VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3302

Na temelju odredbe članka 97. stavka 2. Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, broj 110/2007), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. rujna 2008. godine donijela

UREDBU

O SPRJEČAVANJU VELIKIH NESREĆA KOJE UKLJUČUJU OPASNE TVARI

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovom Uredbom se uređuje popis vrsta opasnih tvari koje su prisutne u postrojenjima, a koje mogu uzrokovati veliku nesreću, ili u postrojenjima mogu nastati prilikom velike nesreće; način utvrđivanja količina opasnih tvari i dopuštene količine, te kriteriji prema kojima se te tvari klasificiraju kao opasne.
(2) Uredbom se određuju posebne obveze tvrtke, odnosno operatera u poduzimanju mjera za sprječavanje velikih nesreća, obveze u slučaju značajne promjene u postrojenju tvrtke, obveze u slučaju velike nesreće, postupak i obveze u slučaju velike nesreće s prekograničnim učincima, obveze na smanjivanju posljedica velike nesreće, te drugi uvjeti i mjere za sprječavanje velikih nesreća u skladu s međunarodno priznatim standardima i propisima; način podnošenja te obvezni sadržaj obavijesti o provođenju sigurnosnih mjera.
(3) Uredbom se propisuje obvezni sadržaj Izvješća o sigurnosti, način podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti; obvezni sadržaj i način davanja suglasnosti; način podnošenja zahtjeva za produženje izdane suglasnosti i rokovi s tim u vezi; način i uvjeti za nadzor nad provedbom aktivnosti i mjera prema Izvješću o sigurnosti i obavijesti o prisutnosti opasnih tvari.
(4) Uredbom se određuje sadržaj i način vođenja očevidnika o tvrtkama i njihovim postrojenjima koja mogu uzrokovati nesreće s domino efektom.

Pojmovi i definicije

Članak 2.

Pojedini pojmovi u smislu ove Uredbe imaju sljedeće značenje:
1. Prisutnost opasnih tvari znači:
– stvarnu prisutnost opasnih tvari u postojećem postrojenju u vrijeme podnošenja propisanih obavijesti Ministarstvu,
– očekivanu – procijenjenu – prisutnost opasnih tvari u postojećem postrojenju koje mogu nastati kao posljedica velike nesreće,
– očekivanu – procijenjenu – prisutnost opasnih tvari u novom postrojenju nakon njegove izgradnje i puštanja u rad,
– očekivanu – procijenjenu – prisutnost opasnih tvari u postojećem postrojenju nakon njegove rekonstrukcije,
– očekivanu – procijenjenu – prisutnost opasnih tvari u postrojenjima navedenim u alinejama od 1. do 4. ove točke, koje mogu nastati zbog gubitka kontrole nad industrijskim kemijskim procesom, a čije količine mogu dosegnuti ili prekoračiti granične količine određene u dijelu 1. i 2. Priloga I. ove Uredbe;
2. Pohrana znači prisutnost određene količine opasne tvari u svrhu skladištenja, sigurne pohrane ili čuvanja na zalihama;
3. Ozbiljna opasnost je svaka opasnost koja:
1. ugrožava ljudski život ili može imati štetne posljedice po ljudsko zdravlje
2. može narušiti zdravlje velikog broja ljudi
3. može naštetiti okolišu, posebice flori i fauni, tlu, vodi, atmosferi i kulturnim dobrima;
4. Područje učinka je područje koje neposredno okružuje mjesto velike nesreće koja uključuje opasne tvari, a koje se rasprostire do granica unutar kojih svojstva opasnih tvari mogu imati štetan utjecaj na okoliš, odnosno prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica, uključujući čovjeka;
5. Najnovija dostignuća sigurnosne tehnike podrazumijevaju stupanj razvoja modernih postupaka, opreme i operativnih metoda koje pouzdano indiciraju izvodljivu primjenjivost mjera za sprečavanje velikih nesreća ili ograničavanje njihovih učinaka;
6. Postojeće postrojenje je postrojenje u kojem se sa obavljanjem djelatnosti započelo prije stupanja na snagu ove Uredbe;
7. Nadležna tijela javne vlasti su: Ministarstvo, sve nadležne inspekcije sukladno zakonu i Državna uprava za zaštitu i spašavanje;
8. Zakon je Zakon o zaštiti okoliša;

Primjena Uredbe

Članak 3.

(1) Ova Uredba se primjenjuje na postrojenja u kojima je prisutnost opasnih tvari utvrđena u količinama jednakim ili većim od graničnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu I. ove Uredbe u Popisu u dijelu 1. i 2, u stupcima 2. i 3.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u pojedinačnim slučajevima Ministarstvo može, u onoj mjeri, koja je potrebna da bi se spriječile velike nesreće ili ograničile njihove posljedice, zatražiti od operatera da postrojenje podvrgne pojedinim obvezama sukladno odredbama ove Uredbe iako prisutnost opasnih tvari u postrojenju nije utvrđena tako da dostiže granične količine opasnih tvari prema Prilogu I. ove Uredbe u dijelu 1. i 2. u stupcu 2. i 3.
(3) Odredbe ove Uredbe se primjenjuju i na postrojenja – djelatna odlagališta neuporabljivog otpada kao što su centri za gospodarenje otpadom prema posebnom zakonu, uključujući jame i rubne nasipe, koji sadrže opasne tvari sukladno Popisu iz članka 3. stavka 1. ove Uredbe, osobito kada se opasne tvari koriste u vezi s kemijskom obradom minerala.
(4) Kada operater u postrojenju utvrdi prisutnost tvari iz Priloga I. ove Uredbe u količinama manjim od propisanih u Popisu u dijelu 1. i 2. u stupcu 2. postupit će prema zahtjevima propisa kojim se uređuje zaštita i spašavanje a koji se odnose na sadržaj Operativnog plana zaštite i spašavanja.

Članak 4.

Ova Uredba se ne primjenjuje na:
– vojna postrojenja i vojna skladišta,
– opasnosti od ionizirajućeg zračenja,
– cestovni, željeznički, zračni prijevoz te prijevoz opasnih tvari unutarnjim plovnim putovima i morem,
– privremeno skladištenje opasnih tvari izvan postrojenja na koje se odnose odredbe o sprječavanju velikih nesreća, uključujući utovarne i istovarne stanice i prijevoz do, odnosno putem drugih prijevoznih sredstava u dokovima, pristaništima ili ranžirnim kolodvorima,
– prijevoz opasnih tvari cjevovodima, uključujući pumpne stanice, izuzev unutar postrojenja na koje se odnose odredbe o sprječavanju velikih nesreća,
– iskorištavanje, odnosno eksploataciju (istraživanje, vađenje i obradu) mineralnih sirovina u rudnicima, kamenolomima i bušotinama, izuzev kemijskih i termičkih procesa obrade i skladištenja opasnih tvari u okviru obavljanja navedenih djelatnosti,
– istraživanje i vađenje mineralnih sirovina na platformama, uključujući ugljikovodike te
– odlagališta otpada, osim onih koja su određena u članku 3. stavku 3. ove Uredbe.

II. OPASNE TVARI I NJIHOVA KLASIFIKACIJA

Kriteriji za određivanje tvari koje se smatraju opasnim tvarima u postrojenju

Članak 5.

(1) Tvari koje se smatraju opasnima i količine tih tvari na koje se primjenjuju odredbe ove Uredbe utvrđene su u Popisu u Prilogu I. ove Uredbe.
(2) Kriteriji kada će se smatrati da su u postrojenju prisutne veće količine opasnih tvari iz Popisa iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su u Prilogu I. ove Uredbe u dijelu 1. i 2., u stupcu 3.
(3) Kriteriji kada će se smatrati da su u postrojenju prisutne male količine opasnih tvari iz Popisa iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su u Prilogu I. ove Uredbe u dijelu 1. i 2., u stupcu 2.
(4) Iznimno, od Priloga I. ove Uredbe, opasnim tvarima u smislu ove Uredbe smatrat će se i tvari čiju prisutnost operater utvrdi u postrojenju u količinama koje su manje od graničnih količina utvrđenih u Prilogu I. ove Uredbe u dijelu 1. i 2., u stupcu 2. ukoliko mu obveze prema ovoj Uredbi posebnim rješenjem odredi Ministarstvo u slučaju domino efekta.

III. OBVEZE OPERATERA

Osnovne obveze

Članak 6.

(1) Operater je u svrhu sprječavanja velike nesreće dužan poduzeti mjere predostrožnosti u skladu s obujmom mogućih opasnosti u postrojenju.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka ne odnose se na obveze o kontroli kakvoće zraka prema odredbama zakona kojim se uređuje zaštita zraka.
(3) Pri ispunjavanju obveze iz stavka 1. ovoga članka operater je dužan uzeti u obzir osobito sljedeće uzroke:
1. tehnološko-procesne izvore opasnosti,
2. prirodne izvore opasnost (potresi, poplave i sl.)
3. uplitanje neovlaštenih osoba pri radu postrojenja (sudjelovanje i radnje osoba primjerice: rukovanje određenim strojem, odnosno kod drugih aktivnosti u proizvodnom procesu, a da to nije proces rada – radno mjesto te osobe) i pri radu s opasnim tvarima u postrojenju.
(4) Uzroke iz stavka 3. ovoga članka operater neće uzeti u obzir kada se ti uzroci mogu isključiti kao izvori, odnosno djelomični izvori opasnosti.
(5) Mjere predostrožnosti iz stavka 1. ovoga članka poduzet će se da bi se što je više moguće na samom izvoru u postrojenju smanjile mogućnosti nastanka rizika od velike nesreće i nepovoljne posljedice nakon nastanka velike nesreće.
(6) Priroda i rad postrojenja u kojem su prisutne opasne tvari moraju biti u skladu sa najnovijim dostignućima sigurnosnih tehnika. Određivanje najnovijeg dostignuća sigurnosne tehnike osigurat će, opremu, operativne metode i postupke koji se mogu usporediti s onima koji su uspješno testirani u radu postrojenja;

Zahtjevi koje treba ispuniti u svrhu sprječavanja velikih nesreća

Članak 7.

Operater će obveze iz članka 6. stavka 1. ove Uredbe ispuniti na način da:
1. poduzme mjere kako bi osigurao da vatra i/ili eksplozija:
– budu spriječene unutar postrojenja
– u jednom pogonu ne mogu imati utjecaj na druge pogone unutar postrojenja i
– nastale izvan postrojenja ne mogu djelovati na postrojenje na način da ugroze njegovu sigurnost;
2. opremi postrojenje odgovarajućim upozorenjem, alarmom i sigurnosnom opremom;
3. opremi postrojenje uređajima za mjerenje i kontrolu koji će, ukoliko to bude potrebno u pitanju sigurnosti, biti različiti i neovisni o drugim sustavima;
4. zaštiti sigurnost relevantnih dijelova postrojenja od mogućnosti djelovanja i uplitanja neovlaštenih osoba.

Obveze namijenjene ograničavanju učinaka velikih nesreća

Članak 8.

(1) Operater će obveze namijenjene ograničavanju učinaka velikih nesreća iz članka 6. stavka 5. ove Uredbe ispuniti i na način da:
1. procijeni moguće posljedice za ljude i okoliš prema više predvidljivih scenarija glede mogućih učinaka velike nesreće, a obvezno prema scenariju »najgoreg mogućeg slučaja« i izračuna veličinu područja učinka;
2. poduzme mjere osiguranja da u slučaju velike nesreće ne dođe do dodatnih opasnosti koje bi nastale iz infrastrukturnih (kanalizacija, cjevovoda, plinovoda i sl.) dijelova postrojenja;
3. opremi instalacije u postrojenju s potrebnom sigurnosnom opremom i poduzme tehničke i organizacijske mjere predostrožnosti.
(2) Operater je dužan osigurati da u slučaju velike nesreće nadležna tijela javne vlasti koja su odgovorna za sprječavanje velikih nesreća i hitne službe bez odlaganja dobiju stručne i iscrpne informacije.

Ostale obveze

Članak 9.

Operater je obveze iz članka 6. stavaka 1. i 5. ove Uredbe, osim kako je određeno odredbama članaka 7. i 8. ove Uredbe, dužan ispuniti i tako da:
1. sukladno posebnim propisima osigura nadzor svake gradnje u svezi s postrojenjem te nadzire rad sigurnosnih instalacija unutar postrojenja i kontinuirano nadzire i redovito servisira instalacije po pitanjima sigurnosti;
2. obavlja održavanje i popravak u postrojenju u skladu s najboljom raspoloživom tehnikom;
3. poduzme potrebne tehničke mjere opreza na način da bi spriječio nepravilan rad u postrojenju i nepravilan rad s opasnim tvarima;
4. spriječi nepravilno i nedopušteno ponašanje radnika i drugih osoba u postrojenju odgovarajućim uputama o postupanju u redovitom obavljanju poslova i u vrijeme dnevnog odmora na radu, te odgovarajućim uputama za postupanje u iznimnim uvjetima;
5. osigura odgovarajuću obuku radnika s ciljem upoznavanja opasnosti a poglavito u slučaju uvođenja novih tehnika te radi upoznavanja s obveznim ponašanjem u slučaju nastanka opasnosti, odnosno nastanka velike nesreće.

Obveza obavještavanja o prisutnosti opasnih tvari u postrojenju

Članak 10.

(1) Operater je dužan u skladu s Popisom opasnih tvari iz Priloga I. ove Uredbe utvrditi prisutnost opasnih tvari u postrojenju. O utvrđenoj prisutnosti opasnih tvari operater je dužan obavijestiti Ministarstvo sukladno obrascu obavijesti koji je propisan u Prilogu II. ove Uredbe, u rokovima određenim Zakonom.
(2) Kada u postojećem postrojenju, za koje je već dostavljana obavijest o prisutnosti opasnih tvari u smislu odredbe iz stavka 1. ovoga članka, operater namjerava provesti rekonstrukciju, odnosno promjenu u proizvodnji i radu, te kada značajnije poveća količine opasnih tvari ili se promjeni priroda ili agregatno stanje opasnih tvari u odnosu na dostavljenu obavijest, kao i u slučaju bilo kakve promjene postupaka u kojima se opasne tvari koriste s obzirom na promjenu njihove prirode ili količine, ako bi takve promjene mogle znatno utjecati na opasnost od velikih nesreća, te u slučaju trajnog prestanka rada postrojenja, operater je dužan obavijestiti Ministarstvo sukladno obrascu iz Priloga II. ove Uredbe.
(3) Značajnijim povećanjem količine opasnih tvari u postrojenju u smislu stavka 2. ovoga članka podrazumijevat će se porast količine opasnih tvari koje su sa utvrđene manje količine porasle do graničnih količina propisanih za male količine u Prilogu I. ove Uredbe u Popisu opasnih tvari u stupcu 2., ili više od toga. Značajnijim povećanjem količine opasnih tvari u postrojenju podrazumijevat će se i svako povećanje količina opasnih tvari koje su prije toga povećanja utvrđene prisutnima u postrojenju u graničnim količinama propisanim u Prilogu I. ove Uredbe u Popisu opasnih tvari u stupcu 2. (za male količine) ili u stupcu 3. (za veće količine), te svako povećanje količina opasnih tvari više od tih graničnih količina.
(4) Obavijest u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka operater je dužan dostaviti Ministarstvu prije podnošenja zahtjeva nadležnim tijelima za pribavljanje bilo kakve propisane dozvole, odnosno bez odlaganja u slučaju nastanka promjena u smislu stavka 3. ovoga članka.
(5) U svrhu cjelovitog i pravodobnog obavještavanja Ministarstva u smislu odredbe stavka 2. ovoga članka, u slučaju kada namjerava prestati s radom postrojenja u kojem su prisutne opasne tvari operater je dužan donijeti pisanu odluku u kojoj će utvrditi način i krajnji rok prestanka s radom takvog postrojenja. Ovu odluku operater je dužan dostaviti u privitku obavijesti iz stavka 2. ovoga članka. Obavijest je dužan dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o prestanku rada postrojenja.
(6) Operater je obavijesti iz stavaka 1., 2. i 5. ovoga članka dužan dostaviti i Agenciji za zaštitu okoliša radi upisa u Zakonom propisane registre, u rokovima sukladno uredbi kojom se uređuje informacijski sustav zaštite okoliša, te središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje radi postupka prema zahtjevima propisa kojima se uređuje zaštita i spašavanje.

Članak 11.

(1) U Obavijestima iz članka 10. ove Uredbe osim podataka prema obrascu iz Priloga II. ove Uredbe operater može dati i dodatne informacije opisom.
(2) U obavijestima iz članka 10. ove Uredbe u skladu s propisanim obrascem operater može navesti koje podatke i informacije iz tih obavijesti prema internim aktima tvrtke drži poslovnom tajnom te može za njih tražiti tajnost u skladu sa Zakonom i zakonom kojim se uređuje tajnost podataka.

Postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari u malim količinama

Članak 12.

(1) Operater koji u skladu s odredbama Zakona i ove Uredbe u postrojenju utvrdi prisutnost opasnih tvari u malim količinama prema Prilogu I. stupcu 2. ove Uredbe, dužan je bez odlaganja sačiniti Obavijest o prisutnosti malih količina opasnih tvari u postrojenju (u daljnjem tekstu: Obavijest o malim količinama opasnih tvari).
(2) U Obavijesti o malim količinama opasnih tvari operater će utvrditi smjernice i mjere za sprječavanje velikih nesreća kojima se određuje način organizacije i način upravljanja postrojenjem u svrhu svođenja opasnosti od nastanka velike nesreće na najmanju moguću mjeru. Ove mjere moraju biti određene tako da jamče visok stupanj zaštite zdravlja i života ljudi te visok stupanj zaštite okoliša.
(3) Obavijest o malim količinama opasnih tvari mora sadržavati procjenu potrebnih sredstava, strukture i predviđene sustave upravljanja postrojenjem za slučaj velike nesreće, te odgovarajuće informacije i podatke prema Prilogu V. ove Uredbe.
(4) Operater je dužan osigurati provedivost mjera predviđenih Obaviješću o malim količinama opasnih tvari u svako doba. Obavijest mora biti dostupna u odgovarajućim prostorijama postrojenja u svrhu omogućavanja uvida i nadzora nadležnih tijela javne vlasti.
(5) Obavijest o malim količinama opasnih tvari operater je dužan dostaviti Ministarstvu kako je određeno odredbama Zakona za postojeće postrojenje, postrojenje koje će se graditi ili rekonstruirati. Ovu Obavijest operater je dužan dostaviti i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje.

Postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari u većim količinama

Članak 13.

(1) Operater koji u skladu s odredbama ove Uredbe utvrdi da su u njegovom postrojenju prisutne opasne tvari u većim količinama dužan je sačiniti Izvješće o sigurnosti.
(2) Izvješćem o sigurnosti operater dokazuje da:
1. su opasnosti od velikih nesreća u postrojenju utvrđene i da su predviđene i poduzete potrebne mjere da bi se takve nesreće spriječile i ograničile njihove posljedice po čovjeka i okoliš;
2. su odgovarajuća sigurnost i pouzdanost uključeni u projekt, konstrukciju, tehnološki postupak i aktivnosti te održavanje svih dijelova postrojenja koji su povezani s opasnostima od velikih nesreća unutar postrojenja;
3. je donio: Unutarnji plan za postupanje unutar postrojenja sukladno Zakonu i ovoj Uredbi, te Unutarnji program uzbunjivanja i Operativni plan zaštite i spašavanja, koji se donose temeljem propisa kojima se uređuje zaštita i spašavanje, kao i da su dostavljene potrebne informacije za omogućavanje donošenja vanjskog plana s namjerom da se poduzmu sve potrebne mjere u slučaju velike nesreće, i u slučaju gradnje novih postrojenja, te novih aktivnosti ili događanja oko postojećeg postrojenja;
4. polica osiguranja i sistem sigurnosnog upravljanja za njenu implementaciju započinju s primjenom sukladno zahtjevima iz Priloga IV. ove Uredbe.

Članak 14.

(1) Operater, koji je prema Zakonu i ovoj Uredbi za postrojenje obvezan sačiniti Izvješće o sigurnosti, dužan je prije početka rada toga postrojenja ugovoriti odgovarajuće osiguranje kao jamstvo osiguranih financijskih sredstava za slučaj velikih nesreća. Polica osiguranja mora uključivati i sigurnosni sustav upravljanja postrojenjem te biti ugovorena na vrijednosti proporcionalno opasnostima od velikih nesreća. Pri ugovaranju osiguranja operater mora uzeti u obzir zahtjeve iz odredbi Priloga IV. ove Uredbe.
(2) Operater iz stavka 1. ovoga članka dužan je osigurati da je polica osiguranja dostupna nadležnim tijelima javne vlasti.

IV. IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Sadržaj Izvješća o sigurnosti

Članak 15.

(1) Izvješćem o sigurnosti se u skladu s dostupnim najboljim raspoloživim tehnikama i najnovijim dostignućima sigurnosne tehnike utvrđuju smjernice za sprječavanje velikih nesreća i utvrđuje sustav sigurnosti. U svrhu određivanja organizacije i načina upravljanja postrojenjem radi svođenja opasnosti od nastanka velike nesreće na najmanju moguću mjeru Izvješće sadrži i Unutarnji plan za postupanje unutar postrojenja (u daljnjem tekstu: Unutarnji plan).
(2) Unutarnji plan obvezno sadrži sve zahtjeve iz Priloga V. ove Uredbe.
(3) Izvješće o sigurnosti obvezno sadrži podatke za izradu vanjskog plana mjera zaštite i aktivnosti koje će se poduzeti izvan postrojenja (u daljnjem tekstu: vanjski plan). Vanjski plan se izrađuje prema posebnim propisima kojima se uređuje zaštita i spašavanje a radi ublažavanja učinaka mogućeg domino efekta koji može uzrokovati velika nesreća u postrojenju te u druge svrhe sukladno posebnom propisu.
(4) U Izvješću o sigurnosti operater može odrediti dio sadržaja koji ne može biti dostupan javnosti zbog industrijskih, trgovinskih ili poslovnih tajni, javne sigurnosti i/ili državne obrane, a što će potkrijepiti Izjavom i dokazima u skladu sa Zakonom.
(5) Kada utvrdi prisutnost opasnih tvari ili njihovih dijelova u postrojenju, a Izvješćem o sigurnosti je dokazao da te tvari ne mogu izazvati veliku nesreću, operater može, prilikom podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti, zatražiti od Ministarstva da javnosti budu dostupne samo informacije i podaci iz Izvješća koji se odnose na događaje koji se tiču prevencije rezidualnih opasnosti velikih nesreća i ograničavanja posljedica po čovjeka i okoliš.
(6) Izvješće o sigurnosti mora biti sačinjeno tako da mjere predviđene tim Izvješćem jamče visok stupanj zaštite zdravlja i života ljudi i okoliša predviđenim odgovarajućim sredstvima, strukturama i predviđenim sustavima upravljanja. Izvješćem se moraju poštovati načela i zahtjevi sadržani u Prilogu IV. ove Uredbe. Izvješće o sigurnosti mora sadržavati minimalno podatke prema Prilogu III. ove Uredbe.
(7) U Izvješću o sigurnosti moraju biti imenovani stručnjaci, odnosno osobe koje su sudjelovale u njegovoj izradi i tijela koja su ga donijela, odnosno usvojila u internoj upravi operatera.
(8) Izvješće o sigurnosti koje se podnosi za postojeće postrojenje i u slučaju rekonstrukcije postojećeg postrojenja mora sadržavati ažuriran popis opasnih tvari prisutnih u postrojenju na bazi označavanja i klasifikacije sadržane u Prilogu I. ove Uredbe a prema stanju u postrojenju na dan koji odgovara datumu označenom na Izvješću.

Članak 16.

(1) Iznimno, Izvješće o sigurnosti, odnosno pojedini dijelovi toga Izvješća mogu se temeljiti na podacima koje je operater dužan prikazati prema posebnim propisima iz pojedinih područja (primjerice područje: zaštite i spašavanja, protupožarne zaštite i sl.), koja su istovjetna, odnosno obuhvaćena podacima propisanim u Prilogu I. ove Uredbe. Izvješće koje je izrađeno na temelju preuzetih podataka i informacijskih cjelina koje se vode slijedom posebnih propisa mora zadovoljavati sve zahtjeve sukladno odredbama ove Uredbe koje se odnose na sadržaj Izvješća o sigurnosti.
(2) Podaci preuzeti u smislu stavka 1. ovoga članka ne smiju biti stariji od šest mjeseci od dana označenog na Izvješću o sigurnosti.
(3) Izvješće o sigurnosti mora se temeljiti na vjerodostojnim činjenicama o prisutnim opasnim tvarima u postrojenju.
(4) Izvješće o sigurnosti mora biti izrađeno putem pravne osobe ovlaštene u skladu sa Zakonom.
(5) Operater je dužan osigurati provedivost Izvješća o sigurnosti u svako doba. Izvješće mora biti dostupno u odgovarajućim prostorijama postrojenja u svrhu omogućavanja uvida i nadzora nadležnih tijela javne vlasti.

Članak 17.

Operater je dužan Izvješće o sigurnosti dostaviti na suglasnost Ministarstvu unutar sljedećih rokova:
– za nova postrojenja u razdoblju prije početka gradnje ili početka rada,
– za postojeća postrojenja unutar šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Obveza ažuriranja Izvješća o sigurnosti i police osiguranja

Članak 18.

(1) Operater je dužan ažurirati Izvješće o sigurnosti za koje je pribavio suglasnost Ministarstva te u tom smislu izvršiti dopune podataka i informacija uključujući i policu osiguranja koju mora imati prema odredbama ove Uredbe i to:
1. najmanje svakih 5 godina;
2. bez odlaganja, u slučaju bilo kakve promjene u:
– postrojenju,
– postupku u kojem se koristi opasna tvar,
– količini, prirodi, agregatno stanju opasne tvari u usporedbi s podacima sadržanim u postojećem Izvješću;
3. u bilo koje drugo vrijeme:
– iz razloga uzimanja u obzir saznanja o novim tehnologijama, sigurnosnim mjerama i napretku u znanju koje se odnosi na pristup opasnostima,
– u slučaju bilo kakvih saznanja i pretpostavki o promjenama glede mogućih bitnih posljedica u vezi s opasnostima povezanim s velikom nesrećom.
(2) Nakon što dopuni, odnosno izmijeni Izvješće o sigurnosti u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka operater je dužan pribaviti suglasnost Ministarstva na to dopunjeno i/ili izmijenjeno Izvješće.
(3) Dopunjeno i/ili izmijenjeno Izvješće o sigurnosti u smislu stavka 1. ovoga članka se nakon pribavljene suglasnosti Ministarstva dostavlja središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje.

Članak 19.

Nadzor nad sadržajem Obavijesti i Izvješća o sigurnosti obavlja i Ministarstvo i to:
– svakih pet godina,
– i u svakom trenutku na inicijativu operatera ili na zahtjev nadležnih tijela, ako je taj postupak opravdan novim činjenicama ili kako bi se u obzir mogla uzeti nova tehnička saznanja o pitanju sigurnosti, primjerice ona stečena analizom nesreća ili, koliko god je to moguće, analizom situacija kad je nesreća gotovo izbila ili pak saznanja vezana uz procjenu opasnosti.

V. SUGLASNOST NA IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Način podnošenja zahtjeva za izdavanje suglasnosti

Članak 20.

(1) Zahtjev za izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti podnosi se u pisanom obliku i u elektronskom mediju za pohranu podataka (CD, DVD i sl.) uključujući i Izvješće o sigurnosti za koje se suglasnost pribavlja.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži:
1. podatke o tvrtki i operateru čije je postrojenje:
– za pravnu i fizičku osobu obrtnika naziv i sjedište tvrtke, matični broj, ime odgovorne osobe, broj telefona i e-mail adresu – ukoliko postoji;
– za fizičku osobu: ime i prezime, adresu; broj telefona i adresa elektroničke pošte – ukoliko postoji.
Podaci iz ove točke dokazuju se izvatkom iz sudskog registra za pravnu osobu, izvatkom iz obrtnog registra za fizičku osobu obrtnika, izvatkom iz registra poljoprivrednika za fizičku osobu poljoprivrednika te preslikom osobne iskaznice za fizičku osobu građanina;
2. podatke o lokaciji postrojenja:
– za lokaciju naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave gdje se nalazi lokacija postrojenja, uključujući podatke o katastarskoj općini,
– za postrojenje točan naziv postrojenja i sve vrste djelatnosti koje se u postrojenju obavljaju;
3. podatke o ovlašteniku koji je izradio Izvješće o sigurnosti, što dokazuje preslikom suglasnosti, koju je ovlaštenik pribavio od Ministarstva, za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša – za izradu izvješća o sigurnosti;
4. upravnu pristojbu u propisanom iznosu.

Postupak po zahtjevu za izdavanje suglasnosti

Članak 21.

(1) Ukoliko zahtjev iz članka 20. ove Uredbe ne sadrži sve propisane podatke i dokaze, odnosno kada Izvješće o sigurnosti koje prileži tome zahtjevu ne sadrži sve podatke i informacije sukladno odredbama ove Uredbe, Ministarstvo će u skladu sa zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak pozvati operatera da u primjerenom roku, a koji ne može biti duži od trideset dana, ukloni nedostatke u zahtjevu, odnosno Izvješću.
(2) O zahtjevu operatera za izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti Ministarstvo je dužno informirati javnost i zainteresiranu javnost nakon što utvrdi da zahtjev sadrži sve propisane podatke i dokaze te da Izvješće o sigurnosti sadrži sve propisane podatke i informacije sukladno odredbama ove Uredbe.
(3) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka javnost i zainteresirana javnost se informira sukladno Zakonu i uredbi kojom se uređuje informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.

Članak 22.

(1) Kada utvrdi da je zahtjev operatera za izdavanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti potpun, Ministarstvo može, ovisno o specifičnim tehnikama koje se primjenjuju u radu postrojenja, pribaviti mišljenje revidenta ovlaštenog sukladno Zakonu o Izvješću o sigurnosti koje prileži zahtjevu. Troškove pribavljanja mišljenja revidenta snosi tvrtka.
(2) Suglasnost na Izvješće o sigurnosti se može dati kada se utvrdi da su Izvješćem o sigurnosti ispunjeni svi zahtjevi prema Zakonu i ovoj Uredbi.
(3) Kada utvrdi da Izvješće o sigurnosti ne ispunjava sve zahtjeve prema Zakonu i ovoj Uredbi Ministarstvo će donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje suglasnosti.
(4) O suglasnosti, odnosno rješenju iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo je dužno informirati javnost i zainteresiranu javnost sukladno Zakonu i uredbi kojom se uređuje informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.

Zahtjev za produženje izdane suglasnosti

Članak 23.

(1) Zahtjev za produženje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti podnosi se najkasnije šest mjeseci prije isteka roka važenja suglasnosti na Izvješće.
(2) Zahtjev za produženje suglasnosti podnesen prije roka iz stavka 1. ovoga članka odbacit će se.
(3) Postupak po zahtjevu za produženje izdane suglasnosti na Izvješće o sigurnosti provodi se prema odredbama Zakona i odgovarajućom primjenom odredaba ove Uredbe koje se odnose na izdavanje suglasnosti.

Sadržaj suglasnosti

Članak 24.

Suglasnost u pravilu sadrži izreku kojom se daje suglasnost na Izvješće o sigurnosti, razdoblje za koje se suglasnost daje, te izreku da je Izvješće o sigurnosti obvezni privitak suglasnosti te odgovarajuće obrazloženje.

VI. OBVEZE TVRTKE, ODNOSNO OPERATERA U PODUZIMANJU MJERA ZA SPRJEČAVANJE VELIKIH NESREĆA

Obveze u slučaju značajne promjene u postrojenju nakon pribavljene suglasnosti na Izvješće o sigurnosti

Članak 25.

U slučaju izmjena u postrojenju, skladišnom prostoru ili u postupku s opasnim tvarima te u slučaju promjena prirode ili količine opasnih tvari, koje bi mogle imati značajne posljedice za opasnost, tvrtka, odnosno operater je dužan:
1. utvrditi je li potrebno izmijeniti način sprječavanja velikih nesreća te sustave upravljanja i postupke sadržane u Izvješću o sigurnosti;
2. nakon što utvrdi potrebu izmjene Izvješća o sigurnosti – obavijestiti Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje o pojedinostima prirode potrebne izmjene Izvješća o sigurnosti.

Obavještavanje o provođenju sigurnosnih mjera u postrojenju u kojem je prvobitno utvrđena prisutnost male količine opasnih tvari

Članak 26.

(1) Operater, koji je postupio u skladu s odredbama ove Uredbe o utvrđenim malim količinama opasnih tvari, a u međuvremenu u postrojenju dođe do porasta količine opasnih tvari, odnosno do promjena koje posljedično mogu imati veće opasnosti od nastanka velikih nesreća, dužan je o tome bez odlaganja obavijestiti Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će, po ocijenjenoj potrebi, zatražiti od operatera da izmjeni postojeću Obavijest o prisutnosti malih količina opasnih tvari, odnosno da izradi Izvješće o sigurnosti.
(3) Potrebu izmjena, odnosno dopuna Obavijesti o prisutnosti malih količina opasnih tvari operater i nadležna tijela javne vlasti dužni su razmatrati, ocjenjivati i testirati u razdoblju od tri godine od dana dostave Obavijesti. Prilikom ovoga razmatranja moraju se uzeti u obzir promjene koje su se dogodile kod operatera i/ili promjene hitnih službi, nova saznanja o tehnikama te saznanja vezana uz odgovore na velike nesreće.

VII. INFORMIRANJE JAVNOSTI U SLUČAJU VELIKE NESREĆE

Članak 27.

(1) Operater je u slučaju opasnosti od velike nesreće, odnosno u slučaju nastanka velike nesreće u postrojenju dužan dati informacije javnosti sukladno Prilogu VI. ove Uredbe.
(2) Operater je u slučaju velike nesreće s prekograničnim učincima dužan dati informacije javnosti sukladno Prilogu VI. ove Uredbe.

VIII. NADZOR NAD PROVEDBOM AKTIVNOSTI I MJERA PREMA OBAVIJESTIMA OPERATERA I IZDANOJ SUGLASNOSTI NA IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Postupak Ministarstva nakon zaprimanja obavijesti operatera

Članak 28.

(1) Ministarstvo će po zaprimljenim obavijestima koje operater dostavi prema ovoj Uredbi, po ocjenjenoj potrebi, zatražiti dodatne informacije.
(2) Nakon razmotrenih obavijesti uključujući i dopune iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo je dužno operateru dostaviti mišljenje o razmotrenim obavijestima i po potrebi mu tom prilikom dati upute za daljnji postupak u smislu odredbi Zakona i ove Uredbe.
(3) Ministarstvo nije dužno postupiti u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka u slučaju kada operater mora pribaviti suglasnost Ministarstva na Izvješće o sigurnosti prema odredbama ove Uredbe.

Domino efekt

Članak 29.

(1) Ministarstvo je dužno utvrditi moguće posljedice velike nesreće u postrojenju u kojem je utvrđena prisutnost opasnih tvari a koje mogu izazvati domino efekt prema izračunu iz Priloga I. ove Uredbe dijela 2. točke 4.
(2) Ministarstvo je dužno o utvrđenim mogućim posljedicama glede postrojenja u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka obavijestiti operatere s postrojenjima u području učinka u odnosu na koje postoji mogućnost ili povećan rizik nastanka domino efekta.
(3) Obavijest iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu i spašavanje.

Nadzor spremnosti za djelovanje po Izvješću o sigurnosti

Članak 30.

Nadležna tijela javne vlasti – inspekcije nadležne za pojedina postrojenja, ovisno o tehnikama, dužne su obavljati nadzor postrojenja u kojem je utvrđena prisutnost opasnih tvari najmanje jednom u razdoblju od 12. mjeseci.

IX. OČEVIDNIK TVRTKI I NJIHOVIH POSTROJENJA KOJA MOGU UZROKOVATI NESREĆE S DOMINO EFEKTOM

Sadržaj očevidnika

Članak 31.

(1) Očevidnik tvrtki i njihovih postrojenja koja mogu uzrokovati nesreće s domino efektom (u daljnjem tekstu: Očevidnik) sadrži podatke prema obrascu iz Priloga VII. ove Uredbe koji se odnose na:
1. tvrtku i postrojenje,
2. prisutnost opasnih tvari u postrojenju,
3. vrstu opasnosti i područje učinka prema izrađenom scenariju najgoreg mogućeg slučaja,
4. operatera i
5. ostale podatke.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka se u Očevidnik unose slijedom podataka iz Registra postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari koji vodi Agencija za zaštitu okoliša i podataka slijedom obavijesti koje je operater dužan dostavljati Ministarstvu u skladu s ovom Uredbom.

Način vođenja očevidnika

Članak 32.

(1) Očevidnik se vodi prema obrascu propisanom u Prilogu VII. ove Uredbe.
(2) Podaci se u Očevidnik upisuju za svaku tvrtku i njezino postrojenje na posebnu stranicu očevidnika označenu odgovarajućim brojem, kronološkim redom kako su nastali nakon prvoga upisa.
(3) Očevidnik se vodi na način da se koristi elektronička programska oprema (aplikacija) koja omogućava mrežni unos, obradu i prikaz podataka pohranjenih u očevidniku.
(4) Elektronička programska oprema iz stavka 2. ovoga članka putem interneta omogućava pristup Očevidniku uporabom korisničkog imena i zaporke koje dodjeljuje Ministarstvo osobama koje su svojim poslovima, ovlaštenjima i službom neposredno vezane za korištenje podataka iz Očevidnika.
(5) Uvid u podatke iz Očevidnika može se ograničiti prema opsegu koji zahtijevaju interesi opće sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, odnosno zaštite osobnih podataka, a koji je određen posebnim propisima.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Sastavni dijelovi ove Uredbe

Članak 33.

Prilozi:
– I. »Popis opasnih tvari i granične količine kada se tvari smatraju opasnima«,
– II. »Obrazac obavijesti o prisutnosti opasnih tvari u postrojenju«,
– III. »Podaci i informacije koje mora sadržavati Izvješće o sigurnosti«,
– IV. »Zahtjevi koji se moraju ispuniti u sustavu upravljanja i organizaciji postrojenja u cilju sprječavanja velikih nesreća«,
– V. »Podaci i informacije koje obvezno sadrži Obavijest o malim količinama opasnih tvari, Unutarnji plan koji je dio Izvješća o sigurnosti i obvezni minimalni sadržaj vanjskog plana«,
– VI. »Informacije koje je operater dužan dati javnosti za slučaj opasnosti i u slučaju velike nesreće«,
– VII. »Obrazac Očevidnika o tvrtkama i njihovim postrojenjima koja mogu uzrokovati velike nesreće s domino efektom«,
čine sastavni dio ove Uredbe.

Započeti postupci

Članak 34.

Na postrojenja koja podliježu obvezi utvrđivanja prisutnosti opasnih tvari, a koja nastanu slijedom zahvata za koje je postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, odnosno postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, započeo prije stupanja na snagu ove Uredbe, primijenit će se odredbe ove Uredbe koje se odnose na postojeća postrojenja.

Obveze usklađivanja postojećih postrojenja

Članak 35.

(1) Operateri postojećih postrojenja dužni su u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe Ministarstvu dostaviti obavijest o potrebi izrade Izvješća o sigurnosti za postrojenje tvrtke prema ovoj Uredbi.
(2) Operateri postojećih postrojenja obvezni su postojeća postrojenja uskladiti s odredbama ove Uredbe u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 36.

(1) Stupanjem na snagu ove Uredbe prestaje važiti Plan intervencija u zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 82/99 i 13/2001).
(2) Tijela imenovana i ustrojena prema Planu intervencija iz stavka 1. ovoga članka nastavljaju s djelovanjem dok se ne ustroje, odnosno imenuju tijela sukladno posebnim propisima kojima se uređuje sustav zaštite i spašavanja.

Članak 37.

Ova Uredba objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 31. ožujka 2009. godine.

Klasa: 351-01/08-01/09
Urbroj: 5030105-08-1
Zagreb, 30. rujna 2008.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
 

PRILOG I.

POPIS OPASNIH TVARI I GRANIČNE KOLIČINE KADA SE TVARI SMATRAJU OPASNIMA

DIO 1.

Popis opasnih tvari i granične količine kada se tvari smatraju opasnim
Ako se tvar ili grupa tvari navedena u dijelu 1. može svrstati i u neku od kategorija navedenih u dijelu 2, primjenjuju se količinska ograničenja utvrđena u dijelu 1.

UPUTE

1. Sa smjesama i preparatima treba postupati kao i sa čistim tvarima ako im koncentracije ne prelaze granice određene prema njihovim svojstvima i sukladno odredbama ove Uredbe.
2. Količine koje treba uzeti u razmatranje pri odlučivanju o primjeni odgovarajućih odredbi ove Uredbe najveće su količine koje su prisutne ili bi mogle biti prisutne u postrojenju u bilo kojem trenutku.
3. Amonijev nitrat (5 000/10 000): gnojiva sposobna za samoodrživu razgradnju.
Ovo se odnosi na složena/kombinirana gnojiva na bazi nitrata (složena/kombinirana gnojiva koja sadrže amonijev nitrat s fosfatom i/ili kalijem) u kojima je, kao rezultat amonijevog nitrata, udio dušika:
– između 15,75% () i 24,5% () po težini, te koja ili ne sadrže više od 0,4% ukupnih zapaljivih/organskih tvari ili pak ispunjavaju uvjete iz Priloga II. Direktive 80/876/EEC,
– 15,75% () po težini ili manje i zapaljive tvari čije količine nisu ograničene,
i koja su sposobna za samoodrživu razgradnju prema Pokusu s koritom UN-a (vidi Preporuke Ujedinjenih naroda za prijevoz opasne robe: priručnik testova i kriterija, III. dio, odjeljak 38.2).
4. Amonijev nitrat (1 250/5 000): svojstva gnojiva
Ovo se odnosi na čista gnojiva na bazi amonijevog nitrata i na složena/kombinirana gnojiva na bazi amonijevog nitrata u kojima je, kao rezultat amonijevog nitrata, udio dušika
– veći od 24,5% po težini, osim za mješavine amonijevog nitrata s dolomitom, vapnencem, i/ili kalcijevim karbonatom sa čistoćom od najmanje 90%,
– veći od 15,75% po težini za mješavine amonijevog nitrata i amonijevog sulfata,
– veći od 28% () po težini za mješavine amonijevog nitrata s dolomitom, vapnencem ili kalcijevim karbonatom sa čistoćom od najmanje 90%, te koja zadovoljavaju uvjete iz Priloga II. Direktive 80/876/EEC.
5. Amonijev nitrat (350/2 500): tehnička svojstva
Ovo se odnosi na:
– amonijev nitrat i pripravke amonijevog nitrata u kojima je, kao rezultat amonijevog nitrata, udio dušika
– između 24,5% i 28% po težini, a koji ne sadrže više od 0,4% zapaljivih tvari,
– veći od 28% po težini, a koji ne sadrže više od 0,2% zapaljivih tvari,
– vodene otopine amonijevog nitrata u kojima je koncentracija amonijevog nitrata veća od 80% po težini.
6. Amonijev nitrat (10/50): »off-specs« materijal i gnojiva koja ne zadovoljavaju detonacijski pokus
Ovo se odnosi na:
– materijal odbačen u proizvodnom postupku te na amonijev nitrat i pripravke od amonijevog nitrata, gnojiva na bazi čistog amonijevog nitrata i složena/kombinirana gnojiva na bazi amonijevog nitrata iz bilješke 2. i 3., koja krajnji korisnik vraća ili je vratio proizvođaču, mjestu privremenog uskladištenja ili pogonu za ponovnu obradu zbog ponovne obrade, recikliranja ili prerade za sigurnu upotrebu, budući da više ne zadovoljava odredbe iz bilješke 2. i 3.;
– gnojiva iz prve alineje bilješke 1. i bilješke 2., koja ne zadovoljavaju odredbe Priloga II. Direktive 80/876/EEC.
7. Kalijev nitrat (5 000/10 000): kombinirana gnojiva na bazi kalijevog nitrata koja se sastoje od kalijevog nitrata u obliku granula i mikrogranula.
8. Kalijev nitrat (1 250/5 000): kombinirana gnojiva na bazi kalijevog nitrata koja se sastoje od kalijevog nitrata u obliku kristala.

Poliklorirani dibenzofurani i poliklorirani dibenzodioksini

Količine polikloriranih dibenzofurana i polikloriranih dibenzodioksina izračunane su uz pomoć sljedećih faktora:

(T = tetra, P = penta, Hx = heksa, HP = hepta, O = okta)
 

DIO 2.

Kategorije opasnih tvari koje nisu izričito imenovane u dijelu 1.

 
UPUTE

1. Tvari i pripravci razvrstani su prema sljedećim Direktivama i njihovoj trenutnoj prilagodbi tehničkom napretku:
Direktiva Vijeća 67/548/EEC od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na razvrstavanje, pakiranje i označavanje opasnih tvari (1),
Direktiva 1999/45/EC Europskoga parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 1999. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na razvrstavanje, pakiranje i označavanje opasnih pripravaka (2).
U slučaju tvari i pripravaka koje niti jedna od gore navedenih direktiva ne svrstava u opasne tvari, primjerice otpad, ali koji su svejedno prisutni ili su vrlo vjerojatno prisutni u pogonima i koji, u okolnostima ustanovljenima u pogonu, posjeduju ili vjerojatno posjeduju jednaki potencijal za izazivanje velikih nesreća, slijede se postupci privremene podjele u skladu s relevantnim člankom odgovarajuće Direktive.
U slučaju tvari i pripravaka čija svojstva potpadaju pod više podjela, za potrebe ove Direktive primjenjivat će se najniže propisane količine. Međutim, za primjenu pravila iz bilješke 4., uvijek se koristi ona propisana količina koja odgovara dotičnoj podjeli.
Za potrebe ove Direktive, Komisija sastavlja i ažurira popis tvari razvrstanih u gore spomenute kategorije usklađenom Odlukom u skladu s Direktivom 67/548/EEC.
2. »Eksploziv« znači:
– tvar ili pripravak koji stvara rizik od eksplozije udarcem, trenjem, vatrom ili drugim izvorima zapaljenja (oznaka upozorenja R2),
– tvar ili pripravak koji stvara vrlo velik rizik od eksplozije udarcem, trenjem, vatrom ili drugim izvorima zapaljenja (oznaka upozorenja R3), ili
– tvar, pripravak ili predmet obuhvaćeni Klasom 1. Europskog sporazuma o cestovnom prijevozu opasnog tereta (UN/ADR), sklopljenog 30. rujna 1957., a izmijenjemijenjenog i dopunjenktivom Vijeća 94/55/EC od 21. studenoga 1994. o usklađivanju zakona država članica glede cestovnog prijevoza opasnog tereta(3).
U ovu definiciju uključene su i pirotehničke naprave, koje se za potrebe ove Uredbe definiraju kao tvari (ili mješavine tvari) namijenjene stvaranju topline, svjetlosti, zvuka, plinova ili dima ili kombinacije tih učinaka kroz samoodržive egzotermičke kemijske reakcije. Gdje je tvar ili pripravak razvrstan i prema UN/ADR i prema oznaci opasnosti R2 ili R3, UN/ADR klasa ima prednost pred određivanjem oznake opasnosti.
Tvari i predmeti iz Klase 1 razvrstani su u neku od skupina od 1.1 do 1.6 u skladu s UN/ADR podjelom. Te su skupine sljedeće:
Skupina 1.1: »Tvari i predmeti koje nose opasnost od lančanih eksplozija (lančana eksplozija je eksplozija koja gotovo trenutno zahvaća gotovo čitavu količinu).«
Skupina 1.2.: »Tvari i predmeti koje nose opasnost od rasprskavanja, ali ne i opasnost od masovnih eksplozija.«
Skupina 1.3.: »Tvari i predmeti koje nose opasnost od požara te opasnost od manjih eksplozija ili manjih rasprskavanja, ali ne i od lančane eksplozije:
(a) čijim se izgaranjem oslobađaju znatne količine topline; ili
(b) koje gore jedna za drugom, uzrokujući manje eksplozije ili rasprskavanja ili oboje.«
Skupina 1.4.: »Tvari i predmeti koji nose tek mali rizik u slučaju zapaljenja ili inicijacije u prijevozu. Takvi su učinci najvećim dijelom ograničeni na dotični paket te se ne treba očekivati nikakvo rasprskavanje komada značajne veličine ili dometa. Vanjski požar neće izazvati gotovo trenutačnu eksploziju gotovo čitavoga sadržaja paketa.«
Skupina 1.5: »Vrlo neosjetljive tvari koje nose opasnost masovne eksplozije, a koje su tako neosjetljive da postoji vrlo mala vjerojatnost iniciranja ili prijelaza iz požara u detonaciju u normalnim uvjetima prijevoza. Neće niti eksplodirati u testu zapaljivosti na otvorenom.«
Skupina 1.6.: »Izuzetno neosjetljivi predmeti koji ne nose opasnost masovne eksplozije. Ti predmeti sadrže samo izuzetno neosjetljive eksplozivne tvari i pokazuju zanemarivu mogućnost slučajne inicijacije ili širenja. Rizik je ograničen na eksploziju pojedinog predmeta.«
U ovu definiciju ulaze i eksplozivne ili pirotehničke tvari ili pripravci koje sadrži dotični predmet. U slučaju predmeta koji sadrže eksplozivne ili pirotehničke tvari ili pripravke, ako je poznata količina tvari ili pripravaka, tada se ona koristi za potrebe ove Uredbe. Ako količina nije poznata, tada se za potrebe ove Uredbe čitav predmet smatra eksplozivnom tvari.
Tvari i pripravci čije je plamište niže od 55 °C i koji pod pritiskom ostaju u tekućem stanju, gdje određeni uvjeti obrade, kao što je visok pritisak ili visoka temperatura, mogu stvoriti opasnosti od velikih nesreća;
Plinovi koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom pri sobnoj temperaturi i pritisku (oznaka opasnosti R12, druga alineja), koji su u plinovitom i visoko-kritičnom stanju, i
3. Zapaljive i vrlo zapaljive tekuće tvari i pripravci koji se održavaju na temperaturi iznad njihovih točaka vrelišta.
4. U slučaju da se u pogonu ne nalazi niti jedna pojedinačna tvar ili pripravak u količini većoj ili jednakoj relevantnim propisanim količinama, primjenjuje se sljedeće pravilo kako bi se odredilo je li dotični pogon obuhvaćen relevantnim odredbama ove Uredbe. Zbrajanje opasnih tvari u svrhu utvrđivanja ukupne količine prisutne kod operatera provodi se prema sljedećem pravilu:
q1/Q+q2/Q+q3/Q+q4/Q/+q5/Q+….1,
pri čemu je qx = količina opasnih tvari x (ili kategorije opasnih tvari) koje potpadaju pod dio 1. ili 2. ovog priloga,
Q = odgovarajuća granična količina iz dijela 1. ili 2.
Ovo se pravilo primjenjuje u sljedećim okolnostima:
(a) kada su opasne tvari iz dijela 1. prisutni u količinama manjim od njihove granične količine, a u kombinaciji s tvarima iste klasifikacije iz dijela 2. te za zbrajanje tvari i preparata iste klasifikacije u dijelu 2,
(b) za zbrajanje kategorija 1, 2. i 9. zajedno prisutnih kod operatera iz Priloga I, 2. dijela,
(c) za zbrajanje kategorija 3, 4, 5, 6, 7a, 7b. i 8. zajedno prisutnih kod operatera iz Priloga I, 2. dijela.
 

PRILOG II.

OBRAZAC OBAVIJESTI O PRISUTNOSTI OPASNIH TVARI U POSTROJENJU

PRILOG III.

PODACI I INFORMACIJE KOJE MORA SADRŽAVATI IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI

Izvješće o sigurnosti mora sadržavati sljedeće podatke i informacije:
I. Osnovne informacije koje moraju sadržavati podatke prema Prilogu II. ove Uredbe.
II. Opis lokacije postrojenja:
A. opis lokacije na kojem se postrojenje nalazi i njegovog okoliša, uključujući zemljopisni smještaj, meteorološke, geološke i hidrografske uvjete te, ako je potrebno, povijest terena;
B. određenje postrojenja i drugih aktivnosti tvrtke koje bi mogle predstavljati rizik od velikih nesreća;
C. opis područja na kojima bi moglo doći do domino efekta nakon velike nesreće.
III. Tehnološki opis postrojenja:
A. opis glavnih aktivnosti i proizvoda u dijelovima postrojenja bitnih za sigurnost, izvora rizika od velikih nesreća te okolnosti pod kojima bi takva nesreća mogla izbiti te opis planiranih preventivnih mjera;
B. opis postupaka, ponajprije načina rada;
C. opis opasnih tvari:
1. popis opasnih tvari, koji uključuje:
– utvrđivanje opasnih tvari: kemijski naziv, CAS broj, naziv po IUPAC nomenklaturi,
– najveća količina opasne tvari koja jest ili bi mogla biti prisutna na lokaciji;
2. fizička, kemijska i toksikološka svojstva i nagovještaji neposrednih i odgođenih opasnosti za čovjeka i okoliš;
3. fizičko i kemijsko ponašanje u normalnim uvjetima korištenja te u uvjetima opasnosti od velike nesreće i u slučaju velike nesreće.
IV. Utvrđivanje i analizu rizika od nesreća te načine sprječavanja:
A. detaljan opis mogućeg tijeka velikih nesreća i vjerojatnosti njihova izbijanja ili uvjeta pod kojima izbijaju, uključujući i sažetak događaja koji mogu uzrokovati bilo koji od navedenih razvoja situacije, bez obzira jesu li uzroci unutar postrojenja ili izvan njega;
B. procjena dosega i ozbiljnosti posljedica ustanovljenih velikih nesreća;
C. opis tehničkih parametara i opreme korištene pri osiguranju postrojenja.
V. Mjere zaštite i interventne mjere za ograničavanje posljedica nesreće:
A. opis opreme u postrojenju korištene za ograničavanje posljedica velikih nesreća;
B. organizacija uzbunjivanja i intervencije;
C. opis vanjskih i unutrašnjih raspoloživih sredstava;
D. sažetak elemenata opisanih pod A, B. i C. nužnih za izradu unutarnjeg plana iz Izvješća o sigurnosti.

PRILOG IV.

ZAHTJEVI KOJI SE MORAJU ISPUNITI U SUSTAVU UPRAVLJANJA I ORGANIZACIJI POSTROJENJA U CILJU SPRJEČAVANJA VELIKIH NESREĆA

U svrhu provođenja operaterove politike sprječavanja velikih nesreća i primjene sustava sigurnosti moraju se uzeti u obzir elementi propisani ovim Prilogom. Zahtjevi predviđeni Izvješćem o sigurnosti moraju biti razmjerni opasnosti od velikih nesreća koju je izradio operater:
(a) politika sprječavanja velikih nesreća mora biti pismeno određena i mora uključivati sveukupne operaterove ciljeve i načela djelovanja vezane uz kontrolu opasnosti od velikih nesreća;
(b) sustav sigurnosti mora uključivati dio općeg sustava upravljanja zajedno s organizacijskom strukturom, obvezama, praksom, postupcima i sredstvima određivanja i provedbe politike sprečavanja velikih nesreća;
(c) sustav sigurnosti mora voditi računa o sljedećem:
1. organizaciji i osoblju – ulogama i nadležnostima osoblja koje na svim razinama organizacije sudjeluje u upravljanju velikim opasnostima; utvrđivanju potreba obuke takvog osoblja i osiguravanju tako određene obuke; sudjelovanju zaposlenika i, u određenim prilikama, proizvođača;
2. utvrđivanju i procjeni rizika – usvajanju i provedbi postupaka sustavnog utvrđivanja rizika tijekom uobičajenih ili neuobičajenih djelovanja te procjeni njihovih posljedica;
3. nadzoru rada postrojenja – usvajanju i provedbi postupaka i uputa za siguran rad, uključujući i održavanje postrojenja, postupaka, opreme i privremenih obustava rada;
4. upravljanju promjenama – usvajanju i provedbi postupaka planiranja izmjena starih ili stvaranja novih postrojenja, postupaka ili skladišnih prostora;
5. planiranju intervencija – usvajanju i provedbi postupaka utvrđivanja sustavnom analizom predvidljivih neželjenih događaja, te postupaka pripravnosti odaziva na takve situacije;
6. praćenju rada provođenjem internih provjera stručnosti, usvajanju i provedbi postupaka neprestane procjene stupnja poštovanja ciljeva određenih operaterovom politikom sprječavanja velikih nesreća i sustavom sigurnosti te o poduzimanju korektivnih akcija u slučaju njihova nepoštovanja; ti postupci također moraju obuhvatiti i operaterov sustav prijavljivanja velikih nesreća ili situacija kad je nesreća gotovo izbila, prvenstveno u slučajevima nedostatnih zaštitnih mjera, analizu provedenu nakon velike nesreće te sve daljnje radnje potaknute novim saznanjima stečenim takvim iskustvima;
7. reviziji i pregledu – usvajanju i provedbi postupaka povremene sustavne procjene politike sprječavanja velikih nesreća te procjene učinkovitosti i prikladnosti sustava sigurnosti; dokumentiranom pregledu izvedbe politike i sustava sigurnosti te njihovim nadopunama koje će provoditi viši upravitelji.

PRILOG V.

PODACI I INFORMACIJE KOJE OBVEZNO SADRŽI OBAVIJEST O MALIM KOLIČINAMA OPASNIH TVARI, UNUTARNJI PLAN KOJI JE DIO IZVJEŠĆA O SIGURNOSTI I OBVEZNI MINIMALNI SADRŽAJ VANJSKOG PLANA

1. Obavijest o malim količinama opasnih tvari i Unutarnji plan koji je dio Izvješća o sigurnosti moraju sadržavati:
(a) ime i prezime osobe ovlaštene za pokretanje postupaka za slučaj nužde te osobe zadužene za vođenje i koordiniranje akcije ublažavanja posljedica na mjestu velike nesreće,
(b) ime i prezime osobe odgovorne za povezivanje i suradnju s tijelom zaduženim za vanjski plan za slučaj nužde,
(c) kada se radi o predvidljivim uvjetima ili događajima koji bi mogli bmogli biti značajniijanje velike nesreće, opis radnji koje treba poduzeti da bi se ti uvjeti i događaji držali pod kontrolom te da bi se ograničile njihove posljedice, što uključuje i opis sigurnosne opreme te raspoloživih sredstava,
(d) organizaciju ograničavanja rizika za osobe na mjestu događaja, uključujući i načine upozoravanja te radnje koje bi trebalo poduzeti nakon upozorenja,
(e) organizaciju ranog obavješćivanja tijela zaduženog za primjenu vanjskog plana, vrstu informacije koju početno upozorenje treba sadržavati te organizaciju dostavljanja pobližih informacija, kada postanu dostupne,
(f) organizaciju obučavanja osoblja za zadaće za koje su zaduženi, te način koordinacije aktivnosti hitnih službi s interventnim postrojbama izvan lokacije događaja, kada situacija to zahtijeva,
(g) način koordinacije i način organizacije pružanja pomoći radi ublažavanja posljedica izvan mjesta događaja.
2. Vanjski plan za slučaj opasnosti od nastanka velike nesreće minimalno mora sadržavati:
(a) ime i prezime osoba ovlaštenih za pokretanje interventnih postupaka te osoba ovlaštenih za vođenje i koordiniranje akcije ublažavanja posljedica nesreće izvan mjesta događaja,
(b) organizaciju primanja ranog upozorenja o nesreći te postupke upozoravanja i pozivanja pomoći,
(c) organizaciju koordinacije sredstava nužnih za provedbu vanjskog plana za slučaj opasnosti,
(d) organizaciju pružanja pomoći pri akciji ublažavanja posljedica na mjestu događaja,
(e) organizaciju akcije ublažavanja posljedica izvan mjesta događaja,
(f) organizaciju izvještavanja javnosti o nesreći i obrascima poželjnog ponašanja koje bi trebalo usvojiti,
(g) organizaciju obavještavanja hitnih službi drugih država članica u slučaju velike nesreće s mogućim prekograničnim posljedicama.

PRILOG VI.

INFORMACIJE KOJE JE OPERATER DUŽAN DATI JAVNOSTI ZA SLUČAJ OPASNOSTI I U SLUČAJU VELIKE NESREĆE

Operater je za slučaj opasnosti i u slučaju velike nesreće dužan javnosti dati sljedeće informacije:
1. naziv tvrtke operatera i adresu postrojenja,
2. podatke o osobama koje su u tvrtki zadužene za dostavu informacija javnostiu svezi postrojenja i opasnosti od velike nesreće,
3. da operater podliježe obvezama propisanim ovom Uredbom te da je nadležnim tijelima javne vlasti dostavio Obavijest o prisutnosti opasnih tvari u postrojenju, odnosno da je pribavio suglasnost na Izvješće o sigurnosti,
4. jednostavno objašnjenje aktivnosti koje se odvijaju unutar postrojenja,
5. uobičajeni naziv ili, u slučaju opasnih tvari obuhvaćenih dijelom 2. Priloga I, naziv grupe ili opći naziv razreda opasnosti tvari i preparata u postrojenju koji bi mogli izazvati veliku nesreću te opis njihovih osnovnih opasnih značajki,
6. o prirodi opasnosti od velikih nesreća u njegovom postrojenju uključujući i njihove moguće učinke na stanovništvo i okoliš,
7. o načinu upozoravanja i daljnjeg obavještavanja pogođenog stanovništva u slučaju velike nesreće,
8. o radnjama koje bi pogođeno stanovništvo moralo poduzeti i obrascima ponašanja koje bi trebalo usvojiti u slučaju velike nesreće,
9. da operater na mjestu događaja mora organizirati odgovarajuće aktivnosti, prvenstveno povezivanje i suradnju s hitnim službama i interventnim postrojbama, kako bi se mogao nositi s velikim nesrećama a njihove učinke svesti na najmanju moguću mjeru,
10. da je uputa na vanjski plan intervencija sastavljena kako bi se svladali svi učinci nesreće izvan mjesta događaja, te da se u slučaju nesreće moraju uvažavati sve upute i zahtjevi interventnih postrojbi i hitnih službi,
11. gdje se mogu dobiti daljnje relevantne informacije, ovisno o uvjetima povjerljivosti utvrđenim važećim zakonodavstvom Države.

PRILOG VII.

OBRAZAC OČEVIDNIKA O TVRTKAMA I NJIHOVIM POSTROJENJIMA KOJA MOGU UZROKOVATI VELIKE NESREĆE S DOMINO EFEKTOM

REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA,
PROSTRORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA

     PODACI O TVRTKI I POSTROJENU KOJE MOŽE
      UZROKOVATI NEREĆE S DOMINO EFEKTOM

I. PODACI O TVRTKI I POSTROJENJU:
_____________________________________________________
_____________________________________________________
                                 Naziv tvrtke i sjedište
___________ _______________________ __________________
    matični broj            broj registarskog uloška u TS          klasa i ur. broj suglas-
                                                                                                          nosti na IOS

LOKACIJA POSTROJENJA: _____________________________
DJELATNOSTI KOJE SE OBAVLJAJU U POSTROJENJU:
_____________________________________________________

POSTROJENJE RADI OD: _______________________________
POSTROJENJE NE RADI OD: ____________________________
II. PODACI O PRISUTNOSTI OPASNIH TVARI
PRISUTNOST OPASNIH TVARI:
_____________________________________________________
veće količine
_____________________________________________________
male količine
III. VRSTA OPASNOSTI I PODRUČJE UČINKA PREMA IZ-
RAĐENOM SCENARIJU NAJGOREG MOGUĆEG SLUČAJA:
_____________________________________________________
IV. PODACI O OPERATERU:
_____________________________________________________
Ime i prezime i funkcija odgovorne osobe za tvrtku
_____________________________________________________
Ime i prezime i funkcija odgovorne osobe za postrojenje
IV. OSTALI PODACI:
_____________________________________________________
broj telefona tvrtke/postrojenja, broj fax, E-mail adresa,
_____________________________________________________
podaci o velikim nesrećama ako ih je bilo: datum nastanka, posljedice:
unutarnje, vanjske, prekogranične,