Pravilnik o kakvoći povrća

NN 114/2008 (6.10.2008.), Pravilnik o kakvoći povrća

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA

3321

Na temelju članka 94. stavka 2. Zakona o hrani (»Narodne novine« broj 46/07) ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi

PRAVILNIK

O KAKVOĆI POVRĆA

Poglavlje I
OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju temeljni zahtjevi kakvoće kojima mora udovoljavati povrće namijenjeno stavljanju na tržište u svježem stanju, a odnose se na klasifikaciju, kategorizaciju i senzorna svojstva, uvjete pakiranja, prezentiranja te način označavanja.

Poglavlje II
STAVLJANJE NA TRŽIŠTE

Članak 2.

(1) Pravna ili fizička osoba koja izlaže, nudi na prodaju, isporučuje ili stavlja na tržište povrće čiji se temeljni zahtjevi kakvoće propisuju ovim Pravilnikom ne smije izložiti, nuditi na prodaju, isporučiti ili staviti na tržište povrće na bilo koji način osim na način koji je propisan ovim Pravilnikom.
(2) Odredbe ovoga Pravilnika odnose se na sve faze trženja svježeg povrća, uključujući uvoz i izvoz.

Članak 3.

(1) Odredbe ovoga Pravilnika ne odnose se na:
– povrće koje se otprema u objekt za preradu;
– povrće koje proizvođač prodaje na svom gospodarstvu, izravno krajnjem potrošaču za njegove osobne potrebe.
– povrće izloženo, ponuđeno na prodaju ili prodano, isporučeno ili utrženo u prodaji, ili koje je proizvođač na bilo koji drugi način stavio na veletržnice, posebice na tržnice smještene u proizvodnom području;
– povrće koje je s veletržnice iz podstavka 1. ovoga stavka otpremljeno u objekte za doradu i pakiranje te u objekte za skladištenje smještene u istom proizvodnom području;
– povrće koje se prodaje ili isporučuje od strane proizvođača u objekt za doradu i pakiranje ili u objekt na skladištenje ili se otprema s proizvođačevog gospodarstva u takve objekte;
– povrće koje se otprema iz skladišta na doradu i pakiranje.
(2) Proizvodno područje podrazumijeva područje Republike Hrvatske.

Članak 4.

U slučajevima kada se povrće stavlja na tržište na načine propisane člankom 3. stavkom 1. ovoga Pravilnika, proizvođač je dužan osigurati dokaze o tako namjeravanoj upotrebi povrća.

Članak 5.

U fazama nakon otpreme povrće može, u odnosu na propisane zahtjeve kakvoće, pokazivati:
– neznatan nedostatak svježine i turgora;
– neznatno kvarenje zbog prirodnog procesa sazrijevanja.

Poglavlje III
RAJČICA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 6.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte rajčica tarifne oznake CT 0702 00 00, uzgojene od vrste Lycopersicon lycopersicum (L.) Karsten ex Farw./Lycopersicon esculentum Mill., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući rajčicu za preradu.
(2) Rajčica se može klasificirati na četiri komercijalna tipa:
– okrugla;
– rebrasta;
– duguljasta ili izdužena;
– trešnjar rajčica (uključujući »koktel« rajčicu).

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 7.

(1) Rajčica u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitava;
– zdrava; isključeni su plodovi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čista, bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Kod rajčica koje se na tržište stavljaju u grozdovima, stabljika mora biti svježa, zdrava, čista i bez listova ili druge vidljive strane tvari.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje rajčice moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 8.

(1) Radi stavljanja na tržište, rajčica se razvrstava u tri klase:
– Ekstra klasa;
– Klasa I;
– Klasa II.
(2) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka rajčica može biti razvrstana u Klasu I-E.

Ekstra klasa

Članak 9.

(1) Rajčica Ekstra klase mora biti vrhunske kakvoće. Plod mora imati čvrsto meso i biti tipičan za pripadajuću sortu po obliku i stupnju razvijenosti.
(2) Boja ploda rajčice, ovisno o stanju zrelosti, mora biti takva da zadovoljava uvjete iz članka 7. stavka 3. ovoga Pravilnika.
(3) Plod rajčice ne smije imati tamno zeleni prsten oko kaliksa i druge nedostatke s iznimkom neznatnih površinskih nedostataka, uz uvjet da njihova prisutnost ne utječe na opći izgled ploda, njegovu kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju.

Klasa I

Članak 10.

(1) Rajčica Klase I mora biti dobre kakvoće. Plod mora biti dovoljno tvrd i tipičan za sortu kojoj pripada.
(2) Plod rajčice Klase I mora biti bez puknuća i vidljivog tamno zelenog prstena oko kaliksa. Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled ploda, njegovu kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju na rajčici Klase I dozvoljeni su:
– neznatni nedostaci u obliku i razvijenosti ploda;
– neznatni nedostaci obojenosti ploda;
– neznatna oštećenja kožice;
– neznatna prisutnost natisnina.
(3) Za plod rebraste rajčice Klase I dozvoljena je:
– prisutnost zaraslih napuknuća na kožici, ali ne dužih od 1 cm;
– prisutnost manje izraženih izbočina;
– prisutnost manjih ispupčenja, bez kutinizacije;
– kutinizacija njuške do 1 cm²;
– prisutnost cvjetnog ožiljka u izduženom obliku, ali ne dužeg od dvije trećine najvećeg promjera pojedinog ploda, koji se nalazi sa strane ploda suprotne čaški.
(4) Rajčica se razvrstava u Klasu I-E ako zadovoljava uvjete stavka 1., 2. i 3. ovoga članka.

Klasa II.

Članak 11.

(1) Rajčica Klase II uključuje plodove koji ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za više klase, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 7. ovoga Pravilnika.
(2) Plod rajčice Klase II mora biti dovoljno tvrd, neznatno mekši od ploda Klase I, bez prisutnosti nezaraslih pukotina na kožici.
(3) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled ploda, njegovu kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju, na rajčici Klase II dozvoljeni su:
– nedostaci u obliku, razvijenosti i obojenosti ploda;
– oštećenja na kožici ili prisutnost natisnina, uz uvjet da time nije značajno oštećena kožica ploda;
– prisutnost zaraslih napuknuća kožice, ali ne dužih od 3 cm, odnosi se na okrugle, rebraste ili duguljaste rajčice.
(4) Za plod rebraste rajčice Klase II dozvoljena je:
– prisutnost više izraženih izbočina u odnosu na Klasu I:, uz uvjet da ne uzrokuju deformiranost ploda;
– prisutnost ispupčenja;
– kutinizacija čaške do 2 cm²;
– prisutnost cvjetnog ožiljka izduženog oblika sa strane ploda suprotne čaški.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 12.

Veličina ploda rajčice određena je najvećim promjerom ekvatorijalne ravnine ploda.

Članak 13.

Odredbe iz članka 12. i 14. ovoga Pravilnika ne primjenjuju se na trešnjar rajčice.

Minimalna veličina

Članak 14.

Za plodove rajčica svih klasa minimalna veličina iznosi:
– za okrugle i rebraste rajčice 35 mm;
– za duguljaste rajčice 30 mm.

Kalibriranje

Članak 15.

(1) Prema veličini rajčice se razvrstavaju u sljedeće kategorije:
– od 30 mm do 35 mm (samo duguljaste rajčice);
– od 35 mm do 40 mm;
– od 40 mm do 47 mm;
– od 47 mm do 57 mm;
– od 57 mm do 67 mm;
– od 67 mm do 82 mm;
– od 82 mm do 102 mm;
– od 102 mm i više.
(2) Kalibriranje plodova rajčice prema veličini propisano u stavku 1. ovoga članka obavezno je za rajčice Ekstra klase i Klase I.
(3) Kalibriranje rajčica Klase I-E obavezno je prema sljedećim kategorijama:
– od 30 mm do 57 mm;
– od 57 mm do 82 mm;
– od 82 mm do 102 mm;
– od 102 mm i više.

Članak 16.

Odredbe članka 15. ovoga Pravilnika ne odnose se na rajčice na grozdovima.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 17.

(1) Za rajčice Ekstra klase u pakiranju može biti brojem ili masom do 5 % rajčica koje ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za rajčice Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10 % rajčica koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili su u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) U slučaju rajčica Klase I na grozdovima u pakiranju može biti brojem ili masom do 5 % rajčica odvojenih od stabljike.
(4) Za rajčice Klase I-E u pakiranju može biti brojem ili masom do 10 % rajčica koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I-E, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(5) U slučaju rajčica Klase I-E na grozdovima u pakiranju može biti brojem ili masom do 5 % rajčica odvojenih od stabljike.
(6) Odstupanja Klase I propisana u stavku 2. ovoga članka u odnosu na dozvoljenu prisutnost rajčice Klase II odnose se i na Klasu I-E i njezina odstupanja.
(7) Za rajčice Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% rajčice koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim plodova koji su podlegli takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.
(8) U slučajevima rajčica Klase II na grozdovima u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% rajčica odvojenih od stabljike.
(9) Dopušteno je odstupanje od kakvoće u svakoj pakiranju za rajčice koje ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase propisanim stavkom 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ovoga članka.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 18.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti brojem ili masom do 10% rajčica koje imaju nešto manji ili veći promjer od naznačenog, s minimalnom veličinom od 33 mm za okrugle i rebraste rajčice i 28 mm za duguljaste rajčice.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 19.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati rajčice istog podrijetla, sorte ili komercijalnog tipa, kakvoće i veličine, ako su razvrstane po veličini.
(2) Rajčice Ekstra klase i Klase I moraju biti ujednačenog stupnja zrelosti i obojenosti ploda. Plodovi rajčice duguljastog ili izduženog oblika moraju biti ujednačene duljine.
(3) Rajčice Klase I-E moraju udovoljavati zahtjevima propisanim stavkom 2. ovoga članka.
(4) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora predstavljati sadržaj cijelog pakiranja.
(5) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka rajčice se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Pakiranje

Članak 20.

(1) Rajčica mora biti pakirana na način da je dobro zaštićena.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi vanjsko ili unutarnje oštećenje proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se stavljaju pojedinačno na proizvod moraju biti takve da, nakon uklanjanja, ne ostavljaju vidljive tragove ljepila, niti uzrokuju oštećenja kožice ploda.

Prezentiranje

Članak 21.

Rajčica može biti prezentirana na sljedeći način:
– kao pojedinačni plod, sa ili bez čaške i kratke stapke;
– u grozdovima, odnosno plodovi rajčice mogu biti izloženi kao cijeli cvat ili dio cvata, gdje se svaki cvat ili njegov dio sastoji najmanje od:
– tri ploda, odnosno dva ploda u pakiranju, ili
– u slučaju grozdova trešnjar rajčica, šest plodova, odnosno četiri ploda u pakiranju.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 22.

(1) Svako pakiranje mora sadržavati dolje navedene podatke slovima čitljivo i neizbrisivo označene, grupirane na istom mjestu i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »rajčica« ili »grozdovi rajčica« i komercijalni tip ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća se ne vidi izvana. Ovi su podaci obavezni pri označavanju trešnjar rajčica (»koktel rajčica«), bilo da su u grozdovima ili ne;
– naziv sorte (nije obavezno).
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla;
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno).
4. Trgovačka obilježja:
– klasa;
– veličina ploda izražena kao najmanji i najveći promjer, ukoliko su rajčice razvrstane po veličini, a gdje nisu oznaka »nije razvrstano«;
– najmanja količina šećera izmjerena refraktometrom i izražena u stupnjevima Briksa (nije obavezno).
5. Službena kontrolna oznaka (nije obavezno).
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje IV
PATLIDŽAN

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 23.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte patlidžana tarifne oznake CT 0709 30 00, uzgojene od vrste Solanum melongena L. (var. esculentum, insanum i ovigerum), za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući patlidžan za preradu.
(2) Prema obliku ploda razlikujemo:
– izduženi patlidžan;
– okrugli patlidžan.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 24.

(1) Patlidžan u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitav:
– svježeg izgleda;
– čvrst;
– zdrav; isključeni su plodovi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– s čaškom i peteljkom, koji mogu biti neznatno oštećeni;
– dovoljno razvijen, bez vlaknaste ili drvenaste teksture mesa, te bez prezrelog sjemena;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvijenosti i stanje ploda patlidžana moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 25.

Radi stavljanja na tržište patlidžan se razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 26.

(1) Patlidžan Klase I mora biti dobre kakvoće i tipičan za sortu kojoj pripada.
(2) Na plodovima patlidžana Klase I nije dopuštena sunčana palež. Uz uvjet da ne narušava opći izgled ploda, njegovu kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju na patlidžanu Klase I dozvoljeno je:
– manje odstupanje od oblika;
– manje odstupanje od boje pri bazi ploda;
– manja prisutnost natisnina i/ili zacijeljenih napuknuća pod uvjetom da ne prelaze 3 cm².

Klasa II

Članak 27.

(1) Patlidžani Klase II uključuju plodove koji ne udovoljavaju zahtjevima za Klasu I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće iz članka 24. ovoga Pravilnika
(2) Uz uvjet da ne narušava opći izgled ploda, njegovu kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju, na patlidžanima Klase II dozvoljeno je:
– odstupanje od oblika;
– odstupanje od boje;
– neznatno oštećenje uzrokovano sunčanom paleži, pod uvjetom da ono ne prelazi 4 cm²;
– neznatna suha površinska oštećenja, pod uvjetom da ne prelaze 4 cm².

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 28.

Veličina ploda patlidžana određena je najvećim promjerom ekvatorijalne ravnine ploda, ili masom.

Članak 29.

(1) Kod određivanja veličine prema promjeru, najmanji promjer za izduženi patlidžan je 40 mm, a za okrugli 70 mm.
(2) Razlika između najmanjeg i najvećeg ploda u istom pakiranju ne smije prelaziti:
– 20 mm za izduženi patlidžan;
– 25 mm za okrugli patlidžan.
(3) Kod određivanja veličine prema masi najmanja masa je 100 g pri čemu se mora udovoljavati sljedećoj skali:
– od 100-300 g,- s najvećom razlikom od 75 g između najmanjeg i najvećeg ploda u istom pakiranju;
– od 300-500 g,- s najvećom razlikom od 100 g između najmanjeg i najvećeg ploda u istom pakiranju;
– preko 500 g,- s najvećom razlikom od 250 g između najmanjeg i najvećeg ploda u istom pakiranju.
(4)Razvrstavanje prema veličini iz stavka 3. ovoga članka obavezno je za Klasu I.
(5) Izduženi patlidžan mora imati minimalnu duljinu od 80 mm, bez peteljke.
(6) Razvrstavanje po veličini nije obavezno za minijaturne proizvode.
(7) Minijaturni proizvod iz stavka 6. ovoga članka je sorta patlidžana koja se proizvodi oplemenjivanjem i/ili posebnim uzgojnim tehnikama, isključujući patlidžane ostalih sorti koji nisu dovoljno razvijeni ili su neodgovarajuće veličine. Svi ostali zahtjevi propisani odredbama ovog poglavlja moraju biti zadovoljeni.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 30.

Odstupanja u pogledu kakvoće i veličine dopuštena su u svakom pakiranju, za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima navedene klase sukladno člancima 31. i 32. ovoga Pravilnika.

Dopuštena odstupanja od kakvoće

Članak 31.

(1) Za patlidžan Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% patlidžana koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za patlidžan Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% patlidžana koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim plodova koji su podlegli takvom truljenju, otvorenim napuknućima ili drugoj vrsti kvarenja koja ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopuštena odstupanja od veličine

Članak 32.

(1) Dopušta se odstupanje brojem ili masom do 10% patlidžana Klase I koji udovoljavaju veličini neposredno iznad ili ispod one veličine koja je označena na pakiranju.
(2) Dopušta se odstupanje brojem ili masom do 10% patlidžana Klase II koji ne udovoljavaju zahtjevu za minimalnom veličinom. Dopuštena odstupanja od veličine ne odnose se na plodove čiji je promjer za više od 5 mm ispod minimalnog promjera ili; na plodove patlidžana koji teže manje od 90 g (kod razvrstavanja plodova patlidžana prema veličini).

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 33.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo patlidžane istog podrijetla, komercijalnog tipa, kakvoće i veličine (ukoliko je razvrstavanje po veličini obavezno), istog stupnja razvoja i obojenosti.
(2) Izduženi patlidžani u istom pakiranju moraju biti zadovoljavajuće ujednačeni u odnosu na zahtjeve veličine.
(3) Minijaturni patlidžani moraju biti ujednačeni u veličini. Oni mogu biti pakirani zajedno s ostalim minijaturnim povrćem različitog tipa i podrijetla.
(4) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(5) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka patlidžani se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 34.

(1) Patlidžan mora biti pakiran na način da je dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se izbjegnu bilo kakva vanjska ili unutarnja oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama, dopušteno je pod uvjetom da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se stavljaju pojedinačno na proizvod moraju biti takve da, nakon uklanjanja, ne ostavljaju vidljive tragove ljepila, niti uzrokuju oštećenja kožice ploda.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 35.

(1) Svako pakiranje patlidžana mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »patlidžan« ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana
– naziv sorte (nije obavezno).
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla,
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno).
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina ploda (ako su razvrstani po veličini) izražena kao najveći i najmanji promjer; ili najveća i najmanja masa.
– »mini patlidžan«, »baby patlidžan« ili neki drugi odgovarajući naziv za minijaturne proizvode, gdje je to potrebno.
– Kada je nekoliko vrsta minijaturnih proizvoda pomiješano u jednom pakiranju, moraju biti spomenuti svi proizvodi i njihovo podrijetlo.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje V
PAPRIKA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 36.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte paprika tarifne oznake CT 0709 60 10, uzgojene od vrste Capsicum annuum L. var. annuum za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući papriku za preradu.
(2) Ovisno o obliku paprike, razlikujemo četiri komercijalna tipa:
– duguljasta paprika s jednim vrhom,
– paprika prizmatičnog oblika s 3 – 4 tupa vrha,
– paprika prizmatičnog oblika sa zašiljenim vrhom,
– paprika spljoštenog oblika (paradajz paprika).

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 37.

(1) Paprika u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštenja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitava;
– zdrava, isključeni su plodovi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čista, bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– dobro razvijena;
– bez šteta od mraza;
– bez nezacijeljenih ozljeda;
– bez sunčane paleži, osim u slučajevima određenim člankom 40. stavkom 2. ovoga Pravilnika;
– s peteljkom;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvijenosti i stanje ploda paprike moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 38.

Radi stavljanja u promet, paprika se po kvaliteti razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 39.

(1) Paprika Klase I mora biti dobre kakvoće i mora biti tipična za sortu kojoj pripada i/ili komercijalni tip u odnosu na razvijenost, oblik i boju s odgovarajućim stupnjem zrelosti.
(2) Paprika iz stavka 1. ovoga članka mora biti:
– čvrsta
– gotovo bez mrlja
(3) Čaška paprike Klase I mora biti netaknuta, a peteljka može biti malo oštećena ili odrezana.

Klasa II

Članak 40.

(1) Paprika Klase II uključuje plodove koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 37. ovoga Pravilnika.
(2) Uz uvjet da je paprika zadržala svoje temeljne karakteristike u odnosu na kakvoću, očuvanje kakvoće i prezentiranje, dozvoljeni su nedostaci:
– u obliku i razvoju,
– sunčane paleži ili malih zaraslih oštećenja tkiva, s ograničenjem od 2 cm dužine za oštećenja kod duguljastog oblika, i 1 cm² ukupne površine za ostala oštećenja,
– malo sasušena površinska napuknuća koja ne premašuju ukupnu kumulativnu dužinu od 3 cm.
(3) Paprika Klase II može biti manje čvrsta, ali ne smije biti sasušena.
(4) Peteljka paprike Klase II može biti oštećena ili odrezana.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 41.

Veličina paprike određena je promjerom (širinom) najšireg dijela ploda. Kod paprika spljoštenog oblika (paradajz paprika) izraz »širina« označava najveći promjer ekvatorijalne ravnine ploda.

Članak 42.

Kod paprika razvrstanih po veličini, razlika u promjeru između najvećeg i najmanjeg ploda paprike u istom pakiranju ne smije biti veća od 20 mm.

Članak 43.

(1) Širina paprike ne smije biti manja od:
– 30 mm za duguljaste paprike s jednim vrhom;
– 40 mm za paprike prizmatičnog oblika s 3-4 tupa vrha i paprike prizmatičnog oblika sa zašiljenim vrhom;
– 55 mm za paprike spljoštenog oblika (paradajz paprike).
(2) Razvrstavanje paprike prema veličini nije obavezno za Klasu II, na koju se primjenjuju uvjeti o minimalnoj veličini iz stavka 1. ovoga članka i odredbe članka 45. ovoga Pravilnika.
(3) Minijaturne paprike ne moraju udovoljavati odredbama o veličini propisanih Poglavljem ovoga Pravilnika.
(4) Minijaturne paprike dobivene su uzgojem biljke i/ili posebnom tehnikom kultivacije, isključujući paprike koje nisu minijaturne vrste, a nisu se u potpunosti razvile ili su neodgovarajuće veličine. Svi ostali zahtjevi propisani odredbama ovoga poglavlja moraju se poštivati.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 44.

(1) Dopušta se odstupanje od kakvoće u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase, u skladu s odredbama stavka 2. i 3. ovog članka.
(2) Za paprike Klase I. u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% paprika koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili, u iznimnim slučajevima, koje su unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za paprike Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% paprika koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II niti minimalnim zahtjevima, osim proizvoda koji su podlegli truljenju ili nekom drugom obliku kvarenja koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 45.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine u pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase, u skladu s odredbom stavka 2. i 3. ovog članka.
(2) Za paprike Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% paprika koje ne zadovoljavaju naznačenu veličinu unutar margine ± 5 mm, uključujući ne više od 5% paprika ispod uvjeta o minimalnoj veličini.
(3) Za paprike Klase II koje su razvrstane po veličini, u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% paprika koje ne zadovoljavaju naznačenu veličinu unutar margine ± 5 mm, uključujući ne više od 5% paprika ispod uvjeta o minimalnoj veličini.
(4) Za paprike Klase II koje nisu razvrstane po veličini, u pakiranju može biti brojem ili masom do 5 % paprika koje su do 5 mm manje od uvjeta o minimalnoj veličini.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 46.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo paprike istog podrijetla, sorte ili komercijalnog tipa, kakvoće i veličine, ako su razvrstane po veličini, i, u slučaju Klase I, treba se poštivati isti stupanj zrelosti i obojenosti.
(2) Paprike različitih boja mogu se pakirati zajedno, ukoliko su ujednačene u kakvoći, komercijalnom tipu i veličini, ako su razvrstane po veličini.
(3) Potrošačka pakiranja mase do 1 kilogram mogu sadržavati paprike različitih boja i/ili komercijalnih tipova, ukoliko su ujednačene u kakvoći, i za svaku boji i/ili komercijalni tip u podrijetlu.
(4) U slučaju proizvoda razvrstanih po veličini, duguljaste paprike trebaju biti dovoljno ujednačene po svojoj duljini.
(5) Minijaturne sorte paprike moraju biti dovoljno ujednačene u veličini. Oni se mogu miješati s ostalim minijaturnim proizvodima različite vrste i podrijetla.
(6) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj.
(7) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka paprike se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 47.

(1) Paprike moraju biti pakirane na način da je proizvod dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje napravljeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja kožice.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 48.

(1) Svako pakiranje paprike mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv izvana:
– »paprika«,
– boja,
– komercijalni tip (duguljaste paprike s jednim vrhom, paprike prizmatičnog oblika s 3-4 tupa vrha, paprike prizmatičnog oblika sa zašiljenim vrhom,) ili naziv sorte.
Ukoliko pakiranje ili potrošačko pakiranje sadrže mješavinu paprika različitih boja i/ili različitih komercijalnih tipova:
– »miješane paprike«, ili drugi istoznačni naziv
– ako sadržaj nije vidljiv izvana naznačiti boju i/ili komercijalni tip paprike i broj komada svake boje i/ili komercijalnog tipa.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
– u slučaju da potrošačka pakiranja sadrže mješavinu paprika različitih boja i/ili komercijalnih tipova različitog podrijetla, treba navesti svaku zemlju podrijetla pored naziva spomenute boje i/ili komercijalnog tipa.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina ploda (ako su razvrstani po veličini) izražena kao najveći i najmanji promjer, a ako nisu oznaka »nije razvrstano po veličini«,
– gdje je to potrebno, »mini paprike«, »baby paprike« ili neki drugi odgovarajući naziv za minijaturne proizvode. Kada je nekoliko vrsta minijaturnih proizvoda pomiješano u jednom pakiranju, moraju biti spomenuti svi proizvodi i njihovo podrijetlo.
– neto masa ( nije obvezno).
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje VI
LUBENICA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 49.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte lubenica tarifne oznake CT 0807 11, uzgojene od vrste Citrullus lanatus (Thunb.) Matsum. Et Nakai za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući lubenice za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 50.

(1) Lubenice u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećene;
– zdrave, isključene su lubenice podlegle procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čiste, gotovo bez vidljivih stranih čestica i primjesa;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– čvrste i dovoljno zrele, boja i okus mesa moraju udovoljavati odgovarajućem stupnju zrelosti;
– cijele;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvoja i stanje lubenice moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Minimalni zahtjevi zrelosti

Članak 51.

(1) Lubenice moraju biti dovoljno razvijene i zadovoljavajućeg stupnja zrelosti.
(2) Indeks refrakcije pulpe izmjeren na ekvatorijalnom dijelu središnje točke mesa ploda mora iznositi 8 ili više stupnjeva Briksa.

Klasiranje

Članak 52.

Lubenice se radi stavljanja na tržište razvrstavaju na dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 53.

(1) Lubenice Klase I moraju biti dobre kakvoće i tipične za sortu kojoj pripadaju.
(2) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled ploda, kakvoću, očuvanje kakvoće i izgled, na lubenicama Klase I. dozvoljeni su:
– manji nedostaci u obliku,
– manji nedostaci u obojenosti kore ploda, bljeđi dijelovi na mjestima koja su bila u dodiru s tlom tijekom rasta i razvoja ne smatraju se nedostatkom,
– lagana zacijeljena površinska napuknuća,
– manji nedostaci kore ploda nastali trljanjem i rukovanjem, koji ne prelaze 1/16 ukupne površine ploda.
(3) Stabljika lubenice Klase I ne smije biti duža od 5 cm.

Klasa II.

Članak 54.

(1) Lubenice Klase II uključuju plodove koji ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 50. ovoga Pravilnika.
(2) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled ploda, kakvoću, očuvanje kakvoće i izgled, na lubenicama Klase II. dozvoljeni su:
– nedostaci u obliku;
– zacijeljena površinska napuknuća,
– nedostaci u obojenosti kore ploda, bljeđi dijelovi na mjestima koja su bila u dodiru s tlom tijekom rasta i razvoja ne smatraju se nedostatkom,
– lagana oštećenja,
– manje povrede ili površinska oštećenja vezana uz određene mehaničke utjecaje ili napade bolesti i štetnika koja ne prelaze 1/8 ukupne površine ploda.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 55.

(1) Veličina ploda lubenice određena je njenom masom. Minimalna masa ploda lubenice iznosi 1 kg.
(2) Kod pakiranih lubenica, razlika u masi između najlakše i najteže lubenice u istom pakiranju ne smije prelaziti 2 kg, ili 3,5 kg ako je najlakša lubenica u pakiranju 6 kg.
(3) Ujednačenost lubenica po masi nije obvezna za lubenice prezentirane u rasutom stanju.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 56.

Dopuštena odstupanja od kakvoće i veličine dozvoljena su u pakiranju ili u rasutom stanju za lubenice koje ne udovoljavaju zahtjevima pojedinih klasa sukladno člancima 57. i 58. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 57.

(1) Za lubenice Klase I može biti brojem ili masom do 10% lubenica koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, a udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za lubenice Klase II dopušteno je brojem ili masom do 10% lubenica koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim plodova koji su podlegli takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 58.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase koje može biti brojem ili masom do 10% lubenica koji ne udovoljavaju odredbama o veličini, ali ne više od 1 kg iznad ili ispod određene granične veličine.
(2) Ovo odstupanje ne odnosi se na lubenice čija masa je manja od 800 g.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 59.

(1) Svako pakiranje lubenica ili lubenica u rasutom stanju mora biti ujednačeno i sadržavati lubenice istog podrijetla, sorte i kakvoće.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(3) Lubenice Klase I moraju biti ujednačene oblikom i bojom.
(4) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka, lubenice se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 60.

(1) Lubenice moraju biti pakirane na način da je proizvod dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi vanjsko ili unutarnje oštećenje proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja kožice.
(4) Pakiranja ili lubenice u rasutom stanju moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(5) Lubenice transportirane u rasutom stanju trebaju biti odvojene zaštitnim materijalom od poda i zidova vozila, koji mora biti nov i čist, bez mogućnosti prijenosa stranog mirisa i okusa na proizvode.

Prezentiranje

Članak 61.

Lubenice mogu biti prezentirane na sljedeće načine:
– u pakiranjima;
– u rasutom stanju.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 62.

(1) Svako pakiranje lubenica mora sadržavati podatke, grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »lubenice«,
– naziv sorte (nije obavezno),
– boja mesa ploda ako nije crvene boje,
– besjemene lubenice, gdje je prikladno.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla,
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina ploda izražena kao minimalna i maksimalna masa (ako su razvrstane po veličini).
– neto masa i broj komada (nije obavezno)
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna).

Poglavlje VII
DINJA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 63.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte dinja tarifne oznake CT 0807 19 00, uzgojene od vrste Cucumis melo L, za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući dinje za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 64.

(1) Dinje u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećene, manja zacijeljena oštećenja nastala automatskim mjerenjem refraktometrom ne smatraju se nedostatkom;
– zdrave, isključene su dinje podlegle procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čiste, gotovo bez vidljivih stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– čvrste; dovoljno razvijene i zrele;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Dinje moraju biti dovoljno razvijene i zadovoljavajućeg stupnja zrelosti.
(3) Indeks refrakcije pulpe izmjeren na ekvatorijalnom dijelu središnje točke mesa ploda mora iznositi 10 ili više stupnjeva Briksa za rebraste sorte dinja i 8 stupnjeva Briksa za ostale dinje.
(4) Stupanj razvoja i stanje ploda dinje moraju biti takvi da:
– podnesu prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 65.

Dinje se radi stavljanja na tržište razvrstavaju na dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 66.

(1) Dinje Klase I moraju biti dobre kakvoće i tipične za pripadajuću sortu.
(2) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci uz uvjet da je dinja zadržala svoje temeljne karakteristike u odnosu na kakvoću, očuvanja kakvoće i prezentiranje:
– manji nedostaci u obliku;
– manji nedostaci u boji (bljeđe obojeni dijelovi kore na mjestima gdje je dinja dodirivala tlo prilikom rasta ne smatraju se nedostatkom);
– manje mrlje nastale prilikom trljanja ili rukovanja;
– manje površinske zacijeljene pukotine oko stapke manje od 2 cm dužine;
(3) Dinje Klase I ubrane s peteljkom moraju imati peteljku kraću od 2 cm

Klasa II

Članak 67.

(1) Klasa II uključuje dinje koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, a udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 64. ovoga Pravilnika.
(2) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled ploda, njegovu kakvoću, očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju, na dinji Klase II dozvoljeni su:
– nedostaci u obliku;
– nedostaci u obojenju ploda (bljeđe obojeni dijelovi kore na mjestima gdje je dinja dodirivala tlo prilikom rasta ne smatraju se nedostatkom);
– manja nagnječenja ploda;
– manja napuknuća ili dublja oštećenja koja su suha i ne utječu na meso ploda;
– manje mrlje nastale prilikom trljanja ili rukovanja.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 68.

(1) Veličina dinje određena je masom ili promjerom ekvatorijalne ravnine ploda.
(2) Kada se veličina određuje prema masi, minimalna masa za mrežaste, rebraste sorte dinje je 250 g, a za ostale dinje 300 g.
(3) Kada se veličina određuje prema promjeru ekvatorijalne ravnine, minimalna je 7,5 cm za mrežaste, rebraste sorte dinje, a za ostale je 8 cm.
(4) Kada je veličina određena masom, masa najveće dinje ne smije biti veća od 50% u odnosu na masu najmanje dinje (30% za rebraste sorte dinja).
(5) Kada je veličina izražena promjerom ekvatorijalne ravnine, promjer najveće dinje ne smije biti veći od 20% u odnosu na promjer najmanje dinje (10% za rebraste sorte dinja).
(6) Odredbe o veličini obavezne su za Klasu I i Klasu II.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 69.

(1) Za dinje Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% dinja koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I., a udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II., ili su u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za dinje Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% dinja koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim plodova koji su podlegli takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 70.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti brojem ili masom do 10% dinja koje su veće ili manje od naznačenog.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 71.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati dinje istog podrijetla, sorata, komercijalnog tipa, kakvoće i veličine, podjednakog stupnja razvoja, zrelosti i boje.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka, dinje se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 72.

(1) Dinje moraju biti pakirane na način da je proizvod dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi vanjsko ili unutarnje oštećenje proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja kožice.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 73.

(1) Svako pakiranje dinja mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »Dinje«, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana;
– komercijalni tip dinje1
– naziv sorte (nije obavezno).
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla;
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa;
– veličina izražena kao minimalna i maksimalna masa ili minimalni i maksimalni promjer;
– broj komada (nije obavezno);
– najmanja količina šećera izmjerena refraktometrom i izražena u stupnjevima Brixa (nije obavezno).
5. Službena kontrolna oznaka (nije obavezno).
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje VIII
KRASTAVCI

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 74.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte krastavaca tarifne oznake CT 0707 00 05, uzgojene od vrste Cucumis sativus L. za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući krastavce za preradu i sitnoplodne krastavce (kornišone) za kiseljenje.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 75.

(1) Krastavci u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećeni,
– zdravi, isključeni su plodovi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– svježeg izgleda;
– čvrsti;
– čisti, bez stranih čestica i primjesa;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– bez gorkog okusa, s iznimkom određenom za Klasu II. u članku 81. stavku 4.;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Krastavci trebaju biti dovoljno razvijeni, a njihove sjemenke trebaju biti mekane.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje ploda krastavaca moraju biti takvi da omogućavaju da:
– krastavci podnesu prijevoz i rukovanje
– krastavci na odredište stignu u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 76.

Radi stavljanja na tržište krastavci se razvrstavaju u tri klase:
– Ekstra klasa
– Klasa I
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 77.

(1) Krastavci Ekstra klase moraju biti vrhunske kakvoće i tipični za sortu kojoj pripadaju.
(2) Krastavci Ekstra klase moraju biti:
– dobro razvijeni;
– dobro oblikovani i skoro ravni (maksimalna zakrivljenost luka je 10 mm na 10 cm dužine krastavca);
– tipične boje za pripadajuću sortu;
– bez nedostataka, uključujući sve deformacije, a naročito one uzrokovane neravnomjernim stvaranjem sjemena.

Klasa I

Članak 78.

(1) Krastavci Klase I moraju biti dobre kakvoće.
(2) Krastavci Klase I moraju biti:
– dovoljno dobro razvijeni;
– dovoljno dobro oblikovani i skoro ravni (maksimalna zakrivljenost luka je 10 mm na 10 cm dužine krastavca).
(3) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci za krastavce Klase I:
– manji nedostaci, ali ne oni uzrokovani neravnomjernim stvaranjem sjemena;
– nedostaci u obojenju, naročito svijetlo obojeni dijelovi krastavaca na mjestima gdje su dodirivali zemlju tijekom rasta;
– manja oštećenja na kožici, nastala trljanjem, rukovanjem ili niskim temperaturama, uz uvjet da su te mrlje zarasle i da ne utječu na održavanje kakvoće.

Klasa II

Članak 79.

(1) Krastavci Klase II uključuju plodove koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 75. ovoga Pravilnika. Oni mogu imati sljedeće nedostatke:
– deformacije, osim jakog razvoja sjemena;
– nedostaci u obojenju do jedne trećine površine ploda, što nije dozvoljeno kod krastavaca uzgojenih u zaštićenom prostoru;
– zacijeljene pukotine;
– neznatna oštećenja nastala trljanjem ili rukovanjem koja ne utječu ozbiljno na kakvoću održavanja i izgled krastavaca.
(2) Sva oštećenja navedena u prethodnom stavku su dozvoljena za ravne ili malo zakrivljene krastavce.
(3) Zakrivljeni krastavci su dozvoljeni samo ako nemaju više od malih oštećenja u obojenju i nemaju nikakvih oštećenja ili deformacija osim iskrivljenosti.
(4) Malo zakrivljeni krastavci mogu imati maksimalnu zakrivljenost luka od 20 mm na 10 cm dužine ploda krastavaca.
(5) Zakrivljeni krastavci mogu imati veći luk zakrivljenosti i moraju se pakirati odvojeno.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 80.

(1) Veličina krastavca se određuje prema masi ploda.
(2) Krastavci uzgojeni na otvorenom moraju imati masu 180 g ili više. Krastavci uzgojeni u zaštićenom prostoru moraju imati masu 250 g ili više.
(3) Krastavci Ekstra klase i Klase I koji su uzgojeni u zaštićenom prostoru i kojima je masa:
– 500 g ili više – ne smiju biti kraći od 30 cm;
– od 250 g do 500 g – ne smiju biti kraći od 25 cm.
(4) Razvrstavanje prema veličini je obavezno za Ekstra klasu i Klasu I. Razlika u masi između najtežeg i najlakšeg krastavca u istom pakiranju ne smije premašiti:
– 100 g, kada je najlakši plod krastavca mase između 180 g i 400 g;
– 150 g, kada je najlakši plod krastavca mase 400 g i više.
(5) Odredbe o veličini se ne primjenjuju na sitnoplodne krastavce (kornišone).

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 81.

(1) Dopušta se odstupanje od kakvoće u svakom pakiranju krastavaca koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase, u skladu s odredbama stavka 2., 3. i 4. ovoga članka.
(2) Za krastavce Ekstra klase u pakiranju može biti brojem do 5% krastavaca koji ne udovoljavaju uvjetima Ekstra klase, ali udovoljavaju uvjetima propisanim za Klasu I ili, u izuzetnim slučajevima, koji su unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(3) Za krastavce Klase I u pakiranju može biti brojem do 10% krastavaca koji ne udovoljavaju uvjetima Klase I, ali udovoljavaju uvjetima propisanim za Klasu II ili, u izuzetnim slučajevima, koji su unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(4) Za krastavce Klase II u pakiranju može biti brojem do 10% krastavaca koji ne udovoljavaju uvjetima Klase II niti minimalnim uvjetima, osim proizvoda koji su podlegli truljenju ili nekom drugom obliku kvarenja zbog čega nisu pogodni za potrošnju. Unutar ovoga dopuštenog odstupanja maksimalno brojem 2% krastavaca može imati vrhove gorkog okusa.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 82.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine u svakom pakiranju za krastavce koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase, u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka.
(2) Za sve klase u pakiranju može biti brojem do 10% krastavaca koji ne udovoljavaju uvjetima koji se odnose na veličinu. Ovo dopušteno odstupanje se primjenjuje na proizvode koji se ne razlikuju više od 10% od označene granice veličine i mase.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 83.

(1) Sadržaj svakog pakiranja krastavaca mora biti ujednačen i sadržavati samo krastavce istog podrijetla, sorte ili tipa, kakvoće i veličine, gdje se to zahtijeva.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja krastavaca mora reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka krastavci se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 84.

(1) Krastavci moraju biti pakirani na način da je proizvod dobro zaštićen.
(2) Krastavci moraju biti pakirani dovoljno čvrsto, kako bi se izbjegla oštećenja tijekom transporta.
(3) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih ili unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(4) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(5) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja kožice.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 85.

(1) Svako pakiranje krastavaca mora sadržavati sljedeće podatke slovima čitljivo i neizbrisivo označene, grupirane na istom mjestu i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »krastavci«, ukoliko sadržaj nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana;
– »u zaštićenom prostoru«, gdje je to odgovarajuće, ili drugi istoznačni izraz;
– »mini krastavci«, gdje je to odgovarajuće.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla;
– regija gdje je proizveden, državni, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa ili, gdje je to odgovarajuće »zakrivljeni krastavci«;
– veličina ploda (ako su krastavci razvrstani po veličini), izražena kao minimalna i maksimalna masa krastavaca;
– broj komada (nije obavezno);
5. Službena kontrolna oznaka (nije obavezno).
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje IX
TIKVICE

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 86.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte tikvica tarifne oznake CT 0709 90 70, uzgojene od vrste Cucurbita pepo L., koje se ubiru mlade i to prije nego li im sjeme otvrdne, za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući tikvice za preradu.
(2) Ove odredbe također se primjenjuju i na tikvice koje se nude s cvijetom.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 87.

(1) Tikvice i tikvice s cvijetom u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećenog ploda, s peteljkom koja može biti neznatno oštećena;
– zdrave, isključeni su plodovi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju;
– čiste, gotovo bez ikakvih vidljivih stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Dodatno, plodovi moraju biti:
– čvrsti;
– bez šupljina;
– bez napuknuća;
– dovoljno razvijeni, bez znakova lignifikacije sjemena.
(3) Stupanj razvoja i stanje ploda tikvica moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 88.

Tikvice se razvrstavaju u tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 89.

(1) Tikvice Ekstra klase moraju biti vrhunske kakvoće, tipične za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip.
(2) Tikvice Ekstra klase moraju biti:
– dobro razvijene;
– pravilnog oblika;
– s peteljkom koja je uredno odrezana, i čija duljina ne prelazi 3 cm.
(3) Tikvice Ekstra klase moraju biti bez oštećenja, s izuzetkom neznatnih površinskih oštećenja; uz uvjet da to ne utječe na opći izgled ploda, njegovu kakvoću i očuvanje kakvoće, te izgled u pakiranju.

Klasa I

Članak 90.

(1) Tikvice Klase I moraju biti dobre kakvoće, tipične za sortu i/ili komercijalni tip.
(2) Dopuštena su sljedeća oštećenja za tikvice Klase I, pod uvjetom da ona ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, očuvanje kakvoće, te izgled u pakiranju:
– manja odstupanja od oblika;
– manja odstupanja od boje;
– manja oštećenja kožice ploda;
– neznatna oštećenja uzrokovana bolestima, pod uvjetom da oštećenja ne napreduju i da ne utječu na meso ploda.
(3) Tikvice Klase I moraju imati peteljku duljine koja ne prelazi 3 cm.

Klasa II

Članak 91.

(1) Tikvice Klase II uključuju plodove koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće iz članka 87. ovoga Pravilnika.
(2) Dopušteni su sljedeći nedostaci kod tikvica Klase II, pod uvjetom da oni ne utječu na kakvoću, očuvanje kakvoće, te izgled u pakiranju:
– odstupanja od oblika;
– odstupanja od boje;
– manja oštećenja uzrokovana sunčanom paleži;
– manja oštećenja kožice;
– manja oštećenja uzrokovana bolestima, pod uvjetom da oštećenja ne napreduju i da ne utječu na meso ploda.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 92.

(1) Veličina ploda tikvica određena je duljinom, ili masom.
(2) Kod određivanja veličine prema duljini, mjerenje se vrši od spoja ploda i peteljke do vrha ploda. Minimalna duljina je 7 cm, a maksimalna 35 cm.
(3) Za tikvice Ekstra klase i Klase I. treba se primijeniti sljedeća skala veličine:
– 7 cm do 14 cm (uključivo);
– 14 cm (ne uključivo) do 21 cm (uključivo);
– 21 cm (ne uključivo) do 35 cm.
(4) Kod određivanja veličine tikvica prema masi, minimalna masa je 50 g, a maksimalna je 450 g.
(5) Za tikvice Ekstra klase i Klase I. treba se primijeniti sljedeća skala veličine:
– 50 g do 100 g (uključivo);
– 100 g (ne uključivo) do 225 g (uključivo);
– 225 g (ne uključivo) do 450 g
(6) Razvrstavanje prema veličini nije obavezno za minijaturne proizvode, niti za tikvice s cvijetom.
(7) Minijaturni proizvod iz stavka 6. ovoga članka je sorta tikvica koja se dobiva oplemenjivanjem i/ili posebnim uzgojnim tehnikama, a isključujući tikvice ostalih sorti koji nisu dovoljno razvijene ili su neodgovarajuće veličine. Svi ostali zahtjevi propisani odredbama ovoga poglavlja moraju biti zadovoljeni.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 93.

(1) Za tikvice Ekstra klase u pakiranju može biti brojem ili masom do 5% tikvica koje ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za tikvice Klase I po pakiranju može biti brojem ili masom do 10% tikvica koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za tikvice Klase II po pakiranju može biti brojem ili masom do 10% tikvica koje ne udovoljavaju zahtjevima za Klasu II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim plodova koji su podlegli takvom truljenju ili drugoj vrsti kvarenja koji ih čine neprikladnim za potrošnju.

Dopuštena odstupanja od veličine

Članak 94.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti brojem ili masom do 10% tikvica, koje odgovaraju veličini neposredno iznad ili ispod one veličine koja je označena na pakiranju.
(2) Ovo odstupanje je dopušteno primijeniti samo na one tikvice koje ne odstupaju više od 10% od označene veličine ili mase.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 95.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo tikvice istog podrijetla, sorte, komercijalnog tipa, kakvoće i veličine (ukoliko je razvrstavanje obavezno), istog stupnja razvoja i obojenosti.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka tikvice se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.
(4) Minijaturne tikvice i tikvice s cvijetom moraju biti ujednačene po veličini. Minijaturne tikvice mogu se miješati s drugim sitnoplodnim proizvodima različitog tipa i podrijetla.

Pakiranje

Članak 96.

(1) Tikvice moraju biti pakirane na način da je proizvod dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se izbjegnu bilo kakva vanjska ili unutarnja oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama, dopušteno je pod uvjetom da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja kožice.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 97.

(1) Svako pakiranje tikvica mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »tikvice«
– »tikvice s cvijetom«, ili neki drugi istoznačni naziv,
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina ploda (ako su razvrstani po veličini) izražena kao najveća i najmanja dužina, ili, minimalna i maksimalna masa,
– gdje je to potrebno, »mini tikvice«, »baby tikvice« ili neki drugi odgovarajući naziv za minijaturne proizvode. Kada je nekoliko vrsta minijaturnih proizvoda pomiješano u jednom pakiranju, moraju biti spomenuti svi proizvodi i njihovo podrijetlo.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje X
KELJ I KUPUS

1.DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 98.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte kelja i kupusa uzgojene od vrsta Brassica oleracea L. var. capitata (bijeli i crveni kupus i šiljati kupus), i Brassica oleracea L. var sabauda (kelj) tarifne oznake CT 0704 90, za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući kupus i kelj za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 99.

(1) Kelj i kupus u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećeni; vanjski listovi koji nedostaju i lagane napukline peteljke se ne smatraju nedostatkom;
– svježeg izgleda;
– bez znakova prorastanja;
– zdravi, isključene su glavice podlegle procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom;
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Kelj i kupus se režu ispod zadnjeg lista, pri čemu listovi moraju ostati priljubljeni uz glavice, a rez čisti.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje kelja i kupusa trebaju biti takvi da:
– podnesu prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 100.

Radi stavljanja na tržište, kelj i kupus se razvrstavaju u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 101.

(1) Kelj i kupus Klase I moraju biti dobre kakvoće, kompaktni i tipični za sortu kojoj pripadaju.
(2) Kupus i kelja Klase I moraju imati čvrsto priljubljene listove. Kelj i rane sorte kupusa se moraju pravilno odrezati, ostavljajući nekoliko ovojnih listova za zaštitu.
(3) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled, kakvoću, očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju, kod kupusa i kelja Klase I dozvoljena su:
– manja oštećenja vanjskih listova;
– neznatna napuknuća i manja mehanička oštećenja na vanjskim listovima.
– neznatna oštećenja od mraza;

Klasa II

Članak 102.

(1) Klasa II uključuje kelj i kupus koji ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 99. ovoga Pravilnika.
(2) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled, kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju, na kupusu i kelju Klase II dozvoljena su:
– napuknuća na vanjskim listovima;
– uklanjanja više vanjskih listova pri čemu se moraju zadržati osnovne karakteristike sorte;
– ozljede i oštećenja ne dublja od dva vanjska lista;
– neznatna oštećenja uzrokovana štetnicima ili bolestima, ali samo na dva vanjska lista;
– neznatna oštećenja uzrokovana mrazom.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 103.

(1) Veličina je određena masom kupusa i kelja. Minimalna masa glavice je 350 g.
(2) Masa najteže glavice u pakiranju ne smije biti veća od dvostruke mase najlakše glavice kelja ili kupusa. Kada je masa najteže glavice 2 kg ili manja, razlika između najteže i najlakše može biti i više od jednog kilograma.
(3) Odredbe o veličini nisu primjenjive na minijaturne proizvode.
(4) Minijaturni proizvod iz stavka 3. ovoga članka je sorta kupusa ili kelja dobivena oplemenjivanjem i/ili posebnim uzgojnim tehnikama, isključujući kupus i kelj ostalih sorti koje nisu dovoljno razvijene ili su neodgovarajuće veličine. Svi ostali zahtjevi propisani odredbama ovoga poglavlja moraju biti zadovoljeni.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 104.

Odstupanja u pogledu kakvoće i veličine dopuštena su u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima pojedine klase sukladno člancima 105. i 106. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 105.

(1) Za kelj i kupus Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% glavica koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za kelj i kupus Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% glavica koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim glavica koje su podlegle takvom truljenju, kvarenju ili oštećenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 106.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti brojem ili masom do 10% glavica kelja ili kupusa koje ne udovoljavaju uvjetima koji se odnose na ujednačenost i minimalnu veličinu.
(2) Najmanja masa glavice kelja ili kupusa je 300 g.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 107.

(1) Sadržaj svakog pakiranja kelja ili kupusa mora biti ujednačen. Glavice moraju biti istog podrijetla, sorte i kakvoće.
(2) Kelj i kupus Klase I moraju biti ujednačeni oblikom i bojom.
(3) Minijaturni proizvodi moraju biti ujednačeni po veličini.
(4) Mješavine različitih tipova kelja i kupusa mogu se pakirati zajedno osiguravajući ujednačenost u kakvoći (za svaki tip ili sortu), veličini i podrijetlu.
(5) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(6) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka kupus i kelj se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 108.

(1) Kelj ili kupus moraju biti pakirani na način da dobro štite proizvod.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranja moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi vanjsko ili unutarnje oštećenje proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 109.

(1) Svako pakiranje kupusa ili kelja mora sadržavati sljedeće podatke čitljivo i neizbrisivo označene, grupirane na istoj strani i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »crveni kupus« ,»bijeli kupus«, »šiljati kupus«, » kelj« ili neka istoznačna naznaka ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana;
– kada su različiti tipovi kupusnjača pakirani zajedno potrebno je navesti naznaku »miješane kupusnjače«, ili svaki tip kupusnjača, a gdje sadržaj nije vidljiv izvana naznaku broja komada svakog tipa.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla;
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno);
– u slučaju da pakiranja sadrža različite tipove kupusnjača različitog podrijetla, potrebno je navesti zemlju podrijetla pored svakog tipa kupusnjača.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa:
– »mini kupusnjače« ili drugi prikladan naziv za minijaturne proizvode.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obavezno)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XI
CVJETAČA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 110.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte cvjetača tarifne oznake CT 0704 10, uzgojene od vrste Brassica oleracea L. var. botrytis L., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući cvjetaču za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 111.

(1) Glavice cvjetače u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećene;
– zdrave, isključeni su proizvodi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koje ih čini neprikladnim za potrošnju;
– čiste, bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvijenosti i stanje cvjetača moraju biti takvi da:
– podnesu prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 112.

Radi stavljanja na tržište, cvjetača se razvrstava u tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 113.

(1) Cvjetača Ekstra klase mora biti vrhunske kakvoće i tipična oblikom, razvijenošću i bojom za pripadajuću sortu.
(2) Glavice cvjetače Ekstra klase moraju biti:
– dobro oblikovane, čvrste i kompaktne;
– vrlo zbijene strukture;
– jednoliko bijele, ili blago krem boje cvata; dopušteno je plasiranje na tržište cvjetača drugih boja ukoliko su one karakteristične za određenu klasu, a boja je tipična za pripadajuću sortu;
– bez nedostataka, osim sitnih površinskih nedostataka, ukoliko oni ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju.
(3) Cvjetače koje se prodaju s listovima ili odrezane moraju imati svježe listove.

Klasa I

Članak 114.

(1) Cvjetače Klase I moraju biti dobre kakvoće i tipične za pripadajuću sortu.
(2) Glavice cvjetače Klase I moraju biti:
– čvrste;
– zbijene teksture;
– bijele ili boje bjelokosti ili krem boje cvata, međutim dopušteno je stavljanje na tržište cvjetača određene ljubičasto/purpurne ili zelene boje, ukoliko je boja karakteristična za pripadajuću sortu;
– bez oštećenja kao što su mrlje, prorasle brakteje, tragovi mraza, kontuzije.
(3) Uz uvjet da ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, održavanje kakvoće te izgled u pakiranju na glavicama cvjetače Klase I dopušteni su sljedeći nedostaci:
– neznatno oštećenje u obliku i razvoju cvata;
– neznatna promjena boje;
– sasvim mala pojava rižavosti.

Klasa II

Članak 115.

(1) Klasa II uključuje cvjetače koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 111. ovoga Pravilnika.
(2) Glavice cvjetače Klase II mogu biti:
– malo deformirane;
– lagano rahlog cvata;
– žućkaste boje;
– dopušteno je stavljanje na tržište cvjetača s određenom ljubičasto/purpurnom ili zelenom bojom cvata, ukoliko je boja karakteristična za pripadajuću sortu.
(3) Glavice cvjetače Klase II mogu imati:
– malo tragova sunčane paleži;
– ne više od pet blijedo-zelenih proraslih brakteja;
– laganu rižavost, ali da pri tome nisu vlažnog ili masnog izgleda.
(4) Uz uvjet da zadržavaju svoje temeljne karakteristike vezane uz kakvoću, očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju na glavicama cvjetače Klase II dopušteni su sljedeći nedostaci:
– manji tragovi oštećenja uzrokovani bolestima ili štetnicima;
– manja površinska oštećenja od mraza;
– manja nagnječenja.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 116.

(1) Veličinu je određena najvećim promjerom ekvatorijalnog dijela glavice cvjetače. Minimalni promjer je 11 cm; a razlika u veličini između najmanje i najveće glavice cvjetače u svakom pakiranju ne smije prijeći 4 cm.
(2) Razvrstavanje po veličini nije obavezno za minijaturne proizvode.
(3) Minijaturni proizvodi iz stavka 2. ovoga članka dobiveni su oplemenjivanjem i/ili posebnom tehnikom kultivacije, isključujući cvjetače koje nisu minijaturne, a nisu se u potpunosti razvile ili su neodgovarajuće veličine. Svi ostali zahtjevi propisani odredbama ovog poglavlja moraju se poštivati.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 117.

(1) Dopušta se odstupanje od kakvoće u svakom pakiranju za cvjetaču koja ne udovoljava uvjetima svoje klase, u skladu s odredbama stavka 2., 3., i 4. ovoga članka.
(2) Za cvjetače Ekstra klase u pakiranju može biti brojem do 5% cvjetača koje ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I ili, u izuzetnim slučajevima, koje su unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(3) Za cvjetače Klase I u pakiranju može biti brojem do 10% cvjetača koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili, u izuzetnim slučajevima, koje su unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(4) Za cvjetače Klase II u pakiranju može biti brojem do 10% cvjetača koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima, osim proizvoda koji su podlegli truljenju ili nekom drugom obliku kvarenja koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 118.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase, u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka.
(2) Za sve klase u pakiranju može biti brojem do 10% cvjetača koje ne zadovoljavaju zahtjevima o veličini niti naznačenu veličinu, već zadovoljavaju veličinu klase neposredno ispod one navedene na pakiranju. Minimalni promjer za glavice cvjetače u klasi najmanje veličine je 10 cm.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 119.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen. Glavice moraju biti istog podrijetla, komercijalnog tipa, kakvoće i veličine. Svako pakiranje Ekstra klase cvjetače mora biti ujednačeno po boji.
(2) Minijaturne cvjetače trebaju biti dovoljno ujednačene po veličini. One se mogu miješati s ostalim minijaturnim proizvodima različite vrste i podrijetla.
(3) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(4) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka cvjetača se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 120.

(1) Cvjetača mora biti pakirana na način da je dobro zaštićena.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranja moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi vanjsko ili unutarnje oštećenje proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti tragove ljepila, niti uzrokuju oštećenja.

Prezentiranje

Članak 121.

Cvjetača može biti prezentirana na sljedeće načine:
– s listovima, koji su zdravi i zeleni, te brojem i duljinom prekrivaju i štite cijelu glavicu cvjetače, a stabljika mora biti odrezana ispod zadnjeg lista koji štiti cvat;
– bez listova, i bez nejestivog dijela stabljike s najviše pet malih blijedo zelenih listova, neodrezanih, blizu glavice;
– odrezana, kod cvjetača s dovoljnim brojem zdravih i zelenih listova koji se režu na ne više od 3 cm od vrha glave, a stabljika mora biti odrezana a ispod zadnjeg lista koji štiti cvat.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 122.

(1) Svako pakiranje cvjetače mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »cvjetača«, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana;
– komercijalni tip ili naziv sorte kod cvjetača drugih boja spomenutih u članku 113., stavak 2., alineja 3.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina izražena kao najveći i najmanji promjer, ili broj komada;
– gdje je to potrebno, »mini cvjetača«, »baby cvjetača« ili neki drugi odgovarajući naziv. Kada je nekoliko vrsta minijaturnih proizvoda pomiješano u jednom pakiranju, moraju biti spomenuti svi proizvodi i njihovo podrijetlo.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XII
KELJ PUPČAR

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 123.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na kelj pupčar (postrani pupovi odnosno glavičice koje izbijaju duž glavne stabljike) tarifne oznake CT 0704 20 00, sorata uzgojenih od vrste Brassica oleracea L. var. bullata subazr. gemmifera DC., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući kelj pupčar za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 124.

(1) Pupovi kelja pupčara u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– neoštećeni;
– zdravi, isključeni su plodovi podlegli procesima kvarenja, truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju;
– svježeg izgleda;
– čisti, bez stranih čestica i primjesa;
– bez oštećenja od mraza;
– bez štetnika i/ili drugih parazita;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stabljika odrezanih pupova kelja pupčara mora biti odrezana neposredno ispod ovojnih listova, stabljika odlomljenih pupova kelja pupčara mora biti odlomljena u bazi; rez ili lom moraju biti čisti, bez drugih prianjajućih dijelova biljke.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje pupova kelja pupčara moraju biti takvi da
– podnesu prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 125.

Radi stavljanja na tržište kelj pupčar se razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 126.

(1) Kelj pupčar Klase I mora biti dobre kakvoće, a pupovi moraju biti:
– čvrsti;
– zatvoreni;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom.
(2) Odrezani pupovi kelja pupčara Klase I moraju imati dobru obojenost. Kod odlomljenih pupova dopušteno je neznatno odstupanje od boje kod bazalnih listova.
(3) Dopušta se neznatno oštećenje ovojnih listova, uzrokovano branjem, sortiranjem ili pakiranjem plodova, pod uvjetom da to oštećenje ne narušava opći izgled pupova, njihovu kakvoću i očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju.

Klasa II

Članak 127.

(1) Kelj pupčar Klase II uključuje pupove koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanih člankom 124. ovoga Pravilnika.
(2) Pupovi kelja pupčara Klase II mogu biti:
– manje čvrsti;
– manje zatvoreni, ali ne otvoreni;
– dozvoljena su manja oštećenja uzrokovana mrazom.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 128.

(1) Veličina je određena najvećim promjerom ekvatorijalne ravnine ploda.
(2) Minimalni promjer je:
– 10 mm za odrezane pupove kelja pupčara razvrstane u Klasu I i Klasu II.
– 15 mm za odlomljene pupove kelja pupčara razvrstane u Klasu I i Klasu II.
(3) Kod pupova Klase I, razlika između najvećeg i najmanjeg pupa u pakiranju ne smije prelaziti 20 mm.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopuštena odstupanja od kakvoće

Članak 129.

(1) Za kelj pupčar Klase I u pakiranju može biti masom do 10% pupova koji ne udovoljavaju zahtjevima ove klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za kelj pupčar Klase II u pakiranju može biti masom do 10% pupova koji ne udovoljavaju niti zahtjevima ove klase niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim pupova koji su podlegli procesima truljenja ili drugoj vrsti kvarenja koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopuštena odstupanja od veličine

Članak 130.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti masom do 10% pupova kelja pupčara koji ne udovoljavaju odredbama o veličini.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 131.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen. Kelj pupčar mora biti istog podrijetla, sorte, kakvoće i veličine (gdje se zahtjeva sortiranje po veličini).
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka kelj pupčar se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema zahtjevima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 132.

(1) Kelj pupčar mora biti pakiran na način da je proizvod dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se izbjegnu bilo kakva vanjska ili unutarnja oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama, dopušteno je pod uvjetom da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se stavljaju pojedinačno na proizvod moraju biti takve da, nakon uklanjanja, ne ostavljaju vidljive tragove ljepila, niti uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 133.

(1) Svako pakiranje kelja pupčara mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »kelj pupčar«,
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina izražena kao najveći i najmanji promjer, (ako su razvrstani po veličini)
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XIII
MRKVA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 134.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte mrkve tarifne oznake CT 0706 10 00, uzgojene od vrste Daucus carota L. za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući mrkvu za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 135.

(1) Mrkva u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– neoštećena;
– zdrava, isključeni su proizvodi podlegli procesima kvarenja i propadanja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čista, bez stranih čestica i primjesa, ukoliko je podvrgnuta pranju;
– bez prekomjerne prljavštine i nečistoća ukoliko nije podvrgnuta pranju, ili ukoliko je podvrgnuta pranju i prekrivena čistim tresetom;
– čvrsta;
– bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– bez drvenaste strukture;
– bez prorastanja u cvat;
– bez račvanja korijena;
– bez sekundarnog korijena;
– normalne vlažnosti, tj. dovoljno osušena nakon postupka pranja;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvijenosti i stanje mrkve moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 136.

Radi stavljanje na tržište, mrkva se razvrstava u tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 137.

(1) Mrkva Ekstra klase mora biti vrhunske kakvoće i oprana te tipična za sortu ili komercijalni tip.
(2) Mrkva Ekstra klase mora biti bez nedostataka izuzev veoma sitnih površinskih oštećenja, pod uvjetom da ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, očuvanje kakvoće, te izgled u pakiranju.
(3) Korijen mrkve Ekstra klase mora biti:
– gladak;
– svježeg izgleda;
– pravilnog oblika:
– bez račvanja;
– bez nagnječenja i napuklina;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom.
(4) Zeleni ili ljubičasto/purpurni vrhovi korijena nisu dozvoljeni.

Klasa I

Članak 138.

(1) Mrkva Klase I mora biti dobre kakvoće, tipična za pripadajuću sortu ili komercijalni tip. Korijen mora biti svježeg izgleda.
(2) Dopušteni su manji nedostaci, pod uvjetom da ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, očuvanje kakvoće, te izgled u pakiranju:
– neznatno odstupanje od oblika;
– neznatno odstupanje od boje;
– neznatna zacijeljena napuknuća;
– neznatna napuknuća uzrokovana rukovanjem ili pranjem;
– zelena ili ljubičasto/purpurna boja vrha u duljini do 1 cm korijena čija ukupna duljina ne prelazi 10 cm, te vrha u duljini do 2 cm za ostalu mrkvu.

Klasa II

Članak 139.

(1) Klasa II uključuje mrkvu koja ne udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima propisanim člankom 135. ovoga Pravilnika.
(2) Pod uvjetom da ona ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, sposobnost stajanja te izgled u pakiranju dopuštena su sljedeća oštećenja:
– odstupanje od boje i oblika;
– zacijeljena napuknuća koja ne zadiru u srčiku korijena;
– napuknuća ili raspukline uzrokovane rukovanjem ili pranjem;
– zelena ili ljubičasto/purpurna boja vrha u duljini do 2 cm korijena čija ukupna duljina ne prelazi 10 cm, te vrha u duljini do 3 cm za ostalu mrkvu.

3.ODREDBE O VELIČINI

Članak 140.

Veličina je određena najvećim promjerom ili masom mrkve bez listova.

Članak 141.

(1) Kod ranih sorti mrkve (kod kojih korijen nije zaustavio razvoj) i sorti mrkve s kratkim korijenom:
– promjer korijena ne smije biti manji od 10 mm ukoliko se veličina određuje promjerom, tj. masa mrkve ne smije biti manja od 8 g ukoliko se veličina određuje prema masi;
– promjer korijena ne smije biti veći od 40 mm ukoliko se veličina određuje promjerom, tj. masa mrkve ne smije biti veća od 150 g ukoliko se veličina određuje prema masi.
(2) Kod ljetnih i kasnih kao i sorata mrkve s velikim korijenom, promjer korijena ne smije biti manji od 20 mm ukoliko se veličina određuje promjerom, tj. masa mrkve ne smije biti manja od 50 g ukoliko se veličina određuje prema masi.
(3) Promjer korijena mrkve Ekstra klase ne smije biti veći od 45 mm ukoliko se veličina određuje promjerom, tj. masa mrkve ne smije biti veća od 200 g ukoliko se veličina određuje prema masi, a razlika u promjeru ili masi između najvećeg i najmanjeg korijena u istome pakiranju ne smije prelaziti 20 mm ili 150 g.
(4) Za mrkvu Klase I, razlika u promjeru ili masi između najmanjeg i najvećeg korijena u istome pakiranju ne smije prelaziti 30 mm ili 200 g.
(5) Mrkva Klase II mora udovoljavati jedino minimalnim odredbama za veličinu.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 142.

Odstupanja u pogledu kakvoće i veličine dopuštena su u svakom pakiranju, ili količini mrkve stavljene u promet u rasutom stanju, za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima navedene klase sukladno člancima 143. i 144. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 143.

(1) Za mrkvu Ekstra klase u pakiranju može biti: masom do
– 5% mrkve koja ne udovoljava zahtjevima ove klase, ali udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu I, ili je u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I,
– 5% mrkve s manjim tragovima zelene ili ljubičasto/purpurne boja vrha korijena.
(2) Za mrkvu Klase I u pakiranju može biti masom do:
– 10% mrkve koja ne udovoljava zahtjevima ove klase, ali udovoljava zahtjevima Klase II, ili je u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II,
– 10% slomljene mrkve i/ili one kojoj nedostaju vrhovi
(3) Za mrkvu Klase II u pakiranju može biti masom do:
– 10% mrkve koja ne udovoljava zahtjevima ove klase niti minimalnim zahtjevima, uz izuzetak proizvoda koji su podlegli procesima truljenja ili kvarenja koje ih čini neprikladnim za potrošnju. Dodatno, dopušteno je ne više od 25% po masi slomljenih korijena mrkve.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 144.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti masom do 10% mrkve, koji ne udovoljavaju odredbama o veličini.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 145.

(1) Sadržaj svakog pakiranja, ili količine mrkve stavljene u promet u rasutom stanju, mora biti ujednačen. Mrkva mora biti istog podrijetla, sorte ili komercijalnog tipa, kakvoće i veličine (ukoliko je razvrstana po veličini).
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja, ili količine mrkve stavljene u promet u rasutom stanju.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka mrkva se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema zahtjevima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Prezentiranje

Članak 146.

(1) Kod mrkve u svežnjevima:
– korijen se mora prezentirati s listovima, koje mora biti svježe, zeleno i zdravo. Korijenje u istom svežnju mora biti ujednačene veličine. Svežnjevi u istom pakiranju trebaju biti ujednačene veličine i podjednako raspoređeni u jedan ili dva sloja.
(2) Kod okljaštrene mrkve lišće mora biti poravnato ili odrezano na vrhu mrkve, bez da se ošteti korijen. Korjen se može:
– staviti u mala pakiranja
– složiti u nekoliko slojeva ili nabacati u pakiranje
– otpremiti u rasutom stanju (direktni utovar u transportno vozilo ili odjeljak vozila), vrijedi za Klasu II.

Pakiranje

Članak 147.

(1) Mrkva mora biti pakirana na način da je dobro zaštićena.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranja moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se izbjegnu bilo kakva vanjska ili unutarnja oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama, dopušteno je pod uvjetom da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja, ili količine mrkve stavljene u promet u rasutom stanju, moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Kada se mrkva pokriva čistim tresetom, korišteni treset ne smatra se stranom tvari.
(5) Naljepnice koje se stavljaju pojedinačno na proizvod moraju biti takve da, nakon uklanjanja, ne ostavljaju vidljive tragove ljepila, niti uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 148.

(1) Svako pakiranje mrkve mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »mrkva« u ili »mrkva u svežnju«;
– »mlada mrkva« ili »uskladištena mrkva«,
– »mrkva u tresetu«, ako je sadržaj i vidljiv izvana,
– naziv sorte ili sortni tip za mrkvu Ekstra klase.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina (ako je razvrstana po veličini) izražena kao najveći i najmanji promjer ili masa (nije obavezno).
– broj svežnjeva mrkve
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.
(3) Kada se mrkva otprema u rasutom stanju (direktni utovar u transportno vozilo ili odjeljak vozila) podaci propisani stavkom 1. ovoga članka moraju se nalaziti na popratnom dokumentu ili na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu unutar vozila.

Poglavlje XIV
CELER REBRAŠ

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 149.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte celera rebraša tarifne oznake CT 0709 40 00, uzgojene od vrste Apium graveolens L. var. dulce Mill., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući celer rebraš za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 150.

(1) Celer rebraš (u daljnjem tekstu: celer) u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitav (dozvoljeno je rezanje gornjeg dijela);
– svježeg izgleda;
– zdrav, isključen je proizvod podlegao procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ga čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom;
– bez šupljina, izboja i cvjetnih peteljki,
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti, mora biti osušen ako je podvrgnut procesima pranja.
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Glavni korijen mora biti dobro očišćen i duljine do 5 cm.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje celera moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 151.

Celer se radi stavljanja na tržište razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 152.

(1) Celer Klase I mora biti dobre kakvoće, karakterističnog oblika i bez bolesti na lišću i lisnim peteljkama.
(2) Lisne peteljke celera Klase I ne smiju biti izlomljene, uništene, žilave ili razdijeljene.
(3) Kod celera bjelaša Klase I lisne peteljke moraju biti bijele do bijelo žute boje ili zelenkasto bijele boje barem pola svoje duljine.

Klasa II

Članak 153.

(1) Klasa II uključuje celer koji ne udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 150. ovoga Pravilnika.
(2) Kod celera Klase II dozvoljena je slaba prisutnost rđave pjegavosti. Također su dozvoljene neznatne deformacije ili lagane ozlijede, i ne više od dvije izlomljene, uništene ili razdijeljene lisne peteljke.
(3) Kod celera bjelaša Klase II lisne peteljke moraju biti bijele do bijelo žute boje ili zelenkasto bijele boje barem trećinu svoje duljine.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 154.

(1) Veličina celera je određena neto masom. Minimalna masa celera je 150 g.
(2) Celer se prema masi razvrstava u tri grupe:
– krupni, preko 800 g;
– srednji, od 500 do 800 g;
– sitni, od 150 do 500 g.
(3) Razlika u veličini celera u istom pakiranju ne smije prijeći 200 g za krupni, 150 g za srednji, odnosno 100 g za sitni celer.
(4) Zahtjevi za razvrstavanjem i ujednačenošću obavezni su samo za Klasu I.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 155.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase sukladno člancima 156. i 157. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 156.

(1) Za celer Klase I u pakiranju može biti brojem do 10% celera koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu II, ili je, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za celer Klase II u pakiranju dopušteno je brojem do 10% celera koji ne udovoljava zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim celera koji je podlegao truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ga čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 157.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase celera koje može biti brojem do 10% celera koji ne udovoljava odredbama o veličini.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 158.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo celer istog podrijetla, kakvoće i boje, te veličine (gdje je to potrebno).
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka celer se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Prezentiranje

Članak 159.

(1) Celer može biti prezentiran:
– omotan svežnjevima u pakiranju;
– neomotan u pakiranju.
(2) Kada je celer omotan u pakiranju, svako pakiranje mora sadržavati isti broj svežanja celera.

Pakiranje

Članak 160.

(1) Celer mora biti pakiran na način da je dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 161.

(1) Svako pakiranje celera mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »celer rebraš«, a ako se radi o celeru bjelašu mora se naznačiti i »celer bjelaš« ili naznaka boje.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina izražena kao krupni, srednji ili sitni celer,
– broj komada ili broj svežnjeva, gdje je to prikladno.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XV
ŠPINAT

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 162.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte špinata tarifne oznake CT 0709 70 00, uzgojene od vrste Spinacia oleracea L., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući špinat za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 163.

(1) Špinat u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– zdrav, isključeni su proizvodi podlegli procesima truljenja ili propadanja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju;
– svježeg izgleda;
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– gotovo bez štetnika;
– bez cvjetnih izboja;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Oprani špinat mora biti primjereno osušen.
(3) U slučaju berbe špinata s rozetom, korijen se mora odrezati pri bazi vanjskih listova.
(4) Stupanj razvijenosti i stanje špinata moraju biti takvi da:
– podnese prijevoza i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 164.

Radi stavljanja u promet špinat se razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 165.

(1) Špinat Klase I koji može biti odvojenih listova i u rozeti, mora biti dobre kakvoće.
(2) Listovi špinata Klase I moraju biti:
– normalnog izgleda i obojenosti za sortu i vrijeme berbe;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom, štetnicima ili bolestima koje štete izgledu ili jestivosti.
(3) Kod špinata Klase I odvojenih listova, peteljka lista ne smije biti dulja od 10 cm.

Klasa II

Članak 166.

Klasa II uključuje špinat odvojenih listova ili u rozeti koji ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 163. ovoga Pravilnika.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 167.

Špinat se ne razvrstava prema veličini.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 168.

(1) Odstupanja u pogledu kakvoće dopuštena su u svakom pakiranju za špinat koji ne udovoljava zahtjevima navedene klase, u skladu s odredbama stavka 2., 3. i 4. ovoga članka.
(2) Za špinat Klase I dopušta se odstupanje masom do 10% špinata koji ne udovoljava uvjetima ove klase, ali udovoljava uvjetima propisanim za Klasu II, ili u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za špinat Klase II dopušta se odstupanje masom do 10% špinata koji ne udovoljava niti uvjetima ove klase niti minimalnim zahtjevima kakvoće, uz izuzetak špinata odvojenih listova ili u rozeti koji je podlegao procesima truljenja ili drugoj vrsti kvarenja koje ga čini neprikladnim za potrošnju.
(4) Kod špinata u rozeti dopušta se odstupanje masom do 10% rozete, s korijenom čija duljina ne prelazi 1 cm od baze vanjskih listova.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 169.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i mora sadržavati samo špinat istog podrijetla, sorata i kakvoće.
(2) U istom pakiranju ne smije se miješati špinat odvojenih listova i u rozeti.
(3) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(4) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka špinat se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 170.

(1) Špinat mora biti pakiran tako da je dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječe bilo kakva vanjska ili unutarnja oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama, dopušteno je pod uvjetom da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se stavljaju pojedinačno na proizvod moraju biti takve da, kada se odstrane, ne ostavljaju vidljive tragove ljepila, niti uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 171.

(1) Svako pakiranje špinata mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »špinat odvojenih listova« ili »špinat u rozeti«,
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XVI
SALATA, KUDRAVA ENDIVIJA I ŠIROKOLISNA ENDIVIJA (BATAVIJA)

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 172.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na skupine sorata salate tarifne oznake CT 0705 11 i CT 0705 19, i endivije tarifne oznake CT 0705 29 za opskrbu potrošača u svježem stanju:
– salate uzgojene od sorti
– Lactuca sativa L. var. capitata (salata glavatica uključujući sorte maslenke, kristalke i »Iceberg« tip salate);
– Lactuca sativa L. var. longifolia (cos ili salata »romana«);
– Lactuca sativa L. var. crispa (lisnata salata);
– križanci ovih sorata;
– sorte kudrave endivije uzgojene od vrste Cichorium endivia L. var. crispum Lam.,
– sorte širokolisne endivije (batavije), uzgojene od vrste Cichorium endivia L: var. latifolium Lam.
(2) Odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se na proizvode namijenjene preradi, proizvode prezentirane odvojenih listova niti na salate u teglama.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 173.

(1) U svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja za svaku klasu proizvod mora biti:
– čitav;
– zdrav, isključen je proizvod koji je podlegao procesima truljenja ili kvarenja koje ga čini neprikladnim za potrošnju;
– čist i uredno odrezan, tj. gotovo bez ostataka zemlje ili drugog hranjivog medija za rast, te bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– turgoscentan;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– bez prorastanja;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) U slučaju salate, dozvoljena je promjena boje na crvenkasto, uzrokovana niskom temperaturom, osim ako ozbiljno ne utječe na izgled proizvoda.
(3) Korijen mora biti odrezan pri bazi vanjskih listova, a rez mora biti uredan.
(4) Proizvod mora biti normalno razvijen.
(5) Razvoj i stanje proizvoda mora omogućiti:
– podnošenje prijevoza i rukovanja, te
– stizanje na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 174.

Radi stavljanja u promet proizvod se po kakvoći razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 175.

(1) Proizvod Klase I mora biti dobre kakvoće i tipičan za pripadajuću sortu ili komercijalni tip, posebno po boji.
(2) Proizvod također mora biti:
– dobro oblikovan;
– čvrst, uzevši u obzir metode uzgoja i tip proizvoda;
– bez oštećenja ili kvarenja koje utječu na jestivost;
– bez oštećenja od mraza.
(3) Salate glavatice Klase I moraju imati dobro oblikovano srce. Međutim, u slučaju salata glavatica uzgojenih u zaštićenom prostoru, srce može biti malo.
(4) Cos ili salata »romana« Klase I mora imati srce, koje može biti malo.
(5) Unutarnji listovi rozete kudrave endivije i širokolisne endivije (batavije) Klase I moraju biti žute boje.

Klasa II

Članak 176.

(1) Klasa II uključuje salate i endivije koje ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 173. ovoga Pravilnika.
(2) Proizvod Klase II mora biti:
– dovoljno dobro oblikovan;
– bez oštećenja i kvarenja koji ozbiljno mogu utjecati na jestivost.
(3) Sljedeći nedostaci se mogu dozvoliti uzevši u obzir da je proizvod Klase II zadržao svoje osnovne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i izgleda:
– manji nedostaci u boji;
– manja oštećenja uzrokovana štetnicima.
(4) Salate glavatice Klase II moraju imati srce, koje može biti malo. U slučaju salata glavatica uzgojenih u zaštićenom prostoru, dozvoljeno je pomanjkanje srca.
(5) Cos ili rimske salate Klase II ne moraju imati srce.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 177.

Veličina se određuje masom jedne jedinice.

Minimalna masa

Članak 178.

Minimalna masa Klase I i Klase II je:

 

Uzgojena na otvorenom

Uzgojena u zaštićenom prostoru

Salata glavatica (isključujući sorte kristalka i iceberg tip) i cos ili salata »Romana« (isključujući little gem tip salate)

150 g

100 g

sorte kristalka i iceberg tip salate

300 g

200 g

Lisnata salata i salata little gem tip salate

100 g

100 g

Kudrava i širokolisna endivija (batavija)

200 g

150 g


Ujednačenost

Članak 179.

(1) Za salate u svim klasama, razlika između najlakše i najteže jedinice u svakom pakiranju ne smije prijeći:
– 40 g kada najlakša jedinica teži manje od 150 g po jedinici;
– 100 g kada najlakša jedinica teži između 150 g i 300 g po jedinici;
– 150 g kada najlakša jedinica teži između 300 g i 450 g po jedinici;
– 300 g kada najlakša jedinica teži više od 450 g po jedinici.
(2) Za kudravu i širokolisnu endiviju (batavija) u svim klasama, razlika između najlakše i najteže jedinice u pakiranju ne smije prijeći 300 g.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 180.

(1) Dopušta se odstupanje od kakvoće u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase, u skladu s odredbama stavka 2., 3. i 4. ovoga članka.
(2) Za salatu i endiviju Klase I, u pakiranju može biti brojem do 10% jedinica koje ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili su, u izuzetnim slučajevima unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za salatu i endiviju Klase II, u pakiranju može biti brojem do 10% jedinica koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim proizvoda koji su podlegli truljenju ili nekom drugom obliku kvarenja koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 181.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase, u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka.
(2) U svim klasama u pakiranju može biti brojem do 10% jedinica koje ne udovoljavaju zahtjevima koji se odnose na veličinu, ali koji ne teže više od 10% iznad ili ispod naznačene veličine.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 182.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo proizvod istog podrijetla, sorte ili komercijalnog tipa, kakvoće i veličine.
(2) Mješavina različitih tipova opisanih proizvoda mogu se pakirati zajedno, uz uvjet da su ujednačeni po kakvoći i, za svaki tip o kojem se radi, po veličini. Dodatno, tipovi moraju biti jasno razlučivi jedan od drugog, a udio svakog tipa u pakiranju treba biti vidljiv bez oštećenja pakiranja.
(3) Vidljivi dio sadržaja pakiranja treba biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(4) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka salate se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 183.

(1) Proizvod mora pakiran na način da bude dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih ili unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kada se odstrane, ne ostavljaju vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

Prezentiranje

Članak 184.

Proizvod prezentiran u više slojeva može biti pakiran tako da vrhovi glavica dodiruju bazu glavica, uz uvjet da su slojevi ili glavice odgovarajuće zaštićeni ili odvojeni.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 185.

(1) Svako pakiranje salate i endivije mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća se ne vidi izvana:
– »salata«, »salata glavatica«, »batavia«, »kristalka«, »Iceberg«, »lisnata salata«, »rimska salata«, »endivija« ili neki drugi prigodni nazivi,
– »Little gem«, gdje je to prikladno ili neki drugi prikladni naziv,
– »uzgojeno u zaštićenom prostoru«, gdje je to prikladno,
– naziv sorte (nije obavezno).
Ukoliko pakiranje sadrži mješavinu salata:
– »miješana salata«, ili drugi istoznačni naziv
– ako sadržaj nije vidljiv izvana naznačiti tip salate i broj komada svakog tipa.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina (ako su razvrstani po veličini) izražena kao minimalna masa po pakiranju ili broj jedinica pakiranja,
– neto masa (nije obvezna).
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XVII
RADIČ WITLOOF

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 186.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na radič, tj. izboje radiča dobivene od korijena sorata »radiča witloofa« (u daljnjem tekstu: radič) tarifne oznake CT 0705 21 00, izvedene od vrste Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući radič za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 187.

(1) Radič u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitav;
– zdrav, isključen je radič podlegao procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ga čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– bez crvenih nijansi, oštećenja od mraza ili tragova ozljeda;
– bez štete uzrokovane glodavcima ili bolestima;
– bez štete uzrokovane insektima ili drugim parazitima;
– bez cvjetnih izboja na više od 3/4 duljine;
– čist, praktično bez čestica zemlje, stranih čestica i primjesa;
– blijede, tj. bijele do blijedo žute boje;
– uredno odrezan ili odlomljen pri korijenu;
– svježeg izgleda;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvijenosti i stanje radiča moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 188.

Radič se radi stavljanja na tržište razvrstava u tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 189.

Radič Ekstra klase mora biti vrhunske kakvoće i mora biti:
– pravilno oblikovan;
– čvrst;
– zatvorenih glavica, tj. zašiljenih glavica s dobro zatvorenim vrhom;
– vanjskih listova ne manjih od 3/4 dužine cijelog izboja;
– bez zelenkaste boje i staklastog izgleda.

Klasa I

Članak 190.

(1) Radič Klase I mora biti dobre kakvoće i mora biti:
– dovoljno čvrst;
– vanjskih listova ne kraćih od 1/2 dužine izboja;
– bez zelenkaste boje i staklastog izgleda.
(2) Radič Klase I može biti manje pravilnog oblika i slabije zatvorenog vrha u odnosu na Ekstra klasu, ali otvorenost vrha ne smije biti veća od 1/5 maksimalnog promjera izboja.

Klasa II

Članak 191.

(1) Klasa II uključuje radič koje ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće iz članka 187. ovoga Pravilnika.
(2) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci:
– lagano nepravilan oblik;
– pojava slabe zelenkaste boje na vrhovima listova;
– lagana otvorenost vrhova koja ne smije biti veća od 1/3 maksimalnog promjera izboja).
(3) Klasa II može uključivati radič nepravilnog oblika, koji se tada prezentira u homogenim pakiranjima pod uvjetom da ispunjava ostale zahtjeve ove klase.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 192.

(1) Veličina je određena duljinom, te promjerom najšireg dijela pod pravim kutom na longitudinalnu os. Za pojedine klase veličine su određene kako slijedi:
                                             Ekstra
                                               klasa            Klasa I          Klasa II
Minimalni promjer:
-radič kraći od 14 cm           2,5 cm             2,5 cm           2,5 cm
Minimalni promjer:
-radič dulji od 14 cm               3 cm                 3 cm           2,5 cm
Minimalni promjer                    6 cm                 8 cm               −
Minimalna duljina                     9 cm                 9 cm              9 cm
Maksimalna duljina                17 cm                20 cm           24 cm

(2) Radič duljine od 6 do 12 cm može biti uključen u Klasu II što se mora napomenuti na pakiranju koje sadrži radič minimalne i maksimalne duljine.
(3) Maksimalno dopuštena razlika u duljini izboja radiča u pakiranju iznosi 5 cm za Ekstra klasu, 8 cm, za Klasu I i 10 cm za Klasu II.
(4) Maksimalno dopuštena razlika u promjeru izboja u pakiranju iznosi 2,5 cm za Ekstra klasu, 4 cm za Klasu I i 5 cm za Klasu II.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 193.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine u svakom pakiranju za radič koji ne udovoljava zahtjevima svoje klase.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 194.

(1) Za radič Ekstra klase u pakiranju može biti brojem ili masom do 5% izboja koji ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za radič Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% izboja koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili su u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za radič Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% izboja koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase II niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim izboja koji su podlegli takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 195.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase radiča koje može biti brojem ili masom do 10% izboja čija duljina i promjer nisu više od 1 cm iznad ili ispod veličina određenih člankom 192. ovoga Pravilnika. Nisu dozvoljena nikakva odstupanja glede minimalnog promjera.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 196.

(1) Sadržaj svakog pakiranja radiča mora biti ujednačen i sadržavati samo izboje istog podrijetla, vrste ili komercijalnog tipa, kvalitete i veličine.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka radič se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Prezentiranje

Članak 197.

(1) Radič Ekstra klase, Klase I i Klase II može biti prezentiran:
– ravnomjerno u slojevima;
– u malim pakiranjima.
(2) Radič Klase II, nepravilnog oblika mora biti prezentiran u pakiranjima mase 7 kg ili više.

Pakiranje

Članak 198.

(1) Radič mora biti pakiran na način da je dobro zaštićen.
(2) Ako je pakiran u kartonskim kutijama, sa svih strana kutije mora biti odvojen zaštitnim materijalom.
(3) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(4) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(5) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 199.

(1) Svako pakiranje radiča mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »Witloof« ili »radič witloof«,
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– Witloof radič nepravilnog oblika (samo kod Klase II. gdje je to prikladno), uz odgovarajući opis (nije obavezno),
– maksimalna i minimalna duljina za radič witloof Klase II., samo u rasponu duljine od 6 cm do 12 cm.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XVIII
LUK

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 200.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte luka tarifne oznake CT 0703 10 19, uzgojene od vrste Allium cepa L. var. cepa, za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući mladi luk s punim listovima i luk za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 201.

(1) Luk u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitav;
– zdrav, isključen je luk koji je podlegao procesima truljenja ili kvarenja u stupnju koji ga čini neprikladnim za potrošnju;
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom;
– dovoljno osušen; u slučaju luka za uskladištenje barem dvije prve vanjske ljuske i stabljika moraju biti potpuno osušeni;
– bez šupljih i žilavih stabljika;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Luk može biti bez stabljike ili s uredno odrezanom stabljikom koja ne smije biti duža od 6 cm, osim kod vijenaca luka.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje luka moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 202.

Radi stavljanja na tržište luk se po kakvoći razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 203.

(1) Luk Klase I mora biti dobre kakvoće i karakterističan za pripadajuću sortu.
(2) Lukovice Klase I moraju biti:
– čvrste i kompaktne;
– neproklijale (bez izboja vidljivih izvana);
– bez deformacija uzrokovanih abnormalnim razvojem;
– gotovo bez pramenova korijena; međutim za luk pobran prije potpune zrelosti, dozvoljeno je da ima pramenove korijena.
(3) Dopušteni su sljedeći nedostaci uz uvjet da ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, očuvanje kakvoće i izgled u pakiranju:
– manji nedostaci u obliku;
– manji nedostaci u boji;
– sitne mrlje koje ne utječu na zadnju osušenu ljusku koja štiti meso, uz uvjet da ne pokrivaju više od jedne petine površine lukovice;
– površinske pukotine na vanjskoj ljusci i nedostatak dijelova vanjske ljuske, uz uvjet da je meso lukovice zaštićeno.

Klasa II

Članak 204.

(1) Klasa II uključuje luk koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 201. ovoga Pravilnika.
(2) Luk Klase II mora biti dovoljno čvrst.
(3) Sljedeći nedostaci su dopušteni pod uvjetom da je luk Klase II zadržao svoje osnovne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentacije:
– nedostaci u obliku;
– nedostaci u boji;
– rani znaci naklijavanja vidljivi izvana, ne više od 10% brojem ili masom plodova po jedinici koja je prezentirana;
– tragovi trljanja;
– manja oštećenja uzrokovana bolestima i štetnicima;
– male zarasle pukotine;
– sitne zacijeljene ozljede, koje najvjerojatnije neće utjecati na održavanje kakvoće;
– pramenovi korijena;
– mrlje koje ne utječu na zadnju osušenu ljusku koja štiti meso, uz uvjet da ne pokrivaju više od polovice površine lukovice;
– pukotine u vanjskoj ljusci i nedostatak dijela vanjskih ljusaka na ne više od jedne trećine površine lukovice, uz uvjet da meso nije oštećeno.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 205.

(1) Veličina je određena maksimalnim promjerom ekvatorijalnog dijela ploda. Razlika u promjerima najmanjeg i najvećeg luka u istom pakiranju ne smije prelaziti:
– 5 mm kada je promjer najmanjeg luka od 10 mm do 20 mm.
– 10 mm kada je promjer najmanjeg luka 15 mm do 25 mm
– 15 mm kada je promjer najmanjeg luka od 20 mm do 40 mm;
– 20 mm kada je promjer najmanjeg luka od 40 mm do 70 mm;
– 30 mm kada je promjer najmanjeg luka od 70 mm i više.
(2) Najmanji promjer lukovice je 10 mm.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopuštano odstupanje od kakvoće

Članak 206.

(1) Dopušta se odstupanje od kakvoće u svakom pakiranju, (ili za svaku seriju za proizvode koji se prezentiraju u rasutom stanju), u skladu s odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka.
(2) Za luk Klase I u pakiranju ili u svakoj seriji za luk prezentiran u rasutom stanju, može biti brojem ili masom do 10% plodova koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za luk Klase II u pakiranju ili u svakoj seriji za luk prezentiran u rasutom stanju, može biti brojem ili masom do 10% plodova koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima, osim proizvoda koji su podlegli procesima truljenja ili nekog drugog oblika kvarenja koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 207.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine u svakom pakiranju ili za svaku seriju za luk prezentiran u rasutom stanju, u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka.
(2) U svakom pakiranju ili u svakoj seriji za luk prezentiran u rasutom stanju može biti brojem ili masom do 10% plodova koji ne zadovoljava označenu veličinu, ali s promjerom koji ne prelazi više od 20% ispod ili iznad te veličine.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 208.

(1) Sadržaj svakog pakiranja (ili svake grupe proizvoda, za luk prezentiran u rasutom stanju), mora biti ujednačen i sadržavati samo luk istog podrijetla, sorte, kakvoće i veličine.
(2) Pakiranja za prodaju neto mase ne veće od tri kilograma mogu sadržavati mješavine luka različitih boja, uz uvjet da su ujednačeni po kvaliteti i za svaku pojedinu boju, po podrijetlu, vrsti i veličini.
(3) Vidljivi dio sadržaja pakiranja (ili svake grupe, za luk prezentiran u rasutom stanju), treba biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj.
(4) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka luk se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 209.

(1) Pakiranje proizvoda mora dobro štititi proizvod.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

Prezentiranje

Članak 210.

(1) Luk se može prezentirati:
– posložen u slojeve;
– nepričvršćen u pakiranjima, uključujući rinfuzne kutije;
– u rasutom stanju u prijevoznom sredstvu;
– u vijencima:
– ili određenog broja lukovica, u kojem slučaju vijenac mora sadržavati barem šest lukovica, s potpuno osušenim stabljikama;
– ili određene neto mase.
(2) Za luk u vijencima, karakteristična stabljika u svakom pakiranju (broj lukovica ili neto masa) mora biti ujednačena.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 211.

(1) Svako pakiranje luka mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
Ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– »luk«,
Ukoliko prodajno pakiranje sadrži mješavinu luka različitih boja:
– mješavina luka, ili drugi istoznačni naziv
– ako sadržaj nije vidljiv izvana naznačiti boju i broj komada luka svake boje u pakiranju.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
– u slučaju da potrošačka pakiranja sadrže mješavinu luka različitih boja i različitog podrijetla, treba navesti svaku zemlju podrijetla pored naziva spomenute boje.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina izražena kao najveći i najmanji promjer,
– neto masa.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna).
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XIX
ČEŠNJAK

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 212.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte češnjaka tarifne oznake CT 0703 20 00, uzgojene od vrste Allium sativum L. namijenjene stavljanju na tržište u svježem2, polusuhom3 i suhom4 stanju isključujući zeleni češnjak sa listovima i nerazvijenim češnjevima i češnjak namijenjen preradi.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 213.

(1) Češnjak u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– zdrav, isključen je češnjak podlegao procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ga čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– čvrst;
– bez oštećenja uzrokovanih mrazom ili suncem;
– bez vanjskih znakova klijanja;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.5
(2) Stupanj razvijenosti i stanje češnjaka moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 214.

Češnjak se radi stavljanja na tržište razvrstava na tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 215.

(1) Češnjak Ekstra klase mora biti vrhunske kakvoće i karakterističan za pripadajuću sortu ili komercijalni tip.6
(2) Lukovice Ekstra klase moraju biti:
– čvrste;
– pravilnog oblika;
– čiste.
(3) Lukovice Ekstra klase moraju biti bez nedostataka, osim neznatnih površinskih oštećenja koje ne utječu na opći izgled, kakvoću, održavanje kakvoće te izgled u pakiranju.
(4) Češnjevi češnjaka Ekstra klase moraju biti čvrsto vezani u lukovici.
(5) Korijen suhog češnjaka Ekstra klase mora biti odstranjen s lukovice.

Klasa I.

Članak 216.

(1) Češnjak Klase I mora biti dobre kakvoće i karakterističan za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip.7
(2) Lukovice češnjaka Klase I moraju biti:
– čvrste;
– dovoljno dobro oblikovane.
(3) Dozvoljena je neznatno oštećenje na vanjskim ovojnim listovima lukovica Klase I uz uvjet da to ne narušava opći izgled, kakvoću, održavanje kakvoće te izgled u pakiranju.
(4) Češnjevi Klase I moraju biti dovoljno čvrsti.

Klasa II

Članak 217.

(1) Klasa II uključuje češnjak koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće propisanih člankom 213. ovoga Pravilnika.
(2) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci uz uvjet da je češnjak Klase II zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentiranja:
– oštećenje na vanjskim ovojnim listovima ili pucanje vanjskih liski;
– zacijeljene ozljede;
– lagana nagnječenja;
– nepravilan oblik lukovice;
– manjkavost najviše tri češnja.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 218.

(1) Veličina je određena maksimalnim promjerom ekvatorijalnog dijela ploda.
(2) Minimalni promjer za Ekstra klasu je 45 mm, a za Klasu I i Klasu II je 30 mm.
(3) Za češnjak prezentiran u rasutom stanju bez stabljike ili u hrpama u promjeru između najmanje i najveće lukovice ne smije prijeći:
– 15 mm, gdje je promjer najmanje lukovice manji od 40 mm;
– 20 mm, gdje je promjer najmanje lukovice 40 mm ili više.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 219.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase sukladno člancima 220. i 221. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 220.

(1) Za češnjak Ekstra klase u pakiranju može biti masom do 5% češnjaka koji ne udovoljava zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu I, ili je, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za češnjak Klase I u pakiranju može biti masom do 10% češnjaka koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu II, ili je, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II. Unutar ovoga odstupanja ne smije biti masom više od 1% lukovica s češnjevima s vanjskim znakovima klijanja.
(3) Za češnjak Klase II u pakiranju dopušteno je masom do 10% češnjaka koji ne udovoljava zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim češnjaka koji je podlegao truljenju, oštećenju od mraza ili sunca, ili kvarenju koje ga čini neprikladnim za potrošnju. Unutar ovoga odstupanja dozvoljeno je masom maksimalno do 5% lukovica s češnjevima s vanjskim znakovima klijanja.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 221.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase češnjaka koje može biti masom do 10% lukovica koje ne udovoljavaju odredbama o veličini. Unutar tog odstupanja dopušta se do 3% lukovica koji imaju promjer manji od minimalnog, ali ne manji od 25 mm.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 222.

(1) Sadržaj svakog pakiranja ili serije za proizvod prezentiran u rasutom stanju, mora biti ujednačen i sadržavati samo češnjak istog podrijetla, vrste ili komercijalnog tipa, kvalitete i veličine (za koje vrijede odredbe o veličini).
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja treba biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka češnjak se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 223.

(1) Češnjak mora biti pakiran na način da je proizvod dobro zaštićen, izuzev češnjaka u vijencima koji se transportira u rasutom stanju.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja ili serije za proizvod prezentiran u rasutom stanju, moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja kožice.

Prezentiranje

Članak 224.

(1) Češnjak može biti prezentiran na sljedeće načine:
– u rasutom stanju, s dijelom stabljike pri čemu ona ne smije prijeći:
– 10 cm kod svježeg i polusuhog češnjaka;
– 3 cm kod suhog češnjaka.
– u hrpama sa stabljikom koja mora biti podjednako odrezana:
– brojem lukovica;
– neto masom.
– u vijencima kod suhog i polusuhog češnjaka:
– brojem lukovica, s minimalno je 6 lukovica u vijencu;
– neto masom.
(2) Kod prezentiranja češnjaka u hrpama ili vijencima, svako pakiranje mora biti ujednačeno prema broju lukovica ili neto masom.
(3) Ovisno o načinu prezentacije, stabljika treba biti glatko odrezana, kao i korijen kod suhog češnjaka Ekstra klase.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 225.

(1) Svako pakiranje češnjaka mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »svježi češnjak«, »polusuhi češnjak« ili »suhi češnjak« ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana,
– naziv sorte ili komercijalnog tipa (»bijeli češnjak«, »ružičasti češnjak« itd.),
– »dimljeni češnjak«, gdje je prikladno.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina (ako je češnjak razvrstan po veličini) izražena kao najveći i najmanji promjer lukovica,
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XX
PORILUK

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 226.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte poriluka tarifne oznake CT 0703 90 00, uzgojene od vrste Allium porrum L. za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući poriluk za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 227.

(1) Poriluk u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitav (to se ne odnosi na korijen i vršne dijelove lišća koji mogu biti odrezani);
– zdrav, isključen je poriluk podlegao procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ga čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čist, bez stranih čestica i primjesa (iako korijen može imati čestica zemlje);
– svježeg izgleda, s odstranjenim uvelim lišćem;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– bez prorastanja u cvjetnu stabljiku;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Kada se reže lišće, ono mora biti uredno odrezano.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje poriluka moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 228.

Radi stavljanja na tržište, poriluk se razvrstava u dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 229.

(1) Poriluk Klase I mora biti dobre kakvoće i karakterističan za pripadajuću sortu ili komercijalni tip.
(2) Kod poriluka Klase I, 1/3 ukupne dužine ili polovina lažne stabljike mora biti bijele ili zelenkasto bijele boje, a kod ranog proljetnog poriluka 1/4 ukupne dužine ili 1/3 lažne stabljike mora biti bijele ili zelenkasto bijele boje
(3) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci uz uvjet da je poriluk Klase I zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i izgleda u pakiranju:
– neznatne površinske ozljede;
– lagana oštećenja uzrokovana tripsima dozvoljena samo na lišću;
– neznatni tragovi zemlje uz stabljiku.

Klasa II

Članak 230.

(1) Klasa II uključuje poriluk koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće iz članka 227. ovoga Pravilnika.
(2) Kod poriluka Klase II barem 1/4 ukupne dužine, ili 1/3 lažne stabljike mora biti bijele do zelenkasta bijele boje.
(3) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci uz uvjet da je poriluk Klase II zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i izgleda u pakiranju:
– pojava nježne cvjetne stabljike zatvorene u lažnoj stabljici;
– lagana oštećenja uzrokovana tripsima i slabim tragovima rđe, ali samo na lišću;
– manji nedostaci u boji;
– tragovi zemlje među listovima.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 231.

(1) Veličina je određena promjerom, mjerena pravokutno na longitudinalnu os nad odebljalim dijelom vrata lažne stabljike.
(2) Minimalni promjer za rani poriluk je 8 mm, a za ostali je 10 mm.
(3) Kod poriluka Klase I promjer najvećeg poriluka u istom svežnju ili pakiranju ne smije biti dvostruko veći od promjera najmanjeg poriluka u istom pakiranju.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 232.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase sukladno člancima 233. i 234. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 233.

(1) Za rani poriluk Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% poriluka koji pokazuju znakove prorastanja i 10% brojem ili masom poriluka koji ostalim razlozima ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(2) Za ostali poriluk Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% poriluka koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za poriluk Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% poriluka koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim poriluka koji su podlegli takvom truljenju, kvarenju ili oštećenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 234.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase u pakiranju koje može biti brojem ili masom do 10% poriluka koji ne udovoljavaju uvjetima koji se odnose na minimalni promjer a kod poriluka Klase I. na zahtjeve ujednačenosti.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 235.

(1) Sadržaj svakog pakiranja ili svežnja poriluka mora biti ujednačen i sadržavati samo poriluk istog podrijetla, vrste ili komercijalnog tipa, kvalitete i veličine (za koje vrijede odredbe o veličini), te istog stupnja razvijenosti i boje.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja treba biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka poriluk se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 236.

(1) Poriluk mora biti pakiran na način da je dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja i svežnjevi poriluka moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

Prezentiranje

Članak 237.

(1) Poriluk može biti prezentiran:
– uredno složen u pakiranju;
– u svežnjevima, bilo da je u pakiranju ili ne.
(2) Svežnjevi poriluka u pakiranju moraju biti ujednačeni.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 238.

(1) Svako pakiranje poriluka i poriluka u rasutom stanju mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »poriluk«, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana,
– »mladi poriluk«, gdje je prikladno.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla,
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno).
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– broj svežnjeva (za poriluk u svežnjevima u pakiranju)
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna).
(2) Kada se poriluk otprema u rasutom stanju (direktni utovar u transportno vozilo ili odjeljak vozila) podaci propisani stavkom 1. ovoga članka moraju se nalaziti na popratnom dokumentu ili na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu unutar vozila.
(3) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XXI
ŠPAROGA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 239.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte šparoga tarifne oznake CT 0709 20 00, uzgojene od vrste Asparagus officinalis, za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući šparoge za preradu.
(2) Izboji šparoge su razvrstani u četiri grupe, ovisno o boji:
– bijele šparoge;
– ljubičaste šparoge koje imaju vrhove ružičaste do ljubičaste boje, a dio izboja je bijele boje;
– ljubičasto/zelene šparoge;
– zelene šparoge koje imaju vrhove i većinu izboja zelene boje.
(3) Odredbe ovoga poglavlja ne odnose se na zelene i ljubičasto/zelene šparoge promjera manjeg od 3 mm, i bijele i ljubičaste šparoge promjera manjeg od 8 mm, pakirane u ujednačene svežnjeve ili jedinice pakiranja.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 240.

(1) Šparoge u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– čitave;
– zdrave, isključene su šparoge podlegle procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– bez oštećenja uzrokovanih neprikladnim pranjem ili hlađenjem;
– čiste, bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda i mirisa;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– gotovo bez mehaničkih oštećenja;
– normalne vanjske vlažnosti; ako su prane ili hlađene hladnom vodom moraju biti primjereno osušene;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Rez pri bazi izboja šparoge mora biti što čišći.
(3) Izboji ne smiju biti šuplji, rascijepljeni, oguljeni niti oštećeni. Manja oštećenja nastala prilikom berbe su dozvoljena uz uvjet da udovoljavaju dopuštenim odstupanjima od kakvoće iz članka 249. ovoga Pravilnika.
(4) Stupanj razvijenosti i stanje šparoga moraju biti takvi da:
– podnesu prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 241.

Šparoge se razvrstavaju u tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 242.

(1) Izboji šparoga Ekstra klase moraju biti vrhunske kakvoće, pravilno oblikovani i gotovo ravni. Moraju biti tipični za pripadajuću sortu ili grupu, a vrhovi izboja moraju biti čvrsto zatvoreni.
(2) Dozvoljeno je samo nekoliko laganih tragova rđe na izbojima, koje potrošač može ukloniti guljenjem.
(3) Kod bijele šparoge Ekstra klase, izboji i vrhovi moraju biti bijele boje, pri čemu je dozvoljena pojava slabe ružičaste nijanse na izbojima.
(4) Zelene šparoge Ekstra klase moraju biti potpuno zelene.
(5) Šparoge Ekstra klase ne smiju imati odrvenjelih dijelova.
(6) Rez pri bazi izboja mora biti što ravniji, ali da bi se poboljšao izgled u pakiranju, vanjske izboje šparoga u svežnjevima moguće je odrezati ukoso, ali ne više od 1 cm.

Klasa I.

Članak 243.

(1) Izboji šparoga Klase I moraju biti dobre kakvoće i pravilno oblikovani, dopušteni su neznatno zakrivljeni izboji. Moraju biti tipični za pripadajuću sortu ili grupu, a vrhovi izboja moraju biti zatvoreni.
(2) Dozvoljeno je nekoliko laganih tragova rđe na izbojima koje potrošač može ukloniti guljenjem.
(3) Kod bijele šparoge Klase I dopuštena je lagana nijansa ružičaste boje na izbojima i vrhovima.
(4) Zelena šparoga Klase I mora biti zelene boje najmanje 80% duljine.
(5) Kod bijele šparoge Klase I ne smije biti odrvenjelih dijelova, a kod ostalih grupa je to dozvoljeno pri osnovi šparoga što potrošač može ukloniti.
(6) Rez pri bazi izboja mora biti što ravniji.

Klasa II.

Članak 244.

(1) Klasa II uključuje šparoge koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 240. ovoga Pravilnika.
(2) U Klasu II svrstavaju se izboji koji su u odnosu na Klasu I slabije oblikovani, više zakrivljeni i, uzimajući u obzir karakteristike pripadajućih grupa šparoga, vrhovi mogu biti lagano otvoreni.
(3) Dozvoljeni su tragovi rđe na izbojima, koje potrošač može ukloniti.
(4) Vrhovi bijelih šparoga Klase II mogu biti obojeni uključujući zelenu boju.
(5) Vrhovi ljubičastih šparoga Klase II mogu biti blago zeleno obojeni.
(6) Zelena šparoga Klase II mora biti zelene boje najmanje 60% duljine.
(7) Izboji mogu biti lagano odrvenjeli.
(8) Rez pri bazi izboja može biti blago ukoso odrezan.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 245.

Veličina šparoge određena je duljinom i promjerom izboja.

Određivanje veličine prema duljini

Članak 246.

(1) Duljina izboja šparoga mora biti:
– više od 17 cm za duge šparoge;
– od 12 do 17 cm za kratke šparoge;
– više od 12 cm za šparoge Klase II., izuzev šparoga u svežnjevima;
– manje od 12 cm za vrhove šparoga.
(2) Maksimalno dozvoljena duljina za bijele i ljubičaste šparoge je 22 cm, a za zelene i ljubičasto/zelene je 27 cm.
(3) Maksimalno dozvoljena razlika u duljini izboja u svežnjevima ne smije biti veća od 5 cm.

Određivanje veličine prema promjeru

Članak 247.

(1) Promjer šparoga određuje se na središnjem dijelu izboja.
(2) Minimalni promjer i dimenzioniranje je za:
– bijele i ljubičaste šparoge:

Klasa

Minimalni promjer

Dimenzioniranje

Ekstra

12 mm

Maksimalna razlika između najtanjeg i najdebljeg izboja u istom pakiranju ili svežnju je 8 mm

Klasa I

10 mm

Maksimalna razlika između najtanjeg i najdebljeg izboja u istom pakiranju ili svežnju je 10 mm

Klasa II

8 mm

-

– ljubičasto/zelene i zelene šparoge:

Klasa

Minimalni promjer

Dimenzioniranje

Ekstra i Klasa I

3 mm

Maksimalna razlika između najtanjeg i najdebljeg izboja u istom pakiranju ili svežnju je 8 mm

Klasa II

3 mm


4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 248.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine u svakom pakiranju za šparoge koje ne udovoljavaju zahtjevima svoje klase sukladno člancima 249. i 250. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 249.

(1) Za šparoge Ekstra klase u pakiranju može biti brojem ili masom do 5% izboja koji ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I ili imaju lagane ozljede nastale tijekom berbe.
(2) Za šparoge Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% izboja koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II ili su u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II ili imaju lagane ozljede nastale tijekom berbe.
(3) Za šparoge Klase II u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% izboja koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase II niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim izboja koji su podlegli takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju. Unutar gore navedenih 10% odstupanja, dopušta se brojem ili masom 10% izboja koji su šupljikavi ili pokazuju lagane ozljede nastale tijekom pranja šparoga.
(4) Unutar Klase II ne dopušta se više od 15% šupljikavih izboja u svežnju ili pakiranju.

Dopušteno odstupanje od veličine

Članak 250.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase šparoga koje može biti brojem ili masom do 10% izboja koji ne udovoljavaju naznačenim odredbama o veličini, s maksimalnim odstupanjem od 2 cm duljine i 2 mm promjera.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 251.

(1) Sadržaj svakog pakiranja ili svežnja mora biti ujednačen i sadržavati samo šparoge istog podrijetla, kakvoće, boje, grupe i veličine (gdje su odredbe o veličini obavezne).
(2) Unutar pakiranja ili svežnja dozvoljeni su izboji različitih boja unutar sljedećih granica:
– kod bijele šparoge dozvoljeno je ljubičastih šparoga brojem ili masom 10% kod Ekstra klase i Klase I, i 15% kod Klase II;
– kod ljubičaste, zelene i ljubičasto zelene šparoge dozvoljeno je brojem ili masom 10% šparoga druge grupe boja.
(2) Kod Klase II, dozvoljeno je miješanje bijelih i ljubičastih šparoga, ali jedino ako je to propisno označeno.
(3) Vidljivi dio sadržaja pakiranja ili svežnja treba mora biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(4) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka šparoge se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Prezentiranje

Članak 252.

(1) Šparoge mogu biti prezentirane u čvrsto vezanim svežnjevima i jediničnim pakiranjima, ali ne smiju biti u hrpi u pakiranju.
(2) Čvrsto vezani svežnjevi moraju sadržavati vanjske izboje koji izgledom i promjerom odgovaraju prosjeku svih izboja svežnja.
(3) Izboji šparoge Ekstra klase u svežnjevima moraju biti iste duljine.
(4) Ako se više svežnjeva nalazi u jednom pakiranju, svaki od njih mora biti zaštićen papirom.
(5) U bilo kojem pakiranju, svežnjevi moraju biti iste mase i duljine.

Pakiranje

Članak 253.

(1) Šparoge moraju biti pakirane na način da su dobro zaštićene.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 254.

(1) Svako pakiranje šparoge mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »bijela«, »zelena«, »ljubičasta« ili »ljubičasto/zelena šparoga«, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana,
– »kratka šparoga«, »vrhovi šparoga« ili »mješavina bijelih i ljubičastih šparoga« (gdje je prikladno).
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina:
– kod šparoga koje podliježu odredbama ujednačenosti veličina izražena kao najveći i najmanji promjer,
– kod šparoga koje ne podliježu odredbama ujednačenosti, kao najmanji promjer u pakiranju s naznakom »i iznad«, ili kao odgovarajuća mjera uz najveći promjer,
– za šparoge u svežnjevima ili potrošačkim pakiranjima, broj komada ili broj pakiranja.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XXII.
ARTIČOKA

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 255.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte artičoka tarifne oznake CT 0709 90 80, uzgojene od vrste Cynara scolymus L., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući artičoke za preradu.
(2) Nazivi »Poivrade« i »Bouquet« odnose se na konusno oblikovane artičoke ljubičaste boje glavica.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 256.

(1) Artičoke u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće ako su:
– čitave;
– zdrave, isključene su artičoke podlegle procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čiste, bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda, bez tragova venuća;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa
(2) Cvjetna stabljika artičoke mora biti ravno odrezana i ne duža od 10 cm, izuzev artičoka u svežnjevima, kada je nekoliko glavica povezano zajedno i kod artičoka sorte »Spinoso«.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje artičoka moraju biti takvi da:
– podnesu prijevoz i rukovanje;
– stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 257.

Artičoke se razvrstavaju u tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 258.

(1) Artičoke Ekstra klase moraju biti vrhunske kakvoće i tipične za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip. Srednje brakteje artičoka Ekstra klase moraju biti čvrsto zatvorene i u skladu s karakteristikama pojedine sorte.
(2) Artičoke Ekstra klase moraju biti bez nedostataka, osim slabih površinskih ozljeda na braktejama koje ne utječu na opći izgled sorte, kakvoću, održavanje kakvoće te izgled u pakiranju
(3) Baza stabljike ne smije pokazivati znakove odrvenjavanja.

Klasa I

Članak 259.

(1) Artičoke Klase I moraju biti dobre kakvoće i tipične za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip. Srednje brakteje artičoka Klase I moraju biti zatvorene i u skladu s karakteristikama pojedinih sorata.
(2) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled, kakvoću, očuvanje kakvoće i izgled u pakiranju, na artičokama Klase I dozvoljeni su:
– manji nedostaci u obliku;
– manja oštećenja od mraza (napuknuća);
– neznatna površinska oštećenja.
(3) Kod artičoke Klase I pri bazi stabljike ne smije biti tragova odrvenjavanja.

Klasa II

Članak 260.

(1) Klasa II uključuje artičoke koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 256. ovoga Pravilnika. Dozvoljena je lagana otvorenost srednjih brakteja.
(2) Dozvoljeni su slijedeći nedostaci uz uvjet da su artičoke Klase II zadržale svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentiranja:
– nedostaci u obliku;
– oštećenja od mraza; (»ozeble artičoke«)
– manja oštećenja;
– lagana obojenja vanjskih brakteja;
– lagano odrvenjavanje pri bazi.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 261.

(1) Veličina je određena minimalnim promjerom ekvatorijalne ravnine glavice.
(2) Minimalni promjer glavice je 6 cm.
(3) Sljedeća podjela prema promjeru glavice obvezna je samo za artičoke Ekstra klase i
Klase I:
– promjer od 13 cm i više;
– promjer od 11 cm do 13 cm (isključujući);
– promjer od 9 cm do 11 cm (isključujući);
– promjer od 7,5 cm do 9 cm (isključujući);
– promjer od 6 cm do 7,5 cm (isključujući).
(4) Promjer glavice od 3,5 cm do 6 cm (isključujući) je dozvoljen za artičoke tipa »Poivrade« i »Bouquet«.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 262.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase sukladno članku 263. i 264.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 263.

(1) Za artičoke Ekstra klase u pakiranju može biti brojem do 5% artičoka koje ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za artičoke Klase I u pakiranju može biti brojem do 10% artičoka koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(3) Za artičoke Klase II u pakiranju dopušteno je brojem do 10% artičoka koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim artičoka koje su podlegle truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Dopuštena odstupanja od veličine

Članak 264.

(1) Dopušta se odstupanje od veličine (ako su razvrstane po veličini) za sve klase artičoke koje može biti brojem do 10% artičoka koje ne udovoljavaju odredbama o veličini, ali udovoljavaju zahtjevima klase iznad ili ispod, s minimalnim promjerom od 5 cm za artičoke razvrstane u kategorije minimalnog promjera od 6 cm do 7,5 cm.
(2) Kod artičoka tipa »Poivrade« i »Bouquet« nisu dozvoljena odstupanja od veličine.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 265.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo artičoke istog podrijetla, vrste ili komercijalnog tipa, kvalitete i veličine (za koje vrijede odredbe o veličini).
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka artičoke se smiju miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 266.

(1) Artičoke moraju biti pakirane na način da su dobro zaštićene.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 267.

(1) Svako pakiranje artičoka mora sadržavati sljedeće podatke grupirane na istom mjestu slovima čitljivo i neizbrisivo označene, i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »artičoke«, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana
– naziv sorte za artičoke Ekstra klase,
– »Poivrade« i »Bouquet«, gdje je prikladno,
– »Spinoso«, gdje je prikladno.
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– broj glavica,
– veličina (ako je artičoka razvrstana po veličini) izražena kao najveći i najmanji promjer glavice,
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XXIII
GRAH MAHUNAR

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 268.

Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte graha mahunara tarifne oznake CT 0708 20, uzgojene od vrsta Phaseolus vulgaris L. ssp. vulgaris, i Phaseolus coccineus L., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući grah čije sjeme se ljušti iz mahune i grah za preradu.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 269.

(1) Grah mahunar u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako je:
– čitav; (kod berbe graha dozvoljene su ozljede određenog stupnja na krajevima peteljki mahuna u skladu s dopuštenim odstupanjima).
– zdrav, isključen je grah mahunar podlegao procesima kvarenja i truljenja u stupnju koje ga čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čist, bez stranih čestica i primjesa;
– svježeg izgleda;
– bez pergamentnog sloja (tvrdog endoderma);
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Stupanj razvijenosti i stanje graha mahunara moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 270.

Grah mahunar se radi stavljanja na tržište razvrstava na tri klase:
– Ekstra klasa,
– Klasa I i
– Klasa II.

Ekstra klasa

Članak 271.

(1) Grah mahunar Ekstra klase mora biti vrhunske kakvoće i karakterističan za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip prema razvoju, obliku i boji.
(2) Grah mahunar Ekstra klase mora biti:
– turgoscentan (da lako puca);
– vrlo nježan;
– gotovo ravan;
– bez konaca.
(3) Ako grah mahunar Ekstra klase sadrže sjeme, ono mora biti malo i nježno (mlade mahune moraju biti bez sjemena).
(4) Grah mahunar Ekstra klase mora biti bez nedostataka izuzev neznatnih površinskih oštećenja koja ne utječu na opći izgled, kakvoću, očuvanje kakvoće te izgled u pakiranju.

Klasa I

Članak 272.

(1) Grah mahunar Klase I mora biti dobre kakvoće i tipičan za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip.
(2) Grah mahunar Klase I mora biti:
– turgoscentan;
– mlad i nježan;
– gotovo bez konaca, izuzev kod mahuna za rezanje.
(3) Ako grah mahunar Klase I sadrži sjeme, ono mora biti malo i mekano.
(4) Uz uvjet da ne narušavaju opći izgled, kakvoću, očuvanje kakvoće i izgled u pakiranju, kod graha mahunara Klase I dozvoljeni su:
– manji nedostaci u obliku;
– manji nedostaci u boji;
– manja površinska oštećenja.

Klasa II

Članak 273.

(1) Grah mahunar Klase II ne udovoljava zahtjevima Klase I., ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 269. ovoga Pravilnika.
(2) Grah mahunar Klase II mora biti:
– dovoljno nježan;
– bez rđe kod mladih mahuna;
(3) Ako grah mahunar sadrži sjeme, ono ne smije biti preveliko i mora biti dovoljno mekano.
(4) Dozvoljeni su slijedeći nedostaci uz uvjet da je grah mahunar zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentiranja:
– nedostaci u obliku;
– nedostaci u boji,
– površinska oštećenja;
– konci;
– lagana rđava pjegavost, osim kod mladih mahuna.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 274.

(1) Veličina graha mahunara određena je maksimalnom širinom mahune izmjerenom pod pravim kutom do šava mahune.
(2) Odredbe o veličini su obvezne samo za mlade mahune u skladu sa sljedećom klasifikacijom:
– vrlo fine, širine do 6 mm;
– fine, širine do 9 mm;
– srednje, širine do 12 mm.
(3) Mlade mahune koje prema klasifikaciji pripadaju u srednje širine do 12 mm, ne mogu se svrstati u Ekstra klasu.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Članak 275.

Dopušta se odstupanje od kakvoće i veličine (ako su obvezne) u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase sukladno člancima 276. i 277. ovoga Pravilnika.

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 276.

(1) Za grah mahunar Ekstra klase u pakiranju može biti brojem ili masom do 5% mahuna koje ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za grah mahunar Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% mahuna koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II. Unutar ovog odstupanja brojem ili masom maksimalno 5% mahuna može imati konce kod sorata ili komercijalnog tipa bez konaca.
(3) Dozvoljeno je brojem ili masom maksimalno do 15% mahuna Klase I (isključujući mlade mahune) koje mogu imati ostatak peteljke ili mali dio mahune koji nedostaje, osiguravajući da mahune ostanu zatvorene, suhe i dobre obojenosti.
(4) Za grah mahunar Klase II u pakiranju dopušteno je brojem ili masom do 10% mahuna koje ne udovoljavaju zahtjevima Klase II., niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim mahuna koje su podlegle napadu Colletotrichum lindemuthianum ili takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.
(5) Dozvoljeno je brojem ili masom maksimalno do 30% mahuna Klase II (isključujući mlade mahune) koje mogu imati ostatak peteljke ili mali dio mahune koji nedostaje, osiguravajući da mahune ostanu zatvorene, suhe i dobre obojenosti

Dopuštena odstupanja od veličine

Članak 277.

Dopušta se odstupanje od veličine za sve klase graha mahunara (za koje vrijede odredbe o veličini) koje može biti brojem ili masom do 10% mahuna koji ne udovoljavaju odredbama o veličini.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 278.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo grah istog podrijetla, vrste ili komercijalnog tipa, kvalitete i veličine (za koje vrijede odredbe o veličini).
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za cjelokupni sadržaj pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka grah se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 279.

(1) Grah mahunar mora biti pakiran na način da je dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi uzrokovanje vanjskih i unutarnjih oštećenja proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova, s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno, uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno s netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 280.

(1) Svaka pakiranje graha mahunara mora sadržavati dolje navedene podatke slovima čitljivo i neizbrisivo označene, grupirane na istom mjestu i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »grah mahunar«, i/ili komercijalni tip, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana:
– naziv sorte (nije obavezno),
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje (nije obavezno)
4. Trgovačka obilježja:
– klasa,
– veličina – za mlade mahune izražene kao vrlo fine, fine ili srednje,
– za ostale mahune izražena kao minimalna i maksimalna širina mahune
5. Službena kontrolna oznaka (nije obvezna)
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XXIV
GRAŠAK

1. DEFINICIJA PROIZVODA

Članak 281.

(1) Odredbe ovog poglavlja odnose se na sorte graška tarifne oznake CT 0708 10, uzgojene od vrste Pisum sativum L., za opskrbu potrošača u svježem stanju, isključujući grašak za preradu.
(2) Prema načinu potrošnje grašak se dijeli na dvije grupe:
– oljušteni grašak (okruglog i naboranog zrna) namijenjen potrošnji bez mahune;
– grašak šećerac, kod kojeg se konzumira mahuna.

2. ODREDBE O KAKVOĆI

Minimalni zahtjevi kakvoće

Članak 282.

(1) Grašak u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako su mahune:
– čitave, iako se dopušta rezanje vrhova kod mahuna graška šećerca;
– zdrave, isključene su mahune podlegle procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čiste, bez stranih čestica i primjesa (uključujući i dijelove cvijeta);
– bez jakih konaca i prevlake kod graška šećerca;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
(2) Grašak u svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće ako su zrna:
– svježa;
– zdrava, isključena su zrna podlegla procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– bez stranog mirisa i/ili okusa.
– normalno razvijena u mahunama konzumnog graška.
(3) Stupanj razvijenosti i stanje graška moraju biti takvi da:
– podnese prijevoz i rukovanje;
– stigne na odredište u zadovoljavajućem stanju.

Klasiranje

Članak 283.

Grašak se radi stavljanja na tržište razvrstava na dvije klase:
– Klasa I i
– Klasa II.

Klasa I

Članak 284.

(1) Grašak Klase I mora biti dobre kakvoće i tipičan za pripadajuću sortu i/ili komercijalni tip.
(2) Mahune graška Klase I moraju biti:
– svježe i turgoscentne;
– bez oštećenja uzrokovanih tučom;
– bez oštećenja uzrokovanih visokim temperaturama.
(3) Mahune oljuštenog graška moraju biti:
– sa stapkom;
– dobro ispunjene, sadržavajući barem 5 zrna.
(4) Zrno oljuštenog graška Klase I mora biti:
– dobro oblikovano;
– nježno;
– sočno i dovoljno čvrsto; na pritisak između dva prsta ne smije se zgnječiti, a ni odvojiti kotiledone;
– barem pola maksimalne veličine, ali nije dopuštena maksimalna veličina zrna;
– ne brašnasto;
– neoštećeno, bez napuknuća na površini zrna.
(5) Dozvoljeni su slijedeći nedostaci mahuna uz uvjet da su zadržale svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i izgleda u pakiranju:
– manje površinske nepravilnosti i ozljede;
– manji nedostaci u obliku i boji.
(6) Ako je zrno prisutno kod graška šećerca, ono mora biti malo i nerazvijeno.
(7) Dozvoljeni su sljedeći lagani nedostaci mahuna graška šećerca uz uvjet da je proizvod zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentiranja:
– neznatne nepravilnosti i oštećenja;
– vrlo lagani nedostaci u obliku i boji.

Klasa II

Članak 285.

(1) Ova klasa uključuje grašak koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim člankom 281. ovoga Pravilnika.
(2) Kod oljuštenog graška Klase II mahune moraju sadržavati barem 3 zrna, koja mogu biti zrelija nego zrna Klase I, ali ne smiju biti prezrela.
(3) Dozvoljeni su slijedeći nedostaci mahuna oljuštenog graška uz uvjet da je proizvod zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i izgleda:
– površinska oštećenja mahuna koja ne ugrožavaju kakvoću zrna;
– nedostaci u obliku i boji;
– mali gubitak svježine, isključujući venuća mahuna.
(4) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci zrna oljuštenog graška uz uvjet da je proizvod zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentiranja:
– nedostaci oblika i boje zrna;
– tvrđa zrna i nešto jača oštećenja u odnosu na Klasu I.
(5) Ako je prisutno zrno kod graška šećerca, ono može biti jače razvijeno u odnosu na Klasu I.
(6) Dozvoljeni su sljedeći nedostaci mahuna graška šećerca uz uvjet da je proizvod zadržao svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i izgleda:
– manja površinska oštećenja;
– manji nedostaci u obliku, uključujući one vezane za oblikovanje sjemena;
– manji nedostaci u boji;
– neznatni gubitak svježine, isključujući venuće i neobojene mahune.

3. ODREDBE O VELIČINI

Članak 286.

Odredbe o veličini nisu obavezne za grašak.

4. ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

Dopušteno odstupanje od kakvoće

Članak 287.

(1) Za grašak Klase I u pakiranju može biti masom do 10% graška koji ne udovoljava zahtjevima Klase I, ali udovoljava zahtjevima propisanim za Klasu II ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(2) Za grašak Klase II u pakiranju može biti masom do 10% graška koji ne udovoljava zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće; osim graška koji je podlegao takvom truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ga čini neprikladnim za potrošnju.

5. ODREDBE O PREZENTIRANJU

Ujednačenost

Članak 288.

(1) Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati grašak istog podrijetla, sorte ili komercijalnog tipa, i kakvoće.
(2) Vidljivi dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za sadržaj cijelog pakiranja.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka grašak se smije miješati s različitim vrstama svježeg voća i povrća u pakiranju neto mase 3 kilograma ili manje, prema uvjetima utvrđenima Dodatkom 1. ovoga Pravilnika.

Pakiranje

Članak 289.

(1) Grašak mora biti pakiran na način da je dobro zaštićen.
(2) Materijali koji se koriste za pakiranje moraju biti novi, čisti i takve kakvoće da se spriječi vanjsko ili unutarnje oštećenje proizvoda. Korištenje materijala, posebno papira ili žigova s trgovačkim specifikacijama je dozvoljeno uz uvjet da je tiskanje ili označavanje izvedeno netoksičnom tintom ili ljepilom.
(3) Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.
(4) Naljepnice koje se pojedinačno lijepe na proizvod moraju biti takve da, kad se odstrane, ne ostavljaju niti vidljive tragove ljepila, niti ne uzrokuju oštećenja.

6. ODREDBE O OZNAČAVANJU

Članak 290.

(1) Svako pakiranje mora sadržavati dolje navedene podatke slovima čitljivo i neizbrisivo označene, grupirane na istom mjestu i vidljive izvana:
1. Identifikacija:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
2. Vrsta povrća:
– »oljušteni grašak«, »grašak šećerac«, ako sadržaj pakiranja nije vidljiv i vrsta povrća ne vidi se izvana;
– »očišćene mahune« ili drugi prikladan naziv za mahune graška šećerca kojima su odrezani vrhovi (gdje je prikladno).
3. Podrijetlo proizvoda:
– zemlja podrijetla;
– regija gdje je proizveden, regionalni ili lokalni naziv mjesta proizvodnje.
4. Trgovačka obilježja:
– klasa.
5. Službena kontrolna oznaka (nije obavezno).
(2) Pakiranja ne moraju sadržavati podatke određene stavkom 1. ovog članka ako sadrže više pojedinačnih prodajnih pakiranja, jasno vidljivih izvana, koja su označena svim propisnim podacima na način da ne obmanjuju krajnjeg potrošača. U slučaju da su takva skupna pakiranja složena na paletama, propisani podaci moraju biti navedeni na obavijesti smještenoj na vidljivom mjestu na barem dvjema stranama palete.

Poglavlje XXVI

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 291.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaju važiti odredbe članaka 178., 179., 180., 181., 182., 183., 184., 185., 186., 187., 188., 189., 190., 191., 192., 193., 194., 195., 196., 197., 198., 199., 200., 201., 202., 203., 204., 205., 206., 207., 208., 209., 210., 211., 212., 213., 214., 233., 234., 235., 236., 237., 238., 239., 240., 241.,242., 243., 244., 245., 246., 247., 248., 249., 250., 258., 259., 260., 261., 262., 263., 264., 285., 286., 287., 288., 289., 290., 291., 292., 293., 294., 295.,296., 297.,298., 299., 303., 304., 305., 306. i 307., 308., 309., 310., 311., 312., 313., 314, 315, 316, 317., 318., 319., 320., 321., 335., 336., 337., 338., 339., 340., 341., 342., 343., 344., 345., 346., 347., 348. i 349. Pravilnika o kvaliteti voća, povrća i gljiva (»Narodne novine« broj 53/91 i 158/03) koje se odnose na povrće.

Članak 292.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika, stavljaju se van snage Pravilnik o kakvoći rajčice (»Narodne novine« broj 124/06 i 4/07- ispr.) i Pravilnik o kakvoći paprike (»Narodne novine« broj 101/07).

Članak 293.

Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaju važiti odredbe članaka 8. stavka 2., članka 10. stavka 4., članka 15. stavka 3., članka 17. stavka 4., 5. i 6., članka 19. stavka 3. ovoga Pravilnika.

Članak 294.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/08-01/24
Urbroj: 525-2-08-1
Zagreb, 25. rujna 2008.

Ministar
mr.sc. Božidar Pankretić, v. r.
 

DODATAK I.

PRODAJNA PAKIRANJA NETO MASE 3 KG ILI MANJE KOJA SADRŽE MJEŠAVINU RAZLIČITIH VRSTA VOĆA I POVRĆA

I.

(1) Prodajna pakiranja svježeg voća i povrća neto mase 3 kilograma ili manje, mogu sadržavati mješavinu različitih vrsta svježeg voća i povrća osiguravajući:
– proizvode ujednačene kakvoće i odgovarajuće norme kakvoće sukladno stavku 2. ove točke,
– propisno označena pakiranja sukladno stavku 3. ove točke,
– pakiranja koja ne smiju sadržavati podatke koji mogu dovesti u zabludu.
(2) Različito svježe voće i povrće pakirano u prodajnu ambalažu neto mase 3 kg ili manje mora biti iste klase u skladu s točkom II. ovoga Dodatka.
Kada takvo pakiranje sadrži voće i povrće koje ne podliježe normama kakvoće, ono mora biti iste klase sukladno točki II. ovoga Dodatka.
(3) Označavanje prodajnih pakiranja svježeg voća i povrća neto mase 3 kilograma ili manje i/ili pojedinačnih pakiranja koji su sastavni dio prodajnih pakiranja, mora sadržavati barem sljedeće podatke:
– naziv i adresa pravne ili fizičke osobe koja pakira i/ili isporučuje robu.
Naziv i adresa onoga koji pakira i/ili isporučuje robu može biti zamijenjena:
– za sva pakiranja osim pretpakiranja, sa službeno izdanom i prihvaćenom oznakom koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje, naznačenom u blizini izraza »Pakira i/ili isporučuje« (ili istoznačnim kraticama);
– samo kod pretpakiranja, s nazivom i adresom onoga koji robu stavlja na tržište sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koje je naznačeno u blizini izraza »Pakirano za:« ili istoznačnog izraza. U tom slučaju, pri označavanju treba također uključiti oznaku koja predstavlja onoga koji pakira i/ili isporučuje robu. Sve informacije u vezi te oznake neophodne za inspekcijska tijela, dužan je osigurati onaj koji hranu stavlja na tržište.
– naziv svakog proizvoda/tipa sadržanog u pakiranju,
– naziv sorte ili komercijalnog tipa svakog proizvoda u pakiranju koji je obuhvaćen normama kakvoće,
– zemlja podrijetla uz naziv svakog pojedinog proizvoda u pakiranju,
– klasa.
Kod voća i povrća koje podliježu normama kakvoće, podatke o označavanju će zamijeniti detalji iznijeti u normama kakvoće, sukladno odredbama o označavanju.

Minimalni zahtjevi kakvoće voća i povrća koje
ne podliježe normama kakvoće za prodajna
pakiranja neto mase 3 kg ili manje

II.

(1) U svim klasama, uz posebne odredbe i dopuštena odstupanja koja su određena za svaku klasu pojedinačno, proizvodi moraju biti:
– neoštećeni;
– zdravi, isključeni su proizvodi podlegli procesima kvarenja i truljenja u stupnju koji ih čini neprikladnim za potrošnju u svježem stanju;
– čisti, bez stranih čestica i primjesa;
– gotovo bez štetnika i štete uzrokovane štetnicima;
– normalne vanjske vlažnosti;
– bez stranog mirisa i/ili okusa

Ekstra klasa

(1) Proizvodi Ekstra klase moraju biti vrhunske kakvoće i tipični za pripadajuću sortu ili komercijalni tip.
(2) Proizvodi Ekstra klase moraju biti bez nedostataka, osim slabih površinskih ozljeda koje ne utječu na opći izgled sorte, kakvoću, održavanje kakvoće te izgled u pakiranju.

Klasa I

(1) Proizvodi Klase I moraju biti dobre kakvoće i tipični za pripadajuću sortu ili komercijalni tip.
(2) Na proizvodima Klase I dozvoljeni su manji nedostaci uz uvjet da ne utječu na opći izgled sorte, kakvoću, održavanje kakvoće te izgled u pakiranju.

Klasa II

(1) Klasa II uključuje proizvode koje ne udovoljavaju zahtjevima propisanim za više klase, ali udovoljavaju minimalnim zahtjevima kakvoće propisanim ovim Dodatkom.
(2) Dozvoljeni su nedostaci uz uvjet da su proizvodi Klase II zadrže svoje temeljne karakteristike što se tiče kakvoće, očuvanja kakvoće i prezentiranja:

Dopuštena odstupanja od kakvoće

(1) Dopuštena su odstupanja u svakom pakiranju za proizvode koji ne udovoljavaju uvjetima svoje klase.
(2) Za proizvode Ekstra klase u pakiranju može biti brojem ili masom do 5% proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima Ekstra klase, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu I, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu I.
(3) Za proizvode Klase I u pakiranju može biti brojem ili masom do 10% proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase I, ali udovoljavaju zahtjevima propisanim za Klasu II, ili su, u iznimnim slučajevima, unutar dopuštenog odstupanja za Klasu II.
(4) Za proizvode Klase II u pakiranju je dopušteno brojem ili masom do 10% proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima Klase II, niti minimalnim zahtjevima kakvoće, osim proizvoda koji su podlegli truljenju, oštećenju ili kvarenju koje ih čini neprikladnim za potrošnju.

Ujednačenost

Proizvodi sadržani u pakiranju moraju biti istog podrijetla, sorte ili komercijalne klase i kakvoće.

______
1 Glavni komercijalni tipovi dinje objavljeni su u publikaciji OECD Scheme for the Application of International Standards for Fruit and Vegetables pod naslovom »Commercial types of melons/Les types commerciaux de melons, OECD, 2006« , a dostupni su na stranicama http://www.oecdbookshop.org
2 svježi češnjak označava češnjak sa zelenom stabljikom i svježim vanjskim listovima.
3 polusuhi češnjak označava češnjak kojem stabljika i listovi nisu potpuno suhi.
4 suhi češnjak označava češnjak sa potpuno suhom stabljikom, vanjskim ovojnim listovima i ovojnim listovima češnjeva.
5 Odredba članka 213., stavak 1., alineja 8., ne odnosi se na specijalni miris i/ili okus češnjaka uzrokovan dimljenjem.
6 Odredba članka 215., stavak 1., ne odnosi se na karakterističnu boju češnjaka uzrokovanu dimljenjem.
7 Odredba članka 216., stavak 1., ne odnosi se na karakterističnu boju češnjaka uzrokovanu dimljenjem.