USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2570

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuli N. P. iz P. i I. M. iz Z., na sjednici održanoj 24. lipnja 2008. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se:
– rješenje Županijskog suda Zlataru broj: Gž-1238/04-2 od 30. studenoga 2005. godine i
– rješenje Općinskog suda u Zlataru broj: O-5/99 od 12. veljače 2004. godine.
III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Zlataru na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-1238/04-2 od 30. studenoga 2005. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja (nasljednika u ostavinskom postupku) i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru broj: O-5/99 od 12. veljače 2004. godine.
Prvostupanjskim rješenjem su iza pokojne J. M. T., za ostavinsku imovinu pobliže opisanu u izreci rješenja, proglašeni nasljednicima potomci roditelja ostaviteljice: R. S. u 1/2 dijela, S. M. u 1/4 dijela i podnositelji svaki u 1/8 dijela.
2. Podnositelji u ustavnoj tužbi navode kako sudovi radi pogrešne primijene materijalnog prava nisu pravilno utvrdili nasljedni dio svakog pojedinog nasljednika.
Podnositelji ističu da Županijski sud u Zlataru nije ocijenio žalbene navode, a u obrazloženju rješenja netočno je naveo da je ostavinska imovina uručena nasljednicima na temelju zakona i sporazuma, jer sporazuma među nasljednicima nije bilo.
Podnositelji smatraju da su im osporenim rješenjem povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 48. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske, kao i odredba članka 3. Ustava.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojima je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
4. Uvidom u osporeno prvostupanjsko rješenje, te u spis predmeta Općinskog suda u Zlataru broj: O-5/99, utvrđeno je da pokojna J. M. T. nije imala djece, niti je bila u braku, a njezini su roditelji umrli ranije.
Njezini nasljednici na temelju zakona su potomci roditelja ostaviteljice: R. S. (sestra ostaviteljice), J. M., F. M., T. M., S. M., I. M., V. M. i N. P. (djeca ranije umrle sestre i braće ostaviteljice).
Tijekom ostavinskog postupka nasljednici J., F. i T. M. odrekli su se nasljedstva, a ostali nasljednici su prihvatili nasljedstvo s time da je V. M. svoj nasljedni dio ustupio N. P., a N. P. je dio svog nasljednog dijela (nekretnine k.č.br. 1731/1, 1737 i 1738) ustupila I. M.
Prvostupanjski sud je nakon provedenog ostavinskog postupka rasporedio ostavinsku imovinu pobliže opisanu u izreci rješenja: R. S. u 1/2 dijela, S. M. u 1/4 dijela i podnositeljima svakom u 1/8 dijela.
Drugostupanjski sud je odbio žalbe podnositelja i potvrdio prvostupanjsku presudu, navodeći kako je prvostupanjski sud ostavinsku imovinu iza pokojne J. M. T. uručio nasljednicima prema omjerima koji im pripadaju na temelju zakona i sporazuma zakonskih nasljednika.
5. Nakon analize osporenih odluka, te prvostupanjskog spisa, Ustavni sud ocjenjuje da su nadležni sudovi, rasporedivši ostavinsku imovinu pobliže opisanu u izreci rješenja: R. S. u 1/2 dijela, S. M. u 1/4 dijela i podnositeljima svakom u 1/8 dijela, postupili protivno mjerodavnim odredbama materijalnog prava.
Naime, člankom 14. stavcima 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (»Službeni list SFRJ«, broj 42/65., 44/65., 47/65., 43/82. i 78/82., »Narodne novine« broj 47/78. i 53/91.) propisano je da ako su oba roditelja ostaviteljeva umrla prije ostavitelja dio imovine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njihova djeca (braća i sestre ostaviteljevi) i njihovi unuci, prema pravilima koja važe za slučaj kad umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
Kako je iz spisa predmeta razvidno da su roditelji pokojne J. M. T. umrli prije ostaviteljice, a njihovi potomci koji su se prihvatili nasljedstva su kći R. S. i unuci (djeca braće ostaviteljice) S. M., N. P. i I. M., po ocjeni Ustavnog suda prvostupanjski sud je u prvostupanjskom rješenju pogrešno utvrdio nasljedne dijelove koji pripadaju pojedinom nasljedniku.
Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da se rješenje prvostupanjskog suda, a koje je potvrđeno rješenjem drugostupanjskog suda ne zasniva na pravilnoj primjeni materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, te da je na opisani način podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava i ustavno pravo nasljeđivanja zajamčeno člankom 48. stavkom 4. Ustava.
6. U odnosu na istaknutu povredu odredbe članka 3. Ustava, napominje se da ta ustavna odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.
7. Slijedom iznijetog, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
8. Odluka o objavi (točka IV. izreke ove odluke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona

Broj: U-III-356/2006
Zagreb, 24. lipnja 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.