora za projekte udruga na području suzbijanja
korupcije. U razdoblju primjene Nacionalnog programa za suzbijanje korupcije
2006.–2008., Ured je organizirao niz konferencija, stručnih savjetovanja i
sastanaka s predstavnicima civilnog društva, čime je potaknuta kvalitetnija
suradnja predstavnika nevladinih udruga i državnih tijela koja se bave
suzbijanjem korupcije.
Ured koordinira i aktivnosti davatelja financijskih potpora za projekte i
programe organizacija civilnoga društva iz državnog proračuna i dijela prihoda
od igara na sreću, na kojima sudjeluju resorna ministarstva, uredi Vlade, Savjet
za nacionalne manjine i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Svrha te
koordinacije je ukazati na obvezu pridržavanja odredaba iz Kodeksa pozitivne
prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore projektima i
programima udruga, kako bi se na taj način spriječile zlouporabe kod dodjele
financijskih potpora za projekte i programe organizacija civilnoga društva te
potencijalni sukob interesa. Radi povećanja transparentnosti informacija o
dodijeljenim financijskim potporama projektima i programima udruga iz državnog
proračuna, Ured za udruge je na svojoj novoj internetskoj stranici objavio bazu
podataka o svim dodijeljenim financijskim potporama udrugama u 2004., 2005. i
2006. godini.
b) Ciljevi
1. Sustavno organizirati i provoditi edukaciju učenika i studenata o štetnosti
korupcije te uspostaviti baze podataka s člancima i audio i videozapisima koji
obrađuju problem korupcije te ih učiniti javno dostupnima. Također je potrebno
organizirati promotivne kampanje radi upoznavanja javnosti sa sadržajem ove
Strategije i Akcijskog plana.
2. Poticati pokretanje poslijediplomskih specijalističkih i doktorskih
sveučilišnih studija koji će se baviti različitim aspektima njezina suzbijanja.
U tom će smislu država osigurati potrebna financijska sredstva za taj oblik
specijalističke edukacije zaposlenika u tijelima državne vlasti koji se u okviru
svojih radnih zadataka bave suzbijanjem korupcije.
3. Poticati aktivnu suradnju i partnerstvo svih nositelja mjera s organizacijama
civilnog, društva među ostalim, organizacijom okruglih stolova, tiskanjem
publikacija i promotivnih materijala o opasnosti i štetnosti korupcije s mjerama
za njezino suzbijanje.
4. Dodatno obrazovati i senzibilizirati novinare za problem korupcije radi
izbjegavanja novinarskog senzacionalizma i daljnjeg širenja javne svijesti o
opasnosti i štetnosti korupcije te potrebi njezina suzbijanja.
5. Izraditi priručnik za primjenu Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila
za ostvarivanje financijske potpore projektima i programima udruga u kojoj će
sudjelovati davatelji financijskih potpora svojim primjerima dobre prakse.
9. ZAVRŠNE ODREDBE
Suzbijanje korupcije nije i ne smije biti obveza samo onih državnih tijela
kojima to proizlazi iz djelokruga rada ili ove Strategije. Suzbijanje svih
oblika korupcijskog ponašanja treba biti društvena akcija najširih razmjera u
koju će se uključiti sva tijela države, kao i zainteresirane organizacije,
gospodarski subjekti, nevladine udruge, građani i drugi.
Model suzbijanja korupcije, definiran ovim dokumentom, predstavlja dugoročno
rješenje. Konceptualna rješenja definirana u ovom dokumentu podložna su stalnom
vrednovanju i preispitivanju i mijenjat će se u slučaju bitnih promjena na
području unutarnjeg razvoja i raspoloživih resursa.
Na temelju stavova i rješenja definiranih ovim dokumentom razvijat će se,
razrađivati i vrednovati konceptualna rješenja na pojedinim posebnim
funkcionalnim područjima suzbijanja korupcije.
Učinkovita borba protiv korupcije obveza je i prioritet Vlade Republike
Hrvatske. Stoga Vlada Republike Hrvatske, u suradnji s lokalnom i regionalnom
samoupravom, civilnim društvom i privatnim sektorom, čini sve da političku volju
na planu suzbijanja korupcije pretvori u ostvarenje reforme cjelokupnog društva
te ostvarenje hrvatske vladavine prava, demokracije i slobodnoga poduzetničkog
gospodarstva.
Klasa: 215-01/08-01/02
Zagreb, 19. lipnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.