3020
Na temelju članka 19. stavka 6. Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (»Narodne novine« broj 140/05, 35/08) ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi
TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se metode uzorkovanja i ispitivanja kvalitete sjemena, potrebne analize za određene vrste bilja, način i uvjeti za uzimanje uzoraka te nadzor nad radom laboratorija.
Članak 2.
Metode uzorkovanja i ispitivanja sjemena provodit će se u skladu s ovim Pravilnikom koji je usklađen s međunarodnim ISTA pravilima, a za biljne vrste koje nisu obuhvaćene u Tablici 14. iz Dodatka 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio, za uvjete za uzorkovanje i metode ispitivanja primjenjuju se međunarodna ISTA pravila.
Članak 3.
Veličina partija sjemena, pojedinačnog uzorka pri uzorkovanju, prosječnog i
radnog uzorka te uzorka za vlagu i druge vrste, ako nije drugačije određeno
posebnim pravilnicima koji reguliraju stavljanje na tržište sjemena pojedine
grupe biljnih vrsta bit će kako je to određeno međunarodnim pravilima za promet
sjemena, a navedeno je u Tablici 14. iz Dodatka 2. ovoga Pravilnika.
Za određivanje klijavosti sjemena primjenjivat će se podloge za ispitivanje
pojedinih vrsta sjemena te metode za prekidanje dormantnosti, temperature i
trajanje ispitivanja klijavosti koje su propisane u Tablici 14. iz Dodatka 2.
ovoga Pravilnika.
Članak 4.
Zahtjevi ovlaštenim laboratorijima za uzimanje uzoraka i ispitivanje sjemena
podnosi se na Obrascu 1. iz Dodatka 3. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov
je sastavni dio.
Izvješće laboratorija o izvršenim ispitivanjima izdaje se podnositelju zahtjeva
za ispitivanja sjemena na Obrascu 2. iz Dodatka 3. ovoga Pravilnika.
Nakon obavljenog uzorkovanja sjemena ovlašteni uzorkivač će za svaku uzorkovanu
partiju sjemena sačiniti zapisnik na Obrascu 3. iz Dodatka 3. ovoga Pravilnika.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 5.
Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o temeljnim zahtjevima kakvoće, načinu ispitivanja, pakiranju i deklariranju sjemena poljoprivrednog bilja (»Narodne novine« broj 4/05, 49/05, 94/05, 13/06, 73/06).
Članak 6.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/08-01/20
Urbroj: 525-2-08-1
Zagreb, 13. kolovoza 2008.
Ministar
mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.
DODATAK 1.
1. UZORKOVANJE SJEMENA
1.1. Definicije
1.1.1. Partija sjemena
Određena količina sjemena koja se fizički nedvojbeno može identificirati.
1.1.2. Primarni uzorak
Primarni uzorak je mala količina sjemena uzeta s jednog mjesta u partiji jednim zahvatom uzimanja.
1.1.3. Zbirni uzorak
Zbirni uzorak se dobije spajanjem i miješanjem svih primarnih uzoraka koji su uzeti iz jedne partije.
1.1.4. Prosječni uzorak
Prosječni uzorak je uzorak koji se dostavlja u laboratorij za ispitivanje sjemena. On mora imati masu jednaku ili veću od mase određene u Tablici 14. Dodatka 2., a može biti cijeli zbirni uzorak ili njegov dio.
1.1.5. Radni uzorak
Radni uzorak je cijeli prosječni uzorak ili poduzorak uzet iz prosječnog uzorka u laboratoriju, a na kojem se vrši jedno od ispitivanja opisanih u Metodama ispitivanja sjemena a veličine je kako je propisano za određenu analizu.
1.1.6. Poduzorak
Poduzorak je dio uzorka dobiven smanjivanjem uzorka upotrebom jedne od metoda uzorkovanja propisanih u točkama 1.5. i 1.6.2.
1.1.7. Plombiranje
Plombiranje podrazumijeva da su kontejner ili pojedinačna pakiranja sjemena zatvoreni na takav način da se ne mogu otvoriti, a da se pri tome ne ošteti pečat ili ne ostavi vidljiv trag. Ova definicija se odnosi kako na partiju tako i na uzorke.
1.1.8. Samozatvarajuća vreća
Ova vreća je specifičan oblik vreće koja se sama pečati. Puni se kroz otvor u obliku rukava koji se automatski zatvara s dovršenjem punjenja vreće.
1.1.9. Označavanje
Pakiranje sjemena može se smatrati označenim kada se na njemu nalazi jedinstvena identifikacijska oznaka koja određuje partiju kojoj pakiranje pripada. Svi kontejneri (pakiranja) moraju biti označeni istom jedinstvenom oznakom (brojem, slovom ili kombinacijom obaju). Označavanje uzoraka i poduzoraka mora osigurati postojanje nedvojbene veza između partije sjemena i uzoraka.
1.2. Opća načela
1) Zbirni uzorak se dobiva uzimanjem malih količina sjemena iz različitih
dijelova partije te njihovim spajanjem.
2) Iz ovog uzorka dobivaju se manji uzorci u nekoliko etapa.
3) U svakoj etapi nakon miješanja slijedi ili uzastopno dijeljenje ili
izuzimanje malih dijelova uzorka s različitih mjesta i njihovo spajanje.
1.3. Partija
1) Partija ne smije prelaziti veličinu određenu u koloni 2., Tablice 14. koja je
sastavni dio ovih metoda, s tolerancom od 5%. Izuzetak je sjeme krmnih i
ukrasnih kultura koje se transportira u rinfuzi.
2) Količina sjemena koja prelazi propisanu veličinu mora se podijeliti u partije
čija masa ne prelazi propisanu veličinu. Svaka ova partija mora biti obilježena
posebnim brojem partije. Kada su partije sjemena za posebne sorte ili hibride
cvijeća, drveća i grmova, povrća i poljoprivrednih kultura male, dopuštaju se
manje veličine prosječnog uzorka (pogledati Pravilo 1.5.3).
3) Male partije sjemena su one čija je masa jednaka ili manja od 1% maksimalne
težine partije navedene u koloni 2. tablice 14.
1.3.1. Uniformnost partije
U vrijeme uzimanja uzorka sjeme u partiji treba biti homogenizirano i dorađeno, tako da je što je više moguće ujednačeno. Ne smije postojati nikakvih znakova heterogenosti. U slučaju sumnje, heterogenost se može utvrditi po testu heterogenosti za partije sjemena u većem broju pakiranja kao što je opisano u dokumentu »Seed science and tehnology, dodatku D«.
1.3.2. Pakiranje
Partija treba biti u pakiranjima koja se mogu zapečatiti ili imaju plombe, i koja su označena jedinstvenim brojem partije. Izvješće o kvaliteti se ne može izdati za sjeme koje nije pakirano ili koje je u pakiranjima koja se ne mogu zapečatiti.
1.3.3. Obilježavanje i pečaćenje partije
U vrijeme uzorkovanja sva pakiranja moraju biti obilježena jedinstvenim brojem
partije, koji odgovara broju partije koji će biti na dokumentu koji prati sjeme.
Jedinstveni broj partije daje Zavod odnosno dobavljač u skladu s Evidencijom o
masi preuzetog sjemena.
Uzorkivač sam mora provjeriti jesu li sva pakiranja sjemena plombirana.
Uzorkovana partija ili dio partije ne smije ostati neplombiran.
1.4. Oprema i pomagala
Svaka faza u uzorkovanju partije treba biti izvedena primjenom odgovarajućih pomagala i opreme. Oprema i pomagala za uzimanje uzoraka te formiranje odgovarajućih prosječnih i radnih uzoraka opisane su u nastavku i pod točkama 1.5. i 1.6.
1.4.1. Šiljasta sonda
Šiljasta sonda je najčešće korišteno pomagalo za uzorkovanje. Sastoji se od
šuplje mjedene cijevi koja se nalazi unutar vanjske cijevi sa zašiljenim vrhom.
I unutrašnja i vanjska cijev imaju u svojim stjenkama otvore. Kada se unutrašnja
cijev okrene tako da se njeni otvori poklope s otvorima vanjske cijevi, sjeme
može ulaziti u unutrašnjost sonde. Nakon toga se unutarnja cijev zakrene za pola
okreta, čime se otvori zatvaraju. Sonde se razlikuju po dužini i promjeru,
ovisno o vrsti sjemena i veličini kontejnera, a mogu biti sa ili bez pregrada.
Za uzorkovanje sjemena u vrećama pogodne su sljedeće dimenzije sondi: za
djeteline i slično sitno, sipko sjeme: sonda od 762 mm s vanjskim promjerom 12.7
mm i 9 otvora; za žitarice: 762 mm s vanjskim promjerom 25.4 mm i 6 otvora.
Sonde za uzorkovanje iz kontejnera jednake su konstrukcije kao i one za
uzorkovanje iz vreća, ali su znatno veće, do 1600 mm dužine i promjera do 38 mm,
sa 6 ili 9 otvora.
Ovakva sonda može se koristiti za uzorkovanje u vertikalnom ili horizontalnom
položaju. Međutim, da bi se mogla koristiti vertikalno, sonda mora imati
poprečne pregrade koje instrument dijele u određeni broj odjeljaka. Bez tih
pregrada, sjeme iz gornjih slojeva prije će pasti u cijev, tako da u uzorku neće
biti ravnomjerno zastupljeno sjeme iz svih slojeva. Kod vertikalnog korištenja
sonde ne može se izbjeći da nešto sjemena bude potisnuto od gore prema dolje. Da
se to potiskivanje smanji, površina sonde treba biti što glatkija.
Bez obzira da li se sonda koristi horizontalno ili vertikalno, treba je ubosti
dijagonalno u vreću ili kontejner. Za sjeme u rinfuzi praktičnije je vertikalno
uzorkovanje. Sonda se gurne u vreću u zatvorenoj poziciji, zatim se otvori i
nekoliko puta okrene ili lagano potrese kako bi se potpuno napunila. Zatim se
zatvori, izvuče i isprazni u odgovarajuću posudu, ili na komad voštanog papira
ili sličnog materijala. Sonde se treba zatvarati pažljivo, kako ne bi došlo do
oštećenja sjemena.
Šiljasta sonda može se koristiti za većinu vrsta sjemena, osim jako pljevičastog
sjemena. Sonde s manjim promjerom cijevi mogu se koristiti ubušivanjem kroz
tkanje jutenih ili sličnih vreća. Nakon što se sonda izvuče, nekoliko se puta
prijeđe njenim vrhom dijagonalno preko načinjenog otvora, kako bi se niti vreće
vratile i zatvorile otvor. Papirnate vreće se uzorkuju bušenjem vreće, a nakon
uzorkovanja otvor se zatvara posebnom naljepnicom.
1.4.2. Nobbeovo šuplje šilo
Ovaj tip šila izrađuje se u različitim dimenzijama, koje odgovaraju različitim
vrstama sjemena. To je cijev sa zašiljenim vrhom, dugačka dovoljno da se njome
dosegne sredina vreće, a blizu zašiljenog kraja ima ovalni otvor. Ukupna dužina
instrumenta treba biti približno 500 mm, uključujući ručku oko 100 mm i šiljak
od oko 60 mm. Ostaje oko 340 mm za ulaz u vreću, što je dovoljno da se dosegne
sredina kod svih tipova vreća. Za žitarice unutrašnji promjer cijevi treba biti
oko 14 mm, a za djeteline i slično sjeme dovoljno je 10 mm.
Nobbeovo šuplje šilo podesno je za uzorkovanje sjemena u vrećama, ali nije
podesno za rinfuzu. Prilikom uzorkovanja, šilo se lagano ubada u vreću, s
otvorom okrenutim prema dolje. Šilo se usmjerava prema gore, pod kutom od oko
30° i gura do sredine vreće. Tada se šilo zakrene za 180°, tako da otvor dođe
gore, te se izvlači. Brzina izvlačenja se postupno smanjuje, tako da se uzeta
količina sjemena povećava od sredine prema periferiji vreće. Ako je šilo
dovoljno dugačko da dosegne do suprotne strane vreće, tada je brzina izvlačenja
stalno jednaka. Dok se šilo izvlači, treba ga lagano potresati kako bi sjeme
ujednačeno teklo. Sjeme će bolje teći ako je unutrašnja površina šila glatkija.
Uzorci se uzimaju s vrha, sredine i dna vreća. Da bi se uzeo uzorak s dna vreća
koje stoje, potrebno ih je podići s poda i staviti na druge vreće. Rupe na
vrećama napravljene šilom, zatvaraju se kao što je opisano kod šiljaste sonde.
1.4.3. Ručno uzimanje uzoraka
U određenim slučajevima i za određene vrste, osobito pljevičastog sjemena koje
nije sipko, ručno uzimanje uzoraka je ponekad najbolja metoda. Primjer su
rodovi:
Agropyron, Agrostis, Alopecurus, Anthoxanthum, Arrenatherum, Axonopus, Bromus,
Chloris, Cynodon, Cynosurus, Dactylis, Deschampsia, Elymus, Elytrigia, Festuca,
Holcus, Lolium, Melinis, Panicum, Pascopyrum, Paspalum, Poa, Pseudoroegneria,
Trisetum, Zoysia.
Ovom metodom teško je uzorkovati dublje od 400 mm. To znači da je nemoguće uzeti
uzorke iz dubljih slojeva u vrećama i kontejnerima. U takvim slučajevima
uzorkivač može tražiti da neke vreće budu potpuno ili djelomično ispražnjene da
se omogući uzorkovanje, nakon čega se sjeme vrati u vreće. Kada se ručno
uzorkuje, mora se paziti da šaka bude čvrsto stisnuta, kako sjeme ne bi
ispadalo.
1.4.4. Uzorkovanje na liniji dorade
Uzorci sjemena na liniji dorade mogu se uzimati posebnim u tu svrhu ugrađenim, automatskim izuzimačima uzoraka. Na taj se način dobije zbirni uzorak iz kojega se, po propisanom postupku formiraju prosječni uzorak i uzorak za vlagu.
1.5. Postupak za uzorkovanje partije
1.5.1. Opće upute
Uzorkovanje za izdavanje Izvješća o kvaliteti sjemena i naknadnu kontrolu mogu
provoditi jedino osobe koje su obučene i iskusne u uzorkovanju sjemena te su
prošle obuku u Zavodu i upisane su u Upisnik uzorkivača sjemena. Uzorkivač mora
imati certifikat o stručnosti za uzorkovanje sjemena. Upute za uzorkovanje
propisane u ovim Pravilima moraju se slijediti kada se uzorkovanje vrši u svrhu
izdavanja izvješća o kvaliteti sjemena potrebnog za deklariranje sjemena.
Partija sjemena mora biti složena tako da se može doći do svih pojedinačnih
pakiranja ili dijelova partije. Pravila uzorkovanja su predviđena tako da budu
pogodna za većinu praktičnih situacija. Ako je smještaj partije ili tip
pakiranja takav da onemogućuje primjenu ovih pravila, uzorkovanje se ne provodi,
ili se traži drukčije razmještanje partije. Na zahtjev uzorkivača vlasnik
sjemena mora dati sve informacije koje se odnose na formiranje partije i
miješanje. Ako postoje dokazi o heterogenosti partije, bilo temeljem
dokumentacije ili fizički vidljivi, uzorkovanje se mora odbiti.
Uzorkovanje za inspekcijske potrebe
Zatečena količina sjemena u prometu od koje se uzimaju uzorci za inspekcijske
potrebe promatra se, neovisno o njenoj veličini, kao partija i na nju se
primjenjuje pravila uzorkovanja koja su navedena za partiju sjemena u dodatku 1.
poglavlja o uzorkovanju, kako za intenzitet uzorkovanja tako i za veličinu
uzorka.
Uzorkovanje za inspekcijske potrebe sitnih pakiranja kada je količina sjemena
manja od osnovne jedinice na koju se primjenjuje propisani intenzitet
uzorkovanja (100 kg), dakle manja od 1% najveće mase partije za neke biljne
vrste što partiju određuju kao »malu partiju«, uzorci se uzimaju na način da se
iz ukupne količine, kao jedne osnovne jedinice, uzima prema tablici intenziteta
uzorkovanja najmanje 3 primarna uzorka (cijela pakiranja). Broj primarnih
uzoraka povećava se dok se njihovim spajanjem (zbirni uzorak) ne dobije potrebna
količina sjemena za formiranje najmanje dva istovjetna prosječna uzorka veličine
dva propisana radna uzorka.
Prilikom uzimanja uzoraka za određivanje mogućeg sadržaja GMO-a osim Općih uputa
za uzorkovanje potrebno je pridržavati se i preporuka laboratorija ovlaštenih za
analizu GMO-a.
1.5.2. Intenzitet uzorkovanja
Za partiju sjemena u pakiranjima kapaciteta 15 kg do 100 kg, uzima se najmanji
broj pojedinačnih uzoraka kako je navedeno u Tablici 1:
Tablica 1.
1–4 pakiranja |
3 primarna uzorka iz svakog pakiranja |
5–8 pakiranja |
2 primarna uzorka iz svakog pakiranja |
9–15 pakiranja |
1 primarni uzorak iz svakog pakiranja |
16–30 pakiranja |
ukupno 15 primarnih uzoraka |
31–59 pakiranja |
ukupno 20 primarnih uzoraka |
60 i više |
ukupno 30 primarnih uzoraka |
Ako je sjeme pakirano u mala pakiranja težine ispod 15 kg preporučuje se
sljedeći postupak:
Kao osnovna jedinica uzima se 100 kg, te se mala pakiranja grupiraju tako da
čine jedinice za uzorkovanje koje ne premašuju tu masu, npr. 20 pakiranja od 5
kg, 33 pakiranja od 3 kg ili 100 pakiranja od 1 kg. U svrhu uzorkovanja, svaka
ova jedinica smatra se jednim »pakiranjem«, te se primjenjuje intenzitet
uzorkovanja opisan u prethodnom stavku.
Kada se uzorkuje sjeme u pakiranjima kapaciteta većeg od 100 kg, ili iz struje
sjemena pri punjenju ambalaže, uzima se najmanji broj uzoraka kako je navedeno u
Tablici 2:
Tablica 2.
Veličina partije |
Potreban broj primarnih uzoraka |
do 500 kg |
Najmanje pet pojedinačnih uzoraka |
od 501 do 3 000 kg |
Jedan pojedinačni uzorak na svakih 300 kg sjemena, ali ne manje od pet uzoraka |
od 3 001 do 20 000 kg
|
Jedan pojedinačni uzorak na svakih 500 kg sjemena, ali ne manje od 10 uzoraka, |
više od 20 000 kg
|
Jedan pojedinačni uzorak na svakih 700 kg sjemena, ali ne manje od 40 uzoraka |
U svim slučajevima, kada se uzorkuje partija koja ima do 15 pakiranja, iz svakog pakiranja izabranog za uzorkovanje uzima se jednak broj primarnih uzoraka.
1.5.3. Težina prosječnog uzorka
Minimalne težine prosječnih uzorka su sljedeće:
Za određivanje vlage – 100 g za vrste koje se moraju mljeti i 50 g za sve ostale
vrste.
Za potvrđivanje vrste i sorte – kako je propisano, u Poglavlju 8.
Za sva druga ispitivanja – najmanja težina koja je propisana u koloni 3 tablice
14., osim za male partije sjemena (vidjeti 1.3.) gdje prosječni uzorak mora
imati masu barem kao dvostruki radni uzorak za analizu čistoće, propisanu u
koloni 4, Tablice 14., pod uvjetom da se ne traži utvrđivanje broja drugih
sjemenki u uzorku.
U slučaju kada je uzorak manji od propisanog treba obavijestiti uzorkivača, a
analize se ne vrše dok ne bude dostavljen uzorak dovoljne težine. Izuzetno, u
slučaju kada se radi o vrlo skupom sjemenu, analize mogu biti završene koliko je
moguće s obzirom na veličinu uzorka, a na certifikat se mora dodati izjava:
Prosječni uzorak je bio manje težine od propisane u Tablici 14 ovih Metoda.
1.5.4. Uzimanje primarnih uzoraka
Kada se određuje broj ili veličina primarnih uzoraka uzorkivač mora (poštujući
odredbe minimalne gustoće uzorkovanja) osigurati minimalnu količinu uzorka za
traženo ispitivanje koje će poslati u laboratorij te da ostane dovoljno sjemena
za duplikat uzorka ako se on traži.
Primarni uzorci, približno iste veličine, uzimaju se iz svakog pakiranja ili
svakog mjesta u pakiranju ili sa svakog mjesta iz hrpe.
Kada je partija u pakiranjima (uključujući vreće), pakiranja iz kojih će se
uzeti uzorak odabiru se slučajnim odabirom širom partije, a primarni uzorci
uzimaju se s vrha, sredine i dna pakiranja, ali ne obavezno s više mjesta iz
pojedinog pakiranja, osim ako je tako propisano u Tablicama za intenzitet
uzorkovanja.
Kada je sjeme u rinfuzi ili u velikim kontejnerima, primarni uzorci uzimaju se s
različitih mjesta i dubina.
U slučaju pljevastog sjemena koje ne curi, primarni uzorci se mogu uzeti rukom.
Ako će sjeme biti pakirano u mala ili vodonepropusna pakiranja (npr. folije ili
plastične vrećice) treba, ako je moguće, uzorkovati prije pakiranja. Ako to nije
učinjeno, potreban broj pakiranja će biti otvoren ili probušen za uzimanje
primarnog uzorka. Uzorkovana pakiranja se nakon toga zatvore ili se sjeme
premjesti u novo pakiranje.
Sjeme može biti uzorkovano u momentu pakiranja, pod uvjetom da sprava za
uzimanje uzorka uzima uzorak ujednačeno kroz cijeli presjek struje sjemena te da
sjeme koje uđe u spravu ne ispada. Sprava za uzorkovanje može se kontrolirati
bilo ručno bilo automatski.
1.5.5. Pravljenje zbirnog uzorka
Ako su primarni uzorci ujednačeni, mogu biti pomiješani u zbirni uzorak.
1.5.6. Pravljenje prosječnog uzorka
Prosječni uzorak dobiva se reduciranjem zbirnog uzorka na odgovarajuću veličinu
upotrebom jedne od metoda opisane pod 1.6.2. Ako je teško miješati i reducirati
uzorak na odgovarajući način u uvjetima skladišta, treba cijeli dobiveni zbirni
uzorak proslijediti u laboratorij gdje će biti reduciran.
Ako je zbirni uzorak odgovarajuće veličine, može se bez reduciranja uzeti kao
prosječni uzorak.
Dodatni uzorci koji se traže, ali ne poslije izvršenog uzorkovanja, bit će
pripremljeni na isti način kao i prosječni uzorak i označeni kao duplikati.
1.5.7. Slanje prosječnih uzoraka
Svaki prosječni uzorak mora biti obilježen istim brojem kao i partija tako da se
odredi njegova veza s partijom. Uzorak uzet u svrhu izdavanja izvješća o
kvaliteti sjemena za deklariranje i za naknadnu kontrolu mora biti zapečaćen.
Uzorak mora biti popraćen zapisnikom čiji obrazac je tiskan u dodatku 3.
(obrazac broj 3).
Uzorci trebaju biti upakirani tako da se onemogući njihovo oštećivanje tijekom
transporta. Uzorci smiju biti upakirani u vodonepropusnu ambalažu samo za
određivanje sadržaja vlage ili ako je i sama partija bila osušena na nižu vlagu
i pakirana u vodonepropusnu ambalažu. U oba slučaja treba istisnuti što je
moguće više zraka iz uzorka. U svim drugim slučajevima uzorak za utvrđivanje
klijavosti ne smije biti pakiran u vodonepropusnu ambalažu.
Uzorci trebaju biti bez odlaganja otpremljeni u laboratorij i ne smiju biti
ostavljani u rukama neovlaštenih osoba. Kada je sjeme kemijski tretirano, naziv
preparata treba također biti naznačen na uzorku.
1.5.8. Slanje uzoraka za inspekcijske potrebe
Prilikom uzimanja uzoraka za inspekcijske potrebe iz zbirnog se uzorka formiraju
dva prosječna uzorka te po potrebi i dva uzorka za ispitivanje udjela vlage u
sjemenu.
Jedan primjerak prosječnog uzorka sjemena dostavlja se na analizu ovlaštenom
laboratoriju, a drugi primjerak ostaje kod pravne ili fizičke osobe kod koje je
uzet.
Drugi primjerak uzorka, na zahtjev dobavljača sjemena (vlasnika uzorka) ili
nadležnog inspektora dostavlja se Zavodu na superanalizu.
Nakon obavljenog ispitivanja ovlašteni laboratorij čuva uzorke šest mjeseci.
Uzorci za ispitivanje udjela vlage upotrebljivi su u razdoblju od 48 sati od
uzorkovanja sjemena.
Uzorak sjemena uzet za inspekcijske potrebe pakira se sukladno postupku
propisanom ISTA pravilima za ispitivanje kakvoće sjemena i obavezno se pečati
voskom ili plombira.
Na pečatu odnosno plombi, mora biti vidljivo otisnuta oznaka tijela čiji je
inspektor uzeo uzorak.
Pečat ili plomba stavljaju se tako da se onemogući otvaranje ambalaže bez
oštećenja pečata odnosno plombe.
Uzeti se uzorci označavaju pričvršćivanjem etikete na uzorak tako da ju se ne
može skinuti bez povrede pečata odnosno plombe.
Etiketa mora sadržavati sljedeće podatke:
1. vrsta bilja;
2. datum uzimanja uzorka, a za ispitivanje vlage i vrijeme uzimanja uzorka;
3. naziv aktivne tvari sredstva za zaštitu bilja ako je sjeme tretirano;
4. potpis inspektora koji je uzeo uzorak.
Podaci na etiketi moraju biti ispisani na način i sredstvom da se ne mogu
neopaženo mijenjati i brisati.
O uzimanju uzorka za inspekcijske potrebe sastavlja se Zapisnik na Obrascu broj
4, čiji je sadržaj utvrđen u Dodatku 3. ovoga Pravilnika.
U Zapisnik se unose i podaci o specifičnim okolnostima koje bi mogle utjecati na
kakvoću sjemena, ako su takve okolnosti postojale pri uzimaju uzorka uz naznaku
da je uzorak uzet na način utvrđen ovim Pravilnikom. Inspektor zadržava prvi
primjerak Zapisnika, a drugi primjerak ostavlja osobi osobi kod koje je uzorak
uzet i/ili dobavljaču sjemena koji je prvi sjeme stavio na tržište.
Uzorak za analizu dostavlja se ovlaštenom laboratoriju pod šifrom uz dopis kojim
se označavaju samo neophodni podaci o sjemenu (vrsta bilja i naziv aktivne tvari
sredstva za zaštitu bilja ako je sjeme tretirano). Skidanje etikete s uzorka i
šifriranje inspektor obavlja uz nazočnost voditelja ili druge osobe koju on za
to ovlasti. Skinuta etiketa s uzorka zamjenjuje se novom koja mora sadržavati
isključivo šifru i vrstu bilja.
O šifriranju uzorka sastavlja se Zapisnik o šifriranju uzorka uzetog u
inspekcijskom postupku koji mora sadržavati:
– naziv pravne i fizičke osobe kod koje je uzorak uzet;
– biljnu vrstu i kategoriju sjemena,
– referentni broj
– oznaka (broj i datum) Zapisnika o uzimanju uzorka.
Originalne etikete čuvaju se u prilogu zapisnika o šifriranju uzoraka uzetih u
inspekcijskom postupku.
Šifriranje uzorka i Zapisnik o šifriranju uzoraka uzetih u inspekcijskom
postupku predstavlja službenu tajnu.
Nakon analize uzoraka za inspekcijske potrebe ovlašteni laboratorij je dužan
dostaviti tri primjerka izvješća o kakvoći sjemena inspektoru koji je dostavio
uzorak.
Inspektor zadržava prvi primjerak, drugi dostavlja osobi kod koje je uzorak
uzet, a treći primjerak sa Zapisnikom dobavljaču sjemena registriranom za doradu
i/ili uvoz sjemena koji je pri sjeme stavio na tržište.
1.6. Postupak u laboratoriju
1.6.1. Minimalna veličina radnog uzorka
Minimalna veličina radnog uzorka je propisana za svaku pojedinu analizu.
1.6.2. Priprema radnog uzorka
Prosječni uzorak dostavljen u laboratorij za ispitivanje sjemena, obično treba
biti reduciran na radni uzorak jednak ili veći nego je propisano za pojedinu
analizu.
Prosječni uzorak treba prvo dobro promiješati. Radni uzorak dobije se ili
ponovljenim dijeljenjem ili izuzimanjem i ponovnim spajanjem malih dijelova
prosječnog uzorka uzetih širom iz mase. Metode su opisane u nastavku.
Dva radna uzorka iz istog prosječnog uzorka prave se neovisno. Nakon što je uzet
prvi radni uzorak ili pola radnog uzorka, ostatak prosječnog uzorka ponovo se
izmiješa, te se istim postupkom uzima drugi radni uzorak ili pola radnog uzorka.
1.6.3. Metoda mehaničkog razdjeljivanja
Ova metoda je podesna za sve vrste sjemena osim izrazito pljevastog. Uređaj
dijeli uzorak koji kroz njega prolazi na dva približno jednaka dijela. Prosječni
uzorak se može promiješati tako da ga se propusti kroz razdjeljivač, dva
dobivena dijela se spoje te propuste još jednom kroz razdjeljivač. Ako je
potrebno, ovaj se postupak još jednom ponovi. Smanjivanje uzorka se provodi tako
što se sjeme uzastopno propušta kroz razdjeljivač i svaki puta se ukloni
polovica. Proces uzastopnog prepolovljavanja se ponavlja dok se ne dobije radni
uzorak mase približno jednake, ali ne manje, od propisane mase.
U nastavku su opisani razdjeljivači podesni za ovaj postupak.
(a) Razdjeljivač stožastog tipa (Boerner tip) se proizvodi u dvije veličine,
manji za vrste sitnijeg sjemena i veći za vrste krupnijeg sjemena (pšenica i
krupnije). Osnovni dijelovi su ulazni lijevak, konus i serija pregrada koja
usmjerava sjeme u dva žlijeba. Pregrade tvore naizmjenične kanale i razmake
jednake širine. Na vrhu su poredane u krug i usmjerene prema unutra i dolje.
Kanali vode u jedan žlijeb, a razmaci u nasuprotni žlijeb. Zasun na dnu ulaznog
lijevka zadržava sjeme. Kada se zasun otvori, sjeme pada na konus gdje se
ravnomjerno rasporedi u kanale i razmake, te kroz žlijebove dolazi u prijemne
posude.
Sljedeće dimenzije razdjeljivača smatraju se podesnima. Kod velikog
razdjeljivača, oblikovanog za krupno sjeme, ima 19 kanala i 19 razmaka, svaki
širine 25,4 mm. Kod malog razdjeljivača koji je oblikovan za sitno sjeme koje
lako curi, ima 22 kanala i 22 razmaka, svaki širine 7,9 mm. Ukupne dimenzije
razdjeljivača su kako slijedi: veliki razdjeljivač 812.8 mm visina i 368,3 mm
promjer; mali razdjeljivač 406,4 visina i 152,4 mm promjer.
Prilikom kupovine treba obratiti pažnju na sljedeće osobine: (1) zasun bi se
trebao otvarati lako, ali ne smije propuštati sjeme po rubovima dok je zatvoren;
(2) treba biti što manje oštrih kutova, te ne smije biti sitnih otvora i
neravnina na površinama preko kojih klizi sjeme, jer se na takvim mjestima može
zadržati sjeme i tako prenijeti u sljedeći uzorak. Loša strana ovog
razdjeljivača je što se teško provjerava čistoća.
(b) Soil divider (razdjeljivač za zemlju) je jednostavniji razdjeljivač građen
na istom principu kao i stožasti razdjeljivač. Kanali su ovdje poredani u ravnom
nizu umjesto u krug kao kod stožastog razdjeljivača. Razdjeljivač za zemlju se
sastoji od ulaznog lijevka s kanalima, okvira koji drži lijevak, dvije prijemne
posude i posude za sipanje.
Sljedeće dimenzije se smatraju odgovarajućima. Kanali širine 12,7 mm koji vode
od ulaznog lijevka u prijemne posude. Treba biti 18 kanala, koji naizmjenično
vode u jednu od dviju posuda. Maksimalne dimenzije su 355,6 mm dužina, 254 mm
širina i 279,4 mm visina.
Pri upotrebi razdjeljivača sjeme se sipa iz posude za sipanje ujednačenim mlazom
po čitavoj dužini razdjeljivača. Ovaj razdjeljivač je pogodan za krupno kao i za
pljevičasto sjeme. Mogu se proizvesti i tipovi za sitno sjeme.
(c) Centrifugalni razdjeljivač. Ovaj razdjeljivač (Gamet tip) koristi
centrifugalnu silu za miješanje i raspršivanje sjemena preko površine za
razdjeljivanje. Kod ovog razdjeljivača sjeme curi prema dolje kroz ulazni ljevak
na plitku gumenu rotacijsku posudu. Zbog rotacije posude, koja se postiže
upotrebom elektromotora, sjeme bude izbačeno centrifugalnom silom i pada prema
dolje. Krug odnosno prostor u koji pada sjeme podijeljen je na dva jednaka
dijela stalnim pregradama tako da pola sjemena pada u jedan žlijeb, a druga
polovica u drugi.
Centrifugalni razdjeljivač daje promjenljive rezultate kada se nepažljivo
koristi. Ipak, zadovoljavajući rezultati dobivaju se kada se ovaj razdjeljivač
koristi kako je opisano.
Priprema uređaja
(I) Postaviti razdjeljivač u vodoravan položaj pomoću podesivih nožica.
(II) Provjeriti da su razdjeljivač i četiri posude čisti.
Miješanje uzorka
(III) Ispod svakog žlijeba postaviti po jednu posudu.
(IV) Sipati čitav uzorak u ulazni lijevak; kada se lijevak puni, sjeme se uvijek
mora sipati u sredinu.
(V) Uključi se centrifuga, te sjeme prolazi u prijemne posude.
(VI) Pune posude zamijene se praznima. Sadržaj dviju punih posuda se zajedno
sipa u ulazni lijevak, tako da se u padu pomiješa. Uključi se centrifuga.
(VII) Opisani postupak (vi) se ponovi još jednom.
Smanjivanje uzorka
(VIII) Pune posude zamijeniti praznima. Sadržaj jedne pune posude se ukloni, a
sadržaj druge se sipa u ulazni lijevak. Uključi se centrifuga.
(IX) Postupak se ponavlja dok se ne postigne odgovarajuća veličina radnog
uzorka.
(d) Rotacijski razdjeljivač. Rotacijski razdjeljivač ima rotirajuću glavu sa 6
do 10 pričvršćenih posuda za poduzorke, vibrirajući žlijeb i ulazni lijevak.
Prilikom korištenja razdjeljivača, količina sjemena do približno 4 l sipa se u
ulazni lijevak. Rotacijski razdjeljivač se uključi tako da se rotirajuća glava s
posudama vrti na približno 100 okr/min. Vibrirajući žlijeb počinje dovoditi
sjeme u ulazni cilindar rotirajuće glave. Brzina punjenja i prema tome trajanje
procesa razdjeljivanja može se podešavati promjenom razmaka između otvora
lijevka i žlijeba, te jačinom vibriranja žlijeba. Ulazni cilindar može voditi
sjeme na dva načina. Sjeme može ići centralno na distributor unutar rotacijske
glave koji raspoređuje sjeme u sve prijemne posude istovremeno. Drugi je način
da sjeme ide širom na ulaze za posude koje rotiraju ispod ulaznog cilindra tako
da se struja sjemena podijeli u pod-uzorke. Na oba načina postiže se preciznost
dovoljna za potrebe ispitivanja sjemena. Razdjeljivač je podesan za sitno sjeme,
a također i za većinu vrsta pljevičastog sjemena, npr. trave, cvijeće ili
začinsko bilje. Ovim tipom razdjeljivača ne može se dijeliti jedino izrazito
pljevičasto sjeme (npr. Trisetum flavescens), koje začepljuje ulazni lijevak.
Razdjeljivač daje pouzdane rezultate kada je trajanje procesa razdjeljivanja
barem 1 minutu, tako da se postigne najmanje 100 poduzoraka u svakoj posudi. Kao
radni uzorak uzima se sadržaj jedne ili više posuda, najbolje nasuprotnih.
Također, sadržaj posuda može se koristiti za ponavljanje postupka
razdjeljivanja.
1.6.4. Prilagođena metoda prepolovljavanja
Pribor koji se koristi je plitica na kojoj se nalazi rešetka.
Prilagođena metoda polovljenja primjenjuje se tako što se sjeme sipa iznad
posebne plitke posude koja ima parni broj četverokutnih komorica (svaka druga je
bez dna). Kad se posuda podigne polovica uzorka ostaje u posudi postavljenoj
ispod nje i na taj se način uzorak sadržan u posudi smanjuje sve dok se ne
dobije određena količina radnog uzorka.
1.6.5. Metoda prepolovljavanja žlicom
Tu je metodu dozvoljeno koristiti samo za sitnozrne vrste. Za rad je potrebna plitica, spatula i laboratorijska žlica s ravnim rubom. Nakon prethodnog miješanja sjeme se ravnomjerno sipa na pliticu, nakon čega se plitica ne smije potresati. Pomoću spatule u jednoj ruci i žlice u drugoj, uzimaju se male količine sjemena s barem pet slučajno odabranih mjesta na plitici. Uzima se dovoljna količina sjemena da radni uzorak ima masu približno jednaku, ali ne manju od propisane mase.
1.6.6. Metoda ručnog prepolovljavanja
Ova metoda koristi se samo za sljedeće rodove koji imaju pljevičasto sjeme:
Agrimonia Cenchrus Oryza
Andropogon Chloris Pennisetum (ne glaucum)
Anthoxanthum Dichanthium Scabiosa
Arrenatherum Echinochloa Sorghastrum
Astrebla Ehrharta Stylosanthes (ne guianensis)
Beckamnnia Elymus Taeniatherum
Bouteloua Eragrostis Trisetum
Brachiaria Gomphrena
Briza Melinis
te za sljedeće rodove drveća i grmlja:
Acer Corylus Populus
Aesculus Fraxinus Quercus
Ailanthus Juglans Salix
Castanea Liriodendron Tectona
Metoda:
1. Sjeme se ravnomjerno rasporedi po glatkoj čistoj površini.
2. Sjeme se dobro promiješa koristeći spatulu i formira u hrpu.
3. Hrpa se podijeli na dva dijela, te svaki dobiveni dio još jednom, čime se
dobiju četiri dijela. Svaki od četiri dobivena dijela još se jednom podijeli,
tako da se dobije ukupno osam dijelova koji se slože u dva reda po četiri
hrpice.
4. Spoje se naizmjenične hrpice, npr. spojiti prvu i treću hrpicu u prvom redu
sa drugom i četvrtom hrpicom u drugom redu. Preostale četiri hrpice odstraniti.
5. Ponavljati korake 2, 3 i 4 koristeći dio uzorka koji je zadržan u koraku 4,
dok se uzorak ne smanji na propisanu težinu radnog uzorka.
1.7. Skladištenje uzoraka
1.7.1. Prije ispitivanja
Ako je ikako moguće, ispitivanje treba započeti isti dan kada uzorak pristigne u laboratorij. Ukoliko to nije moguće, uzorak treba skladištiti u hladnoj, zračnoj prostoriji tako da se izbjegne umanjenje kvalitete sjemena.
1.7.2. Poslije ispitivanja
Radi moguće potrebe za ponovnim ispitivanjem prosječni uzorci, na temelju kojih
su izdana izvješća o kvaliteti sjemena, moraju se čuvati u uvjetima u kojima su
mogućnosti promjene kvalitete svedene na minimum, najmanje šest mjeseci nakon
izdanog Izvješća o kakvoći sjemena poljoprivrednog bilja. Ipak, laboratorij za
ispitivanje sjemena nije odgovoran za pogoršanje kvalitete koje se može
dogoditi.
Kada se zatraži ponovljeno testiranje, iz prosječnog uzorka uzima se jedan dio
prema proceduri opisanoj u Pravilu 1.6.2., taj se dio pečati i predaje
laboratoriju određenom za ponovljeno ispitivanje. Ostatak prosječnog uzorka
ostaje na čuvanju.
2. ČISTOĆA SJEMENA
2.1. Čistoća sjemena jest u postocima izražen odnos količine čistog sjemena
vrste koja se ispituje i zajedno količina sjemena drugih vrsta poljoprivrednog
bilja, korova i inertnih tvari.
2.2. Čisto sjeme jest sjeme koje pripada deklariranoj vrsti ili koje je kao
takvo identificirano u laboratoriju za ispitivanje sjemena:
– zrelo i neoštećeno sjeme i plodovi normalne veličine;
– nedozrelo, šturo ili proklijalo sjeme iznad polovice normalne veličine;
– dijelovi sjemena i plodova veći od polovice njegove normalne veličine;
– sjeme (botanički plodovi), bez obzira na to sadrži li pravo sjeme (Beta, Tetragonia), te jednosjemeni plodovi (Valerianella, Cichorium, Lactuca,
Helianthus i Fagopyrum) i mahune ili dijelovi mahuna s jednim sjemenom;
– jednosjemeni ili dvosjemeni plodovi veći od polovice normalne veličine
(Umbeliferae), bez obzira na to imaju li pravo sjeme;
– plodovi sjemena koje bez ispuhavanja, stereoskopa, diafanoskopa ili drugih
aparata odredimo u čisto sjeme, ako klica nije vidljiva;
– cvjetići trava i žitarica s vidljivom kariopsom, uključujući i endospermu sa
sterilnim cvjetićima ili bez sterilnih cvjetića;
– gole kariopse trava i žitarica iznad polovice normalne veličine;
– frakcije čistog sjemena trava, separirane primjenom posebnih metoda;
– klupka ili dijelovi klubaka Beta vrsta s pravim sjemenom ili bez pravog
sjemena koji ostanu na situ veličine 200 x 300 mm, s pravokutnim otvorima
veličine 20 x 1,5 mm nakon jedne minute prosijavanja. Klupko ili dijelovi
klubaka monogermnih vrsta, uključujući peteljku koja nije dulja od debljine
klupka, bez vidljivo prisutnog sjemena, djelomično ili sasvim golo sjeme, veće
od polovice normalne veličine.
2.3. Sjeme drugih vrsta i sjeme korova čine sve vrste sjemena, osim čistog
sjemena koje udovoljava uvjetima za čisto sjeme iz točke 2.2.
2.4. Inertne tvari obuhvaćaju dijelove sjemena (zrna) poljoprivrednog bilja i
korova te strane primjese koje ne potječu od sjemena, i to:
– dijelove polomljenoga ili oštećenog sjemena manje od polovice normalne
veličine;
– sjeme bez sjemene ljuske (Leguminosae i Cruciferae);
– prazne pljevice i slobodne prazne cvjetiće;
– cvjetiće trava s kariopsom manjom od propisane;
– odlomljene sterilne cvjetiće, osim za trave (Arrhenatherum, Avena, Chloris,
Dactylis, Festuca, Holcus, Poa i Sorghum), za koje sterilni cvjetići ostaju;
– klupka i dijelovi klubaka Beta vrsta koji su prošli kroz sito s pravokutnim
otvorima veličine 20 x 1,5 mm nakon 1 minute prosijavanja (trešenja,
vibriranja), osim genetički monogermnih vrsta; mahune i čahure sa sjemenom treba
otvoriti, sjeme izvaditi i grupirati ga u čisto sjeme, a ostale dijelove
svrstati u inertne tvari;
– oštećeno sjeme bez embrija: sterilne cvjetiće, prazne pljeve, peteljke,
listiće, šturo i lako lomljivo sjeme, »crno sjeme« (Plantago lanceolata), bez
obzira na to da li je deformirano, grudice zemlje, pijesak, kamenčiće, pljevu,
dijelove stabljika, komadiće drugih dijelova biljaka i ostale primjese što nisu
sjeme;
– otpadni materijal, lake frakcije dobivene primjenom metode ispuhivanja.
2.5. Ispitivanje čistoće sjemena s ovojnicom: ovojnica sjemena mora biti isprana
ili uklonjena u suhom stanju. Sjeme u vrpcama uklanja se s vrpce tako da se za
ispitivanje dobije 100 sjemenki (ljuštenje, natapanje). Ako je i to sjeme
obloženo, primijenit će se postupak predviđen za takvo sjeme. Radni uzorak mora
sadržavati najmanje 2500 sjemenki, koje se potapaju u vodu na malom situ i
tresu. Preporučuje se sito dimenzija otvora 0,5 do 1,0 mm. Ovojnicu sjemena
ispire voda, sjeme se preko noći suši na filtrirnom papiru, a zatim u peći,
prema metodi propisanoj za ispitivanje vlage za pojedinu vrstu. Čistoća se
ispituje na način koji je naveden za ispitivanje čistoće sjemena (čisto sjeme,
primjese drugoga poljoprivrednog bilja, korova i mrtve primjese). Količina
sjemenih ovojnica utvrđuje se samo ako se to izričito zahtijeva.
2.6. Načela postupka
2.6.1. Ispitivanjem čistoće sjemena utvrđuju se sastavni dijelovi radnog uzorka
sjemena, a i identičnost različitih vrsta sjemena i inertnih tvari. Pri
ispitivanju čistoće sjemena uzorci se razdvajaju na tri osnovne skupine:
2.6.1.1. čisto sjeme osnovne kulture;
2.6.1.2. sjeme drugih vrsta;
2.6.1.3. inertne tvari.
2.6.2. Čistoća sjemena iskazuje se u postocima, na temelju mjerenja dobivene
mase za svaku od izdvojenih skupina.
2.7. Aparati: pomoćna sredstva (povećala, refleksna svjetla, sita i puhaljke)
upotrebljavaju se za dijeljenje sjemena u frakcije, a i za odvajanje primjesa iz
sjemena.
2.8. Radni uzorak: analiza čistoće obavlja se na radnom uzorku koji je formiran
iz prosječnog uzorka jednom od metoda iz točke 1.2 uzorku ili na dva radna
uzorka kojima je masa jednaka najmanje polovici mase cijelog radnog uzorka.
Rezultati svake od tri izdvojene osnovne skupine iskazuju se u gramima i s više
decimalnih mjesta. Broj decimalnih mjesta ovisi o masi propisanoj za radni
uzorak.
Tablica 3. MASA RADNOG UZORKA I BROJ DECIMALNIH MJESTA PRI VAGANJU
Masa radnog uzorka u g
|
Broj decimalnih mjesta |
1 |
2 |
Manje od 1,000 |
4 |
2.9. Separiranje
2.9.1. Za sve familije, osim familije Graminea, sjeme i plodovi ispituju se
površinski bez upotrebe pritiska, povećala, diafanoskopa ili drugih posebnih
aparata. Ako se zapazi da je plod bez sjemena, smatra se inertnom tvari.
2.9.2. Gramineae: smatraju se čistim sjemenom kariopse vrsta Lolium, Festuca i
Agropyron repens ako su duge jednu trećinu ili dulje od gornje pljeve (palea),
mjerene od baze. Ako je kariopsa kraća, odvaja se u inertne tvari. Za druge
rodove ili vrste cvjetić s endospermom i kariopsom ubraja se u čisto sjeme. Ako
sterilni klasići vrsta Arrhenatherum, Avena, Dactylis, Festuca, Holcus, Poa i
Sorghum nisu odlomljeni i odvojeni od fertilnih klasića, svrstavaju se u čisto
sjeme, a isto tako i za Lolium ako sterilni klasić nije dulji od fertilnog
klasića bez rese.
2.9.3. Oštećeno sjeme određuje se prema točki 2.2. (pravilo polovice sjemena).
2.9.4. Neodređene vrste. Ako se neka biljna vrsta ne može identificirati, navodi
se samo ime roda (npr. Lolium s resama ili bez resa) kao čisto sjeme, a slično
sjeme oduzme se iz ostalih frakcija i mjeri zajedno. Iz mješavine se slučajnom
metodom oduzme 400 do 1000 sjemenki, separira uzorak, količinski determinira i
prema točki 2.10. izračunava konačni rezultat. Frakcije se navode prema broju
sjemenki, a ova se metoda primjenjuje ako je pošiljalac naveo vrste Agrostis,
Brassica, Lolium, Poa, Festuca ili u slučajevima što ih izabere analitičar.
2.9.5. Metoda ispuhavanja obvezatna je za vrste Poa pratensis i Dactylis
glomerata. Masa radnog uzorka iznosi 1 g za Poa pratensis i 3 g za Dactylis
glomerata. Prije kalibriranja sjeme mora biti na sobnoj temperaturi. Radni se
uzorak stavlja u cijev puhaljke (ispuhivanje se regulira prema uputama za tu
vrstu aparata) i ispuhuje tri minute.
2.9.6. Podjela teže frakcije: iz ostatka u cijevi nakon ispuhivanja u čisto
sjeme ubrajaju se neoštećeni jednocvjetni klasovi, svi neoštećeni višecvjetni
klasovi za Poa pratensis i višesjemenske jedinice Dactylis glomerata, cvjetni
klasovi s gljivičnim plodištima (kao sklerocije i Claviceps) zatvoreni između
pretpljeve i površinske pljeve, cvjetni klasovi i kariopse što su ih oštetile
štetočine ili su oboljeli (uključujući prazne naborane, izblijedjele ili
smrvljene kaliopse) i slomljeni klasovi ili kariopse veći od polovice normalne
veličine. Cvjetni klasovi s vidljivim sklerocijama, slomljeni klasovi i kariopse
te sve ostale primjese organskoga i anorganskog podrijetla mrtve su primjese
odnosno sjeme drugog bilja.
2.9.7. Podjela lakše frakcije: svi cvjetni klasovi i kariopse u lakšoj frakciji
mrtve su primjese. Drugo sjeme (i Poa spp. u Poa pratensis), stabalca, listići,
pijesak i sl. svrstavaju se u druge vrste sjemena i mrtve primjese, u skladu s
metodama za ispitivanje čistoće. Ako fertilnih klasova Poa spp. ima od 1 do 3% u
Poa pratensis, lakše je odabrati sve klasove iz teže i lakše frakcije i označiti
ih zajedno kao primjese ostalog poljoprivrednog bilja, a ako je taj postotak
veći, postupa se prema alternativnoj metodi.
2.9.8. Alternativna metoda za utvrđivanje Poa spp. u Poa pratensis: slučajnim
izborom odabere se 400 do 1000 fertilnih cvjetnih klasića izdvojenih iz obiju
frakcija, utvrde se pojedine Poa spp. pod stereoskopom i determinira se postotak
svake od tih vrsta.
2.9.9. Višesjemenske jedinice: za vrste Dactylis i Festuca posebno se mjere
višesjemenske jedinice, i to: fertilni klasić s jednim pripojenim sterilnim
klasićem ne duljim od vrha fertilnog klasića bez rese; fertilni klasić s više
fertilnih ili sterilnih klasića duljine fertilnog klasića; fertilni klasić sa
sterilnim klasićem pripojenim na rahilu (cvjetnu peteljku), bez obzira na
duljinu. Klasići s jednim fertilnim i sterilnim klasićem kraćim od vrha
fertilnog klasića bez rese smatraju se jednosjemenskim skupinama. Sterilni
klasić nije odlomljen od fertilnog klasića. Višesjemenske jedinice posebno se
mjere i izračunavaju prema postupku iz točke 2.11.
2.10. Obrada rezultata za neodređene vrste
Količinski prosjek komponente jest zbroj masa te komponente iz svih uzoraka
podijeljen zbrojem masa svih komponenata iz svih uzoraka i pomnožen sa 100.
Formula:
m3 × m1 × 100
postotak vrste = —————–—–—
m2 × m
pri čemu je:
m – masa čitavog uzorka;
m1 – masa sličnog sjemena iz radnog uzorka;
m2 – masa frakcije 400 ili 1000 sličnih sjemenki uzetih za konačnu separaciju;
m3 – masa tražene vrste u m2.
2.11. Dobivanje rezultata
Rezultat čistoće izračunava se na jednu decimalu, a sve komponente moraju
iznositi 100 %. Za komponente manje od 0,05% navodi se »u tragovima«.
U izvješću se mora navesti latinski naziv nađenih drugih vrsta i korova, a mogu
se nabrojati i inertne tvari. Ako je jedna vrsta u frakciji više od 1% ili ako
podnosilac prijave za ispitivanje sjemena zahtijeva pojedinačne rezultate iznad
0,1%, onda se za te slučajeve posebno navodi postotak.
2.12. Granice dozvoljenih odstupanja
Ako se čistoća sjemena ispituje na dvije polovice jednoga radnog uzorka ili na
dva radna uzorka, provjerava se jesu li rezultati ispitivanja u granicama
dopuštenih odstupanja. Ako rezultati ispitivanja čistoće sjemena nisu u
granicama dopuštenih odstupanja, određivanje čistoće ponavlja se na isti način
još jednom ili više puta. Kao konačni rezultat ispitivanja uzimaju se prosječne
vrijednosti čistoće dobivene nakon svih ispitivanja.
Tablica 4. DOZVOLJENA ODSTUPANJA ZA ISPITIVANJE ČISTOĆE SJEMENA NA ISTOM
PROSJEČNOM UZORKU, U JEDNOM LABORATORIJU (DVOSTRUKI TEST, S VJEROJATNOSTI 5%)
Prosjek rezultata dva ispitivanja |
Dopušteno odstupanje između |
||||
Polovica radnih uzoraka |
Cijelih radnih uzoraka |
||||
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
||
sjeme |
sjeme |
sjeme |
sjeme |
||
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
99,95–100,00 |
0,00–0,04 |
0,20 |
0,23 |
0,1 |
0,2 |
99,90–99,94 |
0,05–0,09 |
0,33 |
0,34 |
0,2 |
0,2 |
99,85–99,89 |
0,10–0,14 |
0,40 |
0,42 |
0,3 |
0,3 |
99,80–99,84 |
0,15–0,19 |
0,47 |
0,49 |
0,3 |
0,4 |
99,75–99,79 |
0,20–0,24 |
0,51 |
0,55 |
0,4 |
0,4 |
99,70–99,74 |
0,25–0,29 |
0,55 |
0,59 |
0,4 |
0,4 |
99,65–99,69 |
0,30–0,34 |
0,61 |
0,65 |
0,4 |
0,5 |
99,60–99,64 |
0,35–0,39 |
0,65 |
0,69 |
0,5 |
0,5 |
99,55–99,59 |
0,40–0,44 |
0,68 |
0,74 |
0,5 |
0,5 |
99,50–99,54 |
0,45–0,49 |
0,72 |
0,76 |
0,5 |
0,5 |
99,40–99,49 |
0,50–0,59 |
0,76 |
0,82 |
0,5 |
0,6 |
99,30–99,39 |
0,60–0,69 |
0,83 |
0,89 |
0,6 |
0,6 |
99,20–99,29 |
0,70–0,79 |
0,89 |
0,95 |
0,6 |
0,7 |
99,10–99,19 |
0,80–0,89 |
0,95 |
1,00 |
0,7 |
0,7 |
99,00–99,09 |
0,90–0,99 |
1,00 |
1,06 |
0,7 |
0,8 |
98,75–98,99 |
1,00–1,24 |
1,07 |
1,15 |
0,8 |
0,8 |
98,50–98,74 |
1,25–1,49 |
1,19 |
1,26 |
0,8 |
0,9 |
98,25–98,49 |
1,50–1,74 |
1,29 |
1,37 |
0,9 |
1,0 |
98,00–98,24 |
1,75–1,99 |
1,37 |
1,47 |
1,0 |
1,0 |
97,75–97,99 |
2,00–2,24 |
1,44 |
1,54 |
1,0 |
1,1 |
97,50–97,74 |
2,25–2,49 |
1,53 |
1,63 |
1,1 |
1,2 |
97,25–97,49 |
2,50–2,74 |
1,60 |
1,70 |
1,1 |
1,2 |
97,00–97,24 |
2,75–2,99 |
1,67 |
1,78 |
1,2 |
1,3 |
96,50–96,99 |
3,00–3,49 |
1,77 |
1,88 |
1,3 |
1,3 |
96,00–96,49 |
3,50–3,99 |
1,88 |
1,99 |
1,3 |
1,4 |
95,50–95,99 |
4,00–4,49 |
1,99 |
2,12 |
1,4 |
1,5 |
95,00–95,49 |
4,50–4,99 |
2,09 |
2,22 |
1,5 |
1,6 |
94,00–94,99 |
5,00–5,99 |
2,25 |
2,38 |
1,6 |
1,7 |
93,00–93,99 |
6,00–6,99 |
2,43 |
2,56 |
1,7 |
1,8 |
92,00–92,99 |
7,00–7,99 |
2,59 |
2,73 |
1,8 |
1,9 |
91,00–91,99 |
8,00–8,99 |
2,74 |
2,90 |
1,9 |
2,1 |
90,00–90,99 |
9,00–9,99 |
2,88 |
3,04 |
2,0 |
2,2 |
88,00–89,99 |
10,00–11,99 |
3,08 |
3,25 |
2,2 |
2,3 |
86,00–87,99 |
12,00–13,99 |
3,31 |
3,49 |
2,3 |
2,5 |
84,00–85,99 |
14,00–15,99 |
3,52 |
3,71 |
2,5 |
2,6 |
82,00–83,99 |
16,00–17,99 |
3,69 |
3,90 |
2,6 |
2,8 |
80,00–81,99 |
18,00–19,99 |
3,86 |
4,07 |
2,7 |
2,9 |
78,00–79,99 |
20,00–21,99 |
4,00 |
4,23 |
2,8 |
3,0 |
76,00–77,99 |
22,00–23,99 |
4,14 |
4,37 |
2,9 |
3,1 |
74,00–75,99 |
24,00–25,99 |
4,26 |
4,50 |
3,0 |
3,2 |
72,00–73,99 |
26,00–27,99 |
4,37 |
4,61 |
3,1 |
3,3 |
70,00–71,99 |
28,00–29,99 |
4,47 |
4,71 |
3,2 |
3,3 |
65,00–69,99 |
30,00–34,99 |
4,61 |
4,86 |
3,3 |
3,4 |
60,00–64,99 |
35,00–39,99 |
4,77 |
5,02 |
3,4 |
3,6 |
50,00–59,99 |
40,00–49,99 |
4,89 |
5,16 |
3,5 |
3,7 |
Tablica 5. DOZVOLJENA ODSTUPANJA ZA ISPITIVANJE ČISTOĆE SJEMENA NA DVA RAZLIČITA
PROSJEČNA UZORKA IZ ISTE PARTIJE SJEMENA KADA SE DRUGA ISPITIVANJA OBAVLJAJU U
ISTOM ILI DRUGOM LABORATORIJU (JEDNOSTRUKI TEST, S VJEROJATNOŠĆU DO 1%)
Prosjek rezultata dva ispitivanja |
Dopušteno odstupanje |
||
|
|
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
50–100 % |
< 50 % |
sjeme |
sjeme |
1 |
2 |
3 |
4 |
99,95–100,00 |
0,00–0,04 |
0,2 |
0,2 |
99,90–99,94 |
0,05–0,09 |
0,3 |
0,3 |
99,85–99,89 |
0,10–0,14 |
0,3 |
0,4 |
99,80–99,84 |
0,15–0,19 |
0,4 |
0,5 |
99,75–99,79 |
0,20–0,24 |
0,4 |
0,5 |
99,70–99,74 |
0,25–0,29 |
0,5 |
0,6 |
99,65–99,69 |
0,30–0,34 |
0,5 |
0,6 |
99,60–99,64 |
0,35–0,39 |
0,6 |
0,7 |
99,55–99,59 |
0,40–0,44 |
0,6 |
0,7 |
99,50–99,54 |
0,45–0,49 |
0,6 |
0,7 |
99,40–99,49 |
0,50–0,59 |
0,7 |
0,8 |
99,30–99,39 |
0,60–0,69 |
0,7 |
0,9 |
99,20–99,29 |
0,70–0,79 |
0,8 |
0,9 |
99,10–99,19 |
0,80–0,89 |
0,8 |
1,0 |
99,00–99,09 |
0,90–0,99 |
0,9 |
1,0 |
98,75–98,99 |
1,00–1,24 |
0,9 |
1,1 |
98,50–98,74 |
1,25–1,49 |
1,0 |
1,2 |
98,25–98,49 |
1,50–1,74 |
1,1 |
1,3 |
98,00–98,24 |
1,75–1,99 |
1,2 |
1,4 |
97,75–97,99 |
2,00–2,24 |
1,3 |
1,5 |
97,50–97,74 |
2,25–2,49 |
1,3 |
1,6 |
97,25–97,49 |
2,50–2,74 |
1,4 |
1,6 |
97,00–97,24 |
2,75–2,99 |
1,5 |
1,7 |
96,50–96,99 |
3,00–3,49 |
1,5 |
1,8 |
96,00–96,49 |
3,50–3,99 |
1,6 |
1,9 |
95,50–95,99 |
4,00–4,49 |
1,7 |
2,0 |
95,00–95,49 |
4,50–4,99 |
1,8 |
2,2 |
94,00–94,99 |
5,00–5,99 |
2,0 |
2,3 |
93,00–93,99 |
6,00–6,99 |
2,1 |
2,5 |
92,00–92,99 |
7,00–7,99 |
2,2 |
2,6 |
91,00–91,99 |
8,00–8,99 |
2,4 |
2,8 |
90,00–90,99 |
9,00–9,99 |
2,5 |
2,9 |
88,00–89,99 |
10,00–11,99 |
2,7 |
3,1 |
86,00–87,99 |
12,00–13,99 |
2,9 |
3,4 |
84,00–85,99 |
14,00–15,99 |
3,0 |
3,6 |
82,00–83,99 |
16,00–17,99 |
3,2 |
3,7 |
80,00–81,99 |
18,00–19,99 |
3,3 |
3,9 |
78,00–79,99 |
20,00–21,99 |
3,5 |
4,1 |
76,00–77,99 |
22,00–23,99 |
3,6 |
4,2 |
74,00–75,99 |
24,00–25,99 |
3,7 |
4,3 |
72,00–73,99 |
26,00–27,99 |
3,8 |
4,4 |
70,00–71,99 |
28,00–29,99 |
3,8 |
4,5 |
65,00–69,99 |
30,00–34,99 |
4,0 |
4,7 |
60,00–64,99 |
35,00–39,99 |
4,1 |
4,8 |
50,00–59,99 |
40,00–49,99 |
4,2 |
5,0 |
Tablica 6. Dozvoljena odstupanja za ispitivanje ČistoĆe sjemena na dva razliČita prosjeČna uzorka iz iste partije sjemena kada se druga ispitivanja obavljaju u istom ili drugom laboratoriju (DVOstruki test, s vjerojatnoŠĆu do 1%)
|
Dopušteno odstupanje |
||
|
|
Nepljevičasto |
Pljevičasto |
50–100 % |
< 50 % |
sjeme |
sjeme |
1 |
2 |
3 |
4 |
99,95–100,00 |
0,00–0,04 |
0,2 |
0,4 |
99,90–99,94 |
0,05–0,09 |
0,3 |
0,4 |
99,85–99,89 |
0,10–0,14 |
0,4 |
0,5 |
99,80–99,84 |
0,15–0,19 |
0,4 |
0,5 |
99,75–99,79 |
0,20–0,24 |
0,5 |
0,6 |
99,70–99,74 |
0,25–0,29 |
0,5 |
0,6 |
99,65–99,69 |
0,30–0,34 |
0,6 |
0,7 |
99,60–99,64 |
0,35–0,39 |
0,6 |
0,7 |
99,55–99,59 |
0,40–0,44 |
0,6 |
0,8 |
99,50–99,54 |
0,45–0,49 |
0,7 |
0,8 |
99,40–99,49 |
0,50–0,59 |
0,7 |
0,9 |
99,30–99,39 |
0,60–0,69 |
0,8 |
1,0 |
99,20–99,29 |
0,70–0,79 |
0,8 |
1,0 |
99,10–99,19 |
0,80–0,89 |
0,9 |
1,1 |
99,00–99,09 |
0,90–0,99 |
0,9 |
1,1 |
98,75–98,99 |
1,00–1,24 |
1,0 |
1,2 |
98,50–98,74 |
1,25–1,49 |
1,1 |
1,3 |
98,25–98,49 |
1,50–1,74 |
1,2 |
1,5 |
98,00–98,24 |
1,75–1,99 |
1,3 |
1,6 |
97,75–97,99 |
2,00–2,24 |
1,4 |
1,7 |
97,50–97,74 |
2,25–2,49 |
1,5 |
1,7 |
97,25–97,49 |
2,50–2,74 |
1,5 |
1,8 |
97,00–97,24 |
2,75–2,99 |
1,6 |
1,9 |
96,50–96,99 |
3,00–3,49 |
1,7 |
2,0 |
96,00–96,49 |
3,50–3,99 |
1,8 |
2,1 |
95,50–95,99 |
4,00–4,49 |
1,9 |
2,3 |
95,00–95,49 |
4,50–4,99 |
2,0 |
2,4 |
94,00–94,99 |
5,00–5,99 |
2,1 |
2,5 |
93,00–93,99 |
6,00–6,99 |
2,3 |
2,7 |
92,00–92,99 |
7,00–7,99 |
2,5 |
2,9 |
91,00–91,99 |
8,00–8,99 |
2,6 |
3,1 |
90,00–90,99 |
9,00–9,99 |
2,8 |
3,2 |
88,00–89,99 |
10,00–11,99 |
2,9 |
3,5 |
86,00–87,99 |
12,00–13,99 |
3,2 |
3,7 |
84,00–85,99 |
14,00–15,99 |
3,4 |
3,9 |
82,00–83,99 |
16,00–17,99 |
3,5 |
4,1 |
80,00–81,99 |
18,00–19,99 |
3,7 |
4,3 |
78,00–79,99 |
20,00–21,99 |
3,8 |
4,5 |
76,00–77,99 |
22,00–23,99 |
3,9 |
4,6 |
74,00–75,99 |
24,00–25,99 |
4,1 |
4,8 |
72,00–73,99 |
26,00–27,99 |
4,2 |
4,9 |
70,00–71,99 |
28,00–29,99 |
4,3 |
5,0 |
65,00–69,99 |
30,00–34,99 |
4,4 |
5,2 |
60,00–64,99 |
35,00–39,99 |
4,5 |
5,3 |
50,00–59,99 |
40,00–49,99 |
4,7 |
5,5 |
Granice dopuštenih odstupanja sadržane su u tablicama 2, 3, 4.
2.13. Prisutnost svih drugih vrsta bilja koje ne pripadaju partiji sjemena za koju se uzorak ispituje utvrđuje se iz uzorka za određivanje prisutnosti drugih vrsta, uzetog iz prosječnog uzorka te partije sjemena.
2.13.1. Ako nije moguće utvrditi vrstu, navodi se rod.
2.13.2. Ispitivanje se prekida kad se pronađe vrsta od koje se ni jedno zrno ne
smije naći u uzorku (npr. Cuscuta, Orobanche i dr.).
2.13.3. Rezultat ispitivanja navodi se brojem nađenih zrna drugih vrsta. Razlika
rezultata ispitivanja dvaju uzoraka ne smije biti veća od dopuštenog odstupanja
iz tablice 5, 6.
Tablica 7. DOZVOLJENA ODSTUPANJA KOD UTVRĐIVANJA SJEMENA DRUGIH VRSTA U
BROJČANOM IZNOSU NA ISTOM ILI RAZLIČITOM PROSJEČNOM UZORKU U ISTOM ILI DRUGOM
LABORATORIJU (DVOSTRUKI TEST, S VJEROJATNOŠĆU 5%)
Prosjek rezultata |
Dozvoljeno |
Prosjek rezultata |
Dozvoljeno |
Prosjek rezultata |
Dozvoljeno |
1 |
2 |
1 |
2 |
1 |
2 |
3 |
5 |
76–81 |
25 |
253–264 |
45 |
4 |
6 |
82–88 |
26 |
265–276 |
46 |
5–6 |
7 |
89–95 |
27 |
277–288 |
47 |
7–8 |
8 |
96–102 |
28 |
289–300 |
48 |
9–10 |
9 |
103–110 |
29 |
301–313 |
49 |
11–13 |
10 |
111–117 |
30 |
314–326 |
50 |
14–15 |
11 |
118–125 |
31 |
327–339 |
51 |
16–18 |
12 |
126–133 |
32 |
340–353 |
52 |
19–22 |
13 |
134–142 |
33 |
354–366 |
53 |
23–25 |
14 |
143–151 |
34 |
367–380 |
54 |
26–29 |
15 |
152–160 |
35 |
381–394 |
55 |
30–33 |
16 |
161–169 |
36 |
395–409 |
56 |
34–37 |
17 |
170–178 |
37 |
410–424 |
57 |
38–42 |
18 |
179–188 |
38 |
425–439 |
58 |
43–47 |
19 |
189–198 |
39 |
440–454 |
59 |
48–52 |
20 |
199–209 |
40 |
455–469 |
60 |
53–57 |
21 |
210–219 |
41 |
470–485 |
61 |
58–63 |
22 |
220–230 |
42 |
486–501 |
62 |
64–69 |
23 |
231–241 |
43 |
502–518 |
63 |
70–75 |
24 |
242–252 |
44 |
519–534 |
64 |
Tablica 8. DOZVOLJENA ODSTUPANJA KOD UTVRĐIVANJA SJEMENA DRUGIH VRSTA U
BROJČANOM IZNOSU NA DVA RAZLIČITA PROSJEČNA UZORKA, KADA SE DRUGO ISPITIVANJE
OBAVLJA U ISTOM ILI DRUGOM LABORATORIJU (JEDNOSTRUKI TEST, S VJEROJATNOŠĆU DO
5%)
Prosjek rezultata dva ispitivanja |
Dozvoljeno odstupanje |
Prosjek |
Dozvoljeno |
Prosjek |
Dozvoljeno |
Prosjek |
Dozvoljeno |
1 |
2 |
1 |
2 |
1 |
2 |
1 |
2 |
3–4 |
5 |
66–72 |
20 |
211–223 |
35 |
439–456 |
50 |
5–6 |
6 |
73–79 |
21 |
224–235 |
36 |
457–474 |
51 |
7–8 |
7 |
80–87 |
22 |
236–249 |
37 |
475–493 |
52 |
9–11 |
8 |
88–95 |
23 |
250–262 |
38 |
494–513 |
53 |
12–14 |
9 |
96–104 |
24 |
263–276 |
39 |
514–532 |
54 |
15–17 |
10 |
105–113 |
25 |
277–290 |
40 |
533–552 |
55 |
18–21 |
11 |
114–122 |
26 |
291–305 |
41 |
|
|
22–25 |
12 |
123–131 |
27 |
306–320 |
42 |
|
|
26–30 |
13 |
132–141 |
28 |
321–336 |
43 |
|
|
31–34 |
14 |
142–152 |
29 |
337–351 |
44 |
|
|
35–40 |
15 |
153–162 |
30 |
352–367 |
45 |
|
|
41–45 |
16 |
163–173 |
31 |
368–386 |
46 |
|
|
46–52 |
17 |
174–186 |
32 |
387–403 |
47 |
|
|
53–58 |
18 |
187–198 |
32 |
404–420 |
48 |
|
|
59–65 |
19 |
199–210 |
34 |
421–438 |
49 |
|
|
3. Klijavost sjemena
3.1. Klijavost sjemena jest u laboratorijskim uvjetima ispitan i utvrđen broj
normalnih klijanaca prema ukupnom broju sjemenki stavljenih na klijanje, utvrđen
nakon proteka vremena predviđenog za završno ocjenjivanje, iz uzorka jedne
partije sjemena.
3.1.1. Energija klijanja utvrđuje se kao informativni podatak o broju normalnih
klijanaca ispitan i utvrđen u laboratorijskim uvjetima prema ukupnom broju
sjemenki stavljenih na klijanje, utvrđen nakon proteka vremena predviđenog za
ovo ocjenjivanje odnosno za utvrđivanje energije klijanja.
3.1.2. Klijavost sjemena i energija klijanja iskazuju se u postocima i priopćuju
u izvješću.
3.1.3. Normalni klijanci, ovisno o biljnoj vrsti, sadrže specifičnu kombinaciju
određenih struktura prijeko potrebnih za rast i razvoj, i to:
– korijenov sustav (primarni korijen, sekundarni i seminalni korijen);
– izdanak (hipokotil, epikotil, kod pojedinih Poaceae-a (Gramineae-a) mezokotil,
vršni – tjemeni pupoljak);
– kotiledone (jedan do nekoliko);
– koleoptil (sve Poaceae [Gramineae]).
3.2. U kategoriju normalno razvijenih klijanaca pripadaju:
– neoštećeni, zdravi klijanci, u kojih su osnovne strukture dobro razvijene,
cjelovite i zdrave;
– klijanci sa slabim mehaničkim oštećenjem osnovne strukture koji razvojem ne
zaostaju za neoštećenim klijancima;
– klijanci sa sekundarnim neparazitnim infekcijama prouzročenim gljivama i
bakterijama iz izvora koji nije roditeljsko sjeme.
3.2.1. Neoštećeni, zdravi klijanci, s dobro razvijenim korijenovim sustavom
imaju:
– dugačak i vitak primarni korijen, obično pokriven mnogobrojnim korijenovim
dlačicama, a završava se tankim vrhom;
– sekundarno korijenje koje se razvilo u toku propisanog razdoblja ispitivanja;
– nekoliko seminalnih korjenova, umjesto jednoga primarnog korijena u nekih
rodova, uključujući rodove: Avena, Hordeum, Secale, Triticum, Triticosecale,
Cyclamen.
Dobro razvijen izdanak i tjemeni pupoljak:
– uspravno izdužen i vitak hipokotil u vrsta s epigejnim tipom isklijavanja;
– dobro razvijen epikotil u vrsta s hipogejnim tipom isklijavanja;
– dobro razvijen hipokotil i epikotil u pojedinih rodova s epigejnim tipom
isklijavanja;
– izdužen, dobro razvijen mezokotil u pojedinih rodova Poaceae (Gramineae).
Kotiledoni:
– jedan kotiledon monokotiledona ili iznimno dikotiledona (ako je zelene boje
slične listu ili promijenjen, ali čitav ili djelomično u sjemenu);
– dva kotiledona dikotiledona s epigejnim klijanjem, ako su zeleni i slični
listu, veličine i oblika koji variraju unutar vrsta koje se ispituju. U
klijancima koji pokazuju hipogealni tip isklijavanja oni su hemisferični,
mesnati (zadebljali) i ostaju djelomično u sjemenoj ovojnici.
Primarni listovi:
– zeleni i dobro razvijeni;
– jedan primarni list, kojem ponekad prethodi nekoliko izmjeničnih slojeva
listova u klijancu;
– dva primarna lista jedan nasuprot drugome u klijancu.
Vršni pupoljak ili izdanak: razvoj varira ovisno o vrsti koja se ispituje.
Dobro razvijena i izdužena koleoptila u Poaceae-a (Gramineae-a) obuhvaća zeleni
list koji doseže iznad polovice duljine koleoptile ili je ponekad već izašao iz
nje.
3.2.2. Klijanci sa slabim (blagim) oštećenjima, a slabim se smatraju ova
oštećenja:
– primarni korijen s ograničenim oštećenjem ili neznatno zaostalim, retardiranim
porastom;
– primarni korijen oštećen, ali s dobro razvijenim, sekundarnim korijenjem u
nekih rodova Fabaceae (Leguminosae) (krupno sjeme rodova Phaseolus, Pisum,
Vicia) i Poaceae (Gramineae) npr. Zea i u svih rodova Cucurbitaceae npr.
Cucumis, Cucurbita i Citrullus i Malvaceae npr. Gossypium;
– samo jedan dobro razvijen seminalni korijen u rodova Avena, Hordeum, Secale,
Triticum, xTriticosecale i dva kod roda Cyclamen;
– hipokotil, epikotil i mezokotil s ograničenim oštećenjem;
– kotiledoni sa slabim i ograničenim oštećenjem (ako je polovica ili više od
polovice ukupne površine tkiva normalna (pravilo 50%) i ako nije vidljivo
oštećenje ili trulež oko vršnog dijela izdanka ili okolnog tkiva, prouzročeni
saprofitnim mikroorganizmima);
– samo jedan normalni kotiledoni kod dikotiledona (ako nije vidljivo oštećenje
ili trulež oko vršnog dijela izdanka ili okolnog tkiva, prouzročeni saprofitnim
mikroorganizmima);
– tri kotiledona umjesto dva kotiledona (ako je polovica ili više od polovice
normalne veličine);
– primarni listovi s ograničenim oštećenjem (ako je polovica ili više od
polovice ukupnog tkiva sposobno za normalne funkcije [pravilo 50%]);
– samo jedan primarni list (npr. rod Phaseolus, ako nema vidljivih oštećenja ili
truleži prema vršnom pupoljku);
– primarni listovi (Phaseolus) pravilnog oblika, smanjene veličine, ali širi od
četvrtine normalne veličine;
– tri primarna lista umjesto dvaju primarnih listova (npr. Phaseolus), ako je
najmanje polovica normalne veličine (ako su u skladu s pravilom 50%);
– koleoptila s ograničenim oštećenjem;
– koleoptila napukla od vrha naniže, ali ne više od trećine svoje duljine (kod
Zea mays, koleoptila kao na slici 1a može biti klasificirana kao normalna ili
kao abnormalna ovisno o prvom listu, definirano na slici 1b)
Slika 1a: Klijanci su normalni ako je prvi list netaknut ili samo lagano
oštećen, kako je definirano na Slici 1b. Klijanci su abnormalni ako je prvi list
oštećen, kako je definirano na Slici 1b.
Slika 1b: Definicije netaknutog, lagano oštećenog i oštećenog prvog lista, za
ocjenu klijanaca s oštećenjima koleoptile
– koleoptila povijena ili omčasta (zbog toga što je dugo bila u pljevi ili
sjemenoj ovojnici);
– koleoptila sa zelenim listom koji doseže najmanje do polovice njezine duljine.
3.2.3. Klijanci sa sekundarnom infekcijom, truli klijanci, napadnuti gljivama
ili bakterijama, ubrajaju se u normalne, ako je vidljivo da sjeme nije razlog
infekcije i ako se ocijeni da su bile prisutne sve osnovne strukture.
3.3. Nenormalni klijanci jesu oni klijanci za koje se ocijeni da nemaju
sposobnost da se razviju u normalnu biljku u povoljnim poljskim uvjetima jer je
jedna osnovna struktura ili više osnovnih struktura nepovratno oštećeno.
Nenormalni se klijanci ne uračunavaju u postotak klijavosti. U nenormalne
klijance ubrajaju se tri glavne skupine:
– oštećeni (nedostaje ili je oštećena bilo koja osnovna struktura);
– deformirani i neizbalansirani (defektna, nerazvijena, fiziološki poremećena,
neproporcionalna bilo koja od bitnih struktura);
– istruli (truli klijanci odnosno oboljeli ili trule neke od osnovnih struktura
zbog primarne infekcije sjemena nesposobnog za razvoj).
Klijanci s jednim od navedenih oštećenja ili kombinacijom tih oštećenja ubrajaju
se u nenormalne klijance:
0 Općenite nenormalnosti
00 Klijanac
00/01 deformiran
00/02 slomljen
00/03 pojava kotiledona prije primarnog korijena
00/04 dva klijanca spojena zajedno
00/05 iznosi endosperm
00/06 žut ili bijel
00/07 vretenast
00/08 staklast
00/09 truo kao rezultat primarne infekcije
00/10 pokazuje simptome fitotoksičnosti
1 Nenormalnosti korjenovog sustava
11 Primarni korijen:
11/01 zakržljao
11/02 kratak
11/03 nerazvijen
11/04 nedostaje
11/05 slomljen
11/06 rascjepljen od vrha
11/07 zatvoren u sjemenu ovojnicu
11/08 pokazuje negativan geotropizam
11/09 stisnut
11/10 vretenast
11/11 staklast
11/12 truo kao rezultat primarne infekcije
12 Seminalno korijenje:
12/01 kratko, slabo ili nedostaje
Napomena: Klijanci sa sekundarnim ili seminalnim korijenjem koji pokazuju jedan
ili više navedenih nedostataka ne mogu zamijeniti primarni korijen.
Ocjenjuju se normalnim klijanci s nekoliko sekundarnih korijenja (npr. Cucumis)
ili najmanje dva seminalna korijena (npr. Triticum).
2 Nenormalnosti klice
21 Hipokotil, epikotil i mezokotil:
21/01 kratak i zadebljao (osim Cyclamen)
21/02 ne formira gomolj (samo kod Cyclamen)
21/03 duboko napuknut ili polomljen
21/04 sasvim rascjepljen
21/05 nedostaje
21/06 stisnut
21/07 čvrsto uvrnut
21/08 presavijen
21/09 stvara petlju ili spiralu
21/10 vretenast
21/11 staklast
21/12 truo kao rezultat primarne infekcije
22 Vršni pup i okolna tkiva:
22/01 deformirani
22/02 oštećeni
22/03 nedostaju
22/04 nekrotični
22/05 trula kao posljedica primarne infekcije
Napomena: Ako je vršni pupoljak oštećen ili nedostaje, klijanac je nenormalan
čak i kad su jedan ili dva pazušna pupoljka (Phaseolus) ili izdanka (Pisum)
nerazvijena.
3 Nenormalnosti kotiledona i primarnih listova
31 Kotiledoni (primjenjuje se pravilo 50%):
31/01 nabubrio ili zakovrčan
31/02 deformirani
31/03 slomljeni ili na drugi način oštećeni
31/04 razdvojeni ili nedostaju
31/05 obezbojeni
31/06 nekrotični
31/07 staklasti
31/08 truli kao rezultat primarne infekcije
Napomena: Klijanci kojima su kotiledoni oštećeni ili truli na mjestu na kojem su
srasli s osi klijanca ili oko vršnog izdanka ocjenjuju se nenormalnima, bez
obzira na pravilo 50%
32 Kotiledoni kod Allium spp.:
32/09 kratki i zadebljali
32/10 suženi
32/11 presavijen
32/12 stvara petlju ili spiralu
32/13 bez izraženog »koljena«
32/14 vretenast
33 Primarni listovi (primjenjuje se pravilo 50%):
33/01 deformirani
33/02 oštećeni
33/03 nedostaju
33/04 obezbojeni
33/05 nekrotirani
33/06 normalnog oblika, ali manji od ¼ normalne veličine
33/07 truli kao rezultat primarne infekcije
4 Nenormalnosti koleoptile i prvog lista
41 Koleoptila
41/01 skraćena ili drugačije deformirana
41/02 slomljena
41/03 nedostaje
41/04 defektna ili nema vrh
41/05 jako polomljena ili formira petlju
41/06 formira spiralu
41/07 čvrsto uvrnuta
41/08 rascjepljena više od 1/3 dužine od vrha
41/09 vretenasta
41/10 rascjepljena u bazi
41/11 trula kao rezultat primarne infekcije
Napomena: samo kod Zea mays: klijanac je nenormalan ako koleoptila ima jedno od
sljedećih oštećenja kombinirano sa oštećenjem prvog lista kao što je definirano
na slici 1:
1. ako se prvi list pojavio u vrijeme ocjene klijanca
a. koleoptila rascjepljena više od 1/3 dužine od vrha
b. koleoptila snažno presavijena
c. vrh koleoptile oštećen ili nedostaje
d. koleoptila rascjepljena bilo gdje ispod vrha
2. ako se prvi list nije pojavio u vrijeme ocjene klijanca
a. vrh koleoptile oštećen ili nedostaje
b. koleoptila rascjepljena više od 1/3 dužine od vrha
c. list izbija ispod vrha koleoptile
42 Prvi list
42/01 doseže ispod polovice normalne duljine koleoptile
42/02 nedostaje
42/03 rascjepljen ili drugačije deformiran
42/04 izbija iz donjeg dijela koleoptile
42/05 žut ili bijel (bez klorofila)
42/06 truo kao rezultat primarne infekcije
3.4. Višeklično sjeme posjeduju neke biljne vrste. Iz njega se može dobiti više
od jednog klijanca kad:
– sjeme sadrži više od jednoga pravog sjemena (višesjemenske jedinice Dactylis i
Festuca, neodvojene šizokarpije Umbelliferae, klupka Beta vulgta vulgaris
– pravo sjeme sadrži više od jednog embrija (javlja se obično u poliembrijskih
vrsta) ili iznimno u drugim vrstama (blizanci), kad je jedan od klijanaca slab
ili vretenast, a ponekad su oba normalne veličine;
– sjedinjeni embrij (ponekad dva klijanca spojena, a nastala iz jednog sjemena).
3.5. Neklijavo sjeme koje ne klija do proteka vremena predviđenog za trajanje
ispitivanja:
3.5.1. Tvrdo sjeme oblik je dormantnosti zajednički mnogim vrstama Fabaceae
(Leguminosae), ali može se javiti i u drugih porodica. To sjeme ne može upiti
vodu u danim uvjetima i zato ostaje tvrdo.
3.5.2. Svježe sjeme, koje nije tvrdo, a nije ni isklijalo do kraja ispitivanja,
rezultat je fiziološke dormantnosti. Ono može upiti vodu u danim uvjetima, ali
mu je razvoj blokiran, iako je očito sposobno za život.
3.5.3. Mrtvo sjeme: meko, bezbojno ili promijenjene boje, pljesnivo, često
napadnuto mikroorganizmima i ne pokazuje znakove razvoja klice.
3.5.4. Ostalo neklijavo sjeme čini:
– prazno sjeme koje sadrži svježi endosperm ili gametofitno tkivo u kojem ne
postoje embrionalna šupljina i embrij;
– sasvim prazno sjeme (koje je sasvim prazno ili sadrži mali ostatak tkiva);
– sjeme oštećeno kukcima (sjeme koje sadrži ličinke – larve kukaca ili pokazuje
druge oblike napada štetnika), što može utjecati na sposobnost klijanja.
3.6. Klijavost se ispituje iz sjemena osnovne skupine »čisto sjeme« u propisanim
uvjetima.
3.7. Podloge za ispitivanje klijavosti
3.7.1. Papirna podloga može biti filter, bugačica ili papir koji dobro upija
vlagu (papirni ručnik). Ova vrsta podloge mora biti od 100% čistog drveta,
pamuka ili čišćenoga celuloznog vlakna, bez prisutnosti gljiva, bakterija ili
toksičnih dodataka koji bi mogli utjecati na klijavost. Papirna podloga mora
biti porozna, ali toliko zbijena da korijen raste na površini i ne prodire u
podlogu, pri čemu se papir ne smije derati. Podloga mora upijati dovoljno vode
da ostane vlažna sve vrijeme ispitivanja klijavosti, s pH vrijednošću između 6,0
i 7,5. Papirna podloga čuva se u hladnome, sterilnom i suhom prostoru, zaštićena
od mogućih oštećenja.
Nepoznata kakvoća papirne podloge provjerava se biološkim testom tako što se
upotrijebi za ispitivanje klijavosti vrsta osjetljivih na toksične spojeve (npr.
Phleum pratense, Agrostis gigantea, Eragrostis curvula, Festuca rubra var.
commutata i Lepidium sativum). Tada se uspoređuje razvijenost korijena na
poznatoj i nepoznatoj podlozi pri prvom ocjenjivanju klijanaca.
3.7.2. Pijesak mora biti izjednačen, a veličina zrna takva da 90% pijeska
propada kroz sito promjera otvora 0,8 mm i ostaju na situ kojemu su otvori
promjera 0,05 mm. Ne smije sadržavati strane primjese, sjeme, gljivice,
bakterije te organske ili toksične tvari koje bi mogle utjecati na klijavost.
Vlaga navlaženog pijeska mora biti optimalna za sve vrijeme trajanja klijavosti,
a ne smije biti toliko vode da onemogući kruženje zraka kroz podlogu. Vrijednost
pH mora biti između 6,0 i 7,5. Pijesak treba prema potrebi sterilizirati i
prati, a takav se može upotrebljavati više puta, ako sjeme koje se ispituje nije
kemijski tretirano.
3.7.3. Zemlja mora biti dobre kakvoće, bez primjesa krupnih čestica, gljivica,
bakterija, nematoda ili toksičnih i kemijskih tvari koje mogu utjecati na
klijavost. Vlažnost mora omogućiti dostup zraka do korijena koji se razvija.
Vrijednost pH mora biti između 6,0 i 7,5. Ako zemlja sadrži spomenute nepoželjne
primjese ili tvari ili se više puta upotrebljava, mora se sterilizirati na isti
način kao pijesak.
Organska podloga
– organski sastojci – npr. kokosova vlakna ili drvena vlakna koja su veličinom
manja od 5 mm
– mineralni sastojci – npr. pijesak, perlit ili vermikulit. Omjer bi trebao biti
oko 20% u volumenu. Preporuča se da 90% propada kroz sito promjera otvora 2,0 mm
i ostaju na situ kojemu su otvori promjera 0,05 mm
3.7.4. (3.8.) Voda ne smije sadržavati organske i anorganske primjese, a može se
koristiti destilirana ili deionizirana voda s pH vrijednošću između 6,0 i 7,5.
3.8. Oprema za postavljanje sjemena na klijanje
3.8.1. Ploča za brojanje: upotrebljava se obično pri raspoređivanju krupnozrnog
sjemena (npr. Zea, Phaseolus i Pisum) na klijavu podlogu. Na gornjoj ploči ima
50 ili 100 ravnomjerno raspoređenih otvora, a kad se oni napune sjemenom doljnja
se ploča ili dno izmakne i sjeme pada na podlogu.
3.8.2. Vakum brojila: upotrebljavaju se za pravilno oblikovano i glatko sjeme
(žitarice, Brassica, Trifolium). Na otvore glave za brojanje usisa se 50 ili 100
koje se prekidom usisavanja spuštaju na podlogu za klijanje. Glave su različite
veličine, a otvori se nalaze obično u krugu i različitog su promjera da bi
odgovarali vrsti sjemena. U svakom otvoru mora biti samo jedno sjeme. Glave za
brojanje ne smiju se potopiti u sjeme jer se tako usisava samo lakše sjeme.
3.9. Klijališta
3.9.1. Jacobsenov aparat (Copenhagenov tip klijališta) sastoji se od ploče za
klijanje na koju se stavlja filter-papir sa sjemenom. Filter se neprekidno vlaži
pomoću vrpce koja kroz otvore dopire u posudu s vodom. Filter sa sjemenom
pokriva zvono, a na njegovu se vrhu nalazi otvor za zračenje. Temperatura se
najčešće regulira automatski. Aparat je upotrebljiv za sve konstantne ili
izmjenljive temperature.
3.9.2. Komora za klijanje jest zatvoren prostor za klijanje sjemena u tami ili
na svjetlu. Suvremene komore imaju sustav za hlađenje i grijanje, kojim se
automatski reguliraju odgovarajuća temperatura (koja se mijenja ili je
izjednačena), svjetlost i vlažnost zraka (ako je »vlažna« komora). Ako je
temperatura u komori izjednačena, a traži se temperatura koja se mijenja,
testove treba prenositi iz jedne komore u drugu komoru s odgovarajućom
temperaturom. U suhoj komori testovi moraju biti u zatvorenim posudama koje su
preporučljive i za vlažne komore.
3.9.3. Soba za klijanje radi na isti način kao i komora za klijanje, samo što je
veća i prohodna za čovjeka. Svjetlost, temperatura i vlažnost zraka automatski
se reguliraju i kontroliraju.
3.9.4. Radni uzorak čini 4 x 100 sjemenki, koje se uzimaju nasumce iz osnovne
skupine »čisto sjeme« i izjednačeno raspoređuju na odgovarajuću podlogu za
klijanje. Ponavljanja ovise o vrsti sjemena i posudi za klijanje, a mogu se
podijeliti na potponavljanje od 8 x 50 ili 16 x 25 sjemenki. Ako je sjeme jako
inficirano, pri ponovnom brojenju može se premjestiti na novu papirnu podlogu.
3.10. Uvjeti za ispitivanje klijavosti sjemena prema biljnim vrstama navedeni su
u Tablici 14, u Dodatku 2.
3.11. Metode korištenja podloga za klijanje
3.11.1. Papirne podloge:
– Na papiru (NF): sjeme klija na jednoj ili više papirnih podloga u Jacobsenovu
aparatu, u posebnim posudama ili Petrijevim zdjelicama ili neposredno na pločama
u komorama za klijanje (ako je vlaga u njima dovoljno visoka).
– Između papira (IF): sjeme klija između dva sloja papirne podloge, i to tako da
se pokrije slojem papira ili se stavlja između naboranog papira ili između
papira koji se savija u svitke i stavlja vodoravno ili uspravno u komoru. Sjeme
može klijati u plastičnim posudama ili neposredno na pločama komora za klijanje
ako je vlažnost zraka blizu granice zasićenja.
– Faltani papir (FF): sjeme klija između bora papira (50 nabora, u svaki nabor
nasijavaju se po dvije sjemenke, nabori se obavijaju ravnim papirom kako bi se
osiguralo ujednačeno vlaženje) u posudama ili u »vlažnoj« komori za klijanje.
Metoda se može primijeniti kao alternativna metoda gdje je propisana metoda NF
ili IF.
3.11.2. Pijesak i organska podloga
Na pijesku (NP) ili na organskoj podlozi (NO): sjeme se sije na površinu pijeska
ili organske podloge.
U pijesku (P) ili organskoj podlozi (OP): sjeme se stavlja na sloj vlažnog
pijeska i pokrije slojem istog pijeska debljine od 10 do 20 mm, ali tako da se
posti
postigne proanje.
Umjesto papirne podloge, može se upotrijebiti pijesak ili organska podloga u
slijedećim slučajevima:
– kada su uzorci na papirnatoj podlozi toliko zaraženi da nije moguće izvršiti
ocjenu klijanaca
– pri provjeri razvoja klijanaca koji su sumnjivi,
– kada klijanac pokazuje simptome fitotoksičnosti
3.11.3. Zemlja nije preporučljiva za prvo ispitivanje. Može se koristiti kao
ernativa organskoj podlozi kada klijanci pokazuju fitotoksične znakove ili ako
je njihov razvoj na papiru ili pijesku sumnjiv.
3.12. Vlažnost i dotok zraka
Za sve vrijeme klijavosti podloga mora biti dovoljno vlažna, ali ne smije
sadržati mnogo vode koja bi onemogućavala dotok zraka. Početna količina dodane
vode ovisi o prirodi i veličini podloge i veličini sjemena, a optimalna količina
utvrđuje se pokusom. Treba izbjegavati dodavanje vode u međuvremenu jer to
uzrokuje razlike između ponavljanja u testu. Test na papiru i između papira nije
potrebno provjetravati, a na naboranom papiru, na pijesku i organskoj podlozi
mora se voditi računa da oko sjemena ima dovoljno zraka, zbog čega se sjeme
rastresito pokriva pri primjeni metoda s pijeskom i sa organskom podlogom.
3.13. Temperatura
Na propisanu temperaturu tolerancija može iznositi najviše, ±2°C. Ako su
propisane izmjenične temperature, niža temperatura mora trajati 16, a viša 8 h.
Prelazak s jedne temperature na drugu temperaturu može trajati do 3 h, a za
sjeme u fazi mirovanja temperaturu treba promijeniti za 1 h ili brže ili testove
treba prenijeti u drugi prostor za klijanje s nižom temperaturom. Ako se
mijenjanje temperature ne može nadzirati (nedjelje, praznici), testovi se
ostavljaju na nižoj temperaturi.
3.14. Svjetlost
Sjeme klija na svjetlosti ili u tami. Osvjetljavanje umjetnom ili dnevnom
svjetlošću preporučljivo je za bolji razvoj klijanaca, koji u potpunoj tami
etioliraju i mogu biti napadnuti mikroorganizmima, što otežava ocjenjivanje
klijavosti. U trava, na primjer, svjetlost ubrzava klijavost, a u drugim
slučajevima (npr. Phacelia tanacetifolia) ometa klijavost te se daju posebne
preporuke za osvjetljavanje ili tamu.
3.15. Kad na kraju ispitivanja ostane previše tvrdog ili svježeg sjemena (npr.
fiziološko mirovanje – dormantnost – inhibitorne supstancije, tvrdo sjeme) ili
ako se pretpostavlja da će nastati takva pojava, predviđeno je više metoda
kojima se može dobiti potpuniji uvid u klijavost sjemena.
3.15.1. Metode za prekidanje mirovanja sjemena:
– suho čuvanje: sjeme koje po prirodi zahtijeva dulje vrijeme mirovanja
produženo se čuva u suhoj prostoriji;
– prethodno hlađenje: sjeme poljoprivrednog bilja, povrća i cvijeća obično se
prethodno hladi na podlogama za klijanje, na temperaturi od 5°C do 10°C, sedam i
više dana prije nego što se stavi na propisanu temperaturu. Ponekad prethodno
hlađenje treba produljiti ili ponoviti, ali to vrijeme ne ubraja se u vrijeme
potrebno za klijanje;
– u nekim slučajevima potrebno je prethodno grijati sjeme na podlogama za
klijanje na temperaturi od 30°C do 35°C, sedam ili više dana prije nego se stavi
u propisane uvjete za klijanje. To se vrijeme ne ubraja u vrijeme potrebno za
klijanje. Za neke tropske i suptropske vrste potrebna je temperatura od 40°C do
50°C (npr. Arachis hypogea 40°C, Oryza sativa 50°C);
– svjetlost: test se osvjetljava osam sati od 24 h u razdoblju kad je viša
temperatura i pri temperaturi koja se mijenja. Osvjetljavanje hladnom bijelom
svjetlošću mora iznositi od 750 do 1250 luksa, a preporučuje se osobito za
tropske i suptropske trave (npr. Chloris gayana, Synodon dactylon);
– kalijev nitrat (KNO3): umjesto vode, (0,2%-tna vodena otopina, priprema se
otapanjem 2 g KNO3 u 1 litri vode) na početku se vlaži podloga za klijanje; za
kasnije vlaženje, upotrebljava se voda;
– giberelinska kiselina (GA3): preporučuje se za vrste Avena sativa, Hordeum
vulgare, Secale cereale, xTriticosecale, Triticum aestivum i Valerianella
locusta. Podloga za klijanje vlaži se 0,05%-tnom otopinom GA3 (priprema se
otapanjem 500mg GA3 u 1 litri vode). Ako je mirovanje sjemena oslabilo, dovoljna
je 0,02 %-tna otopina, a ako je mirovanje jako, upotrebljava se 0,1%-tna
otopina. Ako je koncentracija veća od 0,08%, preporučuje se otapanje GA3 u
fosfatno pufernoj otopini (1.7799 g Na2HPO4 – 2H2O i 1.3799 g NaH2PO4 – H2O
otapa se u litri destilirane vode);
– zatvoreni polietilenski omoti upotrebljavaju se kad na kraju testiranja ostane
još puno svježeg sjemena (npr. kod Trifolium spp.). Ponovno testiranje u
zatvorenim polietilenskim omotima odgovarajuće veličine za test preporučuje se
za poticanje klijanja svježeg sjemena.
3.15.2. Metoda omekšavanja tvrdog sjemena
Karakteristično je da na kraju testa za mnoge vrste ostane tvrdo sjeme koje se
upisuje u deklaraciju. Da bi se dobio realniji rezultat klijavosti, potrebno je
različitim metodama utjecati na sniženje postotka tvrdog sjemena u korist
proklijalog sjemena.
Natapanje: sjeme s tvrdom sjemenskom epidermom natapa se u vodi od 24 h do 48 h.
Mehaničko oštećenje epiderme: prekidanje uvjeta mirovanja zbog nepropusne
epiderme postiže se ako se sjeme probode, zasiječe ili istrlja pijeskom, pri
čemu se vodi računa o tome da se ne oštete embriji pa su ispravnije mehaničke
intervencije na strani suprotnoj od embrija.
Obrada sjemena kiselinom: primjenjuje se kad se za omekšivanje tvrde ljuske
upotrebljava koncentrirana sumporna kiselina (H2SO4) (npr.
Macroptilium spp.,
Brachiaria spp. Sjeme se natapa u kiselini toliko dugo da se počne mreškati, što
traje nekoliko minuta do 1 h. Za vrijeme natapanja sjeme treba pregledati svakih
nekoliko minuta, a nakon natapanja dobro ga oprati u tekućoj vodi i staviti da
klija u odgovarajućim uvjetima. Sjeme vrste Oryza sativa natapa se u normalnoj
dušičnoj kiselini (HNO3) 24 h (nakon prethodnog grijanja na temperaturi od
50°C).
3.15.3. Metode otklanjanja inhibitora klijanja:
– ispiranje: prirodne supstancije u perikarpu ili u sjemenskoj epidermi, koji su
inhibitori klijavosti, mogu se otkloniti ispiranjem tekućom vodom pri
temperaturi 25°C prije nego se sjeme stavi na klijanje; nakon ispiranja sjeme
treba osušiti na temperaturi od najviše 25°C (npr. Beta vulgaris);
– otklanjanje struktura oko sjemena: klijavost se može ubrzati ako se otklone
razne strukture oko sjemena, kao što su dlačice ili pretpljeva i površinska
pljeva u nekih vrsta (Poaceae) Gramineae;
– tretiranje sjemena fungicidom može se primijeniti prije sijanja sjemena za
ispitivanje klijavosti samo kod Arachis hypogaea i Beta vulgaris kad se zna da
sjeme nije tretirano.
3.16. Trajanje ispitivanja klijavosti
Trajanje ispitivanja određeno je za pojedine biljne vrste. Trajanje prekidanja
mirovanja sjemena ne ubraja se u ukupan broj dana trajanja testa klijavosti. Ako
se primijeti da će neko sjeme i nakon tog roka klijati, vrijeme klijavosti
produžava se do sedam dana ili za polovicu propisanog vremena, što se mora
evidentirati, a kad se najveća moguća klijavost postigne brže, ispitivanje se
može završiti prije propisanog vremena. Vrijeme prvog ocjenjivanja dano je
približno, ali mora odgovarati vremenu kad su klice dostigle razvojnu fazu u
kojoj se mogu ocijeniti njihova bitna svojstva. Vrijeme za ocjenjivanje dano je
za najviše temperature, a pri nižim temperaturama prvo ocjenjivanje pomiče se za
kasnije. Za ispitivanje u pijesku, koje traje od 7 do 10 dana, prvo ocjenjivanje
može se izostaviti. Ako je potrebno, ocjenjivanje se može obaviti u međuvremenu,
a mogu se otkloniti dobro razvijeni klijanci. Datume ocjenjivanja određuje
analitičar, imajući na umu najmanji rizik oštećenja nedovoljno razvijenih
klijanaca.<>
3.enjivanje
3.17.1. Klijanci: pri prvom i svim ostalim ocjenjivanjima izdvajaju se klijanci
kojima su sve životno potrebne strukture dobro razvijene. Oboljeli klijanci se,
uz obvezatno utvrđivanje uzročnika, izdvajaju prije konačnog brojenja.
Nedovoljno razvijeni i nenormalni klijanci, a i neklijavo sjeme, ostavljaju se
do kraja ispitivanja klijavosti. Ako se pojavljuju znaci ograničenog razvoja ili
fitotoksičnosti, ispitivanje treba ponoviti u pijesku ili u zemlji pri
temperaturi koja je propisana za tu vrstu sjemena.
3.17.2. Svaka višesjemenska jedinica s jednim klijancem ili s više klijanaca
računa se kao jedan postotak klijavosti. Ako se traži nalaz prema broju
klijanaca na 100 jedinica ili prema broju jedinica koje daju jedan, dva ili više
klijanaca, u klijavost se ubrajaju svi normalni klijanci.
3.17.3. Neklijavo sjeme:
– tvrdo sjeme: na kraju vremena propisanog za klijanje, tvrdo se sjeme broji, a
njegov postotak upisuje se u rubriku izvještaja »tvrdo sjeme«;
– svježe sjeme: koriste se preporuke za ukidanje mirovanja sjemena, osobito ako
je veliki broj svježih sjemenki (5% i više). Vitalnost svježeg sjemena može se
utvrditi i biokemijskom metodom ili presijecanjem, a upisuje se u izvještaju kao
»svježe sjeme«;
– mrtvo sjeme: sjeme koje je očigledno mrtvo, (mekano i pljesnivo). Ako se može
vidjeti da je sjeme razvilo bilo koji dio klijanca (npr. vrh primarnog
korijena), iako je truo, sjeme se ubraja u nenormalno, a ne u mrtvo sjeme
– ostalo neklijavo sjeme: prazno sjeme i sjeme koje nije proklijalo; u zahtjev
se navodi broj praznih sjemenki (koje su oštetile štetočine) ili sjemenki bez
embrija.
Za utvrđivanje tih skupina mogu se primijeniti ove metode: (1) prije ispitivanja
klijavosti – zračenjem X-zrakama kojima se zrače ponavljanja za ispitivanje
klijavosti i presijecanjem sjemena, gdje se svako od četiri ponavljanja po 100
sjemenki posebno natapa u vodi 24 h na sobnoj temperaturi, a svako sjeme
presiječe po uzdužnoj osi i ocjenjuje; (2) nakon ispitivanja klijavosti, svježe
sjeme, koje nije proklijalo, presijeca se i ocjenjuje. Ako se primijeni
tetrazol-test (biokemijska metoda), u pripremi se ocjenjuje i postotak praznog
sjemena i sjemena što su ga ozlijedile štetočine.
3.18. Ponavljanje ispitivanja
Ako rezultat ispitivanja nije prihvatljiv, ispitivanje će se ponoviti prema
istom postupku ili će se odabrati druga prikladnija metoda. Razlozi za ponovno
ispitivanje jesu:
– sumnja na mirovanje sjemena (svježe sjeme). Može se primijeniti bilo koja od
navedenih metoda za ukidanje dormantnosti u jednom ili više dodatnih testova. U
izvješće se navodi najbolji rezultat i primijenjena metoda;
– kada rezultat nije pouzdan zbog fitotoksičnosti ili širenja zaraze uzrokovane
gljivama ili bakterijama. Ponovno testiranje provodi se primjenom jedne ili više
navedenih alternativnih metoda. Ako je neophodno, udaljenost između sjemenki
prilikom sijanja mora se povećati. U izvješće se navodi najbolji rezultat i
primijenjena metoda;
– ako je otežana ispravna ocjena broja normalnih klijanaca. Ponovno testiranje
provodi se primjenom jedne ili više navedenih alternativnih metoda. U izvješće
se navodi najbolji rezultat i primijenjena metoda;
– pogreške u odnosu na propisane uvjete, ili pogreške u ocjenjivanju i brojanju.
Mora se provesti ponovno ispitivanje primjenom iste metode, a rezultati
ponovljenog testa upisuju se u izvješće;
– ako sve ponavljanja u jednom ispitivanju nisu u toleranci (Tablica 7), ponovno
se ispitivanje provodi primjenom iste metode. Ako je drugo ispitivanje podudarno
sa prvim (npr. razlika ne prelazi tolerance navedene u Tablici 8) na izvješću se
navodi prosjek dva ispitivanja;
Ako drugi rezultat nije podudaran sa prvim i razlika prelazi tolerance navedene
u Tablici 8, potrebno je provesti treće ispitivanje primjenom iste metode. Na
izvješću se navodi prosjek podudarnih ispitivanja.
3.19. Ispitivanje klijavosti sjemena s ovojnicom
Sjeme s ovojnicom iz osnovne skupine »čistog sjemena« ispituje se tako što se
ovojnica ne uklanja. Za podlogu klijanja upotrebljava se papir, pijesak te
zemlja u nekim slučajevima. Za sjeme s ovojnicom upotrebljava se naborani papir
(preporuka: naborani papir težine od 100 do 120 g na 1 m2 i naborani filter u
težini 70 g na 1 m2, uz sposobnost apsorpcije vode od 220 do 240%). Sadržaj vode
varira ovisno o sjemenoj ovojnici i vrsti bilja. Ako je sjemena ovojnica
pripijena uz kotiledone, treba je isprati raspršivanjem vode. Sjeme iz vrpci
stavlja se između papira i savija u vertikalne smotuljke. Radni uzorak čini 4 ×
100 sjemenki s ovojnicom. Sjeme u vrpcama otkida se po slučajnom izboru da bi se
u malim dijelovima na vrpci sastavila četiri ponavljanja po 100 sjemenki.
Aparati i uvjeti ispitivanja jednaki su kao za sjeme bez ovojnice, a isti su i
uvjeti za prekidanje mirovanja. Usporavanje klijavosti može biti posljedica
neodgovarajućih uvjeta za klijanje ili čvrste sjemene ovojnice. Razvoj
klijanaca, a i višesjemenskih jedinica, ocjenjuje se isto kao klijavost sjemena
bez ovojnice. U izvještaju se priopćuje postotak normalnih i nenormalnih
klijanaca i mrtvog sjemena. Za sjeme u vrpcama priopćuje se broj normalnih
klijanaca na metru vrpce.
3.20. Izračunavanje i priopćavanje rezultata
Rezultat se izražava u %, zaokružen na najbliži cijeli broj.
Rezultat testa klijavosti računa se kao prosjek četiri ponavljanja po 100
sjemenki (pod-ponavljanja od 50 ili 25 sjemenki koja se kombiniraju u
ponavljanje od 100 sjemenki). Rezultata se iskazuje kao postotak normalnih
klijanaca, zaokružen na prvi cijeli broj (0.5 se zaokružuje na veći broj).
Postotak abnormalnih klijanaca, tvrdog, svježeg i mrtvog sjemena izračunava se
na isti način. Ukupna suma svih postotaka normalnih i abnormalnih klijanaca, te
neklijavog sjemena mora biti 100.
Postotak normalnih klijanaca izražava se na najbliži cijeli broj, 0.5 se
zaokružuje na veći broj (xx.0 i xx.25 zaokružuju se na xx; xx.50 i xx.75
zokružuju se na xx+1).
Izračunati cijele brojeve od preostalih postotaka, zbrojiti dobivene
vrijednosti.
Ako je zbroj 100, postupak se završava, u protivnom nastaviti sa sljedećim
koracima.
Za postotak abnormalnih klijanaca, tvrdog, svježeg i mrtvog sjemena:
1. Naći vrijednost s najvećim decimalnim dijelom između preostalih postotaka i
zaokružiti ga na gornji cijeli broj. Ovu vrijednost uzeti kao konačni rezultat,
te izračunati cijeli broj od preostalih postotaka.
2. Zbrojiti dobivene vrijednosti.
3. ako je suma 100, postupak se završava, u protivnom se nastavlja još jednom s
koracima 1. i 2.
Ako su decimalni dijelovi jednaki, slijed prioriteta je abnormalni
klijanci-tvrdo sjeme-svježe sjeme-mrtvo sjeme.
Kod višesjemenih se jedinica samo jedan normalni klijanac broji prilikom
izračunanja rezultata ispitivanja klijavosti. Ako je tako traženo, broj sjemenih
jedinica koji su razvili jedan, dva ili više od dva normalna klijanca također se
mogu navesti na izvješću kao postotak od ukupnog broja jedinica koje su razvile
najmanje jedan normalni klijanac ili ukupni broj klijanaca koji se razvio iz
određenog broja sjemenih jedinica.
Rezultat između najvećeg i najmanjeg postotka među ponavljanjima mora biti u
granicama dopuštenog odstupanja sadržanih u tablici 7.,8.,9. pa i kad se isti
uzorak ispituje dva puta.
Ako su odstupanja veća, ispitivanje je potrebno ponoviti.
3.21. Pisanje izvješća
Prilikom pisanja izvješća potrebno je navesti sljedeće podatke vezano za
ispitivanje klijavosti sjemena:
– trajanje ispitivanja
– postotak klijavosti izračunat na najbliži cijeli broj za normalne klijance,
nenormalne klijance, tvrdo, svježe i mrtvo sjeme. Ako je rezultat bilo koje od
navedenih kategorija nula mora se upisati »0«
Ostale dodatne obavezne informacije:
a) u svim slučajevima:
– korištena podloga i temperatura,
– bilo koja metoda metoda koriš ubrzavanje klijavosti,
– postotak klijavosti u propisanom vremenu, ako je vrijeme naklijavanja
produženo više od vremena propisanog metodom (Tablica 14),
– drugi rezultat ispitivanja kada je alternativna metoda navedena u Tablici 14
b) na zahtjev
– rezultati bilo kojeg drugog testa,
– vijabilno i neklijavo sjeme, te metoda korištena za utvrđivanje istih,
– kategorije neklijavog sjemena (3.17.3.) i metoda korištena za utvrđivanje
istog,
– kod višesjemenih jedinica: broj normalnih klijanaca koje je razvilo 100
sjemenih jedinica; omjer jedinica koje su razvile jedan, dva ili više od dva
normalna klijanca
Tablica 9. MAKSIMALNO DOZVOLJENA RAZLIKA U JEDNOM ISPITIVANJU KLIJAVOSTI SJEMENA
IZMEĐU ČETIRI PONAVLJANJA PO 100 SJEMENKI (DVOSTRUKO ISPITIVANJE, S
VJEROJATNOŠĆU DO 2,5%)
Prosjek postotka klijavosti |
Najveća granica odstupanja |
Prosjek postotkaklijavosti |
Najveća granica |
||
1 |
2 |
3 |
1 |
2 |
3 |
99 |
2 |
5 |
87 do 88 |
13 do 14 |
13 |
98 |
|
6 |
84 do 86 |
15 do 17 |
14 |
97 |
4 |
7 |
82 do 83 |
18 do 20 |
15 |
96 |
5 |
8 |
78 do 81 |
21 do 23 |
16 |
95 |
6 |
9 |
73 do 77 |
24 do 28 |
17 |
93 do 94 |
7 do 8 |
10 |
67 do 72 |
29 do 34 |
18 |
91 do 92 |
9 do 10 |
11 |
56 do 66 |
35 do 45 |
19 |
89 do 90 |
11 do 12 |
12 |
51 do 55 |
46 do 50 |
20 |
Tablica 10. DOZVOLJENO ODSTUPANJE ZA ISPITIVANJE KLIJAVOSTI SJEMENA NA 400
SJEMENKI NA ISTOM ILI RAZLIČITOM PROSJEČNOM UZORKU KADA SE ISPITIVANJE OBAVLJA U
ISTOM ILI RAZLIČITOM LABORATORIJU (DVOSTRUKI TEST, S VJEROJATNOŠĆU DO 2,5%)
Prosjek postotka |
Najveća granica |
Prosjek postotka |
Najveća |
||
1 |
2 |
3 |
1 |
2 |
3 |
98 do 99 |
2 do 3 |
3 |
77 do 84 |
17 do 24 |
6 |
95 do 99 |
4 do 6 |
3 |
60 do 76 |
25 do 41 |
7 |
91 do 94 |
7 do 10 |
4 |
51 do 59 |
42 do 50 |
8 |
85 do 90 |
11 do 16 |
5 |
|
|
|
Ova tablica pokazuje dopušteno odstupanje koje se može uzeti pri odlučivanju
jesu li za pokus po slučajnom izboru varijacije dvaju ispitivanja podudarne samo
s 2,5% vjerojatnosti. Da bi se utvrdilo jesu li dva ispitivanja podudarna,
izračunava se prosjek postotaka klijanja od dva ispitivanja, za najbliži cijeli
broj i odredi se u kolonama 1. i 2. ove tablice. Testovi su podudarni ako
razlika između postotaka klijanja dvaju ispitivanja ne premašuje dopušteno
odstupanje navedeno u koloni 3.
Tablica 11. DOZVOLJENA ODSTUPANJA ZA ISPITIVANJE KLIJAVOSTI SJEMENA NA 400
SJEMENKI NA DVA RAZLIČITA PROSJEČNA UZORKA U ISTOM ILI RAZLIČITOM LABORATORIJU
(JEDNOSTRUKO ISPITIVANJE, S VJEROJATNOŠĆU DO 5%)
Prosječni postotak |
Dopušteno |
Prosječni postotak |
Dopušteno |
||
Više od 50% |
50% i manje |
Više od 50% |
50% i manje |
||
1 |
2 |
3 |
1 |
2 |
3 |
99 |
2 |
2 |
82 – 86 |
15 – 19 |
7 |
97 – 98 |
3 – 4 |
3 |
76 – 81 |
20 – 25 |
8 |
94 – 96 |
5 – 7 |
4 |
70 – 75 |
26 – 31 |
9 |
91 – 93 |
8 – 10 |
5 |
60 – 69 |
32 – 41 |
10 |
87 – 90 |
11 – 14 |
6 |
51 – 59 |
42 – 50 |
11 |
4. Biokemijsko ispitivanje vitalnosti sjemena (topografski tetrazol-test)
4.1. Biokemijsko ispitivanje primjenjuje se za brzo utvrđivanje vitalnosti
sjemena uopće, a osobito u slučaju dugotrajnog mirovanja (dormantnosti) sjemena:
– ako je na kraju ispitivanja klijavosti ostalo dostlo dosta neproga mirujućeg
(dormantnog) sjemena, utvrđuje se vitalnost pojedinog mirujućeg sjemena ili
vitalnost radnog uzorka;
– test važi za sve biljne vrste za koje su navedene metode.
4.2. U topografskom tetrazol-testu upotrebljava se bezbojna otopina
2-,3-,5-trifenil-tetrazol klorida ili bromida kao indikator redukcijskih procesa
u živim stanicama s pomoću hidrogenaze. Pri tome se stvara trifenil-formazan,
koji žive stanice oboji u crveno, a mrtve ostaju neobojene. Uz potpuno obojeno i
potpuno neobojeno neživo sjeme nalazi se i djelomično obojeno sjeme. Prema
razlikama dijelova nekrotičnog tkiva, prema mjestu i veličini u embriju i/ili
endospermalnome, gametofitnom tkivu te prema intenzivnosti obojenja utvrđuje se
koje se sjeme ocjenjuje kao živo, a koje kao neživo. Razlike u boji odlučujuće
su za utvrđivanje zdravoga, oslabljenoga ili mrtvoga tkiva.
Upotrebljava se 0,1%-tna do 1,0%-tna vodena otopina 2-, 3-, 4-trifenil-tetrazol
klorida ili tetrazol bromida. Za različite vrste, koncentracija varira. Ako
praškaste otopine destilirane vode nisu u granicama pH vrijednosti 6,5 do 7,5,
otopinu treba pripremiti prema ovom postupku:
A otopinu čini 9,078 g KH2PO4 u 1000 ml vode,
B otopinu čini 9,472 g Na2HPO4 u 1000 ml vode ili 11,876 g Na2HPO4. 2H2O u 100
ml vode.
Pomiješaju se dva dijela otopine A s tri dijela otopine B. U toj se smjesi otopi
potrebna količina tetrazolove soli (ili klorida ili bromida) da bi se dobila
željena koncentracija (npr. 1 g soli u 100 ml mješovite otopine daje 1%-tnu
otopinu).
4.3. Radni uzorak čini 4 x 100 sjemenki odabranih prema slučajnom izboru iz
osnovne skupine »čisto sjeme« ili pojedinačne sjemenke koje su ocijenjene da na
kraju ispitivanja klijavosti još miruju.
4.4. Priprema sjemena i postupci
4.4.1. Natapanje sjemena prije bojenja preporučuje se za sve vrste bilja.
Navlaženo sjeme manje je krhko od suhoga sjemena, lakše se zasiječe ili probode,
a i bojenje je izjednačenije. (Vrijeme natapanja navedeno je u tablici.) Ako
sjemenska kožica ne dopušta bubrenje sjemena, treba je probosti.
– Sporo vlaženje preporučuje se za sjeme koje se zalomi u vodi ili za staro i
suho sjeme. Sjeme se vlaži između dvaju vlažnih papira. Sjeme nekih vrsta pri
sporom vlaženju ne nabrekne pa ga treba potapati u vodi.
– Natapanje u vodi: sjeme se natopi u vodi, a ako natapanje traje 24 h, vodu
treba zamijeniti. Postotak tvrdog sjemena u porodici Leguminosae utvrđuje se
natapanjem u toku 22 h na temperaturi 20 °C, jer ostali postupci ne daju
ispravne rezultate.
4.4.2. Priprema sjemena prije bojenja: priprema sjemena mora biti precizna da se
ne bi oštetili životno značajni dijelovi tkiva. Za otvaranje ili otklanjanje
sjemenske kožice primjenjuju se različite tehnike. Tako pripremljeno sjeme mora
biti natopljeno do kraja priprema svih ponavljanja. U vrijeme prethodnog
natapanja sjeme nekih vrsta bilja postaje sluzavo. Sluz se otklanja površinskim
sušenjem ili se sjeme obriše krpom ili papirnim ručnicima ili natapa pet minuta
u 1%-tnoj do 2%-tnoj otopini aluminij-kalijeva sulfata – AIK(SO4)2. 12H2O.
Sjeme koje je prethodno natopljeno ili tvrdo sjeme probada se iglom ili
skalpelom na životno beznačajnoj strani sjemena.
Uzdužni rez – raspolovljavanja:
– žita i trave, veličine Festuca spp. i veće režu se po dužini, posred
embrionalne osi i približno tri četvrtine duljine endosperma;
– vrste dikotila bez endosperma i s ravnim embrijem, presijeku se uzdužno kroz
sredinu između kotiledona, tako da embrij ostane nezasiječen;
– vrstama kojima je embrij pokrivenim endospermom ili gametofitnim tkivom treba
oprezno prerezati embrij po dužini.
Sjeme se poprečno reže na životno beznačajnim dijelovima tkiva:
– sjeme trava reže se iznad embrija, a embrionalni se dio boji. Sjemenu dikotila
bez endosperma i s ravnim embrijem odsiječe se trećina kotiledona;
– poprečni rez jest metoda pogodna za sitno sjeme trava veličine Agrostis,
Phleum i Poa;
– ljuštenje embrija jest metoda koja se primjenjuje za ječam, raž i pšenicu.
Lancetom se izdube embriji sa skutelumom iz endosperma i stavljaju u otopinu
tetrazola;
– otklanjanje sjemenske epiderme jest metoda koja se primjenjuje ako prethodni
postupci ne odgovaraju. Ako je koštica sjemena tvrda (oraščići i drvenasti
plodovi), treba je pažljivo otvoriti ili smrviti kad je sjeme suho ili nakon
natapanja da se ne bi povrijedio embrij. Unutrašnja pokožica uklanja se nakon
natapanja.
4.5. Bojenje
Sjeme mora biti potpuno pokriveno otopinom tetrazola, a da nije izloženo
izravnoj svjetlosti koja uzrokuje redukciju soli tetrazola. Vrijeme bojenja može
se produljiti ako se sjeme dovoljno ne oboji u propisano vrijeme. Svijetlija
boja može biti posljedica oštećenja nakon mraza, slabog sjemena itd. Sjemenu
nekih vrsta dodaje se mala količina fungicida ili antibiotika (npr. 0,01%-tni
preventol 115) da bi se spriječilo pjenušanje otopine s tamnim talogom. Sitno
sjeme može se prethodno navlažiti na papiru koji se smota ili nabora i zatim
stavi u otopinu tetrazola.
4.6. Ocjenjivanje: ocjenjuje se živo i neživo sjeme. Potrebno je pažljivo
ocijeniti karakteristike koje određuju skupinu živoga ili neživoga sjemena. Živo
će sjeme biti sposobno razvijati normalne klice pri testiranju klijavosti u
povoljnim uvjetima kad je mirovanje (dormantnost) prekinuto i, nakon
odgovarajuće dezinfekcije, zdravo. Živo je ono sjeme ili embrij koji je potpuno
ili samo djelomično obojen na karakteričnim dijelovima tkiva. Neživo sjeme jest
sjeme koje nema te karakteristike ili koje je nekarakteristično obojeno odnosno
koje ima mutno obojene životno značajne dijelove stanica. Sjeme s vidljivo
nenormalno razvijenim embrijem ili nenormalnim životno značajnim dijelovima
ocjenjuje se neživim ako je obojeno ili neobojeno. Sjeme s malim nekrozama na
životno beznačajnim dijelovima ocjenjuje se živim.
4.7. Izračunavanje i prikazivanje rezultata: broj živih sjemenki iz svakog
ponavljanja, izražen u postotku, izračunava se zajedničkim postotkom najbližemu
cijelom broju. Dopuštena odstupanja između ponavljanja jednaka su kao pri
ispitivanju klijavosti.
U izvješće, odnosno deklaracije unosi se »Tetrazol-test.... postotak živog
sjemena«. Za porodice Fabaceae (Leguminosae) može se unijeti i postotak tvrdog
sjemena nađen pri testiranju. Ako se testira pojedinačno sjeme, na kraju testa
klijavosti rezultat se uključuje u postotak sjemena koje klija.
4.8. Detalji Tetrazol-testa za pojedine vrste mogu se pronaći u važećim ISTA
međunarodnim pravilima.
5. Vlaga sjemena
5.1. Vlaga sjemena jest količina vode u sjemenu iskazana u postotku. Propisane
metode za ispitivanje vlage onemogućavaju redukciju, razgradnju ili gubitak
hlapljivih supstancija.
5.2. Aparati
5.2.1. Mlin za mljevenje sjemena mora biti napravljen od neapsorbirajućeg i
nekorozivnog materijala tako da za vrijeme mljevenja sjeme ili mljeveni
materijal budu do najveće moguće mjere zaštićeni od zraka iz okolice, da
ravnomjerno usitnjava sjeme i ne uzrokuje zagrijavanje usitnjenog materijala, da
zrak kruži normalno da se ne bi gubila vlaga te da mlin bude pripremljen tako da
odgovara zahtjevima za veličinu samljevenih čestica.
5.2.2. Peć s konstantnom temperaturom i dodacima treba se električno zagrijati i
nadzirati termostatom, treba biti dobro izolirana da temperatura bude
izjednačena u cijeloj komori, treba biti opremljena termometrom s preciznošću od
0,5°C te biti takva da se za 30 min može ponovno zagrijati na traženu
temperaturu kad se nakon prethodnog zagrijavanja otvori da bi se u nju stavile
posude.
5.2.3. Posude moraju biti od nekorozivnog metala ili stakla debljine oko 0,5
mm, moram, moraju imatpce koji sprečavaju gubitak vlage iz usitnjenog materijala
te biti okrugle, ravnoga dna i glatko brušene. Prije upotrebe posude se suše 1 h
na temperaturi od 130°C i hlade u eksikatoru. Usitnjeni materijal raspoređuje se
tako da ga ima najviše 0.3 g na 1 cm2, a eksikator mora omogućiti brzo hlađenje
i biti napunjen eksikantnim materijalom.
5.2.4. Analitička vaga koristi se za brzo vaganje do točnosti od ±0,001 g.
5.2.5. Sita moraju imati otvore od 0,50 mm, 1,00 mm, 2,00 mm i 4,00 mm.
5.3. Postupci
5.3.1. Zaštitna mjera: uzorak za vlagu mora biti zatvoren u nepropustivu
ambalažu iz koje je zrak maksimalno uklonjen, a postupak utvrđivanja vlage mora
biti brz, tako da uzorak bude minimalno izložen vanjskoj atmosferi
(laboratorija). Za vrste koje se ne melju mogu proteći najviše 2 min od trenutka
uzimanja sjemena do vremena kad se radni uzorak zatvara u posudu za sušenje i
važe.
5.3.2. Rezultat vaganja iskazuje se u gramima, s tri decimale.
5.3.3. Vlaga se ispituje u dva ponavljanja iz uzorka za vlagu u količini koja
odgovara veličini promjera posude:
– veći od 5 cm ili manji od 8 cm – 4.5±0.5 g
– veći ili jednak 8 cm – 10.0 g±1.0g
5.3.4. Mljevenje: krupnozrno se sjeme prije sušenja mora usitniti, osim ako
sadrži ulja, što otežava usitnjavanje i oksidacijom povećava težinu (npr. sjeme
vrste Linum s uljima visokoga jodnog broja). Prije pripreme radnog uzorka,
usitni se uzorak za vlagu. Sjeme žita i pamuka usitnjava se u takve čestice da
najmanje 50% prođe kroz sito s otvorima od 0,50 mm, a na situ s otvorima od 1,00
mm da ostane najviše 10%. Usitnjene čestice leguminoze grublje su, tako da na
mreži s otvorima od 4,00 mm mora proći najmanje 50%, a kroz mrežu otvora 2,00 mm
najviše 55%. Kad se mlin za mljevenje regulira na poželjnu veličinu čestica,
najprije se usitni mala pokusna količina uzorka koja se odbaci, a zatim se
usitni masa uzorka veća od mase potrebne za ispitivanje vlage.
5.3.5. Prethodno sušenje: za sjeme koje je potrebno samljeti, a udio mu je vlage
veći od 17% odnosno 12% za Glycine max ili više od 13% za Oryza sativa,
obvezatno je prethodno sušenje. Primjenom dvaju ponavljanja od po 25 g (vagane
do točnosti 2,0 mg), stavljaju se u izvagane posude i suše 5 do 10 min na
temperaturi od 130°C. Ako je vlažnost sjemena Zea myas iznad 25%, rasprostire se
u sloju do 20 mm debljine i suši dva do pet sati na temperaturi 65-75°C, ovisno
o početnoj količini vlage. Ostale vrste kojima sjeme sadrži vlagu veću od 30%
suše se noću u toploj prostoriji (npr. na peći). I u ostalim slučajevima sjeme
se prethodno suši 5 do 10 min u peći i na konstantnoj temperaturi od 130°C.
Dosušeno sjeme ostavlja se u laboratorijskim uvjetima 2 h. Nakon prethodnog
sušenja uzorci u posudama ponovno se važu da bi se utvrdila količina gubitka
vlage, a zatim se oba ponavljaju, melju i ispituju prema ovim metodama:
– metoda s niskom konstantnom temperaturom: radni uzorak raspoređuje se u posude
za sušenje koja se važe s poklopcem prije i nakon punjenja. Zatim se posude s
otvorenim poklopcima brzo stavljaju 17h ± 1h u peć za sušenje na temperaturu od
103°C ± 2°C. Sušenje počinje kad je temperatura u peći ponovno na traženoj
visini. Nakon proteka propisana vremena posude se pokriju i prenesu u eksikator,
u kojem se hlade 30 do 45 min te važu, s poklopcima, u uvjetima relativne vlage
ispod 70%;
– metoda s visokom konstantnom temperaturom: s radnim uzorkom postupa se kao i u
prethodnoj metodi ali temperatura sušenja iznosi od 130°C do 133°C, a vrijeme: 4
h za Zea mays, 2 h za druga žita i 1 h za druge vrste kulturnog bilja; za visinu
relativne vlage u okolini nema posebnih zahtjeva.
5.4. Izračunavanje i priopćivanje rezultata: udio vlage priopćuje se
(izračunava) u postotku, na jednu decimalu, prema formuli:
gdje je:
M1 – masa posude i poklopca u gramima;
M2 – masa posude, poklopca i sadržaja prije sušenja;
M3 – masa posude, poklopca i sadržaja nakon sušenja.
Ako je sjeme prethodno sušeno, uvažavaju se oba rezultata (iz prethodnog sušenja
i sušenja). Ako je S1 gubitak vlage u prvoj fazi i S2 gubitak vlage u drugoj
fazi, oba se računaju prema navedenoj formuli i izražavaju u postocima. Postotak
stvarne vlage izračunava se prema obrascu:
Tolerance za temperature i trajanje sušenja su:
101-105°C (niska temperatura): 17±1 h;
130-133°C (visoka temperatura): 1 h ± 3 min; 2 h ± 6 min ili 4 h ± 12 min
Tablica 12: Detalji metoda za utvrđivanje sadržaja vlage: poljoprivredno i
povrtno sjeme
Metoda niske temperature može se primijeniti kod svih u tablici navedenih
biljnih vrsta. Metoda visoke temperature može se koristiti kao alternativna
metoda gdje je to navedeno.
Biljna vrsta |
Mljevenje/ |
Sušenje na visokoj temperaturi |
Trajanje sušenja (h) |
Zahtjevi za pred-sušenje |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
Agrostis
spp. |
NE |
DA |
1 |
- |
Allium
spp. |
NE |
- |
- |
- |
Alopecurus pratensis |
NE |
DA |
1 |
- |
Anethum graveolens |
NE |
DA |
1 |
- |
Anthoxanthum odoratum |
NE |
DA |
1 |
- |
Anthriscus
spp. |
NE |
DA |
1 |
- |
Apium graveolens
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Arachis hypogea
|
rezanje
|
-
|
-
|
do 17% vlage ili manje
|
Arrhenatherum spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Asparagus officinalis
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Avena spp.
|
Gruba meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
Beta vulgaris
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Brachiaria spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Brassica spp.
|
NE
|
-
|
- nter"> |
-
|
Bromus spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Camelina sativa
|
NE
|
-
|
-
|
-
|
Cannabis sativa
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Capsicum spp.
|
NE
|
-
|
-
|
-
|
Carum carvi
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Cenchrus spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Chloris gayana
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Cicer arietinum
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Cichorium spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Citrullus lanatus
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Cucumis spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Cucurbita spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Cuminum cyminum
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Cynodon dactylon
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Cynosurus cristatus
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Dactylis glomerata
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Daucus carota
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Dechampsia spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Elytrigia spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Fagopyrum esculentum
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
Festuca spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Galega orientalis
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Glycine max
|
|
-
|
-
|
do 12% vlage ili manje
|
Gossypium spp.
|
Fina meljava
|
-
|
-
|
do 17% vlage ili manje
|
Helianthus annuus
|
NE
|
-
|
-
|
-
|
Holcus lanatus
|
NE
|
DA |
1
|
-
|
Hordeum vulgare
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
Lactuca sativa
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Lathyrus spp.
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Lepidium sativum
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Linum usitatissimum
|
NE
|
-
|
-
|
-
|
Lolium spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Lotus spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Lupinus spp.
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Lycopersicon esculentum
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Macroptilium atropurpureum style="font-size:11.0pt"> |
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Medicago spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Melilotus spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Nicotiana tabacum
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Onobrychis viciifolia
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Ornithopus sativus
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Oryza sativa
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 13% vlage ili manje
|
Panicum spp.
|
NE
|
DA
|
2
|
-
|
Papaver somniferum
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Paspalum spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Pastinaca sativa
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Petroselinum crispum
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Phacelia tanacetifolia
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Phalaris spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Phaseolus spp.
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
-
|
Phleum spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Pisum sativum
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Poa spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Raphanus sativus
|
NE
|
-
|
-
|
-
|
Ricinus communis
|
Rezanje
|
-
|
-
|
do 17% vlage ili manje
|
Scorzonera hispanica
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Secale cereale
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
Sesamum indicum
|
NE
|
DA
|
-
|
-
|
Setaria spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Sinapis spp.
|
NE
|
-
|
-
|
-
|
Solanum melongena
|
NE
|
-
|
-
|
-  "> |
Sorghum spp.
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
Spinacia oleracea
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Trifolium spp.
|
NE
|
DA
|
1
|
-
|
Trisetum flavescens
NE
|
DA
|
1
|
-
|
|
Triticum spp.
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
xTriticosecale
|
Fina meljava
|
DA
|
2
|
do 17% vlage ili manje
|
Valerianella locusta
|
NE < |
DA
|
1
|
-
|
Vicia spp.
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Vigna spp.
|
Gruba meljava
|
DA
|
1
|
do 17% vlage ili manje
|
Zea mays
|
Fina meljava
|
DA
|
4
|
do 17% vlage ili manje
|
5.5. Dopuštena odstupanja pri utvrđivanju udjela vlage u sjemenu
5.5.1. Kao rezultat izračunava se aritmetička sredina obaju ponavljanja. Ako
razlika između obaju rezultata iznosi više od 0,2%, postupak treba ponoviti.
5.5.2. Za vrste sjemena Malus spp., Pyrus spp. i Prunus spp. i sl., dopuštena su
odstupanja između 0,3% do 2,5%, ovisno o veličini sjemena.
Tablica 13. DOPUŠTENE RAZLIKE IZMEĐU DVAJU ODREĐIVANJA UDJELA VLAGE SJEMENA VOĆA
Krupnoća |
Broj |
Početni udio |
Toleran- |
Sitno sjeme
|
Više od 5000
|
Manji od 12
|
0,3
|
Sitno sjeme
|
Više od 5000
|
Veći od 12
|
0,5
|
Krupno sjeme
|
Manje od 5000
|
Manji od 12  "> |
0,4
|
Krupno sjeme
|
Manje od 5000
|
12–25
|
0,8
|
Krupno sjeme
|
Manje od 5000
|
Veći od 25
|
2,5
|
6. Masa 1000 sjemenki
6.1. Masa 1000 sjemenki je težina 1000 sjemenki ispitivanog uzorka uzeta iz
frakcije »čisto sjeme«, a izražena u gramima.
6.2. Ispitivanje mase 1000 sjemenki obavlja se na čitavom radnom uzorku frakcije
»čisto sjeme«, ili brojanjem 8 ponavljanja od po 100 sjemenki iz radnog uzorka
»frakcija čisto sjeme« vaganjem i izračunavanjem.
Za uzimanje sjemena služi posebni ili obični aparat za brojenje koji se
upotrebljava pri ispitivanju klijavosti.
6.3. Postupci brojenja
6.3.1. Brojenje cijeloga radnoga uzorka: cijeli radni uzorak (frakcija »čisto
sjeme«) propušta se kroz brojač, a broj se očitava na indikatoru i važe u
gramima, na isti broj decimala kao pri analizi čistoće.
6.3.2. Brojenje ponavljanja: iz radnog uzorka, prema načelu slučajnosti (ručno)
ili brojilom za klijavost, odabere se osam ponavljanja, svako po 100 sjemenki,
koja se važu na isti broj decimala kao pri analizi čistoće, te se izračunava
varijanca, standardna devijacija i varijacijski koeficijent, prema ovim
obrascima:
gdje je:
x = masa svake repeticije u gramima
N = broj repeticija
Σ = suma
Standardna devijacija (s) =
Koeficijent varijacije =
= srednja vrijednost mase 100 zrna
Ako varijacijski koeficijent ne prelazi 6,0 za pljevaste trave ili 4,0 za drugo
sjeme, može se izračunati rezultat. Kad varijacijski koeficijent prelazi bilo
koji od tih limita, onda se to navodi, ponovno se važe osam ponavljanja i
standardna devijacija izračunava za 16 ponavljanja, a izdvaja se svako
ponavljanje koje odudara od prosjeka za više od dvostruke standardne devijacije.
6.3. Izračunavanje i priopćivanje rezultata
6.3.1. Ako je brojenje obavljeno aparatom iz količine cijeloga radnog uzorka,
izračunava se masa 1000 sjemenki. Ako se računaju ponavljanja osam ili više puta
po 100 sjemenki, broj ponavljanja pomnoži se s prosječnom masom 100 sjemenki i
dobije se prosječna masa 1000 sjemenki (npr. 10 puta X).
6.3.2. Masa i veličina sjemena s ovojnicom ispituju se tako što se čista
frakcija 1000 sjemenki s ovojnicom broji, važe i izračunava. Za taj se postupak
uzima uzorak odgovarajuće veličine, prosije sitom (čistoća sjemena s ovojnicom)
i svaka prosijana frakcija determinira. Za utvrđivanje mase upotrebljavaju se
odgovarajući aparati za brojenje, a za utvrđivanje veličine – odgovarajuća sita,
prema postupcima određenim za utvrđivanje čistoće obloženog sjemena (preporuka
za Beta sjeme i za pilirano sjeme).
7. Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena
7.1. Cilj
Cilj ovog ispitivanja je odrediti zdravstveno stanje uzorka sjemena na temelju
čega se određuje zdravstveno stanje partije sjemena.
Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena je važno iz četiri razloga:
1. Sjemenom prenesena zaraza može dovesti do razvoja bolesti u polju i smanjenja
komercijalne vrijednosti usjeva.
2. Uvezena partija sjemena može donijeti štetne organizme u novo područje. Zbog
toga su nekad potrebni testovi na štetne organizme.
3. Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena može razjasniti ocjenu klijanaca i
razloge slabe klijavosti ili formiranja usjeva i biti nadopuna ispitivanju
klijavosti.
4. Rezultati ispitivanja zdravstvenog stanja sjemena mogu ukazati na nužnost
provođenja tretiranja sjemena u cilju iskorjenjivanja patogena koji se prenose
sjemenom ili smanjenja opasnosti od prijenosa zaraze.
7.2. Osnove
Zdravstveno stanje sjemena odnosi se prvenstveno na prisutnost ili odsutnost
uzročnika bolesti (gljivice, bakterije i virusi i ostale), parazitskih nematoda
i kukaca, ali mogu biti uključena i štetna fiziološka stanja kao što je
nedostatak mikroelemenata.
Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena provodi se primjenom metoda koje
provjereno odgovaraju svrsi ispitivanja.
Dostupne su različite metode ispitivanja koje variraju u osjetljivosti i
ponovljivosti te u traženoj količini opreme i iskustva u izvođenju.
Upotrijebljene metode ovisit će o patogenu ili stanju koje se ispituje, vrsti
sjemena i svrsi ispitivanja. Odabir metode i ocjenjivanje rezultata zahtijevaju
znanje i iskustvo u odabranoj metodi. Određuje se prisutnost ili odsutnost
uzročnika bolesti, štetnika te štetnih fizioloških stanja navedenih u
podzakonskim aktima ili na zahtjev pošiljaoca, te se broj napadnutih zrna u
uzorku procjenjuje što točnije, koliko dopušta korištena metoda.
Na determinaciju može utjecati tretiranje partije sjemena.
7.3. Postupak
7.3.1. Radni uzorak
Cijeli prosječni uzorak ili samo jedan njegov dio mogu biti upotrijebljeni kao
radni uzorak ovisno o metodi ispitivanja. Uzorak mora biti zapakiran i
dostavljen na način koji neće dozvoliti promjenu njegovog zdravstvenog stanja.
Izuzetno, može se tražiti uzorak veći od prosječnog uzorka koji je propisan, što
treba biti zatraženo kod uzorkovanja.
Kada se dio prosječnog uzorka uzima za radni uzorak, razdjeljivanje mora biti u
skladu s pripremom radnog uzorka opisanom u podtočki 1.6.2. Moraju biti poduzete
mjere koje će spriječiti kontaminaciju sjemena.
U pravilu radni uzorak nije manji od 400 sjemenki ili ekvivalentne težine uzete
iz prosječnog uzorka.
Ponavljanja koja sadrže određeni broj sjemenki, po potrebi se uzimaju iz
prosječnog uzorka nakon njegova prethodnog miješanja.
7.3.2. Opće upute
Prisutnost mikroorganizama na sjemenu u partiji ili uzorku sjemena može se
značajno mijenjati u skladišnim uvjetima u kojima će životna sposobnost sjemena
ostati na zadovoljavajućoj razini. Pri odabiru odgovarajućih uvjeta skladištenja
u obzir se mora uzeti optimalna temperatura skladišta kako bi se održala
reprezentativnost, postojanost, nepromjenjenost uzorka.
Značajan razvoj saprofitskih gljivica pri ispitivanju mogu ukazivati na lošu
kakvoću sjemena kao rezultat nepovoljne žetve, dorade, uvjeta skladištenja ili
starenja sjemena.
7.4. Metode ocjenjivanja zdravstvenog stanja
7.4.1. Metode ocjenjivanja zdravstvenog stanja bez inkubacije
Ove metode ne daju podatke o vijabilnosti patogena.
7.4.1.1. Metoda pregleda naturalnog sjemena
Pregledava se prosječni uzorak ili poduzorak uzet iz njega s ili bez upotrebe
stereo-mikroskopa, a traže se sklerociji plodna tijela, promjena boje i
oštećenja,ciste nematoda, nakupine hlamidospora, kukci, grinje, te znakovi
bolesti i štetnika na sjemenu ili inertnim tvarima.
7.4.1.2. Metoda ispiranja sjemena
Tilletia spp. na Triticum aestivum
Radni uzorak: 50 g sjemena za strna žita, 20 g sjemena za trave.
Metoda: sjeme staviti u tikvicu od 250 ili 300 ml i preliti sa 70 ml destilirane
vode uz dodatak 2 kapi tekućeg deterdženta za pranje suđa, te začepiti i mućkati
10 minuta (ručno ili na automatskoj mućkalici). Deset mililitara suspenzije
dobivene mućkanjem centrifugirati 4 min na 2400 okretaja. Odliti tekućinu iznad
taloga i dodati destiliranu vodu do 2 ml, te napraviti dobru suspenziju taloga.
Iz svake kivete mikroskopirati najmanje 4 kapi. Prisutne hlamidospore brojati
koristeći hemacitometar.
Broj spora u gramu sjemena se izračunava po formuli:
N = prosječan broj spora u kvadratu hemacitometra (ukupan zabilježeni broj/8)
V = volumen suspenzije (2 ml)
W = masa sjemena u gramima
0.0001 = volumen tekućine u kvadratu hemacitometra.
7.4.1.3. Metoda pregleda embrija
– koristi se, po potrebi, za određivanje zaraze s prašnom snijeti (Ustilago
nuda) u sjemenu ječma
1. Radni uzorak za metodu pregleda embrija je 200-240 g sjemena, ovisno o masi
1000 zrna. Može se raditi na tretiranom i netretiranom sjemenu
2. Radni uzorak podijeli se na dva ponavljanja (repeticije) od 100-120 g, koja
sadrže 2000-4000 sjemenki, ovisno o masi 1000 zrna.
3. Ekstrakcija i čišćenje embrija obavlja se tako da se radni uzorak stavi u
jednu litru svježe pripremljene 5%-tne vodene otopine natrijeve lužine (NaOH) i
drži 24 sata na 20oC.
4. Nakon toga cijeli se uzorak premjesti u prikladni kontejner i ispere u toploj
vodi, da se odvoje embriji, koji izlaze kroz smekšani perikarp.
5. Embriji se izdvoje pomoću sita s otvorima promjera 1 mm.
6. Zatim se embriji premjeste u mješavinu jednakog omjera glicerola i vode, gdje
se odvajaju od eventualnih ostataka sjemena.
7. Dodatno čišćenje embrija obavlja se u digestoru tako da se embriji premjeste
u laboratorijsku posudu u kojoj se nalazi 75 ml čistog svježe pripravljenog
laktofenola. Embriji se u laktofenolu drže 30 sekundi, pri točki ključanja.
8. Na kraju se embriji premjeste u svježi, lagano zagrijani glicerol, kako bi se
obavio pregled.
9. Pregledava se 1000 embrija iz svakog ponavljanja pod povećanjem 16 – 25 puta,
s prikladnim osvjetljenjem (odozdo). Traži se karakterističan zlatno-smeđi
micelij gljivice Ustilago nuda.
10. Rezultat pregleda izražava se u % zaraženog sjemena.
7.4.2. Metode ocjenjivanja zdravstvenog stanja nakon inkubacije
Nakon razdoblja inkubacije radni se uzorak ispituje na prisutnost uzročnika
bolesti, simptome razvoja bolesti, prisutnost štetnika i štetnih fizioloških
stanja na ili u sjemenu te na klijancima. Može se odrediti površinska ili
dubinska zaraza.
7.4.2.1. Metoda na filtar-papiru (FP)
Radni uzorak: 400 sjemenki
Metoda: Dvostruki filtar-papir staviti na dno Petrijevke i navlažiti ga
destiliranom vodom. Na filtar-papir rasporediti sjemenke tako da je međusobna
udaljenost sjemenki najmanje 2 cm.
Inkubacija: 10 dana za netretirano sjeme, 14 dana za tretirano sjeme, na
temperaturi 20°C, uz izmjenično osvjetljenje (12 sati osvjetljenja u spektru od
320 do 420 nm, 12 sati u tami).
7.4.2.1.1. Metoda izmrzavanja
Modifikacija metode na filtar-papiru. Razlikuje se od osnovne metode samo po
temperaturi inkubacije. Sjeme se prvo stavlja u komoru za naklijavanje na 20° C
kroz 24 sata, zatim sljedećih 24 sata u zamrzivaču na -20° C. Nakon toga
Petrijevke sa sjemenom drže se u komori za naklijavanje na 20° C do kraja
inkubacije (osim kod determinacije gljive Microdochium nivale gdje temperatura u
komori za naklijavanje mora biti 15-18°C).
7.4.2.2. Metoda na hranjivoj podlozi
– može se koristiti za dokazivanje zaraze sjemena pšenice sa smeđom pjegavosti
pljevica, gljivicom Leptosphaeria (Stagonospora) nodorum (syn. Septoria
nodorum).
1. Radni uzorak je 400 sjemenki.
2. Prije stavljanja sjemenki na hranjivu podlogu obavlja se predtretman
(dezinfekcija) u 1%-tnoj otopini natrijeva hipoklorita (varikina)
3. Kao hranjiva podloga obično se koristi krumpir-dekstroza agar (PDA) ili malc
agar, u koji se kod pripreme dodaje 100 ppm streptomicin sulfata. Hranjiva
podloga izlijeva se u petrijive zdjelice promjera 9 cm.
Kod stavljanja sjemenki u Petrijeve zdjelice razmak treba biti najmanje 2 cm.
4. Nakon toga se Petrijeve zdjelice sa sjemenkama stavljaju na inkubaciju 7 dana
na 20 oC u20 oC u mraku.
5. Nakon 7 dana golim okom se određuje brojnih sjemenki s
karakterističnim kolonijama, spororastućeg, gustog bijelog ili kremastog
micelija, koje često prekrivaju cijelo sjeme.
6. Rezultat analize izražava se u % zaraženog sjemena.
7.4.2.3. Predtretman (prethodna obrada)
Bilo kakav fizikalni ili kemijski laboratorijski tretman radnog uzorka koji
prethodi inkubaciji, a provodi se radi pospješivanja ispitivanja.
Neke se gljivice (npr. Rhizopus spp.) brzo šire na filter-papiru i mogu prorasti
zdravu biljku ili se razvijati s patogenom koji se razvija na zaraženom sjemenu.
Iz tog je razloga za pojedine metode poželjno izvršiti predtretman.
U slučaju potrebe za površinskom dezinfekcijom sjemena može se provesti
predtretman natrijevim hipokloritom. Predtretman se provodi na sljedeći način:
namakanje sjemena 10 min u otopini natrij hipoklorita koja sadrži 1 volumni %
aktivnog klora, nakon čega se ocijedi suvišna tekućina.
7.5. Izračunavanje i iskazivanje rezultata
Rezultat se izražava kao postotak zaraženih sjemenki ili kao broj organizama po
težini ispitanog uzorka.
Kada se inkubirano sjeme pregledava više od jedanput, u rezultatima se navodi
samo prosječan postotak zaraze.
7.6. Prikazivanje rezultata
Rezultati se unose u Izvješće o kakvoći sjemena poljoprivrednog bilja u rubriku
zdravstveno stanje, pri čemu se rabe znanstvena imena uzročnika bolesti. Uz
nalaz se navodi metoda koja je korištena, uključujući i predtretman ako je
proveden.
Za ocjenjivanje zdravstvenog stanja sjemena za koje je potrebno koristiti metode
koje nisu propisane ovim Pravilnikom, primjenjuju se međunarodne metode
propisane u ISTA pravilima (International Rules for Seed Testing) Poglavlje 7. s
pripadajućim dodacima.
8. Identifikacija genotipa
Za analizu sortne čistoće ili identifikaciju genotipa mogu se koristiti metode
propisane u važećim ISTA međunarodnim pravilima.
Tablica 14: UVJETI ZA UZORKOVANJE I ISPITIVANJE KLIJAVOSTI SJEMENA
Biljna vrsta (latinski naziv) |
Masa uzorka (g) |
Uvjeti za ispitivanje klijavost |
|
|||||||
|
Broj dana |
Pljevičavost
|
||||||||
Veličina partije sjemena
|
Prosječni uzorak
|
Radni uzorak
|
Za prisutnost drugih vrsta i korova
|
Podloga
|
Temperatura °C
|
Prvo ocjenjivanje
|
Završno ocjenjivanje
|
Postupak za prekidanje mirovanja i druge preporuke
|
||
1.
|
2.
|
3.
|
4.
|
5.
|
6.
|
7.
|
8.
|
9.
|
10.
|
11.
|
Abelmoschus esculentus (L.) Moench (ranije Hibiscus esculentus L.)
|
20000
|
1000
|
140
|
1000
|
NF, IF, P
|
20 – 30
|
4
|
21
|
–
|
|
Agropyron cristatum
|
10000
|
40
|
4
|
40
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25;
|
5
|
14
|
PH, KNO3
|
P
|
Agropyron desertorum
|
10000
|
60
|
6
|
60
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25
|
5
|
14
|
PH, KNO3
|
P
|
Agrostis canina L.
|
10000
|
25
|
0, 25
|
2, 5
|
NF
|
20 – 30;15 – 25:10 – 30
|
7
|
21
|
PH, KNO3
|
P
|
Agrostis gigantea Roth
|
10000
|
25
|
0, 25
|
2, 5
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25:10 – 30
|
5
|
10
|
PH, KNO3
|
P
|
Agrostis stolonifera L.
|
10000
|
25
|
0, 25
|
2, 5
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25:10 – 30
|
7
|
28
|
PH, KNO3
|
P
|
Allium cepa L.
|
10000
|
80
|
8
|
80
|
NF, IF, S
|
20; 15
|
6
|
12
|
PH
|
|
Allium fistulosum L.
|
10000
|
50
|
5
|
50
|
NF, IF, S
|
20; 15
|
6
|
12
|
PH
|
|
Allium porrum L.
|
10000
|
70
|
7
|
70
|
NF, IF, S
|
20; 15
|
6
|
14
|
PH
|
|
Allium schoenoprasum L.
|
10000
|
30
|
3
|
30
|
NF, IF, S
|
20; 15
|
6
|
14
|
PH
|
|
Alopecurus pratensis L.
|
10000
|
30
|
3
|
30
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25:10 – 30
|
7
|
14
|
PH, KNO3
|
P
|
Anethum graveolens L.
|
10000
|
40
|
4
|
40
|
NF, IF
|
20 – 30; 10 – 30
|
7
|
21
|
PH
|
P
|
Anthoxanthum odoratum L.
|
10000
|
25
|
2
|
20
|
NF
|
20 – 30
|
6
|
14
|
–
|
P
|
Anthyllis vulneraria L.
|
10000
|
60 ass="T-98bezuvl" align="center" style="text-align:center"> |
6
|
60
|
NF, IF
|
20
|
5
|
10
|
PH
|
|
Apium graveolens L.
|
10000
|
25
|
1
|
10
|
NF
|
20 – 30
|
10
|
21
|
PH, KNO3, svjetlo
|
P
|
Arachis hypogaea L.
|
25000
|
1000
|
1000
|
1000
|
IF, P
|
20 – 30; 25
|
5
|
10
|
Ukloniti ovojnicu; PS (40oC)
|
P
|
Arrhenatherum elatius (L) P. Beauv. ex J.S. et K.B. Pres
|
10000 |
80
|
8
|
80
|
NF
|
20 – 30
|
6
|
14
|
PH
|
P
|
Asparagus officinalis L
|
20000
|
1000
|
100
|
1000
|
NF, IF, P
|
20 – 30;
10
|
28
|
–
|
|
|
Avena sativa L.
|
25000
|
1000
|
120
|
1000
|
IF, P
|
20
|
5
|
10
|
PS(30° – 35°C) PH
|
P
|
Beta vulgaris L. (svi varijeteti)
|
20000
|
500
|
50
|
500
|
NF, IF, P
|
20 – 30; 15 – 25; 20
|
4
|
14
|
Prethodno ispiranje: 2 h za multigermno, 4 h za monogermno Sušenje na max. 25°C
|
P
|
Beta vulgaris saccharifera lange – multigermno (višeklično)
|
20000
|
500
|
50
|
500
|
NF, IFP
|
20 – 30; 15 – 25
|
4
|
14
|
Prethodno ispiranje: 2 h za multigermno, 4 h za monogermno
|
P
|
segmentirano
|
20000
|
500
|
50
|
500
|
NF, IFP
|
20 – 30; 15 – 25
|
4
|
14
|
|
|
monogermno
|
20000
|
500
|
50
|
500
|
NF, IF, P
|
20 – 30; 15 – 25
|
4
|
14
|
|
|
Borago officinalis L.
|
10000
|
450
|
45
|
450
|
NF, IF
|
20 – 30; 20
|
5
|
14
|
–
|
P
|
Brassica napus L.
|
10000
|
100
|
10
|
100
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
7
|
PH, KNO3
|
|
Brassica napus L. var. napobrassica (L.) Reichb.
|
10000
|
100
|
10
|
100
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
14
|
PH
|
|
Brassica nigra (L.) Koch.
|
10000
|
40
|
4
|
40
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
10
|
PH, KNO3
|
|
Brassica oleracea L. (svi varijeteti)
|
10000
|
100
|
10
|
100
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
10
|
PH, KNO3
|
|
Brassica rapa L.(uključujući B. campestris L. i vrste ranije znane kao B. chinensis, B. pekinensis i B. perviridis)
|
10000
|
70
|
7
|
70
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
7
|
PH, KNO3
|
|
Bromus arvensis L.
|
10000
|
60
|
6
|
60
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25
|
7
|
21
|
PH, KNO3
|
|
Bromus carinatus Hook et Arn
|
10000
|
200
|
20
|
200
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25; 10 – 30
|
7
|
14
|
PH, KNO3
|
|
Bromus catharticus Vahl.
|
10000
|
200
|
20
|
200
|
NF
|
20 – 30
|
7
|
28
|
PH, KNO3
|
P
|
Bromus hordeaceus L.
|
10000
|
50
|
5
|
50
|
NF
|
20 – 30
|
7
|
14
|
PH
|
P
|
Bromus inermis Leysser
|
10000
|
90
|
9
|
90
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25
|
7
|
14
|
PH, KNO3
|
P
|
Bromus marginatus Nees ex Steudel
|
10000
|
200
|
20
|
200
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25
|
7
|
14
|
PH, KNO3
|
P
|
Bromus sitchensis Trin.
|
10000
|
200
|
20
|
200
|
NF
|
20 – 30; 15 – 25
|
7
|
21
|
PH
|
P
|
Camelina sativa (L.) Crantz
|
10000
|
40
|
4
|
40
|
NF
|
20 – 30
|
4
|
10
|
–
|
|
Cannabis sativa L.
|
10000
|
600
|
60
|
600
|
NF, IF
|
20 – 30; 20
|
3
|
7
|
–
|
|
Capsicum spp.
|
10000
|
150
|
15
|
150
|
NF, IF, S
|
20 – 30
|
7
|
14
|
KNO3
|
|
Carum carvi L.
|
10000
|
80
|
8
|
80
|
NF
|
20 – 30
|
7
|
21
|
–
|
|
Cicer arietinum L.
|
20000
|
1000
|
1000
|
1000
|
IF, P
|
20 – 30; 20
|
5
|
8
|
–
|
|
Cichorium endivia L.
|
10000
|
40
|
4
|
40
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
14
|
KNO3
|
P
|
Cichorium intybus L.
|
10000
|
50
|
5
|
50
|
NF
|
20 – 30; 20
|
5
|
14
|
KNO3
|
P
|