2728
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o suzbijanju diskriminacije, kojega je Hrvatski sabor donio
na sjednici 9. srpnja 2008. godine.
Klasa: 011-01/08-01/89
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 15. srpnja 2008.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Svrha zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše
vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za
ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi
rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili
drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja,
članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog
statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog
identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji
položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe
povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
(3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na
temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1.
ovoga članka.
II. OBLICI DISKRIMINACIJE
Izravna i neizravna diskriminacija
Članak 2.
(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1.
stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla
biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
(2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij
ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi
iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj
situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno
opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i
nužna.
Uznemiravanje i spolno uznemiravanje
Članak 3.
(1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz
članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja
povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće
ili uvredljivo okruženje.
(2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno
ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu
dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili
uvredljivo okruženje.
(3) Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.
Poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe
Članak 4.
(1) Poticanje na diskriminaciju, ako je počinjeno s namjerom, smatrat će se
diskriminacijom u smislu članka 1. ovoga Zakona.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatrat će se i propust da se osobama
s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući:
– korištenje javno dostupnih resursa,
– sudjelovanje u javnom i društvenom životu,
– pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada,
prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji
nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti.
Segregacija
Članak 5.
(1) Diskriminacijom iz članka 1. ovoga Zakona smatra se i segregacija.
(2) Segregacija u smislu ovoga Zakona predstavlja prisilno i sustavno
razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona.
Teži oblici diskriminacije
Članak 6.
(1) Težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat će se
diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1.
stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena
više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme
(produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu
diskriminacije.
(2) Sud će voditi računa o okolnostima iz stavka 1. ovoga članka pri utvrđivanju
visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene
ovim Zakonom.
Zaštita od viktimizacije
Članak 7.
Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj
vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za
diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku
vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona.
Područje primjene
Članak 8.
Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te
na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima:
1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne
djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te
napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog
osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije,
2. obrazovanja, znanosti i športa,
3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i
zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti,
4. zdravstvene zaštite,
5. pravosuđa i uprave,
6. stanovanja,
7. javnog informiranja i medija,
8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih,
9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva,
političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama,
10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.
III. ZABRANA DISKRIMINACIJE
Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije
Članak 9.
(1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u
nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima:
1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i
prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva
primjerena i nužna cilju koji se želi postići,
2. pozitivne akcije, odnosno kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama
zakona, podzakonskog akta, programa, mjera ili odluka u cilju poboljšanja
položaja etničkih, vjerskih, jezičnih ili drugih manjina ili drugih skupina
građana ili osoba diskriminiranih po osnovama iz članka 1. stavka 1. ovoga
Zakona,
3. pogodovanja trudnicama, djeci, mladeži, starijim osobama, osobama s pravnom
obvezom uzdržavanja koje redovito ispunjavaju obvezu uzdržavanja i osobama s
invaliditetom u cilju njihove zaštite kada je takvo postupanje temeljeno na
odredbama zakona, podzakonskog akta, programa i mjera,
4. u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u
takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od osnova iz članka 1. ovoga
Zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da
je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren,
5. pri zasnivanju radnog odnosa, uključenja u članstvo te u djelovanju koje je u
skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju
vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne
organizacije koje djeluju u skladu s Ustavom i zakonima, ako tako zahtijevaju
vjerska doktrina, uvjerenja ili ciljevi,
6. na temelju dobi i spola pri ugovaranju premija, osiguranina i drugih uvjeta u
osiguranju u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima
aktuarske matematike, pri čemu troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne mogu
opravdati razlike,
7. određivanja najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja
obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje
drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim
propisima,
8. određivanja prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak
radnog odnosa te propisivanje dobi kao uvjeta za stjecanje prava na mirovinu,
9. na temelju državljanstva prema posebnim propisima,
10. stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz
obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava
i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog
morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.
(3) Sve iznimke iz stavka 2. ovoga članka trebaju se tumačiti razmjerno cilju i
svrsi zbog kojih su određene.
Obveza prijavljivanja i davanja podataka
Članak 10.
(1) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su prijaviti osnovanu sumnju
na diskriminaciju pučkom pravobranitelju ili posebnim pravobraniteljima, uz
pristanak osobe za koju postoji sumnja da je žrtva diskriminacije.
(2) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana dati sve
podatke i tražene dokumente vezane uz diskriminaciju na zahtjev pučkog
pravobranitelja ili posebnih pravobranitelja.
Pravo na naknadu štete
Članak 11.
Žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema
propisima koji uređuju obvezne odnose.
IV. INSTITUCIONALNI OKVIR
Središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije
Članak 12.
(1) Poslove središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije obavlja
pučki pravobranitelj.
(2) Pučki pravobranitelj u okviru svoga rada:
1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba iz članka 10. ovoga Zakona,
2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije
pruža potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i
druge zaštite,
3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima
radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu
prava diskriminirane osobe,
4. upozorava javnost na pojave diskriminacije,
5. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja
izvansudske nagodbe,
6. podnosi kaznene prijave u vezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom
državnom odvjetništvu,
7. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije,
8. u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski
sabor izvješćuje o pojavama diskriminacije,
9. provodi istraživanja u području diskriminacije, daje mišljenja i preporuke te
predlaže Vladi Republike Hrvatske odgovarajuća zakonska i strateška rješenja.
Posebni pravobranitelji
Članak 13.
Pojedine poslove iz članka 12. stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona obavljaju
posebni pravobranitelji kada je to utvrđeno posebnim zakonom.
Vođenje evidencija
Članak 14.
(1) Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima
vezanim za diskriminaciju i osnovama diskriminacije po kojima se ti postupci
vode te ih dostavljati ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
(2) Posebni pravobranitelji dužni su voditi evidencije o slučajevima
diskriminacije iz njihove nadležnosti.
(3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa i posebni pravobranitelji iz
stavka 2. ovoga članka dužni su dostaviti evidencije i statističke podatke o
sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju, pučkom pravobranitelju do 1.
veljače za prethodnu kalendarsku godinu.
(4) Pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelji dužni su sve evidencije o
slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti iskazati po spolu.
Socijalni dijalog i suradnja s organizacijama civilnog društva
Članak 15.
(1) Pučki pravobranitelj pri izradi redovitih izvješća, mišljenja i preporuka o
pojavama diskriminacije konzultirat će socijalne partnere i organizacije
civilnog društva koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava,
organizacije koje se bave zaštitom prava skupina izloženih visokom riziku
diskriminacije, crkve i vjerske organizacije upisane u Evidenciju vjerskih
zajednica u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih
zajednica te Savjet za nacionalne manjine.
(2) U smislu ovoga Zakona socijalni partneri su reprezentativne udruge sindikata
i poslodavaca više razine.
V. POSTUPAK PRED SUDOM
Zajedničke odredbe
Članak 16.
(1) Svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može
tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o
glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u
članku 17. ovoga Zakona.
(2) Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i
zapošljavanja smatrat će se sporovima iz radnih odnosa.
(3) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku
poduzimati hitno, nastojeći da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije
ispitaju.
Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije
Članak 17.
(1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona
ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:
1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako
postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno
dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje
diskriminacije),
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti
tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se
uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje
diskriminacije),
3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava
zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),
4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak
tuženika objavi u medijima.
(2) O zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud primjenjujući odredbe
Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka mogu se istaknuti zajedno sa zahtjevima
za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi
zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez
obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u
posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju
primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ovim
Zakonom nije drukčije određeno.
(4) Zahtjev za objavu presude iz stavka 1. točke 4. ovoga članka sud će usvojiti
ako utvrdi:
1. da je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija, ili
2. da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila
objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade
učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima.
(5) Ako usvoji zahtjev za objavom presude, sud će naložiti da se presuda objavi
u cijelosti. Iznimno, sud može odrediti da se presuda objavi u dijelovima ili da
se iz teksta presude uklone određeni osobni podaci ako je to potrebno radi
zaštite privatnosti stranaka i drugih osoba, a ne dovodi u pitanje svrhu pružene
pravne zaštite.
(6) Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem
treba objaviti presudu, bez obzira na to je li bio stranka u postupku.
Nadležnost
Članak 18.
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, za sporove po tužbi iz članka 17.
stavka 1. ovoga Zakona u prvom je stupnju stvarno nadležan općinski sud.
(2) Za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona nadležan je pored
suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište,
odnosno boravište te sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja
diskriminacije.
Privremene mjere
Članak 19.
(1) Prije pokretanja ili u tijeku postupka povodom zahtjeva iz članka 17. stavka
1. ovoga Zakona sud može, na prijedlog stranke, odrediti privremene mjere.
(2) Na privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se
primjenjuju odredbe Ovršnog zakona. Iznimno, pretpostavke za određivanje
privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka jesu:
1. da je podnositelj zahtjeva učinio vjerojatnim da je povrijeđeno njegovo pravo
na jednako postupanje te
2. da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti od nenadoknadive
štete, osobito teške povrede prava na jednako postupanje, ili sprječavanja
nasilja.
Teret dokazivanja
Članak 20.
(1) Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino
pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti
vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da
nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u prekršajnom i kaznenom
postupku.
Sudjelovanje trećih
Članak 21.
(1) U parnicu povodom tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona može se kao
umješač na strani tužitelja diskriminacije pridružiti tijelo, organizacija,
ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi
zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima
odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na
odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku.
(2) Sud će dopustiti sudjelovanje umješača iz stavka 1. ovoga članka samo uz
pristanak tužitelja.
(3) Umješač iz stavka 1. ovoga članka može poduzimati radnje u postupku i ima u
postupku sva prava koja pripadaju umješaču.
Rok za ispunjenje činidbe, ovršnost
Članak 22.
U povodu zahtjeva iz članka 17. stavka 1. točke 2. i 4. ovoga Zakona sud može
odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu ili odrediti kraći rok za ispunjenje činidbe
koje su naložene tuženiku.
Izvanredni pravni lijekovi
Članak 23.
U postupcima iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona revizija je uvijek dopuštena.
Udružna tužba za zaštitu od diskriminacije
Članak 24.
(1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa
zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene
skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako
postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na
jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno
pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini
čija prava tužitelj štiti.
(2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se:
1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u
odnosu na članove skupine,
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na
jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija
ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine,
3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak
tuženika objavi u medijima.
(3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud
opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je
počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu.
(4) Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17.
stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka
1. ovoga članka.
VI. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 25.
(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog,
ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj
pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju,
nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu,
društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju,
invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj
orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom
kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u
pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici
lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka koji učini obrtnik ili osoba koja
obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju
obavlja, kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 200.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom
kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna.
Članak 26.
(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog,
ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedi njegovo
dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00
kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u
pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici
lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka obrtnik ili osoba koja obavlja drugu
samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 250.000,00
kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom
kaznom od 30.000,00 do 350.000,00 kuna.
Članak 27.
(1) Odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne)
samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja,
u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne podnese očitovanja, podatke i
dokumente vezane uz diskriminaciju i ne omogući uvid u njih kaznit će se za
prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u
državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na
zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja u roku od 30 dana od
dana zaprimanja zahtjeva ne omogući uvid u spis.
Članak 28.
(1) Tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je u dobroj vjeri
prijavila diskriminaciju ili na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog
diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj
novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj tko s namjerom
dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je nazočila diskriminaciji ili koja je
odbila nalog za diskriminatornim postupanjem.
(3) Za pokušaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u
pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici
lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(5) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka obrtnik i osoba koja obavlja
drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do
150.000,00 kuna.
(6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se
novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna.
Članak 29.
Za prekršaje propisane ovim Zakonom, pored ovlaštenih tužitelja propisanih
člankom 109. stavkom 1. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog može podnijeti
pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelj.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 30.
Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa objavit će obrasce za statističko
praćenje vezano uz članak 14. ovoga Zakona u »Narodnim novinama« u roku od 30
dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 31.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja
2009.
Klasa: 004-01/08-01/02
Zagreb, 9. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.